I Dio Elektrostatika 2017

SVEUILITE U SPLITU UNIVERSITY OF SPLIT
SVEUILINI ODJEL ZA STRUNE STUDIJE UNIVERSITY DEPARTMENT OF PROFESSIONAL STUDIES
Ljubomir Maleevi
OSNOVE ELEKTROTEHNIKE I

E,D
+Q
-Q
1. dio: ELEKTROSTATIKA
STUDIJI ELEKTRONIKE I ELEKTROENERGETIKE
Split, 2017.
SVEUILITE U SPLITU UNIVERSITY OF SPLIT
SVEUILINI ODJEL ZA STRUNE STUDIJE UNIVERSITY DEPARTMENT OF PROFESSIONAL STUDIES
PREDGOVOR
Prvi dio kolegija Osnove elektrotehnike I je nastavni materijal koji pokriva podruje
elektrostatike. Izraen je za studente strunog studija Elektroenergetike i Elektronike na
Odsjeku za elektrotehniku Sveuilinog odjela za strune studije Sveuilita u Splitu.
Svrha predmeta je razvitak elektrotehnikog naina miljenja polazei od usvojenih

znanja iz fizike i matematike te izuavanje temeljnih teorijskih znanja iz elektrotehnike u
podruju elektrostatikih interakcija nabijenih tijela. Glavni cilj je osposobljavanje
studenata za olakano praenje i savladavanje ostalih strunih i specijalistikih kolegija.
Kako bi se zorno prikazao znaaj primjene usvojenih znanja u praksi dan je veliki broj
praktinih primjera i navedena su tipina podruja primjene.
U prva etiri poglavlja detaljno su analizirane temeljne veliine u elektrostatici i njihove

meuovisnosti sila, elektrino polje, potencijal i potencijalna energija polja te metode
njihova izrauna za razliite raspodjele naboja u homogenom i nehomogenom polju
primjenom temeljnih zakona u elektrostatici Coulombov zakon, Gaussov zakon.
Peto i esto poglavlje obrauju analizu ponaanja vodia i dielektrika u elektrostatikom

polju - pojave elektrine influencije i elektrine polarizacije.
U sedmom poglavlju analizirana je elektrina kapacitivnost kondenzatora odreivanje

kapacitivnosti za tipine vrste kondenzatora, rjeavanje krugova s kondenzatorima i
definiranje uvjeta na granici u spojevima s vieslojnim dielektricima.
Osmo poglavlje sadri naine odreivanja energije i sile u elektrostatikom polju.
U zadnjem poglavlju naveden je niz primjera praktine primjene zakona i pojava u

elektrostatici.
Sastavni dio ovih nastavnih materijala su:

Lj. Maleevi: Slajdovi s PowerPoint prezentacijom gradiva koje se studentima
iznosi na predavanjima (est slajdova po stranici u pdf formatu), elektroniko
izdanje (Moodle), Sveuilini odjel za strune studije Sveuilita u Splitu, Split,
2017.
Kao dopuna za pripremu usmenog ispita preporuuje se:

Lj. Maleevi: Zbirka pitanja i zadataka s usmenih ispita iz OE I, elektroniko
izdanje (Moodle), Sveuilini odjel za strune studije Sveuilita u Splitu, Split,
2017.
Za pripremu kolokvija i pismenog dijela ispita studenti mogu koristiti zbirke:

Lj. Maleevi: Zbirka zadataka s pismenih ispita iz OE I, elektroniko izdanje
(Moodle), Sveuilini odjel za strune studije Sveuilita u Splitu, Split, 2017.
Lj. Maleevi: Zbirka zadataka s kolokvija iz OE I, elektroniko izdanje (Moodle),

Sveuilini odjel za strune studije Sveuilita u Splitu, Split, 2017.
Dio nastavnog gradiva iznosi se u obliku demonstracijskih vjebi gdje se na praktinim

primjerima zorno prikazuju temeljne pojave u elektrostatici (nabijanje trenjem, odbojna i
privlana sila, elektrina influencija i polarizacija,).
Molim itatelje da me upozore na uoene propuste i greke i iznesu mogue primjedbe,

na emu u im biti zahvalan.
Split, rujan 2017.
AUTOR
SADRAJ
1. ELEKTROSTATIKA INTERAKCIJA NABIJENIH TIJELA ...................................... 1

1.1 COULOMB-ov ZAKON .................................................................................................. 2
1.2 ELEKTROSTATIKA SILA U SUSTAVU TOKASTIH NABOJA ........................... 3
2. ELEKTROSTATIKO POLJE ............................................................................................ 5
2.1 ELEKTROSTATIKO POLJE TOKASTOG NABOJA .............................................. 5
2.2 ELEKTROSTATIKO POLJE SUSTAVA TOKASTIH NABOJA ............................ 6
2.3 SILNICE ELEKTRINOG POLJA ................................................................................. 7
2.3.1 ELEKTROSTATIKO POLJE ZA JEDNOLIKE RASPODJELE NABOJA ............... 10
2.3.2 Vrste raspodjele naboja ............................................................................................... 10
2.3.3 Odreivanje elektrostatikog polja temeljem Coulombova zakona............................ 11
2.3.4 Homogeno i nehomogeno elektrostatiko polje .......................................................... 12
3. TOK VEKTORA ELEKTROSTATIKOG POLJA - GAUSSOV ZAKON ................. 13
3.1 TOK VEKTORA ELEKTROSTATIKOG POLJA...................................................... 13
3.2 GAUSSOV ZAKON ZA ELEKTROSTATIKU ............................................................ 15
3.3 PRIMJERI PRIMJENE GAUSSOVOG ZAKONA ....................................................... 18
3.3.1 Elektrostatiko polje tokastog naboja........................................................................ 18
3.3.2 Elektrostatiko polje nabijene vodljive kugle ............................................................. 19
3.3.3 Elektrostatiko polje kugle s prostorno rasporeenim nabojem ................................. 22
3.3.4 Elektrostatiko polje dugog ravnog nabijenog vodia ................................................ 25
3.3.5 Elektrostatiko polje dugog nabijenog vodljivog cilindra .......................................... 27
3.3.6 Elektrostatiko polje duge nabijene ravne plohe......................................................... 30
4. POTENCIJALNA ENERGIJA I POTENCIJAL ELEKTROSTATIKOG POLJA33
4.1 POTENCIJALNA ENERGIJA, POTENCIJAL, RAZLIKA POTENCIJALA ............. 33
4.2 KONZERVATIVNOST ELEKTROSTATIKOG POLJA ........................................... 35
4.3 EKVIPOTENCIJALNE LINIJE I PLOHE ..................................................................... 36
4.4 PRIMJERI ODREIVANJA POTENCIJALA .............................................................. 37
4.4.1 Potencijal tokastog naboja i skupine tokastih naboja .............................................. 37
4.4.2 Potencijal nabijene vodljive kugle .............................................................................. 38
4.4.3 Razlika potencijala meu nabijenim ploama ............................................................. 39
4.5 OVISNOST ELEKTRINOG POLJA I POTENCIJALA ............................................. 40
5. VODII U ELEKTROSTATIKOM POLJU .................................................................. 41
5.1 NABIJENI VODI - UVJETI ELEKTROSTATIKE RAVNOTEE ......................... 41
5.2 NEUTRALNI VODI U STRANOM ELEKTROSTATIKOM POLJU
(ELEKTRINA INFLUENCIJA) .............................................................................................. 42
5.3 VEKTOR ELEKTRINOG POMAKA ......................................................................... 45
5.4 RASPODJELA NABOJA NA POVRINI VODIA .................................................... 47
5.4.1 Ovisnost o geometrijskom obliku povrine vodia ..................................................... 47
5.4.2 Ovisnost o nainu elektriziranja .................................................................................. 49
6. DIELEKTRICI U ELEKTROSTATIKOM POLJU ...................................................... 52
6.1 ELEKTRINA POLARIZACIJA .................................................................................. 52
6.1.1 Inducirani dipoli .......................................................................................................... 52
6.1.2 Permanentni dipoli ...................................................................................................... 53
6.1.3 Dieklektrinost dielektrika .......................................................................................... 54
6.2 MAXWELLOV POSTULAT ......................................................................................... 56
7. ELEKTRINA KAPACITIVNOST I KONDENZATORI .............................................. 57
7.1 KONSTRUKCIJA, SVOJSTVA I OZNAKE KONDENZATORA ............................... 57
7.1.1 Vrste kondenzatora ..................................................................................................... 59
7.2 ODREIVANJE KAPACITIVNOSTI KONDENZATORA ........................................ 59
7.2.1 Kapacitivnost ploastog kondenzatora........................................................................ 60
7.2.2 Kapacitivnost osamljene kugle ................................................................................... 60
7.2.3 Kapacitivnost cilindrinog kondenzatora.................................................................... 61
7.3 KRUGOVI S KONDENZATORIMA ............................................................................ 61
7.3.1 Serijski spoj ................................................................................................................. 61
7.3.2 Paralelni spoj ............................................................................................................... 63
7.3.3 Mjeoviti spojevi ......................................................................................................... 63
7.4 SPOJEVI S VIESLOJNIM DIELEKTRICIMA UVJETI NA GRANICI ............... 64
7.4.1 Popreni spoj ............................................................................................................... 65
7.4.2 Uzduni spoj ............................................................................................................... 66
7.4.3 Kosi spoj ..................................................................................................................... 68
8. ENERGIJA I SILA U ELEKTROSTATIKOM POLJU ............................................... 70
8.1 ENERGIJA U ELEKTROSTATIKOM POLJU .......................................................... 70
8.2 SILA U ELEKTROSTATIKOM POLJU .................................................................... 72
9. PRAKTINA PRIMJENA ZAKONA I POJAVA U ELEKTROSTATICI ................... 74
1
1. ELEKTROSTATIKA INTERAKCIJA NABIJENIH TIJELA
Jednostavnim eksperimentom moe se pokazati da kao rezultat meusobnog trljanja (trenja) neki
materijali pokazuju svojstvo koje se naziva elektricitet (od grke rijei elektron = jantar). Ako
primjerice trljamo tapi od jantara (plemenita smola) vunenom krpom, natrljani tapi pokazuje
svojstvo privlaenja sitnih predmeta, kao to su komadii papira. Slian fenomen iskazivanja
privlane sile pokazuje i stakleni tap natrljan svilenom krpom. Kao rezultat trenja javlja se
elektrina interakcija tj. elektrina sila koja moe nadvladati silu gravitacije. Za razliku od sile
gravitacije koja je uvijek privlana, rezultat elektrine interakcije naelektriziranih tijela moe biti
privlana ili odbojna sila. Primjerice, dva prethodno natrljana staklena tapa meusobno se
odbijaju. Temeljem spomenutih eksperimenata moe se zakljuiti kako postoje dvije vrste
elektriziranja. Ameriki fiziar B. Franklin smatrao je elektricitet jedinstvenim fluidom koji je
imanentan svakoj materiji i koji onda moe prelaziti s jednog tijela na drugo. Obzirom na tadanja
znanja zakljuak je bio logian, ali kako se kasnije pokazalo, neispravan. Ne radi se o fluidu, nego
je stvarni uzrok stvaranja statikog elektriciteta trenjem u unutarnjoj strukturi materije. Franklina
ovdje spominjemo, jer je uveo pojmove pozitivnog i negativnog elektriciteta. Pri tomu je smatrao
da je tijelo pozitivno elektrizirano, ako mu je koliina elektriciteta vea od normalne, odnosno
negativno za koliinu elektriciteta manju od normalne.
Eksperimentalno je utvreno:
rezultat interakcije dvaju tijela s istom vrstom elektriziranja (oba pozitivna ili oba negativna) je

odbojna sila F .
rezultat interakcije dvaju tijela s razliitom vrstom elektriziranja (jedno tijelo pozitivno, a

drugo negativno) je privlana sila F .
Shematski se navedeni sluajevi mogu prikazati kao na Slici 1.1:

Fod Fod
+ +

Fod Fod
- -

Fpr Fpr
+ -

Fpr Fpr
- +
Slika 1.1 - Sila kao rezultat interakcije nabijenih tijela
Elektrini naboj
Kod opisivanja meudjelovanja u gravitacijskom polju svakom tijelu pridruuje se odgovarajua
masa. Tako i vrstu elektriziranja nekog tijela, pozitivnu ili negativnu, opisujemo pridruivanjem
pripadne "elektrine mase", koju nazivamo elektrini naboj ili jednostavnije naboj. Svaki komad
materije ili bilo koji njen dio karakteriziraju dva nezavisna, ali fundamentalna svojstva: mase i
naboja.
Naboj se oznauje sa:
Q - statiki naboj ( naboj u stanju mirovanja)
q - dinamiki naboj (naboj u stanju gibanja)
Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA
2
Jedinica elektrinog naboja 1C (Kulon) izraena preko temeljnih jedinica SI sustava: 1C=1As.
Razlog pozitivnog ili negativnog elektriziranja nekog tijela je pozitivni ili negativni naboj
rasporeen po povrini ili obujmu toga tijela. Tijelo koje ima jednaku mnoinu pozitivnog i
negativnog naboja naziva se neutralnim tijelom.
Za pojednostavljivanje analize odnosa meu nabojima uvodi se pojam tokastog naboja. Tokasti
naboji su nabijena sitna tijela (kuglice) kojima se dimenzije mogu zanemariti i za koje se moe
smatrati da je sav naboj koncentriran u jednoj toki.
Elektrostatika
U svim procesima u prirodi ukupni naboj izoliranog sustava1 ostaje konstantan - nepromijenjen tj.
ukupni naboj se ne mijenja za bilo koji proces koji se zbiva unutar izoliranog sustava.
Manifestacije meudjelovanja elektrinih naboja u stanju mirovanja sasvim su razliite u odnosu
na sluajeve kada se naboji gibaju.
Podruje elektrotehnike koje prouava meudjelovanje elektrinih naboja u mirovanju je
Elektrostatika.
1.1 COULOMB-ov ZAKON

Elektrostatika se temelji na eksperimentalno utvrenom inverznom kvadratnom zakonu. Do tog je
zakona doao 1785. god., nakon niza eksperimenata, francuski fiziar Charles Augustin de
Coulomb. U radu je koristio posebni ureaj, tzv. torzijsku vagu. Kasnije je uporabom slinog
ureaja Cavendish odredio gravitacijsku konstantu g. Coulomb je vrio pokuse s nabijenim
tijelima mijenjajui koliinu naboja Q1 i Q2 na njima i postavljajui ih na razliite meusobne
udaljenosti r.
Doao je do konanog oblika Coulomb-ovog zakona za elektrostatiku ija je definicija:
Elektrostatika sila Fe izmeu dvaju nabijenih tijela (estica) upravno je proporcionalna
umnoku njihovih naboja Q1 i Q2, a obrnuto je proporcionalna kvadratu udaljenosti r2 meu
njima .
Matematiki izraen zakon glasi:
QQ
Fe K 1 2 2 (N) (1-1)
r
gdje je K konstanta proporcionalnosti iznosa:

Nm 2
K 9 10 9 2 (1-2)
C
Sila je odbojna za naboje istog predznaka, a privlana za naboje suprotnog predznaka, kako je to
ve prikazano na Sl. 1.1. Gornji izraz odnosi se na dva nabijena tijela koja se nalaze u vakuumu,
ali se uz dovoljno dobro priblienje moe primijeniti i za tijela okruena zrakom. Zakon vrijedi
samo za tokaste naboje, odnosno za naboje koji se mogu smatrati tokastima. Za elektrostatiku
silu rabi se i naziv Coulombova sila, a slina je po obliku izrazu za gravitacijsku silu.
Coulombova sila je, kao i svaka sila, vektorska veliina koja osim apsolutnog iznosa ima i
odgovarajui pravac i smjer djelovanja. Pravac djelovanja sile je uzdu spojnice naboja, a smjer
ovisi o polaritetu naboja. Vektorski izraena Coulombova je sila:
QQ
Fe K 1 2 2 r0 (N) (1-3)
r
1
Sustav u koji se nita ne unosi, niti se ita iznosi
3

gdje je r0 jedinini vektor (ort). Odbojna sila odgovara smjeru jedininog vektora, a smjer
privlane sile je suprotan smjeru jedininog vektora.
Za praktine proraune prikladnije je konstantu K prikazati u obliku:
1
K (1-4)
4 0
gdje je 0 dielektrina konstanta vakuuma koja predstavlja propustljivost (permitivnost) vakuuma.

Iznos joj je:
C2 As
0 8 ,854 10 12 (1-5)
Nm Vm
2
Coulombov zakon moemo tada pisati u obliku:
1 Q1Q2
Fe r0 (N) (1-6)
4 0 r 2
Ako se naboji ne nalaze u zraku (vakuumu) nego u nekoj materijalnoj sredini potrebno je uvesti
apsolutnu dielektrinu konstantu koja je umnoak relativne r i dielektrine konstante vakuuma:
0 r (1-7)
1.2 ELEKTROSTATIKA SILA U SUSTAVU TOKASTIH NABOJA

Eksperimentalno je potvreno da se za Coulombovu silu moe primijeniti teorem superpozicije.
To je fizikalni princip nezavisnog djelovanja sila, po kojem se parcijalna sila izmeu bilo koja dva
naboja moe izraunati neovisno o prisutnosti ostalih naboja.
Pretpostavimo da se u okoliu naboja Q nalazi n naboja (Q1, Q2, ... , Qn) koji silom djeluju na

naboj Q. Tada je ukupna sila Fuk jednaka vektorskoj sumi pojedinih sila kojima naboji Q1, Q2, ... ,
Qn djeluju na naboj Q. Ukupna sila koju trpi naboj Q je, dakle, superpozicija sila kojima pojedini
naboji djeluju na razmatrani naboj Q:
1 QQ1 QQ2 QQ
Fuk F1 F2 Fn 2 r01 2 r02 2 n r0n (1-8)
4 0 r1 r2 rn
Gornja relacija izraena u zatvorenom obliku algebarske sume od n pribrojnika je dana sa:
1 in QQi
Fuk r0
4 0 i1 ri 2 i
(1-9)
gdje je i=1,2,3,.....,n.
Na Slici 1.2 prikazan je sustav od n naboja koji silama djeluju na naboj Q. U primjeru na slici svi
naboji su pozitivni osim Q3, koji je negativan. Zbroj svih vektora daje za rezultat ukupnu silu.
Vektori se zbrajaju suglasno poznatome pravilu paralelograma sila.

4
Slika 1.2 - Odreivanje ukupne sile u sustavu od n naboja
Primjer 1.1: etiri jednaka tokasta naboja Q (3 pozitivna, jedan negativan) nalaze se u vrhovima
kvadrata stranice a. Potrebno je odrediti vektor ukupne sile (iznos i smjer), koja djeluje na naboj u
sreditu kvadrata. Kako se mijenja iznos i smjer vektora ukupne sile ako je u sreditu kvadrata
naboj Q?
Rjeenje:
1 2 1 2
a a
Q Q Q Q
Fuk

F3 F1
F2
F4
a Q a -Q
F2 F4

F1 F3
Fuk
Q -Q Q -Q
3 4 3 4
d a 2 a2
r r2
2 2 2
F1 F2 F3 F4
F2 F3 0 ; F1 F4 2F1
Fuk 2F1
Q2 Q2 Q2
Fuk 2
4 0 r 2 a
2
0 a 2
2 0
2

5
2. ELEKTROSTATIKO POLJE
Poznato je da masa "osjea" gravitacijsku silu. Uzrok je prisutnost zemljina magnetskog polja.
Kada se naboj dovede u blizinu nekog drugog naboja na njega djeluje Coulombova elektrina sila,
pa tvrdimo kako je djelovanje te sile posljedica injenice da se naboj nalazi u elektrinom polju.
Elektrino polje je prostor u kojem naboj osjea djelovanje sile i vektorska je veliina. U irem
znaenju elektrino polje je funkcija prostornih koordinata i vremena. Narednu analizu ograniit
emo samo na posebni sluaj elektrinog polja koje ovisi samo o prostornim koordinatama -
elektrostatiko polje. Takoer radi jednostavnosti pretpostavka je da se prouava djelovanje
naboja koji se nalaze u vakuumu, odnosno zraku. Kasnije e se analiza proiriti i na prisutnost
naboja u materijalnoj sredini (dielektriku).
Za odreivanje iznosa i smjera elektrostatikog polja primjenjuje se pokusni naboj (Q0). To je
dovoljno malen tokasti naboj koji svojim iznosom ne remeti polje koje se prouava, tj. slika polja
se zbog prisutnosti pokusnog naboja ne deformira. Pokusni naboj se zbog jednoznanog tretiranja
polja uvijek uzima pozitivnim. Prouavanje elektrostatikog polja svodi se na ispitivanje sile koja
djeluje na pokusni naboj kada ga smjetamo u razliite toke polja. Ako na pokusni naboj djeluje
sila, tada u toj toki prostora postoji elektrostatiko polje.

Jakost (intenzitet) elektrostatikog polja E u nekoj toki polja definira se kao sila koja djeluje na
pozitivni pokusni naboj smjeten u toj toki polja, tj.:

F
E (2-1)
Q0
Brojano (po iznosu) elektrostatiko polje je jednako sili koja djeluje na jedinini pokusni naboj.
Smjer vektora elektrostatikog polja je smjer vektora sile koja djeluje na pozitivni pokusni naboj.
2.1 ELEKTROSTATIKO POLJE TOKASTOG NABOJA

Analizirajmo izolirani tokasti naboj Q zbog kojega se u okolnom prostoru formira elektrostatiko
polje kao na Slici 2.1:
r Q0

r0
Slika 2.1 - Polje tokastog naboja Q

6
Jakost elektrostatikog polja u bilo kojoj toki T na udaljenosti r od naboja Q dobije se tako da se
u toku T postavi pokusni naboj Q0. Na pokusni naboj sada djeluje odbojna sila. Primijeni li se
izraz za Coulomb-ovu silu meu nabojima Q i Q0 sljedi:

F 1 QQ0 1
E r0 (2-2)
Q0 4 0 r 2 Q0
pa je elektrostatiko polje tokastog naboja na mjestu gdje se nalazi pokusni naboj:
Q N V
E r0 (2-3)
4 0 r
2
C m
U prouavanjima koja sljede odreivat emo jakost elektrostatikog polja u nekoj toki
podrazumijevajui pri tom da se u toj toki nalazi pokusni naboj.
Iz gornje relacije moe se zakljuiti:
jakost elektrostatikog polja proporcionalna je naboju Q koji je i uzrok nastajanja polja, a

opada s kvadratom udaljenosti promatrane toke od naboja Q,
polje tokastog naboja jednako je u svim tokama koje su jednako udaljene od naboja, tj. polje
je radijalno (centralno simetrino),
sve toke na nekoj koncentrinoj sfernoj povrini kojoj je Q sredite imaju jednaki iznos
elektrostatikog polja. To su tzv. ekvipotencijalne plohe.
2.2 ELEKTROSTATIKO POLJE SUSTAVA TOKASTIH NABOJA

Razmatra li se skupina od n naboja Q1, Q2, ... , Qn, proizvoljno smjetenih u prostoru, ukupno
elektrostatiko polje u nekoj toki T dobije se primjenom naela superpozicije. U toku T postavi
se pokusni naboj Q0 i odredi ukupna sila, kao to je ve opisano u prethodnom poglavlju. Primjeni
li se na dobivenu silu relacija za elektrostatiko polje dobije se:
F 1 Q0Q1 Q0Q2 QQ 1 1 Q1 Q2 Q
Euk uk 2 r01 2 r02 0 2 n r0n 2 r01 2 r02 2n r0n (2-4)
Q0 4 0 r1 r2 rn Q0 4 0 r1 r2 rn
odnosno:
1 in Qi
Euk r0
4 0 i1 ri 2 i
(2-5)
Primjer 2.1: U vrhovima A,B,C istostraninog trokuta stranice a smjeteni su naboji:

QA=Q, QB=-Q, QC=Q. Odredite vektor elektrostatikog polja u toki koja je smjetena na
polovitu stranice AB.

7
Rjeenje:
a Q Q a 3 3a2
rA rB EA EB rC v v2
2 a
2
0a2
40 2 4
4
Q Q
EAB EA EB
2Q EC 2
3a 30a2
0a2 40
4
2 2
2Q Q 37 Q
Euk EAB E
2 2

2

2
0a 30a 30a
C 2
EC EC
tg arctg
EAB EAB
Izravna primjena Coulomb-ove sile za odreivanje polja mogua je u jednostavnom sluaju

tokastih naboja, gdje je sav naboj koncentriran u jednoj toki. Ako je naboj na odreen nain
rasporeen u prostoru (linijski, ploni ili prostorni naboj) dobije se sloeno elektrostatiko polje
koje se proraunava drugim metodama (vidi sljedee poglavlje).
2.3 SILNICE ELEKTRINOG POLJA

U nastojanju da predoi ("uini vidljivim") elektrino polje M. Faraday je u svojim
eksperimentalnim istraivanjima uveo pojam: elektrine silnice. To su imaginarni putovi - crte,
nacrtane na nain da je njihov smjer u bilo kojoj toki istovremeno i smjer elektrinog polja u toj
toki. Svojstva elektrinih silnica su:
silnice izlaze iz pozitivnih i zavravaju u negativnim nabojima. Pozitivni naboji su izvori, a
negativni naboji ponori silnica,
silnice se ne mogu sjei meusobno,
elektrino polje je tangencijalno usmjereno na svaku toku na silnici,

8
cijeli prostor oko naboja ispunjen je silnicama,

gustoa silnica predstavlja mjeru jakosti polja.
Iz svega se moe zakljuiti da su silnice crte po kojima bi se pokusni naboj kretao u elektrinom
polju od pozitivnog prema negativnom naboju.
Za izolirani pozitivni naboj +Q pokusni bi se naboj pod utjecajem sile udaljavao radijalno po
pravcu. U sluaju izoliranog negativnog naboja na isti bi se nain pokusni naboj pribliavao
uzroniku polja, naboju -Q.
Slika elektrostatikog polja izoliranih naboja +Q i -Q ilustrirana elektrinim silnicama prikazana
je na Slici 2.2:
+ -
Slika 2.2 - Silnice pozitivnog i negativnog tokastog naboja
Slika polja postaje znatno sloenija im se razmatra polje sustava naboja. Na Slici 2.3. prikazana
je jedna od moguih putanja pokusnog naboja u sustavu dvaju jednakih naboja suprotnog
predznaka.

Q F

0 F
F F
F Q0
Q0 F

F
F
F
Q Q
Slika 2.3 - Jedna od putanja pokusnog naboja u sustavu naboja +Q i -Q

Pokusni naboj izvodi sloeno gibanje. Na njega djeluju dvije sile F i F zbog djelovanja
pozitivnog, odnosno negativnog naboja, a rezultantna sila u svakoj toki tangencijalna je u odnosu
na putanju pokusnog naboja. Na isti se nain mogu odrediti putanje (silnice) za bilo koje poloaje
pokusnog naboja u prostoru. Potpuni prikaz polja silnicama za gornji sluaj, kao i za sluaj
sustava dvaju naboja jednakog (pozitivnog) predznaka dan je na Slici 2.4. Na slici su ucrtane i
odgovarajue ekvipotencijalne plohe koje e biti naknadno opisane i analizirane.

9
a) b)
Slika 2.4 - Silnice u sustavu naboja razliitog predznaka (a) i jednakog pozitivnog predznaka (b)
s pripadnim ekvipotencijalnim linijama
Na Slici 2.5. prikazana je raspodjela silnica za sustav dvaju naboja jednakog negativnog
predznaka:
Slika 2.5 Silnice elektrostatikog polja za sustav dvaju jednakih naboja Q
Stvaranje homogenog elektrostatikog polja prikazano je na primjeru sustava paralelnih ploa

nabijenih nabojima suprotnog predznaka (ploasti kondenzator) Slika 2.6.:
Slika 2.6. Silnice elektrostatikog polja dviju ploa nabijenih nabojima suprotnog predznaka
Na gornjem i donjem kraju ploa dolazi do manjih izoblienja polja zbog rubnih efekata. Za
dovoljno malen razmak izmeu ploa elektrostatiko polje se moe smatrati homogenim.

10
2.3.1 ELEKTROSTATIKO POLJE ZA JEDNOLIKE RASPODJELE

NABOJA
Do sada smo prouavali sile i elektrostatika polja tokastih naboja. To su najjednostavniji
primjeri naboja koji zauzimaju zanemariv prostor. U nizu sluajeva naboj se ne moe smatrati
tokastim, jer je kontinuirano rasporeen unutar nekog prostora. Nejednoliku raspodjelu naboja
razmatrat emo samo u nekim posebnim sluajevima koji su praktine naravi (primjerice
raspodjela naboja u ovisnosti o geometrijskom obliku povrine - efekt iljka i dr.).
2.3.2 Vrste raspodjele naboja

Naboj openito moe biti rasporeen uzdu crte, na povrini ili unutar obujma neke nabijene
krivulje, plohe, odnosno tijela. U tom je sluaju prikladno definirati odgovarajuu gustou naboja.
Obzirom na raspodijeljenost u prostoru ona moe biti:
Prostorna gustoa naboja

Plona gustoa naboja
Linijska gustoa naboja
Analizirat emo samo sluajeve jednolike (uniformne) raspodjele naboja u jednoj, dvije ili tri
dimenzije.
Primjer svih spomenutih raspodjela naboja prikazan je na Slici 2.7:
Slika 2.7 - Primjer razliitih raspodjela naboja
Na slici su naznaeni elementi duljine dl, plohe dS i obujma dV, koji pripadaju odgovarajuim
gustoama naboja. Oni moraju biti dovoljno maleni da bi pripadna gustoa u svakom od njih bila
konstantna, ali istovremeno i dovoljno veliki da bi bili jednoliko ispunjeni nabojem.
Prostorna gustoa naboja

Ako odabrani diferencijalno mali element obujma dV (dV0) to sadri koliinu naboja dQ,
prostorna gustoa naboja definirana je sa:
dQ As
(2-6)
dV m3
Ukupni naboj dobije se zbrajanjem svih doprinosa dQ dok se ne obuhvati cijeli naboj Q:

11
Q
Q dQ (2-7)
0
Kako je element naboja dQ=dV, ukupni se naboj u prostoru obujma V moe izraziti preko
prostornog integrala protegnutog po cijelom obujmu V. Vrijedi, dakle:
Q dV (2-8)
V
Plona gustoa naboja
Ako se razmatraju nabijena vodljiva tijela, u elektrostatikim uvjetima sav naboj rasporeen je
uvijek na njihovoj povrini. Potrebno je odrediti dovoljno mali element plohe dS na kojem je
gustoa naboja konstantna, a koji sadri koliinu naboja dQ. Plona gustoa naboja je:
dQ As
(2-9)
dS m2
Budui da je element naboja dQ=dS, ukupni se ploni naboj dobije kao ploni integral po plohi
povrine S:
Q dS (2-10)
S
Linijska (pravasta) gustoa naboja
Naboj moe biti rasporeen po nekoj geometrijskoj crti (krivulji) L. Takav raspored naboja ima
primjerice komad tankog nabijenog bakrenog vodia. Za odabranu dovoljno malu duljinu dl na
kojoj je jednoliko rasporeena koliina naboja dQ linijska gustoa naboja je odreena sa:
dQ As
(2-11)
dl m
Sumiranjem elemenata naboja dQ=dl dobije se ukupni linijski naboj kao linijski integral po
krivulji L, tj.:
Q dl (2-12)
L
2.3.3 Odreivanje elektrostatikog polja temeljem Coulombova zakona

Jednoliko rasporeen naboj moe se podijeliti na veliki broj tokastih naboja (kvazitokasti
naboji), iji zbroj predstavlja ukupni naboj. Pri tomu moemo uporabiti izraz za polje tokastog
naboja, dobiven iz Coulombova zakona. Elektrostatiko polje za svaku od navedenih raspodjela
naboja moe se odrediti kao zbroj (integral) doprinosa elemenata polja niza tokastih naboja koji
tvore razmatranu raspodjelu naboja:
dQ dV
E r r za prostorni naboj (2-13)
V
4 0 r 2 0
V
4 0 r 2 0
dQ dS
E r r za ploni naboj (2-14)
S
4 0 r 2 0
S
4 0 r 2 0

12
dQ dl
E r r0 za linijski naboj (2-15)
L
4 0 r 2 0
L
4 0 r 2

Vrijednosti r2 i r0 mijenjaju se za svaku od gornje tri relacije. Navedene formule primjenjuju se
na odreivanje elektrostatikog polja specifinih raspodjela naboja, primjerice: polja nabijenog
tapa, ravne plohe, polja u centru i osi nabijenog prstena i nabijenog diska, polja dvaju nabijenih
vodia i dr. Rjeavanje je matematiki relativno sloeno i prelazi zahtjeve strunog studija, pa e
biti izostavljeno.
Veza izmeu elektrostatikog polja i naboja kao uzronika polja moe se izraziti i temeljem
jednostavnog i vrlo uporabljivog zakona, posebice za sluajeve kada postoji odreena vrsta
simetrinosti polja. To je Gaussov zakon koji e biti prikazan u integralnoj formi.
2.3.4 Homogeno i nehomogeno elektrostatiko polje

E
+ - -
+ - -
+ Q + F - -
+ - -
+ - - ++ + + +
++ + +
+ F - Q - -
+ - -
+ - -
+ - -
a) b)
Slika 2.8 Homogeno (a) i nehomogeno (b) elektrostatiko polje
Na Slici 2.8.a). prikazano je homogeno elektrostatiko polje. Takvo polje stvara se izmeu dugih,
paralelnih, blisko postavljenih elektroda - vodljivih tijela izoliranih od okoline. Polje poinje na
pozitivnim, a zavrava na negativnim nabojima smjetenim na povrini elektroda. U svakoj toki
polje ima jednaku jakost i smjer. Silnice prolaze paralelno i jednako su razmaknute. Sila na
pozitivni naboj +Q, unesen u homogeno elektrostatiko polje je u smjeru polja, a sila na negativni
naboj -Q suprotna je smjeru polja. Uneseni naboji stvaraju vlastito elektrostatiko polje, ali
redovito se pretpostavlja kako je iznos tog naboja malen, pa je njegovo djelovanje zanemarivo.
Ako silnice nisu paralelne, polje nije jednolino, ono je nehomogeno. Primjeri nehomogenih polja
ve su prikazani na slikama polja tokastih naboja i sustava tokastih naboja. Elektrine silnice
svojom gustoom u svakoj toki predouju intenzitet polja. Na Slici 2.8.b) dan je primjer
nehomogenog polja koje se stvara izmeu iljka i radne elektrode.

13
3. TOK VEKTORA ELEKTROSTATIKOG POLJA - GAUSSOV

ZAKON
Za razumijevanje Gaussova zakona potrebno je predznanje o matematikoj interpretaciji

odreenih fizikalnih veliina i pojava. U tom smislu potrebno je razjasniti na koji se nain ploha
interpretira kao vektor i kako se odreuje tok vektora nekog polja.
3.1 TOK VEKTORA ELEKTROSTATIKOG POLJA

Ploha u prostoru moe imati bilo koji poloaj, orijentaciju i veliinu. Radi prikladnije
matematike interpretacije ploha se definira pripadnim vektorom. Iznos vektora jednak je iznosu
povrine odabranoga elementa plohe, a smjer vektora okomit je na element plohe. Samo u
posebnim sluajevima jednostavnih tijela (kugla, cilindar, kocka, kvadar,.....) povrine pojedinih
ploha mogu se izravno izraziti jednim vektorom. Kako kod sloenijih tijela to nije sluaj, potrebno
je razmatranu plohu podijeliti na diferencijalne povrine dS. Pri tomu je svaki element povrine dS
odabran dovoljno malenim, tako da ga se moe smatrati ravnim. Smjer se definira jedininim

vektorom povrine n0 , pa je vektor elementa povrine dan sa:

dS dS n0 (3-1)
Na Slici 3.1. prikazano je proizvoljno tijelo na kojemu su naznaeni primjeri elemenata povrine
na razliitim plohama tijela:
Slika 3.1 - Primjer prikazivanja povrine plohe vektorom
Pojam toka ili protjecanja dolazi iz podruja hidromehanike i ima zornu interpretaciju u
protjecanju tekuine kroz cijev promjenljiva presjeka.
Za prouavanje toka elektrostatikog polja radi jednostavnosti razmatrat emo homogeno
elektrostatiko polje. Takvo polje generira jednoliko nabijena ravnina, a opisano je paralelnim
silnicama i konstantnog je iznosa. Pretpostavimo da polje upada pod pravim kutom u cijev
14
presjeka S, kao na Slici 3.2:
Slika 3.2 - Shematski prikaz toka vektora
Slinu vrstu polja generira Sunce, jer se suneva svjetlost dade prikazati paralelnim zrakama
svjetlosti, pa se radi zornosti prikaza moe zamisliti kako se umjesto elektrostatikog razmatra
svjetlosno polje. Unutar cijevi postavljen je zaslon (zastor) ija povrina S odgovara poprenom
presjeku cijevi. Zaslon moe rotirati oko jedne toke (A).
Tok vektora polja je skalarna veliina, a dobije se kao umnoak polja E i efektivne povrine Sef
u koju "ulazi" vektor polja. Efektivna povrina je promjenljiva, jer ovisi o poloaju zastora.
Definira se kao povrina koja se dobije projekcijom povrine S na povrinu kroz koju tok ima
maksimalni iznos. Matematiki prikaz toka kojim su obuhvaeni svi mogui poloaji zastora dan

je skalarnim umnokom vektora polja E i vektora plohe S :

E S ES cos (3-2)
Razmotrimo tri karakteristina sluaja kao na gornjoj slici.

U prvom sluaju zastor je postavljen okomito na upadne zrake polja i cijela povrina S
osvijetljena je maksimalnim intenzitetom. Vektori polja i plohe S su kolinearni (paralelni), pa je
kut =00. Sljedi da je:

max E S ES (3-3)
U drugom primjeru zastor je zakrenut u odnosu na poetni poloaj za neki kut . Efektivna
povrina koju osvjetljava maksimalni tok je: Sef=Scos (presjek AC), pa je tok:

E S ES cos (3-4)

U treem sluaju polje je tangencijalno u odnosu na zastor, pa je isti neosvijetljen. Ploha S i polje

E stoje pod pravim kutom =900, pa je tok:

min E S 0 (3-5)
Razvidno je kako se svi sluajevi mogu obuhvatiti i jedinstveno matematiki tretirati uporabom
skalarnog umnoka.
15
Kako je u opem sluaju ploha S promjenljivog oblika i poloaja u prostoru, potrebno ju je

razdijeliti na elemente povrine: dS dS n0 . Te su povrine ravne i tako malene da moemo
pretpostaviti kako je elektrostatiko polje konstantno u svakoj toki te povrine. Doprinos toku od
svake takve povrine je element toka d, tj.:

d E dS EdS cos (3-6)
Ukupni tok dobije se sumiranjem djelominih tokova od svakog elementa plohe S. Suma se,
dakle, protee po cijeloj plohi, a matematiki se takva "fina" suma izraava integralom po plohi S:

d E dS EdS cos (3-7)
S S S
Poseban sluaj je izraunavanje toka elektrostatikog polja kroz zatvorenu plohu proizvoljnog
oblika. Ako unutar plohe postoji elektrostatiko polje, postojat e i elektrostatiki tok kroz
zatvorenu plohu. Zatvorena ploha podijeli se, kako je ve opisano, na vrlo male plohe povrine
dS. Smjer im je odreen smjerom vanjske normale (okomice) na taj dio povrine plohe. U opem
sluaju vektor elektrostatikog polja i vektor elementa zatvorene plohe nalaze se pod nekim
kutom, kako je to prikazano na Slici 3.3.
E
n
dS
Slika 3.3 - Odreivanje toka kroz zatvorenu plohu

Ukupni tok vektora elektrostatikog polja E kroz zatvorenu povrinu S dobije se zbrajanjem

umnoaka E dS za sve elemente povrine dS:

el d E dS (3-8)
S S
Tok elektrostatikog polja moe se povezati s brojem silnica koje prolaze kroz zatvorenu
povrinu. Silnice koje ulaze smatramo negativnima, a one koje izlaze iz zatvorene povrine
pozitivnima. Kada je broj silnica koje u povrinu ulaze jednak broju silnica koje iz nje izlaze,
ukupni tok je nula.
3.2 GAUSSOV ZAKON ZA ELEKTROSTATIKU

Gaussov zakon, jedan od temeljnih zakona elektrostatike u integralnoj formi glasi:

16
Q
el E dS uk
(3-9)
S
0

Ukupni tok elektrostatikog polja E kroz bilo koju zatvorenu plohu S, odnosno integral

skalarnog umnoka E dS po toj plohi, jednak je ukupnom elektrinom naboju Quk
obuhvaenom tom plohom, podijeljenom s dielektrinom konstantom vakuuma.
Iz jednadbe Gaussova zakona sljede vani zakljuci:

tok elektrostatikog polja ovisi samo o iznosu naboja obuhvaenog zatvorenom plohom,
poloaj naboja unutar plohe, kao ni veliina i oblik zatvorene plohe nemaju upliva na
elektrostatiki tok,
ako zatvorenom plohom nije obuhvaen nikakav naboj, tok elektrostatikog polja jednak je

nuli, dakle E dS 0 ,
S
naboji izvan zatvorene plohe ne utjeu na tok (broj ulaznih jednak je broju izlaznih silnica).
Kako primijeniti Gaussov zakon za odreivanje elektrostatikog polja nekog naboja? Temeljnu
ideju prouit emo na najjednostavnijem primjeru tokastog naboja prema Slici 3.4:
E
dS
Slika 3.4 - Primjer odreivanja polja primjenom Gaussova zakona
Postupak je sljedei:
oko naboja ije elektrostatiko polje elimo odrediti postavi se u opem sluaju bilo koja
zatvorena ploha (kada je poznata raspodjela naboja u rjeavanju je potrebno sljediti simetriju
zadane raspodjele - u sluaju tokastog naboja to bi bila koncentrina kugla),
zatvorena ploha podijeli se na vrlo male elemente plohe dS prikazane odgovarajuim
vektorom usmjerenim izvan obujma obuhvaenog plohom,

odredi se pripadni vektor E za odabrani element plohe dS ,

postavi se izraz za pripadni element toka, tj. skalarni umnoak EdS ,
zbrajanjem elemenata toka (integriranjem) po cijeloj zatvorenoj plohi odredi se ukupni tok,
primjeni se Gaussov zakon (izjednai dobiveni tok s ukupno obuhvaenim nabojem i podijeli
s 0),
iz dobivene jednadbe izrazi se elektrostatiko polje.
Gaussov zakon primjenljiv je za izraunavanje polja simetrinih raspodjela naboja. Zakon vrijedi i
za nesimetrine raspodjele naboja, ali se za proraun polja ne moe primijeniti. Za takve se
sluajeve primjenjuje Coulombov zakon, kako je ve opisano u Pogl.1. Valjanost Gaussova
17
zakona i za nesimetrine raspodjele naboja, kao i valjanost zakljuaka koji sljede iz Gaussova
zakona, moe se pokazati primjerom kao na Slici 3.5:
Q 5
Q4
Q1
S1 S2
Q2
Q3
Slika 3.5 - Prikaz primjene Gaussova zakona
Na slici su S1 i S2 zatvorene plohe. Ukupni tok koji izlazi iz plohe S1 je:
Q1 Q2
1 E dS1 (3-10)
S1
0
jer ovisi samo o nabojima obuhvaenim tom plohom i neovisan je o poloaju naboja Q1 i -Q2.
Tokovi od naboja Q3, Q4 i -Q5 "prodiru" kroz plohu S1, ali pojednostavljeno reeno - sav tok koji
u tu plohu ulazi iz nje i izlazi, pa je doprinos naboja Q3, Q4 i -Q5 na ukupni tok kroz S1 jednak
nuli. Na slian nain zakljuuje se da je ukupni tok kroz plohu S2 jednak nuli, dakle:

2 E dS2 0 (3-11)
S2
jer tom plohom nije obuhvaen nikakav naboj, pa nema ni izvora polja unutar plohe.
Naboji unutar bilo koje zatvorene plohe mogu biti rasporeeni kao sustav od n tokastih naboja,
ili u obliku pravasto, plono ili prostorno raspodijeljenih naboja. Primijene li se ranije pokazane
relacije za ukupne koliine naboja, Gaussov zakon za navedene sluajeve glasi:
Quk 1 n
dS
E
0 0
Qi 1
i za sustav tokastih naboja (3-12)
SG
Quk 1
SG
dS dl
E
0 0 L
za linijsku raspodjelu naboja ( 3-13)
Quk 1
SG
dS dS
E
0 0 S
za plonu raspodjelu naboja (3-14)
Quk 1
dS dV
E
SG
0 0 V
za prostornu raspodjelu naboja (3-15)

18
3.3 PRIMJERI PRIMJENE GAUSSOVOG ZAKONA

Gaussov zakon omoguuje jednostavno iznalaenje jakosti elektrostatikog polja za tipine
simetrine raspodjele naboja kao u sluaju tokastog naboja, beskonanog nabijenog vodia,
beskonane cilindrine nabijene plohe, sferno simetrine raspodjele naboja, beskonano duge
nabijene ravnine, i dr. Termin "beskonana duljina" (vodia, cilindra, ravnine,...) uzima se radi
zanemarivanja rubnih efekata, a u praktinim sluajevima ima znaenje vrlo velike duljine.
Kontinuirana raspodjela naboja moe imati pravokutnu simetriju ako ovisi samo o varijabli x (ili y
ili z), cilindrinu simetriju ako ovisi samo o polumjeru cilindra, a sfernu simetriju ako ovisi samo
o polumjeru sfere.
3.3.1 Elektrostatiko polje tokastog naboja

Za odreivanje polja izoliranog tokastog naboja po iznosu i smjeru u svim tokama prostora,
potrebno je postaviti odgovarajuu zatvorenu plohu - Gaussovu plohu. Silnice polja radijalno
izviru iz naboja, pa je polje konstantno u svim tokama udaljenima za r od naboja. Oito je da je
polje tokastog naboja sferno simetrino. Kugla polumjera r s nabojem Q u sreditu kugle e
zadovoljavati uvjete sferne simetrije kako je to prikazano na Slici 3.6:
Slika 3.6 - Gaussova ploha oko tokastog naboja
Ukupni naboj obuhvaen Gaussovom plohom SG je tokasti naboj Q, pa je:
Q
dS
E
SG
0
(3-16)
Vektori elektrostatikog polja i pripadni elementi vektora Gaussove plohe kolinearni su (=0) u
svakoj toki zatvorene plohe. Skalarni umnoak u podintegralnoj funkciji prelazi u obini
umnoak, jer je cos=1, tj.:
Q
E dS
SG
0
(3-17)

19
U svim tokama Gaussove plohe vektor elektrostatikog polja ima konstantan iznos i moe se
izvui ispred integrala:
Q
E dS (3-18)
SG
0
Preostaje integriranje po svim elementima zatvorene plohe - kugle polumjera r. Jasno je kako
rezultat integriranja mora biti povrina kugle:
Q
E 4 r 2 (3-19)
0
Iznos elektrostatikog polja tokastog naboja je:

Q
E (3-20)
4 0 r 2
a to je ve poznati izraz dobiven uporabom Coulombova zakona.

Iznos elektrostatikog polja opada s kvadratom udaljenosti od tokastog naboja. Vrijednost mu
nije definirana jedino u polu (toki sa r=0) to sljedi iz zanemarivih dimenzija tokastog naboja.
Grafika ovisnost polja tokastog naboja o udaljenosti r prikazana je na Slici 3.7:
Slika 3.7 - Grafiki prikaz elektrostatikog polja tokastog naboja E=f(r)
3.3.2 Elektrostatiko polje nabijene vodljive kugle

Kako bi se odredilo polje kugle u svim tokama prostora potrebno je analizirati dva odvojena
sluaja - podruje izvan, odnosno unutar nabijene kugle.
a) Elektrostatiko polje izvan kugle: R r

Ako se puna vodljiva (metalna) kugla polumjera R nabije nabojem Q, isti e se ravnomjerno gusto
raspodijeliti po povrini kugle. Naime, radi meusobnog odbojnog djelovanja istoimenih naboja
oni zauzimaju poloaje u kojima e biti maksimalno udaljeni jedni od drugih. Plona gustou
naboja moe se izravno izraziti, jer znamo ukupni naboj i povrinu na kojoj je raspodijeljen:

20
Q Q
(3-21)
S 4R 2
Iz razloga prostorne simetrije Gaussova ploha e biti kugla koncentrina nabijenoj kugli. Ta ploha
(kugla) povrine SG, polumjera r postavlja se koncentrino nabijenoj kugli povrine S, kao to se
to vidi na Slici 3.8:
Slika 3.8 - Polje izvan nabijene vodljive kugle
Naboj obuhvaen zatvorenom Gaussovom plohom je ukupni naboj Q rasporeen u obliku

konstantne plone gustoe , pa je prema Gaussovom zakonu:
Quk 1
dS dS
E
SG
0 0 S
(3-22)
Silnice polja kugle su radijalne zrake koje izlaze iz naboja na povrini kugle. Polje ima, radi
radijalnog karaktera, konstantni iznos u svim tokama Gaussove plohe, a usmjereno je okomito na
nju. Vektori elementa povrine kolinearni su s vektorima polja. Sljedom navedenog moe se kao i
u sluaju tokastog naboja gornja relacija pisati u jednostavnijem obliku:
1
E dS dS (3-23)
SG
0 S
Integrali po zatvorenim plohama SG i S daju za rezultat povrine navedenih ploha, dakle:
1
E 4r 2 4R 2 (3-24)
0
Elektrostatiko polje u svim tokama izvan nabijene kugle dano je sa:

21
R2
E (3-25)
0 r 2
Polje opada prema inverznom zakonu s kvadratom udaljenosti i iezava na dovoljno velikim
udaljenostima. Maksimalni iznos polja dobije se neposredno uz povrinu kugle tj. za r=R:

E (3-26)
0
Ako se relacija za polje izvan kugle izrazi preko ukupnog naboja Q, umjesto plone gustoe ,
sljedi:
Q
E (3-27)
4 0 r 2
Moe se zakljuiti kako polje nabijene kugle s konstantnom plonom gustoom naboja, u tokama
izvan kugle, ima isti oblik kao polje tokastog naboja. Drugim rijeima, polje u svim tokama
izvan kugle jednako je polju koje bi dobili kada bi sav naboj kugle bio koncentriran u njenu
sreditu, u obliku tokastog naboja.
b) Elektrostatiko polje unutar kugle: 0 r R

Zatvorena Gaussova ploha je koncentrina kugla unutar nabijene kugle kao na Slici 3.9:
Slika 3.9 - Polje unutar nabijene vodljive kugle
Oigledno je kako Gaussovom plohom nije obuhvaen nikakav naboj pa izlazi:

dS 0
E
SG
(3-28)
Budui da se Gaussova ploha moe podijeliti na konane elemente dS gornji skalarni umnoak
moe biti jednak nuli samo ako je:
22
E 0 (3-29)
Grafiki prikaz ovisnosti polja o udaljenosti r dan je na Slici 3.10:
Slika 3.10 - Grafiki prikaz elektrostatikog polja nabijene vodljive kugle E=f(r)
U toki r=R polje ima diskontinuitet, jer ima skok s E=0 na E=/0.
3.3.3 Elektrostatiko polje kugle s prostorno rasporeenim nabojem

Naboj Q moe biti ravnomjerno gusto rasporeen unutar kugle polumjera R, tako da je prostorna
gustoa naboja:
Q
(3-30)
4 3
R
3
Kao i u sluaju vodljive kugle potrebno je analizirati dva odvojena sluaja - podruje izvan,
odnosno unutar nabijene kugle.
a) Elektrostatiko polje izvan kugle: R r
Kako je raspodjela naboja sferno simetrina Gaussova ploha je koncentrina kuglina ploha sa
r>R.
Naboj obuhvaen zatvorenom Gaussovom plohom je ukupni naboj Q rasporeen u obliku
prostorne gustoe , pa je prema Gaussovom zakonu:

23
Quk 1
dS dV
E
SG
0 0 V
(3-31)
Elektrostatiko polje je radijalno i ima konstantni iznos u svim tokama Gaussove plohe, a
usmjereno je okomito na nju. Vektori elementa povrine kolinearni su s vektorima polja (kao na
Slici 3.9.). Kako je i gustoa konstantna, imamo:
1
E dS dV (3-32)
SG
0 V
Integral na lijevoj strani daje povrinu Gaussove plohe SG. Integral na desnoj strani dobije se
zbrajanjem doprinosa elemenata obujma kugle dV. Rezultat je obujam kugle ispunjene nabojem
gustoe . Uvrstimo li rjeenja obaju integrala sljedi:
1 4
E 4r 2 R 3 (3-33)
0 3
Elektrostatiko polje izvan kugle je:
R3
E (3-34)
3 0 r 2
Maksimalni iznos polja je uz povrinu kugle (r=R):

Emax R (3-35)
3 0
Ako se gustoa izrazi preko ukupne koliine naboja Q dobije se:
Q
E (3-36)
4 0 r 2
To je izraz identian izrazu za polje izvan kugle s nabojem rasporeenim na povrini kugle.
Rezultat je oekivan, jer je po Gaussovom zakonu u tokama izvan nabijene kugle bitan samo
obuhvaeni naboj, a ne i nain kako je on rasporeen. Polje opada s kvadratom udaljenosti na isti
nain kao i polje usamljenog tokastog naboja.
b) Elektrostatiko polje unutar kugle: 0 r R
Zatvorena Gaussova ploha je koncentrina kugla unutar kugle nabijene sa , kao na Slici 3.11.
Razvidno je kako je sada Gaussovom plohom polumjera r obuhvaena ona koliina naboja koja se
nalazi u volumenu kugle istog polumjera. To znai da e postojati i elektrostatiko polje. Ono je
kolinearno s pripadnim elementima plohe. Naboj izvan plohe nema utjecaja na polje. Primjeni li
se Gaussov zakon dobije se:
1 4
E 4r 2 r 3 (3-37)
0 3

24
Slika 3.11 - Polje unutar kugle nabijene prostornim nabojem
Elektrostatiko polje unutar kugle nabijene konstantnom prostornom gustoom naboja je:

E r (3-38)
3 0
Polje raste proporcionalno s udaljenosti toke promatranja od sredita kugle.

Do istog se rezultata moglo doi ako se, umjesto s gustoom , pripadni izrazi prikau preko
djelominog naboja Q' obuhvaenog Gaussovom plohom, a sadranog u obujmu V'. Kako je
gustoa naboja unutar volumena konstantna, vrijedi:
Q Q' Q Q'
'
(3-39)
V V' 4 3 4 3
R r
3 3
Djelomini je naboj:
r3
Q' Q (3-40)
R3
Gaussov zakon tada je:
Q'
dS
E
SG
0
(3-41)
odnosno:
r3
E 4r 2 Q (3-42)
0 R3
25
Konano je:
Q
E r (3-43)
4 0 R 3
To je izraz ekvivalentan onomu dobivenom preko gustoe . Naime, uvrsti li se izraz za dobije
se E=r/30.
Grafiki prikaz ovisnosti polja o udaljenosti r za sve toke prostora dan je na Slici 3.12:
Slika 3.12 - Grafiki prikaz elektrostatikog polja kugle nabijene prostornim nabojem: E=f(r)
U sreditu kugle polje je jednako nuli, a dalje polje linearno raste do r=R, gdje postie
maksimalnu vrijednost (R/30). Izvan kugle polje opada s kvadratom udaljenosti.
3.3.4 Elektrostatiko polje dugog ravnog nabijenog vodia

Prouit emo odreivanje elektrostatikog polja vrlo dugog ravnog vodia zanemariva poprenog
presjeka nabijenog nabojem Q po jedinici duljine. Vodi je nabijen konstantnom linijskom
gustoom naboja:
Q
(3-44)
L
Polje je aksijalno simetrino u odnosu na os vodia - silnice su radijalne zrake s ishoditem u osi
nabijenog vodia, kao na Slici 3.13:

26
Slika 3.13 - Gaussova zatvorena ploha oko nabijenog vodia
Izvor polja je u naboju rasporeenom ravnomjerno po vodiu u obliku linijske gustoe naboja .
Sljedei simetriju pokuslema Gaussova ploha je valjkasta ploha, odnosno koncentrini cilindar
koji u potpunosti obuhvaa vodi. Duljina plohe je L, a polumjer r. Os cilindra i nabijenog
pravastog vodia poklapaju se, a baze su cilindra okomite na vodi, kao na Slici 3.14:
Slika 3.14 - Primjena Gaussovog zakona na odreivanje polja dugog ravnog vodia
Polazimo od Gaussova zakona, pri emu je naboj izraen preko pripadne linijske gustoe
rasporeene po duljini vodia:
Quk 1
dS dl
E
SG
0 0 L
(3-45)
Ukupni se tok kroz zatvorenu plohu moe razloiti na tokove kroz baze (B1,B2) i plat (P)
valjkaste plohe:

E
SG
dS B1 B 2 dSP
E
B1
dS E dS
B2
E
P
(3-46)

Kako se vidi na gornjoj slici vektori elemenata povrine obje baze dS B1 i dS B2 okomiti su na

27

vektor polja E . Silnice polja tangiraju baze pa u njih tok ne ulazi, niti iz njih izlazi. Doprinos toka
kroz obje baze jednak je nuli, to matematiki potvruje i rezultat skalarnog umnoka u prvom i

drugom integralu ( cos dES 0 ). Gornja jednadba se svodi na:
1
E dS
P
P
0 L
dl (3-47)

Polje E i element povrine plata dS P kolinearni su u svako toki plata (cos=1). Uz to je polje
plata konstantnog iznosa, pa se moe izvui ispred integrala. Kako je i gustoa konstantna
vrijedi:

E dS P
0 L
dl (3-48)
P
Integracijom elemenata plata dSP dobije se povrina plata 2rL, a integracijom elemenata
duljine dl, ukupna duljina vodia L, pa je:

E 2rL L (3-49)
0
Polje vrlo dugog ravnog nabijenog vodia je:

E (3-50)
2 0 r
ili izraeno preko ukupnog naboja Q:
Q
E (3-51)
2 0 Lr
Polje je razmjerno recipronoj vrijednosti udaljenosti od vodia. Smjer polja je radijalno usmjeren
u odnosu na vodi i to od vodia za +, odnosno prema vodiu za -.
3.3.5 Elektrostatiko polje dugog nabijenog vodljivog cilindra

Prethodno provedeni postupak moe se primijeniti i na odreivanje elektrostatikog polja vrlo
dugog cilindra nabijenog nabojem Q koji je ravnomjerno rasporeen po platu cilindra s plonom
gustoom:
Q
(3-52)
2RL
gdje je R polumjer, a L duljina cilindra.

Silnice polja su radijalne zrake koje izlaze s povrine cilindra. Gaussova ploha je valjkasta ploha
koja obuhvaa nabijeni cilindar. Os Gaussova cilindra i nabijenog cilindra poklapaju se, a baze su
cilindra okomite na vodi, kao na Slici 3.15.
Gaussov zakon za odreivanje polja uzrokovanog plonom gustoom naboja je:
Q 1
E dS
SG
uk
0

0 S
dS (3-53)

28
Slika 3.15 - Primjena Gaussova zakona na nabijeni cilindar
Ukupni se tok kroz zatvorenu plohu moe razloiti na tokove kroz baze (B1,B2) i plat (P)
Gaussove plohe. Doprinos toka kroz obje baze, kako je ve pokazano, jednak je nuli. Preostaje
samo tok kroz plat :
1
E dSP dS
P
0 S
(3-54)

Polje E i element povrine plata dS P kolinearni su u svakoj toki plata. Budui da su polje
plata i gustoa konstantnog iznosa, gornja jednadba prelazi u:

E dS P
0 S
dS (3-55)
P
Integracijom elemenata plata dSP dobije se povrina plata 2rL, a integracijom elemenata
povrine cilindra dS, ukupna povrina vodljivog cilindra 2RL. Sljedi:

29

E 2rL 2RL (3-56)
0
Polje vrlo dugog ravnog nabijenog cilindrinog vodia je:

R
E (3-57)
0r
Polje linearno opada s porastom udaljenosti, a maksimalni mu je iznos na povrini cilindra za

r=R:

E max (3-58)
0
Ako se, umjesto , uvrsti ukupni naboj Q, dobije se:
Q
E (3-59)
2 0 Lr
to je izraz jednak onomu za nabijeni vodi. To znai da se za proraun polja izvan cilindra moe
smatrati kako je naboj plone gustoe zamijenjen ekvivalentnim nabojem u osi cilindra.
Polje unutar cilindra jednako je nuli. Naime, Gaussova valjkasta ploha postavljena unutar
vodljivog cilindra ne obuhvaa nikakav naboj, jer je naboj rasporeen po povrini cilindra:
0r R E 0 (3-60)
Grafiki prikaz ovisnosti polja nabijenog cilindra o udaljenosti r dan je na Slici 3.16:
Slika 3.16 - Ovisnost polja nabijenog vodljivog cilindra o udaljenosti

30
3.3.6 Elektrostatiko polje duge nabijene ravne plohe

Vrlo velika ravna ploha povrine S kao na Slici 3.17, nabijena je pozitivnom plonom gustoom
naboja. Potrebno je uporabom Gaussova zakona odrediti elektrostatiko polje u svim tokama
prostora.
Gaussova
ploha E

dS B1
E
Nabijena

ravnina dS P
+ + + + + + + +

+ + + + + + + +
+ + + + + + + +

+ + + + + + + +

dS P

dS B 2 E
Slika 3.17 - Primjena Gaussova zakona na beskonanu nabijenu ravnu plohu
Silnice polja izviru okomito s nabijene plohe s obje strane plohe. Gaussovu plohu moemo birati u
obliku cilindra ije su baze paralelne s ravnom plohom. Isto tako Gaussova ploha moe biti i
simetrino postavljeni kvadar ije su baze povrine S paralelne s nabijenom plohom, a sve
poboke okomite na nju.
Poetni oblik Gaussova zakona:
Q 1
E dS uk dS
SG
0 0 S
(3-61)
moe se bitno pojednostavniti. Ukupni tok kroz zatvorenu plohu potrebno je razloiti na tokove
kroz baze (B1,B2) i etiri poboke (p) Gaussova kvadra. Doprinos toka kroz sve poboke jednak je
nuli, jer su vektori polja i pripadnih elemenata Gaussove plohe meusobno okomiti (vidi gornju
31
sliku). Preostaje samo tok kroz obje baze kvadra:

1
E dSB1 E dSB 2 dS
B1 B2
0 S
(3-62)

Polje E i elementi povrine obje baze dS B1 ,dS B 2 kolinearni su u svakoj toki plata. Budui da su
polje plata i gustoa konstantnog iznosa, gornja jednadba postaje:

E dS B1 E dS B 2
0 S
dS (3-63)
B1 B2
Integracijom elemenata povrine nabijene ravnine dS dobije se povrina S, a integracijom

elemenata povrine obje baze dS B1 ,dS B 2 takoer ukupna povrina S za svaku od baza, jer
Gaussova ploha mora u potpunosti obuhvaati nabijenu plohu. Sljedi:

ES ES S (3-64)
0
Polje vrlo velike nabijene ravnine je:

E (3-65)
2 0
Polje ne ovisi o udaljenosti od nabijene plohe, ve samo o plonoj gustoi naboja i sredstvu u
kojem se ravnina nalazi.
Na slian se nain moe odrediti polje izmeu dviju ravnina nabijenih plonom gustoom .
Silnice polja negativne ploe usmjerene su u negativnu plou. Ukupno polje dobije se
superpozicijom polja pozitivne i negativne ploe. Iznosi jakosti polja obje ploe su jednaki:

E E (3-66)
2 0
Raspored silnica pozitivne i negativne ploe prikazan je na Slici 3.18a). Vidi se da se polja
izmeu ploa zbrajaju. Izvan ploa rezultirajue polje jednako je nuli, jer su polja suprotno
usmjerena, a pokazali smo da im jakost ne ovisi o udaljenosti. Slika ukupnog polja prikazana je na
Slici 3.18b).
Iznos ukupnog polja je:

E E E (3-67)
0
Polje postoji samo izmeu ploa, homogeno je i usmjereno od pozitivne k negativnoj ploi.
Striktno gledajui gornji izraz vrijedi samo za neizmjerno velike ploe. Meutim, moe se
primijeniti i na ploe ogranienih dimenzija, ako je udaljenost ploa vrlo mala u odnosu na
njihove dimenzije. Odstupanja, odnosno izoblienja polja nastaju samo u blizini rubova ploa.

32
Slika 3.18 - Polje dviju ravnih ploha nabijenih sa

33
4. POTENCIJALNA ENERGIJA I POTENCIJAL

ELEKTROSTATIKOG POLJA
Prema razmatranjima iz prethodnih poglavlja jakost elektrostatikog polja moe se openito
odrediti iz Coulombova zakona ili temeljem Gaussova zakona za sluaj simetrine raspodjele
naboja. Elektrostatiko se polje moe odrediti i pomou elektrinog potencijala . Elektrini
potencijal je skalarna veliina, pa je odreivanje vektora polja jednostavnije (radi se sa skalarima
umjesto s vektorima).
4.1 POTENCIJALNA ENERGIJA, POTENCIJAL, RAZLIKA

POTENCIJALA

Pretpostavimo da se naboj Q kree u stranom elektrinom polju E od toke A do toke B, kao to
je prikazano na Slici 4.1:

Slika 4.1 - Kretanje naboja Q u elektrostatikom polju E
Elektrino polje prikazano je pripadnim silnicama. Prema Coulombovom zakonu sila na tokasti
naboj Q dana je sa:

Fe QE (4-1)

Kao to je poznato djelovanje neke sile F na odreenom putu s predstavlja uloeni rad: A F s .

Vanjska sila Fv kojom djelujemo na naboj jednaka je po iznosu, a suprotna po smjeru

elektrostatikoj sili Fe , pa e element rada izvren pomicanjem naboja za udaljenost dl biti:

dA Fv dl Fe dl QE dl (4-2)
Svaka elektriki nabijena estica koja se nalazi u stranom elektrostatikom polju ima potencijalnu
energiju W, koja je posljedica rada uloenog na pomicanje estice nasuprot sili elektrostatikog
polja. Ukupno uloeni rad po iznosu je jednak potencijalnoj energiji. Uloenim radom neke
vanjske sile poveava se potencijalna energija, a ako rad vre sile elektrostatikog polja
potencijalna energija se smanjuje. Vrijedi dakle:
dW dA (4-3)

34
Ukupni rad, odnosno potencijalna energija, dobije se sumiranjem djelominih radova na

elementima dl pri pomicanju naboja od A do B:
B
W Q E dl (4-4)
A
Dijeljenjem W sa nabojem Q dobije se potencijalna energija po jedininom naboju. Dobivena

veliina UAB je razlika potencijala ili elektrini napon izmeu toaka A i B:
W
B
U AB E dl (4-5)
Q A
Vano je uoiti:
kod odreivanja UAB poetna toka je A, a zavrna toka je B,
negativna vrijednost UAB podrazumijeva gubitak potencijalne energije pri kretanju od A do B
(rad je izvren od strane elektrinog polja), a pozitivna vrijednost UAB znai kako je pri
kretanju naboja dolo do poveanja potencijalne energije (rad je izvrila neka vanjska sila).
razlika potencijala mjeri se u voltima V:
J VAs
V (4-6)
Q As
razlika potencijala UAB, odnosno razlika potencijalnih energija izmeu poetne i krajnje toke,
neovisna je o putanji kretanja naboja od A do B.
Posljednja tvrdnja zahtijeva obrazloenje:

Pretpostavimo da se u elektrostatikom polju tokastog naboja Q kree tokasti pokusni naboj Q0
i to od toke A prema toki B. Poznato je kako je polje tokastog naboja radijalno i konstantno je
u svim tokama koje su jednako udaljene od naboja Q. Potrebno je odgovoriti na pitanje: Kako
potencijalna energija ovisi o izboru putanje pokusnog naboja? Na Slici 4.2.a) prikazano je
nekoliko razliitih putanja kretanja naboja.
Slika 4.2 - Neovisnost potencijalne energije o izboru puta

35
Od posebna je interesa putanja prikazana na Slici 4.2.b). Pokusni naboj se kree po luku AC
(nalazi se na ekvipotencijalnoj plohi) i zatim radijalno uzdu silnice polja od C do B. Promjena
potencijalne energije pri premjetanju naboja Q0 iz toke A u toku B je:
B C B B
W Q0 E dl Q0 E dl Q0 E dl Q0 E dl (4-7)
A A C C

Naime, za svaku toku uzdu luka AC vektori E i dl meusobno su okomiti ( E dl 0 ), pa je
doprinos prvog integrala u gornjoj jednadbi jednak nuli (sve toke na luku AC nalaze se na
ekvipotencijalnoj plohi). Zakljuujemo da je bitan samo poetni i krajnji poloaj pokusnog
naboja. Drugim rijeima, potencijalna energija, odnosno uloeni rad u elektrostatikom polju ne
ovisi o putu koji je prevaljen od toke A do toke B, ve samo o udaljenosti poetne rA i krajnje
toke rB od naboja Q. Promjena se, dakle, zbiva samo u radijalnom smjeru (smjeru prirasta ili
pada radijvektora dr), pa skalarni umnoak prelazi u obini umnoak:

E dl Edl cos E Edr
dl
(4-8)
Potencijalna energija je:

B rB
W Q0 E dl Q0 Edr (4-9)
A rA
Razlika potencijala UAB izmeu dvije toke elektrostatikog polja tokastog naboja dobije se
uvrtavanjem izraza za polje tokastog naboja:
W
B rB rB
Q
U AB E dl Edr dr
Q A rA rA
4 0 r 2
r
(4-10)
Q 1 1
rB
Q 1
B
Q dr

4 0 rA r 2

A B
4 0 r rA 4 0 rA rB
gdje su:
Q Q
A , B (4-11)
4 0 rA 4 0 rB
potencijali u tokama A i B.
4.2 KONZERVATIVNOST ELEKTROSTATIKOG POLJA

Utvrdili smo kako razlika potencijala izmeu dviju toaka ne ovisi o odabranom putu, pa vrijedi
takoer:
U AB U BA U AB U BA 0 (4-12)
odnosno:
B A

A
E dl B
E dl dl 0
E
k
(4-13)

36
Naime, ako se pokusni naboj kree u elektrostatikom polju po nekom putu od toke A do toke B
i natrag od toke B do poetne toke A po nekom drugom putu, ukupno kretanje naboja odvija se
po nekoj zatvorenoj krivulji k, kao na Slici 4.3:
Slika 4.3 - Kretanje pokusnog naboja po zatvorenoj krivulji
Linijski integral elektrostatikog polja po zatvorenoj krivulji mora biti jednak nuli. Fizikalno
predoeno, to znai da se pri kretanju naboja po zatvorenoj krivulji (putu) u elektrostatikom
polju, ne vri nikakav rad.
Elektrostatiko polje kao i gravitacijsko polje je konzervativno polje. Zajednika karakteristika
svih konzervativnih polja, pored dokazane tvrdnje da im poveanje ili smanjenje potencijalne
energije ne ovisi o putu, je i injenica da je ukupni rad po zatvorenoj krivulji jednak nuli.
4.3 EKVIPOTENCIJALNE LINIJE I PLOHE
Razmotrimo ranije iznesenu tvrdnju da se sve toke luka AC (Slika 4.2.) nalaze na
ekvipotencijalnoj plohi. Pokazano je da nema promjene potencijalne energije pri kretanju naboja
od toke A do toke C, tj.:
C
W AC Q0 E dl 0 (4-14)
A
Iz ove se jednadbe dade zakljuiti kako u ravnini postoje dijelovi puta (linije) na kojima se
kretanjem naboja ne vri nikakav rad, odnosno nema poveanja/smanjenja potencijalne energije.
Takve linije konstantnog potencijala zovu se ekvipotencijalne linije. Isto tako bilo koja ploha na
kojoj je potencijal konstantan je ekvipotencijalna ploha. Ekvipotencijalna linija je sjecite
ekvipotencijalne plohe i ravnine.
Openito ekvipotencijalne plohe/linije su definirane izrazom:

dl 0
E (4-15)
pri emu se integral protee izmeu bilo koje dvije toke na ekvipotencijalnoj plohi/liniji.
Iz prethodne se relacije moe zakljuiti da su silnice elektrinog polja uvijek okomite na

ekvipotencijalnu plohu (skalarni umnoak jednak je nuli samo ako su vektori E i dl meusobno
okomiti).

37
4.4 PRIMJERI ODREIVANJA POTENCIJALA

Razlika potencijala izmeu dvije toke ne ovisi o izboru referentne toke, pa je moemo odabrati
bilo gdje. Meutim za odreivanje potencijalne energije (ili potencijala) naboja u nekoj toki
polja, potrebno je odrediti referentnu toku prema kojoj se iskazuje ta energija. Iz praktinih
razloga najjednostavnije je za referentnu toku uzeti onu u kojoj je potencijalna energija (i
potencijal) jednaka nuli. Obino se bira beskonano udaljena toka u kojoj polje iezava
(Napomena: U praksi se Zemlja uzima za referentnu toku (masu) i njoj se pridjeljuje vrijednost
nultog potencijala).
4.4.1 Potencijal tokastog naboja i skupine tokastih naboja
Ako pretpostavimo da je referentna toka u beskonanosti - toka B (rB), tada je B=0.

Razlika potencijala u odnosu na referentnu toku je potencijal u toki A. Dakle, za potencijal bilo
koje toke koja je za r udaljena od tokastog naboja Q vrijedi:
Q
(4-16)
4 0 r
Pretpostavimo kako je u prostoru razmjeteno n slobodnih tokastih naboja kao na Slici 4.4:
A
r1
r2
Q1 rn
r3 ri
Q2
Q3 Qi Qn
Slika 4.4 - Potencijal skupine tokastih naboja
U toki promatranja T ukupni e potencijal biti algebarski zbroj potencijala (potencijal je skalar)
pojedinih naboja. Ovo je bitno pojednostavljenje u proraunu u odnosu na elektrostatiko polje,
gdje je ukupno polje vektorski zbroj pojedinanih polja. Princip superpozicije primijenjen za
ukupno elektrostatiko polje moe se uporabiti i za rezultirajui potencijal:
1 Q1 Q2 Q 1 in Qi
uk n
4 0 r1 r2

rn 4 0 i1 ri
(4-17)
U gornjoj jednadbi treba se uzeti u obzir predznak naboja.

Budui da se bilo koja jednolika raspodjela naboja moe razmatrati kao odgovarajua skupina
kvazitokastih naboja dQ moemo uporabiti izraz za potencijal tokastog naboja:
dQ
d (4-18)
4 0 r
38
Potencijal pojedinih raspodjela naboja moe se odrediti kao zbroj (integral) doprinosa elemenata
potencijala kvazitokastih naboja koji tvore razmatranu raspodjelu naboja:
dQ 1 dV
za prostorni naboj (4-19)
V
4 0 r 4 0 V r
dQ 1 dS
za ploni naboj (4-20)
S
4 0 r 4 0 S
r
dQ 1 dl
za linijski naboj (4-21)
L
4 0 r 4 0 L
r
4.4.2 Potencijal nabijene vodljive kugle

Elektrostatiko polje u svim tokama izvan kugle polumjera R, nabijene plonom gustoom nabija
dano je sa:
R2
E (4-22)
0 r 2
Maksimalni iznos polja je za r=R:
Q
E (4-23)
0 4 0 R 2
Polje je radijalno (promjena u smjeru r), pa je potencijal izvan kugle:
r r
Q Q 1 r Q
v Edr dr (4-24)
4 0 r 2
4 0 r 4 0 r
Polje u tokama izvan kugle, ima isti oblik kao polje tokastog naboja, pa je i potencijal ima
jednak izraz kao i potencijal tokastog naboja.
Naboj je rasporeen na povrini kugle i elektrostatiko polje unutar nje jednako je nuli. Cijela
kugla je ekvipotencijalna ploha konstantnog potencijala koji je jednak potencijalu na povrini
kugle:
Q
u (4-25)
4 0 R
Grafiki prikaz ovisnosti potencijala nabijene vodljive kugle o udaljenosti dat je na Slici 4.5:

39
Slika 4.5 - Ovisnost potencijala o udaljenosti za nabijenu vodljivu kuglu
4.4.3 Razlika potencijala meu nabijenim ploama

Na Slici 4.6. prikazane su dvije paralelne ploe meusobno razmaknute na udaljenost d i nabijene
plonom gustoom naboja (ploasti kondenzator).
Slika 4.6 - Nabijene paralelne vodljive ploe
Kako je pokazano temeljem Gaussova teorema elektrostatiko polje izmeu ploa je konstantno i
40
iznosi: E=0, a usmjereno je u smjeru osi x. Razlika potencijala meu ploama je:
B X d d

U AB E dl Edx E dx Ed d (4-26)
A X 0 0
0
Pomou gornjeg izraza kasnije emo odrediti kapacitet ploastog kondenzatora.
4.5 OVISNOST ELEKTRINOG POLJA I POTENCIJALA

Openito, potencijal u bilo kojoj toki je razlika potencijala izmeu te toke i odabrane referentne
toke u kojoj je potencijal jednak nuli. Ako se uzme da je nulti potencijal u beskonano udaljenoj
toki, tada je potencijal na nekoj udaljenosti r jednak radu koji izvri vanjska sila da bi naboj
jedininog iznosa dovela u promatranu toku. Opa relacija za odreivanje potencijala za poznato
elektrino polje je:
r
E dl (4-27)
R .T .
gdje je R.T. referentna toka u kojoj je potencijal jednak nuli.

Za odreivanje polja iz funkcije potencijala potrebno je poznavanje pojmova diferencijala i
parcijalne derivacije koji su u programu predmeta Matematika.
Deriviranjem gornje jednadbe dobije se:

d E dl Ex dx Ey dy Ez dz (4-28)
Elektrino polje je vektor koji je razloen na tri prostorne komponente.

Matematika definicija totalnog diferencijala potencijala je (oznaka odnosi se na parcijalnu
derivaciju):

d dx dy dz (4-29)
x y z
Usporedbom izraza za d dobije se:

Ex ; Ey ; Ey (4-30)
x y z
Negativni predznak indicira da je smjer elektrinog polja suprotan smjeru porasta potencijala.

41
5. VODII U ELEKTROSTATIKOM POLJU
U ovom poglavlju bit e sintetizirana dosadanja saznanja o elektrinom ponaanju nabijenih i

neutralnih vodljivih tijela. Razmatranja emo proiriti na neke pojave i primjere kod kojih se
zorno vidi mogunost primjene steenih saznanja u praktinim sluajevima.
5.1 NABIJENI VODI - UVJETI ELEKTROSTATIKE RAVNOTEE

Pretpostavit emo da se u prostoru nalazi usamljeno vodljivo tijelo. Ako tijelu prinesemo neki
naboj Q, nastupit e vrlo kratki prijelazni period unutar kojeg se vri raspodjela naboja po tijelu,
takva da zadovolji uvjete elektrostatike ravnotee. Termin "usamljen" ovdje podrazumijeva da
nema drugih izvora polja koji bi remetili izvorno polje razmatranog vodljivog tijela.
Prineseni naboji rasporedit e se po povrini vodljivog tijela. Ovo "bjeanje" naboja na povrinu
izravna je posljedica djelovanja Coulombovih odbojnih sila izmeu istoimenih elementarnih
naboja. Posljedica je nepostojanje elektrostatkog polja unutar vodljivog tijela, to je ve
dokazano na primjeru primjene Gaussova zakona na nabijenu vodljivu kuglu. Dakle:

Eu 0 (5-1)
Kada ovaj uvjet ne bi bio ispunjen, zbog postojanja elektrostatikog polja tekla bi kondukciona
struja slobodnih nositelja naboja u vodiu (metalu), pa vodi ne bi bio u stanju elektrostatike
ravnotee. Naboji se na povrini razmjeste tako da se pod meusobnim djelovanjem odbojnih
elektrostatikih sila ne mogu pomaknuti. Iz te injenice sljedi kako mora biti ispunjen i drugi uvjet
- tangencijalna komponenta elektrostatikog polja na povrini vodia mora biti jednaka nuli:

Et 0 (5-2 )
Naime kad bi postojala tangencijalna komponenta, naboji bi se kretali po povrini vodia, pa bi

opet bili narueni uvjeti elektrostatike ravnotee. Elektrostatiko polje na povrini moe imati
samo normalnu komponentu, odnosno sve toke na povrini nalaze se na istom potencijalu.
Sljedom svega navedenog moe se zakljuiti:
Elektrostatiko polje mora biti normalno (okomito) na povrinu nabijenog vodia i postoji samo
izvan vodia. Sve toke vodia u stanju ravnotee moraju biti na istom potencijalu - povrina
vodia je ekvipotencijalna ploha. Potencijal u unutranjosti vodia je konstantan i jednak
potencijalu povrine vodia.
Polje nabijenog vodia u svim tokama prostora nee se promijeniti, ako puni masivni vodi
zamijenimo sa upljim vodiem jednakog oblika, kao to je to prikazano na primjeru vodljive
kugle prema Slici 5.1.
Posljednja tvrdnja bitna je za provoenje postupka zatite elektrostatikim oklapanjem (Faradayev
kavez), o emu e biti rijei u narednim poglavljima.

42
Slika 5.1 - Zamjena punog vodia upljim vodiem
5.2 NEUTRALNI VODI U STRANOM ELEKTROSTATIKOM POLJU

(ELEKTRINA INFLUENCIJA)
Razmatrat emo pojavu koja nastaje kada se neutralni (nenabijeni) vodi unese u elektrostatiko
polje uzrokovano nekim nabijenim tijelom. Pretpostavit emo da je strano polje homogeno polje,
kakvo je primjerice polje pozitivno nabijene ravnine, a neutralni vodi metalna kugla kao na Slici
5.2:
Slika 5.2 - Neutralna vodljiva kugla u homogenom elektrostatikom polju
Neutralno nevodljivo tijelo (izolator - dielektrik) u stranom polju ne bi izazvalo izoblienje

postojeeg polja. Meutim za vodljivo tijelo moraju biti zadovoljeni uvjeti elektrostatike
ravnotee. Premda se cijela kugla naizgled nalazi u polju, unutar nje ne moe postojati polje.
to se dogaa u zanemarivo kratkom prijelaznom periodu do uspostave novog ravnotenog
stanja? Slobodni nositelji naboja (elektroni) u vodljivom tijelu kreu se u smjeru izvora polja
(pozitivno nabijena ravnina). Krajnja granica njihova gibanja je povrina vodia, jer je okolni
prostor nevodljiv, pa se elektroni grupiraju (gomilaju) na lijevoj povrini kugle. Istovremeno se na
desnoj strani stvara odgovarajui manjak elektrona, odnosno viak pozitivnog naboja. Dakle, pod
djelovanjem vanjskoga elektrostatikog polja dolazi do pojave razdvajanja naboja. Ova se pojava
43
naziva elektrina influencija, a razdvojeni negativni i pozitivni naboji predstavljaju influencirani

naboj. Influencijom razdvojeni naboji stvaraju vlastito polje suprotno usmjereno vanjskom polju.
Preraspodjela naboja mora biti upravo takva da polje stvoreno djelovanjem influenciranih naboja
u potpunosti poniti vanjsko polje unutar vodljivog tijela. Oigledno je da e jae polje uzrokovati
i veu koliinu influenciranih naboja.
Priblini izgled rezultirajueg polja prikazan je na Slici 5.3:
Slika 5.3 - Rezultirajue polje za sluaj neutralne vodljive kugle u vanjskom polju
Za pojavu elektrine influencije vrijedi:

prije unoenja u primarno (vanjsko) polje vodljivo tijelo je neutralno, pa ukupno
influencirani naboj i poslije unoenja mora biti jednak nuli:

Qinf Qinf

0 (5-3 )
po prestanku djelovanja vanjskog polja influencirani naboji se kompenziraju (ponite) i

vodljivo tijelo ostaje neutralno,
rezultirajue polje deformira primarno polje, jer moraju biti zadovoljeni uvjeti

elektrostatike ravnotee: Eu 0 (raspored influenciranih naboja je takav da stvoreno

polje ponitava primarno polje u unutranjosti vodia) i Et 0 (rezultirajui vektori polja
moraju biti okomiti na povrinu vodia - ekvipotencijalnu plohu),
bez obzira na grupiranje influenciranih naboja suprotnog polariteta na dijelovima
vodljivog tijela, meu njima nema razlike potencijala - razlika potencijala uvjetovala bi
postojanje polja, a polje bi izazvalo gibanje naboja (elektrona), a time i naruavanje
elektrostatike ravnotee.
koliina influenciranog naboja proporcionalna je iznosu polja koje je izazvalo pojavu
influencije.
Primjeri ponaanja vodia u elektrostatikom polju prikazani su na Slici 5.4, Slici 5.5 i Slici 5.6.
44
Slika 5.4 - Pojava putujueg vala na dalekovodu uslijed udara groma

45
Slika 5.5 - Stvaranje polja u kabini automobila radi statikog elektriciteta i influencije
Slika 5.6 - Oklapanje operacijske sale Faradayevim kavezom
5.3 VEKTOR ELEKTRINOG POMAKA

Elektrino polje smo definirali kao djelovanje sile na probni naboj u nekoj toki tog polja. U
ovom poglavlju uvodimo jo jednu fizikalnu veliinu koja omoguuje potpunije sagledavanje
svojstava elektrinog polja.
Ako se elektriki neutralno tijelo bilo koje vrste, vodi ili izolator, unese u elektrostatiko polje
uvijek nastaje odgovarajua promjena poloaja naboja. Razmotrit emo najprije primjer unoenja
vodia (metalne ploice) u elektrostatiko polje stvoreno izmeu nabijenih paralelnih ploa
(zrani ploasti kondenzator) kao na Slici 5.7.:
Slika 5.7 - Influencijsko djelovanje elektrostatikog polja

46
Na slobodne elektrone u metalnoj ploici djeluje sila koja uzrokuje njihovo gibanje suprotno
smjeru polja. Elektroni se prikupljaju na dijelu ploice okrenutom prema pozitivno nabijenoj
ploi. Druga strana ploice postaje pozitivno nabijena. To je primjer elektrine influencije na
vodiima u elektrostatikom polju koji je detaljno opisan u prethodnom poglavlju.
Razmotrit emo kako se moe ispitati influencijsko djelovanje polja. Pokusom emo to djelovanje
opisati temeljem gustoe influenciranog naboja. Upotrijebit emo dvije vrlo tanke, okrugle,
metalne ploice s drkom od izolatora - Maxwellove dvoploe. Ako se meusobno prirubljene i
paljivo ispolirane dvoploe unesu u elektrostatiko polje kao na Slici 5.8.a), na ploama e se
influencirati elektrini naboji suprotnog predznaka.
Slika 5.8- Pokus s Maxwellovim dvoploama
Kada se dvoploe rastave dok su jo u polju, pa zatim izvade iz polja, na svakoj od njih zadrava
se nagomilani naboj nastao influencijom. Koliina tog naboja moe se izmjeriti, primjerice
pomou balistikog galvanometra ili elektroskopa. Rezultati mjerenja pokazuju: koliina
influenciranog naboja na svakoj od ploica jednaka je, suprotnog je predznaka, maksimalna je
kada su dvoploe paralelne s nabijenim ploama kao na Slici 5.8.a) i raste s porastom povrine
ploica.
Ako se metalne ploice postave u polje pod kutom kao na Slici 5.8.b) i zatim ponovi
eksperiment s izvlaenjem iz polja, koliina influenciranog naboja je manja. Primjerice za kut
=450 svaka e ploica primiti otprilike 71% naboja u odnosu na pokus a). Zakljuujemo kako je
influencija orijentirana u prostoru, pa se kao njena mjera uvodi gustoa influenciranog naboja

koja ima vektorski karakter i oznauje se sa D . Naziva se vektor elektrinog pomaka (engl.-
Electric Displacement vector), jer se influencija iskazuje kao pomak naboja. U literaturi se

javljaju i drugi nazivi za vektor D : vektor elektrine indukcije, vektor gustoe elektrinog
pomaka, vektor gustoe elektrinog toka. Iznos vektora elektrinog pomaka je:
Qi maks
D (As/m2) (5-4 )
S
gdje je:
Qi maks - maksimalni influencirani naboj
S - povrina na kojoj se taj naboj influencijom prikupio.

Smjer vektora D odreen je smjerom normale n na pozitivnu dvoplou ( D D n ) kad je ona
tako orijentirana da se na njoj dobije maksimalna gustoa influenciranog naboja.
Influencirani naboj za bilo koji poloaj Maxvellovih dvoploa - Slika 5.8.b) odreen je umnokom
47

vektora D i efektivne povrine dvoploe Sef=Scos, to se moe zapisati u obliku skalarnog
umnoka:

Q DS (5.5)
Eksperimentalno je dokazano kako se jaanjem polja izmeu ploa poveava i influencijsko

djelovanje polja, tj. D je izravno proporcionalan sa E . Faktor proporcionalnosti jednak je
dielektrinoj konstanti vakuuma/zraka 0. To moemo i dokazati temeljem saznanja iz Pogl. 3.2.6.
Za elektrostatiko polje izmeu dviju ravnih nabijenih ploa dobili smo:

E (5.6)
0
Kako je jakost polja vektor, sljedi da je i gustoa naboja vektorskog karaktera, a to je upravo
vektor elektrinog pomaka:

D
E D 0 E (5.7)
0

Slino kao to smo elektrostatiko polje prikazivali E-silnicama moemo i vektor D prikazati D-
linijama. Kada je izmeu nabijenih ploa vakuum/zrak E i D linije se podudaraju, pa se ne vidi

izravni smisao uvoenja vektora D . Meutim za proraune u nehomogenim i vieslojnim

dielektricima, te u odreivanju zakona loma na granici izmeu dielektrika, vektor D se pokazao
korisnim.
U Pogl.6 analizu emo proiriti na sluajeve s dielektrikom/dielektricima umetnutim izmeu
nabijenih ploa.
5.4 RASPODJELA NABOJA NA POVRINI VODIA

Tvrdnja da se naboji uvijek rasporeuju na povrini vodia neovisno o nainu elektriziranja, moe
se dalje produbiti. Naime, raspodjela naboja na povrini (povrinska gustoa naboja ) ovisi o
geometrijskom obliku povrine vodia, kao i o nainu elektriziranja vodia (nabijanjem ili
influencijom).
5.4.1 Ovisnost o geometrijskom obliku povrine vodia

Gustoa naboja i jakost elektrostatikog polja su to vei to je vea zakrivljenost povrine vodia
(elektrode), odnosno to je manji radijus zakrivljenosti povrine. Maksimalne vrijednosti postiu
se na iljcima, pa otuda naziv efekt iljka. Tvrdnja se moe provjeriti eksperimentalno i teorijski.
Prouimo nabijeno vodljivo tijelo proizvoljnog oblika kao na Slici 5.7.
Ako metalnom ploicom dodirnemo odreenu toku na povrini vodia, na istu e prijei koliina
naboja proporcionalna povrinskoj gustoi naboja na tom mjestu. Ploicu s uzorkom naboja
prinesemo elektroskopu dotaknuvi metalnu kuglu elektroskopa. Listii elektroskopa razmaknut
e se proporcionalno koliini donesenog naboja. Postupak se moe ponoviti uzimanjem uzoraka
naboja s vie razliitih toaka na vodljivom tijelu. Prema oekivanju, temeljem gore iznesene
tvrdnje, najvei otklon elektroskopa biti e u toki A, a najmanji u toki D.

48
D
A
Slika 5.7 - Pokus odreivanja plone gustoe naboja nabijenog vodljivog tijela
Za teorijski dokaz razmatrat emo dvije kugle polumjera R1 i R2 pri emu je R1<R2 kao na Slici
5.8:
Slika 5.8 - Ovisnost jakosti polja i gustoe naboja o radijusu zakrivljenosti plohe
Pretpostavka je da su kugle meusobno vrlo udaljene (d>>R1,R2), pa je doprinos potencijala jedne

kugle na drugu kuglu zanemariv. Ako kugle nabijemo nabojem Q i poveemo tankom metalnom
icom, cijeli sustav je na jednakom potencijalu:
1 2 (5-8)
Dovedeni naboj rasporedi se na kuglama (Q1,Q2), jer je koliina naboja na ici zanemarivo
malena.
Za potencijale kugli vrijedi:
Q1 Q2
1 ; 2 (5-9)
4 0 R1 4 0 R2
Izjednaavanjem potencijala dobije se:
Q1 Q2 Q1 R1
(5-10)
4 0 R1 4 0 R2 Q2 R2
Ako se naboji izraze temeljem pripadnih plonih gustoa i povrine kugli (Q=S) sljedi:
1 4R12 R1 1 R2
(5-11)
2 4R22 R2 2 R1
49
Dakle, plona je gustoa naboja obrnuto proporcionalna radijusu zakrivljenosti vodia.

Isto vrijedi i za odnos jakosti elektrostatikog polja i polumjera zakrivljenosti. Polje na povrini
vodljive kugle je: E=/0, pa je:
1
E1 R
0 1 2 (5-12)
E2 2 2 R1
0
Minimalni radijus zakrivljenosti je na povrini oblika iljka, pa e na iljku biti najvea plona
gustoa naboja, odnosno najvei intenzitet polja. Ovaj je efekt iskoriten kod gromobrana, koji
predstavlja uzemljeni iljak pomou kojega utjeemo na mjesto mogueg elektrinog proboja.
5.4.2 Ovisnost o nainu elektriziranja

U elektrostatikim generatorima za dobivanje vrlo visokih napona koristi se efekt iljka za
stvaranje procesa "istjecanja" odnosno "usisavanja" naboja, kao to je prikazano na Slikama 5.9 i
5.10:
Slika 5.9 - Istjecanje naboja sa iljka
Slika 5.10 - Usisavanja naboja

50
Na Slici 5.9.a) vodi se nabija pomou generatora visokog napona. Pozitivni naboji se gomilaju
na iljku i stvaraju vrlo snano elektrino polje u okoliu iljka. Kada jakost polja prijee neku
graninu vrijednost poinje proces ionizacije okolnoga zraka, odnosno stvaranje pozitivnih i
negativnih iona. Negativni ioni kompenziraju se s pozitivnim nabojima na iljku, a pozitivni ioni
se udaljavaju od iljka u okolni prostor. Ukupno gledano stvara se dojam kao da pozitivni naboji
"istjeu" iz iljka.
Ovaj efekt iskoriten je u napravi koja se zove ionizator zraka. Ionizator je realiziran tako da
obogauje zrak negativnim ionima koji su neophodni za apsorpciju kisika u plunim alveolama.
Slui za uklanjanje napetosti malaksalosti, glavobolja, depresije i sl. Otklanja tegobe uzrokovane
statikim elektricitetom.
Na Slici 5.9.b) neutralni iljasti vodi doveden je u blizinu nabijene ravnine. U ovom sluaju do
nabijanja vodia dolazi zbog pojave influencije. Negativni influencirani naboji grupiraju se na
iljku, a pozitivni naboji na suprotnom kraju vodia. Naboji na iljku mogu stvoriti dovoljno jako
polje koje e ionizirati okolni zrak. Pozitivni se ioni usmjeravaju prema iljku, a negativni prema
nabijenoj ravnini. Ukupni proces izgleda kao da iljak "usisava" pozitivne naboje s ravnine. Pri
tomu se ravnina rastereuje, a iljak nabija.
Oba opisana procesa primjenjuju se u elektrostatikom generatoru Slika 5.11.
Slika 5.101 - Van de Graaffov generator

Van de Graaffov generator je elektrostatiki generator koji omoguuje stvaranje ekstremno
visokih statikih elektrinih potencijala. Princip rada prikazan je na Slici 5.12.
Pokretnu traku pogoni remenica smjetena na uzemljenom (donjem) kraju ureaja. Druga
remenica smjetena je unutar velike visokonaponske kupole prema slici. Traka se nabija preko
donjeg elja s otrim iglicama iji su iljci u neposrednoj blizini trake. ealj je spojen na izvor
koji generira napon od nekoliko desetaka KV. Formira se snano elektrino polje koje u blizini
vrhova igala ionizira okolni plin. Ioni stvoreni izbijanjem prskaju na prijenosnu traku od
izolacijskog materijala (gumirano platno ili sl.) koja ih brzo transportira prema kupoli. Drugi
igliasti ealj prikuplja (usisava) donesene naboje i prebacuje ih na vanjsku povrinu kupole.
Ureaj je obino izoliran duikom pod tlakom od 10-20 atmosfera (1-2Mpa) radi reduciranja
mogueg iskrenja. Dobro projektiran Van de Graaffov generator moe se nabiti na potencijal od
oko 20MV.
Robert Van de Graaff ameriki fiziar (1901-1967)

51
Slika 5.112 Princip rada Van de Graaffovog generatora

52
6. DIELEKTRICI U ELEKTROSTATIKOM POLJU

Do sada smo prouavali elektrostatika polja slobodnih naboja u vakuumu, odnosno zraku.
Meutim ako polje djeluje u materijalnoj sredini onda se, osim u vodiima, ne moe govoriti o
slobodnim nabojima. U tim se sluajevima uvodi pojam elektrinog toka pomaka zbog efekta
pomicanja naboja u materijalnoj sredini pod djelovanjem elektrostatikog polja. Pomak naboja u
materijalnoj sredini sazdanoj od atoma i molekula je pojava koju nazivamo elektrina
polarizacija.
6.1 ELEKTRINA POLARIZACIJA

U nevodljivim tvarima (dielektricima) nema slobodnih naboja (elektrona). Ako se takovi
materijali unesu u elektrino polje ne moe doi do razdvajanja naboja, odnosno pojave
influencije. Mogu je jedino odreeni pomak u razmjetaju naboja unutar atoma i/ili molekula.
Obzirom na mikrostrukturu dielektrika razlikuju se dva sluaja:
Dielektrici s nepolarnim atomima/molekulama kao to su kisik, vodik, duik, natrij, neki rijetki
plinovi, ...
Dielektrici s polarnim molekulama kao voda, klorovodina kiselina, metanol, sumporni dioksid,
ugljini monoksid, amonijak, ...
6.1.1 Inducirani dipoli

Materijali s nepolarnim molekulama prije unoenja u elektrino polje ponaaju se elektriki
neutralno u odnosu na okolinu. Takva je veina dielektrika. Za razumijevanje efekata u
dielektriku razmatrat emo atom dielektrika koji se sastoji od negativnog naboja (elektronski plat
ili oblak) -Q=-ze i pozitivnog naboja (jezgra) Q=ze, kao na Slici 6.1a):
a) b)
Slika 6.1 - Polarizacija nepolarnog atoma ili molekule
Pri tomu je z broj elektrona u elektronskom platu (redni broj elementa u periodikom sustavu
elemenata), a e naboj elektrona. Cijeli atom je elektriki neutralan zbog jednake mnoine
pozitivnog i negativnog naboja. Centri pozitivnog i negativnog naboja se poklapaju, pa se u
prostoru izvan atoma polja pozitivne jezgre i negativnog plata meusobno ponitavaju. Slini se
prikaz moe primijeniti i za molekulu dielektrika - jezgru molekule tretiramo kao tokasti naboj, a
53
strukturu elektrona kao oblak negativnog naboja.

Promatrajmo to se deava kada se atom unese u elektrostatiko polje E (Slika 6.1b)). Pozitivni

naboji se pomaknu iz ravnotenog stanja u smjeru polja pod djelovanjem sile F QE , a

negativni naboji u suprotnom smjeru zbog sile F QE . Nastala je elastina deformacija koja
predstavlja novo ravnoteno stanje u kojem Coulombovim silama ravnoteu dre unutarnje
(privlane) sile naboja atoma. Kao ukupni rezultat pomaka naboja formira se elektrini dipol, a
dielektrik postaje polariziran. Dipol je openito sastavljen od dva tokasta naboja jednakog
iznosa, a suprotnog predznaka. Njihova meusobna udaljenost je mnogo manja od udaljenosti od
toke promatranja. Polarizacija je proces formiranja elektrinih dipola usmjerenih pod
djelovanjem vanjskog polja. Dipoli stvoreni od nepolarnih atoma/molekula su inducirani dipoli. U
polariziranom stanju elektronski plat je izoblien zbog djelovanja elektrinog polja. U novom

ravnotenom poloaju centri pozitivnog i negativnog naboja pomaknuti su za d . Vektor d
pokazuje iznos i orijentaciju dipola u prostoru.
Deformacija raspodjele naboja proporcionalna je jakosti narinutog polja, a ekvivalentna je prema
principu superpozicije zbroju izvorne raspodjele i stvorenog dipola, kao to je prikazano na Slici
6.2:
Slika 6.2 - Ekvivalent polariziranog atoma ili molekule
Karakteristike dipola odreuje elektrini dipolni moment:

p Qd As m (6-1 )
Stanje polarizacije moe se opisati pomou veliine nazvane vektor polarizacije:

P N ' p m -3 Cm Cm 2 (6-2)

gdje je N' broj molekula po jedinici obujma, a p dipolni moment jedne molekule - dipola. Vektor
polarizacije ima dimenziju plone gustoe naboja. Kao i dipolni moment razmjeran je jakosti
elektrinog polja:

P E (6-3)
pri emu je koeficijent polarizacije dielektrika.
6.1.2 Permanentni dipoli

Dielektrici s polarnim molekulama imaju dipolni moment razliit od nule i kad se ne nalaze u
vanjskom elektrinom polju. Molekule same po sebi su ve dipoli, pa ih nazivamo permanentni
dipoli. Meutim, zbog termikog gibanja, osi permanentnih dipola su kaotino rasporeene u

prostoru, tako da se i takav dielektrik prema vani ponaa elektriki neutralno pi 0 . Ako se
i
54
narine vanjsko elektrino polje osi dipola tee se postaviti u smjer polja. Na dipole djeluje
zakretni moment koji pozitivni naboj zakree u smjer polja, a negativni u suprotnom smjeru.
Tomu se suprotstavlja termiko gibanje molekula. Usmjeravanje u smjer polja dovoljno je veliko

da zbroj dipolnih momenata bude razliit od nule pi 0 . to je polje jae to je vie izraeno
i

usmjeravanje dipola. Tek kada se dipolni moment p postavi kolinearno s vektorom polja, prestaje
zakretanje dipola, kao to je prikazano na Slici 6.3.:
Slika 6.3 - Polarizacija polarnih molekula s permanentnim dipolima
I kod dielektrika s polarnim molekulama vektor polarizacije proporcionalan je jakosti polja:

P ' E (6-4)
6.1.3 Dieklektrinost dielektrika

Statika elektrina polja naboja u stanju mirovanja mogua su samo u elektriki nevodljivim
sredstvima - izolatorima. Izolatori se stoga nazivaju i dielektrici (grki: dia = kroz), jer kroz njih
djeluju elektrine sile. U njima normalno nema slobodnih naboja. Kako je ve reeno, pri unosu u
elektrino polje dolazi do razmjetaja naboja to ima za posljedicu stvaranje elektrinih dipola.
Pojava polarizacije naboja u prostoru izmeu dvije ravne paralelne ploe (ploasti kondenzator)
ispunjenom nekim dielektrikom prikazana je na Slici 6.4.:
Slika 6.4 - Polarizacija dielektrika

55
Za opisivanje polarizacije nije bitna samo jakost elektrinog polja, ve i priroda samog
dielektrika. Kako bi se obuhvatio utjecaj dielektrika, olakalo prouavanje pojava u polju pri
razliitim dielektricima i odredila mjera elektrine deformacije materijala u elektrinome polju
Maxwell je uveo novu veliinu - vektor elektrinog pomaka. Prema pokusu s influenciranim

nabojem na Maxwellovim dvoploama (Pogl.5.3), vektor D0 0 E definira influencijom stvoreni
naboj na jedinicu povrine presjeka elektrinog polja u zraku/vakuumu.
Izvrimo li pokus u zraku i usporedimo ga s pokusom u nekom drugom dielektriku (primjerice u
parafinu), izmjerena koliina influencijom stvorenog naboja na vodljivom tijelu u parafinu bit e
r puta vea od koliine influenciranog naboja u zraku, pa vrijedi:

D r D0 r 0 E E (6-5)
gdje je r dielektrinost dielektrika ili relativna dielektrina konstanta. To je broj bez dimenzija
koji je znaajka pojedine tvari, tj.ovisi o vrsti dielektrika. Pokazuje koliko je puta vea gustoa
elektrinog toka (elektrina indukcija) u toj tvari, nego to bi, uz istu jakost polja, bila u vakuumu.
Za veinu dielektrika kree se do vrijednosti 10, u nekim keramikim materijalima do 100, a u
specijalnim materijalima kao to je barijum titanat i preko 1000. Pribline vrijednosti
dielektrinosti za neke tipine materijale dane su u Tablici 6.1. Vrijednosti se odnose na statika
polja ili polja pri niskim frekvencijama ispod 1KHz.
Umnoak dielektrinosti r i dielektrine konstante vakuuma 0 je permitivnost (propustljivost)
dielektrika ili apsolutna dielektrina konstanta:
r 0 (6-6)
Poveana koliina induciranog naboja se ponekad, posebno u podruju teorijske fizike, izraava

pomou vektora polarizacije P umjesto dielektrinosti r. Razlika koja postoji izmeu vektora

elektrinog pomaka u zraku D0 i u nekom dielektriku D , tumai se upravo pojavom polarizacije,
tj. vrijedi:

P D D0 r 0 E 0 E 0 E r 1 0 E (6-7)
gdje je elektrina susceptibilnost (osjetljivost) koja kazuje koliko je dielektrik osjetljiv na

elektrino polje.

Polarizirani naboj nestaje kada se otkloni uzrok polarizacije - vanjsko polje E . Elastina
deformacija postaje nepovratna (plastina), ako se narinu veliki iznosi polja. Naime, dovoljno
jako polje trga elektrone iz matinih molekula. Dielektrik gubi dielektrina svojstva i postaje
vodljiv. Kae se da je nastao proboj dielektrika. Budui da ne postoji idealni dielektrik, proboj se
moe dogoditi u svim tipovima dielektrinih materijala (krutim, tekuim i plinovitim). Proboj
ovisi o vrsti materijala, temperaturi, koliini vlage, kao i o trajanju izlaganja dielektrika djelovanju
elektrinog polja.
Minimalna jakost elektrinog polja na kojoj dolazi do proboja dielektrika naziva se elektrina
vrstoa dielektrika. Drugim rijeima elektrina vrstoa je maksimalno dozvoljena jakost polja
do koje dielektrik zadrava svoja svojstva.
Vrijednosti elektrine vrstoe za neke tipove dielektrika dane su u Tablici 6.1:

56
MATERIJAL DIELEKTRINOST r ELEKTRINA VRSTOA E (V/m)

Papir 7 12x106
Staklo 5-10 35x106
Mika 6 70x106
Bakelit 5 20x106
Tvrda guma 3,1 25x106
Parafin 2,2 30x106
Petrolej 2,1 12x106
Zrak 1 3x106
Barijum titanat 1200 7,5x106
Tablica 6.1 - Tipine vrijednosti dilektrinosti i elektrine vrstoe raznih dielektrika
6.2 MAXWELLOV POSTULAT

Gaussov zakon za elektrostatiku:
Q
el E dS uk
(6-8)
S
0
moe se prikazati u generaliziranom obliku koji je primjenljiv i na sve vrste dielektrika. Opi
oblik Gaussova zakona je:

D D dS Quk (6-9)
S
Tok vektora elektrinog pomaka kroz bilo koju zatvorenu povrinu S jednak je zbroju svih naboja
obuhvaenih u dijelu prostora koji je ogranien tom zatvorenom povrinom.
Drugim rijeima tok vektora elektrinog pomaka jednak je naboju koji je uzrokom toga toka.
Naboji su izvori odnosno ponori elektrinog toka. Temeljem navedenog postaje razvidno zato se

vektor elektrinog pomaka D ponekad naziva i vektor gustoe toka.
Za gornju se relaciju rabi i izraz Maxwellov postulat, jer je Maxwell uveo pojam vektora
elektrinog pomaka.

57
7. ELEKTRINA KAPACITIVNOST I KONDENZATORI

U analizi potencijala i potencijalne energije (Pogl. 4) reeno je kako naboji, odnosno raznovrsne
skupine naboja, posjeduju potencijalnu energiju. Za pomicanje naboja u elektrostatikom polju
potrebno je uloiti odgovarajui rad elektrostatikog polja (smanjenje potencijalne energije) ili
neke vanjske sile (poveanje potencijalne energije). Uloeni rad se vraa kada naboji ponovo
zauzmu svoje poetne poloaje. Elektrostatiki se sustavi, dakle, mogu koristiti kao spremita
energije koja na elektrodama mogu pohraniti relativno velike koliine naboja uz male potencijalne
razlike. To je ujedno i najvaniji oblik njihove uporabe u podruju elektrotehnike.
Sile meu nabojima su jako velike, pa bi pri pokuaju razmjetanja znatnih koliina naboja moglo
doi do elektrinog pranjenja. To se primjerice deava za vrijeme grmljavinskog nevremena.
Zato je koliina energije koja se moe uskladititi na ovaj nain, mala. S druge strane
elektrostatiki ureaji za pohranu elektrine energije imaju dvije bitne prednosti:
visoki stupanj korisnosti, odnosno male gubitke energije
veliku brzinu odziva, odnosno malu tromost. Naime, kod mehanikih ureaja inerciji doprinose
elektroni i protoni, dok se u elektrinim ureajima kreu samo elektroni. U primjenama gdje su od
vanosti velike brzine reakcije, primjerice reda veliine mikrosekunde, elektrostatiki sustavi su
nenadmani.
7.1 KONSTRUKCIJA, SVOJSTVA I OZNAKE KONDENZATORA

Razmotrimo kako emo odrediti prikladnu konstrukciju ureaja za spremanje elektrine energije.
Najprije se moramo opredijeliti izmeu sustava istovrsnih ili raznovrsnih naboja. Kako su tijela
openito neutralna, jednostavnije je koristiti raznovrsne naboje. Njih moe, primjerice, proizvesti
elektrina baterija na svojim izlaznim stezaljkama. Potrebno je odabrati dva (ili vie) vodia koji
nose podjednake koliine naboja suprotnog predznaka. Podrazumijeva se da sve linije toka koje
izviru iz jednog vodia moraju zavriti na povrini drugog vodia, kao primjerice na Slici 7.1:
Slika 7.1 Ureaj za pohranu elektrine energije - kondenzator
Opisani se ureaj uobiajeno naziva kondenzator, iako bi prikladniji naziv bio kapacitor zbog
58
njegova kapaciteta spremanja elektrine energije i naboja. Pozitivni i negativni vodii

predstavljaju ploe ili obloge kondenzatora. Izmeu ploa mora biti slobodan prostor (zrak,
vakuum) ili neki dielektrik.
Nadalje je potrebno odrediti oblik ureaja. Budui da je energija to vea to su naboji meusobno
blii, prikladan oblik bi bile dvije paralelne blisko smjetene metalne ravnine - ploe. Ploe se iz
vanjskog izvora nabiju nabojima +Q i Q i predstavljaju pozitivnu i negativnu elektrodu.
Obzirom na oblik elektroda opisani se kondenzator naziva jo i ploasti kondenzator. Elektrode se
mogu realizirati i s na druge naine (kuglasti, cilindrini kondenzator).
Slika polja ploastog kondenzatora prikazan je na Slici 7.2:
Slika 7.2 Raspodjela silnica polja za ploasti kondenzator
Polje unutar ploa se priblino moe smatrati homogenim, a rubni se efekti deformacije polja
mogu zanemariti zbog malog razmaka izmeu ploa.
U sljedeem koraku odredit emo veliinu koja omoguuje poredbu razliitih kondenzatora.
Pretpostavimo da su ploe spojene na baterijski izvor koji ostvaruje razliku potencijala U izmeu
njih. Posljedica je nabijanje ploa nabojima +Q i Q. Ako se razlika potencijala udvostrui (prim.
dva serijski spojena naponska izvora) udvostruit e se i jakost elektrinog polja, a time i gustoa
elektrinog toka. Kako je gustoa toka mjera gustoe naboja i naboj na ploama e se
udvostruiti. Sljedi da je naboj na ploama proporcionalan razlici potencijala meu njima:
Q=CU (7-1 )
Faktor proporcionalnosti C je omjer naboja i napona:
Q
C (7-2)
V
To je strukturna konstanta ovisna o dimenzijama i obliku elektroda kondenzatora, kao i o

dielektriku izmeu njih, a neovisna je o iznosima naboja i napona. Naziva se kapacitivnost i
predstavlja mjeru sposobnosti kondenzatora da akumulira elektrinu energiju. Jedinica mjere je
Farad:
As
1F (7-3)
V
1 Farad jednak je elektrinoj kapacitivnosti kondenzatora koji se nabojem od 1C nabije na napon

59
od 1V. To je vrlo velika i nepraktina jedinica, jer stvarne vrijednosti kapacitivnosti realnih
kondenzatora imaju znatno manje vrijednosti (F, nF, pF).
Prisutnost izolacijskog materijala izmeu vodljivih ploa ne dozvoljava protok istosmjerne struje
tj. kondenzator djeluje kao otvoreni krug u prisutnosti istosmjernih struja. Meutim, ako je napon
na stezaljkama kondenzatora vremenski promjenljiv, mijenjat e se i koliina naboja akumulirana
na ploama kondenzatora, jer je stupanj polarizacije funkcija narinutog elektrinog polja. Tada je:
q( t ) Cu( t ) (7-4)
Premda struja ne tee kroz kondenzator ako je napon na njemu konstantan, vremenski promjenljiv
napon uzrokovat e vremensku promjenu naboja. Kako po definiciji struja predstavlja promjenu
naboja u vremenu:
dq
i( t ) (7-5)
dt
moe se odnos izmeu struje i napona na kondenzatoru izraziti sa:
duC ( t ) 1
C
iC ( t ) C ili uC ( t ) iC ( t )dt (7-6)
dt
Ove e relacije biti potrebne kada se budu analizirale vremenski promjenljive (izmjenine) struje.
U daljnjoj analizi pod terminom kondenzator podrazumijevat emo idealni element za spremanje
energije. Iako idealni kondenzator, striktno govorei, ne postoji, korisno ga je smatrati "idealnim"
zbog lakeg razumijevanja fizikalnih svojstava ureaja i krugova. U praksi se uvijek disipira dio
energije koja se skladiti, tj. postoje odreeni gubici, ali se oni u cilju analize mogu zanemariti.
U elektrinim krugovima kondenzator se prikazuje jednim od simbola na Slici 7.3:
Slika 7.3 Simbolike oznake kondenzatora
7.1.1 Vrste kondenzatora
elektrostatiki kondenzatori (suhi separator) - veliine reda pikofarada do milifarada

(filtriranje signala, podeavanje frekvencija,),
elektrolitski kondenzatori - veliine u mikrofaradima (filtriranje snage, meuspremnici),
ultrakondenzatori - veliine reda farada (automobilska i vojna industrija, razne naprave za
potroae). Koriste se i u sustavima za regenerativno koenje. Kinetika energija koenja
pretvara se u elektrinu energiju punjenja kondenzatora to predstavlja dodatni izvor snage
prilikom penjanja uzbrdo i pretjecanja.
7.2 ODREIVANJE KAPACITIVNOSTI KONDENZATORA

Kako je ve reeno kapacitivnost bilo kojeg kondenzatora ovisi samo o geometrijskim
dimenzijama elektroda i materiji koja ih okruuje. Odredit emo izraze za kapacitivnost tipinih
vrsta kondenzatora.
60
7.2.1 Kapacitivnost ploastog kondenzatora

Kondenzator tvore dvije paralelne vodljive ploe povrine S, s meusobnim razmakom d. U
prostoru izmeu ploa polje je homogeno, a prostor moe biti ispunjen zrakom (0) ili nekim
dielektrikom s =r0, kao na Slici 7.4:
Slika 7.4 Ploasti kondenzator
U Pogl. 6 pokazano je kako za napon meu nabijenim ploama vrijedi:
D Q
U Ed d d (7-7)
S
Kvocijent Q/U je kapacitivnost ploastog kondenzatora ispunjenog nekim dielektrikom:
Q S
C (7-8)
U d
Dakle, kapacitivnost je proporcionalna povrini ploa i obrnuto proporcionalna udaljenosti

izmeu njih.
S
Ako je prostor izmeu ploa ispunjen zrakom kapacitivnost je: C0 0 , pa omjer C/C0 odreuje
d
C
relativnu dielektrinu konstantu: r
C0 0
7.2.2 Kapacitivnost osamljene kugle

Kao primjer osamljene kugle (kugla je jedna elektroda kondenzatora, a druga elektroda je u
neizmjerno udaljenoj toki) moe se razmatrati planet Zemlja. Ona je u odnosu na okolni prostor
okruena vakuumom (0). Kako je potencijal kugle polumjera R na njenoj povrini (Pogl. 4) dan
sa:
Q
(7-9)
4 0 R
kapacitivnost osamljene kugle je:
Q
C 4 0 R (7-10)

i ovisi samo o polumjeru kugle i dielektrinoj konstanti okolnog prostora. Ako se zna da je
polumjer Zemlje priblino R=6370 Km dobije se za kapacitivnost Zemlje: C=708F, a to
primjerice odgovara kapacitivnostima kondenzatora koji se rabe u TV i radio prijamnicima.
61
7.2.3 Kapacitivnost cilindrinog kondenzatora

Elektrode cilindrinog kondenzatora su unutarnji vodi polumjera R1 duljine L i koaksijalno
postavljeni vodljivi cilindar polumjera R2 jednake duljine, kao na Slici 7.5. Prostor izmeu vodia
ispunjen je openito nekim dielektrikom ().
Neka je unutarnji vodi nabijen sa +Q, a vanjski s Q. Prema Gaussovom teoremu jakost
elektrinog polja na udaljenosti r je:
Q
E (7-11)
2 0 Lr
Slika 7.5 Cilindrini kondenzator
Razlika potencijala izmeu pozitivne i negativne elektrode je:
R2 R2
Q dr Q R
U Edr
L
ln 2 (7-12)
R1
2 0 R1
r 2 0 L R1
pa je kapacitivnost cilindrinog kondenzatora:
Q 2 0 L
C (7-13)
U ln R2
R1
Isti izraz vrijedi i za proraun kapacitivnosti koaksijalnog voda.

Prorauni za neke druge konfiguracija kao to su kapacitivnost kuglastog kondenzatora,
kapacitivnost dvoinog voda i kapacitivnost vodia iznad povrine zemlje (rjeava se metodom
preslikavanja), su sloeniji, pa je postupak njihova odreivanja izostavljen.
7.3 KRUGOVI S KONDENZATORIMA
7.3.1 Serijski spoj

Na Slici 7.6. prikazan je serijski spoj koji moe sadravati proizvoljni broj kondenzatora:

62
Slika 7.6 Serijski spoj kondenzatora
Razmatrat emo proces nabijanja kondenzatora kada ih prikljuimo na stezaljke izvora U. Na

lijevu plou kondenzatora C1 priveden je naboj +Q, pa je ona postala pozitivna. Uslijed elektrine
influencije doi e do razdvajanja naboja u dijelu sklopa izmeu desne ploe prvog i lijeve ploe
drugog kondenzatora. Na desnu plou prvog kondenzatora bit e privuen naboj Q, pa e lijeva
ploa drugog kondenzatora biti nabijena jednakom koliinom naboja +Q. Proces se ponavlja sve
dok i posljednji kondenzator u serijskom spoju ne primi jednaku koliinu naboja. Vrijedi, dakle:
Q Q1 Q2 Q3 ...... (7-14)
Naponi na kondenzatorima su razliiti i ovise o kapacitivnostima kondenzatora. Napon izvora

jednak je zbroju napona pojedinih kondenzatora:
U U1 U 2 U 3 ...... (7-15)
odnosno:
Q1 Q2 Q3 1 1 1
U ...... Q ...... (7-16)
C1 C2 C3 C1 C2 C3
Konano je:
U 1 1 1 1
...... (7-17)
Q C C1 C2 C3
Zakljuak: Reciprona vrijednost ukupne kapacitivnosti skupine serijski spojenih kondenzatora

jednaka je zbroju recipronih vrijednosti kapacitivnosti pojedinih kondenzatora.
Serijskim spajanjem kondenzatora kapacitivnost se smanjuje, odnosno manja je od najmanje
kapacitivnosti u serijskom spoju.
Za najjednostavniji serijski spoj dvaju kondenzatora je:
1 1 1 C1C2
C12 (7-18)
C12 C1 C2 C1 C2
Ako su kondenzatori jednake vrijednosti C1=C2=C ukupni kapacitivnost je C12=C/2.

Naponi na kondenzatorima obrnuto su proporcionalni njihovim kapacitivnostima:
Q
U 1 C1 C2
(7-19)
U2 Q C1
C2
63
7.3.2 Paralelni spoj

Na Slici 7.7 prikazana je skupina kondenzatora spojenih paralelno na stezaljke izvora U. Svaki
kondenzator spojen je izmeu pozitivne i negativne elektrode izvora pa je:
U U1 U 2 U 3 ...... (7-20 )
Slika 7.7 Paralelni spoj kondenzatora
Ukupni naboj koji daje izvor raspodijeli se na pojedine kondenzatore tako da je:
Q Q1 Q2 Q3 ...... (7-21)
odnosno:
Q U1C1 U 2C2 U 3C3 ...... U C1 C2 C3 ...... (7-22)
Nadomjesna kapacitivnost paralelnog spoja je:
Q
C C1 C2 C3 ...... (7-23)
U
Zakljuak: Ukupna kapacitivnost skupine paralelno spojenih kondenzatora jednaka je zbroju

kapacitivnosti pojedinih kondenzatora.
Paralelnim spajanjem kondenzatora kapacitivnost se poveava, odnosno vea je od najvee
kapacitivnosti u paralelnom spoju.
Za paralelni spoj dvaju kondenzatora je:
C12 C1 C2 (7-24)
Ako su kondenzatori jednake vrijednosti C1=C2=C ukupna kapacitivnost je C12=2C.

Naboji na kondenzatorima proporcionalni su njihovim kapacitivnostima:
Q1 U 1C1 C1
(7-25)
Q2 U 2C2 C2
7.3.3 Mjeoviti spojevi

Mjeoviti spojevi sadre razliite kombinacije serijskih i paralelnih spojeva. Kada nije mogue
krug rijeiti serijsko paralelnom redukcijom, potrebno je primijeniti pretvorbe trokut zvijezda
ili zvijezda trokut. Primjer jednostavnog mjeovitog spoja prikazan je na Slici 9.8:

64
Slika 7.8 Mjeoviti spoj kondenzatora
Nadomjesna kapacitivnost je:

C1C23 C C C3
C 1 2 (7-26)
C1 C23 C1 C2 C3
Ukupni naboj je:

Q CU Q1 Q23 (7-27)
gdje je Q23 Q2 Q3 .
Naponi na pojedinim kondenzatorima su:
Q1 Q23
U1 , U2 U3 (7-28)
C1 C23
7.4 SPOJEVI S VIESLOJNIM DIELEKTRICIMA UVJETI NA

GRANICI
U praksi se esto mogu pronai kondenzatori s vieslojnom izolacijom, odnosno s dielektricima
sastavljenima od dva ili vie slojeva. Analizirat emo kondenzatore u sluajevima kada je
vieslojni (kompozitni) dielektrik izveden tako da je granica izmeu slojeva postavljena:
paralelno s oblogama,
okomito na obloge,
pod nekim kutom u odnosu na obloge.

Obzirom na upadni kut vektora E i D u odnosu na granicu slojeva, gornje se vrste spojeva
odreuju kao:
popreni spoj,
uzduni spoj,
kosi spoj.
Radi jednostavnosti ova tri sluaja razmatramo na primjeru homogenog polja ploastog
kondenzatora, kao to je prikazano na Slici 7.9.
Neka su obloge kondenzatora povrine S, razmaka izmeu njih d, nabijene nabojem Q. U

prostoru izmeu obloga su dielektrici 1=r10 i 2=r20. elimo odrediti polje E , vektor

elektrinog pomaka D i nadomjesnu kapacitivnost kondenzatora.

65
Slika 7.9 Spojevi kondenzatora s vieslojnim dielektricima
7.4.1 Popreni spoj

Upadni kut vektora E i D (kut prema normali na razdjelnu povrinu izmeu dielektrika) jednak je
nuli, pa ovi vektori imaju samo normalne (okomite) komponente u oba sredstva (E1=E1n, E2= E2n,
D1=D1n, D2=D2n). Nadalje, prostor izmeu ploa nabijenog kondenzatora ispunjen je tokom
ije linije izlaze iz pozitivne, a ulaze u negativnu plou. Gustoa toka je u svakom poprenom
presjeku jednaka, pa je D1=D2, odnosno:
D1n D2 n (7-29)

Zakljuak: Normalne komponente vektora elektrinog pomaka D kroz poprenu graninu plohu
dvaju dielektrika prolaze kontinuirano (ne mijenjaju se).
Kako je openito D=E sljedi:
0 r 1E1n 0 r 2 E2 n (7-30)
pa je omjer normalnih komponenti elektrinih polja u slojevima:
E1n r 2
(7-31)
E2 n r 1

Zakljuak: Normalne komponente vektora elektrinog polja E kroz poprenu graninu plohu
dvaju dielektrika prolaze skokovito i to kao reciprona vrijednost njihovih dielektrinosti.
Na Slici 7.10 prikazana je raspodjela silnica za sluaj kada je dielektrinost drugog sloja
dvostruko vea od dielektrinosti prvog sloja. Elektrino polje je jae u sredstvu manje
dielektrinosti.
Obzirom na mogui proboj izolacije potrebno je analizirati napone slojeva: U1=E1nd1 i U2=E2nd2.
Njihov je omjer:
U 1 r 2 d1
(7-32)
U 2 r 1d 2
Kako je U=U1+U2 naponi slojeva su:
r 2 d1 r 1d 2
U1 U , U2 U (7-33)
r 2 d 1 r 1d 2 r 2 d 1 r 1d 2
66

Slika 7.10 Raspodjela silnica E i D kada je r 2 2 r 1
Jednadbe razvidno pokazuju kako se naponi slojeva mijenjaju proporcionalno debljinama

slojeva, a inverzno dielektrinostima. To je vano, jer se opasnost od proboja zbog prevelikih
jakosti polja moe izbjei odgovarajuim izborom i rasporedom izolacijskih materijala slojeva.
Razmotrimo na kraju nadomjesnu kapacitivnost kondenzatora s popreno smjetenim slojevima
(Slika 9.9. a). Ukupni napon je:
D1n D2 n
U U1 U 2 Ed E1n d1 E2 n d 2 d1 d2 (7-34)
1 2
Q
Kako je D1n D2 n dobije se:
S
Qd d U 1 d1 d 2
U 1 2 (7-35)
S 1 2 Q S 1 2
tj. nadomjesna kapacitivnost je:

1 1 1 C1C2
Ca (7-36)
Ca C1 C2 C1 C2
gdje je:
S S
C1 1 , C2 2 , d d1 d 2 (7-37)
d1 d2
Zakljuak: Kada je vieslojni dielektrik postavljen paralelno oblogama kondenzatora, njegova

kapacitivnost ekvivalentna je serijskom spoju kondenzatora. Broj serijski spojenih kondenzatora
odgovara broju slojeva dielektrika.
7.4.2 Uzduni spoj

Upadni kut vektora E i D jednak je /2, tj. silnice su usporedne s razdjelnom ravninom, pa ovi
vektori imaju samo tangencijalne komponente u oba sredstva (E1=E1t, E2= E2t, D1=D1t, D2=D2t).
Kako su oba sloja prikljuena na isti napon, ista je i jakost polja u oba sloja E1=E2=U/d , pa je:
E1t E2t (7-38)

Zakljuak: Tangencijalne komponente vektora elektrinog polja E preko uzdune granine plohe
dvaju dielektrika prolaze kontinuirano.
U obje sredine polje je jednako, odnosno u prostoru izmeu obloga polje je homogeno. Ako
67
gornju jednakost izrazimo preko tangencijalnih komponenti vektora pomaka, dobije se:
D1t D2t
(7-39)
0 r 1 0 r 2
Omjer tangencijalnih komponenti vektora elektrinog pomaka je:
D1t r 1
(7-40)
D2 t r 2

Zakljuak: Tangencijalne komponente vektora elektrinog pomaka D preko uzdune granine
plohe dvaju dielektrika prolaze skokovito proporcionalno omjeru njihovih dielektrinosti.
Na Slici 7.11 prikazana je raspodjela silnica u slojevima, za sluaj r 2 2 r 1 :

Slika 7.11 Raspodjela silnica E i D kada je r 2 2 r 1
Elektrini pomak vei je u sredstvu vee dielektrinosti. To je izravna posljedica polarizacijom

izazvane skokovite promjene plone gustoe naboja na oblogama vea je gustoa naboja na
dijelu obloga koji pripada sredstvu s veim .
Nadomjesna kapacitivnost kondenzatora s uzduno postavljenim slojevima (Slika 7.9. b) moe se
smatrati paralelnim spojem kondenzatora, jer se obloge nalaze na jednakom naponu. Da bi se
sauvala razlika potencijala dolo je do preraspodjele naboja na dijelovima obloga S1 i S2, pa je
ukupni naboj:
Q Q1 Q2 D1t S1 D2t S2 1S1E1t 2 S2 E2t 1S1 2 S2
U
(7-41)
d
Iz omjera Q/U dobije se nadomjesna kapacitivnost:
S1 S
Cb 1 2 2 C1 C2 (7-42)
d d
gdje je:
S1 S2
C1 1 , C2 2 , S S1 S2 (7-43)
d d
Zakljuak: Kada je vieslojni dielektrik postavljen okomito na obloge kondenzatora, njegova

kapacitivnost ekvivalentna je paralelnom spoju kondenzatora. Broj paralelno spojenih
68
kondenzatora odgovara broju slojeva dielektrika.

Spojevi s vieslojnim dielektricima mogu se analizirati i u uvjetima nehomogenih polja, kao
primjerice u sluaju koaksijalnog kabela s dva koaksijalna sloja izolacije. Nadomjesna
kapacitivnost se dobije kao serijski spoj kapacitivnosti pojedinih dielektrika.
7.4.3 Kosi spoj

Prethodna razmatranja pokazala su kako se na prijelazu preko granine plohe izmeu slojeva

mijenja normalna komponenta vektora E i tangencijalna komponenta vektora D . To znai da ako
linije polja ulaze koso (Slika 9.9. c) na graninu plohu, tada pri prijelazu iz jednog sloja u drugi
mora doi do loma silnica.

Vektori E1 i D1 upadaju pod kutom 1 na razdjelnu plohu (granicu) dielektrika. Izlazni vektori

E 2 i D2 zatvaraju kut 2 s normalom razdjelne plohe. Primijenimo li ranije izvedene zakljuke
dobivamo:
E1t E2t E1 sin 1 E2 sin 2 (7-44)
D1n D2 n D1 cos 1 D2 cos 2 (7-45)
Podijele li se gornje dvije jednadbe sljedi:
tg 1 E 2 D1 E2 0 r 1 E1 r 1
(7-46)
tg 2 E1 D2 E1 0 r 2 E 2 r 2
Dakle zakon loma na granici dviju dielektrinih sredina je:
tg 1 1
(7-47)
tg 2 2
Zakljuak: Omjer tangensa upadnog i tangensa izlaznog (lomljenog) kuta jednak je omjeru
pripadnih dielektrinosti.

Prijelaz vektora E i D preko granine plohe izmeu dvaju dielektrika prikazan je na Slici 7.12.
Na prijelazu iz sredstva manjeg u sredstvo vee dielektrinosti izlazni kut je vei od ulaznog kuta
i obratno. Slino vrijedi i za zakon loma svjetlosti u optici, kao i u sluaju ponaanja silnica
magnetskog polja pri prijelazu granice izmeu materijala razliitih magnetskih svojstava.
Primjerice izlazak silnica magnetskog polja iz feromagnetskog materijala ( rFe0>>0) je
praktino vertikalan, odnosno kut loma je priblino jednak nuli.
Odreivanje nadomjesne kapacitivnosti je sloeno, pa je izostavljeno.

69

Slika 7.12 Prijelaz vektora E i D preko granine plohe

70
8. ENERGIJA I SILA U ELEKTROSTATIKOM POLJU

8.1 ENERGIJA U ELEKTROSTATIKOM POLJU
Kako je ve opisano u Pogl. 6., naboji ili skupine razliito rasporeenih naboja posjeduju
odgovarajuu potencijalnu energiju. Za premjetanje naboja potrebno je uloiti odreeni rad, a taj
se rad vraa kada se naboji vrate na svoje poetne poloaje. Elektrostatiki se sustavi stoga mogu
koristiti za spremanje energije to je u biti temelj njihove uporabe u elektrotehnici. Koliina
energije koja se na ovaj nain moe uskladititi je malena. Razlog tomu je to su sile izmeu
naboja ogromne i kada razmjetamo velike koliine naboja moe doi do pranjenja, kao to se
primjerice deava za vrijeme grmljavine.
Postoje meutim dva razloga zbog kojih su elektrostatiki ureaji od prvorazrednog znaaja. Prvi
se ogledava u njihovoj velikoj iskoristivosti, jer su energetski gubici vrlo maleni. Druga prednost
je to imaju malu inerciju. Naime, u elektrinim su ureajima samo elektroni estice koje se
kreu. U primjenama gdje se trae velike brzine i gdje se vrijeme mjeri u mikrosekundama,
elektrostatiki su ureaji nadmoni.
Tipini elektrostatiki ureaj za spremanje elektrinog naboja i energije je ploasti kondenzator.
Energija spremljena u kondenzatoru proporcionalna je naboju Q i razlici potencijala U.
Pretpostavimo da nekom kondenzatoru s prethodno nenabijenim elektrodama prinosimo
elementarni naboj dq s negativne na pozitivnu elektrodu. Pri prijenosu elementa naboja dq
trenutna vrijednost napona je u. Moramo uloiti neki element rada dA kako bi savladali sile
elektrostatikog polja:
dA udq (8-1)
Grafiki prikaz odnosa izmeu naboja i napona i odabrani element ostvarenog rada prikazan je na
Slici 8.1.
Slika 8.1 - Odnos izmeu naboja i napona na kondenzatoru

71
Uvrsti li se poznati linearni odnos izmeu naboja i napona u=q/C element rada postaje:
q
dA dq (8-2)
C
Ukupni rad potreban da se kondenzator nabije nekim konanim nabojem Q dobije se sumiranjem
elemenata rada:
Q Q
q 1 q2 Q2
A dq (8-3)
0
C C 2 0 2C
Prema zakonu o odranju energije izvreni rad pretvorio se u energiju W elektrostatikog polja
kondenzatora:
Q2 1 1
W QU CU 2 (8-4)
2C 2 2
Na Slici 8.1. moe se uoiti da je energija jednaka povrini trokuta osnovice Q i visine U (QU).
Akumulirana energija moe se mijenjati promjenom parametara koji mijenjaju dimenzije prostora
izmeu ploa (S i d), a time i kapacitet kondenzatora. U takvim uvjetima u sustavu bi bila velika
inercija. Znatno jednostavnije je ostaviti ploe u fiksnom poloaju, a energiju poveavati ili
smanjivati promjenom koliine naboja na ploama. Pri tomu se kreu samo elektroni koji ine
samo mali dio ukupnog broja elektrona na ploama. U tome je tajna opeprihvaene uporabe
kondenzatora u primjenama gdje se zahtijeva velika brzina reakcije.
Gornje jednadbe opisuju energiju kao funkciju naboja i napona, dakle veliina koje opisuju
stanje elektroda kondenzatora. Energiju moemo dovesti u vezu s veliinama jakosti polja E i
gustoe toka pomaka D, koje opisuju elektrostatiko polje u prostoru izmeu obloga
kondenzatora:
1 1 1
W QU DS
Ed DEV (8-5)
2 2 Q U 2
gdje je V=Sd volumen prostora izmeu obloga kondenzatora. Kako je D=E energija ploastog
kondenzatora moe se pisati i u obliku:
1 1 D 2V
W DEV E 2V (8-6)
2 2 2
Ove relacije zapravo kazuju kako je energija smjetena u elektrostatikom polju koje je njezin
nositelj. Volumenska gustoa energije w je:
W 1 1 D2
w DE E 2 (8-7)
V 2 2 2
Prethodno smo prouavali energiju ploastog kondenzatora u kojem se formira homogeno polje.
Za poopavanje izraza potrebno je razmatrati energiju sadranu u nekom elementu obujma dV:
1 1
dW DEdV E 2 dV (8-8)
2 2
U opem sluaju koji vrijedi i za nehomogena polja energija je:

72
1 1
W
2V DEdV E 2 dV
2V
(8-9)
Volumni se integral protee na cijeli prostor u kojem postoji elektrino polje.
8.2 SILA U ELEKTROSTATIKOM POLJU

U Pogl. 3.1. proueno je djelovanje elektrostatike sile na tokasti naboj i u sustavu tokastih
naboja. To su najjednostavniji primjeri djelovanja sile u elektrostatikom polju, koji se rjeavaju
primjenom Coulombova zakona. Kada su nabijena tijela proizvoljnog oblika i meusobnog
poloaja, odreivanje sile postaje vrlo sloeno.
Sila na nabijeni vodi je, dakako, sila na naboje na njegovoj povrini i uvijek je okomita na
povrinu vodia. Sila uzdu povrine uzrokovala bi kretanje naboja, ali kako smo ve ustanovili u
elektrostatikim uvjetima nema tangencijalne komponente polja i naboji na povrini su u stanju
mirovanja. Dakle elektrostatika sila nastoji povui (istrgnuti) naboje s povrine. U normalnim
uvjetima to nije mogue, pa se sila prenosi s naboja na povrini na cijeli elektrostatiki ureaj.
Analizirat emo jednostavni primjer ploastog kondenzatora, nabijenog nabojem Q i odvojenog
od elektrinog izvora, kao na Slici 8.2:
Slika 8.2 - Sila izmeu ploa kondenzatora
Pod utjecajem homogenog polja kondenzatora nabijene ploe se meusobno privlae. Pretpostavi

li se da je negativna ploa nepomina, na pozitivnu plou e djelovati sila F . To je rezultirajua
sila djelovanja svih naboja na pozitivnoj ploi. Ako se pozitivna ploa pomakne za dl u smjeru
djelovanja sile, energija elektrostatikog polja smanjila se za dobiveni rad dA=Fdl. Pomakom za
dl smanjen je volumen u kojem djeluje polje za dV=Sdl. U njemu je bila sadrana energija dW:
1 1
dW E 2 dV E 2 Sdl (8-10)
2 2
koja se pretvorila u rad polja dA, pa je:

73
1 2
E Sdl Fdl (8-11)
2
Sila koja djeluje na cijelu plou je:

1 Q2 1
F E 2 S DES (8-12)
2 2S 2
Rezultat dobiven za homogeno polje moe se primijeniti i na mali element povrina dS u

nehomogenom polju:
1
F DEdS (8-13)
2S
Omjer F/S predstavlja silu na jedinicu povrine odnosno povrinski elektrini tlak:
F 1 1 D2
DE E 2 (8-14)
S 2 2 2
Vidi se da su povrinski tlak i volumenska gustoa energije brojano jednaki.
Prethodno je analiziran ploasti kondenzator u uvjetima konstantnog naboja na njegovim

oblogama (nabijen i odvojen od izvora). Drugi karakteristini sluaj odnosi se na kondenzator
stalno prikljuen na izvor istosmjernog napona (U=konst.). Tada se sila privlaenja izmeu
obloga kondenzatora moe prikazati i u obliku:
CU 2
F (8-15)
2d
Sile u elektrostatikom polju su malog iznosa i mogu se koristiti za elektrina mjerenja i u nekim
posebnim sluajevima. Sile uvijek imaju tendenciju da pomakom elektroda smanje energiju
nabijenog sustava na minimum.

74
9. PRAKTINA PRIMJENA ZAKONA I POJAVA U

ELEKTROSTATICI
Ionizacija i emisija
Proces stvaranja svjetlosti kod atmosferskih pranjenja, ukljuivanja neonskih i fluorescentnih
svjetiljki te plazma kugli odvija se u dva koraka: ionizacija i emisija.
Ionizacija kada se narinu dovoljno velike razlike potencijala negativno nabijeni elektroni
ubrzavaju se prema pozitivnim nabojima. Putujui odgovarajuim fluidom sudaraju se s
neutralnim esticama zraka/plina izbijajui iz njih elektrone. Posljedica toga je stvaranje pozitivno
nabijenih estica iona i vika slobodnih elektrona. Procesom ionizacije se ulaganjem energije iz
vanjskog izvora uklanjaju elektroni iz estica plina
Emisija kada se izvor koji je uzrokovao razdvajanje naboja iskljui ili promijeni polaritet
elektroni se rekombiniraju s pozitivnim ionima plina oslobaajui energiju u obliku svjetla i
topline. Rezultat je svjetlo koje vidimo kod udara groma, ukljuivanja neonskih i fluorescentnih
svjetiljki, plazma kugle,
Stvaranje plazme
Osim poznatih stanja materije (kruto, tekue, plinovito) esto se kao etvrto stanje navodi stanje
plazme skupine ioniziranih estica plina.
Povrina Sunca sastoji se od uarenih pozitivno nabijenih estica koje nazivamo plazmom, jer
zbog visoke temperature na povrini elektroni dobiju dovoljno energije da napuste matine atome.
U uvjetima na Zemlji plazma estice nemaju dovoljno topline da bi bile vidljive. Meutim,
svjetlost koju vidimo u raznim napravama, primjerice u plazma kugli, stvara se zbog elektrona
koji se rekombiniraju s nevidljivim pozitivnim ionima plazme. Struja elektrona neprestano stvara
nove estice plazme, ako je naprava ukljuena.
Koronarni (luminiscentni) izboj

Korona je elektrostatiki izboj koji nastaje u okoliu jako nabijenog vodia i ionizira fluid koji se
nalazi u blizini vodia. Izboj se deava kada je jakost elektrinog polja oko vodia dovoljno velika
da stvori vodljivo podruje, a da pri tomu ne doe do proboja ili stvaranja elektrinog luka prema
okolnim objektima. Obino se vidi kao plaviasta (ili neka druga boja) svjetlost u blizini iljastih
metalnih vodia nabijenih na visoki napon. Spontani koronarni izboji su nepoeljni u energetici
zbog gubitaka snage u visokonaponskim sustavima, a pratei kemijski procesi mogu stvoriti
neeljene ili rizine komponente, kao to je ozon.
Kontrolirani koronarni izboji korisni su u nizu procesa i ureaja temeljenih na zakonima
elektrostatike.

75
Koronarni izboj na 500KV dalekovodu
Koronarni izboj oko visokonaponskog svitka

Plazma kugla

76
Plazma kugla je staklena kugla ispunjena plemenitim plinom s kuglastom visokonaponskom

elektrodom u centru staklene kugle. Plin je najee neon na priblino atmosferskom tlaku, a
mogu se dodavati i drugi plinovi (argon, ksenon). Za rekombinaciju pozitivnih iona i elektrona
potrebno je da se razlika potencijala izmeu elektrode i unutarnjeg zida staklene kugle
kontinuirano mijenja. Izvor visokog napona mora mijenjati polaritet ili raditi u pulzirajuem
reimu (ukljuen/iskljuen).
Na mreu se kugla spaja preko niskonaponskog (12V) istosmjernog pretvaraa. Elektroniki
sklop vezan na elektrodu je posebni pretvara snage. Visokonaponski transformator povezan s
visokofrekvencijskim elektronikim oscilatorom alje na elektrodu visoki izmjenini napon (2-5
kV) visoke frekvencije (35kHz). Stvorena radio-frekvencijska energija prenosi se u plin i stvara
vitice plazme. Niti plazme izlaze iz unutarnje elektrode i zavravaju na vanjskom staklenom
izolatoru. Kretanje niti vidi se kao gibanje viestrukih vitica raznobojnog svjetla. Boja emitiranog
svjetla ovisi o vrsti atoma plina unutar staklene kugle. Vitice su jednakog polariteta, pa se
meusobno odbijaju. Mijenjaju oblik jer putuju linijom najmanjeg otpora.
Kada se prstom dodirne staklo pojavljuje se intenzivni svjetlosni odziv. Ljudsko tijelo je vodljivo
(priblino 1000 oma) i lake se polarizira nego dielektrini materijal (plin) oko elektrode. Time se
za pranjenje stvara alternativna putanja manjeg otpora s viticom koja je ua i sjajnija. Staklo
djeluje kao dielektrik kondenzatora to ga tvore ruka i ionizirani plin. Dodirivanje vanjske
povrine staklene kugle ne stvara elektrini udar i bezopasno je. Razlog je u pojavi koja se naziva
efekt koe (skin effect). Naime, zbog visoke frekvencije oscilirajuih naboja elektroni ne prolaze
kroz tijelo nego se kreu povrinom koe na mjestu dodira. Moe jedino doi do zagrijavanja
staklene kugle ako dodir traje dovoljno dugo.
Izumitelj plazma arulje je Nikola Tesla. Prouavao je visokonaponske pojave eksperimentirajui
s visokofrekvencijskim strujama u izoliranoj staklenoj cijevi.
Fluorescentna svjetiljka
Fluorescentna svjetiljka je staklena cijev ispunjena ivinim parama s dvije elektrode na krajevima
cijevi. Unutarnja strana cijevi prekrivena je bijelim prahom koji ima svojstvo fluorescencije u
vidu bijelog svjetla. Ukljuimo li izmjenini naponski izvor ivine pare se ioniziraju. Kada napon
izmeu elektroda pone opadati pozitivni ioni ive povrate svoje elektrone. Pri rekombinaciji se
emitira nevidljivo ultraviolentno svjetlo koje pobudi bijeli prah da emitira bijelo vidljivo svjetlo.
Kada se neonska svjetiljka priblii plazma kugli okomito na kuglinu povrinu, razlika potencijala
izmeu elektroda neonke moe biti dovoljna da se ista upali sljedom gore opisanog procesa.

77
Stvaranje munje udar groma
Izmeu zemlje i oblaka to su u pokretu stvara se razlika potencijala. Kada postane dovoljno
velika elektroni se ubrzavaju prema pozitivnom naboju ionizirajui pri sudarima zrak izmeu
zemlje i oblaka. Kada pozitivni ioni vrate nedostajue elektrone oslobaa se svjetlo i toplina.
Ionizatori
Ionizator je elektrini ureaj koji ionizira okolni zrak na nain da proizvodi negativne ione
anione. Koristi ranije opisani proces istjecanja naboja sa iljka. Time neutralizira negativne
utjecaje zraenja koje nastaje uporabom elektrinih ureaja (TV, kompjutori, el. instalacije,
mobiteli...). estice praine, pelud, dim te neugodni mirisi koji se nalaze u zraku imaju pozitivan
naboj. Negativni ioni veu na sebe pozitivno nabijene estice neistoa koje prianjaju i lijepe se
na najbliu povrinu ili padaju na tlo gdje se lako mogu odstraniti.
Generator ozona

78
Generator ozona proizvodi ozon dodavanjem energije molekulama kisika O2 to uzrokuje da se

atomi kisika odvoje i rekombiniraju s drugim O2 molekulama stvarajui ozon O3. Postupak se
izvodi pomou koronarnog izboja ili ultravioletnog zraenja.
Ne preporuuje se uporaba ozonskih generatora u stambenim prostorima u svrhu proiavanja
zraka. Ozon je plin koji moe izazvati zdravstvene probleme, kao to su iritiranje respiratornog
trakta, tekoe u disanju, bol u pluima i pogoranje stanja astmatiara.
Koriste se:
u ribljim akvarijima za sterilizaciju i dezinfekciju vode,
za dezinfekciju i poboljanje okusa pitke vode, mineralne vode, vode u bocama,
za dezinfekciju vode u bazenima i toplicama ne iritira kou i oi kao tretman s klorom..
Poseban ureaj za mijeanje potreban je kako bi se ozon efikasno otopio u vodi.
Ionizator zraka
Ionizator zraka ne smije se brkati s generatorom ozona iako oba ureaja rade na istom principu.
Ionizator zraka sastoji se od dvije elektrostatiki nabijene ploe koje generiraju pozitivno ili
negativno nabijene ione plina, primjerice O2 ili N2. estice privlai odgovarajua elektroda prema
zakonima koji vrijede za statike naboje. Stvoreni ioni se deioniziraju usmjeravajui se prema
uzemljenim vodljivim povrinama kao to su stropovi i podovi.
Ionski generatori stvaraju neiste pjege na okolnim zidovima i podu ne odstranjuju neistoe
nego ih lijepe na okolne povrine. Kako bi se poveala efikasnost ovog procesa neki komercijalni
proizvodi sadre takve povrine unutar samog ureaja (hladnjaci, klima ureaji, etkice za zube,
perilice za rublje, proistai zraka,)
Ionizatori zraka koriste se u proistaima zraka. Veina komercijalnih proistaa zraka generira
negativne ione. Zrak obogaen negativnim ionima povoljno utjee na apsorpciju kisika u plunim
alveolama, pa moe pomoi u smanjivanju napetosti, malaksalosti, glavobolja, depresije, kao i
tegoba uzrokovanih statikim elektricitetom.
Ionizatori zraka se koriste i za eliminiranje bakterija koje mogu biti opasne za bolesnike u
bolnikim ustanovama. S druge strane mogu se koristiti za neutralizaciju potencijalno opasnog
statikog naboja koji se javlja u elektronikim krugovima na vodiima i izolatorima i openito za
neutralizaciju statikog naboja. To je ponekad korisno kad nema uzemljenja. Neka prijenosna
raunala imaju ugraene ionizatore zraka. Koriste se za eliminiranje statikog naboja na
izolatorima, koji nastaje najee zbog prisutnosti vlage.
Ionizator zraka - princip eliminacije statikog naboja:

79
Visoki napon na elektrodi za koronarno izbijanje (istjecanje) naboja ionizira zrak izmeu iljka i
uzemljene povrine. Pod djelovanjem Coulombove sile pozitivni ioni neutraliziraju se s
negativnim nabojima na povrini s koje elimo ukloniti statiki elektricitet.
Elektrostatiki proistai zraka elektrostatiki otpraivai (precipitatori)
Podruje Podruje
nabijanja sakupljanja
Ulaz neistog Izlaz istog

zraka zraka
Elektrostatiki otpraivai rade na slinom principu kao ionski i ozonski generatori. To su naprave
koje hvataju odreene estice iz zraka ili plina predajui im elektrini naboj i skupljajui ih na
suprotno nabijenim ploama.
Postupak se provodi u dva koraka nabijanje i prikupljanje. Prainom, dimom i drugim esticama
zagaen zrak u fazi nabijanja ulazi u otpraiva i biva podvrgnut djelovanju jakog elektrinog
polja - prolazi preko ionizatora koji ih nabija pozitivnim nabojem. Nabijene estice prolaze zatim
preko niza ploa za sakupljanje koje su nabijene nabojima suprotnog predznaka. Dakle, u fazi
prikupljanja estice prolaze kroz sekundarno elektrino polje s negativno nabijenim aluminijskim
ploama koje uzrokuju da se pozitivno nabijene estice lijepe na ploe i time proiavaju zrak.
Elektrostatiki filtri
Jedan od primarnih ciljeva elektrostatikih filtara je sprjeavanje bakterija i virusa koji ulaze ili
izlaze iz pacijenta tijekom disanja. To se postie zadravanjem mikroorganizama na statikom
naboju u mediju. Elektrostatiki filtri koriste medij koji se sastoji od permanentno bipolarno
nabijenih meusobno odvojenih pravokutnih vlakana koje hvataju estice iz zraka. Efikasni su i
pri anesteziji pacijenta te u odravanju rada plua.
Elektrostatiki filtri razlikuju se od elektronikih filtara zraka (precipitatora) koji trebaju vanjski
izvor i nabijene ploe koje skupljaju estice.
Za poveanje efikasnosti rada proiivaa zraka kombiniraju se razliite tehnologije: HEPA
(High Efficiency Particulate Arrestance) filtracija, elektrostatika interakcija, ultraaljubiasta
(UV) radijacija, ionizacija i dr.
Defibrilatori
Defibrilacija je primjena blagih i kontroliranih elektro-okova na predjelu grudi ili direktno na
srcu kako bi se reaktivirao ili normalizirao njegov rad. Primjenjuju se udari istosmjerne elektrine
struje putem defibrilatora. Defibrilacija se primjenjuje i za lijeenje malignih, zloudnih
poremeaja sranog ritma. Izvodi se pomou defibrilatora. Dvije ploe s izoliranim drkama
80
nabijaju se iz izvora visokog napona. Ploe se pritisnu na pacijentove grudi uz uvjet da je ostvaren
dobar elektrini kontakt. Bitno je da operator i okolno osoblje ne prime elektrini udar zato su
drke izolirane, a operator prije nabijanja ploa upozorava ostale osobe (stand clear) da se udalje.
Elektrini udar omoguuje uspostavljanje kontrakcija sranog miia.
Elektrode
Defibrilator
Postoje dvije vrste ovakvih ureaja:

automatski vanjski defibrilator (AED) - koji mogu koristiti i laici, jer sam procjenjuje
srani ritam ali ne defibrilira automatski ve to ini spaavatelj,
runi vanjski defibrilator kakvim se koristi struno medicinsko osoblje.
Implatabilni defibrilator ICD je ureaj dimenzija otprilike 6x5x1,5cm slui za otkrivanje i
trenutano prekidanje zloudnih poremeaja sranog ritma. Sustav se sastoji od kuita koje
sadri bateriju i elektroniki sklop te od katetera koji sadri elektrodu koja se postavlja u srce.
Kuite ICD-a postavlja se ispod koe.
Fotokopirni stroj
Fotokopirni ureaji su relativno sloeni, ali princip rada je vrlo jednostavan i temelji se na
svojstvima i primjeni statikog elektriciteta, odnosno injenici da se naboji suprotnog predznaka
meusobno privlae.
Veina fotokopirnih ureaja koristi elektrostatiki proces nazvan kserografija.
Kada se original dokumenta postavi na staklenu plou i ukljui stroj, koraci u procesu kopiranja
pojednostavljeno su prikazani na donjoj slici:

81
Opis faza u postupku kopiranja:

1. Nabijanje koronarnim izbijanjem preko ice pod visokim naponom prskaju se negativni
naboji na cilindrini valjak prevuen slojem fotoosjetljivog materijala. Fotovodi je
poluvodi koji postaje vodljiv kada se izloi svjetlu, a u protivnom predstavlja izolator.
2. Eksponiranje original dokumenta izlae se djelovanju jakog svjetlosnog izvora koji
preko sustava lea projicira sliku na valjak. Bijela (prazna) podruja na dokumentu
reflektiraju svjetlo na povrinu fotoosjetljivog valjka. Ta podruja postaju vodljiva i
neutraliziraju se (izbijaju) se preko uzemljenja. Tamna podruja na dokumentu ne
proputaju svjetlo i zadravaju negativni naboj. Stvara se prividna elektrostatika slika
dokumenta.
3. Razvijanje suhi crni prah iz uloka tonera nabija se pozitivnim nabojem. estice praha
pod djelovanjem privlane elektrostatike sile prelaze na negativno nabijene dijelove
valjka (tamna podruja dijelovi koji se kopiraju)).
4. Prijenos slika koju je toner formirao na povrini valjka prenosi se na papir (kopiju).
Papir je prethodno koronarnim izbojem nabijen negativnim nabojem koji je vei od onog
na valjku pa povlai toner s valjka na papir.
5. Stvaranje otiska na kopiji - toner se zagrijavanjem otapa i prolaskom preko tlanih valjaka
trajno prianja na vlakna papira.
Opisani proces s negativno nabijenim valjkom i papirom, a pozitivno nabijenim tonerom
primjenjuje se kod modernijih digitalnih kopirnih ureaja. Stariji, uglavnom analogni ureaji,
imaju pozitivno nabijen valjak i papir, a negativno nabijen toner.
Zadatak
U fotokopirnom stroju na povrini fotoosjetljivog valjka rasporeuju se pozitivni naboji koji
stvaraju prividnu elektrostatiku sliku dokumenta koji se kopira. estice tonera nabijaju se
negativnim nabojem i pod djelovanjem privlane elektrostatike sile prelaze na pozitivno nabijene

82
dijelove valjka. S valjka se slika prenosi na papir, zagrijavanjem otapa i prolaskom preko tlanih
valjaka trajno prianja na vlakna papira.
Neka je masa estice tonera m=10-15kg, a svaka nosi viak od 20 elektrona. Masa elektrona je
1,610-19kg. Da bi se osigurala dovoljno velika privlana sila izmeu estice tonera i valjka
elektrostatika sila na esticu mora biti najmanje dvostruko vea od njene teine. Kolika mora biti
jakost elektrinog polja E uz povrinu valjka da bi bio zadovoljen navedeni uvjet?
Ukupni naboj: Q=20e-
Minimalna jakost elektrinog polja mora zadovoljiti relaciju: QE=2mg
Sljedi:
2 2 1015 9,81
= =
20 1,6 1019
= 6,131 103 /
Tintni pisa (ink jet printer) pisa s mlazom
Tintni pisai rade na principu nanoenja sitnih kapljica tekue tinte na papir gdje formiraju
odgovarajua slova i slike. Odlikuje ih niska cijena, visoka kvaliteta izlaznog otiska, mogunost
tiskanja u ivopisnim bojama i jednostavnost uporabe.
Mlaznica tintnog pisaa stvara male kapljice tinte koje se nabijaju elektrostatikim nabojem.
Razni raunalno upravljani ureaji usmjeravaju kapljice na odgovarajue poloaje na stranici
papira.
Pojednostavljeni princip rada prikazan je na slici i moe se opisati u nekoliko koraka:
iz boice (spremnika) pumpa se tinta i pod pritiskom usmjerava na mlaznicu,
ultrazvunim vibracijama mlaznice protok tinte pod tlakom pretvara se u male kapljice
koje izlaze iz mlaznice velikom brzinom,
kapljice prolaze kroz tunel s elektrodom za elektrostatiko nabijanje,
nabijene kapljice ulaze u elektrino polje koje se formira izmeu otklonskih ploica,
kapljice se otklanjaju u mjeri koja ovisi o naboju to im ga je predala elektroda za
nabijanje,
nakon izlaska kapljica iz podruja otklonskih ploica one pravocrtno nastavljaju put od
glave pisaa do podloge papira,
kapljice koje nisu potrebne za tiskanje odlaze u odvodni kanal slivnik i vraaju se u
rezervoar s tintom.
83
Papir
Otklonske
ploice
Elektroda
za nabijanje
Mlaznica
Slivnik
Spremnik tinte
Laserski pisa
Tehnologija i princip rada laserskih pisaa preuzeti su od fotokopirnog stroja s tim da su lampa i
objektiv zamijenjeni laserskom zrakom za iscrtavanje otiska. Laserski pisai i fotokopirni strojevi
rade na vrlo slinom principu. Razlika je to fotokopirni stroj koristi pozitiv slike (tamna
podruja su znakovi na papiru), a laserski pisai negativ slike (osvjetljena mjesta su tamne
oznake na papiru). Masovna proizvodnja laserskih pisaa krenula je s pojavom Hewlett
Packardovih LaserJet printera 1992. godine.
Laserska zraka skenira fotovodljivi valjak, ostavljajui skrivenu elektrostatiku sliku. Laserskim
svjetlom se vrlo precizno moe upravljati, to omoguuje stvaranje vrlo kvalitetnih slika (otisaka).

84
Princip rada laserskog tampaa

Izlaz papira
Laserska jedinica
Fotoosjetljivi
bubanj
Uloak s
tonerom
Fuser
(taljenje)
Ladica za papir
Pojednostavljeni princip pojedinih faza rada tampaa prikazan je na gornjoj slici. Raunalo
generira ispisnu stranicu i alje je u memoriju laserskog tampaa. Povrina fotovodljivog valjka
kada nije osvijetljena djeluje kao izolator. Mora biti napravljena tako da moe pokupiti jaki
elektrostatiki naboj kada prolazi pored ice za koronarni izboj ili valjka za nabijanje. Povrina
fotovodljivog valjka nabija se negativnim nabojem. Temeljem podataka iz memorije elektronika
laserskog tampaa prenosi i ucrtava sliku na valjak. Na mjestima gdje laserska zraka prijee
preko fotovodljivog valjka otpor znaajno opada i poniti se negativni naboj isprazni preko
uzemljenja. Dobije se nevidljiva elektrostatika slika - negativ. Sljedi postupak razvijanja
slike da bi ista postala vidljiva. Kao razvija koristi se uloak s tonerom. Valjak za razvijanje s
tonerom je takoer negativno nabijen. Na mjestima na kojima je ostao negativni naboj na
fotovodljivom valjku estice tonera se nee prihvatiti zbog djelovanja odbojne sile. estice tonera
rasporedit e se samo na mjestima gdje je prola laserska zraka ispraznila naboj na fotovodljivom
valjku. Prijenos estica na papir odvija se takoer temeljem djelovanja elektrostatike sile. Papir
se povue iz ladice i nabije pozitivnim nabojem, pa negativno nabijene estice tonera preskau s
bubnja na papir (privlana Coulombova sila). U sljedeem koraku papir ulazi u mehanizam za
taljenje fuser, gdje se pomou povienog tlaka i temperature toner zapee na papir.
Sustavi elektrostatikog rasprivanja

Tehnologija elektrostatikog rasprivanja spreja/mlaza uvedena je ranih tridesetih godina prolog
stoljea u cilju poboljanja taloenja (depozicije) spreja. Prednosti ove tehnologije prihvatila je
automobilska industrija u etrdesetim godinama kao efikasnu metodu za bojanje automobila i
kamiona. U osamdesetim godinama sustavi elektrostatikog rasprivanja primijenjeni su
poljoprivredi. Preliminarni testovi provedeni su na poljima pamuka.
85
Elektrostatiko bojanje je standard u automobilskoj industrije ve nekoliko decenija.

Elektrostatiko polje koristi se za bojanje metalnih objekata temeljem Coulombove privlane sile
izmeu suprotno nabijenih naboja. Boja se mijea s kemijskim katalizatorom i nabija pozitivnim
nabojem. Metalni objekt koji se boja je uzemljen. Uzemljenje je potrebno iz sigurnosnih razloga.
Kada metalni objekt ne bi bio uzemljen pozitivne kapljice spreja inducirale bi negativni naboj na
prednjoj povrini metala, a stranja strana bi sadravala pozitivni naboj. Taloenjem pozitivnih
kapljica spreja na povrinu metala neutralizira se odgovarajua koliinu negativnog naboja, pa bi
ostao nevezan pozitivni naboj na unutarnjoj povrini. Dodir moe uzrokovati elektrook
elektrini udar. U sluaju uzemljenja elektroni neutraliziraju preostale pozitivne naboje na
metalnom tijelu. Osim toga na pojedinim zakrivljenim ili skrivenim povrinama pozitivni naboji
bi djelovali odbojnom silom na estice spreja i te bi povrine bile nejednako obojane pjegave.
estice boje kada izlete iz mlaznice formiraju elektriki nabijeni oblak spreja. Pozitivno nabijene
estice boje se meusobno odbijaju i na izlazu iz mlaznice podjednako se rasprostiru u svim
pravcima. Budui da su boja i metalni objekt nabijeni suprotnim nabojem boja e biti privuena
na metalni objekt poput magneta te slijee na najbliu uzemljenu povrinu. Ravnomjerno se lijepi
po povrini metala i ima izvrsna svojstva prianjanja, ak i na teko dostupnim mjestima.
Prednosti ovakve metode bojanja su:

bolja kvaliteta bojanja u odnosu na klasine rasprivae,
manji gubitci manje boje se utroi po jedinici povrine, gotovo sva koliina boje prelazi
na nabijeno tijelo, uz zanemarive gubitke nema kapanja,
manje oneienje boja se nanosi na nabijeno tijelo i ne pada na elektriki neutralni pod,
nije potrebna posebna vjetina u postupku bojanja, rad je siguran i ugodan za izvoditelja
naboj je rasporeen po cijeloj metalnoj povrini i boja se lijepi na nju,
obojati se mogu i skrivene povrine koje operator izravno ne vidi,
uredniji rad postupak, boja se ravnomjerno rasporeuje po povrini metala.
Elektrostatiko bojanje u odnosu na klasino moe znaajno doprinijeti smanjivanju trokova

ovisno o geometriji bojanog objekta i drugim faktorima. Primjerice kod standardnog bojanja
kvaka na kunim vratima 90% spreja promai kvaku, a uporabom elektrostatike privlane sile
veina boje zavri na kvaki. Postupak je ii i jeftiniji.

86
Strojevi za prskanje u poljoprivredi ili hortikulturi - Electrostatic Spraying

Systems (ESS)
U cilju zatite i poveanja uroda poljoprivrednih kultura protiv insekata, bolesti biljaka i korova
koriste se kemikalije kao to su insekticidi, fungicidi i herbicidi. Kod klasinih metoda prskanja
visoki postotak kapljica spreja pada na tlo. Veliki su gubitci i tlo postaje zagaeno.
Elektrostatiko prskanje povoljnije je za okoli, jer znatno smanjuje zagaenost tla i efikasnije
prekriva kemikalijama ciljanu biljku.
Ima iroko podruje primjene od malih vrtova do velikih plantaa. Elektrostatike prskalice
stvaraju estice koje su 900 puta manje od onih to ih proizvode konvencionalne hidraulike
prskalice i imaju dvostruko bolja svojstva taloenja.
Elektrostatika privlana sila je viestruko vea od sile gravitacije pa se kapljice mogu dizati uvis
i potpuno obuhvatiti stabljiku ili kronju tretirane biljke. Istraivanja su pokazala puno bolje
prodiranje kemikalija u strukturu lista i bolje prekrivanje skrivenih povrina. Posljedica je manji
utroak kemikalija i bri povratak investicije u ESS.
EES raspriva
Sprijeda Straga
Konvencionalni
raspriva
Sprijeda Straga
Tretiranje pesticidima pokazalo je da njihove estice, primjerice noene vjetrom, mogu ugroziti
organizme koji nisu ciljana skupina. Ponekad su pojedine kemikalije uoene na biljkama i
ivotinjama udaljenim kilometrima od mjesta tretiranja. Porast brige o okoliu utjecao je na
kritiko preispitivanje uporabe tradicionalnih metoda prskanja u poljoprivredi. Oprema za
prskanje postala je efikasnija i sigurnija za okoli.
Nabijene estice pesticida ili gnojiva (prihrane) meusobno se odbijaju i tvore veliki oblak koji
omoguuje bolje prekrivanje povrine biljke
Kako bi se smanjilo rasipanje mlaza vaan je izbor trenutka za prskanje. Mora se voditi rauna o
temperaturi, vlazi i brzini vjetra kako bi se ustanovio utjecaj navedenih faktora na prostiranje
pesticida. Osim toga, veina poljoprivrednih kemikalija nestabilna je na visokim temperaturama.
Sve ovo se mora uzeti u obzir kod odreivanja koliine pesticida. Visoki stupanj vlage smanjuje
mogunost da male kapljice ispare i ne pogode cilj. Nadalje, vjetar moe otpuhati kapljice s mete i
poveati anse za nanoenje tete organizmima koji nisu cilj prskanja. Obino je jutro
najpogodnije vrijeme za prskanje, jer je nia temperatura, vii stupanj vlage i vjetar je slabog
intenziteta.
87
Za smanjivanje drifta spreja nova tehnologija elektrostatikog rasprivanja pokazala se kao pravo
rjeenje. Oprema temeljena na ovoj tehnologiji poboljava prekrivanje i penetraciju na povrinu
listova tretirane poljoprivredne kulture kao i prekrivanje pesticidom donje povrine listova.
Takoer omoguuje smanjivanje ukupne koliine pesticida po jedinici povrine.
Princip rada precipitatora - Kemijska smjesa iz mlaznice nabija se negativnim nabojem.
Pozitivno nabijene povrine listova djeluje na negativne kapljice privlanom Coulombovom
silom. Sprej se taloi na vanjskoj i unutarnjoj povrini listova dok ne neutralizira pozitivni naboj,
a preostale kapljice se rasporeuju na neprekrivena mjesta na kronji. Ukupni efekt je bolje
taloenje pesticida na unutarnjoj povrini listova i manji gubitci jer kapljice ne padaju na zemlju
ispod kronje.
Elektrostatiki otpraivai u industriji

Elektrostatiki otpraivai (proistai purifiers) koriste se u industriji za zatitu okolia. Dim i
ispuni plinovi iz tvornica, energetskih i kemijskih postrojenja moraju se obraditi na nain da se
odstrane estice praine i drugi tetni dijelovi prije nego se ispuste u atmosferu.
Ploe
Pozitivni
naboj
Negativni
Spremite za naboj
prainu
Tekui plinovi i praina
Poprijeko na cijev dimnjaka postavlja se metalna reetka koja se nabija na negativni visoki napon
od oko 50 KV. Prolaskom dima kroz reetku estice dima nabijaju se negativnim nabojem. Ove
estice privlae pozitivno nabijene ploe za sakupljanje na koje se estice lijepe. Na taj se nain
estice praine odvajaju od dima koji se nastavlja isputati u atmosferu. Pozitivno nabijene ploe
za prikupljanje praine se povremeno iste udarnim mehanizmom (mehanikim ekiima) da se
odstrane nataloene estice koje se taloe u rezervoar za prikupljanje i naknadno odstranjuju.
Efekt je isti kao kod kunih proistaa zraka.
Princip rada bi bio isti kad bi reetka bila negativno, a ploe za prikupljanje pozitivno nabijene.

88
Otpadni plinovi bez

estica dima
Ploe za prikupljanje
privlae estice dima
Pozitivno nabijena
ploa za prikupljanje
Odstranjivanje estica
Negativno nabijene s ploa u rezervoar
estice dima
Negativno nabijena
metalna reetka
Otpadni plinovi s
esticama dima
ienje solarnih panela

Pustinje su povoljno mjesto za gradnju solarnih elektrana zbog obilja sunca i jeftinog zemljita.
Problem predstavljaju praina i neistoe naneseni vjetrom. Voda za pranje panela je nedostupna.
Rjeenje je pronaeno u sustavu samoproiavajuih panela koji se iste pomou elektrinog
naboja to ga generiraju sami paneli. Tehnologija je razvijena za potrebe rada panela za
robotizirana vozila na Marsu, gdje takoer vladaju uvjeti suhog i pranjavog okolia.
Paneli se prekrivaju prozirnim elektriki osjetljivim materijalom. Senzori nadziru razinu praine
na povrini panela i ukljuuju djelovanje pokrovnog materijala u trenutku kada koncentracija
praine dostigne kritinu razinu. Sustav je izloen djelovanju promjenljivog elektrostatikog polja.
Elektrini naboj putuje iznad panela i otpuhuje estice praine u okolni zrak. Postupak traje
nekoliko minuta uz vrlo malu potronju energije koju osiguravaju sami paneli.
89
Uklanjanje elektrostatikog naboja

Prianjanje statikog naboja moe u industrijskim pogonima izazvati gomilanje praine, neeljeno
trenje unutar postrojenja, kvarove, pojavu iskrenja i zastoje u radu.
Materijali kao plastika, papir i tekstil su u normalnim uvjetima elektriki neutralni. Trenje moe
poremetiti ravnoteu pozitivnih i negativnih naboja i nabiti materijal neeljenim statikim
nabojem. Spomenuti materijali su izolatori i uklanjanje statikog naboja ne moe se provesti
uzemljenjem pa se koriste posebni ureaji elektrostatiki eliminatori. To su u biti ionizatori koji
emitiraju hrpe pozitivnih i negativnih iona na povrinu nabijenog objekta kako bi se uklonio
nagomilani statiki naboj i ponovo uspostavila ravnotea pozitivnih i negativnih naboja.
Van de Graaffov akcelerator
Ranije opisani Van de Graaffov generator esto se koristi za istraivake svrhe kao izvor visokog
napona za ubrzavanje estica, odnosno za realizaciju linearnog elektrostatikog akceleratora.
Ionski izvor koji se nalazi unutar kupole generira pozitivne ione. Ionski snop se tjeran velikom
razlikom potencijala naglo ubrzava kroz evakuiranu cijev i udara u metu na uzemljenom kraju.
Akceleratori koji su danas u uporabi uglavnom su tandem akceleratori s dva stupnja s pozitivnim i
negativnim ionima.
Generator se moe koristiti i za ubrzavanje elektrona. Transportirani naboji u elektronskom snopu
odgovaraju strujama od nekoliko mA, pa je isporuena snaga snopa reda veliine kilovata. Ovaj
snani snop se koristi za istraivanja u medicini i industriji (sterilizaciju, terapiju bolesti raka,
industrijsku radiografiju i polimerizaciju plastinih materijala).
Wimshurstov stroj
Engleski izumitelj Wimshurst2 1878. godine konstruirao je stroj za proizvodnju elektrostatikog
naboja elektrostatiki generator za stvaranje visokih napona. U Wimshurst-ovom stroju dvije
2
James Wimshurst (18321903).
90
okomito postavljene ploe (stakleni diskovi) s metalnim sektorima rotiraju u suprotnim

smjerovima i nabijaju se elektrostatskom indukcijom - influencijom, zbog ega naposljetku
preskae iskra izmeu elektroda. Naboj koji stvara razliku potencijala prikuplja se preko dva para
metalnih eljeva smjetenih uz povrinu svakog diska. Da bi prikupila to vea koliina
elektriciteta, eljevi su vezani za lajdenske boce. Temeljem mehanikog rada utroenog pri
okretanju ploa, Wimshurstov stroj sam sebe elektrizira i na njegovim elektrodama skuplja se
elektricitet ija potencijalna razlika moe iznositi i vie od 100kV. Elektricitet koji se razvija na
elektrodama moe se uporabiti za razne eksperimente. Ako nam nisu potrebne jake iskre, onda
iskljuimo vezu eljeva s lajdenskim bocama. Mehanika energija pretvara se u elektrinu
energiju pri okretanju stroja i pri tomu osjeamo sve jai otpor to je stroj jae naelektriziran.

I Dio Elektrostatika 2017

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

I Dio Elektrostatika 2017

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U SPLITU UNIVERSITY OF SPLIT

SVEUILINI ODJEL ZA STRUNE STUDIJE UNIVERSITY DEPARTMENT OF PROFESSIONAL STUDIES

STUDIJI ELEKTRONIKE I ELEKTROENERGETIKE

Svrha predmeta je razvitak elektrotehnikog naina miljenja polazei od usvojenih

U prva etiri poglavlja detaljno su analizirane temeljne veliine u elektrostatici i njihove

Peto i esto poglavlje obrauju analizu ponaanja vodia i dielektrika u elektrostatikom

U sedmom poglavlju analizirana je elektrina kapacitivnost kondenzatora odreivanje

Osmo poglavlje sadri naine odreivanja energije i sile u elektrostatikom polju.

U zadnjem poglavlju naveden je niz primjera praktine primjene zakona i pojava u

Sastavni dio ovih nastavnih materijala su:

Kao dopuna za pripremu usmenog ispita preporuuje se:

Za pripremu kolokvija i pismenog dijela ispita studenti mogu koristiti zbirke:

Lj. Maleevi: Zbirka zadataka s kolokvija iz OE I, elektroniko izdanje (Moodle),

Dio nastavnog gradiva iznosi se u obliku demonstracijskih vjebi gdje se na praktinim

Molim itatelje da me upozore na uoene propuste i greke i iznesu mogue primjedbe,

Split, rujan 2017.

1. ELEKTROSTATIKA INTERAKCIJA NABIJENIH TIJELA ...................................... 1

1. ELEKTROSTATIKA INTERAKCIJA NABIJENIH TIJELA

Slika 1.1 - Sila kao rezultat interakcije nabijenih tijela

1.1 COULOMB-ov ZAKON

gdje je K konstanta proporcionalnosti iznosa:

gdje je 0 dielektrina konstanta vakuuma koja predstavlja propustljivost (permitivnost) vakuuma.

Coulombov zakon moemo tada pisati u obliku:

1.2 ELEKTROSTATIKA SILA U SUSTAVU TOKASTIH NABOJA

Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA

Slika 1.2 - Odreivanje ukupne sile u sustavu od n naboja

Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA

2.1 ELEKTROSTATIKO POLJE TOKASTOG NABOJA

Slika 2.1 - Polje tokastog naboja Q

Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA

pa je elektrostatiko polje tokastog naboja na mjestu gdje se nalazi pokusni naboj:

jakost elektrostatikog polja proporcionalna je naboju Q koji je i uzrok nastajanja polja, a

2.2 ELEKTROSTATIKO POLJE SUSTAVA TOKASTIH NABOJA

Primjer 2.1: U vrhovima A,B,C istostraninog trokuta stranice a smjeteni su naboji:

Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA

Izravna primjena Coulomb-ove sile za odreivanje polja mogua je u jednostavnom sluaju

2.3 SILNICE ELEKTRINOG POLJA

Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA

cijeli prostor oko naboja ispunjen je silnicama,

Slika 2.2 - Silnice pozitivnog i negativnog tokastog naboja

Slika 2.3 - Jedna od putanja pokusnog naboja u sustavu naboja +Q i -Q

Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA

Slika 2.5 Silnice elektrostatikog polja za sustav dvaju jednakih naboja Q

Stvaranje homogenog elektrostatikog polja prikazano je na primjeru sustava paralelnih ploa

Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA

2.3.1 ELEKTROSTATIKO POLJE ZA JEDNOLIKE RASPODJELE

2.3.2 Vrste raspodjele naboja

Prostorna gustoa naboja

Slika 2.7 - Primjer razliitih raspodjela naboja

Prostorna gustoa naboja

Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA

2.3.3 Odreivanje elektrostatikog polja temeljem Coulombova zakona

Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA

2.3.4 Homogeno i nehomogeno elektrostatiko polje

Osnove elektrotehnike I 1. dio: ELEKTROSTATIKA

3. TOK VEKTORA ELEKTROSTATIKOG POLJA - GAUSSOV

Za razumijevanje Gaussova zakona potrebno je predznanje o matematikoj interpretaciji

3.1 TOK VEKTORA ELEKTROSTATIKOG POLJA

Slika 3.1 - Primjer prikazivanja povrine plohe vektorom

presjeka S, kao na Slici 3.2:

Slika 3.2 - Shematski prikaz toka vektora

Razmotrimo tri karakteristina sluaja kao na gornjoj slici.

Kako je u opem sluaju ploha S promjenljivog oblika i poloaja u prostoru, potrebno ju je