Professional Documents
Culture Documents
ODJEL ZA FIZIKU
IVAN MENĐUŠIĆ
ELEKTROLUČNO ZAVARIVANJE
DIPLOMSKI RAD
Osijek, 2011
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
ODJEL ZA FIZIKU
IVAN MENĐUŠIĆ
ELEKTROLUČNO ZAVARIVANJE
DIPLOMSKI RAD
Osijek, 2011
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Diplomski rad
Odjel za fiziku
ELEKTROLUČNO ZAVARIVANJE
IVAN MENĐUŠIĆ
Sažetak
Cilj ovog diplomskog rad je pobliže opisati vrste elektrolučnog zavarivanja. Objasniti pojave u
električnom luku i njegove karakteristike. Prikazane su teorijske osnove električnog luka i izbor
izvora za napajanje električnog luka.
Arc Welding
Ivan Menđušić
Abstract
The aim of this diploma work is described in detail types of arc welding. Explain phenomena
in electric arc and its characteristics. Displayed are the theoretical basis of the arc and the
selection of sources for power arc.
1. UVOD…………………………………………………………………………………..1
2. POJMOVI KOD ZAVARIVANJA…………………………………………………..2
3. OPĆENITO O ZAVARIVANJU……………………………………………………..4
4. ELEKTROLUČNO ZAVARIVANJE……………………………………………….5
4.1. Električni luk………………………………………………………………………….6
4.2. Električna karakteristika luka…………………………………………………………7
4.3. Statička karakteristika električnog luka……………………………………………….8
4.4. Dinamička karakteristika električnog luka…………………………………………....9
4.5. Regulacija visine električnog luka…………………………………………………...10
4.5.1. Unutrašnja regulacija visine električnog luka……………………………………...10
4.5.2. Vanjska karakteristika visine električnog luka ……………………………………11
4.6. Snaga izvora energije (toplinska moć)……………………………………………… 11
4.6.1 Iskorištenje energije za taljenje……………………………………………………. 12
4.6.2. Bilanca snage-energije kog elektrolučnog zavarivanja………………………….... 13
4.7. Prijenos metala pri elektrolučnom zavarivanju……………………………………... 14
4.8. Tehnološke značajke elektrolučnog zavarivanja……………………………………. 15
4.9. Uloga zaštite električnog luka i rastaljenog materijala pri zavarivanju……...……... 16
5. POSTUPCI ELEKTROLUČNOG ZAVARIVANJA……………………………....17
5.1. Ručno elektrolučno zavarivanje (REL)………………………………………………17
5.2. Mehanizirani postupci zavarivanja…………………………………………………..19
5.3. Elektrolučno zavarivanje pod praškom (EPP)……………………………………….20
5.4. Elektrolučno zavarivanje taljivom žicom u zaštiti aktivnog plina (MAG)…………..21
5.5. Elektrolučno zavarivanje taljivom žicom u zaštiti inertnog plina (MIG)……………23
5.6. Elektrolučno zavarivanje netaljivom elektrodom u zaštiti inertnog plina (TIG)…….25
6. VRSTE I IZVORI ELEKTRIČNE STRUJE ZA ZAVARIVANJE………………27
6.1. Rotacijski pretvarači…………………………………………………………………27
6.2. Transformatori……………………………………………………………………….28
6.3. Ispravljači…………………………………………………………………………....29
6.4. Inverteri za zavarivanje………………………………………………………………31
6.5. Agregati za zavarivanje………………………………………………………………32
6.6. Izbor struje…………………………………………………………………………...32
6.7. Zahtjevi za izvore energije za zavarivanje taljenjem………………………………..33
6.8. Vrste koncentriranih izvora energije…………………………………………………33
6.9. Statička karakteristika izvora struje zavarivanja……………………………………..34
7. ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………35
8. LITERATURA………………………………………………………………………..36
9. ŽIVOTOPIS…………………………………………………………………………...37
Ovaj diplomski rad je izrađen u Osijeku pod vodstvom prof. Dr. Sc. Antuna Pintarića u
sklopu Sveučilišnog diplomskog studija fizike i tehničke kulture s informatikom na Odjelu za
fiziku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Ivan Menđušić
1. UVOD
Već 1782. godine fizičar Lichtenberg primjetio je kako se dva metalna dijela mogu spojiti
pomoću električne struje. Godine 1804. otkrio je Humphrey Davy ugljeni električni luk
kao izvor svjetlosti i topline. U 1849. godini W.E.Staite i W. Petrie upotrijebili su metalni
električni luk za topljenje irdija. Međutim prve uspješne radove u zavarivanju sa ugljenim
električnim lukom izveo je Bernados 1880. godine, a s metalnim električnim lukom
Slavjanov 1888. godine. ISO 4063 je norma za sve zavarivačke i njima srodne postupke
Električni luk je ista pojava kao i iskra, munja ili slaba svijetlost procesima plinskog
pražnjenja. Metalne šipke koje provode struju a na čijim krajevima gori električni luk,
nazivamo elektrodama. Razlikujemo dvije vrste elektroda topljive i netopljive. Električni
rad koji je u električnom luku pretvoren u toplinu proizvodi visoke temperature. Pri
zavarivanju sa otvorenim električnim lukom, temperatura je proračunata na oko 6 000oC -
8 000oC. Električni luk emitira intenzivno zračenje od nevidljivih kratkovalnih
ultravioletnih zraka, pa preko vidljivog dijela spektra do nevidljivih, dugovalnih
infracrvenih zraka. Električni luk ne emitira rendgenske ili gama zrake štetne po zdravlje.
Obojenost električnog luka je posljedica materijala koje isparava.
2. TERMINI KOD ZAVARIVANJA
Kratice:
DM – dodatni materijal
EPP – elektrolučno zavarivanje pod praškom
EPT – elektro zavarivanje pod troskom
MIG/MAG – elektrolučno zavarivanje u zaštiti inertnog/aktivnog plina (Metal Inert
Gas/Metal Active Gas) taljivom metalnom elektrodom
OM – osnovni materijal
REL – ručno elektrolučno zavarivanje
TIG – elektrolučno zavarivanje netaljivom (volfram) elektrodom u zaštiti inertnog plina
(Tungsten Inert Gas)
ZT – zona taljenja
ZUT – zona utjecaja topline
DC – (Direct Current) Istosmjerna struja
AC – (Alternating Current) Izmjenična struja
RT – radna točka
Električni luk je stabilno električno pražnjenje (usmjereno kretanje elektrona) kroz ionizirani
zrak ili plin. Da bi zrak bio ioniziran u njemu moraju da postoje elektroni i ioni, koji svojim
usmjerenim kretanjem omogućuju protok električne struje. Elektroni i ioni u zraku nastaju kao
posljedica procesa koji se odvija pri uspostavljanju električnog luka. Ovaj proces može da se
objasni u osnovnim crtama na primjeru uspostavljanja luka kratkim spojem, što se koristi kod
REL postupka dodir elektrode i osnovnog metala (slika 4.). Zbog mikroskopskih neravnina na
dodirnim površinama (slika 4.) kontakt i protok struje se uspostavlja na veoma maloj površini,
gustoća struje je vrlo velika, pa se dodatni i osnovni materijal tope gotovo trenutno, a
djelomično i isparavaju. Usred djelovanja jakog električnog polja, stvorenog naponom
praznog hoda (uključen izvor struje, ali strujni krug još nije uspostavljen), atomi metalnih
para gube elektrone koje privlači pozitivna elektroda (anoda), dok preostali dio atoma
(pozitivni ion) privlači katoda, (slika 5.). Istovremeno mehanizmom termičke ionizacije
4
katoda počinje da emitira elektrone, koji se kreću velikom brzinom (10 cm/s) prema anodi.
Pri kretanju elektroni se sudaraju sa okolnim atomima i molekulama, stvarajući tako nove
elektrone i ione, čije usmjereno kretanje održava električni luk. U međuvremenu elektroda se
odmiče na pogodno rastojanje, proces uspostavljanja luka je završen i postignuto je stabilno
stanje u strujnom kolu koje čine izvor struje, elektroda, luk i osnovni metal. Pri tom
temperatura u električnom luku dostiže (kod REL postupka) 6000°C, odnosno oko 4200°C
(na anodi) i 3600°C (na katodi), što omogućuje efikasno topljenje osnovnog i dodatnog
metala.
S obzirom na karakterističan pad napona u električnom luku mogu se uočiti tri različite
pojave: katodna (2), anodna (4) i stup luka (3), (slika 6). Stup luka nije u direktnom kontaktu
niti s anodom niti s katodom, već je od njih odvojen užarenim pojavama koje se zovu anodna
i katodna mrlja (slika 6.) pozicije (1) i (5). U prostoru električnog luka se nalaze elektroni, te
pozitivni i negativni ioni, koji su ukupno električno neutralni. U pojave katodne mrlje
oslobađaju se elektroni, potrebni za održavanje struje u stupca luka.
6. Shema zavarivačkog luka
-5 -3
Dužina katodne mrlje je približno 10 cm, anodne mrlje 10 cm, a vrijednosti katodnog (Uk) i
anodnog (Ua) pada napona. Na osnovu vrijednosti katodnog i anodnog pada napona za
različite metale, date za različite jačine struje i plinske sredine, može da se zaključi da plinska
sredina ima znatno veći utjecaj od jačine struje, tj. da zaštitni plinovi kao što su Ar i CO 2
Električni luk se, u smislu zavisnosti napona luka od jakosti struje, ne ponaša kao klasični
provodnici, što znači da za njega Ohmov zakon ne važi. Zbog toga je potrebno poznavati
statičku karakteristiku električnog luka, odnosno zavisnost napona od jačine struje, koja je na
(slika 7.) dana za dvije dužine luka, l1 i l2. Znajući da je toplinska moć luka proporcionalna
naponu i jakosti struje, može da se zaključi da luk veće dužine (l1) ima veću toplinsku moć.
Zavisnost napona od jačine struje pokazuje tri različite karakteristike u ponašanju luka:
1. karakteristika u kojoj napon opada sa porastom jačine struje
2. karakteristika u kojoj je napon približno konstantan
3. karakteristika gdje napon raste sa porastom jačine struje
Slika 7. Shema zavarivačkog luka
Nelinearna zavisnost napona luka od jačine struje je posljedica različitog ponašanja pojedinih
karakteristika luka pri porastu jakosti struje. Stabilnost električnog luka zavisi od vrste struje.
Kod istosmjerne struje luk je stabilniji nego kod izmjenične struje, jer nema ciklične promjene
napona i jakosti struje. Teorijski promatrano, promjena napona i jakosti izmjenične struje
uvjetuje gašenje luka pri svakom prolasku kroz nulu. Praktično se to ne događa zbog inercije
strujnog kruga, ali je zato luk nestabilan. Da bi se postigla dovoljna stabilnost luka izmjenične
struje koristi se veći napon praznog hoda, što je moguće samo do nivoa koji je siguran za
zavarivača (60-70V). Stoga se u oblogu elektroda ili prašak kod EPP postupka dodaju
kemijskog spajanja na bazi K, Na, Ca i oksida Fe, koja smanjuju potencijal ionizacije i time
povoljno utiču na stabilnost luka.
Na osnovi velikog broja mjerenja napona i jakosti struje tokom zavarivanja, dobije se
dinamička karakteristika u električnom luku. Izgled dinamičke karakteristike ovisi o brojnim
čimbenicima. Postoje dvije dinamičke karakteristike, istosmjerna karakteristika (Direct
Current) i izmjenična (Alternating Current). U svakoj grupi postoje različiti oblici prijenosa
materijala, različiti postupci zavarivanja, materijali, vrste izvora, itd..
8. Mjerenje napona i jakosti struje pri zavarivanju
Da bi proces zavarivanja bio stabilan bitno je da visina električnog luka bude točno u
određenim granicama, jer bi zbog neženjenih promjena u visini električnog luka moglo doći
do grešaka u zavarenom spoju pa čak i do prekida električnog luka. Da bi to izbjegli postoji
nekoliko načina regulacije visine električnog luka. Kod automatskih i poluautomatskih
postupaka zavarivanja koristi se unutarnja ili strujna i vanjska ili naponska regulacija visine
električnog luka.
Unutrašnja ili strujna regulacija koristi se kod MIG/MAG (Metal Inert Gas/Metal Active Gas)
uređaja za zavarivanje i kod EPP uređaja. Kod ove regulacije smatra se da je izvor struje za
zavarivanje napravljen tako da kod male promjene visine električnog luka dolazi do veće
promjene jakosti struje, što ovisno od predznaku promjene dovodi do bržeg ili sporijeg
taljenja žice za zavarivanje (te ponovnog uspostavljanja ravnotežnog stanja – željene visine
električnog luka). Unutarnja ili strujna regulacija odvija se kod izvora struje sa položenom
elektrodom ili ravnom statičkom karakteristikom.
Vanjska ili naponska regulacija koristi se kod EPP (elektrolučno zavarivanje pod praškom)
uređaja. Vanjska ili naponska regulacija provodi se kod izvora struje sa strmom statičkom
karakteristikom (slika 9.). Na osnovi registrirane promjene napona U , elektromotor za
pogon žice za zavarivanje pogoni istu brže ili sporije (ovisno o promjeni U ), pa se na taj
način dolazi do željene visine električnog luka.
Glavni zadatak izvora energije je taljenje metala za zavarivanje. Količina metala, koja se tali
pri zavarivanju ovisi o obliku i dimenzijama spoja, vrsti metala, o broju prolaza (slojeva) i
postupku zavarivanja. Ponekad je poželjno da se zavaruje s manjim toplinskim inputom
(unosom topline), što je lakše ostvarivo ako su gustoće toplinskog luka veće.
Količina topline potrebna da se jedinica mase 1g zagrije od T0 do Tt,, rastali i da se talina
zagrije do neke temperature T1:
J
QG= c(Tt-T0)+qt+ct(T1-Tt), ,
g
Gdje su:
J
c- specifična toplina krutog metala za interval T0 do Tt, ,
g 0 C
J
c1- specifična toplina taline za interval T0 do T1, ,
g 0 C
J
qt – latentna toplina taljenja, ,
g
T0 – početna temperatura metala, 0C,
Tt – temperatura tališta, 0C; za čelik 1500 0C,
T1 – temperatura taline, T1>Tt, 0C; čelik 1800 0C,
U ovom dijelu obrađeni su stupnjevi iskorištenja energije i bilanca energije pri elektrolučnom
zavarivanju:
Slika 10. Stupnjevi iskorištenja energije i bilanca energije kod elektrolučnog zavarivanja
Mehanizam prijenosa dodatnog metala kroz električni luk je vrlo kompliciran i još uvijek
nerazjašnjen u potpunosti, ali se zna da uključuje slijedeće bitne pojave: gravitaciju,
površinski napon, magnetno polje oko luka, pritisak od strujanja plinova, pritisak plazme i
eksploziju plinova.
Gravitacija uvijek ima smjer prema dolje, što znači da, osim u horizontalnom položaju, ometa
proces prijenosa dodatnog metala.
Površinski napon u početnoj fazi teži da stvori kapljicu sfernog oblika i sprečava njeno
odvajanje od elektrode, a kada se kapljica odvoji i dođe u metalnu kupku sprečava njeno
razlivanje, što pomaže zavarivanje u prinudnim položajima. Sila površinskog napona zavisi
od viskoziteta rastopljenog metala.
Magnetno polje oko električnog luka (provodnika), proizvodi elektrodinamičku silu. U
slučaju provodnika konstantnog presjeka ova sila djeluje samo u radijalnom pravcu, a u
slučaju provodnika promjenjivog presjeka, kakav je rastopljeni vrh elektrode, osim radijalne
postoji i aksijalna komponenta. Smjer djelovanja radijalne komponente elektrodinamičke sile
je prema osi provodnika, što izaziva suženje presjeka kapljice tzv. „pinč efekt“ (slika 11.),
dok aksijalna komponenta djeluje u smjeru prijenosa dodatnog metala. Stoga se povećanjem
jačine struje pojačava pinč efekt i olakšava prijenos dodatnog metala, ali se također povećava
i rasprskavanje dodatnog metala.
Koeficijent taljenja:
Gt
Kt
I t
K t - koeficijent taljenja,
Gt- masa istaljene elektrode, kg
It- jakost struje, A
t- vrijeme taljenja, s
Koeficijent gubitka elektrodnog materijala zbog rasprskavanja,isparavanja i oksidacije:
Gt Gn
Kg 100 %
Gt
Kg - koeficijent gubitka elektrodnog,
Gn- masa nataljenog elektrodnog materijala koji je prenesen na zavar
1. Fizikalna
2. Električna
3. Metalurgijska
Stvaranje zaštitne atmosfere, koja svojim djelovanjem onemogućuje nepovoljan utjecaj O,N i
H (kisik, dušik i vodik) na rastaljeni metal. Prisustvo sloja rastaljene viskozne troske oko
kapljice i na površini kupke zaštićuje rastaljeni metal. Svojim djelovanjem troska tlači i
skrutnuti metal dobiva glatku površinu ispod troske. Obloga elektrode daje električki stabilniji
luk te se električni luk lakše pali i lakše održava. Potrebno je u oblogu elektrode dodati
stabilizatore električnog luka Cs, K, Ca ( cezij, kalij i kalcij) ili druge elemente koji imaju
nisku energiju ionizacije.
5. POSTUPCI ELEKTROLUČNOG ZAVARIVANJA
Električni luk se uspostavlja kratkim spojem – kresanjem između elektrode i radnog komada,
tj. priključaka na polove električne struje (istosmjerne – Direct Current ili izmjenične –
Alternating Current). Nakon toga slijedi ravnomjerno dodavanje elektrode u električni luk od
strane zavarivača, te taljenje elektrode i formiranje zavarenog spoja.
Kontaktno zavarivanje
Za kontaktno zavarivanje rabe se slične elektrode kao i za gravitacijsko, ali s oblogama
prilagođenim znatno manjem nagibu elektrode. Uređaj se sastoji od magnetnih držača i
polužnog opružnog mehanizma sa držačima koji održava potrebnu elektrodu (slika 14.). Kada
se elektroda rastali zavarivač postavlja novu elektrodu i ponovo uspostavlja električni luk.
EPP postupak se koristi za zavarivanje i navarivanje gdje se traži velika količina deponiranog
materijala (zavara) ili kod velikoserijske proizvodnje (npr. kružni zavareni spojevi na
propan/butan bocama za domaćinstvo). Zavarivanje se izvodi u horizontalnom položaju
(iznimka Circomatic postupak – zavarivanje kružnih zavarenih spojeva na cilindričnim
posudama pod tlakom u zidnom položaju). Značajna je primjena ovog postupka kod
zavarivanja debelostjenih posuda pod tlakom, te debelostjenih limova (npr. postolja
lokomotiva, sekcije mostova).
Parametri kod EPP zavarivanja:
- napon zavarivanja (U), koji se tijekom zavarivanja orijentacijski kreće od 26 do 40 V;
- jakost struje zavarivanja (I), koja se pri zavarivanju kreće ovisno o promjeru elektrode (od
100 A do 1000 A; prema nekim literaturnim podacima i do 5000 A). Zbog manje duljine
slobodnog kraja žice moguće je iste promjere žice za zavarivanja opteretiti puno većim
strujama nego kod REL postupka (gdje je duljina slobodnog kraja praktično duljina elektrode
koja se koristi za zavarivanje).
- brzina zavarivanja (v), je značajno veća u odnosu na REL i MAG postupak (orijentacijske
vrijednosti 200 do 600 mm/min).
Napon praznog hoda je 100 V (veći nego kod REL postupka iz razloga što se kod EPP
postupka teže uspostavlja električni luk).
Električni luk se uspostavlja kratkim spojem – kresanjem između žice za zavarivanje i radnog
komada, tj. priključaka na polove električne struje (istosmjerne – Direct Current). Nakon toga
slijedi ravnomjerno dodavanje žice za zavarivanje u električni luk (elektromotor, valjci za
ravnanje i povlačenje ili potiskivanje žice), te taljenje žice i formiranje zavarenog spoja.
Slika 16. Elektrolučno zavarivanje taljivom žicom u zaštiti aktivnog plina (MAG)
MAG postupak ima široke mogućnosti primjene: kod proizvodnih zavarivanja, navarivanja i
reparaturnog zavarivanja većine metalnih materijala. Ima prednost pred REL zavarivanjem sa
stajališta ekonomičnosti (više kg/depozita na sat, veća intermitencija pogona – nema zastoja
za izmjenu elektroda kao kod REL postupka, manje čišćenje zavara). Primjenjuje se za
zavarivanje limova i cijevi debljine od 1 mm obično do debljine 20 mm (u nekim slučajevima
i daleko iznad tih debljina, kada je ekonomski i tehnološki opravdana primjena MAG
postupka. Kod većih debljina osnovnog materijala i veće duljine zavararenih spojeva
ekonomičnije je koristiti EP postupak (samostalno ili u kombinaciji sa MAG ili REL
postupkom, npr. za provarivanje korijena). MAG postupak je izvorno poluautomatski
postupak, ali se vrlo često koristi kao automatski i robotizirani postupak zavarivanja.
Značajan je udio robota za MAG zavarivanje u automobilskoj industriji.
Električni luk se uspostavlja kratkim spojem – kresanjem između žice za zavarivanje i radnog
komada, tj. priključaka na polove električne struje (istosmjerne – Direct Current ili izmjenične
– Alternating Current). Nakon toga slijedi ravnomjerno dodavanje žice za zavarivanje u
električni luk (elektromotor, valjci za ravnanje i povlačenje ili potiskivanje žice), te taljenje
žice i formiranje zavarenog spoja.
MIG postupak ima široke mogućnosti primjene: kod proizvodnih zavarivanja, navarivanja i
reparaturnog zavarivanja aluminijskih legura i drugih nehrđajućih materijala i legura. On se
uglavnom uspoređuje sa TIG postupkom. Ima prednost pred TIG zavarivanjem sa stajališta
ekonomičnosti (više kg/depozita na sat). Primjenjuje se za zavarivanje limova i cijevi debljine
od 1 mm obično do debljine 20 mm (u nekim slučajevima i daleko iznad tih debljina, kada je
ekonomski i tehnološki opravdana primjena MIG postupka. MIG postupak je izvorno
poluautomatski postupak, ali se vrlo često koristi kao automatski i robotizirani postupak
zavarivanja.
Izvor struje za zavarivanje su takvi električni uređaji koji na mjestu zavarivanja električnu
struju sa karakteristikama pogodnim za zavarivanje. Kada su priključeni na električnu mrežu
(trofaznu ili jednofaznu) kaže se da su u praznom hodu ( uređaj je pod naponom i spreman za
rad, ali se još nije uspostavio električni luk). Napon praznog hoda mora biti dovoljan da se
uspostavi električni luk, ali ne smije biti previsok da bi ugrozio čovjekov život ( u
nepovoljnim slučajevima). Obično je napon praznog hoda kod ručnih uređaja oko 40 do 60 V,
a kod automatskih do 110V.
6.2. Transformatori
6.3. Ispravljači
Na slici 22. imamo primjer žaruljice koja svijetli samo u slučaju kada struja izmjeničnog
izvora teče u smjeru u kojem je dioda propusno polarizirana pa se dobiva poluvalni oblik
napona ili u drugim složenijim spojevima punovalni oblik kao na (slici 23.).
Slika 23. Princip ispravljana izmjenične struje u
istosmjernu struju pomoću poluvodičke diode
Pri izboru vrste struje prvenstveno treba da se vodi računa o stabilnosti i skretanju električnog
luka. Kod istosmjerne struje luk je po prirodi znatno stabilniji, jer nema promijene polariteta
struje, ali može da se javi skretanje luka uslijed magnetnih sila. Osnovni uzroci ovoj pojavi su
asimetrični raspored magnetnih masa u odnosu na luk (slika 26.a.), priključak struje (slika
26.b.) i asimetrija masa uslijed djelovanja šava (slika 26.c.). Da bi se spriječilo skretanje luka
treba ukloniti uzroke njegovog nastajanja ili neutralizirati njegovo djelovanje, a ako to nije
moguće, zavarivati izmjeničnom strujom, kod koje je ova pojava zanemariva. Sprečavanje
pojave skretanja luka je prikazano na (slici 27.a.) naginjanje elektrode prema većoj masi,
(slici 27.b.) pripajanje pre zavarivanja i pogodan redoslijed zavarivanja i (slici 27.c.) pokretni
priključak struje.
1. Djelovati lokalno na određenu površinu ili volumen radnog komada, koji se zavaruje.
2. Snaga izvora P [W] mora biti dovoljna da lokalno zagrije određenu zonu do
zahtijevane temperature, te da kompenzira toplinske gubitke odvođenja topline
u okolni hladni materijal i gubitke konvekcijom i radijacijom u okolinu.
W
3. Gustoća toka energije na površinu zavarivanog predmeta q2 mora prekoračiti
mm 2
određenu vrijednost ovisno o obliku, dimenzijama i fizikalnim svojstvima predmeta, koji se
zavaruje, da bi došlo do taljenja odnosno zavarivanja.
1. Mlaz vrućih plinova: plinski plamen i mlaz plazme. Izmjena energije s površinom
zagrijavanog tijela vrši se uglavnom konvekcijom.
2. Električni luk između vanjske elektrode (taljive ili netaljive) i zagrijavanog područja (kruga
grijanja) na površini zagrijavanog tijela. Energija se prenosi na predmet direktno udarom
elektrona (pretvorbom kinetičke energije u toplinsku), konvekcijom i radijacijom topline iz
električnog luka, te prijenosom topline kapljicama materijala.
3. Tok nabijenih čestica ubrzanih u električnom polju: mlaz elektrona ili iona u vakuumu.
Energija se generira udarom čestica u tijelo.
4. Tokovi zračenja - optički izvori: sunčano zračenje, laser (snop zračenja optičkog kvantnog
generatora), zračenje tijela visoke temperature i drugi.
Rt = Ro (1+ T),
l … dužina vodiča, mm
Osnovna karakteristika svakog izvora struje je ovisnost napona od jačine struje, odnosno
njegova statička karakteristika. Osnovni parametri statičke karakteristike izvora struje su
napon praznog hoda (U0), koji nastaje kada je izvor struje uključen, ali se ne zavaruje (I=0),
struja kratkog spoja (Ik), koja nastaje kada je elektroda u dodiru sa osnovnim metalom(U=0), i
radna točka (RT), definirana presjekom statičkih karakteristika izvora struje i električnog
luka, koja određuje radni napon (Ur) i struju (Ir). Navedeni parametri su prikazani na (slika
28.a.) za slučaj strmo-padajuće statičke karakteristike, koja se po pravilu koristi kod ručnih
postupaka zavarivanja (E, TIG), jer omogućuje malu promjenu jačine struje pri slučajnoj
promjeni dužine luka. Za poluautomatske postupke zavarivanja (MAG/MIG) po pravilu se
koristi blago-padajuća, odnosno konstantna karakteristika izvora (slika 28.b.), koja omogućuje
efekt samoregulacije, dok se za EPP postupak koriste obije vrste izvora.
Slika 28. Statička karakteristika luka a) strmopadajuća; b) blagopadajuća
7. ZAKLJUČAK
Rođen sam 19. veljače, 1984. godine u Vinkovcima. Nakon završetka osnovne škole
1998.godine upisujem tehničku školu u Vinkovcima, smjer elektrotehničar. Po završetku
srednje škole,2002.g. upisujem se na Pedagoški fakultet u Osijeku (kasnije Odjel za fiziku),
smjer: fizika i tehnička kultura s informatikom.