PRIJENOS I RAZDJELA

ELEKTRIČNE ENERGIJE
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet elektrotehnike i računarstva
Zavod za visoki napon i energetiku

Marko Delimar
Prijenos i razdjela električne energije
Zapisi s predavanja

1. izdanje, ožujak 2016. godine

2. izdanje, svibanj 2017. godine

Ovaj materijal predstavlja zapis dijela predavanja iz predmeta Prijenos i razdjela električne energije koji
je obavezan predmet modula Elektroenergetika preddiplomskog studija Elektrotehnika i informacijska
tehnologija, po tzv. FER2 programu, na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Elektroenergetika je stručno i znanstveno područje elektrotehnike, ali i energetike, u kojem se

izučavaju i unapređuju područja proizvodnje, prijenosa, razdiobe i uporabe električne energije, kao i
problemi gospodarenja energijom. Predmet Prijenos i razdjela električne energije bavi se osnovnim
karakteristikama, modeliranjem i proračunima u elektroenergetskoj mreži. Predavanja se održavaju
pomoću prezentacija koje su objavljene na web stranicama predmeta, a ovaj tekst njihova je nadopuna
i proširenje. Tekst stoga predočava i tumači teoretske osnove na kojima se predmet temelji, te ih
nadopunjava primjerima.

U tekstu se nalaze ilustracije i primjeri koji su nastajali zajedno s materijalima za ovaj predmet i bliske
predmete koji su mu prethodili po nastavnim programima ETF4 i FER 1 od 1997. godine, a neki možda
i od ranije. Dio autorskog doprinosa tim materijalima dali su brojni djelatnici Zavoda za visoki napon i
energetiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Ovo je "živi tekst" i obradovat ćemo se svakom vašem komentaru, ispravci te prijedlogu promjene ili
nadopune.

U Zagrebu, 25. svibnja 2017.

Sadržaj
1. UVOD ............................................................................................................................................... 1
1.1. PRIJENOSNE I RAZDJELNE MREŽE ........................................................................................... 1
1.2. VRLO KRATKA POVIJEST ELEKTRIFIKACIJE ............................................................................... 4
1.3. REKORDI U PRIJENOSU ............................................................................................................ 5
2. NADZEMNI VODOVI......................................................................................................................... 6
2.1. STUPOVI I TEMELJI................................................................................................................... 6
2.2. VODIČI ................................................................................................................................... 10
2.3. IZOLATORI .............................................................................................................................. 14
2.4. PRIBOR ................................................................................................................................... 18
2.5. ZAŠTITNO UŽE I UZEMLJENJE ................................................................................................ 22
3. MEHANIČKI PRORAČUN VODIČA DALEKOVODA ........................................................................... 23
3.1. IZVOD JEDNADŽBE LANČANICE .................................................................................................. 27
3.2. JEDNADŽBA STANJA................................................................................................................... 31
3.2.1. KRITERIJ KRITIČNOG RASPONA............................................................................................ 32
3.2.2. KRITERIJ KRITIČNE TEMPERATURE ...................................................................................... 33
4. ELEKTRIČNE KONSTANTE VODOVA ............................................................................................... 35
4.1. OTPOR ................................................................................................................................... 35
4.2. ODVOD .................................................................................................................................. 40
4.2.1. KORONA......................................................................................................................... 40
4.3. INDUKTIVITET ........................................................................................................................ 43
4.3.1. ULANČANI TOK PUNOG CILINDRIČNOG VODIČA................................................................. 43
4.3.2. INDUKTIVITET DVAJU PARALELNIH VODIČA ........................................................................ 46
4.3.3. INDUKTIVITET VIŠE PARALELNIH VODIČA............................................................................ 47
4.3.4. METODA SREDNJIH GEOMETRIJSKIH UDALJENOSTI ........................................................... 51
4.3.5. PREPLET ILI SIMETRIRANJE VODA........................................................................................ 56
4.3.6. MATRICA IMPEDANCIJA VODIČA............................................................................................. 59
4.3.7. PRORAČUN INDUKTIVITETA S UTJECAJEM ZEMLJE ............................................................. 60
4.3.8. MATRICA IMPEDANCIJA NADOMJESNIH FAZNIH VODIČA .................................................. 63
4.3.9. POGONSKA IMPEDANCIJA ................................................................................................... 65
4.3.10. IMPEDANCIJE VODA U SIMETRIČNOM SUSTAVU KOMPONENATA .................................. 67
4.4. KAPACITET .................................................................................................................................. 69
4.4.1. PRORAČUN KAPACITETA POMOĆU METODE SREDNJIH GEOMETRIJSKIH UDALJENOSTI ....... 73
4.4.2. PRORAČUN KAPACITETA S UTJECAJEM ZEMLJE ...................................................................... 73
4.4.3. PARCIJALNI KAPACITETI ........................................................................................................... 78
4.4.4. MATRICA POTENCIJALNIH KOEFICIJENATA ............................................................................. 80
 4.4.5. VEZA IZMEĐU PARCIJALNIH KAPACITETA I KAPACITIVNIH KOEFICIJENATA ............................ 81
5. PRIJENOSNE JEDNADŽBE ............................................................................................................... 83
5.1. OBJAŠNJENJE VALNE PRIRODE ................................................................................................... 88
6. NADOMJESNI MODELI VODOVA ................................................................................................... 92
6.1. IMPEDANCIJE PRAZNOG HODA I KRATKOG SPOJA .................................................................... 98
6.2. VEKTORSKI DIJAGRAMI............................................................................................................... 99
6.3. PRORAČUN PADA NAPONA ...................................................................................................... 102
6.4. PRORAČUN GUBITKA SNAGE .................................................................................................... 104
6.5. STABILNOST I GRANIČNA SNAGA PRIJENOSA........................................................................... 107
7. PRILIKE NA IDEALNOM VODU...................................................................................................... 108
7.1. IDEALNI VOD U PRAZNOM HODU ............................................................................................ 109
7.2. IDEALNI VOD U KRATKOM SPOJU ............................................................................................ 112
7.3. IDEALNI VOD ZAKLJUČEN VALNIM OTPOROM ......................................................................... 113
8. PRIJELAZNE POJAVE NA VODU .................................................................................................... 115
8.1. VOD BEZ IZOBLIČENJA .............................................................................................................. 127
9. LITERATURA ................................................................................................................................. 129
 1. UVOD

Elektroenergetski sustav je tehnički najveći i najsloženiji sustav na zemlji. Njegova svrha je

pouzdana, sigurna, kvalitetna i ekonomična opskrba potrošača električnom energijom.
Elektroenergetski sustav sastoji se od četiri glavna dijela: proizvođača električne energije, prijenosa,
razdjele i potrošača (Slika 1). Proizvodnju čine elektrane koje različite oblike primarne energije
(kemijska, nuklearna, potencijalna energija vode, kinetička energija vjetra,...) pretvaraju u električnu
energiju. Pa tako razlikujemo različite vrste elektrana: hidroelektrane, termoelektrane, nuklearne
elektrane, vjetroelektrane, itd. Pomoću prijenosne mreže električna energija se transportira od centara
proizvodnje (elektrane) do centara potrošnje (gradovi, regije). Riječ je o velikim količinama električne
energije koja se prenosi na velike udaljenosti i na visokom naponu. Upravo je prijenos električne
energije predmet proučavanja ovog kolegija. Za razliku od prijenosa, razdjelnim ili distribucijskim
mrežama električna energija se unutar centara potrošnje (gradovi, regije) dovodi do krajnjih potrošača.
Razdjelne mreže koriste niže napone i savladavaju manje udaljenosti. Potrošači vrše pretvorbu
električne energije u neki drugi korisni oblik energije (koji im je potreban). Ovdje je potrebno
napomenuti kako navedena podjela vrijedi u tradicionalnim elektroenergetskim sustavima, budući da
razvojem obnovljivih izvora energije proizvodnja se priključuje i na distribucijsku mrežu blizu potrošača.
Osim ova četiri glavna dijela, elektroenergetski sustav uključuje i niz drugih sekundarnih sustava kao
što su zaštita, nadzor, upravljanje, itd.

Slika 1 Elektroenergetski sustav

1.1. PRIJENOSNE I RAZDJELNE MREŽE

Za prijenos električne energije najviše se koristi izmjenična trofazna električna mreža koja se
sastoji od visokonaponskih vodova i kabela, transformatora i druge opreme. Prijenos se vrši na visokim
naponskim razinama radi smanjenja gubitaka. Visina naponske razine određuje se prema veličini
potrebne snage prijenosa i udaljenosti prijenosa. U Republici Hrvatskoj se za prijenos električne
energije koriste naponske razine od 110, 220 i 400 kV. Najviše prijenosne naponske razine u svijetu su
1150 kV u pogonu i 1500 kV u razvoju. Prijenosne mreže modernih elektroenergetskih sustava
međusobno se povezuju i zatvaraju, čime se povećava pouzdanost opskrbe potrošača. Kažemo da su
prijenosne mreže pogonski zatvorene. Na taj način nastaju veliki elektroenergetski sustavi međusobno
povezanih zemalja.

Razjasnimo u ovom uvodnom poglavlju što su električni vodovi, a što kabeli. Električni vod je
skup jednog ili više električnih vodiča, izolacije i druge električne opreme koji zajedno služe za prijenos

1
električne energije. Najuobičajenija je podjela na zračne (nadzemne) i kabelske vodove. Prema mjestu
postavljanja možemo ih podijeliti na nadzemne, podzemne, podvodne, itd. Kabel (množina kabeli!) je,
dakle, izoliran (obložen) električni vod s jednim ili više vodiča unutar jednog zajedničkog plašta
(omotača). Izolacija pojedinih vodiča i cijelog kabela ovisi o namjeni kabela, mjestu postavljanja i
pogonskom naponu. Električna izolacija kod nadzemnih vodova je zrak. Za izolaciju kabela najčešće se
koriste guma i termoplastične mase, a u starijim izvedbama i papir natopljen uljem i/ili smolom. Plašt
kabela štiti kabel od prodora vode i vlage, a kabeli mogu imati i oklop koji ih štiti od kemijskih i
mehaničkih oštećenja. Prema broju vodiča kabeli se dijele na jednožilne i višežilne (dvožilni, trožilni,...).
Na Slikama 2 i 3 nalaze se jedan nadzemni vod (s čelično-rešetkastim stupom) i presjek trožilnog kabela.

Slika 2 Nadzemni vod i čelično-rešetkasti stup Slika 3 Kabel

Osim trofazne izmjenične mreže, za prijenos električne energije koriste se i istosmjerni vodovi
kojima teče istosmjerna struja. Istosmjerne veze koriste se pri prijenosu dugačkim podvodnim
kabelima, povezivanju sustava različitih frekvencija ili sustava iste frekvencije koji nisu u sinkronizmu,
kao i pri prijenosu na izrazito velike udaljenosti. Loše strane istosmjernog prijenosa su teže prekidanje
strujnog kruga i potreba za pretvaračima na obje strane istosmjernog voda što znatno poskupljuje
investiciju. S druge pak strane, gubici na istosmjernim vodovima su manji, naprezanje izolacije je
manje, jednostavnija je konstrukcija stupova, uži koridor, itd.

Razdjelna mreža sastoji se od razdjelnih vodova (kabelskih i nadzemnih), transformatora i

druge električne opreme. Prema naponskim razinama dijele se srednjenaponske i niskonaponske
mreže. Razdjelne mreže uglavnom se konstruiraju kao prostorno zatvorene (petljaste) mreže radi
mogućnosti višestranog napajanja potrošača. Na Slici 4 prikazane su dvije strukture prostorno
zatvorenih razdjelnih mreža: prstenasta i povezna struktura. Sa žutim kvadratom označena je
transformatorska stanica visokog na srednji napon (TS VN/SN), a s plavim kružićem označena je
transformatorska stanica srednjeg na niski napon (TS SN/NN). Međutim, razdjelne mreže mogu biti i
prostorno otvorene, te se tako na Slici 5 nalazi primjer radijalne (zrakaste) razdjelne mreže. Za razliku
od prijenosnih mreža koje su pogonski zatvorene, razdjelne mreže su uvijek pogonski otvorene što
znači da se potrošači napajaju električnom energijom iz samo jednog smjera. Tako su s narančastim
križićima na poveznoj i prstenastoj prostornoj strukturi razdjelnih mreža na Slici 4 označeni vodovi koji
su u normalnom pogonu izvan upotrebe, a koriste se u izvanrednim pogonskim situacijama. Prostorna
rasprostranjenost razdjelnih mreža značajno je veća od rasprostranjenosti prijenosnih mreža budući

2
da se razdjelne mreže prostiru do svakog potrošačkog čvorišta. Učestalost kabelskih vodova u
razdjelnim mrežama znatno je veća nego kod visokonaponskih mreža.

Slika 4 Povezna i prstenasta prostorna struktura razdjelne mreže

Slika 5 Radijalna prostorna struktura razdjelne mreže

Nazivni napon je ime naponske razine koja se pridjeljuje električnoj opremi i dijelovima sustava
za označavanje njihove naponske klase. Nazivni naponi definirani su normama, a primjeri nazivnih
napona danas u primjeni u Hrvatskoj su (Slika 6):

- niski napon: 0.4 kV

- srednji napon: 10, 20, 35 (30) kV

- visoki napon: 110, 220, 400 kV

Električna oprema dimenzionirana je tako da u trajnom pogonu može podnijeti napon nešto veći od
nazivnog, npr. 10 % na prijenosnim vodovima.

Što je viša naponska razina, prijenosna moć vodova je veća. Pa tako 400 kV vodovi imaju
prijenosnu moć do 1100 MVA, 220 kV vodovi od 300 do 600 MVA, a prijenosna moć 110 kV vodova
kreće se od 60 do 150 MVA. Na Slici 7 crvenom bojom označena je 400 kV mreža u Republici Hrvatskoj,
a zelenom bojom 220 kV mreža (110 kV mreža radi preglednosti nije prikazana). Na 400 kV razini nalazi
se 6 sabirnica (rasklopnih postrojenja) blizu velikih gradova: Tumbri i Žerjavinec kod Zagreba,
Ernestinovo kod Osijeka, Melina kod Rijeke, Konjsko kod Splita te Velebit kod koje se nalazi reverzibilna
hidroelektrana.

3
Slika 6 Naponske razine u upotrebi u Hrvatskoj

Slika 7 400 kV i 220 kV prijenosna mreža Hrvatske

1.2. VRLO KRATKA POVIJEST ELEKTRIFIKACIJE

Prvi elektroenergetski sustavi u svijetu koristili su istosmjernu struju. Prva javna elektrana u
svijetu bila je Edisonova Pearl Street elektrana u New Yorku iz 1882. godine. Koristila je stapni parni
stroj na ugljen, imala je istosmjerni generator, te je prvotno napajala 7000 žarulja s ugljenom niti.

4
Međutim, prijenosna udaljenost bila je ograničena zbog pada napona. Naime, nije postojao uređaj koji
bi transformirao električnu energiju na viši napon čime bi se omogućio prijenos na veće udaljenosti.
Izum transformatora, a zatim i izmjeničnog indukcijskog motora Nikole Tesle omogućio je široku
upotrebu izmjenične električne energije. Upravo je Tesla 1888. demonstrirao prvi potpuni višefazni
izmjenični elektroenergetski sustav koji se sastojao od svih dijelova potrebnih za proizvodnju, prijenos
i potrošnju električne energije. U tzv. „ratu struja“ između istosmjerne i izmjenične struje, između
Edisona i Tesle, pobjedu je odnijela, zbog svojih očitih prednosti, izmjenična struja. Prvi dugački
izmjenični prijenosni vod izgrađen je 1891. godine u Njemačkoj između Lauffena i Frankfurta na Majni
dugačak 177 km. Prva izmjenična hidroelektrana u Hrvatskoj, HE Jaruga, izgrađena je 1895. na rijeci
Krki, a električnom energijom je opskrbljivala 11 km udaljen Šibenik.

1.3. REKORDI U PRIJENOSU

Potrošnja električne energije u svijetu iz godine u godinu raste, pa tako raste i potreba za sve
većim i snažnijim prijenosnim vodovima, kao i proizvodnim postrojenjima. Najviši izmjenični napon u
upotrebi iznosi 1150 kV na vodu Ekibastuz-Kokshetau u Kazahstanu, dok najviši istosmjerni napon
iznosi čak 1600 kV (+-800 kV) na nekoliko vodova u Kini. Najviši prijenosni stupovi visoki su 370 m (Slika
8), te povezuju kinesko otočje Zhoushan s kopnom. Najveći raspon, razmak između dva susjedna stupa,
iznosi 5376 m. Naziva se Ameralik Span i nalazi se na Grenlandu. Najduži prijenosni vod Rio Madeira,
dugačak 2385 km, nalazi se u Brazilu i koristi istosmjerni prijenos (kao i svi ostali jako dugački prijenosni
vodovi). Povezuje veliku proizvodnju električne energije u hidroelektranama na rijeci Madeiri na
sjeverozapadu Brazila s potrošačkim centrima na jugoistoku. Najduži podvodni kabel - NoeNed
povezuje Norvešku i Nizozemsku a dugačak je 580 km. Naravno, koristi istosmjernu struju.

Dvije najveće elektrane u svijetu su hidroelektrane Itaipu u Brazilu na rijeci Parani i Tri klanca
(Three Gorges Dam) u Kini na rijeci Yangtze. Instalirana snaga HE Itaipu iznosi 14 GW (20 hidroagregata
po 700 MW), a godišnja proizvodnja električne energije u 2012. iznosila je 98.6 TWh. Instalirana snaga
HE Tri klanca iznosi nevjerojatnih 22.5 GW (32 hidroagregata po 700 MW i 2 po 50 MW), a proizvodnja
el. energije u 2012. iznosila je 98.1 TWh. Za usporedbu, ukupna instalirana snaga svih elektrana u
Hrvatskoj iznosi nešto više od 4 GW, a ukupna potrošnja električne energije u RH oko 17 TWh.

Slika 8 Najviši prijenosni stupovi na svijetu (Zhoushan otočje u Kini)

5
 2. NADZEMNI VODOVI

Nadzemni vodovi se najčešće dijele prema nazivnom naponu voda te po broju strujnih krugova
na jednome vodu (jednostruki ili dvostruki). Postoje i druge podjele, ali su manje uobičajene, npr.
prema materijalu i konstrukciji vodiča ili stupova. Osnovni dijelovi nadzemnih vodova su:

- temelji
- stupovi
- izolatori
- vodiči
- spojni, ovjesni i zaštitni pribor
- zaštitno uže i uzemljenje
Osnovni dijelovi nadzemnih vodova prikazani su i na Slici 9.

Slika 9 Osnovni dijelovi nadzemnih vodova

2.1. STUPOVI I TEMELJI

Stupovi su osnovni dijelovi nadzemnih vodova koji nose vodiče (i pripadajuću opremu). Oni
moraju osigurati dovoljnu visinu voda iznad zemlje. Na stupove se prenose sva mehanička naprezanja
vodiča: vertikalna (težina vodiča i dodatnog tereta), horizontalna u smjeru trase voda (vlačno
naprezanje vodiča) te horizontalna u smjeru okomitom na trasu voda (djelovanje vjetra). Isto tako,
prilikom dimenzioniranja stupova potrebno je uzeti u obzir i djelovanje vjetra na stup, kao i samu težinu
stupa. Gornji dio stupa naziva se glava stupa, a na nju su pričvršćeni poprečni elementi – konzole na
koje su pričvršćeni izolatori, odnosno vodiči.

Podjela stupova prema funkciji je sljedeća:

- nosivi
- zatezni
- rasteretni

6
 - krajnji
- preponski
- međustup
- križišni
- prepletni

Dvije glavne vrste stupova u ovoj podjeli su nosivi i zatezni stupovi. Nosivi stupovi nazivaju se
još i nosni ili noseći, a njihova glavna uloga je „nositi“ vodič, tj. osigurati dovoljnu visinu iznad površine
zemlje. Glava nosivog stupa prikazana je na Slici 10. Za razliku od njih zatezni stupovi (Slika 11), kao što
im i naziv kaže, zatežu vodič, tj. osiguravaju dovoljnu napetost u vodičima. Zbog tog razloga zatezni
stupovi su čvršći, robusniji i posljedično niži od nosivih stupova jer moraju izdržati veća mehanička
opterećenja. U ravnoj trasi dalekovoda obično nakon tri, četiri nosiva stupa dolazi jedan zatezni stup.
Dio nadzemnog voda između dva zatezna stupa naziva se otponsko polje.

Slika 10 Glava nosivog stupa Slika 11 Glava zateznog stupa

Rasteretni stup je stup koji mora izdržati prekid svih vodiča s jedne strane stupa. Krajnji stup
nalazi se na kraju voda, i on je obično rasteretni. Preponski stup nije jednako napregnut s obje strane
zbog promjene presjeka ili promjene maksimalno dozvoljenog naprezanja, npr. kao što su prijelazi
preko željezničkih pruga, plovnih rijeka, autocesta i sl. Preponski stupovi su također obično rasteretni.
Međustup je nosivi stup umetnut u preponsko otponsko polje kako bi vodiči dobili potrebnu visinu.
Križišni stupovi upotrebljavaju se kod križanja dvaju vodova, a na prepletnim stupovima vrši se
preplitanje faza radi postizanja simetrije (o tome će više biti u poglavlju o električnim konstantama
vodova). Primjer nadzemnog voda s različitim stupovima prema funkciji nalazi se na Slici 12.

KRAJNJI
ZATEZNI
RASTERETNI RASTERETNI
ZATEZNI
ZATEZNI
PREPONSKI
NOSNI
IZLAZNI MEĐUSTUP
NOSNI
PORTAL
POSTROJENJA
NOSNI
NOSNI

ŽELJEZNICA RASTERETNI
ZATEZNI
PREPONSKI
Slika 12 Nadzemni vod s različitim vrstama stupova prema funkciji

7
 Stupovi se prema položaju dijele na linijske i kutne. Linijski stupovi nalaze se u ravnom dijelu
vertikalne projekcije trase, a kutni stupovi (Slika 13) nalaze se na mjestu loma vertikalne projekcije
trase. Kutni stupovi su obično zatezni ili rasteretni.

Slika 13 Glava kutnog stupa

Izgled glave stupa ovisi o broju vodiča (jednostruki ili dvostruki vod), broju zaštitne užadi, vrsti
stupa, itd. Na Slikama 14 i 15 prikazani su najčešći izgledi glave stupova kod jednostrukih i dvostrukih
prijenosnih vodova. S kružićem su označeni položaji faznih vodiča, a s križićem položaji zaštitne užadi.
Najčešći stupovi kod jednostrukih prijenosnih vodova su jela, portal, Y-stup i mačka, a kod dvostrukih
vodova to su dvostruka jela, bačva, Y-stup, portal, Dunav, mačka.

a b c d

Slika 14 Najčešći izgled glave stupa kod jednostrukih prijenosnih vodova: a) jela b) portal c) Y-stup d) mačka

a b c d e

f g h

Slika 15 Najčešći izgled glave stupa kod dvostrukih prijenosnih vodova: a) i b) dvostruka jela c) bačva d) Y-stup e)
i f) portal g) Dunav h) mačka

8
 Materijali koji se upotrebljavaju za izradu stupova su drvo, čelik i beton. Drvo kao materijal za
izradu stupova upotrebljava se na nižim naponima. Prednosti su mu mala težina, niska cijena i brza
ugradnja, a mana mu je mala trajnost. Siluete najčešćih izvedbi drvenih stupova nalaze se na Slici 16.
Čelik se upotrebljava u izvedbi čelično-rešetkastih stupova koji imaju 4 (rjeđe 3) kutna štapa (pojasnika)
koji preuzimaju glavni dio tereta, a koji su dodatno učvršćeni dijagonalnim rešetkama koje ih povezuju.
Upotrebljavaju se na višim naponima zbog potrebne mehaničke čvrstoće jer na višim naponima i
stupovi moraju biti viši. Mana mu je manja trajnost zbog djelovanja korozije. Primjeri čelično-
rešetkastih nosivih jednostrukih stupova s elementima od kutnog profilnog čelika nalaze se na Slici 17.
Osim navedenih najčešćih vrsta stupova postoji čitav niz različitih stupova koji se koriste u različitim
zemljama širom svijeta. Pa su tako na Slici 18 prikazani nacrt i bokocrt „usidrenog“ čelično-rešetkastog
V-stupa i H-stupa (tzv. finski tip). I treći najčešći materijal za izradu stupova je beton. Koristi se manje
od čelika, na nižim i srednjim naponima, a glavna mu je prednost velika trajnost. Primjeri betonskih
stupova koji se koriste na 110 kV naponskoj razini u Republici Hrvatskoj nalaze se na Slici 19.

Slika 16 Siluete najčešćih izvedbi drvenih stupova

Slika 17 Čelično-rešetkasti nosivi jednostruki stupovi s elementima od kutnog profilnog čelika: a) jela b)
modificirana jela c) Y-stup d) mačka

9
 Slika 19 Betonski stupovi koji se upotrebljavaju na
110 kV naponskoj razini u Republici Hrvatskoj
Slika 18 Nacrt i bokocrt „usidrenog“ čelično-
rešetkastog V-stupa i H-stupa

Drveni i betonski stupovi mogu se polagati u zemlju izravno, bez izgradnje temelja. Kako bi se
spriječilo propadanje drvenih stupova u zemlji najčešće se polažu pomoću betonskih nogara. Čelično-
rešetkasti stupovi imaju armirano betonski temelj koji može biti kompaktan ili raščlanjen na 4, odnosno
3 dijela ovisno o broju nosivih štapova. Izgradnja temelja isto tako jako ovisi o vrsti tla, pa se tako u
kamenom tlu može samo izbušiti rupa u kojoj se čelični štapovi zaliju betonom, dok s druge pak strane
u močvarnim krajevima betonski temelji mogu biti duboki i preko 10 metara.

2.2. VODIČI
Vodiči su najvažniji, ujedno i jedini aktivni dijelovi nadzemnih vodova. Vodičima se prenosi
električna energija, a opterećeni su termički (zagrijavaju se uslijed prolaska el. struje) i na vlak. Zahtjevi
koji utječu na izbor vodiča su sljedeći:

- dobra električna vodljivost

- velika mehanička čvrstoća
- dobra mogućnost obrade
- otpornost protiv korozije, oštećenja i starenja
- niska cijena

Kao što možemo vidjeti, zahtjevi su mnogobrojni i nijedan materijal ne može u potpunosti
zadovoljiti sve kriterije. Stoga osim homogenih vodiča (izrađenih od jednog materijala) upotrebljavaju
se i heterogeni a ponajviše kombinirani vodiči koji se izrađuju od više materijala.

Vodiči u obliku žice upotrebljavaju se samo na vodovima niskog napona za male presjeke i
raspone. Standardni oblik za vodiče električnih vodova je uže koje se dobiva pletenjem više žica, tzv.
sukani vodiči (Slika 20). Glavna prednost užeta je njegova gibljivost koja je osim u nepogodnim
vremenskim okolnostima osobito bitna prilikom transporta i postavljanja vodiča na stupove. Pletenjem
vodiča u snop povećavamo i prekidnu čvrstoću vodiča. Duljina pojedinih žica je 2-3% duža od duljine
užeta, a faktor punjenja iznosi oko 75 %. Naime, pletenjem žica ostaju praznine ispunjene zrakom.
Ukoliko sa x označimo broj slojeva u užetu tada je ukupni broj žica jednak:

n  3x 2  3x  1 (2.1)

10
Potrebno je napomenuti kako navedena formula vrijedi ukoliko su sve žice jednakog promjera, te
središnju žicu brojimo kao jedan sloj.

Slika 20 Vodič u obliku užeta

Metal s najmanjom električnom otpornošću, odnosno s najvećom vodljivošću je srebro.

Naravno, kako je riječ o izuzetno rijetkom i skupom materijalu ne koristi se za izgradnju nadzemnih
vodova. Drugi po redu metal s najvećom vodljivošću je bakar koji se koristi za izradu nadzemnih
vodova, ali rijetko (zbog cijene). Upotrebljava se u posebnim situacijama, tamo gdje je potrebno velika
vodljivost i nekada se više koristio kada mu je i cijena bila manja. Materijal koji danas prevladava za
izradu vodiča nadzemnih vodova je aluminij. Iako ima skoro dvostruko manju vodljivost, riječ je o
veoma laganom materijalu što je bitan čimbenik prilikom konstrukcije vodova. S druge pak strane
osjetljiv je na mehanička oštećenja, sklon je rastezanju i pucanju. Stoga se u kombinaciji s aluminijem
koristi čelik koji ima dobra mehanička svojstva (i loša električna svojstva). Takvu vrstu vodiča nazivamo
Alučel vodič (Al/Č). Dakle, nije riječ o leguri, već o kombiniranom vodiču koji ima jezgru od čeličnih žica
i plašt od aluminijskih žica kao što je prikazano na Slici 21. Aluminij osigurava potrebnu električnu
vodljivost, a čelik mehaničku čvrstoću. Zbog skin efekta (poglavlje 3.1) struja ionako protječe vanjskih
rubom vodiča. Najčešći omjer aluminija i čelika u Alučel vodičima u Republici Hrvatskoj iznosi 6:1, ali
se u posebnim situacijama koriste i drugi omjeri, npr. 4:1 ili 3:1. Od ostalih materijala koji se rjeđe
koriste potrebno je spomenuti broncu, aldrej, alumoweld i copperweld. Bronca je slitina bakra, kositra
i silicija, a aldrej je slitina aluminija s malim dodacima mangana, silicija i željeza koji osiguravaju
potrebnu mehaničku čvrstoću. Kod alumowelda riječ je o čeličnim žicama obloženim tankim slojem
aluminija i pletenim u uže. Copperweld je konstruiran na istom principu, samo se umjesto aluminija
koristi bakar. Različite izvedbe alumoweld (copperweld) vodiča prikazane su na Slici 22. U Tablici 1
nalazi se usporedba bitnih fizikalnih veličina najčešćih materijala za izradu vodiča.

Slika 22 Različite izvedbe alumoweld (copperweld) vodiča

Slika 21 Kombinirani Alučel vodič (Al/Č)

11
Tablica 1 Usporedba najčešćih materijala za izradu vodiča (preuzeto iz „Električne energetske mreže 1“)
Električna vodljivost Specifična masa γ Prekidna čvrstoća σp
[S/m ·106] [kg/m3· 103] [daN/mm2]
Bakar 56 8,9 40
Aluminij 34,8 2,7 17-19
Bronza (Cu, Sn, Si) 48-18 8,56-8,9 50-70
Aldrej (Al, Mn, Si, Fe) 30 2,7 30
Čelik (pocinčani) 7-8 7,8 40-150
Alučel (6:1) 3,45 17/120

Na visokim naponima vodiči trebaju imati što veći promjer kako bi se smanjio negativan učinak
korone (poglavlje 3.2.1). Zato se upotrebljavaju šuplji vodiči kako bi se uštedjelo na materijalu, a struja
ionako zbog skin efekta protječe rubom vodiča. Primjeri različitih šupljih vodiča prikazani su na Slici 23.
Možemo primijetiti kako su vodiči na slici izrađeni od metalnih traka, a ne žica, također radi efekta
korone, ali i zbog mehaničke čvrstoće. U šuplji vodič se umeću i spiralne čelične trake ili žice, također
radi osiguravanja potrebne mehaničke čvrstoće. Umjesto šupljih vodiča koriste se i ekspandirani vodiči
kako bi se uštedjelo na materijalu. Između čelične jezgre i vodljivog plašta umeće se ispuna načinjena
od plastičnih masa ili impregniranog papira. Na Slici 24 prikazana je usporedba konvencionalnog i
ekspandiranog aluminijsko- čeličnog vodiča jednake električne vodljivosti i mehaničke vlačne čvrstoće.

Slika 23 Primjeri različitih šupljih vodiča koji se upotrebljavaju na visokim naponima

Slika 24 Usporedba konvencionalnog i ekspandiranog vodiča

Primjeri različitih presjeka homogenih (jednokovinskih) vodiča nalaze se na Slici 25, a aluminijsko-
čeličnih vodiča na Slici 26. Broj vodiča u užetu dobivamo prema već navedenoj formuli (2.1).

12
 7 Al 19Al 37 Al
Slika 25 Različiti presjeci homogenih (jednokovinskih) vodiča

6 Al /1Če 8 Al /1Če 18 Al /1Če 6 Al / 7Če 12 Al / 7Če

Slika 26 Različiti presjeci alučel (kombiniranih) vodiča

Kako bi se smanjile vibracije vodiča koje uzrokuje vjetar postoji i antivibracijska izvedba užeta
u kojoj čelična jezgra nije kruto povezana s aluminijskim plaštem (Slika 27). U velikom
elektroenergetskom sustavu potrebno je izmjenjivati mnoštvo informacija na velike udaljenosti, a
upravo vodiči za prijenos električne energije mogu služiti i za prijenos informacija. Svjetlovodna nit
umeće se umjesto jedne žice ili u fazne vodiče ili u zaštitnu užad kako što je prikazano na slikama 28 i
29. Na Slici 30 nalazi se primjer 1000 kV vodiča koji se upotrebljava u Japanu.

Slika 27 Antivibracijsko uže Slika 28 Alumoweld vodič sa svjetlovodnim nitima

Slika 29 Alučel vodiči sa svjetlovodnim nitima

13
Slika 30 1000 kV fazni vodič (Japan)

2.3. IZOLATORI
Izolacija nadzemnog voda u načelu je zrak, a na mjestima veze sa stupovima potrebna je
upotreba izolatora. Izolatori također drže vodiče u određenom položaju, prenoseći težinu vodiča i
mehanička naprezanja na stupove. Dakle, opterećeni su električki i mehanički, a kod pojave električnog
luka i termički. Konvencionalni materijal koji se koristi za izradu izolatora je porculan (mješavina
glinenca, kvarca i kaolina), a koriste se i steatit, staklo te umjetne mase. Prednost stakla u odnosu na
porculan je vidljivost oštećenja pa se u slučaju proboja staklo raspada. Zahtjevi koji se postavljaju na
izolatore su sljedeći:

- električna čvrstoća na preskok

- električna čvrstoća na proboj
- mehanička čvrstoća
- otpornost na atmosferske utjecaje
- otpornost na promjenu temperature
- trajnost
- ekonomičnost i lako održavanje

Prema načinu kako nose vodič dijele se na potporne (Slika 30) i ovjesne (Slika 31). Ovjesni izolatori
mogu biti lančani (sastoje se od više članaka, kapasti ili masivni) ili štapni (sastoje se od jednog dijela).

Slika 30 Potporni izolatori Slika 31 Ovjesni izolator

14
 Na Slici 32 prikazan je jedan članak kapastog izolatora te geometrijske veličine koje se koriste
za dimenzioniranje izolatora. Članak se sastoji od dva metalna dijela između kojih se nalazi izolatorska
masa. Preskočna staza je najkraća udaljenost kroz zrak između dva metalna dijela (označena crvenom
bojom na Slici 32). Strujna (klizna) staza poznata je i pod nazivom staza puzajućih struja, a riječ je o
najkraćoj udaljenosti između metalnih dijelova po površini vodiča (zelena boja). Naime, nakupljanje
čestica prljavštine iz zraka doprinosi povećanju vodljivosti površine izolatora. I treća bitna veličina za
dimenzioniranje izolatora je probojna staza, najkraća udaljenost između metalnih dijelova kroz samo
tijelo izolatora (plava boja).

Slika 32 Dimenzioniranje izolatora: preskočna staza (crveno), strujna (klizna) staza (zeleno), probojna staza
(plavo)

Potporni (zvonasti) izolatori upotrebljavaju se na niskonaponskim i srednjenaponskim

vodovima do 35 kV. Presjek potpornog izolatora nalazi se na Slici 33. Najvažniji dio izolatora je svakako
izolatorska masa koja je označena brojem 1. U ovom primjeru ona se sastoji od tri „izvoda“. U
zagađenim atmosferama (u gradovima, blizu industrijskih postrojenja, pogotovo cementare i sl.) ili
blizu mora koriste se izolatori s duljim izvodima kako bi se produljila klizna staza izolatora koja je u
ovome slučaju kritična zbog nakupljanja čestica na površini izolatora. Također se koriste i specijalne
kreme kako bi se spriječilo nakupljanje čestica na površini izolatora. Brojevima 2 i 3 označeni su slojevi
pijeska i cementne mase koji povezuju međusobno slojeve izolacije ili izolacije i metalnih dijelova.
Mjesto montaže s nosačem izolatora na stupu označeno je brojem 4. Vodič prolazi utorom na vrhu
izolatora te se pričvršćuje metalnom kopčom. Različite izvedbe potpornih izolatora nalaze se na Slici
34.

Slika 33 Presjek potpornog izolatora

15
Slika 34 Različite izvedbe potpornih izolatora
Ovjesni izolatori koriste se na visokonaponskim vodovima, a njihova prednost u odnosu na
potporne izolatore je što dodatno zaštićuju same vodiče od udara groma budući da se pričvršćeni ispod
izolatora. Lančani ovjesni izolatori sastoje od više članaka, te se dijele na kapaste i masivne. Potrebna
električna čvrstoća postiže se spajanjem odgovarajućeg broja članaka u seriju, a potrebna mehanička
čvrstoća postiže se spajanjem više lanaca u paralelu. Upravo prema broju izolatorskih članaka možemo
najlakše prepoznati naponsku razinu nekog dalekovoda. Presjek kapastog porculanskog izolatorskog
članka nalazi se na Slici 35. Jedan članak sastoji se od dva metalna dijela: kape i batića koji je usađen s
donje strane tako da je prilikom spajanja više članaka u niz porculanski dio opterećen na tlak. Metalni
i porculanski dijelovi kao i kod potpornog izolatora povezuju se cementom. S donje strane članka
izvedena su rebra također kako bi se produljila staza puzajućih struja. Na slikama 36 i 37 nalaze se
magleni kapasti izolator (za krajeve s dugotrajnim i čestim maglama) i kapasti izolator za zagađenu
atmosferu.

Slika 35 Presjek kapastog izolatorskog članka

Slika 36 Magleni kapasti izolator Slika 37 Kapasti izolator za zagađenu atmosferu

16
 Masivni izolator u odnosu na kapasti izolator ima mnogo dulju probojnu stazu u odnosu na
veličinu članka (Slika 38), te je porculanski dio opterećen vlačno. Štapni izolator prikazan je na Slici 39,
a njegov nedostatak je što u slučaju proboja moramo zamijeniti cijeli izolator a ne samo jedan njegov
dio. Nekoliko štapnih izolatora se također može složiti u lanac. Najnovija tendencija u razvoju izolatora
je upotreba novih umjetnih izolatorskih materijala. Presjek jednog kompozitnog (složenog)
polimernog izolatora nalazi se na Slici 40. Izolatorski dio sastoji se od lagane jezgre načinjene od
poliestera pojačanih staklenim vlaknima, te vanjskog dijela od silikonske ili teflonske gume. Na Slici 41
prikazan je nadzemni vod kojemu su konzole izrađene od kompozitnih izolatora. Na taj je način
ušteđeno na materijalu za izradu stupa koji može biti manje visine, a ujedno je i bolje čišćenje izolatora
kišom. Na istoj slici nalazi se i razmaknik (odstojnik) između faza koji je isto tako izrađen kao kompozitni
izolator. Na kraju poglavlja o izolatorima možemo dodati kako se zatezni izolatorski lanci puno bolje
čiste kišom od nosivih lanaca. Kako bi se poboljšalo njihovo čišćenje kišom, dva nosiva izolatorska lanca
spajaju se zajedno u obliku slova V.

Slika 38 Presjek masivnog izolatorskog članka Slika 39 Štapni izolator Slika 40 Kompozitni polimerni
izolator

Slika 41 Konzole od kompozitnih izolatora i razmaknik između faznih vodiča

17
 2.4. PRIBOR
Osim stupova, vodiča i izolatora na nadzemnim vodovima koristi se puno ostalih manjih
dijelova koji omogućuju njihovo povezivanje. Pribor je opterećen termički uslijed prolaza struje, ali i
mehanički. Pribor se dijeli na spojni, ovjesni i zaštitni. Spojni pribor ima funkciju omogućavanja prolaza
struje. Ovjesni pribor mehanički povezuje vodič i izolatore sa stupom. Zaštitni pribor obavlja razne
zaštitne funkcije kao što su zaštita od vibracija, otklanjanje električnog luka od vodiča i izolatora,
promjena izgleda električnog polja (homogenizacija) i ostalo. Pritom je potrebno naglasiti kako
navedena podjela nije stroga i jednoznačna jer mnogi elementi mogu istovremeno imati više funkcija.

Spojni pribor je sljedeći:

- vijčana spojnica
- zarezna spojnica
- kompresijska spojnica
- odstojnik (razmaknik) vodiča u snopu

Spojnicama fizički povezujemo vodiče prilikom njihova postavljanja ili u slučaju pucanja vodiča. Vijčana
spojnica (Slika 42) koristi vijke te je vodiče moguće ponovno razdvojiti za razliku od zarezne i
kompresijske spojnice (Slike 43 i 44) gdje vodiči ostaju trajno povezani. Vijčana i zarezna spojnica
izrađene su najčešće od čelika, za razliku od kompresijske spojnice koja je izrađena od aluminija te je
svakako najelegantnije rješenje jer se na mjestu spoja javlja jako mali (ili nikakav) prijelazni otpor. Na
Slikama 45 i 46 nalaze se odstojnici vodiča u snopu. Njihova uloga je vodiče u snopu jedne faze držati
na razmaku. Bez njih bi uslijed djelovanja vjetra dolazilo do sudaranja vodiča u snopu jedne faze što bi
izazivalo poremećaje u prijenosu. Odstojnici se razlikuju ovisno o broju vodiča u snopu, te mjestu
postavljanja (kod izolatora ili na sredini raspona).

Slika 42 Vijčana spojnica Slika 43 Zarezna spojnica

Slika 44 Kompresijska spojnica

Slika 45 Odstojnici vodiča u snopu

18
Slika 46 Odstojnici vodiča u snopu kod izolatorskog lanca (2 i 3 vodiča u snopu)

Ovjesni pribor povezuje vodiče i izolatore sa stupom. Razlikuje se ovisno o tome da li je riječ o
nosivim ili zateznim stupovima. Na nosivim stupovima upotrebljavaju se noseće stezaljke (Slika 47) a
na zateznim stupovima zatezne stezaljke. Zatezne stezaljke mogu biti vijčane (Slika 48a), pužaste (Slika
48b) i kompresijske (Slika 48c). Na Slici 49 prikazana je vijčana zatezna stezaljka zajedno s izolatorskim
lancem. Velika se pažnja posvećuje projektiranju nosnih i zateznih stezaljki budući da se sve mehaničke
sile koje se javljaju u vodičima prenose preko njih na stupove, te su se pokazale kao jedan od kritičnih
elemenata na nadzemnim vodovima.

Slika 47 Noseće stezaljke

Slika 48 Zatezne stezaljke: a) vijčana b) pužasta c) kompresijska

19
Slika 49 Vijčana zatezna stezaljka i izolatorski lanac

Zaštitni pribor uključuje sljedeće elemente:

- zaštitne rogove
- zaštitne prstenove
- prigušne utege
- masene utege
- vizualne kugle

U slučaju pojave prenapona na vodu javljaju se velike struje koje mogu uništiti tijelo izolatora uslijed
proboja. Kako bi to spriječili upotrebljavaju se zaštitni rogovi (Slika 50) koji povećavaju vjerojatnost
proboja kroz zrak. Pojava koja pritom nastaje u zraku naziva se električni luk. U normalnom pogonu dio
izolatora koji se nalazi bliže vodiču jače je opterećen od dijela koji se nalazi bliže stupu. Naime, jakost
električnog polja pada s kvadratom udaljenosti od vodiča. U dugotrajnom pogonu to bi dovelo do
starenja i veće vjerojatnosti proboja izolatorskih članaka koji su bliže vodiču. Kako bi spriječili navedenu
pojavu upotrebljavaju se zaštitni prstenovi (Slika 51) koji uravnotežuju, homogeniziraju električno
polje duž izolatorskog lanca. Pritom se zaštitni rogovi i prstenovi mogu upotrijebiti samo s jedne strane
ili s obje strane izolatorskog lanca. Ukoliko se primjenjuju samo s jedne strane tada se nalaze na strani
uz vodič. Valja napomenuti i kako sami zaštitni rogovi djelomično doprinose oblikovanju električnog
polja. Razne kombinacije zaštitnih rogova i prstenova prikazane su na Slici 52. Prigušni utezi (Slika 53)
imaju funkciju prigušenja njihanja voda koje nastaje uslijed djelovanja vjetra, i to prvenstveno one
komponente vjetra koja puše horizontalno u smjeru trase voda. Osim prigušnih utega koriste se i
maseni utezi od olova, čelika ili betona koji se vješaju na izolatorske lance kako bi se smanjio njihov
otklon uslijed bočnog djelovanja vjetra. U blizini zračnih luka i manjih uzletišta koriste se obojane
plastične kugle kako bi povećali vidljivost vodova. Iz istih razloga bojaju se i stupovi vodova.

Slika 50 Zaštitni rogovi

20
Slika 51 Zaštitni prstenovi

Slika 52 Razne kombinacije zaštitnih rogova i prstenova

Slika 53 Prigušni utezi

21
 2.5. ZAŠTITNO UŽE I UZEMLJENJE
Zaštitno (gromobransko, dozemno) uže nalazi se na vrhu stupa, uzemljeno je i njegova glavna
uloga je zaštita voda od udara groma. Uz to ono mora osigurati dovoljno nisku nultu impedanciju voda
radi urednog rada zaštite kod jednofaznih kvarova o čemu će više riječi biti u poglavlju o električnim
konstantama vodova. Materijali koji se koriste za izradu zaštitne užadi su čelik, ali i neki vodljiviji vodiči,
npr. alučel. Kao što smo već ranije spomenuli vodovi služe i za prijenos informacija, a tome prvenstveno
služi zaštitno uže, te se umjesto jedne žice ugrađuje optički kabel.

Svi metalni dijelovi stupova koji u normalnom pogonu nisu pod naponom moraju biti uzemljeni
kako bi se osigurala sigurnost ljudi ali i nesmetan rad samog dalekovoda. Na dalekovodnim stupovima
koriste se najčešće trakasti uzemljivači. Isto tako, potrebno je osigurati kvalitetnu galvansku vezu
zaštitnog užeta s uzemljenjem. Kod čeličnih stupova dovoljno je dobro povezati zaštitno uže sa stupom,
a kod betonskih stupova najčešće postoji metalna traka koja povezuje zaštitno uže i uzemljivač (osim
ako ne postoji sigurna metalna veza unutar samoga stupa kod armiranobetonskih stupova).

22
 3. MEHANIČKI PRORAČUN VODIČA DALEKOVODA

Idealno gipko uže pod djelovanjem sile teže zauzima oblik lančanice. Na Slici 51 prikazane su
karakteristične veličine bitne za mehanički proračun vodiča dalekovoda:

A, B – ovjesišta

yA [m] – visina ovjesišta

a [m] – raspon, horizontalni razmak između ovjesišta

f [m] – provjes, okomiti razmak između sredine raspona i užeta

hS [m] – sigurnosna visina, definira se pri maksimalnom provjesu

a
A a/2 B

yA

hs

Slika 51 Karakteristične veličine mehaničkog proračuna vodiča dalekovoda (horizontalni raspon)

Ukoliko se ovjesišta nalaze na istoj visini, takav raspon nazivamo horizontalni a ukoliko se ovjesišta
nalaze na različitoj visini, raspon nazivamo kosim. Jedan kosi raspon prikazan je na Slici 52. Kod kosog
raspona javlja se još jedna karakteristična veličina – denivelacija (označena s h). Denivelacija je visinska
razlika ovjesišta. Potrebno je napomenuti kako se kod kosog raspona najniža točka lančanice ne nalazi
na sredini raspona kao kod horizontalnog raspona.

A
f

a/2

Slika 52 Kosi raspon

23
 Mehanički proračun vodiča je uređen propisom „Pravilnik o tehničkim normativima za
izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona 1 kV do 400 kV“. Najbitniji
parametar okoline koji utječe na mehaniku vodiča je temperatura. Povećanjem temperature dolazi do
produljenja vodiča, a time i povećanja provjesa što može ugroziti sigurnosnu visinu. S druge pak strane
smanjenjem temperature vodič se steže, povećava se zatezna sila u vodiču i može doći do pucanja.
Pravilnik propisuje tri karakteristične temperature relevantne za mehanički proračun vodiča:

- maksimalna temperatura: 40°C

- minimalna temperatura: -20°C
- temperatura pri kojoj dolazi do pojave dodatnog tereta na dalekovodu: -5°C

U normalnom pogonu uže je opterećeno vlačnom silom. Jedan od ciljeva mehaničkog

proračuna vodiča je određivanje optimalne sile kojom je potrebno zategnuti uže na zateznim
stupovima. Ukoliko je ta sila prevelika ugrožena je mehanička čvrstoća užeta, a s druge pak strane
ukoliko je zatezna sila premala ugrožena je sigurnosna visina (zbog prevelikog provjesa). Fizikalne
veličine koje se javljaju u proračunu i njihove oznake navedene su u nastavku:

- duljina užeta l [m]

- vlačna sila F [N]
- presjek užeta A [mm2]
- produljenje užeta Δl [m]

Osim ovih osnovnih veličina koriste se još dvije izvedene veličine:

F
- zatezno naprezanje   [N/mm2] (3.1)
A
l
- relativno produljenje (rastezanje ili otpust)   [‰] (3.2)
l
Postoje dva tipa rastezanja:

- elastično rastezanje  e koje nestaje nakon prestanka djelovanja sile

- trajno rastezanje  t koje ostaje trajno nakon prestanka djelovanja sile
Omjer naprezanja i rastezanja u slučaju elastičnog rastezanja naziva se modul elastičnosti:


E  N/mm 2  (3.3)
 
Ovisnost rastezanja (deformacije) i naprezanja (opterećenja) nalazi se na Slici 53. Prvo što
možemo uočiti je početno koljeno na karakteristici. Kako bi izbjegli početno koljeno u karakteristici
užad se prije montaže podvrgava prednaprezanju najvećim pogonskim naprezanjem. Ako dođe do
rasterećenja u području proporcionalnosti radna točka se više ne vraća u 0 nego u točku C, odnosno u
točku trajnog rastezanja  t . Ukoliko se pređe granica proporcionalnosti  gp radna točka se ne vraća

u točku C. Na karakteristici je označena i prekidna čvrstoća  p koje se definira kao najveće naprezanje
koje uže može izdržati jednu minutu, a da ne dođe do loma užeta. Ovisnost rastezanja i naprezanja za
prednapregnuto uže prikazano je na Slici 54. Na karakteristici se sada, naravno, ne nalazi početno
koljeno. Osim prekidne čvrstoće  p i granice proporcionalnosti  gp označeni su i iznimno dopušteno
naprezanje  t i normalno dopušteno naprezanje  d . Iznimno dopušteno naprezanje se definira kao

24
naprezanje koje uže mora izdržati godinu dana, a normalno dozvoljeno naprezanje je najveće
dopušteno naprezanje u normalnom pogonu i iznosi najčešće 40% prekidne čvrstoće (  d  40%  p ).

PREKIDNA ČVRSTOĆA
p
 gp GRANICA PROPORCIONALNOSTI

PODRUČJE
PROPORCIONALNOSTI

0
t POČETNO KOLJENO
0 C 
Slika 53 Ovisnost rastezanja (deformacije) i naprezanja (opterećenja)

p PREKIDNA ČVRSTOĆA
t IZNIMNO DOPUŠTENO NAPREZANJE
 gp GRANICA PROPORCIONALNOSTI

d NORMALNO DOPUŠTENO NAPREZANJE

0 
Slika 54 Ovisnost rastezanja i naprezanja za prednapregnuto uže

Na vodiče dalekovoda djeluju vertikalne i horizontalne sile. Vertikalne sile koje djeluju na uže
su vlastita težina i težina dodatnog tereta. Vlastita težina najčešće se izražava po jedinici duljine
G0  N/m ili kao specifična težina užeta koja se naziva još i reducirana vlastita težina užeta (vlastita
težina podijeljena presjekom užeta):

G0
0   N/(m  mm 2 )  (3.4)
A 

Osim standardne jedinice za težinu [N] često se koristi i deset puta veća mjerna jedinica [daN]. Dodatni
teret na užetu uzrokuje inje, snijeg ili led. Razlikujemo normalni i iznimni dodatni teret. Normalni
dodatni teret definira se kao najveći teret u razdoblju od 5 godina i služi u proračunima za kontrolu
normalnog dopuštenog naprezanja. U propisima se za normalni zimski teret koristi empirijska formula

Gl 0  k  0.18 d daN/m (3.5)

25
gdje je d promjer vodiča u milimetrima, a koeficijent k ovisi o klimatskim karakteristikama.
Vrijednosti koeficijenta k koje se upotrebljavaju su 1, 1.6, 2.5 i 4 za različita klimatska podneblja.
Iznimni dodatni teret Gl definira se na temelju statistike kao najveći teret u razdoblju od 20 godina i
služi za kontrolu iznimnog dopuštenog naprezanja. U propisima se koristi sljedeća relacija
Gl  2Gl 0 daN/m . Specifična težina zaleđenog vodiča jednaka je zbroju specifične težine vodiča i
specifične težine leda:

 z  l 0 (3.6)

Horizontalna sila koja djeluje na vodič je sila vjetra. Utvrđivanje brzine vjetra odnosno
odgovarajućeg tlaka određuje se prema maksimalnom tlaku vjetra koji se pojavljuje prosječno svakih
5 godina na promatranom području. Horizontalna sila vjetra koja djeluje na promatrani element voda
računa se prema sljedećoj relaciji:

P  Avj  p  cvj  sin  (3.7)

pri čemu su:

P  N  sila vjetra

Avj  m 2  površina promatranog elementa

p daN/m 2  tlak vjetra

cvj koeficijent djelovanja vjetra (za vodiče cvj  1 , za stupove cvj  0.7  2.8 )

  kut pod kojim vjetar djeluje na promatrani element

Tlak vjetra određuje se prema formuli:

v2
p  daN/m2  (3.8)
16

 
gdje je v m/s brzina vjetra. Tlak vjetra ovisi o visini nadzemnog voda, a podaci o maksimalnim
brzinama vjetra dobivaju se na temelju mjerenja. Za proračun sile vjetra uzima se prva veća vrijednost
iz Tablice 2 koja je definirana u spomenutom pravilniku. Npr. za brzinu vjetra od 150 km/h (41.67 m/s)
dobije se tlak vjetra 108.51 daN/m2, što znači da se za proračun sile vjetra uzima vrijednost 110
daN/m2.
Tablica 2 Proračun tlaka vjetra u ovisnosti o visini voda
Visinska zona voda Tlak vjetra (daN/m2)
Osnovna visinska zona od 0 do 40 m iznad zemlje 60 75 90 110 130
Dijelovi voda u zoni između 40 i 80 m iznad zemlje 75 90 110 130 150
Vod visine do 15 m iznad zemlje 50 60 75 90 110

26
3.1. IZVOD JEDNADŽBE LANČANICE
Pretpostavke koje ćemo koristiti prilikom izvoda jednadžbe lančanice su sljedeće:

- raspon je horizontalan, tj. ovjesišta su na istoj visini

- vodič je potpuno gibak, elastičan i homogen
- ovjesišta su fiksna (ne uzima se u obzir utjecaj nosnih i zateznih izolatorskih lanaca)
- opterećenje (vlastita težina i dodatni teret) orijentirano je vertikalno prema dolje
- opterećenje je ravnomjerno raspoređeno po duljini užeta
- smjer vjetra je vodoravan, a sila je okomita na silu težine vodiča

Kao što je već spomenuto homogeno elastično uže opterećeno teretom ravnomjerno po duljini
zauzima oblik lančanice. Na slici 55 nalazi se prikaz horizontalnih i vertikalnih naprezanja užeta u
horizontalnom rasponu.

Slika 55 Prikaz horizontalnih i vertikalnih naprezanja užeta u horizontalnom rasponu

Horizontalna komponenta naprezanja x je konstantna, tj. nema prirasta horizontalnog opterećenja,

dok je vertikalna komponenta naprezanja linearna funkcija duljine užeta:

d y    dl (3.9)

 y   l (3.10)

U točki C postoji samo horizontalno naprezanje, vertikalno naprezanje jednako je 0, dok u točki B
vertikalno naprezanje ima svoju maksimalnu vrijednost.

Rezultantno naprezanje u nekoj točki jednako je:

27
   x2   y2 (3.11)

Položaj užeta u promatranoj točki jednak je:

dx  x
 (3.12)
dy  y

Prirast duljine užeta dl  dx 2  dy 2 ujedno određuje i prirast vertikalnog opterećenja

d y    dl    dx2  dy 2 (3.13)

iz čega dalje slijedi

 d 
2

dx  dy   y 
2 2
(3.14)
  
i uvrštavanjem (3.12):

 d y   y2
2

dx  
2
  dx  2
2
(3.15)
   x
Uvođenjem supstitucije

y
 shZ (3.16)
x
i sređivanjem prethodne jednadžbe dobivamo:

  y2   d ( x  shZ ) 
2

dx  1  2   
2
 (3.17)
     
 x 

   chZ  dZ 
dx  1  sh 2 Z   x  (3.18)
  
 x  chZ  dZ x
dx   dZ (3.19)
  ch2 Z 

Dobivenu jednadžbu potrebno je integrirati od početne vrijednosti x  0 kojoj odgovara Z  0 pa do

  lx
nekog proizvoljnog x kome odgovara Z  Arsh što proizlazi iz (3.10) i (3.16) pri čemu je lx
x
duljina užeta do koordinate x . Integriranjem u navedenim granicama dobivamo:

x  l
x Arsh x (3.20)
 x

28
  x x 
lx  sh (3.21)
 x
a
Sada slijedi kako je duljina užeta u polurasponu x  jednaka:
2

 x a 
l sh (3.22)
 2 x

odnosno ukupna duljina užeta je dvostruko duža.

Kako bi dobili funkcijsku ovisnost y  f ( x) jednadžbu (3.21) potrebno je derivirati po x

 x  
d  x  sh 
 x   ch x  
 
dl
(3.23)
dx dx x
Iz čega dalje proizlazi

x 
dl  dx 2  dy 2  ch  dx (3.24)
x
Koristeći identitet

sh 2 a  ch 2 a  1 (3.25)

dobivamo:

x 
dy  dl 2  dx 2  sh  dx (3.26)
x
Integriranjem po varijabli x dobivamo jednadžbu lančanice:

x 
x
y   sh  dx (3.27)
0
x

x x 
y  ch (3.28)
 x

Razvojem hiperbolne funkcije u red i zanemarenjem viših potencija dobivamo jednadžbu parabole:

  
2
 
4

 
  1  x  1  x 
y   1         ... (3.29)
  2!    4!    
     
     

29
   
2

 
 1  x 
y   1      (3.30)
  2!    
   
   

a
Provjes užeta dobit ćemo tako da y koordinatu točke A ( x  ) oduzmemo od y koordinate točke C
2
( x  0 ):

a  a  
f  y    y (0)   ch  (3.31)
2  2  

 a 
f   (ch  1) (3.32)
 2 

Razvojem jednadžbe provjesa u red dobiva se

  1  a    2 1  a    2  
f    1         ...   1 (3.33)
   
 2!  2    4!  2     

  1  a   
2

f   1      1 (3.34)
  2!  2    

a2  
f  (3.35)
8 

Za raspone manje od 400 m razlika provjesa između točne formule (po lančanici) i približne formule
(po paraboli) je manja od 5 %.

Relativni provjes definira se kao:

f
 100% (3.36)
a
Za raspone manje od 400 m relativni provjes kreće se između 2 i 3%.

Za ukupnu duljinu užeta smo prema (3.22) dobili:

 a 
l  2 sh (3.37)
 2

Razvojem u red i zanemarenjem viših potencija dobivamo:

  a   1  a   3 
l  2      ... (3.38)
  2   3!  2    

30
 a3   2
l a
24   2

 a2   2 
l  a 1  2 
(3.39)
 24   

Relativni otpust definira se kao:

l a
 1000 (3.40)
a
Uvrštavanjem izraza (3.39) za relativni otpust dobivamo i izraz:

a2   2
 1000 (3.41)
24   2
Za raspone manje od 400 m relativni otpust kreće se između 1 i 2 promila.

3.2. JEDNADŽBA STANJA

Do sada je promatran položaj užeta samo u stacionarnom stanju pri određenoj temperaturi i
opterećenju, no mehanički proračun uključuje i razmatranje promjene stanja. S porastom temperature
uže se rasteže, provjes se povećava, a njegovo naprezanje se smanjuje. Sa smanjenjem temperature
uže se steže, provjes se smanjuje, a njegovo naprezanje se povećava. Promjena temperature 
uzrokuje promjenu duljine l , promjenu provjesa f i promjenu naprezanja  .

Duljina užeta poslije promjene jednaka je:

 2  1
l2  l1  1    (2  1 )   l1  1    (2  1 )   (3.42)
E
 1 
pri čemu je    toplinski koeficijent rastezanja užeta. Prvi pribrojnik u (3.42) odnosi se na
 C° 
povećanje duljine zbog povećanja temperature, a drugi pribrojnik na povećanje duljine zbog smanjenja
naprezanja (uslijed povećanja temperature).

Uvrštavanjem izraza za duljinu vodiča prema jednadžbi parabole (3.39) u prethodni izraz dobivamo:

 a 2   22   a 2   12    2   1 
a  1  2 
 a   1   1
2     1    2  1   (3.43)
 24   2   24  1   E 

a 2   22   2   1 a 2   12 a 2   12  2   1 
1  1       1    2  1   (3.44)
24   22  E 24  12 24  12 E 

Zadnji član u zagradi na desnoj strani zbog male vrijednosti možemo zanemariti pa dalje slijedi

31
 a 2   22  2   1 a 2   12  2  1 a 2   12
1  1       2 1
        2 1
       2  1  (3.45)
24   22 E 24   12 E 24   12

Ponovno zadnja dva člana na desnoj strani jednakosti možemo zanemariti i daljnjim sređivanjem
dolazimo do jednadžbe stanja vodiča:

1   2 a 2   12  22 
   (2  1 )     (3.46)
E 24   12  22 

Sada ukoliko nam je poznato naprezanje  1 na nekoj temperaturi 1 možemo odrediti naprezanje  2

na nekoj drugoj temperaturi 2 .

3.2.1. KRITERIJ KRITIČNOG RASPONA

Najveće naprezanje u vodiču javlja se na najnižoj propisanoj temperaturi, tj. na -20°C ili kada
se na vodiču javlja dodatni teret, tj. na -5°C s dodatnim teretom. Na Slici 56 prikazana je ovisnost
naprezanja o rasponu. Kritični raspon akr je raspon kod kojega je naprezanje pri -20°C jednako
naprezanju pri -5°C s dodatnim teretom (ledom). Ako je raspon vodiča veći od nekog kritičnog raspona
( a  akr ) maksimalno naprezanje nastupa pri -5°C s dodatnim teretom. I obrnuto, ako je raspon vodiča

manji od nekog kritičnog raspona ( a  akr ) maksimalno naprezanje nastupa pri -20°C.

Slika 56 Ovisnost naprezanja o rasponu i kritični raspon

Izraz za kritični raspon dobit ćemo uvrštavanjem opisanog uvjeta u jednadžbu stanja vodiča (3.46).

Dakle, prvo stanje odgovara uvjetima:

 1   max
1  20C (3.47)
1   0
A drugo stanje:

32
 2   max
2  5C (3.48)
2  z
Njihovim uvrštavanjem i sređivanjem dobivamo:

 max   max akr2   02 2 

   (20  5)    2  2z  (3.49)
E 24   max  max 

360  
akr   max  (3.50)
 z2   02

3.2.2. KRITERIJ KRITIČNE TEMPERATURE

Osim najvećeg naprezanja, drugi bitan parametar za sigurnost voda i okoline je najveći provjes.
Najveći provjes nastupa pri najvišoj propisanoj temperaturi +40°C ili kada se na vodiču javlja dodatni
teret, tj. na -5° s dodatnim teretom. Odgovor na ovo pitanje dat će nam kriterij kritične temperature.
Kritična temperatura je ona temperatura kod koje je provjes bez dodatnog tereta jednak provjesu
zaleđenog vodiča (na -5°C). Neka prvo stanje odgovara zaleđenom vodiču:

1   z
1  5C (3.51)
1   z

(  z je naprezanje zaleđenog voda)

a drugo stanje vodiču bez leda upravo na kritičnoj temperaturi:

2
2  kr (3.52)
2  0
Uvrštavanjem uvjeta (3.51) i (3.52) u izraz za provjes (3.35) dobivamo:

a2   z a2   0
f1  f 2   (3.53)
8  z 8  2

0
2  z  (3.54)
z
A zatim uvrštavanjem početnih uvjeta i izraza (3.54) u jednadžbu stanja (3.46) dolazimo do izraza za
kritičnu temperaturu:

0  
 z  z   
z a 2   z2  02 0
   (5  kr )   2  (3.55)
24   z 2 0 
2
E
   

1
 z2 
33
 z  0 
kr   1    5 (3.56)
 E  z 

Ukoliko je kritična temperatura manja od 40°C tada maksimalni provjes nastupa pri temperaturi 40°C,
a ukoliko je kritična temperatura veća od 40°C tada maksimalni provjes nastupa pri -5°C s dodatnim
teretom (ovo vrijedi budući da je pravilnikom propisano kako je najviša dopuštena temperatura 40 °C).

Ukoliko maksimalni provjes nastupa pri -5°C s dodatnim teretom izraz za maksimalni provjes glasi:

a2   z
f max  (3.57)
8  z

a ukoliko maksimalni provjes nastupa pri 40°C tada je izraz za njegovo računanje:

a2   0
f max  (3.58)
8   40C

pri čemu je  40C naprezanje pri 40°C koje je potrebno odrediti iz jednadžbe stanja.

U slučaju da je zadani raspon veći od kritičnog raspona ( a  akr ) tada se maksimalno dopušteno

naprezanje javlja pri -5°C s ledom, tj.  z   max , a izraz za kritičnu temperaturu tada glasi:

 max   0 
kr   1    5 (3.59)
 E  z 

U suprotnom slučaju, kada je zadani raspon manji od kritičnog raspona, maksimalno dopušteno
naprezanje javlja se pri -20°C i tada je potrebno pomoću jednadžbe stanja odrediti naprezanje pri -5°C
s ledom, tj.  z .

Opisani postupak sažeto je grafički prikazan na dijagramu na Slici 57.

Slika 57 Dijagram za određivanje maksimalnog provjesa

34
 4. ELEKTRIČNE KONSTANTE VODOVA

Osnovne konstante voda i njihove mjerne jedinice su:

- 
jedinični otpor R1 Ω/km 
- jedinični induktivitet L1 H/km 
- 
jedinični odvod G1 S/km 
- 
jedinični kapacitet C1 F/km 
Vrijednosti osnovnih konstanti voda ovise o materijalu od kojih je vod načinjen, svojstvima
okoline te o geometrijskom rasporedu voda. Dijelimo ih na tople (otpor i odvod) i hladne (induktivitet
i kapacitet) jer prolaskom struje otpor i odvod izazivaju toplinske gubike. Prema položaju na vodu
dijelimo ih na uzdužne (otpor i induktivitet) i poprečne (odvod i kapacitet).

U proračunima izmjenične struje hladne konstante javljaju se u obliku ovisnom o frekvenciji kao:

- 
jedinični induktivni otpor ili jedinična reaktancija X1   L1 Ω/km 
- jedinična kapacitivna vodljivost ili jedinična susceptancija B1  C1 S/km 
te ih zajedno s toplim konstantama sastavljamo u kompleksne vrijednosti:

- 
jedinični prividni otpor ili jedinična impedancija Z1  R1  jX1 Ω/km 
- 
jedinična prividna vodljivost ili jedinična admitancija Y1  G1  jB1 S/km 

4.1. OTPOR
Jedinični djelatni otpor voda R1 definira se kao pad napona U ili gubitak snage P po
jedinici duljine voda ako vodičem teče istosmjerna struja od 1A:

U P 
R1   2  Ω/m (4.1)
I I q
pri čemu je:

 Ωm specifični otpor vodiča

q  m 2  presjek vodiča

Osnovna razlika između prijenosa istosmjerne i izmjenične struje je pojava skin efekta koji se javlja kod
izmjenične struje koja teče uz rub vodiča. Zbog toga se prolaskom izmjenične struje otpor povećava
budući da se efektivna površina kojom teče struja smanjuje. Prvo ćemo pokazati jednostavan
kvalitativan dokaz skin efekta, a zatim ćemo kvantitativno opisati kako se struja mijenja u presjeku
vodiča.

35
 Promotrimo okrugli vodič na Slici 58 sastavljen od beskonačno mnogo strujnica koje unutar i
izvan vodiča stvaraju magnetski tok. Magnetski tok izvan vodiča ulančan je jednako sa strujnicom koja
se nalazi u središtu vodiča kao i sa strujnicom koja se nalazi na rubu vodiča, stoga ga možemo
zanemariti. S druge pak strane, magnetski tok unutar vodiča u potpunosti je ulančan sa strujnicom u
središtu vodiča dok niti malo ne obuhvaća strujnicu na rubu vodiča. Slijedi kako je induktivitet strujnice
u središtu vodiča veći od induktiviteta strujnice na rubu vodiča. Kako je razlika napona između početka
i kraja vodiča jednaka na cijelom presjeku vodiča proizlazi kako gustoća struje raste prema rubu vodiča
zbog pada induktivnog otpora. Skin efekt ovisi o presjeku vodiča, frekvenciji struje, te permeabilnosti i
otpornosti materijala vodiča. Što je veći presjek skin efekt je izraženiji. Isto vrijedi i za frekvenciju struje
jer je tada induktivni otpor, tj. reaktancija veća. Isto tako u magnetskim materijalima (velika relativna
permeabilnost) skin efekt je izraženiji budući da je ulančani tok veći. S druge pak strane, skin efekt je
manje izražen u materijalima s većom otpornošću budući da je tada manja zastupljenost induktivnog
otpora u ukupnom, prividnom otporu.

Slika 58 Uz kvalitativan dokaz skin efekta

Kako bi kvantificirali povećanje otpora duž presjeka vodiča krenut ćemo od Amperovog zakona
protjecanja:

I  Hdl
l
(4.2)

Primjenom na homogeni cilindrični vodič (Slika 59) dolazimo do sljedećeg izraza:

Ix
Hx  (4.3)
2   x
Za struju unutar polumjera x vrijedi:
x
I x   ix  2  x  dx (4.4)
0

pri čemu je i x gustoća struje na udaljenosti x od središta vodiča.

36
 dix
ix   dx
dx
a b
r Hx dx
c ix d x
x

Slika 59 Presjek homogenog cilindričnog vodiča uz izvod izraza za skin efekt

Uvrstimo izraz (4.4) u (4.3) te ga diferenciramo po x :

x
I 1
H x  x    ix  x  dx (4.5)
2  x x 0
x
H x  x   ix  x  dx (4.6)
0

dH x
 x  H x  ix  x (4.7)
dx

dH x 1
  H x  ix (4.8)
dx x
Gustoća magnetskog toka na udaljenosti x jednaka je:

Bx    H x (4.9)

pri čemu je  magnetska permeabilnost materijala vodiča.

Magnetski tok kroz petlju a-b-c-d površine 1 dx jednak je

x  Bx  dx    H x  dx (4.10)

te se u njoj inducira napon

dBx
ux     j  H x  dx (4.11)
dt
(deriviranje u vremenskoj domeni odgovara množenju u frekvencijskoj domeni)

Istovremeno, inducirani napon jednak je razlici pada napona u a-b i c-d:

dix
u x    iab    icd     dx (4.12)
dx
Izjednačavanjem (4.11) i (4.12) slijedi:

dix
  j  H x  dx     dx (4.13)
dx

37
  dix
Hx   (4.14)
  j dx
Dobiveni izraz diferenciramo po x :

dH x  d 2ix
  (4.15)
dx   j dx2
i uvrstimo u (4.8):

 d 2ix  1 dix
    i (4.16)
  j dx   j x dx x
2

d 2ix 1 dix 
   j   ix  0 (4.17)
dx 2
x dx 
Rješenje dobivene diferencijalne jednadžbe su Besselove funkcije nultog reda:

ix  J 0  B0 ( z ) (4.18)

pri čemu je J 0 gustoća struje u središtu vodiča, a izraz B0 ( z ) jednak je

 z / 2  z / 2  z / 2
2 4 6

B0 ( z )  1     .... (4.19)
1!  2!  3!
2 2 2

Veličina z jednaka je:

z  jx  jm (4.20)

pri čemu je m


m (4.21)


Proizlazi kako se gustoća struje mijenja ne samo po iznosu nego i po faznom kutu, te se gustoća struje
povećava prema površini vodiča, tj. što je veći mx :

 m2 x 2 m4 x 4 m6 x 6 
ix  J 0 1  j 2  4  j  ....  (4.22)
 2 2  2!
2
2 6
 3!
2

 
Veličina d koja se definira kao

1 
d  (4.23)
m 

naziva se dubina prodiranja i označava udaljenost od površine vodiča na kojoj je gustoća struje e puta
manja nego na površini vodiča. Što je manja dubina prodiranja skin efekt je izraženiji, tj. povećanje
otpora je veće. Ponovno sada možemo vidjeti kako je skin efekt izraženiji za struje više frekvencije,

38
feromagnetske materijale te vodiče s malom otpornošću. Uvrstimo li vrijednosti specifične otpornosti
i magnetske permeabilnosti bakra i aluminija u (4.23) dobivamo:

0,047
d (4.24)
f

za bakar, i

0,06015
d (4.25)
f

za aluminij.

Pri frekvenciji 50 Hz dubina prodiranja za aluminij iznosi 8.5 mm, a za bakar 6.6 mm. Dubina prodiranja
je važna veličina jer nam daje informaciju o iskorištenosti vodiča. Naime, ukoliko je dubina prodiranja
veća od radijusa vodiča, vodič je dobro iskorišten i obratno.

Povećanje otpora zbog skin efekta približno je jednako:

  2 f   2 f  
2 4

RAC  RDC 1    (4.26)

 192  RDC 2
46080  RDC2

 
Npr. istosmjerni djelatni otpor Al/Če vodiča presjeka 240/40 iznosi 0.1187 Ω/km. Uvrštavanjem
f  50 Hz i   4 104 dobivamo RAC  0.1194 Ω/km . Skin efekt je izraženiji kod masivnih vodiča u
odnosu na višežične, a ovisi o broju žica i njihovim promjerima. Povećanje otpora kod višežičnih vodiča
presjeka 16 mm2 iznosi oko 0.1%, kod presjeka 150 mm2 preko 0.5%, te skoro 2% za vodiče presjeka
300 mm2.

Gubici u vodiču potječu od vlastite struje ali i od induciranih struja koje nastaju zbog toka struje u
susjednim vodičima. Osim gubitaka u vodiču, gubici nastaju i u vodljivim konstrukcijskim elementima.
Slijedi kako je ukupni efektivni otpor vodiča

R1  kR  RDC (4.27)

pri čemu je k R faktor gubitaka koji je jednak:

k R  kS  k B  k K (4.28)

gdje su:

k S faktor skin efekta, k B faktor blizinskog efekta i k K faktor konstrukcijskih elemenata.

Kod nadzemnih vodova faktore k B i k K redovito zanemarujemo.

Otpor vodiča također ovisi i o temperaturi, a vrijedi sljedeća relacija:

  0  1      20 (4.29)

0 je specifična otpornost vodiča na 20°C,  je temperaturni koeficijent povećanja otpora, a  je

temperatura vodiča. Za bakar i aluminij povećanje temperature za 25°C uzrokuje povećanje otpora za
oko 10%.

39
 4.2. ODVOD
Odvod G definiramo kao odnos gubitaka po jedinici duljine prema kvadratu napona ili kao
odnos djelatne komponenete poprečne struje po jedinici duljine prema naponu:

I r P
G1   2 S/km  (4.30)
V V
Odvod nastaje zbog nesavršene izolacije voda, a sastoji se od dva dijela:

G1  G0  Gd (4.31)

strujnog vođenja izolacije G0 i gubitaka u izolaciji zbog izmjenične polarizacije Gd . Kod nadzemnih
vodova prisutna je samo prva komponenta, a sastoji se od kliznih struja (na izolatorima) i gubitaka
korone (tinjavo izbijanje u zraku oko vodiča).

U normalnim prilikama za nadzemne vodove vrijedi kako je G1  0.1μS/km te se često zanemaruje, a

za kabele vrijedi:

G1  0.005    C1 S/km (4.32)

pri čemu je C1 pogonski kapacitet kabela.

4.2.1. KORONA
Kada jakost električnog polja oko vodiča prekorači električnu čvrstoću zraka dolazi do
električnog izbijanja i gubitka energije zbog povećanja odvoda i tu pojavu nazivamo korona. Pri
temperaturi 25°C i tlaku 0.1 Mpa dolazi do korone kod jakosti električnog polja od EZ  30 kV/cm .
Dakle, ukoliko je jakost električnog polja oko vodiča manja od električne čvrstoće zraka nema pojave
korone, a ukoliko je veća nastupa korona. Pojavu korone prati tinjavo izbijanje oko vodiča plavičaste
(modre) boje, čuje se pucketanje i osjeti se miris ozona.

Kritični napon je pogonski napon pri kojoj je jakost električnog polja oko vodiča jednaka
električnoj čvrstoći zraka, odnosno kod kojeg dolazi do pojave korone. U nastavku se nalazi izvod
formule za kritični napon. Radi jednostavnijeg proračuna pretpostavljamo beskonačno dugi, glatki,
cilindrični vodič koji je jednako nabijen te isključujemo druge utjecaje. Za gustoću električnog polja
vrijedi sljedeća relacija:

D  0 r  E (4.33)

pri čemu su 0 dielektrična konstanta vakuma, r relativna dielektričnost materijala i E jakost

električnog polja.

+ +
+ + D, E
+
+ r
+
+
+ +
+ + + +

Slika 60 Električno polje homogenog cilindričnog vodiča

40
Primijenimo li Gaussov zakon na cilindrični homogeni vodič (Slika 60), za gustoću električnog toka na
površini vodiča dobivamo:

D dS Q (4.34)
S

Q Q
D (4.35)
S 2 r l
Uvrstimo li za duljinu l  1 (jedinična duljina), jakost električnog polja na površini vodiča
1
( 0  F / m ,  r  1 ) tada je jednaka
36  

Q Q Q
E 36 109 18 109 (4.36)
2 r 0 r 2 r r

Naboj na vodiču povezan je s pogonskim naponom preko kapaciteta:

Q C V (4.37)

pa za jakost električnog polja oko vodiča vrijedi:

C V
E 18 109 (4.38)
r
Dobiveni izraz izjednačimo s električnom čvrstoćom zraka, ali pritom moramo imati na umu kako se 30
kV/cm odnosi na vršnu vrijednost faznog napona, dok se pogonski napon izražava kao linijska efektivna
vrijednost. Stoga je 30 kV/cm potrebno podijeliti s 2 (vršna vrijednost u efektivnu vrijednost) i
pomnožiti s 3 (fazna vrijednost u linijsku vrijednost).

30 U C
EZ  3   18 109 KR (4.39)
2 r
Iz čega za kritični napon proizlazi:

3  21, 2  r 36,5  r
U KR    kV  (4.40)
18 10  C 18 109  C
9

gdje je polumjer r izražen u centimetrima.

Za kapacitet u trofaznom sustavu vrijedi:

1
C (4.41)
D
18 10  ln
9

gdje je D srednja geometrijska udaljenost vodiča.

D  3 D12  D13  D23 (4.42)

Ovu formulu izvest ćemo u poglavlju o kapacitetima.

41
 1

D12 D13

2 D23 3

Uvrštavanjem izraza za kapacitet (4.41) u (4.40) dolazimo do izraza za kritični napon:

36,5  r D
U KR  18 109 ln (4.43)
18 10 9
r

D
U KR  36,5  r  ln (4.44)
r
Dobivena formula korigira se faktorom hrapavosti vodiča m ( m  1 ) i relativnom gustoćom zraka 

 D
U KR   36,5  r  ln     m (4.45)
 r

42
 4.3. INDUKTIVITET
Induktivitet je svojstvo petlje da se opire promjeni struje kroz petlju. Faradayev zakon
elektromagnetske indukcije nam kaže kako svaka promjena struje kroz petlju izaziva promjenu
ulančanog magnetskog toka koja inducira napon u petlji, a prema Lenzovom pravilu taj napon inducira
struju suprotnog smjera, tj. protivi se nastaloj promjeni:

d
e (4.46)
dt
Uvedemo li sada veličinu induktivitet koja je jednaka omjeru ulančanog toka i struje:


L (4.47)
I
dolazimo do sljedeće relacije:

di
e  L  (4.48)
dt

4.3.1. ULANČANI TOK PUNOG CILINDRIČNOG VODIČA

Oko vodiča kojim teče struja stvara se magnetsko polje čiji je smjer određen pravilom desne
ruke. Ukoliko palac desne ruke pokazuje smjer struje, tada savinuti prsti pokazuju smjer magnetskog
polja kao na Slici 61. Radi potpunosti još jednom ćemo napisati Amperov zakon protjecanja (4.2) i
primijeniti ga na puni cilindrični vodič (4.3):

I  Hdl
l
(4.49)

I A
Hx 
2    x  m 
(4.50)

Jakost magnetskog polja opada s porast udaljenosti od vodiča. Gustoća magnetskog toka ovisi o
permeabilnosti sredstva:

Bx  0  r  H x (4.51)

 Vs 
0  4   107 
 Am 
Pritom magnetska permeabilnost vakuma iznosi . Gustoća magnetskog toka u

zraku oko vodiča ( r  1 ) tada je jednaka:

I I  Vs A Vs Wb 
Bx  4   107   2 107   Am  m = m 2 = m 2 =T  (4.52)
2   x x

43
 r x

Hx

Slika 61 Smjer magnetskog polja oko vodiča kojim teče struja

Ulančani tok punog cilindričnog vodiča sastoji se od obuhvaćenog magnetskog toka unutar
vodiča i obuhvaćenog magnetskog toka izvan vodiča. Promotrimo infinitezimalno malu površinu
unutar vodiča na Slici 62:

dA  dx  dl (4.53)

Kako nas zanima jedinični induktivitet za dužinu možemo uzeti dl  1 pa izraz (4.53) je jednak

dA  dx (4.54)

dA
dl
r

dx
x

Slika 62 Obuhvaćeni magnetski tok unutar vodiča

Obuhvaćeni magnetski tok unutar vodiča kojeg stvara struja I x (struja koje teče do polumjera x unutar
vodiča) tada je jednak:

d  Bx  dA (4.55)

Uvrštavanjem (4.52) i (4.54) u gornji izraz dolazimo do

Ix
d  2 107   dx (4.56)
x

Ukoliko pretpostavimo uniformnu distribuciju struje unutar vodiča (zanemarujemo skin efekt), struju
I x možemo izraziti pomoću ukupne struje u vodiču I kao:

44
I x x2   x2
 I x  I  2 (4.57)
I r 2  r
pa izraz (4.56) postaje

x2
I
d  2 107  r 2  dA  2 107  I  x  dx (4.58)
x r2
Kako dobiveni tok veže samo dio struje unutar vodiča, ukupni ulančani tok tada je jednak:

x2 7 I  x
3
d  d  2  2 10  4  dx (4.59)
r r
Dobiveni tok potrebno je integrirati od 0 do r kako bi dobili ukupni obuhvaćeni magnetski tok unutar
vodiča:

I  x3
r r
I x4 r
 u   d  2 10 7
0 r 4  dx  2  10 7
  I (4.60)
0
r4 4 0

I
 u  2 107  (4.61)
4
Možemo primijetiti kako obuhvaćeni magnetski tok unutar vodiča ne ovisi o polumjeru vodiča, već
samo o ukupnoj struji unutar vodiča.

Promotrimo sada infinitezimalno malu površinu izvan vodiča (Slika 63). Obuhvaćeni magnetski
tok sada je jednak:

I
d  B  dA  2 107   dx (4.62)
x

Kako obuhvaćeni magnetski tok sada obuhvaća cijelu struju unutar vodiča, ukupni ulančani tok jednak
je obuhvaćenom magnetskom toku:

d  d (4.63)

Ukupni ulančani tok izvan vodiča do udaljenosti x sada je jednak

x x x
I dx
 v   2 10   dx 2 107  I    2 107  I  ln x
7
Ir  2 107  I   ln x  ln r  (4.64)
r
x r
x

x
 v  2 107  I  ln (4.65)
r

45
 dA

r
dl

dx
Slika 63 Obuhvaćeni magnetski tok izvan vodiča

Ukupni magnetski tok jednak je zbroju obuhvaćenog toka unutar i izvan vodiča:

I x  x 1  x 1

 uk   u  v  2 107   2 107  I  ln  2 107  I   ln    2 107  I   ln  ln e 4  (4.66)
4 r  r 4   r 

x
 uk  2 107  I  ln 1
(4.67)

r e 4

x
 uk  2 107  I  ln (4.68)
r

Uvedena veličina r  jednaka je

1

r  r e 4
 0.7788  r (4.69)

i naziva se reducirani radijus vodiča te u ovom obliku vrijedi samo za puni homogeni vodič. Vodiči
drugačijeg oblika (cijev, uže) imaju drugačiji korekcijski faktor. Možemo primijetiti da uvođenjem
reduciranog radijusa vodiča izrazi za ukupni ulančani tok (4.68) i ulančani tok izvan vodiča (4.65) imaju
isti oblik. Fizikalno značenje reduciranog radijusa vodiča je sljedeće: šuplji cilindrični vodič beskonačno
tanke stjenke radijusa r  proizvodi jednaki ulančani magnetski tok kao cilindrični homogeni vodič
radijusa r . Reducirani radijus vodiča nazivamo i udaljenošću vodiča od samoga sebe.

4.3.2. INDUKTIVITET DVAJU PARALELNIH VODIČA

Na Slici 64 nalaze se dva paralelna vodiča: polazni i povratni vodič tako da vrijedi I a   I b .
Ukupni tok koji stvaraju struje u oba vodiča ulančen s vodičem a u odnosu na točku x, dobiva se prema
principu superpozicije kao zbroj ulančanog toka koji stvara struja I a u vodiču a (  aa ) i dijela toka
stvorenog strujom I b u vodiču b ulančanog sa strujom vodiča a (  ab ).

46
 Фa
Фb
b a
D=Dab Ia=-Ib
Dax
Dbx
x

Slika 64 Ulančani tok dva paralelna

Slikavodiča
5.6 Slučaj dvaju paralelnih vodiča
Obuhvaćeni magnetski tok što ga stvara vodič a do udaljenosti Dax od vodiča prema (4.68) jednak je:

Dax
 aa  2 107  I a  ln (4.70)
r/
Obuhvaćeni magnetski tok što ga stvara vodič b u okolini vodiča a prema (4.62) jednak je:
Dbx
dx D D
 ab  2 107  I b  
D
x
2 107  I b  ln bx  2 107  I a  ln bx
D D
(4.71)

Ukupni obuhvaćeni magnetski tok vodiča iznosi:

 D D    D D 
 a   aa  ab  2 107  I a   ln ax/  ln bx   2 107  I a   ln  /  ax   (4.72)
 r D    r Dbx  
Ukoliko pretpostavimo x   tada vrijedi Dax  Dbx pa iz (4.72) slijedi

D
 a  2 107  I a  ln (4.73)
r/
Podijelimo li izraz (4.73) sa strujom dolazimo do induktiviteta vodiča a:

a D
La   2 107  ln / (4.74)
Ia r

4.3.3. INDUKTIVITET VIŠE PARALELNIH VODIČA

Prethodno razmatranje sada ćemo provesti na slučaju n paralelnih vodiča (Slika 65) koji
n
pripadaju istom strujnom krugu tako da vrijedi I
j a
j 0.

x
n b
Djx
Dax
j Daj a
Slika 65 Proračun induktiviteta n paralelnih vodiča koji pripadaju istom strujnom krugu

47
Za ulančani tok vodiča a poopćenjem izraza (4.71) možemo pisati:

n D jx  n n
1 
 a  2 107   I j  ln  2 107    I j  ln D jx   I j  ln  (4.75)
Daj  j a D
j a  j  a aj 

Ukoliko ponovno pretpostavimo da x teži u beskonačnost tada vrijedi Dax  Dbx  ...D jx  ...  Dnx pa
je prvi pribrojnik u izrazu (4.75) jednak 0:
n n
2 107   I j  ln D jx  2 107  ln D jx   I j  0 (4.76)
j a j a

Preostaje drugi pribrojnik u izrazu (4.75):

n
1
 a  2 107   I j  ln (4.77)
j a Daj

Na jednak način možemo zapisati ulančane tokove obuhvaćene ostalim vodičima:

n
1
 b  2 107   I j  ln
j a Dbj
 (4.78)
n
1
 n  2 107   I j  ln
j a Dnj

Pomoću izraza (4.77) i (4.78) možemo sastaviti matricu parcijalnih induktiviteta koja daje vezu između
ulančanog toka svakog pojedinog vodiča i struje kroz svaki vodič cijelog strujnog kruga:

 1 1 1 
ln D ln
Dab
ln
Dan 
 a   aa
 Ia 
   1   
ln
   2 107   Dba   Ib 
 
b

   (4.79)
     
 n    I 
ln 1 1   n
 D ln
 na Dnn 

Na dijagonali se nalaze vlastiti induktivni koeficijenti vodiča:

 ii 1
Lii   2 107  ln (4.80)
Ii Dii

a na preostalim mjestima međusobni induktivni koeficijenti vodiča:

 ij 1
Lij   2 107  ln (4.81)
Ij Dij

Pritom za udaljenosti Daa , Dbb ,... vrijedi:

48
Daa  Dbb  ...  r / (4.82)

Primijenimo dobivenu formulu (4.77) za slučaj dva vodiča:

Ia  I a b
+I D
-I
Ib   I
Daa=r' Dbb=r'
Daa  Dbb  r /
Slika 5.8 Primjer za dva vodiča
Dab  D

Ukupni obuhvaćeni tok vodiča a jednak je

n
1  1 1  7  1 1
 a  2 107   I j  ln  2 107   I a  ln  I b  ln  2 10   I  ln /  I  ln  (4.83)
j a Daj  Daa Dab   r D

D
 a  2 107  I  ln (4.84)
r/

Primijenimo sada dobivenu formulu na simetrični trofazni vod:

c c
I
j a
j  0

I b  I c   I a D D

D b
a

Slika 5.9 primjer za simetrični trofazni vod

c
1  1 1 1 
 a  2 107   I j  ln  2 107   I a  ln  Ib  ln  I c  ln  (4.85)
j a Daj  Daa Dab Dac 

 
1 1  1 1
 a  2 107   I a  ln   I  I   ln  2 107  I a  ln /  ln  (4.86)
 r / b c
D  r D
  Ia 
D
 a  2 107  I a  ln (4.87)
r/
Dobivena formula ima isti oblik kao i formula za dva vodiča. Proizlazi kako simetrični trofazni sustav
možemo promatrati kao jednofazni. Fizikalno je jedino ispravno govoriti o induktivitetu petlje, ali
jednofazni prikaz trofaznog sustava zahtijeva uvođenje pojma induktiviteta faze odnosno vodiča.

49
Primjer 4.1.

Odredi induktivitete polaznog i povratnog vodiča a i b (jednofaznog voda) polumjera ra  13.6 mm ,

odnosno rb  17.5 mm . Međusobna udaljenost vodiča je D  2 m .

Obuhvaćeni magnetski tokovi vodiča a i b jednaki su:

b
1  1 1  7  1 1
 a  2 107   I j  ln  2 107   I a  ln  Ib  ln  2 10   I a  ln  I a  ln 
j a Daj  Daa Dab   ra ' D

D
 a  2 107  I a  ln
ra '
b
1  1 1  7  1 1
 b  2 107   I j  ln  2 107   I a  ln  Ib  ln  2 10   Ib  ln  I b  ln 
j a Dbj  Dba Dbb   rb ' D

D
 b  2 107  I b  ln
rb '

Induktiviteti vodiča a i b tada su jednaki:

a 2000 H mH
La   2 104  ln  0.00105  1.05
Ia 0.7788 13.6 km km
b 2000 H mH
Lb   2 104  ln  0.000998  0.998
Ib 0.7788 17.5 km km
Ukupni induktivitet jednofaznog voda (petlje) jednak je zbroju polaznog i povratnog vodiča:

L uk  L a  L b  1.05  0.998  2.048 mH/km

Primjer 4.2.
Odredi pogonsku reaktanciju faznog vodiča simetričnog trofaznog voda Al/Če 240/40. Reducirani
radijus faznih vodiča iznosi r '  9 mm , a međusobna udaljenost vodiča je D  5.5 m .

Obuhvaćeni magnetski tok vodiča a jednak je:

c
1  1 1 1  7  1 1
 a  2 107   I j  ln  2 107   I a  ln  Ib  ln  I c  ln  2 10   I a  ln  ( Ib  I c )  ln 
j a Daj  Daa Dab Dac   ra ' D

D
 a  2 107  I a  ln
ra '

Induktivitet je tada jednak:

a 5500 H mH
La   2 104  ln  0.00128  1.28
Ia 9 km km
Kako se radi o simetričnom vodu induktiviteti sve tri faze jednaki su pogonskom induktivitetu.

50
La  Lb  Lc  L1
Pogonska reaktancija jednaka je

Ω
X 1    L1  2    f  L1  2  3.14  50  0.00128  0.402
km
4.3.4. METODA SREDNJIH GEOMETRIJSKIH UDALJENOSTI
Pomoću metode srednjih geometrijskih udaljenosti ili skraćeno SGU metode možemo
jednostavnije izračunati induktivitete vodova. Uvjet za primjenu metode je I  0 . Vodiče
podijelimo u dvije grupe: grupu A čini n polaznih vodiča, a grupu B m povratnih vodiča kao na Slici 66.
n polaznih vodiča m povratnih vodiča

A a n 1 m B

2
b c 3

Slika 66 Metoda srednjih

Slika geometrijskih
6.1 skupine polaznih iudaljenosti i podjela vodiča u dvije grupe
povratnih vodiča

Pretpostavit ćemo kako su struje u svim vodičima jedne grupe jednake:

n

I
j a
j  I (4.88)

I
Ij  (4.89)
n
m

I
k 1
k  I (4.90)

I
Ik  (4.91)
m

Za ulančani tok vodiča a vrijedi:

n 1 m
1 
 a  2 107   I j  ln   I k  ln  (4.92)
 j a Daj k 1 Dak 

I n 1 I m 1 
 a  2 107     ln    ln  (4.93)
 n j  a Daj m k 1 Dak 

51
 I  1 1 1  I  1 1 1 
 a  2 107     ln  ln  ...  ln     ln  ln  ...  ln  (4.94)
 n  Daa Dab Dan  m  Da1 Da 2 Dam  

m Da1  Da 2  Da 3  ...  Dam

 a  2 107  I  ln (4.95)
n Daa  Dab  ...  Dan

Na jednak način možemo doći i do ulančanih tokova i za ostale vodiče u grupi A.

I n
1 I m 1 
 b  2 107     ln    ln 
 n j a Dbj m k 1 Dbk 
(4.96)
I n
1 I m 1 
 n  2 107     ln    ln 
 n j a Dnj m k 1 Dmk 

m Db1  Db 2  Db3  ...  Dbm

 b  2 107  I  ln
n Dba  Dbb  ...  Dbn
(4.97)
m Dn1  Dn 2  Dn3  ...  Dnm
 n  2 107  I  ln
n Dna  Dnb  ...  Dnn

Srednji ulančani tok grupe A jednak je:

1
A    a  b  ...  n  (4.98)
n

mn
 Da1  Da 2  ...  Dam    Db1  Db 2  ...  Dbm   ...   Dn1  Dn 2  ...  Dnm 
 A  2 107  I  ln (4.99)
n 2
 Daa  Dab  ...  Dan    Dba  Dbb  ...  Dbn   ...   Dna  Dnb  ...  Dnn 
Dm
 A  2 107  I  ln (4.100)
Ds

A
LA  (4.101)
I

Dm H
 LA  2 107  ln   (4.102)
Ds m

Veličinu Dm nazivamo međusobnom srednjom geometrijskom udaljenošću vodiča grupe A i B. Kako u

grupi A ima n vodiča, a u grupi B m vodiča ukupno ima m·n udaljenosti pa je potrebno odrediti (m·n)-
ti korijen:

Dm  mn  Da1  Da 2  ...  Dam    Db1  Db 2  ...  Dbm   ...   Dn1  Dn 2  ...  Dnm  (4.103)

52
Veličinu Ds nazivamo vlastitom srednjom geometrijskom udaljenošću vodiča grupe A, a ukupan broj
udaljenosti koje se javljaju u izrazu jednak je n·n=n2.

Ds  n2  Daa  Dab  ...  Dan    Dba  Dbb  ...  Dbn   ...   Dna  Dnb  ...  Dnn  (4.104)

Pokazat ćemo primjenu metode srednjih geometrijskih udaljenosti ponovno na primjerima dvaju
paralelnih vodiča i simetričnog trofaznog voda.

Za slučaj dva paralelna voda (Slika 67) polazna i povratna grupa sastoje se od samo jednog vodiča.
Međusobna srednja geometrijska udaljenost ili skraćeno međusobna SGU jednaka je Dm  Dab  D ,
a vlastita srednja geometrijska udaljenost polaznog vodiča ili skraćeno vlastita SGU jednaka je
Ds  Daa  r / . Uvrštavanjem ovih vrijednosti u (5.102) dolazimo do induktiviteta polaznog vodiča:

Dm D
LA  La  2 107  ln  2 107  ln / (4.105)
Ds r

grupa A grupa B

a D b

ra
n=1 m=1

Slika 67 Primjena metode SGU na dva paralelna vodiča

Slika 6.2 Dva vodiča

Simetrični trofazni vod podijelimo u dvije grupe tako da je u jednoj grupi jedan vodič a u drugoj grupi
dva vodiča kao na Slici 68. Međusobna SGU jednaka je Dm  12 Dab  Dac  2 D2  D budući da su

udaljenosti između sve tri faze jednake D , a vlastita SGU jednaka je Ds  Daa  r / . Ponovno
uvrštavanjem u (5.102) brzo dolazimo do izraza za induktivitet vodiča a :

Dm D
La  2 107  ln  2 107  ln / (4.106)
Ds r

Kako se radi o simetričnom vodu induktiviteti sve tri faze su jednaki La  Lb  Lc .

53
 grupa B

D D

grupa A

a D b

ra
n=1
m=2
Slika 68 Primjena
Slika 6.3 Simetrični
metode SGU na simetrični
3-f vod trofazni vod

Jednak rezultat dobivamo izračunamo li induktivitet grupe B. Međusobna SGU grupa A i B i dalje je
jednaka Dm  D , dok sa vlastitu SGU grupe B vrijedi:
Ds  22 D  r ' D  r '  D  r '
Induktivitet grupe B tada je jednak:
Dm D D D
LB  2 107  ln  2 107  ln  2 107   107  ln
Ds Dr ' r' r'
Induktivitet pojedinog vodiča u grupi dvostruko je veći od induktiviteta grupe:
D
Lb  Lc  2  LB  2 107  ln
r'

Primijenimo sada metodu SGU na nešto složenijem primjeru dvostrukog simetričnog voda čiji
je raspored faza prikazan na Slici 69. Vodiči su raspoređeni u vrhovima pravilnog šesterokuta tako da
je udaljenost između dva susjedna vodiča jednaka D . Iz geometrije šesterokuta proizlazi kako su
nasuprotni vodiči međusobno udaljeni 2D , a vodiči jednog strujnog kruga (abc ili a'b'c') raspoređeni
su u vrhovima jednakostraničnog trokuta duljine stranice D 3 . Vodiče raspodijelimo u dvije grupe
tako da jedna grupa (grupa A) sadrži dva vodiča (a i a') a druga grupa (grupa B) sadrži 4 vodiča (b,b',c i

 
2
c'). Međusobna SGU grupa A i B jednaka je Dm  24  D 2  D 3   4 3  D , a vlastita SGU vodiča
2

 

r  2 D   2  r /  D . Induktivitet vodiča grupe A tada je jednak

2
grupe A jednaka je Ds  4 /

Dm 4
3D H
LA  2 107  ln  2 107  ln  m  , a induktivitet jednog vodiča u toj grupi dvostruko
Ds 2 r/  D
je veći budući da se vodiči jedne grupe nalaze u paralelnom spoju: La  2  L1A .

54
 A B
a c'
D

D√3

b
b' 2D

a'

n=2
m=4
Slika 6.5 Dvostruki simetrični vod
Slika 69 Metoda SGU na primjeru dvostrukog simetričnog voda

Izračunajmo sada vlastitu SGU užeta koje se sastoji od 7 žica polumjera r (Slika 70). Kako se
uže sastoji od 7 žica ukupno u izrazu za vlastitu SGU (5.104) moramo imati 72=49 udaljenosti.
Udaljenost središta vodiča koji se nalazi u unutrašnjem sloju do središta ostalih vodiča jednaka je 2 r .
Promotrimo sada jedan vodič koji se nalazi u vanjskome sloju. Njegova udaljenost do tri susjedna
vodiča jednaka je 2 r , do njemu nasuprotnog vodiča 4 r i do preostala 2 vodiča 2r 3 . Uvrštavanjem
ovih udaljenosti u izraz (5.104) dobivamo:

 
6

    
 2r 3  2r 3 2  4r   2r 6  r / 7  2,1767  r
 
Ds  49 (4.107)

Kako za polumjer užeta vrijedi Rv  3r slijedi

Ds  0,726  Rv (4.108)

Kada se uže sastoji od 3 sloja broj žica prema izrazu (2.1) jednak je 19, a za vlastitu SGU dobiva se
Ds  0,758  Rv . U slučaju 4 sloja (37 žica) vrijedi Ds  0,768  Rv , a za 5 i više slojeva (61 i više žica)
„korekcijski“ faktor približava se faktoru homogenog vodiča, tj. Ds  0,7788  Rv .

55
 4r

2r√3

n=7

2r

Rv

Slika 6.4
Slika 70 Računanje Reducirana
vlastite vlastita SGU udaljenosti užeta koje se sastoji od 7 žica
srednje geometrijske

4.3.5. PREPLET ILI SIMETRIRANJE VODA

Ako su osi triju vodiča trofaznog voda smještene u vrhovima jednakostraničnog trokuta
kažemo da je vod simetričan te će sva tri vodiča, ako im je presjek isti, imati isti induktivitet.
Konstrukcijom vodova ta se simetrija rijetko postiže, a pojedine faze istog voda tada imaju različite
induktivitete pa zbog toga i različite reaktancije. Različite reaktancije uzrokuju različite struje u
pojedinim fazama što dovodi do nesimetrije i pogonskih poteškoća. Kako bi se izbjegle navedene
poteškoće, tj. osigurala električna simetrija na vodovima se ciklički zamjenjuju ili prepliću položaji
vodiča na stupu kao što je prikazano na Slici 71. Ukupna duljina voda podijeli se na tri jednaka dijela, a
preplet se vrši na posebnoj vrsti stupova koji se nazivaju prepletni stupovi (Slika 72).

Slika 71 Preplet trofaznog voda

Slika 72 Prepletni stup

Za induktivitet vodiča a na prvom dijelu trase voda vrijedi:

D12  D13
La  2 107  ln (4.109)
r/
56
Isto tako za induktivitete vodiča a na drugom i trećem dijelu trase voda vrijedi:

D12  D23
La  2 107  ln (4.110)
r/

D13  D23
La  2 107  ln (4.111)
r/
Ukupni induktivitet jednak je aritmetičkoj sredini prethodna tri izraza budući da su pojedine trase
jednake duljine:

1 1 D122  D132  D232 3 D D D

La    La  La  La    2 10  ln
7
/3
 2  10 7
 ln 12
/
13 23
(4.112)
3 3 r r
U brojniku logaritamske funkcije nalazi se srednja geometrijska udaljenost sve tri faze vodiča. Isti izraz
(i na jednak način) dobili bi induktivitete faznih vodiča b i c.

Preplet dvostrukog voda može biti nepotpun i potpun. Na Slici 73 nalazi se geometrijski
raspored faznih vodiča jednog dvostrukog voda i primjer njegovog nepotpunog prepleta. Prema
metodi SGU jednu grupu čine vodiči a i a', a drugu grupu preostali vodiči. Induktiviteti grupe A na
prvom, drugom i trećem dijelu trase voda su redom dani izrazima u nastavku pri čemu udaljenosti Dij
možemo uočiti na Slici 73.

7
8 D12  D13  D15  D16  D24  D34  D45  D46
LA  2 10  ln (4.113)
r  D / 2
4
14

8 D12  D23  D24  D26  D15  D35  D45  D56

LA  2 107  ln (4.114)
r  D / 2
4
25

8 D13  D23  D34  D35  D16  D26  D46  D56

LA  2 107  ln (4.115)
 r /  D36 
2
4

I II III

A a c b
1
1 a a'
4 b a c
B 2

b b' c b a
3
2 5

c c' b' a'

3 6
6 c'
b' a' c'
5
a' c' b'
4

Slika 6.7 Preplet dvostrukog nesimetričnog voda

Slika 73 Primjer nepotpunog prepleta dvostrukog voda

57
No međutim, pojedine udaljenosti koje koristimo u izrazima (4.113)-(4.115) su jednake, stoga ćemo
uvesti sljedeće oznake:

D12  D45  d1D23  D56  d3 D24  D15  d5 D25  d 7 D36  d9

(4.116)
D13  D46  d 2 D14  d 4 D16  D34  d 6 D26  D35  d8

Induktivitet grupe A jednak je aritmetičkoj sredini izraza (4.113)-(4.115):

1
LA    LA  LA  LA  (4.117)
3
pa uvrštavanjem izraza (4.116) i sređivanjem dobivamo:

1  8 d4 d4 d4 8
d54  d64  d84 
LA   2 10  ln
7 1 2 3
 ln  (4.118)
3  4 /6
r 4
d 42  d72  d92 

1  d d d d d d 
LA   2 107  ln 1 2 3  ln 5 6 8  (4.119)
3  r /3 d 4  d7  d9 

 6 d d d 6 d d d 
LA  2 107  ln 1 2 3  ln 5 6 8  (4.120)
6 d d d
 r/ 4 7 9 

Induktivitet jednog vodiča dvostruko je veći od induktiviteta grupe:

3 d1  d 2  d3 3 d d d
La  2  LA  2 107  ln  2  10 7
 ln 5 6 8
(4.121)
r / 3 d d d
4 7 9

Prvi član u izrazu (4.121) jednak je induktivitetu simetričnog (ili potpuno prepletenog) voda (izraz
4.112), ali se u (4.121) javlja i drugi član koji se odnosi na utjecaj jednog trofaznog voda na drugi. To
nam je ujedno i potvrda kako je riječ o nepotpunom prepletu.

Potpuni preplet dvostrukog voda nalazi se na Slici 74. Sada imamo 9 dijelova trase, pri čemu smo jedan
dvostruki vod preplitali dva puta, a drugi dvostruki vod šest puta. Za induktivitet jednog vodiča
dobivamo očekivani izraz:

1
La  2  LA  2    LA  LA  ...  LAIX  (4.122)
9

3 D12  D13  D23

La  2 107  ln (4.123)
r/

58
 a c b
1
b a c
2
c b a
3

a' c' b' b' a' c' c' b' a'

6
b' a' c' c' b' a' a' c' b'
5
c' b' a' a' c' b' b' a' c'
4

Slika 74 Potpuni preplet dvostrukog voda

Slika 6.8 Potpuni preplet voda

4.3.6. MATRICA IMPEDANCIJA VODIČA

Ukoliko postavimo izvor napona na prvi vodič a njime će poteći struja I a . Možemo pisati:

Va
Va  Z aa  z I a  Z aa  z  (4.124)
Ia

gdje je Z aa  z vlastita impedancija vodiča a.

Ia

Ib

Va
In

Vn

Slika 76 Određivanje matrice impedancija grupe od n vodiča

Postavimo li sada izvor napona na vodič b, zbog međuinduktiviteta poteći će struja i kroz vodič a:

Vb
Vb  Zba  z I a  Zba  z  (4.125)
Ia

Z ba  z je međusobna impedancija vodiča a i b

Ekvivalentni izraz možemo pisati i za n-ti vodič:

Vn
Vn  Z na  z I a  Z na  z  (4.126)
Ia

59
Izraze (4.124)-(4.126) možemo skraćeno zapisati u matričnom obliku kao

d
V    Z vod    I  (4.127)
dx

gdje matricu Z vod nazivamo matrica impedancija vodiča. Međutim, kako možemo izračunati elemente
ove matrice? U prethodnim smo poglavljima izveli izraze za induktivitete vodiča u simetričnom
pogonskom stanju kada nema povratnih struja kroz zemlju. Kako izračunati induktivitete vodiča kada
ne zanemarujemo utjecaj zemlje? Odgovor na ovo pitanje dao je John Renshaw Carson 1926. godine.

4.3.7. PRORAČUN INDUKTIVITETA S UTJECAJEM ZEMLJE

Ukoliko trofaznim vodom teku struje nultog redoslijeda (jednake u svakoj fazi) one se moraju
zatvoriti kroz zemlju i/ili zaštitnu užad. Dakle, ako nema zaštitne užadi, povratni put je samo zemlja.
Krećemo od pretpostavke kako se povratni putovi kroz zemlju nalaze u zrcalnim slikama vodiča u
odnosu na površinu zemlje. Za sustav od dva vodiča koji je prikazan na Slici 75 za ulančane tokove
prema (4.79) vrijedi:

 1 1 1 1 
 i  ln r / ln ln ln  I 
  Dik 2  hi Dik/   i 
  I
 k   2 107   . . . .  k  (4.128)
 i '     I 
   . . . .   i
 k '   . . .
I
.   k 

Pojedine oznake i udaljenosti u (4.128) možemo uočiti na Slici 75. Za ulančani tok vodiča i vrijedi:

 2  hi Dik/ 
 i  2 107   Ii  ln  I k  ln  (4.129)
 r/ Dik 

i
Dik
k

hi
D 'ik hk

hk

hi k

i
Slika 75 Proračun induktiviteta s utjecajem zemlje sustava s dva vodiča

Za vlastiti induktivitet iz (4.129) vrijedi:

60
 2hi
Lii  z  2 107  ln (4.130)
r'
a za međusobni induktivitet:

D 'ik
Lik  z  2 107  ln (4.131)
Dik

No međutim, struja ne protječe upravo baš zrcalnim slikama već cijelom površinom zemlje. Stoga je u
navedene izraze potrebno dodati korekcijske faktore, kako za induktivitete tako i za otpore:

 2h 
Lii  z  2 107  ln i  2Q  (4.132)
 r' 

 D' 
Lik  z  2 107  ln ik  2Q  (4.133)
 Dik 

Rii  z  R  2    f  P (4.134)

Rik  z  2    f  P (4.135)

Na temelju velikog broja pokusnih mjerenja, Carson je utvrdio oblik korekcijskih faktora P i Q kao
beskonačne redove dva parametra  i  :

 1 2  2  2
P   cos   cos 2  0.6728  ln    sin 2  ....
8 3 2 16    16 (4.136)

1 2   2 3
Q  0.0386  ln  cos   cos 2  cos 3  ...
2  3 2 64 45 2 (4.137)

Parametri  i  razlikuju se u ovisnosti da li je riječ o vlastitoj ili međusobnoj impedanciji. Za vlastitu

impedanciju uzima se:

  1.6  hi  f (4.138)

0 (4.139)

a za međusobnu:

D 'ik
  1.6   f (4.140)
2

hi  hk
  arccos (4.141)
D 'ik

1
pri čemu su   specifična vodljivost tla,  magnetska permeabilnost, a f frekvencija. Parametar

 ima i svoju geometrijsku interpretaciju. Naime, riječ je o kutu kojeg možemo uočiti na Slici 75 u
slučaju proračuna međusobne impedancije. Kod proračuna vlastite impedancije taj kut jednak je nuli.

61
Za proračun vlastite i međusobne impedancije nadzemnih vodova na pogonskoj frekvenciji ne ćemo
unijeti veliku grešku ako uzmemo samo prvi član za P , odnosno prva dva člana za Q :


P (4.142)
8
1 2 1 1.854
Q  0.0386  ln  ln (4.143)
2  2 
Za harmonijsku analizu, koja uzima o obzir višekratnike osnovnog harmonika, ova aproksimacija nije
dovoljno precizna.

Uvrštavajući izraz za Q (4.143) u izraze za vlastiti i međusobni induktivitet (4.132) i (4.133) dobivamo:

2hi 1.854  2hi 1.854 

Lii  z  2 107 (ln  ln )  2 107  ln 
r'   r '1.6  h   f
 i 

658 
Lii  z  2 107 ln (4.144)
r' f

 D' 1.854   D 'ik 2 1.854 

Lik  z  2 107  ln ik  ln   2  10 7
 ln  ln 
 Dik    Dik 1.6  D 'ik   f 

D 'ik  2 1.854 658 

Lik  z  2 107 ln  2 107 ln (4.145)
Dik 1.6  D 'ik   f Dik f


Možemo primijetiti kako se u izrazima (4.144) i (4.145) javlja isti izraz 658 kojeg možemo označiti
f
s De :

De
Lii  z  2 107 ln (4.146)
r'
De
Lik  z  2 107 ln (4.147)
Dik

što odgovara izrazima kao da povratna struja kroz zemlju protječe zamišljenim vodičem beskonačne
tanke stjenke na udaljenosti De od faznih vodiča i reduciranog radijusa 1. Povratna struja kroz zemlju
protječe presjekom kojemu je težište na dubini De . Što je specifična otpornost tla veća, De je veći, a
struja protječe većim presjekom. S druge pak strane, što je frekvencija struje veća, De je manji, a struja
protječe manjim presjekom.

Uvrštavajući izraz za P (4.142) u (4.134) i (4.135) dobivamo:

 Ω
Rii  z  R1  2  4 107  f   R1   2 f 107  m  (4.148)
8

62
  Ω
Rik  z  2  4 107  f    2 f 107  m  (4.149)
8
Dobiveni radni otpori ne ovise o otpornosti tla  što možemo objasniti ranije opisanom činjenicom
kako se presjek struje kroz zemlju mijenja upravo u ovisnosti o otpornosti tla, tako da radni otpor
povratnoga puta ostaje približno konstantan.

Konačno, kombinirajući izraze za otpore i induktivitete, uz pogonsku frekvenciju 50 Hz, dolazimo do

izraza za vlastitu i međusobnu impedanciju vodiča s utjecajem zemlje:

93   Ω 
Zii  z  R1  0.05  j 0.0628  ln (4.150)
r '  km 

93   Ω 
Zik  z  0.05  j 0.0628  ln (4.151)
Dik  km 

R1 je jedinični otpor voda, a  je specifični otpor tla koji se kreće u granicama od 1 Ωm za morsku
vodu do 3000 Ωm za kamenito tlo.

4.3.8. MATRICA IMPEDANCIJA NADOMJESNIH FAZNIH VODIČA

Matrica impedancija vodiča je kvadratna simetrična matrica, a njena dimenzija odgovara
ukupnom broju vodiča na vodu (fazni vodiči i zaštitna užad). Npr. za vod na Slici 77 u kojem svaka faza
ima 2 vodiča u snopu te ima 2 zaštitna užeta, matrica impedancije vodiča je dimenzija 8 puta 8:

 Z a1a1 Z a1a 2 Z a1b1 Z a1b 2 Z a1c1 Z a1c 2 Z a1 p Z a1q 

Z Za 2a 2 Z a 2b1 Z a 2b 2 Z a 2 c1 Z a 2c 2 Za2 p Z a 2 q 
 a 2 a1
 Z b1a1 Z b1a 2 Z b1b1 Z b1b 2 Z b1c1 Z b1c 2 Z b1 p Z b1q 
 
Z b 2 a1 Zb 2a 2 Z b 2b1 Z b 2b 2 Z b 2 c1 Zb 2c 2 Zb 2 p Zb 2q 
 Z   
vod
 Z c1a1 Z c1a 2 Z c1b1 Z c1b 2 Z c1c1 Z c1c 2 Z c1 p Z c1q 
 
 Z c 2 a1 Zc 2a 2 Z c 2b1 Z c 2b 2 Z c 2 c1 Zc 2c 2 Zc2 p Zc 2q 
Z Z pa 2 Z pb1 Z pb 2 Z pc1 Z pc 2 Z pp Z pq 
 pa1 
 Z qa1 Z qa 2 Z qb1 Z qb 2 Z qc1 Z qc 2 Z qp Z qq 

63
 p q

a b c

Slika 77 Vod s dva vodiča u snopu i dva zaštitna užeta

Dimenzije matrice smanjujemo postupkom vezivanja vodiča u snop. Koristimo činjenicu kako
su vodiči u snopu vezani paralelno, pa svi vodiči snopa imaju jednaki napon, a struja faze jednaka je
zbroju struja vodiča snopa. Na opisani način dimenzije matrice smanjujemo s 8 puta 8 na 5 puta 5 (Slika
78). Matrica impedancija nakon vezivanja u snop glasi:

 Z aa Z ab Z ac Z ap Z aq 
Z Zbb Zbc Z bp Z bq 
 ba
 Z    Z ca
vod
Z cb Z cc Z cp Z cq  (4.152)
 
 Z pa Z pb Z pc Z pp Z pq 
 Z qa Z qb Z qc Z qp Z qq 


p q

a b c

Slika 78 Vod s tri fazna vodiča i dva zaštitna užeta

Dimenzije matrice impedancije vodiča možemo dalje smanjiti postupkom izdvajanja (eliminacije)
zaštitne (dozemne) užadi. Koristimo činjenicu kako je napon na njima jednak nuli budući da su
uzemljena. Za razmatrani slučaj voda s dva zaštitna užeta vrijedi:

64
  Va   Ia 
 V  I 
d  b   b
 Vc    Z vod    I c  (4.153)
dx    
V p  0  I p 
Vq  0   Iq 
   
Matricu impedancija vodiča podijelimo na četiri podmatrice:

 Z aa Z ab Z ac Z ap Z aq    Z aa Z ab Z ac   Z ap Z aq  
  
Z Z bb Z bc Z bp Z bq    Z ba Z bb Z bc   Z bp Z bq  
 ba
 Z    Z ca
vod
Z cb Z cc Z cp Z cq     Z ca Z cb Z cc   Z cp
 Z cq   (4.154)
   
 Z pa Z pb Z pc Z pp Z pq    Z pa Z pb Z pc   Z pp Z pq  
 Z qa
 Z qb Z qc Z qp Z qq    Z qa Z qb Z qc   Z qp

Z qq  


Z Z II 
 Z vod    I (4.155)
 Z III Z IV 

Matričnu jednadžbu (4.153) možemo pisati kao sustav dvije (matrične) jednadžbe:

d
V abc    Z I   I abc    Z II   I pq  (4.156)
dx 

d
0   Z III   I abc    Z IV   I pq  (4.157)
dx

Iz (4.157) izrazimo struje zaštitne užadi  I pq  i uvrstimo ih u (4.156):

 I pq     Z IV   Z III   I abc 
1
(4.158)

d
V abc    Z I   I abc    Z II  Z IV   Z III   I abc 
1
(4.159)
dx
d
V abc    Z I    Z II  Z IV   Z III   I abc 
1
(4.160)
dx  

d
V abc    Z e   I abc  (4.161)
dx

Matricu  Z e    Z I    Z II  Z IV   Z III 
1
nazivamo matrica ekvivalentnih ili nadomjesnih faznih
vodiča.

4.3.9. POGONSKA IMPEDANCIJA

Izračunat ćemo sada pogonsku impedanciju u specijalnom slučaju simetrične (prepletene) mreže
koja je simetrično opterećena. Pritom ćemo računati na dva načina:

1.) pomoću matrice impedancije vodiča (4.151)

65
 2.) pomoću matrice nadomjesnih faznih vodiča (4.161)

Krenemo li od matrice impedancije vodiča, možemo pisati:

Va   Ia 
V  I 
d    ZI Z II   b 
b

Vc    I 
dx    Z III Z IV   c 
(4.162)
0 0
 0   0 

budući da kroz zaštitnu užad u slučaju simetrično opterećene mreže ne teku struje ( I p  0 , I q  0 ).

d
V abc    Z I    I abc  (4.163)
dx

Kako je riječ o simetričnom vodu matrica Z I glasi:  

 Z aa Z ab Z ac   Z s Zm Zm 
 Z I    Zba Zbb Zbc    Z m Zs Z m  (4.164)
 Z ca Z cb Zcc   Z m Zm Z s 

gdje su

Z s  Zaa  Zbb  Zcc vlastita impedancija vodiča (4.165)

1
Zm  ( Z aa  Z bb  Z cc ) međusobna impedancija vodiča (4.166)
3
Izraz (4.163) sada možemo pisati kao:

 Va   Zs Zm Zm   Ia 
d  2  
a Va    Z m Zs Z m  a 2 I 
(4.167)
dx   a
 a Va   Z m Zm Zs   a Ia 

Iz čega dalje slijedi:

d
Va  Z s I a  a 2 Z m I a  a Z m I a   Z s  Z m  I a (4.168)
dx

Z1  Z s  Zm (4.169)

Matrica nadomjesnih faznih vodiča iz (4.161) općenito glasi

 Z aa
e e
Z ab Z ace 
 
 Z e    Z bae Z bbe Z bce  (4.170)
 Z cae Z cbe Z cce 

a za simetrični vod

66
  Z se Z me Z me 
 
 Z e    Z me Z se Z me  (4.171)
 Z me Z me Z se 

pri čemu su

Z se  Z aae  Zbbe  Z cce vlastita impedancija nadomjesnih faznih vodiča (4.172)

1 e
Z me  ( Z ab  Z ac
e
 Z bce ) međusobna impedancija nadomjesnih faznih vodiča (4.173)
3
Izraz (4.161) za simetrično opterećeni simetrični vod glasi:

 Va   Z s Z me   Ia 
e
Z me
d  2   e  a 2 I 
a Va    Z m Z se Z me  (4.174)
dx   a
 a Va   Z me Z me Z se   a I a 

iz kojega dobivamo

Va  Z se I a  a 2 Z me I a  a Z me I a   Z se  Z me  I a
d
(4.175)
dx

Z1  Z se  Z me (4.176)

Konačno iz prethodnog razmatranja sažeto možemo pisati formulu koja vrijedi za pogonski induktivitet:

Z1  Z s  Z m  Z se  Z me (4.177)

Uz napomenu kako Z s  Z se i Z m  Z me .

4.3.10. IMPEDANCIJE VODA U SIMETRIČNOM SUSTAVU

KOMPONENATA
Kako bi dobili vrijednosti direktne i nulte impedancije, fazne napone i struje iz (4.161) potrebno
je transformirati u simetrični sustav komponenata:

V abc    A  V 012  (4.178)

 I abc    A   I 012  (4.179)

 
pri čemu je A matrica transformacije:

1 1 1
 A  1 a 2 a  (4.180)
1 a a 2 

Uvrštavanjem (4.178) i (4.179) u (4.161) dobivamo:

67
d
 A  V 012    Z e   A   I 012  (4.181)
dx

d
V 012    A   Z e   A
1
 I 012  (4.182)
dx
d
V 012    Z 012   I 012  (4.183)
dx

pri čemu je  Z 012  matrica impedancija u simetričnom sustavu komponenata:

 Z 012    A  Z e   A
1
(4.184)

Za simetrični (simetrirani) vod dobivamo dijagonalnu matricu

 Z se  2Z me 0 0 
 
 Z 012    0 Z  Z me
e
s 0  (4.185)
 0 0 Z se  Z me 

što nam omogućava da tri sustava (direktni, inverzni i nulti) možemo prikazati neovisno jedan o
drugom.

Nulta impedancija jednaka je:

Z 0  Z se  2Z me (4.186)

a direktna impedancija jednaka je pogonskoj impedanciji (što je očekivani rezultat):

Z1  Z se  Z me (4.187)

Inverzna impedancija jednaka je direktnoj budući da na vodu nema rotirajućih dijelova.

Općenito za nesimetrirani/nesimetrični vod dobiva se puna matrica impedancija u simetričnom

sustavu komponenata:

 Z 00 Z 01 Z 02 
 Z 012    Z10 Z11 Z12  (4.188)

 Z 20 Z 21 Z 22 

Iznosi vandijagonalnih članova matrice ovise o izvedbi voda (glava stupa, simetriranje). Uvodi se
veličina faktor nesimetrije koja pokazuje stupanj nesimetrije voda:

Z 01
N (4.189)
Z 00

68
4.4. KAPACITET
Kapacitet voda je svojstvo voda da uz određeni napon može na sebe primiti određenu količinu
električnog naboja:

Q  C As 
C = =F
U  V V 
(4.190)

Električno polje u prostoru nastaje djelovanjem svih vodiča, a naboj svakog vodiča nastaje pod
utjecajem svih ostalih vodiča. Napon je veličina koja je opisana kao razlika potencijala u električnom
polju. Jedna ekvipotencijalna ploha izabire se za referentnu i prema njoj se određuju naponi svih ostalih
vodiča.

Primijenimo li Gaussov zakon na puni cilindrični vodič na kojem se nalazi naboj Q dobivamo gustoću
električnog toka na udaljenosti x od vodiča:

D dS Q (4.191)
S

Q Q C
Dx (4.192)
S 2 x l m2
Jakost električnog polja (po jedinici duljine, l  1) tada iznosi:

Dx Q Q V
Ex    36   109  18 109  (4.193)
0 2   x x  m 

Razlika napona između točka a i b (Slika 79) iznosi:

a a b
U ab   Ex dx  18 109 Q ln x |  18 109 Q ln V  (4.194)
b
b a

Q
a b
x
φa φb D,E
Slika 79 Električno polje oko vodiča i razlika potencijala
n
Neka je sada zadan sustav od n vodiča (Slika 80), uz uvjet da je sustav zatvoren (  Q j  0 ), što
j a

bi značilo da dovoljno daleko od sustava nema vodljivih tijela. Pretpostavke koje ćemo koristiti pri
proračunu kapaciteta za sustav od n vodiča su:

- naboj je na površini vodiča pa je polje u vodiču jednako nuli

- vodiči su homogeni, a naboj je jednoliko raspoređen duž vodiča
- jakost električnog polja duž voda se ne mijenja

69
 Qb
b

Dab Dbj
j

a Daj Qj
Qa
n

Qn
Slika 80 Zatvoreni sustav od n vodiča za proračun kapaciteta

Prema izrazu (4.194), napon između vodiča a i b uslijed naboja na vodiču j iznosi:

Dbj
U ab j   18 109  Q j  ln (4.195)
Daj

Djelovanje naboja na svim vodičima na vodič a iznosi:

n Dbj
U ab  18 109   Q j  ln
j a Daj

n Dcj
U ac  18 109   Q j  ln (4.196)
j a Daj

...
n Dnj
U an  18 109   Q j  ln
j a Daj
b
Primijenimo dobivenu formulu na zatvoreni sustav od dva vodiča (  Q j  0 ) sa Slike 81. Za
j a

pojedine veličine u sustavu vrijedi:

Qa  Qb  Q

Daa  Dbb  r

Dab  Dba  D

Primjenom izraza (4.196) dobiva se

n Dbj
U ab  18 109   Q j  ln
j a Daj

 D D 
U ab  18 109   Qa  ln ba  Qb  ln bb 
 Daa Dab 

70
  D r
U ab  18 109   Q  ln  Q  ln 
 r D
D
U ab  18 109  Q  2  ln
r

D
U ab  36 109  Q  ln (4.197)
r

Slika 81 Proračun kapaciteta za zatvoreni sustav od dva vodiča

Ekvipotencijalnu plohu smo u ovom slučaju postavili na polovicu udaljenosti između vodiča a i b, stoga
vrijedi:

a  b   (4.198)

Uz primjenu U ab  a  b proizlazi:

U ab  2   (4.199)

U ab
U a  a  (4.200)
2
U ab
Ub   (4.201)
2
Kapacitet vodiča a jednak je:

Qa
Ca  (4.202)
Ua

Qa
Ca  (4.203)
D
18 10  Qa  ln
9

1 F 
Ca 
D  (4.204)
18 109  ln  m 
r
Vrijednost kapaciteta vodiča b jednaka je kapacitetu vodiča a:

71
Cb  Ca (4.205)

Izračunajmo sada kapacitet trofaznog simetričnog voda sa Slike 82. Za pojedine veličine u
sustavu vrijedi:

Dab  Dbc  Dac  D

Daa  Dbb  Dcc  r

Qa  Qb  Qc  0  Qa  Qb  Qc

Za napone U ab i U ac vrijedi:

 D D D  D
U ab  18 109   Qa  ln ba  Qb  ln bb  Qc  ln bc   18 10   Qa  Qb   ln
9
(4.206)
 Daa Dab Dac  r

 D D D  D
U ac  18 109   Qa  ln ca  Qb  ln cb  Qc  ln cc   18 10   Qa  Qc   ln
9
(4.207)
 Daa Dab Dac  r

Zbrojimo prethodne dvije jednakosti:

D
U ab  U ac  18 109  ln   Qa  Qb  Qa  Qc  (4.208)
r
Zbroj na lijevoj strani jednak je:

U ab  U ac  U a  Ub  U a  U c  U a  U a  (Ub  U c )  3U a (4.209)

Pa slijedi:

D
3U a  18 109  ln  3Qa (4.210)
r
Kapacitet vodiča a jednak je

Qa Qa 1
Ca    (4.211)
U a 18 109  Q  ln D D
a 18 109  ln
r r
Ponovno smo dobili isti izraz kao i u slučaju dva vodiča.

Kako je vod simetričan, kapaciteti svih vodiča su jednaki: Ca  Cb  Cc .

Slika 82 Proračun kapaciteta trofaznog simetričnog voda

72
4.4.1. PRORAČUN KAPACITETA POMOĆU METODE SREDNJIH
GEOMETRIJSKIH UDALJENOSTI

Na jednak način kao i kod induktiviteta, dolazimo do izraza za proračun kapaciteta pomoću
metode srednjih geometrijskih udaljenosti:

1
C1   F m (4.212)
D 
18 109  ln  m 
 Dss 

Razlika nastaje prilikom proračuna vlastite srednje geometrijske udaljenosti koja se kod proračuna
kapaciteta obilježava simbolom Dss umjesto Ds kao kod induktiviteta. Novu veličinu nazivamo
vlastitom srednjom geometrijskom udaljenošću za proračun kapaciteta. Razlika nastaje u tome što se
umjesto reduciranog radijusa pojedinog vodiča r ' upotrebljava stvarni polumjer vodiča r . Ovo
možemo opravdati činjenicom kako se stvarni naboj zaista nalazi na površini vodiča, a električno polje
unutar vodiča jednako je nuli.

Primjer 4.3.

Metodom SGU odredite kapacitete po fazama za prepleteni vod zadan slikom ako je promjer vodiča
28 mm.

a b c

10 m 10 m

Međusobna SGU vodiča jednaka je Dm  3 Dab  Dac  Dbc  3 10  20 10  12.6 m

Vlastita SGU vodiča: Dss  r  14 103 m

Kapaciteti po fazama međusobno su jednaki (i jednaki pogonskom kapacitetu):

1 1
C1  Ca  Cb  Cc    8.167 109 F/km
D 12.6
18 109  ln m 18 109  ln
Dss 14 103

4.4.2. PRORAČUN KAPACITETA S UTJECAJEM ZEMLJE

Dosadašnji proračuni kapaciteta zanemarili su utjecaj zemlje, što je svakako nerealna situacija.
Inducirani naboj na površini zemlje uključit ćemo u proračun metodom zrcalnih slika. Električno polje
između voda i zemlje identično je električnom polju koje nastaje ako ispod površine zemlje na istoj
udaljenosti postoje naboji suprotnih predznaka. Metoda zrcalnih slika za slučaj n vodiča prikazana je
Slici 83. Dakle, za udaljenosti i naboje vrijedi:

73
Daj '  Da ' j
Daj  Da ' j ' (4.213)
Q j  Q j '

Slika 83 Metoda zrcalnih slika za proračun kapaciteta sustava od n vodiča

Primjenom opće formule za napon (4.196) za napon U aa ' vrijedi:

 n D n' D 
U aa '  18 109    Q j  ln a ' j   Q j '  ln a ' j '  (4.214)
 j a Daj j 'a ' Daj ' 

Uvrštavanjem uvjeta (4.213) dalje proizlazi:
n Da ' j
U aa '  18 109  2   Q j  ln (4.215)
j a Daj

Napon U aa ' jednak je dvostrukom naponu U a , pa za napon U a vrijedi:

n Da ' j
U a  18 109   Q j  ln (4.216)
j a Daj

Jednake izraze možemo pisati i za napone na preostalim vodičima:

n Db ' j
U b  18 109   Q j  ln (4.217)
j a Dbj

....

74
 n Dn ' j
U n  18 109   Q j  ln (4.218)
j a Dnj

Kao i u razmatranju bez utjecaja zemlje, jednakosti (4.216)-(4.218) vrijede uz uvjet zatvorenog sustava,
daleko od drugih vodljivih tijela:
n n'

 Qj   Qj '  0
j a j ' a '
(4.219)

Primijenimo dobivene izraze na sustavu od 2 vodiča (Slika 84) za kojeg vrijedi:

Qa  Qb  Q

Daa '  Dbb '  2  h (4.220)

Dab '  Da 'b  B

Dab  Da 'b '  D

Za napon U a prema izrazu (4.216) možemo pisati

 D D   D 2h 
U a  18 109   Qa  ln a ' a  Qb  ln a 'b   18 10  Qa  ln  
9
 (4.221)
 Daa Dab  r B 

Kapacitet vodiča a tada je jednak:

Qa
Ca  (4.222)
Ua

1
Ca  (4.223)
 D 2h 
18 109  ln   
r B 
2h
Kada se vodiči nalaze međusobno blizu izraz teži prema jedinici, a utjecaj zemlje se smanjuje. S
B
2h
druge pak strane, ako razmak između vodiča povećavamo, izraz se smanjuje, a kapacitet se
B
povećava.

75
Slika 84 Proračun kapaciteta s utjecajem zemlje za sustav od 2 vodiča

Primjer 4.4.

Metodom SGU odredite kapacitet voda s utjecajem zemlje sa Slike 84. Zadano je: r=14 mm, D=10 m,
h=20 m.

Qa  Qb '  Q

Qb  Qa '  Q
Vodiče podijelimo u dvije grupe tako da jednu grupu čine vodiči na kojima se nalaze jednaki naboji.
Grupu A prema Slici 85 čine vodiči a i b'.

Dm  4  D  2h   D  2h
2
Međusobna SGU jednaka je

Dss  4  r  B   r  B
2
Vlastita SGU:

Uvrstimo ove vrijednosti u (4.215) te dobivamo:

1
CA 
D  2h
18 109  ln
rB
Kapacitet jednog vodiča dvostruko je manji, tj.:

1 1 1 1
Ca  C A  
2 2 D  2h D  2h
18 109  ln 18 109  ln
rB rB

Dobili smo isti izraz kao i (5.226), čime smo potvrdili ispravnost metode srednjih geometrijskih
udaljenosti.

76
Vrijednost kapaciteta vodiča a jednaka je Ca  8.493 109 F/km .

Slika 85 Proračun kapaciteta s utjecajem zemlje voda s dva vodiča

Pogonski kapacitet trofaznog prepletenog voda s utjecajem zemlje (Slika 86) računa se po istoj formuli:

1
C1  Ca  Cb  Cc  (4.224)
 D 2h 
18 109  ln   
r B 

Pritom za D , h i B uvrštavamo geometrijsku sredinu udaljenosti između vodiča, visina vodiča i

udaljenosti vodiča i njihovih zrcalnih slika:

D  3 Dab  Dac  Dbc

h  3 h1  h2  h3 (4.225)

B  3 B1  B2  B3
b

Dab
a Dbc
Dac
c
h2 B3
h1
h3
B2

B1

c’

a’

b’

Slika 86 Proračun kapaciteta s utjecajem zemlje trofaznog prepletenog voda

77
4.4.3. PARCIJALNI KAPACITETI
Pogonski kapacitet voda sastavljen je od parcijalnih kapaciteta između vodiča (međusobni
kapaciteti Cm ), te kapaciteta vodiča prema zemlji (dozemni kapaciteti Cz ). Pogonski kapacitet moguće
je odrediti iz parcijalnih kapaciteta samo ako je vod simetričan. U tom slučaju su svi dozemni kapaciteti
jednaki, te su svi međusobni kapaciteti jednaki. Kod simetričnih vodova moguće je odrediti neutralnu
točku kojoj je potencijal jednak potencijalu zemlje. U odnosu na tu točku može se računati međusobni
kapacitet voda. Prikaz parcijalnih kapaciteta za jednofazni vod nalazi se na Slici 88, na lijevoj strani bez
neutralne točke, a na desnoj strani s neutralnom točkom. Na desnoj strani slike između dva vodiča
imamo serijski spoj kapaciteta, te su zato njihovi iznosi dvostruko veći od međusobnog kapaciteta.
Pogonski kapacitet jednofaznog voda jednak je:

C1  2  Cm  Cz (4.226)

Kapaciteti 2Cm i Cz nalaze se u paralelnom spoju, stoga se zbrajaju.

Cm 2Cm 2Cm
n

Cz Cz Cz Cz

Slika 88 Parcijalni kapaciteti jednofaznog simetričnog voda

Parcijalni kapaciteti trofaznog simetričnog voda i njihov „rastav“ s obzirom na neutralnu točku nalaze
se na Slici 89. Vrijednost 3Cm na desnoj strani dobivamo pretvorbom trokut - zvijezda međusobnih
kapaciteta na lijevoj strani. Za pogonski kapacitet, slično kao i kod jednofaznog voda, vrijedi:

C1  3  Cm  Cz (4.227)

Cm 3Cm 3Cm

Cm Cm 3Cm

CZ CZ CZ CZ CZ CZ

Slika 89 Parcijalni kapaciteti trofaznog simetričnog voda

Odredimo pomoću metode srednjih geometrijskih udaljenosti izraz za dozemni kapacitet

trofaznog prepletenog voda. Ukoliko je na sva tri vodiča prisutan isti napon (ako promatramo nulti

78
sustav u simetričnom sustavu komponenata) tada se na sva tri vodiča nalazi jednak naboj. Stoga ćemo
u zajedničku grupu u metodi SGU uzeti vodiče a, b i c kao što je prikazano na Slici 90.

Međusobna SGU dvije grupe jednaka je:

Dm  9 (2h)3  B12  B22  B32  3 2h  B2 (4.228)

a vlastita SGU

Dss  9 (r )3  D122  D132  D23

2
 3 r  D2 (4.229)

Uvrstimo li ove vrijednosti u izraz za kapacitet (4.212) dobivamo

1 1 1
CA    (4.230)
D 2h  B 2 1 2h  B 2
18 10 ln m
6
18 106 ln 3 18 106  ln
DSS r  D2 3 r  D2

Dozemni kapacitet jednog vodiča trostruko je manji

1 1
Cz  C A  (4.231)
3 2h  B 2
18 10 ln6

r  D2

+Q b

Dab
a Dbc
Dac
c
h2 B3
h1
h3
B2

B1

c’

a’

-Q b’

Slika 90 Proračun dozemnog kapaciteta trofaznog prepletenog voda pomoću SGU metode

79
4.4.4. MATRICA POTENCIJALNIH KOEFICIJENATA
Sustav jednadžbi (5.216)-(5.218) možemo napisati u matričnom obliku:

 Da ' a Da 'b Da ' n 

 ln D ln
Dab
ln
Dan 
U a   aa
 Q 
U   Db ' a Db 'b   a
ln
   18 10   D
n  Qb 
 
b 9
 Dbb (4.232)
  ba
     
U n    Qn 
 ln Dn ' a ln
Dn ' n 
 D Dnn 
 na

ili skraćeno kao:

U    P  Q (4.233)

Matrica  P naziva se matrica potencijalnih koeficijenata. Ona je realna, kvadratna i simetrična

matrica. Dijagonalne elemente matrice računamo pomoću izraza

Di 'i  1 
Pii  18 109  ln  F/m  (4.234)
Dii
a vandijagonalne pomoću izraza

Di ' k  1 
Pik  18 109  ln (4.235)
Dik  F/m 
Inverzijom matrice potencijalnih koeficijenata P dobiva se matrica kapacitivnih koeficijenata  K  .

Qa  U a 
Q   
 b    P 1   U b  (4.236)
     
   
Qn  U d 

Q   K   U  (4.237)

 K    P 1  (4.238)

Dijagonalni elementi matrice kapacitivnih koeficijenata su pozitivni, a vandijagonalni elementi su

negativni.

Pomoću matrice kapacitivnih koeficijenata jednostavno je izračunati matricu kapacitivnih

susceptancija B :  
 B     K  (4.239)

pri čemu je   2  f kružna frekvencija.

80
 Kao i kod matrice uzdužnih impedancija, dimenzije matrice potencijalnih koeficijenata
smanjujemo izdvajanjem dozemnog užeta:

 Paa Pab Pac Pap Paq 

P Pbb Pbc Pbp Pbq 
 ba  P   PII  
 P    Pca
vod
Pcq    I
 PIV 
Pcb Pcc Pcp (4.240)
  P 
 Ppa Ppb Ppc Ppp Ppq   III
 Pqa Pqb Pqc Pqp Pqq 


 Pe    PI    PII  PIV   PIII 

1
(4.241)

Matrica susceptancija nadomjesnih faznih vodiča tada je jednaka:

1
 Be      Pe  (4.242)
   
Matricu susceptancija u sustavu simetričnih komponenti dobivamo na jednak način kao i matricu
uzdužnih impedancija u izrazu (4.184):

 B012    A1   Be    A (4.243)

   
Za direktnu i nultu susceptanciju vrijedi:

B1  Bse  Bme (4.244)

B0  Bse  2 Bme (4.245)

gdje je Bse vlastita susceptancija nadomjesnih faznih vodiča, a Bme međusobna susceptancija
nadomjesnih faznih vodiča.

Ako je vod prepleten, simetriranje provodimo na isti način kao i kod proračuna uzdužne impedancije.

4.4.5. VEZA IZMEĐU PARCIJALNIH KAPACITETA I KAPACITIVNIH

KOEFICIJENATA
Naboje na vodičima možemo izraziti pomoću parcijalnih kapaciteta pomoću sljedećih relacija:

Qa  Caa U a  Cab  U a  U b   ...  Can  U a  U n 

Qb  Cba  U b  U a   Cbb  U b  ...  Cbn  U b  U n 
(4.246)

Qn  Cna  U n  U a   Cnb  U n  U b   ...  Cnn U n

pri čemu su Cii dozemni kapaciteti, a Cij međusobni kapaciteti.

Sređivanjem prethodnih izraza dobivamo

81
Qa   Caa  Cab  ...Can   U a  Cab U b  ...  Can U n
Qb  Cba  U a   Cba  Cbb  ...Cbn   U b  ...  Cbn  U n
(4.247)

Qn  Cna U a  Cnb U b  ...   Cna  Cnb  ...Cnn   U n

Sada jednadžbe (4.247) možemo usporediti s matricom kapacitivnih koeficijenata K . Za dijagonalne

elemente vrijedi:
n
Kii  Cii   Cik  Cz   Cm (4.248)
k a
k i

a za vandijagonalne

Kik  Cik  Cm (4.249)

U slučaju trofaznog voda vrijedi:

K aa  Caa  Cab  Cac

K ab  Cab
K ac  Cac

Kba  Cba
Kbb  Cab  Cbb  Cbc (4.250)
Kbc  Cbc

K ca  Cca
K cb  Ccb
K cc  Cca  Ccb  Ccc
Za prepleteni vod proizlazi:

1 1
Ks   K aa  Kbb  Kcc   (Caa  Cab  Cac  Cba  Cbb  Cbc  Cca  Ccb  Ccc )
3 3
1
K s  (3Cz  6Cm )  Cz  2Cm (4.251)
3

1
Km   K ab  K ac  Kbc   Cm (4.252)
3
Pretvorbom u simetrične komponente dolazimo do sljedećih jednakosti:

K1  K s  Km  Cz  3Cm  C1 (4.253)

K 0  K s  2  K m  Cz (4.254)

82
 5. PRIJENOSNE JEDNADŽBE

Električne konstante vodova nalaze se raspodijeljene duž cijele dužine voda, tako da se strujne
i naponske prilike mijenjaju ne samo u vremenu nego i prostorno (duž voda). Jednadžbe koje opisuju
strujne i naponske prilike u ovisnosti o udaljenosti na vodu nazivaju se prijenosne jednadžbe, a
dobivaju se rješavanjem diferencijalnih jednadžbi koje su dobivene na temelju Ohmovog i Kirchoffovih
zakona primijenjenih na diferencijalni dio voda. Izvod u nastavku odnosi se na homogeni jednofazni
vod.

Diferencijalni dio voda s uzdužnim (otpor, induktivitet) i poprečnim (odvod, kapacitet) električnim
parametrima nalazi se na Slici 91. Za pad napona na tom diferencijalnom dijelu voda možemo pisati:

i
dv  i  R1  dx  L1   dx (5.1)
t
Isto tako za gubitak struje vrijedi:

v
di  v  G1  dx  C1   dx (5.2)
t

R1dx L1dx
i i-di

G1dx C1dx
v v-dv

Slika 91 Diferencijalni dio voda s uzdužnim i poprečnim električnim parametrima

i
i  dx
i x

v
v v  dx
x

Slika 92 Diferencijalni model voda kao crne kutije

Usporedit ćemo dobivene izraze s diferencijalnim modelom voda kao crne kutije na Slici 92. Za napon
i struju na kraju voda vrijedi:

v i
v  dx  v  dv  v  i  R1  dx  L1   dx (5.3)
x t

i v
i  dx  i  di  i  v  G1  dx  C1   dx (5.4)
x t

83
Sređivanjem gornjih izraza dobivamo sustav dvije linearne diferencijalne jednadžbe poznate pod
nazivom telegrafske jednadžbe koje vrijede za prijenosne vodove svih frekvencija:

v i
  R1  i  L1  (5.5)
x t
i v
  G1  v  C1  (5.6)
x t
U prethodnim izrazima v i i su trenutne vrijednosti napona i struje:

v  x, t   v  x   cos   t  u  (5.7)

i  x, t   i  x   cos   t  i  (5.8)

Izraze za napon i struju u fazorskoj domeni možemo pisati kao:

V  Re v( x)  e j  e jt  (5.9)


I  Re i ( x)  e ji  e jt  (5.10)

Sada telegrafske jednadžbe (5.5) i (5.6) u simboličkom računu glase:

dV
  R1  I  j    L1  I  Z1  I (5.11)
dx
dI
  G1  V  j    C1  V  Y1  V (5.12)
dx
Prebacivanje proračuna u fazorsku domenu dobili smo diferencijalne jednadžbe koje sada ovise samo
o jednoj varijabli – udaljenosti, te smo znatno olakšali pronalazak rješenja. Rješavanjem ovog sustava
dobivamo prijenosne jednadžbe.

Kako bi dobili rješenje ovog sustava krećemo od sljedećeg oblika:

dV
  I  Z1
dx
(5.13)
dI
 V  Y1
dx
Ove izraze još jednom diferenciramo po x :

d 2V dI
2
  Z1 
dx dx (5.14)
2
d I dV
2
 Y1 
dx dx
a zatim u njih uvrstimo (5.13):

84
d 2V
 Z1  Y1 V
dx 2 (5.15)
d 2I
 Z1  Y1  I
dx 2
Rješenje ovog sustava diferencijalnih jednadžbi drugog reda u fizici i tehnici poznato je kao valna
jednadžba. Uvodimo oznaku:

 2  Z1  Y1
(5.16)
  Z1  Y1
koju nazivamo valna konstanta ili dubina prodiranja. Sastoji se od realnog i imaginarnog dijela:
    j  . Realni dio  naziva se konstanta gušenja jer utječe na prigušenje amplitude vala, a
imaginarni dio  naziva se fazna konstanta, te utječe na mijenjanje faznog kuta vala.

Diferencijalne jednadžbe (5.15) sada možemo pisati kao:

d 2V
2
  2 V  0
dx (5.17)
d 2I
2
 2 I  0
dx
Opće rješenje navedenih jednadžbi ima oblik:

V  A1  e x  A2  e x
(5.18)
I  B1  e x  B2  e x
Iz ovog općeg rješenja možemo vidjeti kako se napon, odnosno struja na vodu dobiva superpozicijom
dvaju valova koji se gibaju u suprotnim smjerovima.

Ovo opće rješenje diferencirat ćemo po x :

dV
   A1  e   x    A2  e  x   Z1  I
dx
(5.19)
dI
   B1  e  x    B2  e  x  Y1  V
dx
Uvrštavanjem uvjeta na početku voda ( x  0 ) dobivamo:

Z1
A1  A2  I
 1
(5.20)
Y
B1  B2  1 V1

U ovom trenutku uvest ćemo još jednu oznaku

Z1
Zc  (5.21)
Y1

85
koju nazivamo karakteristična impedancija.

Koristeći izraz za valnu konstantu (5.16) za karakterističnu impedanciju vrijedi:

Z1 
Zc   (5.22)
 Y1

Za uvjete (5.20) sada možemo pisati

A1  A2  Z c  I1
1 (5.23)
B1  B2  V1
Zc
Uvrštavanjem istog uvjeta na početku voda ( x  0 ) u opće rješenje (5.18) dolazimo do sljedećih izraza:

A1  A2  V1
(5.24)
B1  B2  I1

Konačno, rješavanjem sustava (5.23) i (5.24) dobivamo izraze za A1 , A2 , B1 i B2 :

1
A1   V1  Z c  I1 
2
1
A2   V1  Z c  I1 
2
1  1  (5.25)
B1     V1  I1 
2  Zc 
1  1 
B2    I1   V1 
2  Zc 
Opće rješenje (5.18) sada glasi:

1 1
V   V1  Z c  I1   e   x   V1  Z c  I1   e  x
2 2
(5.26)
1  V  1  V 
I    I1  1   e  x    I1  1   e  x
2  Zc  2  Zc 

I1 1 2

V1
x

Slika 93 Određivanje napona i struje duž voda ako su poznati napon i struja na početku voda

Jednadžbe (5.26) poznate su pod nazivom prvi oblik prijenosnih jednadžbi, a pomoću njih možemo
izračunati vrijednosti napona i struje na nekom mjestu duž voda ukoliko su poznati napon i struja na

86
početku voda (Slika 93). Prvi dio izraza u (5.26) odgovara polaznome ili incidentnom valu, a drugi dio
reflektiranome valu. Amplituda polaznog vala smanjuje se idući prema kraju voda, a fazni kut sve više
zaostaje. Kod reflektiranog vala situacija je obrnuta: amplituda mu se povećava, a fazni kut raste idući
prema kraju voda.

Ukoliko su poznati uvjeti na kraju voda I 2 i V2 (Slika 94), tada za kraj voda možemo uzeti uvjet x  0 ,
a udaljenost mjerimo od kraja voda. Analognim postupkom dolazimo do prijenosnih jednadžbi:

1 1
V   V2  Z c  I 2   e  x   V2  Z c  I 2   e   x
2 2
(5.27)
1  V  1  V 
I    I 2  2   e  x    I 2  2   e    x
2  Zc  2  Zc 

1 2 I2

V2
x

Slika 94 Određivanje napona i struje duž voda ako su poznati napon i struja na kraju voda

Ukoliko sada dalje idemo raspisati dobiveni izraz (5.26) dobit ćemo:

1 1 1 1
V  V1  e   x   V1  e  x   Z c  I1  e   x   Z c  I1  e  x
2 2 2 2
(5.28)
1 1 1 V 1 V
I   I1  e   x   I1  e  x   1  e  x   1  e x
2 2 2 Zc 2 Zc

Primijenimo izraze koji vrijede za funkcije sinus hiperbolni i kosinus hiperbolni:

  e  x  e    x 
1
ch    x   (5.29)
2

  e  x  e    x 
1
sh    x   (5.30)
2

V  V1  ch   x   Z c  I1  sh   x 
V1 (5.31)
I  I1  ch   x    sh   x 
Zc

Dobivene jednadžbe poznate su pod nazivom drugi oblik prijenosnih jednadžbi. U ovom obliku
izgubljen je uvid u valni karakter napona i struje duž voda.

Analogno, ako su poznati napon i struja na kraju voda dobivamo:

87
V  V2  ch   x   Z c  I 2  sh   x 
V2 (5.32)
I  I 2  ch   x    sh   x 
Zc

Uvrštavanjem x  l (duljina voda) u (5.31) i (5.32) dolazimo do strujno-naponskih prilika na početku,

odnosno na kraju voda:

V2  V1  ch   l   Z c  I1  sh   l 
V1 (5.33)
I 2  I1  ch   l    sh   l 
Zc

V1  V2  ch   l   Z c  I 2  sh   l 
V2 (5.34)
I1  I 2  ch   l    sh   l 
Zc

Veličina koja se pojavljuje u argumentima hiperbolnih funkcija označava se simbolom  , te za nju

vrijedi:

   l  Z1  Y1  l  Z  Y (5.35)

Karakterističnu impedanciju sada možemo preoblikovati u sljedeći oblik:

Z1  l Z  Z
Zc     (5.36)
Y1  l Y Y 

Uvrštavanjem (5.35) i (5.36) u izraze (5.33) i (5.34) dobivamo treći oblik prijenosnih jednadžbi:

sh   
V2  V1  ch     I1  Z 

(5.37)
sh   
I 2  I1  ch     V1  Y 


sh   
V1  V2  ch     I 2  Z 

(5.38)
sh   
I1  I 2  ch     V2  Y 


5.1. OBJAŠNJENJE VALNE PRIRODE

Zapišimo opće rješenje telegrafskih jednadžbi za napon (5.18) u vremenskoj domeni:

v  x, t   Re  A1  e   x  e j t  A2  e  x  e j t  (5.39)


v  x, t   Re A1  e x  e j t   x   A2  e x  e j t   x   (5.40)

88
Početni uvjeti A1 i A2 su vektori koje možemo zapisati kao

A1  Aef 1  2  e j1
(5.42)
A2  Aef 2  2  e j2

Bez smanjenja općenitosti možemo pretpostaviti kako za početne kutove vrijedi 1  2  0 .

v  x, t   2  Aef 1  e x  cos   t    x   2  Aef 2  e x  cos   t    x  (5.43)

Naponski val možemo dobiti superpozicijom dvaju valova, polaznog i reflektiranog:

v  x, t   v1  x, t   v2  x, t  (5.44)

v1  x, t   2  Aef 1  e x  cos   t    x  (5.45)

v2  x, t   2  Aef 2  e x  cos   t    x  (5.46)

Za neku konstantnu amplituda polaznoga vala (npr. za maksimalnu) vrijedi uvjet:

  t    x  2  k  (5.47)

iz kojeg slijedi za udaljenost na vodu

 2  k 
x t  (5.48)
 
Iz (5.48) proizlazi kako je brzina vala jednaka:


v (5.49)

Za idealni vod vrijedi kako je R 1  0 i G 1  0 . Za valnu konstantnu idealnog voda tada dobivamo:

  Z1  Y1  j L1  C1  j  (5.50)

Valna konstanta idealnog voda sastoji se samo od imaginarnog dijela, tj. fazne konstante dok je
konstanta prigušenja jednaka 0, odnosno nema prigušenja amplitude vala na idealnom vodu.

Za brzinu vala u tom slučaju vrijedi:

 1
v  (5.51)
 L1  C1

Uvrstimo li izraze za proračun iduktiviteta i kapaciteta (4.102) i (4.212) dobivamo kao je ova brzina
bliska brzini svjetlosti. Ukoliko u proračunu induktiviteta umjesto reduciranog radijusa upotrebljavamo
stvarni radijus vodiča dobivamo izraz za vanjski induktivitet:

Dm
L1v  2 107  ln (5.52)
Dss

89
Dakle, ako u izraz za brzinu vala na vodu (5.51) umjesto jediničnog induktiviteta (ukupnog)
upotrebljavamo samo vanjski induktivitet dolazimo do brzine svjetlosti:

1
v  c  3 108 m/s (5.53)
L1v  C1

Primjer 5.1.

Odredi naponske prilike na dugom vodu primjenom prijenosnih jednadžbi ukoliko su poznati napon i
struja na kraju voda. Zadano:

Z1  0.4660 Ω/km

Y1  3 106 90 S/km

l  600 km

Koristit ćemo drugi oblik prijenosnih jednadžbi kada su nam poznati napon i struja na kraju voda:

V1  V2  ch   l   Z c  I 2  sh   l 
V2
I1  I 2  ch   l    sh   l 
Zc

Vrijednosti potrebnih parametara su sljedeće:

Z1 0.4660
Karakteristična impedancija: Z c    392  15
Y1 3 106 90

Valna konstanta:   Z1  Y1  0.46  3 106 75  1.176 103 75

  l  1.176 103  600 75  0.706 75  0.1828  j 0.6822  a  jb

Većina kalkulatora ne može izračunati vrijednosti hiperbolnih funkcija ukoliko su im argumenti
kompleksni brojevi. Jedan od načina kako tada možemo izračunati vrijednosti hiperbolnih funkcija su
adicijski teoremi za hiperbolne funkcije:

ch  a  jb   ch  a   ch  jb   sh  a   sh  jb 
(5.54)
sh  a  jb   sh  a   ch  jb   ch  a   sh  jb 

Pritom ćemo još primijeniti identitete koji se lako dokažu:

ch  jb   cos  b 
(5.55)
sh  jb   j  sin  b 

pa izrazi (5.54) postaju

ch  a  jb   ch  a   cos  b   j  sh  a   sin  b 
(5.56)
sh  a  jb   sh  a   cos  b   j  ch  a   sin  b 

90
sh    l   0.1838  0.7762  j 1.0167  0.6305  0.1462  j  0.642  0.6577
ch    l   1.0167  0.7762  j  0.1838  0.6305  0.7892  j  0.1159  0.808.3

Uvrštavanjem dobivenih vrijednosti u prijenosne jednadžbe na početku primjera dobivamo:

V1  V2  0.808.2  I 2  257.862.5 kV
I1  I 2  0.808.2  V2  0.0016792.5 kA

91
 6. NADOMJESNI MODELI VODOVA

Dva osnovna nadomjesna modela vodova su Π-model i T-model voda, a prikazani su na

slikama 95 i 96:

I1 Z I12 I2 I1 V I2
V1 I20 I10 V2 V1 ZT I0 ZT
2 2
Y Y
YT
2 2

Slika 95 Nadomjesni Π-model voda Slika 96 Nadomjesni T-model voda

Naponi i struje koje opisuju Π-model voda su sljedeći:

Y
I 20  V2  (6.1a)
2

I12  I 2  I 20 (6.1b)

V1  V2  I12  Z (6.1c)

Y
I10  V1  (6.1d)
2

I1  I12  I10 (6.1e)

Cilj nam je izraziti napon i struju na početku voda V1 i I1 u ovisnosti o naponu i struji na kraju voda.
Kombinacijom izraza (6.1) dolazimo do sljedećih izraza:

Y
V1  V2  (1  Z  )  I 2  Z
2
Y Y (6.2)
I1  V2  (2  Z  Y2 )  I 2  (1  Z   )
2 2
Ili zapisano u matričnom obliku:

 Y 
 1  Z   Z  V 
V1  2
I     2 (6.3)
 1   Y (2  Z  Y ) 1  Z  Y   I2 
 2  2 
2 

Naponi i struje koji opisuju T-model voda su sljedeći:

ZT
V '  V2  I 2  (6.4a)
2

92
I 0  V ' YT (6.4b)

I 2  I 0  I1 (6.4c)

ZT
V1  V ' I1  (6.4d)
2
Ponovno kombiniranjem izraza (6.4) dolazimo do izraza za struju i napon na početku voda:

 Z  Z  Z 
V1  V2  1  YT  T   I 2  T   2  YT  T 
 2  2  2 
(6.5)
 Z 
I1  V2  YT  I 2  1  YT  T 
 2 

Ili u matričnom obliku:

 Z ZT  Z 
 1  YT  T   2  YT  T   V 
 1
V 2 2  2   2
I      (6.6)
 1  Z   I2 
 Y 1  YT  T 
2
Iz matričnog zapisa najbolje možemo uočiti dualnost izraza (6.3) i (6.6).

Ukoliko najjednostavnije uzmemo kako je:

Z  ZT  Z (uzdužna impedancija voda)

Y  YT  Y (poprečna admitancija voda)

dobivamo približni Π- i T-model voda (Slike 97 i 98).

Z Z
2 2
Y Y
Y
2 2

Slika 97 Približni Π-model voda Slika 98 Približni T-model voda

Približni modeli vodova dovoljno su točni za nadzemne vodove duljine do 200 km (greška oko
1%), no međutim za dulje vodove potrebno je koristiti točne modele vodova budući da električne
konstante vodova nisu koncentrirane na jednome mjestu, već su distribuirane duž čitavoga voda.
Parametre točnih modela vodova dobivamo usporedbom s prijenosnim jednadžbama (5.34):

93
V1  V2  ch   l   Z c  I 2  sh   l 
V2 (6.7)
I1  I 2  ch   l    sh   l 
Zc

Usporedbom izraza (6.2) i (6.7) dolazimo do sljedećih relacija:

Y
1  Z   ch   l  (6.8)
2

Z  Zc  sh  l  (6.9)

iz kojih slijedi

Y 1 ch  l   1
  (6.10)
2 Zc sh  l 

Koristimo li izraze koji uključuju kut  (5.35) i (5.36):

   l  Z1  Y1  l  Z  Y

Z1  l Z  Z
Zc    
Y1  l Y Y 

tada izraz za uzdužnu impedanciju točnog Π-modela postaje:

sh
Z  Z  (6.11)


a izraz (6.10) pišemo kao

Y Y ch     1
  (6.12)
2  sh   

Sada ćemo koristiti identitete za sinus i kosinus hiperbolni dvostrukog kuta:

 
sh  2  sh  ch (6.13)
2 2


ch  1  2  sh2 (6.14)
2

 
1  2  sh2    1 sh  
2 
      th  
Y Y Y 2 Y
  (6.15)
2        2 
2sh   ch   ch  
2 2 2


th  
   
Y Y 2
(6.16)
2 2 
2

Točni Π-model voda prikazan je na Slici 99.

94
 sh
Z

 
th   th  
Z 2 Z
 2
  
th   th   2  2 
Y 2
Y
 2
 2  2 sh() 2
2  Y
2
2 

Slika 99 Točni Π-model voda Slika 100 Točni T-model voda

Na jednak način možemo doći i do izraza za računanje elemenata u točnome T-modelu:

1
YT  sh( l ) (6.17)
Zc

sh()
YT  Y  (6.18)


ZT ch( l )  1
 Zc  (6.19)
2 sh( l )


th  
   
ZT Z 2
(6.20)
2 2 
2
Kao što je već ranije spomenuto, za duljine nadzemnih vodova manje od 200 km korekcijske
faktore možemo zanemariti (približno su jednaki 10 ) te bez veće pogreške smijemo koristiti
približne modele. Za veće duljine vodova u obzir moramo uzeti korekcijske faktore ili vod modelirati
kao lanac četveropola. Na Slici 101 nalazi se vod koji je modeliran pomoću dvije serijski spojene Π-
sheme. Ukupna uzdužna impedancija podijeljena je na dva dijela, a poprečna admitancija na četiri
dijela. S druge pak strane, u nekim situacijama opravdano je koristiti veoma jednostavne modele: I-
model koji se sastoji samo od uzdužne grane (Slika 102) i Γ-model koji se sastoji od jedne uzdužne i
jedne poprečne grane (Slika 103).

Z Z
2 2

Y Y Y
4 2 4

Slika 101 Model voda s dvije serijski spojene Π-sheme

95
 Z Z

Slika 102 Nadomjesna I-model voda Slika 103 Nadomjesni Γ-model voda

Vrijednosti hiperbolnih funkcija, kao što smo vidjeli, možemo računati pomoću adicijskih
formula (5.56), ali njihove vrijednosti možemo izračunati i rastavom ovih funkcija u redove. Naime,
krenemo li od rastava eksponencijalne funkcije u red:

x 2 x3
ex  1  x    ... (6.21)
2! 3!
za hiperbolne funkcije tada vrijedi:

e x  e x x2 x4
ch( x)   1    ... (6.22)
2 2! 4!

e x  e x x3 x5
sh(x)   x    ... (6.23)
2 3! 5!
Dakle, vrijedi:

sh 2 4
 1   ... (6.24)
 3! 5!

2 4
ch  1    ... (6.25)
2! 4!


th  
A za   dobiva se razvoj u red:
2

2


th
2  1        ...
2 4 6
(6.26)
 12 120 1186
2
Primjer 6.1.

Za vod Zagreb- Ernestinovo (3X2X490/65 Al/Če+2X120 Alumnovel) odredi nadomjesne točne Π- i T-

modele. Zadani su sljedeći parametri:

96
l  245 km
U n  380 kV
R1  0.0295 Ω/km
X 1  0.328 Ω/km
G1  0
B1  0.348 105 S/km

Uzdužna impedancija i poprečna admitancija jednake su:

Z1  0.0295  j 0.328 Ω/km

Y1  j 0.348 105 S/km

Karakteristična impedancija i valna konstanta:

Z1 0.0295  j 0.328 0.3293284.86

Zc     307.62  2.57 
Y1 j 0.348 105 j 0.348 105 90

  Z1  Y1  0.3293284.86 0.348 105 90  1.07053 103 87.43 km-1

    l  0.2622887.43

Prilikom računanja vrijednosti hiperbolnih funkcija dovoljno je uzeti prva dva člana reda:

sh 2 0.06879174.86
 1  1  0.98860.06
 3! 6


th  
 2   1    1  0.06879174.86  1.0057  0.02
2

 12 12
2
Parametri točnog Π-modela:

sh
Z  Z1  l   0.3293284.86 245  0.98860.06  79.7784.91 


th
Y B1 2 0.348 105 90
 l    245 1.0057  0.02  4.2873 104 89.98 S
2 2  2
2
Parametri točnog T-modela:


th
ZT Z1 0.3293284.86
 l  2   245 1.0057  0.02  40.573584.84 
2 2  2
2

97
 sh
YT  Y1  l   0.348 105 90 245  0.98870.05  8.4292 104 90.06 S


79.7784.91 
40.573584.84  40.573584.84 

4
4.2873 104 89.98 S 4.2873 10 89.98 S

8.4292 104 90.06 S

6.1. IMPEDANCIJE PRAZNOG HODA I KRATKOG SPOJA

Pogledajmo čemu su jednake impedancije praznog hoda i kratkog spoja kod nadomjesnog T-
modela. Impedancija praznog hoda (Slika 104) jednaka je:

ZT 1
Z0   (6.27)
2 YT

Primjenjujući izraze (6.17) i (6.19) dobivamo:

ch  1 Z c Z
Z0  Zc    c (ch  1  1)  Z c  cth (6.28)
sh sh sh
Za impedanciju kratkog spoja (Slika 105) vrijedi:

ch  1 Z c
Zc  
ch  1 sh sh  Z  ch  1  Z  ch  1  sh
Zk  Zc   (6.29)
sh Z c  cth sh sh 2 ch
c c

Zc  ch  1  Zc  ch2  1  sh2

Zk   ch  1       Z  Zc  th (6.30)
sh  ch  sh  ch  sh ch
c

ZT ZT ZT ZT
2 2 2 2
YT YT

Slika 104 Prazni hod kod T-modela voda Slika 105 Kratki spoj kod T-modela voda

Došli smo da jednog važnog i zanimljivog identiteta:

Z0  Z k  Zc  cth Zc  th  Zc (6.31)

Zc  Z0  Z k (6.32)

98
Isti identitet dobivamo i za nadomjesni Π-model voda (pokušajte!).

Provjerimo rezultate ovog proračuna sa podacima iz prethodnog primjera. Za impedanciju praznog

hoda i kratkog spoja dobivamo:

ZT 1 1
Z0    40.573584.84    90.06  1.1460 103   89.88
2 YT 8.4292 10 4

ZT 1 1
 40.5735  (84.84  90.06)
Zk 
ZT

2 YT
 40.573584.84  8.4292 104  82.577684.75
2 ZT  1 1.1460 103   89.88
2 YT

Karakteristična impedancija sada je jednaka:

Zc  Z0  Zk  1.1460 103   89.88 82.577684.75  307.62  2.56

što odgovara ispravnoj vrijednosti.

6.2. VEKTORSKI DIJAGRAMI

Pomoću vektorskih dijagrama dobivamo grafički prikaz vektora struje i napona na početku
voda ako nam je poznato stanje na kraju voda. I obrnuto, ukoliko su nam poznati vektori napona i struje
na početku voda dobivamo stanje na kraju voda. Izgled vektorskog dijagrama ovisi o nadomjesnoj
shemi koju koristimo. Za početak nacrtat ćemo vektorski dijagram s induktivnim opterećenjem na kraju
voda pomoću nadomjesnog Π-modela voda koji se nalazi na Slici 106. Poprečna admitancija
zamijenjena je susceptancijom budući da se odvod najčešće zanemaruje.

I1 Z  R  jX I12
I2
V1 I20 I10 V2
B B
j j
2 2

Slika 106 Nadomjesna Π-model voda za crtanje vektorskog dijagrama

Najčešće nam je zadan linijski napon iz kojeg je potrebno odrediti fazni napon:

U2
V2  (6.33)
3

Ukoliko imamo induktivno opterećenje na kraju voda, kompleksna snaga je oblika S2  P2  jQ2 , a
ukoliko imamo kapacitivno opterećenje, snaga je oblika S2  P2  jQ2 .

Iz faznog napona i snage određujemo struju na kraju voda:

*
 S 
S2  3 V2  I *
 I2   2  (6.34)
 3 V2 
2

99
I dalje koristimo izraze (6.1) koji vrijede za nadomjesni Π-model. U ovom slučaju redom koristimo
izraze:

B
I 20  V2  j
2
I12  I 2  I 20
V  I12  ( R  jX )
(6.35)
V1  V2  V
B
I10  V1  j
2
I1  I12  I10

Vektorski dijagram krećemo crtati od faznog napona V2 kojeg postavljamo u pozitivnom

smjeru x osi kao što je prikazano na Slici 107. Kako je riječ o induktivnom opterećenju, struja I 2 zaostaje
za naponom. Između njih nalazi se kut  2 . I dalje postupamo prema jednadžbama (6.35) pazeći na
dvije stvari. Prvo, vektore struja dodajemo na vektore struja, a vektore napona dodajemo na vektore
napona. Drugo, budući da je riječ o vektorima, imaginarna jedinica j je vektorski operator koji
uzrokuje zakretanje vektora za 90° u pozitivnom smjeru (obrnuto od kazaljke na satu). Potpuno nacrtan
vektorski dijagram (za ovaj slučaj) nalazi se na Slici 107. Kut između napona na početku i na kraju voda
naziva se kut opterećenja i označava se simbolom  .

V1

V
j  I12  X
 V2
2 I12  R
I1
B
I12 j  V1 
2
I2

B
j  V2 
2
Slika 107 Vektorski dijagram za induktivno opterećenje na kraju voda i Π-model voda

Ukoliko nam je zadano kapacitivno opterećenje na kraju voda, tada vektor struje I 2 prethodi
vektoru napona V2 za kut  2 . Kompletan vektorski dijagram nalazi se na Slici 108. Usporedimo sada
vektorske dijagrame na slikama 107 i 108. U slučaju induktivnog opterećenja na kraju voda, iznos

100
(modul) napona na početku voda viši je od iznosa napona na kraju voda. Dok u slučaju kapacitivnog
opterećenja na kraju voda, iznos napona na početku voda je podjednak ili čak niži od napona na kraju
voda (moduli struja na kraju voda su u oba slučaja jednaki).

Ukoliko je zadano stanje na početku voda (npr. proizvodnja generatora), koristimo iste jednadžbe kao
i kada je zadano stanje na kraju voda (6.35) ali obrnutim redoslijedom:

B
I10  V1  j
2
I12  I1  I10
V  I12  ( R  jX )
(6.36)
V2  V1  V
B
I 20  V2  j
2
I 2  I12  I 20

B
I1 j  V1 
2
B
I12 j V2 
2

I2 j  I12  X
V1

V

2 
I12  R
V2
Slika 108 Vektorski dijagram za kapacitivno opterećenje na kraju voda i Π-model voda

Vektorske dijagrame možemo crtati i pomoću nadomjesnog T-modela voda (Slika 109).

101
 I1 V I2

V1 Z I0 Z
2 2
jB

Slika 109 Nadomjesni T-model voda za crtanje vektorskog dijagrama

Izrazi ukoliko su zadane prilike na kraju voda:

Z
V '  V2  I 2 
2
I 0  V ' jB
(6.37)
I1  I 2  I 0
Z
V1  V ' I1 
2
Izrazi ukoliko su zadane prilike na početku voda:

Z
V '  V1  I1 
2
I 0  V ' jB
(6.38)
I 2  I1  I 0
Z
V2  V ' I 2 
2
Pokušajte sami nacrtati vektorske dijagrame pomoću T-modela voda.

6.3. PRORAČUN PADA NAPONA

Nacrtajmo vektorski dijagram za vod koji je modeliran samo uzdužnom granom (Slika 110) i
neka su nam zadane prilike na kraju voda i induktivno opterećenje na kraju voda. Fazni napon i struja
na kraju voda jednaki su:

U2
V2 
3
(6.39)
S2*
I2   I 2 R  j  I 2i  I 2  2 ind.
3 U 2

R X

Slika 110 Nadomjesni I-model voda

102
 V1

2
V
V p I  X  cos 2

2 2
V2 I  R  sin 2
I2 IX
I  R  cos 2 I  X  sin 2

IR
Vu

Slika 111 Proračun pada napona na serijskoj grani voda

S vektorskog dijagrama možemo uočiti kako se vektorski pad napona V sastoji od uzdužne
komponente Vu i poprečne komponente V p . Iz geometrije vektorskog dijagrama proizlazi kako za
uzdužni pad napona vrijedi:

Vu  I 2  R  cos 2  I 2  X  sin 2 (6.40)

a za poprečni pad napona:

Vp  I 2  X  cos 2  I 2  R  sin 2 (6.41)

Za napon na početku voda proizlazi relacija:

V1  V2  Vu   Vp 2

2
(6.42)

Vektorska razlika V  V1  V2 naziva se pad napona, a razliku iznosa napona na početku i na kraju
voda, tj. V1  V2 zovemo gubitak napona. Pritom je očigledna sljedeća važna relacija:

V  V1  V2  Vu (6.43)

Iznos pada napona veći je od gubitka napona koji je veći od uzdužnog pada napona.

Množenjem izraza (6.42) s 3 dobivamo istovjetni izraz za linijske napone:

U1  U 2  Uu   U p 2
2
(6.44)

Veličinu U  3  V nazivamo linijski pad napona.

Sada ćemo pad napona izraziti preko snaga u trofaznom sustavu:

S 2* P  jQ2 P  R  Q2  X P  X  Q2  R
U  3  I  Z  3  Z  2 ( R  jX )  2 j 2 (6.45)
3 U 2 *
U2 U2 U2

Poprečni i uzdužni padovi napona izraženi preko snaga tada su jednaki:

103
 P2 Q
U u  R 2  X
U2 U2
(6.46)
P Q
U p  2  X  2  R
U2 U2

Napon na početku voda prema (6.44) iznosi:

2
   P
2
P Q Q 
U1  U 2   2  R  2  X     2  X  2  R  (6.47)
  U2 U2   U 2 U2 

Poprečni pad napona vrlo često se zanemaruje, pa je tada napon na početku voda

P Q 
U1  U 2   2  R  2  X  (6.48)
 U2 U2 

6.4. PRORAČUN GUBITKA SNAGE

Pogledajmo koliko iznose gubici snage na uzdužnoj grani voda na Slici 110. Gubici snage jednaki
su:

S  3  I  V  3  I 2  Z  3  I 2   R  j  X   3   I R2  I X2    R  j  X  (6.49)

pri čemu su I R i I X realna i imaginarna komponenta struje grane.

Daljnjim raspisivanjem prethodnog izraza dolazimo do:

S  3   I R2  R  j  I R2  X  I X2  R  j  I X2  X   3   I R2  R  I X2  R  j   I R2  I X2   X  (6.50)

P2 2  Q2 2 P2 2  Q2 2
S   R  j  X (6.51)
U 22 U 22

Dakle, izrazi koji se koriste za računanje gubitaka djelatne i jalove snage su:

P 2   Q2 
2

P  2 R (6.52)
U 22

P2 2   Q2 
2

Q  X (6.53)
U 22

Primijenimo sada dobivene izraze na vod modeliran Π-shemom (Slika 112).

104
Slika 112 Proračun gubitaka snage Π-modela voda

Na poprečnim granama, koji su modelirani samo susceptancijama, dolazi do negativnih gubitaka jalove
snage Qv , tj. oni proizvode jalovu snagu, dok se na uzdužnoj grani jalova snaga troši (kao i djelatna
snaga). Proizvodnja jalove snage na poprečnoj grani iznosi:

1
Qv  U 2  I   U 22  B (6.54)
2
Snaga koja se prenosi uzdužnom granom S '' iznosi:

S ''  P2  j  Q2  j  Qv  P2  j  Q2  Qv   P2  j  Q2 '' (6.55)

Gubici snage na uzdužnoj grani prema (6.51) iznose:

P2 2   Q2 '' P2 2   Q2 ''
2 2

S  R j X (6.56)
U 22 U 22

Snaga na početku uzdužne grane S ' jednaka je

S '  S '' S (6.57)

a snaga na početku voda:

S1  S ' j  Q (6.58)

Kombiniranjem prethodnih izraza za snagu na početku voda dobivamo:

P2 2   Q2  Qv  P2 2   Q2  Qv 
2 2

S1  P1  j  Q1  P2  j  Q2  R j  X  2  j  Qv (6.59)

U2 U2
Primjer 6.2.

Odredi prilike na vodu nazivnog napona 110 kV i duljine 50 km ako su zadani sljedeći podaci:

R1  0.15 Ω/km
X 1  0.4 Ω/km
B1  2.77 106 S/km
S2  20  j 10 MVA (ind)
U1  115 kV

105
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

S1  ?
U2  ?

Prvo iz jediničnih konstanti i duljine voda izračunamo ukupne vrijednosti otpora, reaktancije i
susceptancije:

R  7.5 
X  20 
B  0.137 103 S

Proizvodnja jalove snage na poprečnim elementima približno je jednaka:

1
Qv  U n2  B  0,829 Mvar
2
Snaga na kraju voda:

P2  jQ2"  20  j10  j 0,829  20  j 9,171 Mvar

Napon na početku voda prema (6.48) iznosi

P2 R  Q2" X 20  7,5  9,171 20

U1  U 2   U2   115 kV
U2 U2

odakle dobivamo:

U 22  115U 2  333, 42  0

115  1152  4  333, 42

U2   57,5  54,5  112 kV
2
Djelatna i jalova snaga na početku voda prema (6.52) i (6.53) iznose:

P22  Q2"2
P1  P2   R  20  0, 29  20, 29 MW
U2

P2"2  Q2"2
Q1  Q2  2  jQv   X  10  1,6577  0,772  9,114 Mvar
U 22

106
6.5. STABILNOST I GRANIČNA SNAGA PRIJENOSA
Promotrimo još jednom vektorski dijagram u slučaju kada imamo vod modeliran samo
uzdužnom reaktancijom kao što je prikazano na Slici 113.

1 I 2

jX V1 2
V1 V2 I  jX


2 V2

Slika 113 Vod i vektorski dijagram za vod modeliran uzdužnom reaktancijom

Sinus kuta opterećenja (kut između vektora napona na početku i na kraju voda) jednak je

I  X  cos 2
sin   (6.60)
V1

Djelatna snaga na kraju voda jednaka je

P2  V2  I  cos 2 (6.61)

pa uz primjenu (6.60) proizlazi

V2 V1
P2   sin  (6.62)
X
Došli smo do važnog izraza koji nam govori kako je snaga koju prenosimo vodom proporcionalna
naponu na početku voda, naponu na kraju voda i sinusu kuta između njih, te obrnuto proporcionalna
reaktanciji voda. Teorijski maksimalnu snagu postižemo za iznos kuta   90 , te tada djelatna snaga
iznosi

V2  V1
Pmax  (6.63)
X
Maksimalni kut između napona u stvarnosti je manji budući da vod sadrži i djelatni otpor. Međutim,
u stvarnom pogonu ovaj kut ograničava se na 30° radi osiguranja stabilnosti cijelog sustava.

107
 7. PRILIKE NA IDEALNOM VODU

Otpor i odvod idealnog voda (tople električne konstante) jednaki su nuli: R1  0 i G1  0 . Valna
konstanta ili dubina prodiranja u tom slučaju jednaka je

  Z1  Y1  j L1  C1  j  (7.1)

Dakle, sadrži samo imaginarni dio ili konstantu prigušenja  . Nema prigušenja naponsko-strujnog vala,
1
već on samo mijenja svoj fazni kut. Uzimajući u obzir kako je  c  300000 km/s (brzina
L1C1
širenja vala na idealnom vodu) proizlazi kako za valnu konstantu vrijedi:

 2 f 2 2
   L1  C1     (7.2)
c c 6000 
Odnosno, valna duljina naponsko-strujnog vala  na idealnom vodu frekvencije 50 Hz jednaka je 6000
km (za frekvenciju 60 Hz dobiva se 5000 km).

Napišimo sada jedan oblik prijenosnih jednadžbi za idealni vod. Koristit ćemo drugi oblik kada su
zadane vrijednosti na kraju voda (5.32):

V  V2  ch   x   Z c  I 2  sh   x 
V2 (7.3)
I  I 2  ch   x    sh   x 
Zc

Karakteristična impedancija kod idealnog voda ima oblik:

Z1 X1 L
Zc    1  Zv (7.4)
Y1 B1 C1

Ona se sastoji od samo realnog dijela i naziva se valni otpor. Uvrstimo sada u (7.3) umjesto valne
konstante  faznu konstantu  i umjesto karakteristične impedancije Z c valni otpor Z v :

V  V2  ch  j  x   Z v  I 2  sh  j  x 
V2 (7.5)
I  I 2  ch  j  x    sh  j  x 
Zv

Te još primijenimo identitete (5.53):

sh( j  x)  j sin(  x)
(7.6)
ch( j  x)  cos(  x)

Dobivamo:

108
V  V2  cos   x   j  Z v  I 2  sin   x 
V2 (7.7)
I  I 2  cos   x   j   sin   x 
Zv

7.1. IDEALNI VOD U PRAZNOM HODU

Kada se vod nalazi u praznom hodu za struju na kraju voda vrijedi: I 2  0 . Uvrštavanjem ovog
uvjeta u prijenosne jednadžbe za idealni vod (7.7) dobivamo:

V0  V2  cos   x 
V2 (7.8)
I0  j   sin   x 
Zv

Promotrimo strujno – naponske prilike na jednoj valnoj duljini voda, tj. na vodu dugačkom 6000 km.
Kao što možemo uočiti na Slici 114 i izrazima (7.8) napon ima oblik funkcije kosinus, a struja slijedi oblik

funkcije sinus. Napon i struja tvore stojne valove s čvorištima u x n (n 0, 1, 2, ...) ,

4 2
odnosno u x n (n 0, 1, 2, ...) . Čvorišta struje javljaju se na mjestima maksimalne amplitude
2
(trbusima) napona, i obrnuto.

Na Slici 115 prikazani su vektori napona i struje u tri vremenska trenutka: na početku, na osmini
i na četvrtini perioda. Struja i napon su uvijek (u bilo kojem vremenskom trenutku) i bilo gdje na vodu
fazno pomaknuti za 90°. Iz te činjenice slijedi kako je vrijednost djelatne snage uvijek i bilo gdje na vodu
(u praznom hodu) jednaka 0, tj. nema prijenosa djelatne snage, a na vodu dolazi do neprekidne izmjene
jalove snage između induktiviteta i kapaciteta voda.

V0,I0

V0 I0

x [km]
Kraj
voda

x= 0 x= 1500 x= 3000 x= 4500 x= 6000

Slika 114 Strujno-naponske prilike na idealnom vodu dugačkom 6000 km u praznom hodu

109
 i=max
i i
v v=max v v=0 v i=0 v=max
t 0
i=0
i
i=max
v=max
i i v
T i=0 i=0
t
8 4 v i v v=0

v=max v=max
v
T i i v=0 i
t
4 2 i=0 i=max i=0
v
v
v=max Kraj
voda
x [km] 3750 3000 2250 1500 750 0
Slika 115 Strujno-naponske prilike na idealnom vodu dugačkom 6000 km u praznom hodu

Impedancija voda u praznom hodu, koristeći izraze (7.8) jednaka je:

V0 V cos   x 
Z0   2   jZ v ctg   x  (7.9)
I 0 j V2 sin  x
 
Zv


S obzirom na karakter funkcije kotangens za koju vrijedi ctg   x   0 za x   0,  te
2

ctg   x   0 za x   ,   proizlazi kako impedancija voda u praznom hodu od 0 do 1500 km ima
2
kapacitivni karakter, a od 1500 do 3000 km induktivni karakter, itd. Ovu činjenicu također možemo
uočiti na Slici 115.

Za magnetsku energiju pohranjenu u induktivitetu vrijedi:

L  i2
Wm  (7.10)
2
a za električnu energiju pohranjenu u kapacitetu:

C  v2
We  (7.11)
2
Magnetska energija proporcionalna je kvadratu struje, a električna energija proporcionalna je
kvadratu napona. Na Slici 116 dana je usporedba strujno-naponskih prilika s električnom i magnetskom
energijom u tri različita trenutka. Na početku perioda napon ima svoju maksimalnu vrijednost, a struja
je svugdje duž voda jednaka 0. Sva energija je u obliku električne energije pohranjena u kapacitetima
voda. Krećući se prema osmini perioda, smanjuje se amplituda napona i raste amplituda struje. Dolazi
do „prelijevanja“ energije iz kapaciteta u induktivitete, da bi točno na osmini perioda vrijednosti

110
magnetske energije (pohranjene u induktivitetima) i električne energije (pohranjene u kapacitetima)
bile jednake (središnji graf na desnoj strani). Na četvrtini perioda napon dostiže svoju maksimalnu
vrijednost, dok je vrijednost napona duž voda jednaka 0. Sva energija je pohranjena u induktivitetima
voda.

Slika 116 Usporedba strujno-naponskih prilika s električnom i magnetskom energijom na 6000 km dugačkom
idealnom vodu u praznom hodu

Iz jednadžbe (7.8) za napon vrijedi:

V0
V2  (7.12)
cos   x 

Kako je vrijednost funkcije kosinus uvijek manja (ili jednaka) od 1, proizlazi kako je napon na kraju voda
(u praznom hodu) viši od napona na početku voda. Ovo možemo uočiti, isto tako, promotrimo li
posljednju četvrtinu napona na Slici 114 (budući da su realni vodovi kraći od 1500 km). Ovaj efekt
naziva se Ferantijev efekt, a nastaje jer vodom u praznom hodu (ili ako je slabo opterećen) teku male
kapacitivne struje koje stvaraju pad napona na uzdužnoj impedanciji koji je u protufazi s naponom na
kraju voda. Kako bismo ovo pokazali nacrtajmo vektorski dijagram pomoću Π-modela voda. Radi
jednostavnosti zanemarit ćemo djelatni otpor i odvod. Kada se vod nalazi u praznom hodu njime teče

111
mala kapacitivna struja kao što možemo vidjeti na Slici 117. Ta kapacitivna struja stvara pad napona na
uzdužnom induktivitetu koji je u protufazi s naponom na kraju voda (označen crvenim vektorom). Sa
vektorskog dijagrama je očigledno kako je napon na početku voda manji od napona na kraju voda.

V1 I2 jX V2

I2
B B
j j
2 2
I2
V2
V1 I 2  jX
Slika 117 Nadomjesna shema voda u praznom hodu i vektorski dijagram

Što je vod duži, Ferantijev efekt je izraženiji, pa tako uvrstimo li u izraz (7.12) duljinu voda
x  1000 km dobivamo kako je napon na kraju (idealnog) voda dvostruko veći od napona na početku
voda:
V0
V2   2  V0 (7.13)
2
cos 1000
6000
Za x  1500 km (za idealni vod) dobiva se:

V0
V2   (7.14)
2
cos 1500
6000

7.2. IDEALNI VOD U KRATKOM SPOJU

Za vod u kratkom spoju dobit ćemo slične izraze i grafove kao i za vod u praznom hodu, stoga
ih nećemo sve prikazivati. Za napon na kraju voda u kratkom spoju vrijedi: V2  0 . Uvrštavanjem ovog
uvjeta u prijenosne jednadžbe (7.7) dobivamo izraze za idealni vod u kratkom spoju:

Vk  j  Z v  I 2  sin   x 
(7.15)
I k  I 2  cos   x 

Napon sada slijedi funkciju sinus, a struja funkciju kosinus, što možemo uočiti i na Slici 118. Kao i kod

praznog hoda, napon i struja tvore stojne valove, napon s čvorištima u x n (n 0, 1, 2, ...) , a
2
struja s čvorištima u x n (n 0, 1, 2, ...) . Impedancija voda u kratkom spoju jednaka je:
4 2

Vk jZ  I  sin   x 
Zk   v 2  jZ v tg (  x) (7.16)
Ik I 2  cos   x 

112
 
S obzirom kako za funkciju tangens vrijedi tg   x   0 za x   0,  i tg   x   0 za
2

x ,   impedancija voda u kratkom spoju od 0 do 1500 km ima induktivni karakter, od 1500
2
do 3000 km kapacitivni karakter, itd.

Vk,Ik

Ik Vk

x [km]
Kraj
voda

x= 0 x= 1500 x= 3000 x= 4500 x= 6000

Slika 118 Strujno-naponske prilike na 6000 km dugačkom idealnom vodu u kratkom spoju

Kao i kod praznog hoda, napon i struja su uvijek fazno pomaknuti za 90° (u svakom
vremenskom trenutku i bilo gdje na vodu). Vod ne prenosi djelatnu snagu, a jalova snaga oscilira
između induktiviteta i kapaciteta na vodu.

7.3. IDEALNI VOD ZAKLJUČEN VALNIM OTPOROM

Treći karakteristični slučaj je kada vod zaključimo valnim otporom. Za napon na kraju voda tada
vrijedi: V2  Zv  I 2 .

Uvrštavanjem ovog uvjeta u prijenosne jednadžbe (7.8) dobivamo:

V  V2  cos( x)  j V2  sin(  x)  V2  e j x

(7.17)
I  I 2  cos(  x)  j  I 2  sin(  x)  I 2  e j x

Došli smo do jednog veoma bitnog pogonskog slučaja: napon i struja su duž cijelog voda i u bilo
kojem vremenskom trenutku u fazi (Slika 119). Impedancija u tom slučaju je konstantna i jednaka Z v .
Nema njihanja magnetske i električne energije, a prenosi se samo djelatna snaga.

Djelatna snaga koja se u ovom slučaju prenosi vodom naziva se prirodna snaga, a ona je jednaka:

U2 U2 U 22
Pnat  3  V2  I 2  3    (7.18)
3 3  Zv Zv

Prirodnu snagu nekog voda možemo povećati, osim povećanja nazivnog napona voda, smanjivanjem
valnog otpora:

- vodiči u snopu (povećanje kapaciteta, smanjenje induktiviteta)

113
 - kompenzacija induktiviteta i kapaciteta (ugradnja serijskih kondenzatora i poprečnih
prigušnica)

V,I

x [km]
Kraj
voda

x= 0 x= 1500 x= 3000 x= 4500 x= 6000

Slika 119 Strujno-naponske prilike na 6000 km dugačkom idealnom vodu opterećenog s valnim otporom

114
 8. PRIJELAZNE POJAVE NA VODU

Dosada smo promatrali pojave u stacionarnom stanju na vodu, pri pogonskoj frekvenciji.
Međutim, prilikom različitih prijelaznih pojava poput uklapanja, isklapanja ili udara groma javljaju se
jako brze promjene napona stoga ovakve pojave zahtijevaju drugačiji pristup. Izvod jednadžbi za ove
pojave ponovno ćemo započeti, kao i kod prijenosnih jednadžbi, diferencijalnim modelom voda (Slika
120) i telegrafskim jednadžbama (5.5) i (5.6):

R1dx L1dx
i i-di

G1dx C1dx
u u-du

Slika 120 Diferencijalni model voda s uzdužnim i poprečnim električnim parametrima

u i
  R1  i  L1  (8.1)
x t
i u
  G1  u  C1  (8.2)
x t
Prvu jednadžbu derivirat ćemo po x, a drugu jednadžbu po t:

 2u i i
  R1   L1  (8.3)
x 2
x t  x

i u  2u
  G1   C1  2 (8.4)
x  t t t
Jednadžbe (8.2) i (8.4) uvrstimo u (8.3) te sređivanjem dobivamo:

 2u u u  2u
   R  G  u  R  C   L  G   L  C  (8.5)
x 2 t t t 2
1 1 1 1 1 1 1 1

 2u u  2u
 R  G  u  ( R  C  L  G )   L  C  (8.6)
x 2 t t 2
1 1 1 1 1 1 1 1

Na jednak način izvodimo i jednadžbu koja uključuje derivacije struje, jednadžbu (8.1) deriviramo po
t, jednadžbu (8.2) po x, te ih uvrstimo u (8.4):

 2i i  2i
 R  G  i  ( R  C  L  G )   L  C  (8.7)
x 2 t t 2
1 1 1 1 1 1 1 1


Prelaskom na simbolički račun ( u  U  e
jt j t
,i  I e ,  jt ) izrazi (8.6) i (8.7) postaju istovjetni
t
izrazima u stacionarnom stanju:

115
 2U
 R1  G1 U   R1  jC1  G1  j L1  U  L1  C1   j  U
2
(8.8)
x 2

 2U
 U   R1  j L1    G1  jC1  (8.9)
x 2

 2U
 Z1  Y1 U   2 U (8.10)
x 2

Na jednak način i za struje dobivamo:

2 I
 Z1  Y1  I   2  I (8.11)
x 2

Parcijalne diferencijalne jednadžbe (8.6) i (8.7) teško su rješive, stoga ćemo ih pojednostaviti
uzimajući R1  0 i G1  0 :

 2u  2u
 L  C  (8.12)
x 2 t 2
1 1

 2i  2i
 L  C  (8.13)
x 2 t 2
1 1

Pretpostavimo kako je rješenje jednadžbe (8.12) superpozicija dvaju valova koji putuju u smjeru osi +x
i –x. Svaka funkcija oblika F  f ( x  vt ) predstavlja val koji putuje u smjeru osi +x. Na Slici 121
prikazan je val proizvoljnog oblika koji putuje u smjeru osi +x u dva vremenska trenutka: t1 i t2. Kako je
amplituda vala u ta dva vremenska trenutka jednaka proizlazi kako je brzina širenja vala:

x  v  t1  x  x  v  t1  t  (8.14)

x  v  t1  x  v  t1  x  v  t (8.15)

x
v (8.16)
t

Slika 121 Putujući val u smjeru osi +x

116
Na jednak način, svaka funkcija oblika F  f ( x  vt ) predstavlja putujući val u smjeru osi –x. Dakle,
rješenje jednadžbe (8.12) možemo pisati u obliku:

u  u  x  v  t   u  x  v  t  (8.17)

Prethodni izraz derivirat ćemo dva puta po t i po x (budući da se takav oblik pojavljuje u jednadžbi koju
rješavamo):

u
 v  u  x  v  t   v  u  x  v  t  (8.18)
t

 2u
 v 2  u  x  v  t   v 2  u  x  v  t  (8.19)
t 2

 2u
 u  x  v  t   u  x  v  t  (8.20)
x 2
Uvrstimo sada izraze (8.19) i (8.20) u (8.12) te dobivamo:

u  x  v  t   u  x  v  t   L1  C1  v 2  u  x  v  t   u   x  v  t   (8.21)

 
iz čega proizlazi za brzinu širenja vala

1
v (8.22)
L1  C1

Ovaj rezultat nam je potvrda kako je pretpostavljeno rješenje (8.17) zaista točno.

Jednadžba (8.17) predstavlja najopćenitije rješenje parcijalne diferencijalne jednadžbe drugog reda i
sadrži dvije proizvoljne funkcije koje moraju zadovoljiti početne i granične uvjete.

Slično kao i kod naponskih jednadžbi, rješenje parcijalnih diferencijalnih jednadžbi za struju (8.13)
pretpostavit ćemo u obliku:

i  i  x  v  t   i  x  v  t  (8.23)

Međutim, i i i nisu nezavisne veličine od u  i u  budući da su povezane telegrafskim jednadžbama

(zanemaren otpor i odvod):

u i
  L1  (8.24)
x t
i u
  C1  (8.25)
x t
Uvrštavanjem općenitih rješenja (8.17) i (8.23) u ove izraze dobiva se:

   
 u  u  L1  v  i  i (8.26)

 i   i    C  v  u   u  
  1   (8.27)

117
Primijenimo izraz za brzinu (8.22) i dalje raspišemo:

L1  L
u  u   i  1  i (8.28)
C1 C1

L L
u  u   1  i  1  i (8.29)
C1 C1

Rješenje ovog sustava je sljedeće:

L1 
u   i  Zv  i (8.30)
C1

L
u   1  i  Zv i (8.31)
C1

L1
Veličinu Zv   sreli smo već ranije. Naziva se valni otpor (idealnog voda). Za recipročnu
C1
1
veličinu Yv  vrijedi:
Zv

i  Yv  u (8.32)

i  Yv  u (8.33)

Jednadžbe (8.30) i (8.31) potrebno je integrirati po ( x  vt ) odnosno po ( x  vt ) :

u  K1  ZV  i (8.34)

u  K2  ZV  i (8.35)

pri čemu su K1 i K 2 konstante integracije.

Za struju tada proizlazi:

 
i  i  i  YV u  x  v  t   u  x  v  t   K1  K 2  (8.36)
 0


u  u
i (8.37)
ZV

u
i  (8.38)
ZV

u 
i  (8.39)
ZV

118
Ovo rješenje grafički je prikazano na Slici 122. Naponski i strujni val u smjeru +x osi imaju isti predznak,
dok u smjeru –x osi imaju suprotan predznak.

Slika 122 Putujući valovi na vodu

Pogledajmo jedan fizikalni primjer pojava koje smo opisali jednadžbama. Putujući naponski val
dobivamo uključivanjem voda na naponski istosmjerni izvor kao što je prikazano na Slici 123. Amplituda
strujnog vala koji se širi vodom (Slika 124) jednaka je:

U
I (8.40)
Zv

Istu jednakost možemo dobiti izrazimo li struju kao promjenu naboja u jedinici vremena:

Q U  C1  x C1 U
I   U  C1  v  U   (8.41)
t t L1  C1 Z v

Slika 123 Uključivanje voda na naponski izvor Slika 124 Putujući strujno-naponski val na vodu

Koristeći izraze za računanje jediničnih induktiviteta i kapaciteta voda pomoću metode SGU (4.
poglavlje), za brzinu širenja vala i valni otpor dobivamo:

119
 18 106  ln  m 
D

v 
1  Dss 
 300.000 km/s (8.42)
L1  C1 4
2 10  ln   Dm 
 Ds 

ZV  2 104  ln  m  18 106  ln  m   60  ln  Dm   400 

D D
  D (8.43)
 Ds  Dss   s

Kod kabela zbog dielektrika i smanjenih dimenzija D m za brzinu vala i valni otpor dobiva se približno:

v  150.000 km/s

ZV  40 

Pogledajmo sada što se događa kada putujući val dođe do otpora kao što je prikazano Slikom
125. Rezultantni val koji nastaje sastoji se od incidentnog (uzročnog) naponskog vala u  i reflektiranog
naponskog vala u  . Za takav reflektirani val mora vrijediti rubni uvjet:

u  u   R  i  i  (8.44)

Slika 125 Putujući val nailazi na otpor

Uvrstimo jednadžbu (8.37) i dalje sredimo:

R
 u  u     u  u  (8.45)
ZV

u R  u 
1   1   (8.46)
u ZV  u 

R u  R 
1    1   (8.47)
ZV u  ZV 

120
 R
1
u ZV R  ZV
  (8.48)
 1 R  ZV
u R
ZV

Omjer reflektiranog i uzročnog vala zove se faktor refleksije napona  , te za njega vrijedi:

R  ZV
 (8.49)
R  ZV

Koristeći (8.38) i (8.39) za refleksiju struja dobivamo kako vrijedi:

u

i ZV u
      (8.50)
i u u
ZV

Dakle, iz rubnog uvjeta (8.44) dobili smo oblik i veličinu reflektiranog vala. Po obliku on je isti, ali po
veličini ovisi o faktoru refleksije. Faktor prolaza vala obilježava se obično grčim slovom  i jednak je:

2Z v
  1   (8.51)
R  Zv

Razmotrimo koliko iznose faktori refleksije u tri karakteristična pogonska stanja: u praznom
hodu, kratkom spoju i kada je vod zaključen valnim otporom. Kada se vod nalazi u praznom hodu
R   , faktor refleksije tada je jednak:

ZV
1
 R lim  1 (8.52)
ZV R0
1
R
Dakle, napon se reflektira jednakim iznosom kao i ulazni val, a struja suprotnim iznosom (Slika 126):

u
1 (8.53)
u

i
 1 (8.54)
i

Slika 126 Refleksija valova na vodu u praznom hodu

121
U slučaju kratkog spoja ( R  0 ) situacija je obrnuta, napon se reflektira suprotni iznosom, a struja istim
iznosom kao i ulazni val (Slika 127):

R  ZV
  1 (8.55)
R  ZV

Slika 127 Refleksija valova na vodu u kratkom spoju

Kada je vod zaključen valnim otporom ( R  Z v ) nema refleksije naponskog i strujnog vala (Slika 128):

ZV  ZV
 0 (8.56)
ZV  ZV

Slika 128 Putujući valovi na vodu zaključenim valnim otporom

Primjer 8.1. Refleksija impulsnog signala

Impulsni signal proizvodi se sklopkom koja je uključena u trenutku t=0 ms i isključena u t= 1/3 ms (Slika
129). Impuls se širi 300 km dugačkim vodom koji se nalazi u praznom hodu.

Slika 129 Proizvodnja impulsnog signala pomoću sklopke

122
Na slikama 130a-130d redom je prikazan impulsni signal na vodu u trenucima: t=0, t=1/3 ms, t=2/3 ms
i t=1ms. Signalu je potrebna 1 ms kako bi stigao do kraja voda. U tom trenutku dolazi do refleksije
incidentnog vala, a kako se vod nalazi u praznom hodu rezultantni napon ima dvostruko veću
amplitudu od uzročnog vala kao što je vidljivo na Slikama 130e-130g. U trenutku t= 1+1/3 završila je
refleksija, a preostaje samo reflektirani val (Slika 130h) koji u trenutku t=2 ms stiže ponovno do izvora
(Slika 130j). Oscilogram na kraju voda prikazan je na Slici 131.

Slika 130a Impulsni signal na vodu u praznom hodu (t=0 ms)

Slika 130b Impulsni signal na vodu u praznom hodu (t=1/3 ms)

Slika 130c Impulsni signal na vodu u praznom hodu (t=2/3 ms)

Slika 130d Impulsni signal na vodu u praznom hodu (t=1 ms)

Slika 130e Impulsni signal na vodu u praznom hodu (t=1+1/9 ms)

Slika 130f Impulsni signal na vodu u praznom hodu (t=1+1/6 ms)

123
Slika 130g Impulsni signal na vodu u praznom hodu (t=1+2/9 ms)

Slika 130h Impulsni signal na vodu u praznom hodu (t=1+1/3 ms)

Slika 130i Impulsni signal na vodu u praznom hodu (t=1+2/3 ms)

Slika 130j Impulsni signal na vodu u praznom hodu (t=2 ms)

Slika 131 Oscilogram impulsnog signala na kraju voda u praznom hodu

Primjer 8.2.

Zv
Zadan je prijenosni sustav na Slici 132. Napon izvora iznosi E , otpor izvora Rg  , a na kraju voda
9
nalazi se otpor iznosa R  9Z v , pri čemu je Z v valni otpor voda.

Koeficijent refleksije napona na kraju voda iznosi

R  ZV 8  ZV
u    0.8
R  ZV 10  ZV

124
Koeficijent refleksije struje tada je

i  0.8
Koeficijent refleksije napona na početku voda jednak je

ZV
 ZV
u  9  0.8
ZV
 ZV
9
a koeficijent refleksije struje

i  0.8

Slika 132 Primjer prijenosnog sustava

Struja koju daje izvor u trenutku uključivanja iznosi

E E E
i   0.9 
Rg  ZV ZV  Z ZV
V
9
a napon na vodu tada je jednak

E  ZV
u  i  ZV   0.9  E
Rg  ZV

Vrijeme koje je potrebno kako bi val stigao od početka do kraja voda iznosi t  l / v . Promatrat ćemo
iznos napona i struje na sredini voda. Na Slici 133a prikazani su naponski (punom crtom) i strujni val
(isprekidanom crtom) na vodu u trenutku t  0.5 l / v . Iznos napona na sredini voda jednak je
E
u  0.9  E , a iznos struje i  0.9  . U trenutku t  l / v strujno-naponski val stigao je do kraja
Zv
voda. Reflektirani naponski val iznosi 0.8  0.9E  0.72E , a reflektirani strujni val
E E
0.8  0.9   0.72 . Reflektirani val u trenutku t  1.5 l / v stiže do sredine voda (Slika 133b)
Zv Zv
pri čemu je tada rezultantni naponski val jednak 0.9E  0.72E  1.62E , a rezultantni strujni val
E E E
0.9  0.72  0.18 . U trenutku t  2 l / v reflektirani strujno-naponski val stiže ponovno na
Zv Zv Zv
početak voda te se ponovno reflektira. Reflektirani naponski val jednak je 0.8  0.72E  0.576E , a

125
 E E
)  0.576 . U trenutku t  2.5 l / v stiže do sredine voda
reflektirani strujni val 0.8  (0.72 
Zv Zv
gdje rezultantni naponski val iznosi 1.62E 0.576E  1.044E , a rezultantni strujni val
E E E
0.18  0.576  0.396 (Slika 133c). Val ponovno stiže na kraj voda gdje se reflektira:
Zv Zv Zv
E E
naponski val 0.8  (0.576 E )  0.4608 E i reflektirani strujni val 0.8  (0.576 )  0.4608 . U
Zv Zv
trenutku t  3.5 l / v rezultantni napon i struja na sredini voda iznose:
E E E
1.044E  0.4608E  0.5832E i 0.396  0.4608  0.0648 (Slika 133d). Širenje vala na
Zv Zv Zv
ovaj način nastavlja se dalje. Rezultantni prikaz iznosa napona i struja na sredini voda u ovisnosti o
vremenu nalazi se na Slici 134.

Slika 133a Naponski i strujni val na vodu u trenutku t=0.5 l/v

Slika 133b Naponski i strujni val na vodu u trenutku t=1.5 l/v

Slika 133c Naponski i strujni val na vodu u trenutku t=2.5 l/v

Slika 133d Naponski i strujni val na vodu u trenutku t=3.5 l/v

126
Slika 134 Iznos napona i struje na sredini voda u ovisnosti o vremenu

Amplituda reflektiranog vala svakom novom refleksijom se smanjuje. Pritom tijekom dvije refleksije
ima pozitivnu vrijednost, a zatim dva puta negativnu vrijednost i tako naizmjence dalje. Ovu činjenicu
možemo uočiti i na grafu na Slici 134. Rezultantne vrijednosti napona i struje dva koraka rastu, a zatim
dva koraka padaju, ponovno dva koraka rastu, pa dva koraka padaju, itd. Period ovih oscilacija, dakle,
iznosi

4l
T  4  l  L1  C1  4  L  C
v

8.1. VOD BEZ IZOBLIČENJA

Ukoliko za neki vod vrijedi sljedeći uvjet:

R1 G1
 a (8.57)
L1 C1

kažemo da je vod bez izobličenja, a u nastavku ćemo vidjeti i zašto.

1
Naime, uvrštavanjem ovog uvjeta u L1  C1  dobivamo:
v2
a
R1  C1  (8.58)
v2
a
G1  L1  (8.59)
v2

a2
R1  G1  (8.60)
v2
Dobivene izraze uvrstit ćemo u parcijalnu diferencijalnu jednadžbu za napon (8.5) i srediti

127
  2u u u  2u
   R  G  u  R  C   L  G   L  C 
x 2 t t t 2
1 1 1 1 1 1 1 1

 2u a 2  a a  u 1  u
2
 u   2  2   2  2
x2 v2  v v  t v t

 2u 1  2 u  2u 
   a  u  2  a    (8.61)
x 2 v 2  t t 2 

Zatim ćemo uvesti supstituciju u  u1  e at :

 2u1 1  2  u  u
2
u u 
e at   2  a  u1  e at  2  a   1  e at  u1   a   e at   21  eat  1   a   eat  1   a   eat  u1  a 2  e at 
x 2
v   t  t t t 

 2u1 1  2 u1  2u1 u u 

   a  u  2  a   2  a 2
 u   a  1  a  1  a 2  u1 
x t t t t
2 2 1 1 2
v  

 2u1 1  2u1
  (8.62)
x 2 v 2 t 2
Dobili smo isti oblik jednadžbe kao i za vod bez gubitaka (8.12)! Stoga možemo koristiti i isti oblik
rješenja:

u1  u1  x  v  t   u1  x  v  t  (8.63)

R1
 t
ue L1
 u  x  v  t   u  x  v  t   (8.64)

Isti izraz vrijedi i za struje:

R1
 t
ie L1
 i  x  v  t   i  x  v  t   (8.65)

Naponski i strujni val se prigušuju, ali pritom zadržavaju isti valni oblik.

128
 9. LITERATURA

1. Predavanja i auditorne vježbe na kolegiju Prijenos i razdjela električne energije, Sveučilište u

Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva
2. M. Ožegović, K. Ožegović, Električne energetske mreže I, Sveučilište u Splitu, Fakultet
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Split, 1996.
3. H. Saadat, Power System Analysis, WCB McGraw-Hill, 1999.
4. J.J.Grainger, W.D. Stevenson Jr., Power System Analysis, McGraw-Hill, 1994.
5. L. Jozsa, Konstante nadzemnih vodova, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Elektrotehnički
fakultet, Osijek, 2005.

129