UVOD U ELEKTROTEHNIKU

POVIJESNI RAZVOJ
Grčki filozof Thales je otkrio da jantar natrljan vunenom krpom privlači komadiće papira ili lišća.
1600g. Englez William Gilbert pored privlačnih postoje i odbojne sile.
1729. Englez Grey. Neke tvari imaju sposobnost vođenja elektriciteta, a neke ne. Podjela materijala na
vodiče i izolatore
1734. Francuz Du Fay: Elektrizirani stakleni predmeti se odbijaju, ali privlače elektrizirane predmete
od jantara. Podjela elektriciteta na staklasti i smolasti
1760. Amerikanac Benjamin Franklin otkriva gromobran
1785. Coulomb mjeri silu između dviju nabijenih kugli. Daje izraz za silu.
1791. talijanski liječnik galavani eksperimentira sa životinjskim elektricitetima
1796 A. Volta otkriva da se osim trenjem pozitivni i negativni naboji mogu razdvajati i kemijskim
putem (između 2 metala uronjena u tekućinu).
1800. Prvi kemijski izvor elektriciteta (Voltin članak).
1812. Englez Davy. Otkriće električnog luka
1812. Danac Oersted veza elektriiteta i magnetizma. Magnetska igla u blizini vodiča se otklanja kad
pustimo struju kroz vodić. Francuz Amper daje izraz za silu između 2 paralelna vodiča.
1826. Nijemac Ohm. Ohmski zakon
1831. Englez Faraday. Promjenjivo magnetsko polje stvara napon (elektromagnetska indukcija). Uvodi
pojam kondezatora.
1834. Nijemac Lenz. Inducirani napon suprostavlja se uzroku
1841. Englez Joule. Zakon o toplinskom djelovanju struje
1845. Nijemac Kirchoff – temeljni zakoni strujnih krugova
1879. Edison – električna žarulja
1879. Prva javna elektrana
1881. Prva električna željeznica
1888. Nikola Tesla – Trofazni asinkroni elektromotor
1888. Herz – temelj bežičnog prijenosa signala
1896 N.Tesla bežični prijenos signala na 32km
1901. Marconi – radiotelegrafska veza preko Atlantika
1929. Elektronski TV sustav
1935. Radarsko lociranje
1946. Elektroničko računalo
1960. Laser
1960. Satelit
1971. Proizvodnja mikroprocesora

1
ELEKTRIČNA OSNOVA GRAĐE TVARI
Električna svojstva materijala određena su energijskim razinama njegovih atoma.

Vodići – potrebno je vrlo malo energije da se slobodni elektroni prebace iz zadnje ljuske u susjednu

Izolatori – električne sile ne izbacuju elektrone iz zadnje ljuske

Poluvodići – pod utjecajem električnih sila stvaraju se parovi slobodan elektron – šupljina

Materija je općenito električki neutralna.

Dovođenjem materiji kvantuma energije materija se ionizira i postaje elektrizirana.

Ion je atom ili molekula sa viškom ili manjkom elektrona.

Atom donor je atom koji daje jedan ili više elektrona.
Atom akceptor je atom koji prima jedan ili više elektrona.

Aninon se u procesu elektrolize taloži na pozitivnu elektrodu (ANODU).

Kation se u procesu elektrolize taloži na negativnu elektrodu (KATODU).

ELEKTRIČNI NAPON
U elektrotehnici se električni napon definira kao razlika dva potencijala.
Električni napon se u strujnim krugovima javlja na dva načina:
1. EMS elektromotorna sila je sposobnost izvora da na svojim stezaljkama vrši razdvajanje naboja
i održava određenu razliku potencijala
2. Električki napon (pad napona) je dio EMS koji se troši na savladavanje otpora nekog dijela
kruga.

Jedinica za napon je volt 1V, a voltmetar je mjerni instrument kojim se napon mjeri.
Voltmetar se spaja paralelno a njegov unutarnji otpor treba biti što manji.
Elektromotorna sila (napon) izvora se može stvoriti na razne načine:
- kemijskim djelovanjem (baterija, akumulator,...)
- magnetskim djelovanjem (generator)
- svjetlosnim djelovnjem (fotoelektrična čelija)
- toplinskim djelovanjem (termočlanak)
- pritiskom na kristal (piezoelektrični efekt)
- razdvajanjem naboja trenjem

2
ELEKTRIČNA STRUJA
Električna struja je usmjereno kretanje električnih naboja pod djelovanjem električnog polja.
Da bi se struja održavala u vodljivoj sredini potrebno je imati:
- izvor električne energije koji će stvoriti i održavati električno polje
- zatvoreni električni krug kojim će se kretati naboji
Dogovoreni ili tehnički smjer toka struje izvan izvora je od pozitivnog pola izvora prema negativnom.
Stvaran smjer toka struje ili fizikalni smjer struje je smjer kretanja elektrona tj. kretanje od negativnog
prema pozitivnom polu izvora
Jakost struje je količina naboja koja prođe kroz poprečni presjek vodiča u jedinici vremena.
I=Q/t
Gustoća struje je količina strujnog toka kroz poprečni presjek vodiča
J=I/S
Tipične vrijednosti struja nekih uređaja:
Elektrolučne peči od 10 do 100 kA
Aparati za zavarivanje od 1 do 10 kA
Elektromotori od 1 do 1kA
Žarulje od 100 do 2000 mA
Telefonski signal nekoliko µA.

Instrument za mjerenje struje je ampermetar. Spaja se serijski i njegov unutarnji otpor mora biti što
manji.

ELEKTRIČNI OTPOR
Suprostavljanje materijala prolasku električne struje naziva se električni otpor.

Linearni otpornici – imaju konstantan iznos za stalnu temperaturu pa se struja kroz njih mijenja
proporcionalno sa naponom.
Nelinearni otpornici – njihova otpornost ovisi o nekom vanjskom parametru (svjetlu, tlaku, naopnu,
magnetskom polju...)

NTC otpornici
NTC otpornici (termistori) imaju negativan temperaturni koeficijent. Oni bolje vode u toplijen stanju.
Njima povećanjem temperature opada otpor.
Koriste se kao temperaturno osjetilo (senzor) za mjerenje temperature i zaštutu (npr.statora
elektromotora).

PTC otpornici
PTC (termistori) imaju pozitivan temperaturni koeficijent. Oni bolje vode u hladnijem stanju. Njima
povećanjem temperature raste otpor.
Koriste se kao temeraturno osjetilo i osjetilo razine tekućine

VARISTORI (VDR)
Varistori su otpornici ovisni o naponu. Povećanjem napona opada im otpor.
Koriste se za zaštitu od prenapona. Varistor se spaja paralelno zatitnom uređaju.
3
FOTOOTPORNICI
Fotootpornici imaju otpor ovisan o svjetlu. Porastom svjetla smanjuje im se otpor. Zovu se i
fotovodiči.
Koriste se kod vatrodojave, regulaciju svjetla,...

STRUJNI KRUG I OHMOV ZAKON

U zatvorenom strujnom krugu jakost struje je proporionalna naponu izvora, a obrnuto proporcionalna
ukupnom otporu strujnog kruga

Ohmov zakon definira odnos između napona struje i otpora.

U
I
R

I – ukupna električna struja, jedinica amper (A)

U- napon izvora ,jedinica volt (V)
R – ukupni otpor, jedinic ohm (Ω)

Ohmov zakon se ne primjenjuje samo za cijeli strujni krug nego i za bilo koji dio strujnog kruga. Ovaj
zakon vrijedi samo za linearne otpornike.

UČINCI ELEKTRIČNE STRUJE

Toplinski učinci: svaka struja koja prolazi vodičem proizvodi toplinu (Jouleovi gubici)
Elektromagnetski učinci: oko vodiča kroz koji teće struja stvara se magnetsko polje.
Kemijski učinci: svaka ionska struja transportira materiju.
Svjetlosni učinci: prolaskom struje kroz električnu žarulju stvara se svjetlost.

4
Coulombova sila
Grčki filozof Thales je otkrio da jantar natrljan vunenom krpom privlači komadiće papira ili lišća.
Sličan efekt se dobije ako se stakleni štap natrlja svilenom krpom.
Kao rezultat trljanja (trenja) javlja se elektrostatska sila koja može nadvladati silu gravitacije (papitići
se podižu u zrak).

Osim privlačne elektrostatska sila može biti i odbojna tj. dva staklena naelektrizirana štapa se
međusobno odbijaju.
Zaključak:
Na dva naboja različitog polariteta djeluje privlačna elektrostatska sila

Na dva naboja istog polariteta djeluje odbojna elektrostatska sila

Iznos Coulombove sile se računa prema formuli:

Q Q
F k 1 2 2
r

F – sila na naboj (N)

r – udaljenost među nabojima (m)
Q1 , Q2 – naboji (C)

Jedinica za naboj je jedan kulon i iznosi: 1C=1As

k- konstanta koja ovisi o sredstvu u kojem se nalaze naboji

Konstantu računamo iz izraza:

1
k
4

 - apsolutna dielektrična konstanta

5
Apsolutna dielektrična konstanta se računa iz izraza:
  0 r
As
 0 - dielektrična konstanta vakuma ,  0  8.85  10 12
Vm

 r - relativna dielektrična konstanta sredstva u kojem se nalaze naboji

Za vakum i zrak je  r =1

Ako je sredstvo zrak ili vakum onda je konstanta :

1 Nm 2
k  9  10 9

4 C2

Pojam električnog polja

Ako se probni naboj dovede u blizinu nekog drugog naboja, na njega će djelovati Coulombova
elektrostatska sila. Probni naboj je dovoljno mali naboj koji svojim utjecajem ne remeti polje u koje se
dovodi.
Električno polje je prostor u kojem naboj „osjeća“ djeovanje sile.
Ta veličina je vektor.
Cijeli prostor oko naboja ispunjen je silnicama. Silnice su zamišljene krivulje po kojima bi probi naboj
putovao u električnom polju.
Jakost električnog polja ovisi o gustoći silnica.
Silnice izviru iz pozitivnih naboja, a pniru u negativne naboje.

Silnice pozitivnog naboja Silnice negativnog naboja

Ako se u blizinu pozitivnog naboja dovede mali pozitivni probni naboj, on će se odbijati i kretati po
jednoj od silnica.

6
Ako se u blizinu pozitivnog naboja dovede mali negativni probni naboj, on će se privlačiti i kretati po
jednoj od silnica.

Silnice električnog polja dvaju suprotnih naboja

Jakost električnog polja u nekoj točki polja je sila koja djeluje na pozitivni probni naboj koji se nalazi u
nekoj točki polja.
Iznos jakosti polja se računa prema formuli:

F
E
Q0

F – Coulombova sila (N)

Q0 – probni naboj (C)
Jedinica za električno polje je V/m
1V/m = 1N/C

Uvrštavanjem u formulu izraza za silu dobijemo električno polje točkastog naboja:

k  Q  Q0 Q
E k 2
Q0  r 2
r

7
Električni potencijal
Za dovođenje probnog naboja Q0 iz točke A u točku B protivo elektrostatskoj sili naboja Q potrebno je
uložiti rad.

Probni naboj ima u točki B manju potencijalnu energiju, nego u točki A.

Električni potencijal naboja Q se računa kao rad potreban da se probni naboj Q0 dovede iz
beskonačnosti u polje naboja Q na udaljenost r.

Q Q
k 
r 4  r

 - potencijal (V)

Za točku A potencijal iznosi:

Q Q
A  k 
rA 4  rA

Za točku B potencijal iznosi:

Q Q
B  k 
rB 4  rB

Razlika potencijala između te dvije točke naziva se električni napon:

U AB   A   B

Jedinica za napon je jedan volt: 1V.

8
Električni kapacitet
Ako dvije metalne ploče spojimo na izvor istosmjernog električnog napona primjetit ćemo da se na
pločama skuplja naboj.
Količina naboja što je primi svaka od ploča ovisi o naponu izvora, veličini i obliku ploča te o sredstvu
koje se nalazi između ploča.

Za pločasti kondezator vrijedi:

Q
C
U

Q=C•U

C – kapacitet kondezatora (F)

Q – naboj (C)
U - napon (V)

Jedinica za kapacitet je jedan Farad 1F.

1C 1As
1F  
1V 1V

Količina primljenog naboja na pločama kondezatora će biti veća što je veći napon izvora i što je veći
kapacitet kondezatora.

Kapacitet ploča je veći što je veća površina ploča i što je manja udaljenost među njima.

9
Formula za kapacitet pločastog kondezatora:
 S
C
d

C – kapacitet pločastog kondezatora (C)

S – površina ploča (m2)
d- udaljenost među pločama (m)
 - dielektrična konstanta sredstva koje se nalazi među pločama (As/Vm)

10
KIRCHHOFFOVI ZAKONI
1. Kirchhoffov zakon

Zbroj svih struja koje ulaze u čvor jednak je zbroju svih struja koje ulaze u čvor

2. Kirchhoffov zakon

U bilo kojoj petlji bilo kojeg kruga, zbroj svih napona jednog predznaka mora biti jednak zbroju svih
napona drugo predznaka

SERIJSKI SPOJ OTPORNIKA

U serijskom spoju otpornika svi su otpornici spojeni u nizu jedan do drugog (kraj prvog vezan za
poćetak drugog,...). Ukupni otpor strujnog kruga jednak je zbroju svih otpora.
Za n serijski spojenih otpora vrijedi:

Ruk=R1+R2+...+Rn

Pri prekidu strjunog kruga svi otpornici ostaju bez struje.

Kroz serijsku kombinaciju otpora teće ukupna struja kruga.

Iuk=I1 = I2 = ...=In

Na svakom otporniku napon opada ovisno o iznosu otpornosti. Što je otpor veći veći je pad napona.
Ukupni napon izvora je jednak zbroju padova napona na pojedinim otpornicima.

Uuk=U1 + U2 + ...+Un

Primjer 1.: Izračunaj ukupnu struju koja teće serijski spojenim otpornicima, ako je napon izvora 12V, a
iznos otpornosti otpornika: R1 = 6 Ω i R2 = 2 Ω.

11
Ukupni otpor se racuna zbrajanjem svih otpora.

Ruk = R1 + R2 = (6+2) Ω = 8Ω

Ukupna struja se dobije iz ohmovog zakona:

Ui 12V
I   1.5 A
RUK 8

Padovi napona na pojedinim otpornicima:

U 1  I  R1  1.5 A  6  9V

U 2  I  R2  1.5 A  2  3V

Ui =U1 + U2 = (9+3)V = 12V

PARALELNI SPOJ OTPORNIKA

Otpornici su vezani paralelno ako je na jedan pol izvora priključen jedan kraj svih otpornika, a na drugi
kraj izvora spojen drugi kraj otpornika.
Ukupan otpor od n paralelno spojenih otpora se računa prema formuli:

1 1 1 1
   ... 
Rn R1 R2 Rn

Ukupan otpor paralelnog spoja otpora je manji od najmanjeg otpora koji su vezani paralelno.
Struja se grana na pojedine paralelne grane (što je manji otpor u pojedinoj grani, veća je struja).
Ukupna struja izvora jednaka je zbroju struja paralelnih grana.

Iuk=I1 + I2 + ...+In

Napon na svakom paralelno spojenom otporniku je jednak naponu izvora Ui.

Ui = U1 = U2=...Un

Primjer 2.: Izračunaj ukupnu struju koja teće paralelno spojenim otpornicima, ako je napon izvora
12V, a iznos otpornosti otpornika: R1 = 6 Ω i R2 = 2 Ω.

12
Padovi napona na otpornicima su jednaki naponu izvora:

U1=12V
U2=12V

Struje po pojedinim granama se dobiju iz ohmovog zakona.

Ui 12V
I1    2A
R1 6

Ui 12V
I2    6A
R2 2

Ukupna struja je jednaka zbroju pojedinih struja:

Iuk=I1 + I2= (2+6)A=8 A

Ukupni otpor dobije se iz formule:

1 1 1
 
R2 R1 R2

Pojednostavljen oblik ove formule je:

R1  R2
Ruk 
R1  R2

Uvrštavanjem R1=6Ω i R2 =2Ω dobijemo da je ukupni otpor Ruk=1.5 Ω.

Iz ovoga se možemo uvjerit u ispravnost računanja struje kao zbroj struja paralelnih grana:

Iuk=Ui/Ruk=12/1.5=8A

13
SLOŽENI SPOJEVI OTPORNIKA
Ponekad se u strujnim krugovima javljaju mješoviti spojevi.

R1 i R2 su spojeni serijski pa je njihov ukupni otpor:

R1,2 =R1 + R2

R3 i R4 su spojeni paralelno pa je njihov ukupni otpor

R3  R4
R 3,4 
R3  R4

Na kraju ukupni otpor mješovitog spoja je serijski spoj otpora: R1,2 i R3,4.

Ruk=R1,2 + R3,4

Ukupna struja se dobije iz ohmovog zakona:

Iuk=Ui / Ruk

Ta struja prolazi kroz R1,2 i kroz R3,4

Iuk = I1,2 = I3,4

14
I1,2 = I1 = I2

I3,4 = I3 + I4

Ukupni napon je jednak zbroju napona

Uuk = U1,2 + U3,4

U1,2 = U1 + U2

U3,4= U3 = U4

Padovi napona iznose:

U 1  I uk  R1

U 2  I uk  R2

Iz ova dva pada napona nađemo U1,2 = U1 + U2

U3,4= U3 = U4= Ui – U1,2

SNAGA I ENERGIJA
Ovisno o vrsti trošila kroz kojeg struja prolazi električna energija pretvorit će se u neku drugu:
toplinsku (električne peći,...), kemijsku (akumultori), mehaničku (elektromotori), svjetlosnu (žarulje)
Snaga koju određeno trošilo ima, računa se iz izraza:

P=U • I (W)

Energija je sposobnost tijela da vrši rad.

Električna energija privedena radnom otporniku R se u potpunosti pretvara u toplinsku energiju
Q=U I t
Na lijevoj strani jednadžbe je toplinska energija Q, a izraz na desnoj strni predstavlja električnu
energiju privedenu otporniku R.
Električna energija je dakle:
W=U I t
Mjerna jedinica za energiju je džul, a pošto je umnožak V A=voltamper (wat) izlazi da je džul jednak
vatsekundi
J = V A s = Ws
1 h = 3600s
15
1Wh = 3600 Ws = 3600 J

U praksi se koriste: 1kwh , 1 Mwh, 1 Gwh

Ako pišemo : Q= I t, onda možemo napisati da je:

W=Q U, odnosno U=W/Q iz čega zaključujemo da je napon između 2 točke (npr 2 pola izvora) jednak
radu što ga dobivamo iz izvora kad se količina elektriciteta od +1 kulon prenese od + do – pola

1V=1J/1C

Snaga je rad u jedinici vremena.

Jedinica električne snage je Watt.

1 W = 1VA

Snagu mjerimo vatmetrom. Indirektno snagu možemo mjeriti pomoću ampermetra i voltmetra.

Za obračun potroška električne enrgije koristi se jedinica kWh.

TOPLINA

Količina topline Q što je od otpornika (grijača) predana tekućini tokom vremena t dok je prolazila
struja može se odrediti iz izraza
• Q=m c Δt
• m-masa tekućine
• C specifična toplina tekućine
• Δt prirast temperature

Usporedimo koliku snagu ima trošilo koje se sastoji od 2 otpornika ako je jednom spojen u serijski
spoj, a drugi put u paralelni spoj.

Puk ili Ptrošila je jednaka zbroju pojedinih snagana svakom otporniku

Ukupno utrošena enrgija se računa iz izraza:

WT = PT • t (Ws)

Zadatak 1.: Izračunaj ukupno utrošenu snagu serijskog spoja otpornika, ako je napon izvora 12V, a
iznos otpornosti otpornika: R1 = 6 Ω i R2 = 2 Ω.

16
Za serijski spoj imamo:
Ruk = R1 + R2 = (6+2) Ω = 8Ω

Ukupna struja se dobije iz ohmovog zakona:

Ui 12V
I   1.5 A
RUK 8

Padovi napona na pojedinim otpornicima:

U 1  I  R1  1.5 A  6  9V

U 2  I  R2  1.5 A  2  3V

P1 = U1 • I1 = 9V • 1.5A =13.5W
P2 = U2 • I2 = 3V • 1.5A = 4.5 W

Ukupna snaga trošila:

PT = P1 + P2 (W)

PT=12V • 1.5A = 18 W

Ukupna snaga trošila je 18 W, a ukupan otpor je 8Ω

Zadatak 2.: Izračunaj ukupnu snagu koja teće paralelno spojenim otpornicima, ako je napon izvora
12V, a iznos otpornosti otpornika: R1 = 6 Ω i R2 = 2 Ω.

17
Padovi napona na otpornicima su jednaki naponu izvora:

U1=12V
U2=12V

Struje po pojedinim granama se dobiju iz ohmovog zakona.

Ui 12V
I1    2A
R1 6

Ui 12V
I2    6A
R2 2

Ukupna struja je jednaka zbroju pojedinih struja:

Iuk=I1 + I2= (2+6)A=8 A

Snaga na prvom trošilu iznosi:

P1 = U1 • I1 = 12V • 2A =24W
P2 = U2 • I2 = 12V •6 A = 72 W

Ukupna snaga trošila:

PT = P1 + P2 = 24 +72 = 96 (W)

Ukupna snaga trošila je 96W, a ukupan otpor je 1.5Ω.

Dakle u paralelnom spoju ukupna snaga trošila je veća jer je manji ukupni otpor trošila (veća je ukupna
struja).

18
Jakost magnetskog polja H
Ako kroz vodić prolazi struja oko njega će se zatvarati magnetske silnice.
Magnetske silnice oko ravnog vodića imaju oblik zatvorenih kružnica.

Ukoliko se oko ravnog vodiča prospe željezna prasina, a potom pusti struja kroz vodić prašina će se
pod utjecajem magnetskih silnica rasporediti oko vodića u obliku koncentričnih kružnica.

Svaka točka u prostoru koja se nalazi na istoj silnici ima jednak iznos jakosti magnetskog polja H.
Jedinica za jakost magnetskog polja je amper po metru (A/m).

1
H I
2r

1
HA  I 
2rA

1
HB  I 
2rB

Slika 1. Raspored silnica oko vodića

H - jakost magnetskog polja u nekoj točki u prostoru oko vodića

I – struja kroz vodić
r – udaljenost točke promatranja od vodiča kroz koji teće struja

Jakost magnetskog polja je proporcionalna iznosu jakosti struje kroz vodić te obrnuto proporcionalna
udaljenosti točke od vodića.
Što je točka bliza vodiću i što je struja kroz vodić veća, veća će biti i jakost magnetskog polja u toj
točki.
Smjer magnetskih silnica se određuje pravilom desne ruke:
palac smjer struje kroz vodić, a prsti smjer silnica oko vodića.

Slika 2. Određivanje smjera silnica pravilom desne ruke

19
Magnetska indukcija B
Magnetska indukcija B nam opisuje gustoću magnetskih silnica. Jakost magnetskog polja H je
veličina koja pojedinačno opisuje svaku silnicu. Jedinica za magnetsku indukciju je Tesla (T).
Magnetska indukcija B uzima u obzir grupu silnica u nekom sredstvu. Kad govorimo o veličini koju
opisujemo sa H koristimo termin SVAKA silnica, a kad govorimo o polju B onda koristimo termin:
ZA SVE silnice u nekom sredstvu.

Dakle koliko će biti gust raspored silnica oko vodića ovisi o sredstvu koje se nalazi oko vodića.

To sredstvo opisujemo velicinom koja se zove magnetska permabilnost (propustljivost).,a

oznacavamo je grckim slovom :µ

B = µ ∙H

Raspored silnica u sredstvu sa većom permabilnosti Raspored silnica u sredstvu sa manjom permabilnosti

Slika 3. Odredivanje gustoće magnetskih silnica

Ako ravni vodić zavinemo u zavojnicu koncentrirat ćemo magnetske silnice na manji prostor. Time
možemo dobiti jaće magnetsko polje na manjem podrucju.

Slika 4. Savijanje ravnog vodiča u zavojnicu sa 3 zavoja

Da bi izraćunali magnesku indukciju B u zavojnici poslužit ćemo se velićinom magnetskog polja H.

Jakost magnetskog polja H će biti veća sto je struja kroz zavojnicu veća i sto je veći broj zavoja i sto
je zavojnica kraća.

20
 N1= 6 N2=3

Slika 5. Utjecaj broja zavoja na iznos jakosti magnetskog polja

Ukoliko dvije zavojnice imaju istu duljinu (l1=l2) i ako kroz njihove namotaje teku jednake struje
(l1=l2), jakost magnetskog polja će biti veca oko namotaja sa većim brojem zavoja:

H1>H2

Ukoliko dvije zavojnice imaju istu broj zavoja (N1=N2) i ako kroz njihove namotaje teku jednake
struje (l1=l2), jakost magnetskog polja će biti veca oko kraćeg namotaja :

l1=6 cm l2=3 cm
H1<H2

Slika 6. Ujecaj duljine zavojnice na iznos jakosti magnetskog polja

Jakost magnetskog polja računamo iz izraza:

N
H I
l
Magnetsku indukciju računamo iz izraza : B = µ ∙H =µ0 ∙ µr ∙H
µ0 je magnetska permabilnost za vakum i iznosi 4π 10 -7 Vs/Am

Što je relativna permabilnost µr veća to će željezna jezgra bolje propustati magnetski tok.
Magnetsku indukciju je teško izračunati ali se zato može izmjeriti i grafički prikazati u ovisnosti o
jakosti magnetskog polja. Na taj način dobivamo krivulje magnetiziranja.

21
Slika 7. Krivulja magnetiziranja

Magnetski tok Ø
Magnetski tok kroz neku površimu je ukupan broj silnica kroz tu površinu.

Slika 8. Magnetski tok

Magnetski tok kroz neku površinu ovisi o površini S i gustoći silnica B.

To implicira da tok ovisi o magnetskoj pemabilnosti µ sredstva u kojem se nalazi petlja i silnice.

To fizikalno svojstvo toka možemo matematički opisati na sljedeći način:

Ø = B∙S

Jedinica za magnetski tok je Weber (Wb).

Ako vodić zamotamo u zavojnicu i namotamo ga oko željeza, njegovo magnetsko polje će postati
slićno polju ispruženog permanentnog magneta.
Na taj način dobivamo elektromagnet. Magnetićnost svitka traje samo dok njime teće struja.

22
Slika 9. Elektromagnet

Što je veća struja veći je iznos magnetskog toka oko zavojnice.

Smjer magnetskog toka ovisi o smjeru namatanja zavojnice i smjeru struje kroz zavojnicu.
Smjer magnetskog toka se odreduje pravilom desne ruke: prsti u smjeru obilaska struje po zavojnici a
palac pokazuje smjer polja.
Takoder se tok odreduje smjerom uvijanja desnog vijka. To znaci da magnetski tok ima smjer
napredovanja struje.

Slika 10.Odredivanje smjera magnetskog toka elektromagneta

Iz slike se vidi da je zavojnica namotana tako da struja teće kroz zavoje u smjeru uvijanja desnog
vijka pa je i to smjer toka.
Na mjestu izlaska toka iz željeza nalazi se N pol a na mjestu ulaska silnica u željezo nalazi se S pol.

Magneticnost željeza, magnetsko zasićenje i petlja histereze

Atomi se sastoje od jezgre i elektrona. Gibanje elektrona u atomima je također jedna struja; vrlo mala
ali dovoljna za stvaranje magnetsko polja.
Ako pojedini elektroni u atomu kruže tako da se njihova magnetska polja ukupno ne ponistavaju tada
će atom biti mali magnetići.
Slićno možemo i molekule željeza smatrati kao male magnetiće. Obićno su ti magnetići okrenuti na
razne strane pa se njihova djelovanja međusobno ponistavaju. Zato npr. željezo nije magnetićno. Kad
željezo dođe u dovoljno jako magnetsko polje ,ti magnetići se poslože tako da im se djelovanja
međusobno zbrajaju i željezo postaje magnet.

23
Slika 11. magnetićnost željeza bez i sa utjecajem vanjskog magnetskog polja

Ako je vanjsko magnetsko polje slabo usmjerit će se manji broj magnetića, a ako je jako usmjerit će
se veliki broj magnetića. Sto je jaće polje sve vise se magnetića usmjerava. Ipak kad se većina
magnetića usmjeri, sa daljnjim povećavanjem polja usmjerava se sve manji broj preostalih
neusmjerenih magnetića.
Zato se magnetska indukcija sve slabije poovećava iako se vanjsko polje povećava.

Ta pojava se naziva magnetsko zasićenje.

Potpuno zasićenje nastaje kad se usmjere svi magnetici, ali za to je potebno ogromno polje.
Dakle prilikom magnetiziranja željeza u početku se magnetiziranje odvija naglo, a kasnije sve sporije.
Također pri razmagnetiziranju željeza smanjenjem vanjskog polja na nulu ne poništava se potpuno
magnetićnost željeza, već ono ostaje i dalje neko vrijeme malo magnetično. Ta mala zaostala
magnetičnost se naziva remanentni magnetizam.
Pri zakretanju malih magnetića u željezu javlja se njihov otpor gibanju (tj. tromost). Zato će pri
izmjeničnom vanjskom magnetskom polju kojeg uzrokuje izmjenična struja frekvencije 50 Hz,
elementarni magnetići će se 50 puta zakretati u jednu,a pedeset puta u drugu stranu (ukupno 100
puta). Oni tom zakretanju pokazuju otpor slično kao i kod istosmjerne struje i od nje proizvedenog
magnetskog polja. Ta otpornost prema premagnetiziranju se naziva histereza. Histereza možemo
zamisliti i kao trenje koje se javlja između pojedinih elementarnih magnetića koji se zakreću. Uslijed
trenja razvija se toplina, a zbog zakona očuvanja energije ta toplina se ne može stvoriti sama od sebe.
Pošto premagnetiziranje nastaje zbog električne struje koja uzrokuje magnetski tok, kažemo da se ova
toplina stvara na račun električne energije. Zbog toga ove gubitke premagnetiziranja nazivamo gubici
uslijed petlje histereze.
Ovi gubici su veći za tvrdi čelik jer se on teže magnetizira i razmagnetizira od mekog čelika. Što .je
veća magnetska indukcija i frekvencija gubici uslijed petlje histereze su veći.
Ti gubici se često uzimaju u obzir kod praznog hoda transformatora, gdje se zanemaruju gubici u
bakru namotaja tako da ukupni gubici praznog hoda prestavljaju gubitke u željezu transformatora.

Petlju histereze.možemo i grafički prikazati.

Ako namotamo zavojnicu oko željeza i pustimo struju kroz nju, možemo mjeriti na neki od načina
magnetsku indukciju. Izmjerene vrijednosti unesemo u dijagram i dobijemo krivulju prvog
magnetiziranja OA. (na isti način kao na slici 7). Ako sad smanjujemo struju prema nuli i unosimo
točke u dijagram vidjet ćemo da se vrijednosti mijenjaju za isti iznos struje pa se krivulja
razmagnetiziranja odvija po krivulji AB. Pri struji od nula ampera željezo je zadržalo magnetičnost
indukcije OB. Ako želimo potpuno poništiti tu magnetičnost željeza, moramo kroz zavojnicu pustiti
struju u suprotnom smjeru. U točki C struja teče ali je magnetska indukcija nula i željezo je
razmagnetizirano. Struja i dalje teće u suprotnom smjeru kroz zavojnicu i ako sad nanosimo točke u
graf dobivamo krivulju magnetske indukcije koja odgovara krivulji CD.
Smanjenjem te struje do nule imamo krivulju DE. Željezo je opet magnetično ali u suprotnom smjeru.
Kad se opet okrene smjer struje na prvobitni i lagano je povećavamo od nule na više prvo će se
poništiti remanentni (zaostali) magnetizam (krivulja EF) a potom se željezo magnetizira po krivulji
24
FA. Ova krivulja se naziva petlja histereze. Krivulju OA smo dobili samo pri prvom magnetiziranju
željeza.

Slika 12. Petlja histereze

Krajeve magneta zovemo polovi. Istoimeni polovi se odbijaju, a raznoimeni se privlaće.Magneta ima
prirodnih (nalaze se u rudama magnetita) i umjetnih koji se dobivaju raznim postupcima.
Tvari koje magnet privlaći se zovu feromagnetici i paramagnetici (gotovo sve željezne legure, nikal ,
kobalt, krom,...). Tvari koje magnet odbija su dijamagnetici (bakar,srebro,zlato,..)

Magnetsko polje oko 2 bliska ravna vodića kroz koje teku struje
u suprotnim smjerovima
Ako imamo 2 vodića koja su vrlo blizu jedan drugom i ako kroz njih teku jednake struje ali u
suprotnim smjerovima tada se oko njih rezultantno magnetsko polje ne može zatvoriti kružno pa se
nijedna silnica ne može zatvoriti oko oba vodića..
Magnetsko polje jednog vodića djeluje u istom prostoru kao i polje drugog vodića.

Slika 13. Magnetske silnice oko 2 susjedna voda protjecana istom strujom ali suprotnog smjera
25
U jednofaznim izoliranim priključnim vodovima gdje je fazni vod položen uz nul vod nije moguće
strujnim kliještima izmjeriti struju koja teće vodovima.

Elektromagnetska indukcija
Elektromagnetska indukcija je pojava da se u petlji ili vodiću, koji se nalazi u promjenjivom
magnetskom polju, inducira napon. Također možemo elektromagnetsku indukciju tumačiti i kao
posljedicu gibanja vodića po petlji koja se nalazi u magnetskom polju.

Elektromagnetsku indukciju nastalu uslijed promjene magnetskog polja koje prolazi kroz petlju
možemo matematiči opisati na ovaj način:

E
t

Jedinica za inducirani napon je Volt (V).

To je Faradeyev zakon elektromagnetske indukcije.
Predznak minus je Lentzovo pravilo koje govori da ć inducirani napon biti takvog smjera da potjera u
zatvorenoj petlji takvu struju koja ć proizvesti svoje magnetskopolje koje se suprostavlja promjeni
vanjskog polja.
Inducirani napon ć biti proporcionalan broju zavoja petlje te brzini promjene magnetskog toka.

Taj fizikalni opis možmo zapisati matematiči na sljedeći način:


E  N
t

E... inducirani napon (napon transformacije)

N...broj zavoja petlje

t ... promjena toka u jedinici vremena

Napon transformacije ćemo susretati kod transformatora i asinkronih motora u kratkom spoju
(trenutku pokretanja).

Isti taj napon na krajevima petlje možemo dobiti i ako se petlja sa N zavoja giba unutar stalnog
magnetskog polja. Tada je inducirani napon proporcionalan iznosu magnetskog polja koje presjeca
petlju te brzini gibanja petlje.
Ovak fizikalni opis zapisujemo matematički na sljedeci način:

E=B·l·v

E...inducirani napon (napon rotacije)

B... iznos magnetskog toka koji ulancuje zavoje petlje
l... duljina vodiča petlje
v.. brzina gibanja petlje

Napon rotacije susrećemo kod rotacijskih strojeva (generatora).

26
Svejedno je giba li se petlja u magnetskom polju ili petlja miruje a presjecaju je silnice stalnog
magnetskog polja inducirani napon na krajevima petlje je jednak.
To ćemo i dokazati sljedecim jednostavnim primjerom.

Uzmimo da se metalni štap giba po zelenoj metalnoj konturi brzinom v i zajedno sa konturom cini
jednu petlju. Pomicanjem crnog štapa lijevo ili desno smanjit će se ili povećati magnetski tok koji
prolazi kroz petlju. Zbog toga se u petlji inducira elektromotorna sila (napon) E.

Slika 14. Elektromagnetska indukcija u petlji

Crni štap (vodič) sijeće magnetski tok brzinom v pa se u njemu inducira napon. U zelenim vodičima
koji miruju ne inducira se napon takve vrste.

Pojava elektromagnetske indukcije je jedna i samo jedna, a možemo je tumaciti na dva načina:

E
- ili kao promjenu magnetskog toka kroz petlju t
- ili kao posljedicu sijećenja magnetskih silnica crnim vodićem (metalnim štapom) E=B·l·v

Brojcani rezultati za oba promatranja moraju biti jednaki.

To možemo i dokazati na sljedeci način.

Iz fizike jos iz osnovne škole znamo da je brzina jednaka prijeđenom putu u vremenu, odnosno da je
vrijeme promjena puta u vremenu:

s
t 
v

E
Ako tu relaciju uvrstimo u formulu: t
27
 
E
s
dobivamo: v

Tok možemo izraziti preko formule:   B  S

 – magnetski tok koji prolazi površinom S

B – magnetska indukcija (gustoca silnica) koja prolazi površinom S
S – promatrana površina

Veliko slovo S predstavlja presjek kroz koji prolazi magnetsko polje

Ukoliko se crni vodič giba po zelenoj petlji mijenjat će se i površina S i tok  koji prolazi kroz nju, a
to matematički opisujemo na sljedeci način:

  B  S
Promjenu površine pravokutne petlje možemo izraziti kao ΔS = l · Δs
l – duljina štapa koji se miće po konturi (ne i dijelovi štapa koji vire van konture)
Δ s put koji prevali vodič duljine l

Slika 15. Tlocrtni prikaz slike 14. – magnetsko polje prikazano krizicima (smjer od gore prema listu)
i dio štapa duljine l

Konačno imamo:

B `l  s
E
s
v

Nakon skraćivanja dobivamo: E=B·l·v

28
Dakle i matematički smo dokazali da se iz oba načina dobivaju isti inducirani naponi.


E
1. promjenom toka koji prolazi kroz petlju, t

2. gibanjem petlje unutar magnetskog polja , E=B·l·v

Smjer inducirane elektromotorne sile je takav da bi proizvedena struja u zavojnici svojim

magnetskim poljem nastojala sprijećiti promjenu koja ju je izazvala.
Smjer određujemo pravilom desne ruke.
Prsti odreduju smjer struje, palac smjer gibanja, a dlan smjer polja.

29
Samoindukcija

Samoindukcija je pojava da se u zavojnici koja se nalazi u nekom dijelu strujnog kruga

inducira elektromotorna sila: E=U, zbog promjene magnetskog toka izazvane promjenom
struje koja teće.
Smjer te elektromotorne sile je takav da nastoji sprijećiti promjenu koja ju je izazvala.
Iznos elektromtorne sile ovisi o brzini promjene magnetskog toka.
Najćesće promjene nastaju pri sklapanju.
Primjer.
Ako na izvor istosmjerne struje spojimo paralelno zarulju i zavojnicu tada prilikom prekidanja
strujnog kruga žarulja naglo zasvjetli (mnogo jaće nego inaće) pa moze pregoriti.
To je zato jer se pri prekidanju ovog kruga dogada velika promjena struje (struja naglo pada
na nulu).
Iznos elektromotorne sile ovisi o brzini promjene toka ,a struja uzrokuje tok.
Dakle, nagla promjena struje uzrokuje naglu promjenu toka ,a time i veliki napon
samoindukcije. Taj će napon potjerati struju kroz zarulju i ona će mozda pregoriti.

Slika 16. Samoindukcija

Pri uklapanju struja neće odmah postići svoju konaćnu vrijednost nego će zbog protivljenja
napona samoindukcije za to biti potrebno neko vrijeme.
Svojstvo zavojnice da se odupire struji koja prolazi kroz nju, naziva se INDUKTIVITET.

Induktivitet je osnovna vrijednost zavojnice i on ovisi o broju zavoja zavojnice N, duljini

zavojnice l, presjeku jezgre zavojnice S i permabilnosti materijala od kojeg je napravljena
jezgra µr.

2
N
L µ0 µr S
l

Jedinica za induktivitet je Henri (H).

Elektromotornu silu možemo izraziti preko induktiviteta :

30
 i
E  L
t

Vidimo da je ovaj napon veci sto je veca promjena struje.

Slika 17. Sklapanje strujnog kruga bez induktiviteta

Slika 18. Sklapanje strujnog kruga sa induktivitetom

Induktivitet se ponasa kao tromost u strujnom krugu jer usporava promjenu struje.
Zavojnica im induktivitet 1H ako u njoj jednolika promjena struje od 1A u 1 sekundi izaziva
induktivni napon od 1V.

Razlika samoindukcije i elektromagnetske indukcije je u tome što se pri samoindukciji

inducira elektromotorna sila u zavojnici koja je protjecana strujom (zavojnica sama sebi
stvara napon koji tjera svoju struju koja se opire struji koja ju je proizvela). Pri
elektromagnetskoj indukciji zavojnica nemora biti spojena na ništa, a u njoj se inducira napon
ako se ona nalazi u promjenjivom polju.

Međuindukcija
Medusobna indukcija je pojava induciranja napona u nekoj zavojnici uslijed promjene
magnetskog toka koju izaziva neka druga zavojnica na mjestu prve zavojnice.

Pokusajmo shvatititi meduindukciju pomocu slike 17.

31
Pomocu promjenjivog otpornika mijenjamo iznos struje, a time i magnetskog toka
zavojnice2,a na zavojnici 1. mjerimo inducirani napon pomocu voltmetra..

Zavojnica 2 Zavojnica 1

Slika 19. Meduindukcija

Ova dva svitka su medusobno magnetski spojena preko magnetskog polja. Ta veza dolazi do
izrazaja samo ako je struja promjenjiva.
Ovo uzajamno djelovanje se zove MEDUSOBNA INDUKCIJA.
Ukoliko je izvor struje izmjenican induciranje napona na drugom svitku će biti veće sto je
frekvencija izvora veca.

Sila na vodič u magnetskom polju

Ako se vodič kroz koji teće struja nalazi u magnetskom polju, djelovat će na njega sila F.
Smjer te sile određujemo pravilom lijeve ruke>
Prsti ... smjer struje
Palac ...smjer sile
Dlan... mjesto u koje udaraju magnetske silnice

Sila je proporcionalna iznosu struje kroz vodič i duljini vodiča koji se nalazi u magnetskom
polju.
To se matematički opisuje na sljedeci način:

F=B · I · l

F sila koja djeluje na vodič

B magnetska indukcija polja u kojem se nalazi vodič
I struja kroz vodič
l duljina vodiča

Jedinica za silu je Newton (N).

Na slici 19. se vidi na koje načine možemo djelovati na smjer sile F.

32
Ako se štapni vodić sa slike 19 učvrsti na dva kraja sa okruglim ležajem on se neće moći
translacijski (linearno) pomaknuti već će rotirati u mjestu zbog momenta sila koje djeluju na
njegovom oplošju..
Moment sile je vektorski produkt sile i kraka sile. Jedinica za moment je newton-metar (Nm).
Na taj način se dobija rotor u elektromotorima.
Struja se na rotor dovodi preko četkica po kojima prstenovi ili kolektor rotora klizi.
Ipak kod kaveznih asinkronih motora uslijed promjenjivog okretnog magnetskog polja javlja
se napon samoindukcije u rotorskom namotaju koji je kratko spojen. To znači da u takvom
rotoru poteku struje kratkog spoja pa nije potrebno izrađivati spoj sa četkicama (kolektor kod
DC motora ili klizne prstenove kod kliznoprstenastih asinkronih motora).

Slika 20.Odredivanje smjera sile na vodič protjecan strujom I.

Možemo i pojednostavniti slike na ovaj način:

Kad struja ide od nas prema listu; oznaka X, a kad ide iz lista prema nama oznaka točkom.

33
Slika 21. Odredivanje smjera sile shematski

34
UVOD U IZMJENIČNE STRUJE
Za struju kažemo da je promjenjiva ako se u vremenu mijenja količina naboja koja prolazi
poprečnim presjekom vodiča.

Trenutne električne vrijednosti se mijenaju u vremenu i pišu se malim slovima: u(t), e(t), i(t)...
Stalne električne vrijednosti se pišu velikim slovima U, E, I, ...

Promjenjljive veličine mogu biti periodične (jednake promjene se javljaju u jednakim

vremenskim intervalima) i neperiodične (promjene se ne odvijaju u jednakim vremenskim
intervalima).

Izmjenične struje mijenjaju smjer tj. predznak u tijeku jednog perioda.

Ako su izmjenične struje periodične onda je ukupna količina naboja koja prođe kroz
referentni presjek unutar jednog perioda, jednaka nuli.

Najjednostavnija je sinusna izmjenična struja. Također se titrajni procesi u prirodi odvijaju po

sinusoidnom zakonu.

Primjeri:
Istosmjerna struja – stalna

Istosmjerna struja- promjenjiva, neperiodična

Istosmjerna struja- promjenjiva, periodična

35
Vremenski imterval (period) u kojem se iznos struje ponavlja, naziva se period i označava sa
velikim slovom T.

Izmjenična neperiodična struja

Izmjeničn struja – periodična , sinusna

U 1  Um  sin(   )

U1 trenutna vrijednost napona

36
Um maksimalna ili tjemena vrijednost napona
φ - fazni pomak
α – argument sinusne funkcije

Trofazni sistemi

Izmjenična struja stvara promjenjljivo magnetsko polje.

Takvo promjenljivo magnetsko polje se koristi kod transformacije napona. Istu snagu moguće
je prenjeti na velike udaljenosti uz manju struju ako se podigne napon prijenosne mreže.
Što je manja struja koja teće vodovima, manji su toplinski gubici.
Električna energija koja se koristi u elektroenergetskim sustavima je trofazna. Trofazna
izmjenična struja se dobiva u trofaznim sinkronim generatorima.
Prednst trofazne struje je što ona stvara okretno magnetsko polje koje se koristi za pogon
elektromotora.
Fazni pomak među strujama određuje se iz formule:

2

n

n – broj faza
α – fazni pomak
Za trofani sustav fazni pomak iznosi:

2 2
 
n 3

Ako pretvorimo radijane u stupnjeve dobit ćemo da je

  120 

Okretanjem rotora okreće se rotorski magnetski tok koji presjeca namotaje na statoru te u
njima inducira napone koje možemo izmjeriti na stezaljkama priključne kutije generatora.
Inducirani naponi pojedinih namotaja su međusobno fazno pomaknuti za kut α.

37
Ako se radi o trofaznom sustavu napona onda će iznosi induciranih napona biti:

U 1  Um  sin  U 2  Um  sin(  2 3 )

U 3  Um  sin(  4 )
3
Frekvencija mreže u našoj zemlji je 50Hz, što znači da 1 puini titraj traje 20ms.

38
Pitanja za vježbu
1. Coulombova sila
2. Električno polje
3. Električni potencijal
4. Električni kapacitet
5. Kapacitet kondezatora
6. Punjenje kondezatora (krivulja punjenja)
7. Električna struja
8. Električni napon
9. Uređaji za mjerenje struje i napona
10. Učinci električne struje
11. Ohmov zakon
12. Serijski spoj otpornika
13. Paralelni spoj otpornika
14. Složeni spoj otpornika
15. Snaga i Energija
16. Jakost magnetskog polja
17. Magnetsko polje (magnetska indukcija)
18. Magnetski tok
19. Izmjenične struje
20. Trofazne struje (spoj zvijezda i spoj trokut)

39