ELEKTROTEHNIKI

MATERIJALI
Ciljevi nastave je da studenti upoznaju:

- elektrotehnike materijale,
- mehanika, kemijska i fizikalna svojstva elektrotehnikih
materijala,
- standarde,
- pojmove i definicije vezane za tehnologiju elektrotehnikih
materijala.

Nuno je da studenti ovladaju ispravnom primjenom istih.

U sklopu kolegija prua se uvod u moderne tehnologije, poput
LCD-a i nanotehnologije.

NAIN PROVJERE ZNANJA STUDENATA:

Znanje studenata provjerava se tijekom nastave putem etiri kolokvija i 2 domaa
rada (seminarska rada). Studenti moraju prijei prag na svakom kolokviju.
Studenti koji ne zadovolje na kolokvijima izlaze na ispit koji se sastoji od
pismenog i usmenog dijela. Nakon izvrenih laboratorijskih vjebi polae se
kolokvij. Odraene laboratorijske vjebe i nazonost predavanjima uvjeti su za
dobivanje drugog potpisa.
U indeks se upisuju odvojeno ocjena iz vjebi (kolokvij) i predavanja
(kolokviji i domai radovi ili ispit).
Svaki kolokvij ima 15 bodova, a domai rad 10.
uspjenost = zbroj bodova na svim kolokvijima x 4/3 + zbroj bodova domaih
radova
Uspjenost (bodovi) ocjena
0 - 45 1
46 - 60 2
61 - 70 3
71 - 85 4
86 - 100 5

Literatura:
1. I. Vujovi, Elektrotehniki materijali i komponente, udbenik s multimedijskim
sadrajem za 2. razred etverogodinjih strukovnih kola u podruju
elektrotehnike, Neodidacta d.o.o, Zagreb, 2010., 2 recenzenta, ISBN 987-953-
250-139-1 (Narudbe na: http://letecaknjizara.com.hr/ proizvodi/udzbenici/4-god-
strukovne-skole-drugi-razred/)
2. I. Kuzmani, R. Vlai, I. Vujovi, Elektrotehniki materijali, Visoka pomorska
kola u Splitu, Split, 2001.
3. I. Vujovi, I. Kuzmani, R. Vlai, Elektrotehniki materijali - laboratorijske
vjebe, Pomorski fakultet, Split, 2004.
4. I. Kuzmani, I. Vujovi, Elektrotehniki materijali (radni materijal) Visoka
pomorska kola u Splitu, Split,1999.
5. . Spasojevi, Z. Popovi, Elektrotehniki i elektronski materijali, Nauna
knjiga, Beograd, 1979.
6. V. Bek, Tehnologija elektromaterijala, Sveuilite u Zagrebu, Elektrotehniki
fakultet, Zagreb, 1991.
7.R. Vlai, I. Kuzmani, Elektrotehniki materijali -Laboratorijske vjebe (radni
materijal), Split, 1996.
8. T. Lueti, Tehnologija elektrotehnikog materijala, kolska knjiga, Zagreb,
1983.
9. V. Knapp, P. Coli, Uvod u elektrina i magnetska svojstva materijala, kolska
knjiga, Zagreb, 1990.
SAT PLAN
1-2. 1.Uvod u predmet, nain ocjenjivanja i izvoenja nastave, osnovni pojmovi
2. Elektrotehniki materijali: svojstva, definicije i podjela
2.1. Atomska struktura tvari
2.2. Agregatna stanja
2.3. Kristaline slagaline
2.4. Tehnoloka, kemijska i fizikalna svojstva materijala
2.5. Ispitivanje i normiranje materijala
2.6. Podjela elektrotehnikih materijala
3-4. 3. Svojstva i primjena vodia
3.1. Elektrina provodnost
3.2. Osnovna svojstva vodia
3.3. Bakar
3.4. Legure bakra
3.5. Lemovi
3.6. Aluminij
3.7. Legure aluminija
5-6. 3.8. eljezo
3.9. Materijali za otpornike i arne elemente
3.10. Materijali za elektrine kontakte
3.11. Materijali za termobimetale
3.12. Materijali za termoelemente
3.13. Materijali za rastalne osigurae
3.14. Materijali za provode kroz staklo
3.15. Materijali za posebne primjene
3.16. Supravodljivost i supravodii
7-8. 3.16. Supravodljivost i supravodii
4. Svojstva i primjena poluvodia
4.1. Podjela poluvodikih materijala
4.2. Voenje struje u poluvodiima
9-10. 4.3. Tipovi i spojevi poluvodia
4.4. Pojave u poluvodiima
4.5. Materijali za poluvodike diode
4.6. Materijali za tranzistore
4.7. Materijali za nelinearne otpornike
4.8. Fotoelektrini materijali
4.9. Fluorescentni materijali
4.10. Ugljini proizvodi
11-12. 5. Osnove tehnologije integriranih i tiskanih veza
5.1. Stupanj integracije monolitnih integriranih sklopova
5.2. Izrada monokristala
5.3. Integrirani sklopovi: podjela
5.4. Planarni proces
5.5. Hibridni integrirani sklopovi: tehnike tankog i debelog filma
13-14. 5.6. Nanotehnologija i molekularna elektronika
15-16. 6. Svojstva i primjena izolacijskih i dielektrinih materijala
6.1. Podjela izolacijskih i dielektrinih materijala
6.2. Polarizacija
6.3. Dielektrini gubici
6.4. Dielektrina vrstoa
6.5. Ostala fizikalna i kemijska svojstva
6.6. Plinoviti izolacijski materijali
17-18. 6.7. Tekui izolacijski materijali
6.8. vrsti izolacijski materijali
6.8.1. Anorganski materijali: tinjac, azbest, kvarc, staklo, keramike, tanki slojevi
6.8.2. Organski materijali: voskovi, bitumeni i asfalti, smole, kauuk i guma,
vlaknaste strukture, tekstilni materijali, lakovi, kitovi, ljepila
6.8.3. Silikoni
19-20. 6.9. Tekui kristali
6.10. LCD ekrani i tehnologija
6.11. Plazma TV-tehnologija
21-22. 7. Svojstva i primjena optoelektrinih materijala
7.1. Svjetlost: monokromatska, koherentna, nekoherentna
7.2. Optika svojstva materijala: boja, prozirnost, refleksija, lom, apsorpcija
7.3. Materijali za optoelektrine elemente
7.4. Optika vlakna i optiki kabeli
7.5. Materijali za optika vlakna i kabele
7.6. Proizvodnja optikih kabela
7.7. Instalacija optikih kabela
23-24. 7.8. Testovi optikih kabela
8. Svojstva i primjena magnetskih materijala
8.1. Magnetska svojstva materijala
8.2. Dijamagnetski materijali
8.3. Paramagnetski materijali
8.4. Feromagnetski materijali
8.4.1. Curieva feromagnetska temperatura
8.4.2. Permeabilnost feromagnetskih materijala
8.4.3. Gubici usljed histereze i vrtlonih struja
25-26. 8.4.4. Magnetostrikcija
8.4.5. Mekomagnetski materijali
8.4.6. Tvrdomagnetski materijali
8.5. Antiferomagnetski materijali
8.6. Ferimagnetski materijali
9. Magnetske i optike memorije i sustavi pohrane podataka
27-28. 10. Degradacija materijala
29-30. 11. Pakiranje i toplinsko upravljanje elektronikim i elektrotehnikim
ureajima
12. Saetak kolegija
UVOD U TEHNOLOGIJU
ELEKTROMATERIJALA
Tehnologija je nauka o nainima prerade sirovina u gotove proizvode.

Tehnologija elektromaterijala je grana tehnologije kojoj su podruje
razmatranja materijali iz kojih se izrauju elektrini proizvodi i sami
elektrini proizvodi.

Tehnolozi nalaze rjeenja koja su najpovoljnija, a ne najbolja.
Npr. srebro je najbolji (standardni) vodi, ali se elektrini vodovi
prave uglavnom od bakra ili aluminija, jer je srebro skuplje.
UVOD U TEHNOLOGIJU
ELEKTROMATERIJALA
Klasifikacija materijala koji se rabe u elektrotehnici s obzirom na
funkciju:

elektrotehniki materijali (omoguuju ostvarivanje osnovne zadae
elektrinih proizvoda),

konstrukcijski materijali (uobliavaju proizvod u jednu cjelinu
prikladnu s funkcionalnoh i estetskog motrita),

pomoni materijali (obavljanje naizgled manje vanih zadaa, kao
zatita od korozije, podmazivanje, itd).
Materija je sastavljena od kemijskih elemenata
osnovnih postojanih supstanci koje se
razlikuju po svojim svojstvima. Pojedini
elementi su srodni po svojstvima.
Misao o srodnosti kemijskih elemenata povezao
je ruski kemiar Dimitrij Mendeljejev u zakon o
periodinosti kemijski elemenata. Objavio je
periodni sustav elemenata 1871. godine.
ATOMSKA STRUKTURA
TVARI
Svaki kemijski element ima svoj karakteristian
atom. Atomi se udruuju u molekule, tvorei
jednostavnije i sloenije spojeve od kojih se
sastoji cijeli materijalni svijet.
Ideja o nedjeljivosti atoma odrala se sve do XX.
stoljea, kada je 1903. britanski fiziar Ernest
Rutherford utvrdio suprotno prouavajui
radioaktivnost.
ATOMSKA STRUKTURA
TVARI
Prema Rutherfordovom modelu, atom se sastoji
od pozitivno nabijene jezgre i elektrona (nositelji
elementarnog negativnog naboja).
Naboj elektrona e = - 1,6021892 10
-19
C
Masa elektrona m
e
= 9,1059534 10
-31
kg
Elektroni krue oko jezgre.
Izmeu elektrona i jezgre vladaju privlane
elektrine sile.
ATOMSKA STRUKTURA TVARI
Pitanje: ako se elektron giba, troi energiju. Da li to znai da e
pasti u jezgru i neutralizirat se????!!!!!!!!
ATOMSKA STRUKTURA TVARI
Rutherfordov model atoma usavrio je Danac Niels
Bohr primjenivi kvantnu teoriju njemakog fiziara
Max Plancka, prema kojemu se energija apsorbira i
emitira iskljuivo u diskretnim iznosima kvantima.
Prema Bohrovom modelu, elektroni krue oko jezgre po
kvantiziranim stazama (ljuskama) i tada ne zrae
energiju.
Sedam je staza po kojima se elektroni gibaju i svaka ima
svoju energijsku razinu. Unutarnje staze su na nioj, a
vanjske na vioj energijskoj razini.
ATOMSKA STRUKTURA TVARI
Ljuske (od najnie prema viim) su: K, L, M, N, O, P, Q.
Ljuska K je popunjena s 2 elektrona
Ljuska L je popunjena s 8 elektrona
Ljuska M je popunjena s 18 elektrona
Ljuska N je popunjena s 32 elektrona
Ljuska O je popunjena s 50 elektrona
Ljuska P je popunjena s 72 elektrona
Ljuska Q je popunjena s 98 elektrona
Openito, ljuska je popunjena s 2n
2
elektrona, gdje n
broj ljuske.
Komentari
Virtuelna emisija fotona - ilustrirana u JAVA appletu

Dualna priroda svjetlosti i estica - neka svojstva koja posjeduju
svjetlost ili elementarne estice su svojstva estica, a neka valova.
Govori se o njihovoj dualnoj prirodi.

Samo 7 ljuski, jer jo nema elemenata s vie elektrona do sada u
periodnom sustavu.

To je 2 + 18 + 32 + 50 + 72 + 98 = 272 elektrona.
Komentari
Atom je u principu prazan. Udaljenosti pojedinih nabijenih estica
su nekoliko desetaka tisua vee od vlastitih dimenzija. Fizikalana i
kemijska svojstva odreena su elektronima u vanjskoj ljuski.
etiri su osnovne sile u prirodi:
- gravitacijska,
- elektromagnetska,
- slaba nuklearna sila,
- jaka nuklearna sila.

Postoje razne teorije, ali danas se nastoji dokazati ona o tome da
je samo jedna sila.

Fundamentalna istraivanja dananjice razbijaju elementarne
estice u mnotvo sitnijih. Tako se protoni i neutroni sastoje od po
tri kvarka, a meu njima djeluju gluoni kao nositelji sile.
ATOMSKA STRUKTURA TVARI
Elektroni se gibaju po stazama koje mogu biti krune i
elitine, te ujedno rotiraju oko sebe to je spin elektrona.
Elektron se giba oko jezgre kao val i njegova staza moe
biti samo cjelobrojni umnoak njegovih valnih duljina, .
Kada atom prima energiju, njegov elektron moe prijei
s neke od unutarnjih staza prema nekoj od vanjskih.
Apsorbirani kvant energije tada iznosi:
E = hv = E
n
- E
m
m<n, n = 2, 3, 4,
h = 6,626176 10
-34
Js Planckova konstanta
v - frekvencija (c = v)
E
n
energijska razina vie staze
E
m
energijska razina nie staze
Komentari
S obzirom na spin, sve se te estice mogu razvrstati u dvije skupine:
bozone i fermione. estice koje imaju cjelobrojni spin, s kutnim
momentom 0, 1, 2, itd. u jedinicama reducirane Planckove konstante
h/2t, nazivaju se bozonima (foton je bozon). estice koje imaju
polucjelobrojni spin (1/2, 3/2, 5/2, itd.) nazivaju se fermionima
(elektroni, neutroni, protoni, npr.).
Imena su dobili po funkcijama koje opisuju njihove raspodjele po
energijskim stanjima:
Bose - Einsteinova (Satyendra Nath Bose, 1894-1974, indijski
matematiar i fiziar; Albert Einstein, 1879-1955, njemaki fiziar,
dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1921. godine) raspodjela i
Fermi Diracova (Enrico Fermi, 1901-1954, talijanski fiziar,
dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1938. godine; Paul Adrien
Maurice Dirac, 1902-1984, engleski fiziar, dobitnik Nobelove
nagrade za fiziku 1933. godine) raspodjela.
Kvantni brojevi, periodni sustav elemenata
MOGUE KOMBINACIJE KVANTNIH BROJEVA ZA PRVE ETIRI LJUSKE
Ljuska
Glavni
kvantni
broj
Sporedni
kvantni broj
Magnetski kvantni broj Podljuska
Broj kombinacija
kvantnih brojeva
(ukljuujui spinski
kvantni broj)
K 1 0 0 1s 2
L 2
0
1
0
10 + 1
2s
2p
8
6
2
)
`

M 3
0
1
2
0
10 + 1
2 10 + 2
3s
3p
3d
18
10
6
2

N 4
0
1
2
3
0
10 + 1
2 10 + 1 + 2
3 2 10 +1 + 2 + 3
4s
4p
4d
4f
32
14
10
6
2

Ljuske se popunjavaju sljedeim redom: 1s, 2s, 2p, 3s, 3p, 4s, 3d, 4p, 5s, 4d, 5p, 6s, 4f,
5d, 6p, 7s, 5f, 6d, 7p...
Primjeri:
vodik, H: 1s
1

helij, He: 1s
2

litij, Li: 1s
2
2s
1


Inertni element je onaj kojem je zadnja ljuska puna. To je
zadnji stupac periodnog sustava. Svi ti elementi su
plinovi, te se zovu plemenitim. Prema Paulijevom
principu u atomu se ne mogu nalaziti dva elektrona s
4 jednaka kvantna broja.
PERIODNI SUSTAV ELEMENATA
IZOTOPI
Izotopi su atomi istog kemijskog elementa razliite atomske teine.
Da bi dva atoma imala ista kemijska svojstva, moraju imati isti broj
elektrona u zadnjoj ljusci. Ako im je ukupan broj elektrona jednak,
onda je rije o istom kemijskom elementu.

Atom je kao cjelina elektriki neutralan, a iz toga slijedi da mora
imati isti broj protona kao i elektrona. Ako atomi istog kemijskog
elementa imaju razliite mase, onda je uzrok jedino u broju
neutrona.

Neki izotopi su stabilni, a neki nisu. Teorijski mogu postojati sve
kombinacije broja neutrona s odreenim brojem protona, ali u praksi
svaki kemijski element ima mali broj stabilnih izotopa. Za npr. helij
su najei izotopi s 1 ili 2 neutrona i 2 protona.
+
Elektronski
omota
Jezgra
Atom vodika
izotop tricij
tzv. superte ki vodik
-

+
Atom vodika
osnovni izotop
Jezgra
Elektronski
omota
MOLEKULA VODE
+
+Jezgra
+
MOLEKULA TE VODE KE
+Jezgra
+
+
MOLEKULA SUPERTE VODE KE
+Jezgra
+
+
+
Jezgra
Elektronski
omota
Atom vodika
izotop - deuterij
tzv. teki vodik
+ +
Jedna od reakcija na Suncu
+ +
+
+
Helij - 4
Deuterij
Deuterij
Sudar pri energijama veim
od odbojne elektrostatske
AGREGATNA STANJA
VRSTO PLINOVITO
TEKUE
Stalan oblik i volumen. Ako su estice povezane
nepravilno, govori se o amorfnim tvarima (staklo,
smola, plastine mase...). Ako su estice
rasporeene pravilno, govori se o kristalima.
Oblik i obujam su nestalni.
Obujam je stalan, a oblik nestalan.
SUBLIMACIJA
KRISTALIZACIJA
KONDENZACIJA
ISPARAVANJE
KRISTALIZACIJA
TALJENJE
Na vrlo visokim temperaturama inonizirani plin, koji je dobar vodi elektriciteta,
izvrgava se utjecaju jakog magnetskog polja.U takvim uvjetima spominje se i etvrto
agregatno stanje: PLAZMA. Ona je znaajna u pokusima s nuklearnom fuzijom,
procesom koji se odvija na zvijezdama.
TALITE - temperatura pri kojoj se vsto tijelo poinje talit
VRELITE - temperatura pri kojoj tekua tvar burno prelazi u plinovito stanje
KAPLJITE (ROSITE) - temperatura na kojoj tvar prelazi iz plinovitog u tekue stanje
KRISTALI
KRISTALI
Teseralni ili kubini sustav obuhvaa kristale koji imaju tri meusobno okomite i
jednako duge osi. Imaju oblik oktaedra ili heksaedra (kocke).

Tetragonski sustav obuhvaa one kristale koji imaju tri meusobno okomite osi, od kojih
su dvije jednake i lee u vodoravnoj ravnini, a trea, dulja ili kraa, os stoji okomito
(tetragonska bipiramida ili tetragonska prizma).

Rompski sustav obuhvaa one kristale koji imaju tri osi nejednake duljine i koje se
sijeku pod pravim kutom (rompska piramida, rompska prizma: baze su im rombovi).

Monoklinski sustav obuhvaa one kristale koji imaju tri osi nejednake duljine. Dvije od
njih su meusobno okomite, a trea je kosa (monoklinska bipiramida, monoklinska
prizma).

Triklinski sustav obuhvaa kristale koji imaju tri nejednake i meusobno nagnute osi
(triklinska bipiramida, triklinska prizma).

Heksagonski sustav obuhvaa kristale koji imaju etiri osi. Tri su jednake duljine, sijeku
se pod kutom od 60 i lee u jednoj ravnini, dok je etvrta os, koja je dulja ili kraa,
okomita na ostale osi (heksagonska bipiramida, heksagonska prizma).
KRISTALI
Neki metali kristaliziraju u dvije ili vie kristalinih slagalina. Tako
ugljik na visokoj temperaturi i visokom tlaku kristalizira kao
dijamant, a pri normalnim uvjetima kao grafit. Ta se pojava naziva
polimorfijom. Polimorfne promjene najee dovode do promjene
obujma, a kod metala su povratne. Alotropnim se promjenama
nazivaju takve povratne promjene koje nastaju promjenom
temperature.

Kod kristala osobine mogu, ali i ne moraju, biti podjednako izraene
u pravcima njihovih kristalografskih osi. Kada su osobine
podjednako izraene u pravcima svih kristalografskih osi za kristale
se kae da su izotropni. U suprotnom, kristali su anizotropni.
TEHNOLOGIJSKA, KEMIJSKA I
FIZIKALNA SVOJSTVA MATERIJALA
Fizikalna svojstva su:
- opa (gustoa, vrelite, talite, viskoznost, radioaktivnost...),
- mehanika (elastinost, plastinost, vrstoa, tvrdoa, krhkost, ilavost...),
- toplinska (topl. rastezanje, topl. kapacitet, topl. provodnost...),
- elektrina (el. provodnost, dielektrinost, otpornost...),
- magnetska (permeabilnost, koercitivnost, remanencija...),
- optika (boja, prozirnost, refleksija, lom, apsorpcija...).
Vanija kemijska svojstva su:
- otpornost prema koroziji,
- otpornost prema kiselinama,
- otpornost prema luinama,
- otpornost prema zapaljivosti i (u novije vijeme)
- toksinost .
Vanija tehnologijska svojstva su:
- sposobnost lijevanja,
- kovnost,
- zavarljivost,
- rezljivost,
- otpornost prema habanju,
- sposobnost oblikovanja u hladnom stanju,
- toplinska vrstoa,
- toplinska stabilnost.
ELASTINOST - svojstvo materijala da se oblikuje djelovanjem sile
i vrati u prvobitni oblik kada se optereenje ukloni
PLASTINOST - svojstvo materijala da se trajno oblikuje
djelovanjem sile
TEHNOLOGIJSKA, KEMIJSKA I
FIZIKALNA SVOJSTVA MATERIJALA
Deformacije krutih tijela su:
TEHNOLOGIJSKA, KEMIJSKA I
FIZIKALNA SVOJSTVA MATERIJALA
HOMOGENOST - svojstvo tvari da je po cijeloj svojoj masi
jedinstvene grae (strukture) i karakteristika.
Mijeanjem homogenih tvari, uvijek se dobija jednaka tvar, jednakih
karakteristika.
HETEROGENE tvari predstavljaju smjesu razliitih homogenih tvari
od kojih svaka unutar smjese zadrava svoja karakteristina svojstva.
VRSTOA - otpornost kojom se vrsta tijela suprostavljaju odvajanju
svojih djelova
TVRDOA - otpornost prema prodiranju nekog drugog predmeta. Po
postupku odreivanja, razlikuju se: tvrdoa po Brinellu, Mohsu,
Rockwellu i Vickersu.
Prema Mohsovoj skali, tvrdoa se oznaava brojevima 1 - 10:
1 - talk
2 - slankamen
3 - vapnenac
4 - fluorit
5 - apatit
6 - glinenac
7 - kremen
8 - topaz
9 - korund
10 - dijamant
Neka svojstva tvari:
KRHKOST - svojstvo tvari da se slomi bez promjene oblika
ILAVOST - bitno mijenjanje oblika prije loma, suprotno od
krhkosti
TOPLINSKO RASTEZANJE - poveanje obujma pri porastu
temperature
TOPL. KAPACITET - koliina topline potrebna za zagrijavanje
neke tvari
OTPORNOST PREMA HABANJU - otpornost prema
nenamjernom skidanju estica materijala s povrine nekog predmeta
(npr. trenjem)
PODJELA ELEKTROTEHNIKIH
MATERIJALA
Kod veine vodia vrsta veze u kristalnoj reetki je METALNA. Metal se moe
smatrati sustavom koji je izgraen od pozitivnih iona okruenih slobodnim
elektronima koji se oko njih kreu. Elektrostatska sila dri metal na okupu.
Kod izolatora i poluvodia, veze su IONSKE i KOVALENTNE.
Ionska veza nastaje kad se spajaju atomi I i II stupca periodnog sustava (Li, K,
Na, Mg...), koji otputanjem jednog elektrona postaju pozitivni kationi, s
atomima VI i VII stupca, koji primanjem elektrona postaju anioni.
Kovalentnu vezu ostvaruju neutralni atomi nemetala. Svaki atom posudi
elektron drugome i oni postanu zajedniki oblikujui zajedniku orbitu. Ovakvi
materijali su uglavnom izolatori.

Diskretnim energijskim razinama, svojstvenim atomima, odreene su doputene
energije elektrona u atomima. Kad atomi ine kristal, diskretne energijske
razine postaju energijski pojasi (zone). Izmeu pojasa doputenih energija
nalaze se pojasi zabranjenih energija.
Ovisno o obliku tih pojasa, ovisi da li je materijal/tijelo vodi, poluvodi ili
izolator.
Komentar
Kod materijala koji se vezuju metalnom vezom atomi su smjeteni u
vorovima kristalne reetke, a valentni elektroni slabo su vezani uz
jezgru, te se slobodno gibaju po kristalu. Ti su slobodni elektroni uzrok
velike provodnosti metala.
Kod ionske veze, iji je tipini predstavnik natrijev klorid, NaCl, neki
elektroni vanjske ljuske jednog elementa prelaze na atome drugog
elementa. Na primjeru natrijeva klorida: natrij daje elektron kloru i
postaje pozitivni ion Na
+
, a klor prima taj elektron i postaje negativni ion
Cl
-
, te se meusobno privlae elektrinom (Coulombovom) silom. Sada
svaki od ova dva elementa ima popunjene ljuske. Materijali koji se tvore
opisanim nainom vrlo slabo vode elektrinu struju, posebno na niim
temperaturama.
Kod kovalentne veze ostvaruju se sile kristalne veze dijeljenjem
valentnih elektrona izmeu susjednih atoma, tako da ti elektroni
postaju zajedniki. Na taj nain tvore veze vani materijali u
elektronici: germanij i silicij. Materijali s kovalentnim kristalima loi
su vodii elektrine struje.
PODJELA ELEKTROTEHNIKIH
MATERIJALA
Podjela tvari prema elektrinim svojstvima:
1-valentni pojas
3-vodljivi pojas
2- zabranjeni
pojas
ISPITIVANJE I NORMIRANJE
MATERIJALA
Da se to tonije odrede svojstva materijala, nuna su ispitivanja.
Temeljna vrsta ispitivanja su ispitivanja prema standardima koji su
tono propisani.
Zbog velikih mogunosti razliitih ispitivanja, nune su jednoobrazne
metode i uvjeti prilikom ispitivanja.
O normama i standardima u Hrvatskoj, brine se DZNM - Dravni
zavod za normizaciju i mjeriteljstvo. Uspostavljene su i hrvatske
norme (HRN).
U Njemakoj se time bavi DIN (Deutsches Institut fr Normung)
ORGANIZACIJE ZA STANDARDIZACIJU
Standard je dokument usvojen koncenzusom i odobren od
odgovarajueg tijela, koji prua, za obinu i ponovljenu upotrebu,
pravila, vodilje i svojstva za aktivnosti ili njihove rezultate, s
ciljem postignua optimalnog stupnja reda u datom kontekstu.
Standardi mogu postati obveza ako se administrativnim
djelovanjem to postigne. Slue za usporedbu proizvoda kako bi se
moglo znati to je povoljnija kupnja. Kao dodatak standardima
postoje mnogi sustavni standardi i terminologija standarda.
Najznaajnija meunarodna tijela za standardizaciju su ISO
(International Standardization Organization) i IEC (International
Electrotechnical Commission). ISO se bavi openitim
standardima, a IEC sa standardima iz podruja elektrotehnike i
elektronike.
Znaajne su jo i: CENELEC (Comite European de Normalisation
Electrotechnique), ITU (International Telecomunication Union)...
STANDARDI
Standardi se izdaju kako bi se postavile minimalne razine
sigurnosti za elektrinu opremu. Sigurnosne standarde mogu
izdati priznati laboratoriji za ispitivanje ili agencije kao to su
UL, CSA, VDE ili druge specijalizirane agencije kao to su
ANSI, IEC, itd.
Sigurnosni standard je pisani dokument koji sadri ukupnost
zahtjeva za odreenu kategoriju proizvoda, a ti se zahtjevi
koriste kao temelj odreivanja prihvatljivosti jednog
proizvoda za dalju procjenu testiranje i odobrenje.
Sigurnosni standard sastoji se od slijedeih glavnih dijelova:
uvod (predgovor),
svrha i ciljevi,
opi zahtjevi,
testovi,
oznaavanje i upute.
STANDARDI
Uvod prua informacije o primjenjivosti standarda (najnoviji
datum izdavanja, najnoviji datum povlaenja suprotnih
standarda). Kod svake procjene moramo koristiti
posljednje izdanje standarda kako bi izbjegli potrebu
ponavljanja postupka procjene i/ili izdavanja odobrenja
nakon kratkog vremenskog razdoblja.
Uvod nabraja podruja na koja se standard odnosi (npr.
elektrini udar, energetske opasnosti, itd.). Unutar
sigurnosnog standarda susreemo slijedee izraze:
mora znai obvezno,
treba znai preporuuje se, ali nije obvezno,
moe znai dozvoljeno je.
Kao to je definirano od strane ISO- a, pet standarda su dokumenti koji se odnose
na standarde kvalitete menadmenta. Pojedinano, oni su:
1. ISO 9000: Standardi osiguranja kvalitete menadmenta - vodi za selekciju i
upotrebu. Ovaj standard se koristi kao smjernica za olakavanje odluka u
odnosu na selekciju i upotrebu drugih standarda u seriji ISO 9000.
2. ISO 9001: Kvalitetni sistemi model za osiguranje kvalitete dizajna/razvoja,
proizvodnje, instaliranja i usluga. Ovo je najopseniji ISO standard, koji se
koristi kod prilagodavanja specificiranim zahtjevima koje treba osigurati
dobavljac za vrijeme nekoliko faza dizajna, razvoja, proizvodnje, instaliranja i
usluga.
3. ISO 9002: Kvalitetni sistemi model za osiguranje kvalitete u proizvodnji i
instalaciji. Ovaj se standard koristi kada prilagodavanje specificiranim
standardima treba osigurati dobavljac za vrijeme proizvodnje i instalacije.
4. ISO 9003: Kvalitetni sistemi model za osiguranje kvalitete u konacnoj
inspekciji i testu. Ovaj se standard koristi kod prilagodavanja specificiranim
standardima koje treba osigurati dobavljac samo u konacnoj inspekciji i testu.
5. ISO 9004: Kvalitetni menadment i elementi kvalitetnog sistema. Ovaj standard
se koristi kao model za razvoj i prilagodbu sistema kvalitetnog menadmenta.
Temeljni elementi sistema kvalitetnog menadmenta su vec opisani. Veliki je
naglasak na udovoljavanju potreba kupaca. Od ovih definicija, ISO kae da su
samo ISO 9001,9002 i 9003 ugovorni po prirodi i mogu biti potrebni u
dogovoru pri kupnji. ISO 9000 i 9004 su smjernice, za ISO 9000 koji slui kao
indeks cijeloj seriji ISO 9000 i ISO 9004 slui kao okvir za razvoj kvalitetnih i
slubeno odobrenih sistema.
NAELA SIGURNOSTI
ELEKTRONINE OPREME
Sigurnosti opreme odnosi se na svojstva ugraene u odreenu
opremu kako bi se sprijeila nezgoda. Nezgoda moe biti
posljedica jedne ili vie opasnosti koje se mogu javiti za
vrijeme ugraivanja ili uporabe u normalnim ili
izvanrednim uvjetima djelovanja opreme. Osnovno naelo
sigurnosti je da sigurnosne mjere moraju biti ukljuene jo
u fazi projektiranja opreme, to se nastavlja kroz
proizvodnju, isporuku, instaliranje i djelovanje opreme.
Pri projektiranju moraju se identificirati sve potencijalne
opasnosti te ispraviti i/ili eliminirati bez utjecaja na
izvedbu opreme i uz to manje novane izdatke.
NAELA SIGURNOSTI
ELEKTRONINE OPREME
S obzirom na sigurnost, pri projektiranju se mogu uoiti etiri
vana koraka:
1. identificiranje svih moguih opasnosti u normalnim uvjetima
rada i u svim predvidljivim uvjetima kvara,
2. projektiranje sigurnosnih mjera koje e se ugraditi u opremu,
3. odreivanje sigurnosnih naprava koje se ne mogu ugraditi u
opremu, to vodi do procesa projektiranja zatitne opreme,
4. izrada sigurnosnih uputa, uputa za instaliranje, oznaavanje,
upozorenja itd., kako bi se obuhvatile sve opasnosti
identificirane za vrijeme koraka 1. i 3.
U svim gore navedenim koracima odgovornost za postignut
stupanj sigurnosti opreme lei na proizvoau. Vano je
razumjeti kako je kroz uporabni vijek opreme za njezin nain
rada odgovoran samo proizvoa.
NAELA SIGURNOSTI
ELEKTRONINE OPREME
Opasnosti povezane uz sigurnost elektrine opreme su:
- elektrini udar,
- mehanike opasnosti,
- toplina,
- vatra,
- vlaga,
- opasnosti hranja,
- radijacija,
- toksinost,
- opasnosti zvunog i ultrazvunog tlaka,
- opasnosti eksplozije i implozije,
- opasnosti ljudskog faktora,
- ergonomske opasnosti.
NAELA SIGURNOSTI
ELEKTRONINE OPREME
Kako bi se osigurala prihvatljiva razina sigurnosti opreme
potrebno je ve pri projektiranju primjeniti odgovarajua
dravna pravila i norme i/ili zahtjeve jednog ili vie
industrijskih standarda. Dvije su kategorije osoba koje se u
normalnim uvjetima bave elektrinom opremom: operateri
(djelatnici koji rade s odreenom opremom) i osoblje koje
je uposleno na odravanju opreme. Osoblje za odravanje
opreme mora posjedovati odgovarajuu tehniku obuku i
iskustvo te je stoga svjesno opasnosti kojoj je izloeno kod
obavljanja zadataka i upoznato je s mjerama za
smanjivanje opasnosti prema njima samima i drugim
osobama.
OVJ ERA PROI ZVODA
Kako bi osigurala sigurnost, zatitu okoline i zatitu potroaa
Europska zajednica (EU) je donijela Upute novog pristupa za
industrijske proizvode. Te upute utvruju zahtjeve koje
proizvoai elektronike opreme moraju ispuniti kako bi dobili
oznaku CE (u skladu s europskim zahtjevima) na svojim
proizvodima. Kakve su to upute? U sutini te upute su serija
pravila koje drave lanice i proizvoai moraju slijediti kako
bi dokazali da su proizvodi sigurni za uporabu. Potovanjem
uputa proizvoa moe dobiti pravo da na svoj proizvod stavi
oznaku CE. U ovom trenutku postoji nekoliko stotina uputa, ali
samo otprilike 20 su upute za CE oznaavanje.
CE oznaavanje je nain kojim EU regulira i ujednaava tehnike
i regulacijske standarde u svezi sa sigurnou, zdravljem i
zatitom okoline. To ujednaavanje znai da proizvoai
moraju dobiti samo jedno odobrenje za sve zemlje u EU i
EFTA (Europsko udruenje slobodne trgovine), osim
vicarske.
OVJ ERA PROI ZVODA
Osobe odgovorne za plasman naprave na trite moraju biti ovlatene u
dravi lanici EU. Sva pojedinana elektrina i elektronika oprema
mora imati oznaku CE kako bi se mogla prodavati unutar EU.
Prototipovi se ne moraju oznaavati CE, ali moraju biti sigurni.
Elektroniki dijelovi ne moraju biti oznaeni. Oznaka CE je klju za
ulazak na europsko trite i klju za slobodno kretanje robe unutar EU.
Neeuropski proizvoai nemaju automatsko pravu stavljanja svojih
proizvoda na europsko trite.
Oznaka CE nije oznaka sigurnosti, kakvoe ili ovjere; to je izjava
proizvoaa da su ispunjeni svi promjenjivi zahtjevi iz uputa koji se
odnose na taj proizvod. To je pravno obvezujua izjava. Na proizvoau
je odgovornost osigurati usklaenost za zahtjevima. Oznaka CE
dodjeljuje se nakon izjave proizvoaa koja se temelji na testovima
obavljenima radi usklaivanja sa odreenim zahtjevom ili na temelju
uvjerenja koje je izdalo ovlatena europska organizacija, a u svezi sa
kategorijom proizvoda (medicina telekomunikacije, EMC, itd.) Veliki
broj naputaka EU zahtjeva od proizvoaa da imaju ovlaten sistem
kakvoe koji je u skladu sa ISO 9000. Dokumentirani sistem kakvoe
znaajan je put prema CE oznaci. Ovlatene organizacije i struna tijela
odreuje vlada zemlje lanice EU u kojoj su smjeteni i oni su
ukljueni u popis organizacija kompetentnih za provoenje navedenih
testova.
OVJ ERA PROI ZVODA
Procjena usklaenosti s uvjetima jednog proizvoda ili grupe
proizvoda moe, ali i ne mora zahtijevati ovjeru ovlatenog
tijela, prema tome kako je odreeno u odnosnoj normi.
Lista ovlatenih tijela, zadataka i odgovornosti koje su im
dodijeljene te njihov jedinstven identifikacijski broj od
etiri znamenke objavljuje se zajedno sa svim promjenama
u Slubenom listu (OJ) Europske zajednice. Ako je kao dio
postupka procjene usklaenosti potrebno provesti ovjeru
proizvoda, proizvoa moe izabrati bilo koje od
ovlatenih tijela u bilo kojoj zemlji lanici Europske
zajednice. Ovlatena tijela su i moraju ostati tree strane,
neovisne o svojim klijentima i drugim zainteresiranim
stranama.
OVJ ERA PROI ZVODA
Postupak dodjeljivanja CE oznake poinje sa pitanjem koje se
upute odnose na proizvod kojeg se razmatra. Kada je rije
o elektrinoj opremi moemo primijeniti neke ili sve od
slijedeih uputa:
naputak o niskom naponu 73/23/EEC, nadopunjen
naputkom 93/465/EEC,
EMC naputak 89/336/EEC, nadopunjen naputkom
92/31/EEC,
aktivne ugradbene medicinske naprave 90/385/EEC,
naputak o opremi telekomunikacijskih terminala
91/263/EEC,
naputak o medicinskim napravama 93/42/EEC,
naputak o satelitskoj opremi zemaljske stanice 93/97/EEC,
naputak o eksplozivnim atmosferama 94/9/EEC,
naputak o in vitro medicinskim napravama 98/79/EEC.
OVJ ERA PROI ZVODA

LISTED
Oznaka CENELEC
ENEC
Oznaka "UL"
klasifikacije
Oznaka "UL"
popisivanja
Oznaka "CE"
Oznaka Keymark
OVJ ERA PROI ZVODA
Nakon potpisivanja deklaracije o usklaenosti proizvoa
svom proizvodu dodaje "CE" oznaku. CE oznaka mora
imati okomitu dimenziju ne manju od 5 mm i mora biti
jasno izloena, itljiva i neizbrisiva.
Alternativa stavljanju oznake CE na proizvod je prema
naputcima LVD i EMC mogunost da se oznaka stavi na
pakovanje ili spise koji se nalaze uz opremu (upute za
uporabu ili garantni list).
Underwriters Laboratories Inc. (UL) je vodea organizacija
ovjere sigurnosti proizvoda tree strane u SAD. UL oznaka
daje se za popisivanje, klasifikaciju i priznavanje
proizvoda. UL popisivanje znai da je UL testirao i
procijenio primjerke proizvoda i odluio kako je proizvod
u skladu sa UL standardima sigurnosti (proizvodi koji nose
oznaku UL za Kanadu testirani su i procijenjeni prema
primjerenim kanadskim standardima za sigurnost).
OVJ ERA PROI ZVODA
UL klasifikacija znai da je UL testirao i procijenio primjerak
proizvoda u pogledu odreenih svojstava proizvoda, s obzirom
na odreen opseg opasnosti ili primjerenost uporabe pod
ogranienim ili posebnim okolnostima. UL klasificira
proizvod prema primjenjivim UL zahtjevima i sigurnosnim
standardima kao i prema standardima drugih nacionalnih i
meunarodnih organizacija kao to je NFPA, ASTM, ISO i
IEC.
UL priznavanje pokriva procjenu sastavnih dijelova ili
materijala (npr. plastika, itd.) koji e se koristiti u zavrenom
proizvodu ili sistemu. Te komponente su proizvodi koji su
nedovrene konstrukcije, imaju ograniene sposobnosti rada ili
su na drugi nain namijenjene samo za ugradnju u druge
zavrene proizvode koji mogu spadati pod UL popis ili
klasifikaciju.
OVJ ERA PROI ZVODA
Za sve sastavne dijelove razmatraju se "uvjeti prihvatljivosti" s
obzirom na ukljuivanje tih komponenti u krajnji proizvod. UL-
ov Popis priznatih komponenti (uta knjiga) sadri priznanje
razliitih komponenti. Taj popis je izvor kojim se slue
projektanti proizvoda, proizvoai krajnjih proizvoda i druge
osobe kako bi mogli izabrati (vrlo rano u razdoblju razvoja
proizvoda) odgovarajue komponente koje ispunjavaju njihove
specifine potrebe.
Reciprona shema ovjere moe se utvrditi kada se ovjera o
ispunjavanju uvjeta (ili dozvola za oznaavanje proizvoda
znakom ovjere) dodjeljuje u jednoj od zemalja sudionica, a
priznaje se i u drugoj dravi koja uestvuje u toj recipronoj
shemi. Te sheme mogu biti utvrene na regionalnom nivou ili na
meunarodnoj razini. Nabrojiti emo neke primjere regionalnih
shema:
OVJ ERA PROI ZVODA
sporazum CENELEC HAR je sporazum o uporabi sheme
oznaavanja za elektrine kabele i veze koji ispunjavaju
usklaene specifikacije,
sistem CELENEC komisije za elektronike komponente
(CECC) prema kojem uesnici moraju prihvatiti ovjerene
elektronike komponente proizvedene prema toj shemi i
bez daljeg testiranja,
oznaka CENELEC ENEC (ovjera elektrotehnike prema
europskim normama) je dragovoljna oznaka sigurnosti
koju izdaje 20 ovlatenih europskih organa i koja se koristi
za opremu informacijske tehnologije i poslovnu elektrinu
opremu, transformatore i proizvode za osvjetljavanje.
Keymark, oznaka CEN (Europskog odbora za
standardizaciju) / CENELEC europska oznaka,
dragovoljna registrirana oznaka proizvoda ovjere tree
strane kojom se prikazuje usuglaenost sa EN ovim
europskim standardima.