RDF Projektni Rad Selimović Denis

SVEUČILIŠTE U RIJECI
TEHNIČKI FAKULTET
Sveučilišni diplomski studij elektrotehnike
Projektni rad
Aerodinamička učinkovitost i strukturalna analiza lopatica
vjetroturbine
Kolegij: Računarska dinamika fluida
Rijeka, rujan 2017 Denis Selimović

0069056504
Sadržaj:
1. Uvod ................................................................................................................................................ 4
2. Klasifikacija vjetroturbina ............................................................................................................... 5
3. Aerodinamička učinkovitost ............................................................................................................ 6
3.1. Učinak broja lopatica............................................................................................................... 6
3.2. Položaj rotora .......................................................................................................................... 7
3.3. Dizajn lopatice ......................................................................................................................... 7
3.4. Nagib lopatica.......................................................................................................................... 8
3.5. Duljina lopatica ....................................................................................................................... 9
3.6. Visina tornja ............................................................................................................................ 9
3.7. Teoretska maksimalna učinkovitost ...................................................................................... 10
4. Modeliranje lopatice vjetroturbine ................................................................................................ 12
4.1. Zračni profili.......................................................................................................................... 13
4.2. Geometrija lopatice ............................................................................................................... 14
4.3. Optimizacija .......................................................................................................................... 14
5. Proračun aerodinamičkih opterečenja ........................................................................................... 15
5.1. Teoretska razmatranja ........................................................................................................... 16
5.1.1. Matematički model ........................................................................................................ 16
5.1.2. Rubni uvjeti ................................................................................................................... 17
5.1.3. Ručni proračun očekivanih rezultata ............................................................................. 19
5.2. Geometrija i obujam lopatice ................................................................................................ 21
5.3. Stvaranje obujma fluida......................................................................................................... 23
5.4. Kreiranje mreže ..................................................................................................................... 24
5.4.1. Upravljanje globalnom mrežom .................................................................................... 25
5.4.2. Upravljanje lokalnom mrežom ...................................................................................... 27
5.4.3. Ocjena kvalitete mreže .................................................................................................. 28
5.5. Fizikalna svojstva .................................................................................................................. 29
5.6. Numeričko rješenje i rezultati simulacije .............................................................................. 31
5.6.1. Brzina lopatice ............................................................................................................... 33
5.6.2. Tlačne konture ............................................................................................................... 35
5.6.3. Statički tlak .................................................................................................................... 36
5.6.4. Moment ......................................................................................................................... 37
5.7. Provjera ispravnosti simulacije.............................................................................................. 38
6. Strukturalna analiza lopatice ......................................................................................................... 40
6.1. Korijenska radijalna sila ........................................................................................................ 41
2
Računarska dinamika fluida – Projektni rad
6.2. Kreiranje mreže ..................................................................................................................... 42
6.3. Fizikalna svojstva .................................................................................................................. 43
6.3.1. Materijal, koordinatni sustav i debljine ......................................................................... 43
6.3.2. Udaljena točka i daljinski pomak .................................................................................. 46
6.3.3. Brzina rotacije ............................................................................................................... 46
6.3.4. Izvijanje ......................................................................................................................... 47
6.4. Tlačno opterećenje ................................................................................................................ 47
6.5. Numeričko rješenje i rezultati simulacije .............................................................................. 49
6.5.1. Rezultati u sučelju Mechanical ...................................................................................... 49
6.5.2. Rezultati u sučelju CFD-Post ........................................................................................ 51
6.6. Masa i središte mase lopatice ................................................................................................ 52
7. Zaključak ....................................................................................................................................... 53
Literatura ............................................................................................................................................... 54
3
1. Uvod
Primarna primjena vjetroturbina jest stvaranje električne energije pomoću vjetra. Poput većine
strojeva, postoje mnoge različite vrste vjetroturbina, a sve one temeljene su na različitim
konceptima izdvajanja energije. Veće razumijevanje aerodinamike i napretka materijala,
osobito polimera, dovelo je do povratka izdvajanja energije vjetra u drugoj polovici 20. stoljeća.
Aerodinamika je vrlo važan aspekt vjetroturbina te iako njeni detalji uvelike ovise o topologiji,
neki temeljni pojmovi odnose se na sve turbine. Tako svaka topologija ima za cilj maksimalnu
snagu za određeni protok, a neke topologije su bolje od drugih. Metoda korištena za izdvajanje
snage ima snažan utjecaj na to. Općenito, sve turbine mogu se grupirati na one temeljene na sili
podizanja ili sili povlačenja. Razlika između tih skupina jest aerodinamička sila koja se koristi
za izdvajanje energije.
Cilj ovog projektnog rada je izračunavanje dinamičkih opterećenja i naprezanja koje djeluju na
lopatice vjetroturbina kako bi se predvidio zamor lopatice. Predviđanje dinamičkog ponašanja
rotora predstavlja jedan od najznačajnijih procesa u projektiranju vjetroturbina. Ova analiza
korisna je u procjeni energetskih karakteristika, kao i u predviđanju strukturnih problema. Pratit
ćemo deformaciju lopatice vjetroturbine, zbog aerodinamičkog tereta, provođenjem
jednosmjerne FSI (engl. Fluid-Structure Interaction) analize stacionarnog stanja.
U prvom dijelu projekta uvest ćemo gotovu geometriju lopatice, kreirati mrežu oko nje te
koristiti ANSYS Fluent programsko sučelje za pronalaženje aerodinamičkih tereta na lopatici,
opis strujanja fluida i generiranog momenta. Pri tome ćemo koristiti BEM (engl. Blade Element
Momentum) metodu za izračun aerodinamičkih opterećenja pomoću sumacije aerodinamičkih
sila. Ova metoda također može procijeniti koeficijent snage i ukupnu snagu koju izdvaja
turbina.
Nakon toga odrađujemo procjenu dinamičkog opterećenja te izračunavamo dinamička

naprezanja za korijensko područje lopatica pomoću modela konačnih elemenata (engl. Finite
Element Model). Tlakovi na ovlaženim područjima lopatice propuštaju se kao tlakovi tereta na
ANSYS Mechanical sučelje kako bi se mogli odrediti udari i deformacije na samoj lopatici.
4
2. Klasifikacija vjetroturbina
Orijentacija osovine i rotora određuje prvu klasifikaciju vjetroturbina. Na slici 2.1. prikazane
su dvije različite konstrukcijske izvedbe koje imaju vidljive različitosti u orijentaciji rotora pri
čemu svaka od njih ima svoje povoljne karakteristike. [1]
Slika 2.1. Klasifikacija vjetroturbina s obzirom na orijentaciju osovine i rotora
Najčešća topologija koju ćemo i koristiti pri analizi u ovom projektnom radu je vjetroturbina s
vodoravnom osi vrtnje (engl. Horizontal-axis wind turbine ili kraće HAWT). Lopatice rotora
slične su krilu aviona i aerodinamički su dizajnirane tako da koriste silu uzgona (engl. Lift
force) za pokretanje rotora. Aerodinamika im nije izravna jer protok zraka na lopatice nije isti
onome koji ide od lopatice. Sama priroda načina na koji se energija izdvaja iz zraka također
uzrokuje odbijanje zraka od turbine. Ove vrste turbina susreću se s problemima turbulentnih
vjetrova na nižim visinama te općenito instalacije i transporta budući da imaju visoke tornjeve
i dugačke rotorske lopatice.
Vjetroturbine s okomitom osi vrtnje (engl. Vertical-axis wind turbine ili kraće VAWT) imaju
okomito postavljenu osovinu i glavna im je prednost što mogu iskoristiti vjetar iz svih smjerova
pa ne moraju imati sustav zakretanja u smjeru vjetra. Unatoč niskoj učinkovitosti, ove turbine
i dalje su upotrebi zahvaljujući svojoj robusnosti i jednostavnosti za izgradnju i održavanje no
njihov je razvoj prekinut zbog poteškoća u kontroli brzine rotora, poteškoćama pri pokretanju
jer zahtijevaju dodatni pogon za isto. Najčešći tipovi ove vrste su Darrieusova i Savoniusova
vjetroturbina. [1]
5
3. Aerodinamička učinkovitost
Primarni cilj prilikom dizajniranja vjetroturbine jest maksimizirati aerodinamičku učinkovitost

ili snagu dobivenu iz vjetra. Taj cilj treba ispuniti dobro zadovoljavajućim mehaničkim
kriterijima čvrstoće i ekonomskim aspektima koji će biti opisani u nastavku.
3.1. Učinak broja lopatica
Kako raste broj lopatice vjetroturbina tako se smanjuje aerodinamička učinkovitost. Na 3.1.
prikazani su rotori s jednom (korištene samo u eksperimentalnoj fazi – problem nesimetrije),
dvije, tri i više lopatica. Prelaskom s dvije na tri lopatice, poboljšanje učinkovitosti je oko 3%
te se smanjuje buka koju vjetroturbina proizvodi. Daljnim povećanjem broja lopatica dobiva se
veći startni moment pri manjim brzinama no poboljšanje učinkovitosti je marginalno te se
povećava i trošak sustava uvelike. Osim toga uz više lopatica potrebno je ostvariti i zahtijevanu
malu debljinu istih kako bi one bile aerodinamički učinkovite. Ipak, lopatice koje su tanje u
korijenu ne mogu izdržati udar uzrokovan aksijalnim opterećenjem vjetra. Stoga se uobičajeno
koriste vjetroturbine s 3 lopatice koje mogu poprimiti deblji presjek korijena. [4]
Slika 3.1. Tipovi rotora vjetroelektrana s horizontalnom osi vrtnje
6
3.2. Položaj rotora
Rotor lopatica uvijek treba biti postavljen okomito na smjer brzine vjetra s time da položaj
HAWT tipa vjetroturbine može biti postavljen ispred ili iza stupa vjetroturbine odnosno uz
vjetar (engl. Up wind) i niz vjetar (engl. Down wind). Dvije različite konfiguracije postavljanja
rotora uz vjetar i niz vjetar HAWT tipa vjetroturbine prikazane su na slici 3.2.
Slika 3.2. HAWT vjetroturbina s rotorom postavljenim uz vjetar i niz vjetar
Vjetroturbine s rotorom postavljenim uz vjetar ne mogu se samostalno zakretati u smjeru vjetra

već im je za to potreban zakretni mehanizam (engl. Yaw) koji zakreće gondolu rotora uz pomoć
električnog ili hidrauličkog pogona. Vjetroelektrane s rotorom postavljenim niz vjetar mogu se
samostalno zakretati u vjetar no kod ovog tipa stup izaziva zavjetrinu i turbulencije što utječe
na prilike vjetra na samom rotoru (povećava buku i fluktuacije). Ipak, konvencionalne
vjetroelektrane većih snaga imaju isključivo rotor s tri lopatice koji je postavljen uz vjetar,
odnosno prije stupa vjetroelektrane.
3.3. Dizajn lopatice
Sljedeći bitan faktor koji utječe na karakteristike vjetroturbine je oblik i orijentacija presjeka
lopatica. Vjetroturbina iskušava strujanje fluida pri različitoj brzini od one stvarne. Ta se brzina
naziva relativna ili prividna brzina. Vidljiva brzina protoka je razlika između stvarnog protoka
7
i brzine lopatice. Prividna brzina protoka je vektorska razlika između stvarne brzine i brzine
lopatice. Rotirajuća lopatica imat će tu prividnu brzinu protoka. [4]
Slika 3.3. Vektorski prikaz sile uzgona i sile povlačenja
Ukoliko detaljnije promotrimo lopaticu turbine na slici 3.3. možemo vidjeti površinske odjeljke
profila od korijena do vrha lopatice. Pokretačka sila vjetroturbine generirana je silom uzgona
kada vjetar putuje uokolo tih zračnih profila. Sila uzgona bit će okomita na prividnu brzinu.
Obično se ta sila povećava s kutom dolaska vjetra 𝛼. Uz to se povećava i nepoželjna sila
povlačenja. Dok s jedne strane tangencijalna komponenta sile uzgona podupire rotaciju
lopatice, sila povlačenja joj se suprotstavlja i ona je paralelna sa smjerom nadolazećeg vjetra.
Na taj način turbina može dati maksimalne karakteristike, ukoliko je odnos uzgona i povlačenja,
odnosno ukupna aerodinamička sila, maksimalna. To se naziva optimalan kut dolaska vjetra.
Aerodinamičko opterećenje generira se uzgonom i povlačenjem područja zračnih profila što
ovisi o brzini vjetra, brzini lopatice, krajnjim površinama i kutu upada vjetra 𝛼. [1]
3.4. Nagib lopatica
Stanje vjetra može se promijeniti u bilo kojem trenutku. Tako je također moguće rotirati
lopatice vjetroturbina u vlastitoj osi, kako bi se postigao optimalan kut upada s različitim
stanjima vjetra. Pametan algoritam koji koristi stanje vjetra i karakteristike vjetroturbina kao
ulaz, regulira kut nagiba za maksimalnu proizvodnju energije. [4]
8
3.5. Duljina lopatica
Sljedeći bitan faktor koji utječe na karakteristike vjetroturbine jest duljina lopatice. Dulja
lopatica dati će više snage, ali s povećanjem duljine lopatice povećava se i savijanje njenog
vrha zbog aksijalne sile vjetra. Dakle, neregularno povećanje duljine lopatice može dovesti do
opasnih situacija sudara lopatice i tornja. Povećanjem brzine vršnog dijela lopatice povećava se
i brzina turbine. Buka koju proizvodi turbina čvrsta je funkcija vršne brzine. Dakle, nije
dopušteno povećati duljinu lopatice preko granice. Drugi čimbenik koji se protivi dugim
lopaticama zahtijeva ogromne mehaničke strukture što dovodi i do velikog ulaganja. [4]
3.6. Visina tornja
Najkritičniji faktor dizajna vjetroturbina jest određivanje ispravne visine tornja. Ulazna snaga
dostupna za turbine varira kao kubična vrijednost brzine vjetra. Tako će mala promjena brzine
vjetra imati ogroman utjecaj na proizvodnju električne energije. Tipičan porast brzine vjetra od
razine tla prikazan je na slici 3.4. Dakle, iz točke gledišta izdvajanja snage, poželjno je da visina
tornja bude što je moguće veća. Ali poteškoće u cestovnom transportu i problemima
konstrukcijskog dizajna ograničavaju maksimalnu visinu tornja. [4]
Slika 3.4. Povećanje brzine vjetra s visinom tornja što rezultira većom dobivenom snagom [4]
9
3.7. Teoretska maksimalna učinkovitost
Visoka učinkovitost rotora je poželjna za povećanje izdvajanja energije vjetra i treba ju

maksimizirati unutar granica pristupačne proizvodnje. Energija vjetra je kinetička energija
ovisna o kvadratu brzine vjetra. Maksimalnu teorijsku energiju vjetra računamo kao:
1 1 1
𝑃 = 𝑚𝑣 2 = 𝜌𝑉𝑣 2 = 𝜌𝐴𝑣 3 (3.1)
2 2 2
Pri tome je 𝝆 oznaka za gustoću zraka [𝑘𝑔/𝑚3 ], A [𝑚2 ] predstavlja površinu koju opisuju
lopatice rotora, V je volumen rotora i v [m/s] je brzina vjetra.
Dakle, maksimalna teorijska energija vjetra ovisi o trećoj potenciji brzine vjetra pa i snaga
vjetroelektrane ovisi o trećoj potenciji brzine vjetra. Ukupna kinetička energija zraka ne može
se sva iskoristiti, jer zrak mora dalje strujati da bi načinio mjesta onome koji dolazi, pa je
moguće iskoristiti samo energiju koja je proporcionalna razlici brzina vjetra na treću potenciju.
Stoga je snaga vjetroelektrane uvijek manja od snage vjetra. Snaga koju lopatice rotora
vjetroelektrane mogu ostvariti iz snage vjetra jednaka je dakle razlici kinetičkih energija mase
zraka ispred i iza lopatica i naziva se snaga rotora koju možemo dalje zapisati kao:
1
𝑃= 𝜌𝐴(𝑣 − 𝑣𝑑 )3 (3.2)
2
Pri tome je s v [m/s] označena brzina vjetra ispred lopatica, 𝒗𝒅 [m/s] označava brzinu vjetra iza
lopatica dok 𝒗𝒃 [m/s] označava brzinu vjetra na samim lopaticama rotora kao što je prikazano
na slici 3.5.
Postoji konstrukcijsko ograničenje količine energije koja se može izdvojiti, što je neovisno o
dizajnu. Izdvajanje energije odvija se u procesu protoka kroz smanjenje kinetičke energije i
naknadnu brzinu vjetra.
10
Slika 3.5. Maksimalna teoretski ostvariva snaga vjetroturbine
Magnituda upregnute energije je funkcija smanjenja brzine zraka nad turbinom. 100 %
izdvajanje snage podrazumijeva nultu konačnu brzinu i time nulti protok. Scenarij nultog
protoka ne može se postići pa se sva kinetička energija vjetra ne može iskoristiti. Ovo načelo je
široko prihvaćeno i ukazuje da učinkovitost vjetroturbina ne može premašiti 59,3% teoretske
maksimalne moguće snage vjetra.
Koeficijent snage, Cp, definira se kao odnos raspoložive snage vjetra s onom dobivenom od
strane turbine i definira se kao: [1]
𝑃
𝐶𝑝 = (3.3)
1 3
2 𝜂𝜌𝐴𝑉𝑖
Taj je parametar obično poznat kao koeficijent snage Cp, pri čemu se maksimalni Cp = 0.59259
označava kao Betzova granica. Betz-ova teorija pretpostavlja konstantnu linearnu brzinu. Stoga
će sve rotacijske sile dodatno smanjiti maksimalnu učinkovitost zbog maksimalnog stupnja
djelovanja zračne turbine od 65 % i stupnja djelovanja generatora od 80 %. Gubici učinkovitosti
općenito se smanjuju izbjegavanjem niskih omjera vršne brzine, odabirom zračnih profila koji
imaju visoku razinu omjera sile uzgona i povlačenja te specijaliziranim izvedbama geometrije
vrha lopatica.
11
4. Modeliranje lopatice vjetroturbine
Analitička analiza lopatice daje korisne početne rezultate o udarima i momentima, što je korisno
prilikom određivanja osnovne snage i zahtjeva materijala. Iako je vrlo korisna, ova vrsta analize
nedostatna je za pravilnu procjenu potpune strukture lopatice vjetroturbine. U skladu s tim,
korištena je analiza konačnih elemenata za preciznije snimanje opterećenja i udara generiranih
na geometriju lopatice pomoću nekoliko određenih scenarija opterećenja. Ova računalna
metoda omogućava mnogo veću fleksibilnost u ispitivanju različitih opterećenja i geometrije
lopatice, čime se omogućuje iterativni pristup razvoju naše turbinske lopatice. [5]
Lopatica je dugačka 43.2 metra i započinje s cilindričnim oblikom u svom korijenu te zatim
prelazi na zračne profile S818 za korijen lopatice, S825 za tijelo lopatice i S826 za vrh lopatice.
Ova lopatica također ima promjenjivi nagib ovisan o samom radijusu što joj daje određeno
uvijanje i nagibni kut na vrhu lopatice u 4 stupnja u svrhu regulacije izlazne snage. Izrađena je
od ortotropnog kompozitnog materijala što joj omogućava elastična svojstva u dvije ili tri
ravnine te ima promjenjivu debljinu. Također sadrži i šiljak (jarbol) unutar nje što joj daje
određenu strukturnu krutost. [3]
Promatrana lopatica stvorena je tako da bude slična po dimenzijama GE 1.5XLE turbini čije su
karakteristike dane na slici 4.1. Ovdje treba napomenuti da koristimo model s dodatna 2 metra
valjkastog produžetka u korijenu kako bi stvorili što realniju lopaticu.
Slika 4.1. Karakteristike GE 1.5XLE vjetroturbine [2]
12
4.1. Zračni profili
Korišteni zračni profili NREL S – serije općenito su nešto deblji od onih tipova koji se obično
vide na zrakoplovima zbog strukturnih problema i uglavnom su neosjetljivi na hrapavost. Kao
takvi, prikladni su za lopatice turbina. [5]
Slika 4.2. Zračni profili lopatice vjetroturbine (S818, S825, S826) [5]
Dizajn lopatice postiže se „lijepljenjem“ svakog elementa zračnog profila na ravninu koja je
postavljena na odgovarajuću udaljenost od središta turbine. Karakteristike geometrije lopatice
vjetroturbine dane su u tablici 4.1. pri čemu se udaljenosti od središta turbine nalaze u stupcu
pod nazivom Span.
Tablica 4.1. Karakteristike geometrije lopatice vjetroturbine [5]
13
4.2. Geometrija lopatice
Model lopatice podijeljen je tako da se mogu primijeniti različita opterećenja na različitim

dijelovima lopatice. Lopatica je stoga podijeljena na 5 jednako širokih elemenata. Budući da je
duljina cijele lopatice 41.25 m, duljina svakog od pet segmenata je onda 8.25 m. Na slici ispod
prikazana je geometrija lopatice nakon podijele na segmente. [5]
Slika 4.3. Lopatica vjetroturbine podijeljena na 5 segmenata [5]
Nakon što je geometrija podijeljena potrebno je sve dijelove spojiti u jednu cjelinu. Imamo
ustvari tri glavna dijela a to su gornja polovica zračne podloge, donja polovica zračne podloge
i unutrašnji jarbol. To daje ukupno 15 dijelova koje spajamo u jedan zajednički kohezivni dio
kako bi simulacija mogla biti dobro odrađena.
4.3. Optimizacija
Prilikom izrade lopatice želja je bila iterirati njezin dizajn kako bi se dobila lopatica koja koristi
što manje materijala, a da pri tome zadovoljava ključne kriterije dizajna. Osnovna pretpostavka
koja je korištena jest primjena opterećenja za brzinu presijecanja od 20 m/s na lopaticu i
podešavanje debljine svakog od tri dijela da se ograničenja dizajna zadovolje. [5]
Prvo dizajnersko ograničenje osigurava da lopatica ne može pogoditi toranj postolje turbine.
Procijenjeno je da je lopatica udaljena 4 metra od samog središta postolja. Korištenjem nagiba
lopatice od 5 stupnjeva, utvrđeno je da savijanje vrha lopatice ne može biti veće od 7.6 metara.
Još jedno ograničenje pri dizajniranju bilo je to da udar ne smije biti veći od 1200 MPa što
predstavlja granicu od P2B ugljikovog laminata. [5]
14
5. Proračun aerodinamičkih opterečenja
Turbulentni vjetar putuje u smjeru negativne osi z (u stranicu na dijagramu prikazanom na slici
5.1.) pri brzini od 12 m/s što predstavlja tipičnu brzinu vjetra za turbinu ove veličine. Ovaj
dolazni tijek pretpostavljen je tako da se lopatica rotira pri kutnoj brzini od -2,22 rad/s oko z-
osi (lopatica se okreće u smjeru kazaljke na satu kada ju se gleda s prednje strane, poput većine
pravih vjetroturbina). Omjer vršne brzine (omjer brzine vrha lopatice prema dolaznoj brzini
vjetra) stoga je jednak 8 što je ustvari razumna vrijednost za ovakve velike vjetrotrubine. [3]
Treba imati na umu da za reprezentaciju lopatice koja je spojena na središnji čvor turbine, njezin
korijen je pomaknut od osi rotacije za 1 metar. Pri tome središnji čvor ili glavčina (engl. Hub)
nije uključen u naš promatrani model.
Slika 5.1. Dijagram toka turbulentnog vjetra i rotacije lopatice [3]
Koristit ćemo zrak u standardnim uvjetima (15° C). Njegova gustoća je 1.225 kg/m3, a
viskoznost 1.7894e-05 kg/(m*s). Koristeći periodičnost, simulirat ćemo protok oko jedne
lopatice i ekstrapolirati rješenje za još dvije lopatice kako bismo vizualizirali rezultate za rotor
s 3 lopatice. Na slici 5.2. prikazan je dobiveni krajnji rezultat gdje vidimo konturu tlačnog
presjeka na stražnjoj površini lopatica.
15
Slika 5.2. Kontura tlačnog presjeka na stražnjoj površini lopatica
5.1. Teoretska razmatranja
5.1.1. Matematički model
Upravljačke jednadžbe su jednadžbe kontinuiteta i Navier-Stokesove jednadžbe. Ove su

jednadžbe napisane u referentnom okviru koji se okreće s lopaticom. Ovo daje prednost
stvaranju naše simulacije jer ne zahtjeva proračun pomičnog okvira za rotaciju lopatice.
Jednadžbe koje ćemo koristiti mogu se zapisati na sljedeći način: [3]
1) Očuvanje mase
𝜕𝜌
+ ∇ ∙ 𝜌𝑣⃗𝑟 = 0 (5.1)
𝜕𝑡
2) Očuvanje momenta (Navier-Stokes)
∇ ∙ (𝜌𝑣⃗𝑟 𝑣⃗𝑟 ) + 𝜌(2𝜔

⃗⃗ × 𝑣⃗𝑟 + 𝜔
⃗⃗ × 𝜔
⃗⃗ × 𝑟⃗) = −∇p + ∇ ∙ 𝜏̿𝑟 (5.2)
16
Pri tome je 𝑣⃗𝑟 relativna brzina (brzina gledana iz pomičnog okvira), a 𝜔
⃗⃗ je kutna brzina. U
Navier-Stokesovoj jednadžbi možemo primijetiti dodatne uvjete za Coriolis silu 2𝜔
⃗⃗ × 𝑣⃗𝑟 i
centripetalno ubrzanje 𝜔
⃗⃗ × 𝜔
⃗⃗ × 𝑟⃗. [3]
U Fluent sučelju uključit ćemo dodatne uvjete za kretanje referentnog okvira i unesti 𝜔
⃗⃗ =
−2.22𝑘̂. Naime, Fluent rješava jednadžbe protoka fluida i prijenosa topline prema zadanim
postavkama u stacionarnom (ili inercijalnom) referentnom okviru. Međutim, postoje mnogi
problemi u kojima je korisno riješiti jednadžbe u pokretnom (ili ne-inercijalnom) referentnom
okviru. Ovi problemi obično uključuju pokretne dijelove, kao što su rotirajuće lopatice,
pokretači i pokretni zidovi, a to je protok oko pokretnih dijelova koji su od interesa. U većini
slučajeva, pokretni dijelovi čine problem nestabilnim kada se gleda iz stacionarnog okvira. Kod
pokretnog referentnog okvira, međutim, protok oko pokretnog dijela može (s određenim
ograničenjima) biti modeliran kao problem u stabilnom stanju u odnosu na pokretni okvir.
Fluent nam omogućuje modeliranje problema koji uključuju pokretne dijelove, omogućujući
tako aktiviranje pokretnih referentnih okvira u odabranim zonama ćelija. Kada se aktivira
pokretni referentni okvir, jednadžbe gibanja se mijenjaju tako da ugrađuju dodatne uvjete
ubrzanja koji se javljaju zbog transformacije iz stacionarnog do pokretnog referentnog okvira.
Glavni razlog korištenja pokretnog referentnog okvira je rendiranje nestabilnog problema u

stabilan stacionarni (inercijalni) okvir u odnosu na pokretni okvir. Važno je također napomenuti
da koristimo Reynolds Averaged Navier-Stokes (RANS) oblik kontinuiteta i momenta te SST
(Shear-stress transport) k-𝜔 turbulencijski model zbog vrlo velike preciznosti. [3]
5.1.2. Rubni uvjeti
Modeliramo samo 1/3 cjelokupne domene koristeći pretpostavke o periodičnosti:
𝑣⃗(𝑟1 , 𝜃1 ) = 𝑣⃗(𝑟1 , 𝜃1 − 120°𝑛) 𝑧𝑎 𝑛 = 1,2,3, … (5.3)
𝑣⃗(𝑟2 , 𝜃1 ) = 𝑣⃗(𝑟2 , 𝜃2 − 120°𝑛) 𝑧𝑎 𝑛 = 1,2,3, … (5.4)
Na slici 5.3. prikazana je kružnica koja nam pomaže pri vizualizaciji periodičnosti cjelokupne
domene.
17
Slika 5.3. Modeliranje trećine domene uz pretpostavku periodičnosti [3]
To, dakle, dokazuje da su brzina raspodjele na 𝜃 od 0 i 120 stupnjeva iste. Ako označimo 𝜃1
tako da predstavlja jednu od periodičkih rubova za 1/3 domene, a 𝜃2 kao drugih rubova, onda
slijedi:
𝑣⃗(𝑟𝑖 , 𝜃1 ) = 𝑣⃗(𝑟𝑖 , 𝜃2 ) (5.5)
Rubni uvjeti u domeni fluida su takvi da je na ulazu brzina od 12 m/s s turbulentnim intezitetom
od 5% i turbulentnim omjerom viskoznosti 10. Na izlazu je tlak veličine atmosferskog tlaka, a
bočni rubovi su periodični te nema klizanja na lopatici. Ti rubni uvjeti s pripadajućim
vrijednostima dani su grafički na slici 5.4.
Fluent pretvara diferencijalne jednadžbe u niz algebarskih jednadžbi. Invertiranje tih

algebarskih jednadžbi daje vrijednost (u, v, w, p, k, omega) u središtima ćelija. Sve ostalo
izvedeno je iz vrijednosti središta ćelija (post-processing). U našoj mreži imat ćemo oko
400.000 ćelija što znači da je ukupan broj nepoznatih algebarskih jednadžbi 400,000 * 6 = 2.4
milijuna. Ovaj veliki skup algebarskih jednadžbi invertira se iterativnim procesom. Matrica
koja se treba invertirati je velika, ali rijetka. U Fluent-u ćemo koristiti rješavač koji se temelji
na pritisku (tlaku). [3]
18
Slika 5.4. Vizualizacija rubnih uvjeta domene fluida [3]
5.1.3. Ručni proračun očekivanih rezultata
Jedan jednostavan ručni proračun koji možemo sada odraditi prije samog početka simulacije
temelji se na pronalasku teoretske brzine vjetra na vrhu lopatice. Tako ćemo kasnije moći
usporediti naš rezultat s onim kojeg ćemo dobiti iz naše simulacije kako bismo potvrdili da se
oni podudaraju.
Brzina v, na lopatici treba slijediti formulu:
𝑣=𝑟 × 𝜔 (5.6)
Uključujući našu kutnu brzinu od -2,22 rad / s i upotrebom duljine lopatice od 43,2 metra plus
1 metar na račun udaljenosti od korijena do središta, dobivamo:
̂ × −44.2 𝑚 𝒊̂ = 98.12 𝑚/𝑠 𝒋̂

𝑣 = −2.22𝑟𝑎𝑑/𝑠 𝒌
19
Pomoću BEM teorije moguće je izračunati stabilna opterećenja, kao i potisak i snagu za različite
postavke brzine vjetra, brzine rotacije i kuta nagiba. Također za primjenu ove teorije potrebno
je osigurati podjelu lopatice na cjeline odnosno elemente te osigurati da je svaki element
neovisan o drugima i da se sila lopatica određuje pojedinačno podizanjem i povlačenjem
zračnih profila iste. Također, pomoću jednostavne jednodimenzionalne teorije momenta,
možemo izvršiti estimaciju koeficijenta snage koji predstavlja omjer iskorištene i ukupne snage
u vjetru za dano turbinsko područje. Pri tome ova analiza koristi sljedeće pretpostavke: [3]
• Protok je stabilan, homogen i nije stlačiv.

• Nema trenja.
• Postoji beskonačan broj lopatica.
• Postoji uniformna tendencija na području diska ili rotora.
• Pobuda je bez rotacije.
• Statički tlak udaljen daleko uzvodno i nizvodno od rotora jednak je neometanom tlaku
okoline.
Prema danim karakteristikama na slici 4.1. u prethodnom poglavlju, ova lopatica je namijenjena
za održavanje GE 1.5 XLE vjetroturbine. List specifikacije ove turbine navodi da je nazivna
snaga ove turbine 1,5 MW, brzina vjetra je 11,5 m/s, a promjer rotora 82,5 m pa stoga pri
određenoj brzini vjetra slijedi:
𝑃𝑛𝑎𝑧𝑖𝑣𝑛𝑜 𝑃𝑛𝑎𝑧𝑖𝑣𝑛𝑜 𝑃𝑛𝑎𝑧𝑖𝑣𝑛𝑜

𝐶𝑃 = = = = 0.30
𝑃𝑣𝑗𝑒𝑡𝑎𝑟 3
0.5𝜌𝐴𝑣𝑛𝑎𝑧𝑖𝑣𝑛𝑜 𝑘𝑔 𝜋(82.5𝑚)2 𝑚 3
0.5 (1.225 3 ) ( ) (11.5 )
𝑚 4 𝑠
Dobiveni koeficijent snage 0,30 vrlo je razumne vrijednosti s obzirom na stupanj djelovanja
turbine i stupanj djelovanja generatora te konstrukcijska ograničenja. Usporedit ćemo ga s
koeficijentom snage dobivenim kasnije iz simulacije.
20
5.2. Geometrija i obujam lopatice
Uvodimo gotovu geometriju lopatice prikazane slikom 5.5. koja će biti korištena za proračun
dinamike fluida u simulacijama.
Slika 5.5. Gotova geometrija lopatice vjetroturbine
Bitno je pravilno orijentirati lopaticu s obzirom na specifikacije vršnog kuta lopatice. To

možemo ostvariti odabirom Body Transformation i zatim Rotate. Kao tijelo odabiremo lopaticu
dok za os biramo x os kako bi bila usmjerena u pozitivnom smjeru. Ukoliko želimo da lopatica
bude ravna postavljamo kut na -70 stupnjeva dok primjerice za pomak s 4 stupnja na vrhu
postavimo kut na -66 stupnjeva kako bi bilo preglednije. Promjenom tog kuta mijenja se upadni
kut vjetra te se na taj način regulira izlazna snaga vjetroelektrane. Također pri velikim brzinama
vjetra lopatice rotora automatski se postavlja u položaj da je sila uzgona minimalna te se uz
pomoć sustava za zakretanje (engl. Pitch) i mehaničke kočnice rotor zaustavlja.
Također, translatiramo lopaticu tako da se globalna os postavi u središte rotacije (središte

korijena). To radimo na sličan način odabirom opcije Translate te postavljanjem koordinate y
na 0.9 i z na 0.6 kako bi se globalna os postavila u središte rotacije. Uz to vršimo i translaciju
od 1 metar u x smjeru u svrhu proračuna za središnji čvor. Pravilno orijentiranu i translatiranu
lopaticu vidimo na slici 5.6.
21
Zatvaramo sve otvore te stvaramo čvrsto tijelo (engl. Solid body) kako bi smo predstavili
obujam okružen lopaticom, izvan trenutnih površinskih tijela. Želimo stvoriti 3D kruto tijelo
naše lopatice iz 2D površina koje trenutno imamo. Zatvaranjem površina pomoću opcije
Surface from Edges dobijemo tijelo kao što je prikazano na slici 5.7.
Također stvaramo čvrsto tijelo i nazivamo ga Solid te na taj način zamjenjujemo prethodna
površinska tijela koja smo imali definirana inicijalno prilikom uvođenja gotove geometrije.
Slika 5.6. Podešavanje orijentacije i translacije lopatice
Slika 5.7. Definiranje obujma lopatice i stvaranje krutog tijela
22
5.3. Stvaranje obujma fluida
Najprije stvaramo dvije nove xy ravnine za naš fluid pri čemu će jedna predstavljati skicu
položaja kada je lopatica postavljena uz vjetar, a druga kada je postavljena niz vjetar. Za
lopaticu postavljenu uz vjetar, prikazanu na slici 5.8. lijevo, pomak z osi biti će 90 m, oba kuta
postaviti ćemo na 60 stupnjeva te radijus na 120 metara. Za lopaticu postavljenu niz vjetar,
prikazanu na slici 5.8. desno, udvostručiti ćemo radijus na 240 metara te postaviti pomak z osi
na -180 m. Pri tome koristimo alate Arc by Center za stvaranje radijusa i Line za spajanje
ishodišta s novim točkama.
Slika 5.8. Skice položaja xy ravnine za lopaticu postavljenu uz i niz vjetar
Stvaramo dalje omotač odabirom oba crteža prethodno stvorena, stvorimo novo tijelo i
nazovemo ga Fluid te ga i specificiramo kao fluid umjesto krutog tijela. Za uklanjanje volumena
lopatice iz geometrije fluida vršimo Boolean operaciju oduzimanja pri čemu kao Target Body
postavljamo naš fluid, a za Tool Body lopaticu. Koristeći Wireframe pogled na prostor kao na
slici 5.9. možemo primijetiti lopaticu unutar fluidnog tijela.
23
Slika 5.9. Stvoreni obujam fluida s Wireframe pogledom
5.4. Kreiranje mreže
Budući da se naša analiza temelji na modeliranju protoka fluida uokolo lopatice, stvaramo samo
mrežu na geometriju fluida pa stoga najprije koristimo opciju Suppress Body na lopaticu.
Započinjemo s imenovanjem različitih lica naše geometrije, odnosno tzv. Named Selections, za
kasniju upotrebu u Fluent-u te kako bi smo omogućili mnogo lakše referenciranje za površinska
tijela prilikom izrade mreže. Stavarmo tzv. Named Selections tako da imamo Face Selection
filter odabran, a oni su redom Inlet, Inlet-Top, Outlet, Period 1 (jedna od površina četverokuta),
Period 2 (druga od površina četverokuta), Blade (za lopaticu unutra) i Fluid (za cijelo tijelo –
koristimo Body Selection filter).
Za početak možemo odabrati Generate Mesh i dobit ćemo početnu mrežu. Korištenjem Section
Plane alata dobivamo mogućnost izrezivanja u mreži što nam daje bolju vizualizaciju njenog
unutarnjeg prostora. Na slici 5.10. prikazana je mreža nakon opcije New Section Plane.
24
Slika 5.10. Primjena Section Plane alata za bolju vizualizaciju mreže
5.4.1. Upravljanje globalnom mrežom
Započinjemo primjenom specifikacije nekih postavki za globalnu mrežu što znači da će te

postavke biti primijenjene na čitavu mrežu skupno. Postoji automatska optimizacija za CFD i
FLUENT, automatski se kreiraju tetraedalne ćelije pogodne za CFD analizu. Oni su postavljeni
pod Physics Preferences i Solver Preferences. Broj ćelija i čvorova može se povećati
postavljanjem funkcije veličine na Proximity and Curvature što omogućuje lakše rukovanje s
krivuljama zbog manje zakrivljenosti. Također postavljanjem Relevance Center na Medium
stvaramo nešto manje elemente svugdje u mreži. Na taj način dobivamo više ćelija u mreži, a
sama usporedba inicijalne i moderirane mreže dana je na slici 5.11.
25
Slika 5.11. Povećanje broja ćelija i čvorova u mreži
Kako bi smo imali bolji osjećaj same veličine naših elemenata (ćelija) pomažu nam upravo ovi
krugovi vidljivi na slici 5.12. Veći krug predstavlja Max Tet Size (27.450 m) što je ubiti
aproksimativna veličina najveće ćelije u modelu. Srednji krug predstavlja Max Face Size
(13.7250 m) i najmanji krug kojeg vidimo kada približimo vrlo blizu mreži (na slici kao plus
znak) predstavlja Min Size odnosno veličinu najmanje ćelije (0.137250 m).
Slika 5.12. Vizualizacija veličine ćelija pomoću iscrtanih kružnica
26
5.4.2. Upravljanje lokalnom mrežom
Nakon što smo spremili postavke za cijelu mrežu na globalnoj razini, sada primjenjujemo
svojstva mreže na određena specifična područja naše geometrije. Kako bismo povezali čvorove
različitih površina za periodične strane koristimo opciju Match Control dok za definiranje
veličine ćelija na površini lopatice koristimo Face Sizing. Postavljamo veličinu elemenata na
0.3 m te za opciju Behavior biramo Hard kako bi ANSYS koristio ovu veličinu za sve ćelije
bez izuzetaka. Na ovaj način ćelije će postati nešto veće nego prethodno.
Nadalje, ubacujemo tzv. Inflation Layers koristeći opciju Local Inflation. Ti vrlo mali elementi
vidljivi su na slici 5.13. unutar okvira, a korisni su za vanjske protoke u svrhu dohvaćanja rubnih
slojeva na objektu. Te ćelije su dodatna tijela uz tetraedalna tijela koja se nalaze svugdje u
modelu.
Za kraj dodajemo sferu djelovanja kreiranjem novog koordinatnog sustava i postavljanjem

radijusa na 30 m i veličine elemenata na 2 m. Mreža uz dodanu sferu djelovanja prikazana je
na slici 5.14.
Slika 5.13. Dodatni slojevi pravokutnog oblika – Inflation Layers
27
Slika 5.14. Mreža stvorena korištenjem sfere djelovanja
5.4.3. Ocjena kvalitete mreže
Vrlo važan korak jest ocijeniti kvalitetu stvorene mreže jer loša mreža može dovesti do loših
rezultata. Vrlo bitni parametri ovdje su asimetrija (engl Skewness) i ortogonalna kvaliteta (engl.
Orhogonal Quality). Raspon kvalitete ortogonalnosti kreće se između 0 i 1, gdje je vrijednost 0
najgora i vrijednost 1 najbolja. Općenito se savjetuje da minimalna ortogonalnost bude veća od
0.15 i maksimalna asimetrija manja od 0.95. Ukoliko imamo loše ćelije to može dovesti do
pogrešnih rezultata simulacije. Međutim, to su općenita pravila po kojima se možemo voditi i
ovise o samom fizičkom rješenju ili položaju ćelija. Tablica 5.2. može nam pomoći u procjeni
kvalitete naše mreže.
28
Tablica 5.2. Procjena kvalitete mreže s obzirom na ortogonalnost i asimetriju [3]
Kvaliteta mreže Asimetrija Ortogonalna kvaliteta

Izvanredno 0 – 0.25 0.95 – 1.00
Vrlo dobro 0.25 – 0.50 0.70 – 0.95
Dobro 0.50 – 0.80 0.20 – 0.70
Dovoljno 0.80 – 0.95 0.15 – 0.20
Loše 0.95 – 0.98 0.001 – 0.15
Neprikladno 0.98 – 1.00 0 – 0.01
Na grafičkom prikazu prikazanom na slici 5.15. vidimo da većina naših elemenata ima vrlo
malu asimetriju što je dobro i prihvatljivo.
Slika 5.15. Mjera kvalitete stvorene mreže
5.5. Fizikalna svojstva
Otvaramo sada Fluent sučelje gdje za početak odabiremo K-omega SST model pri čemu za
materijal imamo zadan zrak čija su svojstva gustoće i viskoznosti jednaka kao u početnim
jednadžbama razmatranja (1.225 kg/m3 i 1.789e-05 kg/m-s). Pod Cell Zone Conditions
omogućimo opciju Frame Motion jer želimo da Fluent izvede našu simulaciju u rotiranom
okviru referenci o čemu smo govorili u početnoj analizi. Ovdje također spcificiramo kutnu
brzinu da bude -2.22 m/s.
29
Zatim je bitno definirati rubne uvjete (engl. Boundary Conditions):
1. Inlet (Type: velocity-inlet)

1. Velocity Specification Method: Components
2. Velocity magnitude (z-velocity): -12m/s -> jer se fluid kreće u negativnom
smjeru osi z
2. Inlet-Top (Type: velocity-inlet)
1. Component (X,Y,Z): (0,0,-12m/s)
3. Outlet (Type: pressure-outlet)
1. Gauge Pressure (pascal) = 0 (to daje OP = 1atm)
2. Operating Conditions -> Operating Pressure (pascal) = 101325 (atmosferski tlak
, 1atm)
4. Blade
1. Default, wall
5. Period 1 i Period 2 (Type: interface)
6. Fluid (Type: interior)
Za mrežu kreiramo sučelje (engl. Mesh Interface):
1. Imenujemo mrežno sučelje kao interface-periodic

2. Omogućimo Periodic Boundary Condition
3. Omogućimo Matching
4. Type : Rotational
5. Offset angle je 120 stupnjeva
6. Odaberemo Interface Zones da budu Period 1 i Period 2
Redoslijed kojim su zone podudaranja odabrane bitan je zbog toga kako se izračunava offset.
Potrebno je postaviti prvu zonu podudaranja kao Period 1 i drugu zonu podudaranja kao Period
2. Inače ćemo dobiti pogrešku da se ne mogu podudarati dva sučelja.
30
5.6. Numeričko rješenje i rezultati simulacije
Pod metodom rješavanja postavljamo tlak u standardnim uvjetima, a način inicijalizacije

rješenja ostavljamo standardnom metodom uz proračun iz Inlet-a. Broj iteracija postavljamo na
1500 dok rezidualne za svako polje stavimo na 1e-6 kako bi bili vrlo maleni. To efektivno
osigurava da proračun ne bude zaustavljen prije zadanih 1500 iteracija.
Slika 5.16. Grafički prikaz dobivenih rezultata nakon provedenih 1500 iteracija
Smatra se da je rješenje konvergiralo i proračun završio onda kada svi reziduali padnu ispod
postavljene granice. Za prvih nekoliko stotina iteracija možemo vidjeti obrnuti tok koji se
navodi uz svaku iteraciju. To na kraju nestane kako se rješenje stabilizira, ali se lako može i
popraviti u kasnijim iteracijama pomicanjem Outlet-a u odnosu na geometriju lopatice
vjetroturbine. Dobiveni grafički prikazi rezultata nakon 1500 iteracija prikazani su na slici
5.16., dok su na slici 5.17. prikazani rezultati promjene integrala statičkog površinskog tlaka.
31
Slika 5.17. Grafički prikaz promjene integrala statičkog površinskog tlaka
Također možemo promotriti rezultate masenog protoka dobivenog u Fluent sučelju korištenjem
opcije Mass Flow Rate. Na 5.18. dani su dobiveni rezultati za koje možemo zaključiti kako
imaju smisla jer je masa uravnotežena.
Slika 5.18. Rezultati dobivenog masenog protoka u Fluent sučelju
Za dobivanje preostalih numeričkih rezultata koristimo se CFD-Post sučeljem gdje za početak

možemo omogućiti vizualizaciju čitavog rotora s 3 lopatice. To možemo učiniti promjenom
opcije Number of Graphical Instances na vrijednot 3 gdje odabiremo rotaciju oko z osi
označavanjem opcije Rotation. Na slici 5.19. dan je prikaz kompletnog rotora s tri lopatice u
bijeloj boji.
32
Slika 5.19. Prikaz rotora vjetroturbine s tri lopatice
5.6.1. Brzina lopatice
Kako bismo pronašli brzinu lopatice na različitim radijusima potrebno je ubaciti vektor brzine
na samu lopaticu te kao varijablu odabrati Velocity in Sth Frame. Možemo vidjeti veliki broj
linija (strelica) u ovom trenutku te pregledom dijagrama na slici 5.20. prepoznati maksimalnu
brzinu od 98.05 m/s što je u osnovi identično rezultatima dobivenim iz ručnog proračuna.
Također možemo vizualizirati protok uokolo turbine koristeći opciju Velocity Streamlines pri
čemu za broj točaka odaberemo 200 te za varijablu ponovno Velocity in Sth Frame. Na slici
5.21. prikazan je protok uokolo naše turbine pri čemu je raspon smanjen na krajnje granice od
9 m/s i 13 m/s. Na slici vidimo da je Inlet žuto označen i njegova je vrijednost 20 m/s baš kako
smo i definirali. Možemo vidjeti jasan pad brzine iza turbine što je svakako korektno ponašanje
kao što je prikazano brazdom iza vjetroturbine. Također je vidljivo jasno ubrzanje toka uokolo
brazde prikazano narančastim linijama. To je također ono što se očekuje od ravnoteže mase i
momenta.
33
Slika 5.20. Grafički prikaz područja maksimalne brzine na lopatici (crvena boja)
Slika 5.21. Grafički prikaz brzine protoka uokolo turbine
Zračni profili poravnati su tako da rade pri optimalnom kutu dolaska vjetra. Iako je brzina
protoka jednaka duž čitave duljine lopatice, njena brzina povećava se linearno kako se krećemo
prema njenom vrhu. Tako kut i magnituda relativne (prividne) brzine vjetra variraju duž
34
lopatice. Stoga treba postojati kontinuirano uvijanje u lopatici, tako da kod svakog zračnog
profila kut upada bude optimalan.
5.6.2. Tlačne konture
Kako bismo mogli pratiti distribuciju tlaka na površini lopatica potrebno je umetnuti konturu
čija će varijabla biti tlak, a broj kontura jednak 110 primjerice. Na slikama 5.22. i 5.23.
prikazane su prednja i zadnja strana lopatice turbine s distribucijom tlaka.
Slika 5.22. Distribucija tlaka na prednjoj strani lopatica
35
Slika 5.23. Distribucija tlaka na zadnjoj strani lopatica
Možemo vidjeti da je tlak manji na zadnjoj strani površine lopatica za razliku od prednje strane.
Ove razlike tlakova između prednjih i zadnjih površina stvaraju pokretačku silu, a ona je obično
usmjerena na zadnju stranu površine lopatice. Budući da lopatica nije potpuno okomita na
zemlju, postoji komponenta te pokretačke sile u smjeru rotacije koja je xy ravnina. Komponenta
sile u negativnom smjeru osi z ima veći efekt na odstupanja lopatice o čemu će više riječi biti
kasnije.
5.6.3. Statički tlak
Za iscrtavanje promjene tlaka duž osi rotacije koristit ćemo se s 200 urzoraka u y-z ravnini.
Također je bitno odabrati opciju Invert Axis jer vjetar putuje u negativnom smejru osi z. Y os u
ovom slučaju bit će tlak. Dobiveni rezultati na slici 5.24. mogu se ažurirati za neku drugu
ravninu samo promjenom x lokacije ravnine koja je već definirana.
36
Slika 5.24. Grafički prikaz promjene tlaka duž osi rotacije
5.6.4. Moment
Za pronalaženje momenta kojeg zrak (fluid) stvara na lopatici koristit ćemo CFD-Post sučelje
i njegov Function Calculator. Dobiveni moment iznosi -89710.9 Nm. Dobili smo negativan
moment što je i očekivano jer nam to govori da je moment usmjeren u istom smjeru kao i
rotacija lopatice. Koristeći Fluent Reports sučelje za pronalaženje momenta dobivamo rezultate
kao što je prikazano na slici 5.25.
Slika 5.25. Numerički rezultati momenta kao i utjecaja komponenata na isti
37
Kao što vidimo dobivamo iste rezultate za moment kao i prethodnim proračunom. Fluent nam
ovdje daje i informaciju koliki udio ovog momenta dolazi od samih razlika tlakova te koliko od
sila viskoznosti. Te viskozne sile stvaraju pozitivni moment i dolaze u okršaj s razlikama
tlakova.
5.7. Provjera ispravnosti simulacije
Dvije važne verifikacije koje se mogu obaviti da bi se ispitala ispravnost simulacije modela su:
1. Provjeriti da li je masa uravnotežena

2. Provjeriti da li je tlak na lopatici konvergirao
Još jedan bitan uvjet verifikacije je provjera je li obavljen dovoljan broj iteracija prlikom
proračuna rješenja, odnosno je li rješenje konvergiralo. Slika 5.26. pokazuje kako se rješenje
ponaša nakon 3000 iteracija. Kao što možemo vidjeti, reziduali se ne mijenjaju previše između
1500 iteracija prikazanih u prethodnom poglavlju i 3000 iteracija. Zbog toga nam je prikladno
uzeti 1500 iteracija za ovaj projekt kako bi se smanjilo samo vrijeme proračuna. Ipak, ukoliko
obavimo 3000 iteracija, rješenje izgleda kao da bolje konvergira.
Slika 5.26. Grafički prikaz dobivenih rezultata nakon provedenih 3000 iteracija
38
Konačno, od ključne je važnosti provesti usavršavanje mreže. Finije mreže mogu pomoći u
postizanju preciznijeg rješenja modela, ali nas to onda košta više računanja. Osoba koja
promatra CFD analizu stoga mora procijeniti koja veličina mreže će dati uredno precizno
rješenje uz razumnu cijenu računanja. To dakako ovisi i o samoj željenoj točnosti i primjeni
ovog projekta. Na slici 5.27. prikazan je dijagram koji pokazuje kako se rezultati mijenjaju s
većim brojem ćelija. Jasno je da mreža stvorena u ovom projektu (koja ima oko 350.000 ćelija)
nije dovoljno dobra za dobivanje dovoljno točnog rješenja.
Slika 5.27. Dijagram povećanja koeficijenta snage s povećanjem broja ćelija [3]
U početnoj analizi predvidjeli smo da je koeficijent snage oko 0,3. Kao što se vidi na grafičkom
prikazu konvergencije gore, numerički rezultati se slažu s tom vrijednošću s obzirom na
dovoljan broj elemenata u mreži. Na primjer, uz pomoć mreže od 2 milijuna ćelija, koeficijent
snage postaje 38 %, za razliku od 30 % dobivenih ručno. Dobivamo prilično dobra poklapanja
s obzirom na mnoge pretpostavke koje se koriste u jednostavnoj jednodimenzionalnoj
momentnoj teoriji. Na kraju, treba imati na umu da se koeficijent snage mora nalaziti ispod
Betz-ove granice od 16/27 = 59,2% za neobloženi rotor. Naši numerički rezultati korektno
padaju ispod te granice.
39
6. Strukturalna analiza lopatice
Ovaj dio projekta uključuje aspekte mehanike čvrstog tijela ove vjetro turbine. Tlak koji tereti
našu turbinu dobiven je pomoću Fluent-a i uveden je u sučelje Mehanical. Zatim su određeni
udari i deformacije na lopaticu. Dakle bavit ćemo se strukturalnom analizom ove lopatice.
Slika 6.1. Prikaz vanjskih i unutarnjih površina lopatice [3]
Lopatica se sastoji od vanjske površine (engl. Surface) i unutarnjeg jarbola (engl. Spar) kao što
je prikazano slikom 6.1. Debljina vanjske površine linearno se smanjuje od 0.1 m na korijenu
do 0.005 m na vrhu. Jarbol na sličan način ima debljinu od 0.1 m u najbližoj točki prema
korijenu te 0.03 m na vrhu lopatice. Ukratko, ovdje su potrebne specifikacije debljine uz
njihovu lokaciju u odnosu na globalni koordinatni sustav koji predstavlja središte zamišljene
sabirnice i time središte rotacije. Ove debljine su zapravo vrlo blizu onima koje bismo susreli
na pravoj turbini. Lopatice vjetrotrubine izrađene su od kompozitnih materijala kako bi se
smanjila težina ovih masivnih strojeva. [3] Ovdje pojednostavljujemo strukturnu analizu
pretpostavljajući da se kompozitni materijal može aproksimirati sljedećim svojstvima
ortotropnih materijala danih u tablici 6.1. Ove vrijednosti predstavljaju kompozitna svojstva
koja se nalaze u stvarnim lopaticama vjetro turbina. Definiranje materijala lopatice definirat
ćemo tako što u glavni ANSYS projekt dodajemo Static Structural Analysis System i nazovemo
ga primjerice FEA.
40
Tablica 6.1. Korištene vrijednosti svojstava ortotropnih materijala
Density (kg/m^3) 1550

Young's Modulus – X (Pa) 1.1375E+11
Young's Modulus – Y (Pa) 7.583E+09
Young's Modulus – Z (Pa) 7.583E+09
Poisson's Ratio – XY 0.32
Poisson's Ratio – YZ 0.37
Poisson's Ratio – XZ 0.35
Shear Modulus – XY (Pa) 5.446E+09
Shear Modulus – YZ (Pa) 2.964E+09
Shear Modulus – XZ (Pa) 2.964E+09
6.1. Korijenska radijalna sila
Radijalna sila je vanjska sila koja proizlazi iz rotirajuće mase. Ona je jednaka i suprotna od
reakcijske sile u korijenu lopatice što omogućuje lopatici da bude povezana sa središtem.
Također ju možemo promatrati kao masu pomnoženu s radijalnim ubrzanjem. Radijalno
ubrzanje jednako je stoga: [3]
𝑎𝑟 = 𝑟̈ − 𝑟𝜃̇ 2 (6.1)
Ovdje je 𝑟̈ jednako nuli jer je radijus konstanta (odnosno lopatica je fiksirana u smjeru rotacije).
Radijalna sila je jednostavno jednaka:
𝐹𝑟 = 𝑚𝑎𝑟 (6.2)
Zamjenom radijalnog ubrzanja i prikazom kutne brzine kao 𝜔 dobivamo:
𝐹𝑟 = −𝑚𝑟𝜔2 (6.3)
U ovom izrazu m označava ukupnu masu lopatice, a r označava udaljenost u radijalnom smjeru
gdje se nalazi ta masa. U ovom slučaju, r će biti mjesto središta mase lopatice u radijalnom
smjeru. Masa lopatice i središte mase biti će kasnije pronađeno korištenjem ANSYS-a.
41
Lopatica ima težinu 22.473 kg, a središte mase (X, Y, Z) nalazi se na koordinatama (-14.232
m, -0.213 m, 0.160 m). Lopatica je orijentirana tako da x-osi ukazuju po njenom radijalnom
smjeru. Uključivanje odgovarajućih vrijednosti u formulu radijalne sile dobivamo:
𝐹𝑟 = −𝑚𝑟𝜔2 (6.4)
𝐹𝑟 = −(−22,473 𝑘𝑔)(−14,232 𝑚)(−2,22 𝑟𝑎𝑑/𝑠)2
𝐹𝑟 = 1,5763 ∗ 106 𝑁
𝐹𝑟 = 1576,3 𝑘𝑁
6.2. Kreiranje mreže
U prethodnom odjeljku ovog projekta stvorili smo kopiju geometrije lopatice kako bismo ju
upotrijebili sada za analizu konačnih elemenata (engl. Finite Element Analysis ili kraće FEA).
Sada ćemo ju uvesti u naš projekt jednostavnim spajanjem polja Geometry iz CFD projekta na
Geometry od FEA projekta kako je prikazano slikom 6.2.
Slika 6.2. Uvoz gotove geometrije iz prethodnog u novi projekt unutar ANSYS sučelja
42
Sada idemo u sučelje Mehanical kako bismo dodijelili lopatici pravilnu mrežu. Named
selections bit će korišteni kako bi se pojednostavio odabir površina tijela. Na taj način odabirom
površine koja je unutar lopatice, koristeći Face Selection filter, nazovemo ju Spar dok za sve
vanjske površine na isti ih način imenujemo kao Blade Surface. Zatim koristimo opciju Face
Meshing da bismo stvorili mrežu od elementa kvadratičnog oblika koji su prikladni za FEA
modele te dodajemo Face Sizing kako bismo veličinu elemenata postavili na 0.2 m. Dobivena
mreža prikazana je na slici 6.3., a sastoji se od 3781 čvorova i 3934 ćelija.
Slika 6.3. Kreirana mreža lopatice unutar sučelja Mechanical
Također možemo uvidom u rezultate mreže zaključiti kako je asimetričnost vrlo niska, a
ortogonalnost vrlo visoka što nam je povoljno u našem slučaju.
6.3. Fizikalna svojstva
6.3.1. Materijal, koordinatni sustav i debljine
U sučelju Mechanical, pod Geometry dodajemo kompozitni materijal koji smo prethodno
stvorili, kreiramo novi koordinatni sustav definiran globalnim koordinatama te ga također
dodajemo mreži. Novi globalni koordinatni sustav bilo je potrebno kreirati samostalno budući
da ne postoji već gotovi koji bi se mogao dodati projektu.
43
Dakle, kada specificiramo koordinatni sustav za lopaticu da ga ona koristi kao takvoga, on će
preslikati x smjer na lice elementa i to će predstavljati naš referentni smjer za os materijala.
Zato će on uzeti ovu x os i u osnovi projektirati ju na lica svih elemenata tako da naša x os
ostane doslijedna. Ukoliko to zaboravimo učiniti, onda bi naša x os materijal bio prilagođen s
povezanošću našeg elementa i praktički imamo ortotropni materijal koji je beskonačno
varijabilan u svojoj orijentaciji.
Debljine pojedinih dijelova možemo definirati tablično koristeći opciju Thickness – Tabular.
Tako za debljinu lopatice postavljamo -1m i -44.2 za x. Dalje za -1, ubacujemo 0.1 za debljinu
te za -44.2, postavljamo 0.005m. Na slici 6.4. vidimo grafički prikaz linearno interpolirane
debljine na svim lokacijama na površini lopatice.
Slika 6.4. Grafički prikaz linearno interpolirane debljine na površini lopatice
Na sličan način definiramo debljinu tablično za unutarnje površine lopatice. Tablica podataka
za debljinu je -3, 0.1 i -44.2, 0.03. Slika 6.5. daje grafički prikaz linearno interpolirane debljine
na svim lokacijama unutar lopatice.
44
Također na Slici 6.6. možemo vidjeti kako ANSYS prikazuje relativnu debljinu elemenata na
površini lopatice.
Slika 6.5. Grafički prikaz linearno interpolirane debljine unutar lopatice
Slika 6.6. Prikaz relativne debljine elemenata lopatice
45
6.3.2. Udaljena točka i daljinski pomak
Nastavljamo specificiranjem mnogih drugih važnih fizikalnih postavki poput fiksne potpore i
kutne brzine. U tu svrhu stvaramo udaljenu točku kako bismo mogli simulirati efekt povezanosti
lopatice sa tornjem te omogućili prikupljanje informacija o silama i momentima izvijanja na
tom mjestu.
Umetnemo Remote Point, a udaljena točka biti će smještena u ishodištu što je ubiti središte
rotacije pa postavljamo 0,0,0 za koordinate x, y i z. Također zadržavamo čvor u središtu rotacije
te stvaramo čvrstu vezu izmjenom ponašanja na Rigid. Dakle, ne modeliramo stvarni nastavak,
samo pretpostavimo da je sve ovo čvrsto vezano za jedan čvor. Jedan od načina na koji to
možemo vizualizirati je zamišljanje nevidljive krute linije koja povezuje čvorove u korijenu na
taj samostalni čvor u prostoru. Prednost ovakvog pristupa je mogućnost dobivanja svih šest
stupnjeva slobode. Ukoliko samo koristimo fiksiranu potporu u korijenu za izdvajanje
reakcijskih sila dobit ćemo samo tri translacijske reakcije. Praktična stvar kod korištenja
udaljene točke je mogućnost dobivanja momenta i dvije reakcije momenta savijanja. [3]
Da bismo mogli fiksirati točku na tom mjestu odnosno definirati fiksnu potporu u tom čvoru,
potrebno je dodati daljinski pomak, a to možemo dodavanjem Remote Displacement opcije.
Ovdje kao udaljenu točku odaberemo onu prethodno definiranu. Također je bitno da obrišemo
automatske konekcije koje su definirane od strane ANSYS-a jer bi one mogle stvarati probleme
prilikom rješavanja modela. Sva naša površinska tijela zapravo su automatski povezana jer su
oni dijelovi tijela Blade FEA kojeg smo definirali. [3]
6.3.3. Brzina rotacije
Dodavanjem opcije Rotational Velocity na naš model i postavljanjem magnitude za z

komponentu na -2.22 rad/s definiramo brzinu rotacije. S ovom brzinom rotacije mi zapravo ne
okrećemo lopaticu već samo specificiramo da tu postoji rotacija pa ANSYS jednostavno
izračuna Omega na kvadrat puta Delta mase svakog elementa puta radijus do centroida u svrhu
proračuna sile na taj element te ih zatim sve sumira. Dakle, specificiranjem Omege u ovom
slučaju, dobivamo centripetalno terećenje.
46
Budući da se dinamična mreža temelji na pokretnim objektima, ona može automatski obnoviti
mrežu u računalnoj domeni, stoga se može koristiti za rješavanje problema nestabilnog stanja i
hvatanje velikog broja računalnih resursa. Preduvjet rješavanja FSI metode je korištenje
dinamičke mreže. FSI je interakcija nekih pokretnih ili deformiranih struktura s unutarnjim ili
okolnim strujanjem fluida. Korištenjem FSI tehnologije, model vjetroturbine počinje se okretati
ako se daje odgovarajući moment inercije pod određenom brzinom vjetra. Brzina vjetra utječe
na brzinu okretanja i zakretni moment lopatica, što može istodobno dati povratnu informaciju
o polju toka.
6.3.4. Izvijanje
Ukoliko omogućimo prilikom analize opciju Large Deflection aktivirat će se nekoliko bitnih
značajki. Mi promatramo djelovanje ukrućenja udara. Što se lopatica brže okreće, to će njen
odziv biti tvrđi. Prirodne frekvencije ne krute i krute lopatice su vrlo različite. To je zapravo
analogno problemu žice klasične gitare. Kada povučemo žicu, mijenjamo njene prirodne
frekvencije jer smo stvorili promjenu krutosti. Upravo zbog svega navedenog potrebno je
uključiti ovu postavku. [3]
6.4. Tlačno opterećenje
Sada smo došli do točke kada koristimo rezultate tlaka generirane iz CFD odjeljka i prenosimo
ih u FEA blok. Talk uvodimo u sučelje Mechanical iz mape Imported Load, a njegov prikaz u
sučelju Mechanical možemo vidjeti na slici 6.7. Postoji razlika između vizualizacije tlaka
između pomoću sučelja Mehanical i CFD-Post. Jedan koristi konture dok drugi koristi vektore.
Ovdje na slici 6.7. u sučelju Mehanical imamo prikaz vektora pri čemu su svi tlakovi označeni
kao pozitivni. Shematski prikaz boja s lijeve strane označava samo magnitudu, ali ovi vektori
imaju i orjentaciju jer su to vektori uostalom.
47
Slika 6.7. Uvedeni tlak u sučelju Mechanical
U CFD-Post sučelju, mapa kontura prikazuje i pozitivne i negativne tlakove u sklopu

shematskog prikaza boja. Područje niskih tlakova fluida vidljiva u sučelju CFD-Post uvelike
pridonosi opterećenju tlaka od strane lopatice. To ima smisla jer loptica ima razliku i tlakovima
između prednje i stražnje strane pa će lopatica biti nagnuta prema strani koja ima niži tlak.
Otvaramo izvješće i provjeravamo da li se sile podudaraju i da li je 100% čvorova preslikano.
Na slici 6.8. prikazano je kompletno izvješće dobiveno unutar sučelja CFD-Post.
Slika 6.8. Izvješće s danim prikazom podudaranja sila
48
Vrlo je važno provjeriti da li se sile između CFD-a i FEA-a poklapaju uspješno. Imamo dvije
različite mreže između FEA i CFD pa to dovodi do određenog preslikavanja i interpolacije u
ovom prijenosu podataka. Upravo zbog toga ove vrijednosti se razlikuju u maloj količini. Ako
imamo lošu mrežu onda preslikavanje i interpolacija neće biti točni i ove će vrijednosti biti
mnogo više različite te to može dovesti do pogrešnih rezultata. Također bitno je dobiti i
informaciju da je 100 % čvorova iz Mechanical preslikano na CFD površinu.
6.5. Numeričko rješenje i rezultati simulacije
Da bismo dobili numeričko rješenje odaberemo desni klik miša na Solution i zatim Solve.
ANSYS je formirao matricu krutosti za svaki element, sastavio matricu globalne krutosti i
invertirao ih kako bi dobili pomak čvorova. Ovo je najveći dio izračuna koji ANSYS obavlja.
Svi rezultati koje ćemo pogledati u nastavku, kao što su deformirani oblik i naprezanja, potječu
od tih pomaka čvorova.
6.5.1. Rezultati u sučelju Mechanical
U sučelju Mehanical, popratit ćemo nekoliko važnih rezultata poput deformacije, Von-Mises
udara te reakcijskih sila i momenata. Treba imati na umu da će momenti savijanja koje
doživljava lopatica biti u suprotnom smjeru od reakcijskih momenata.
Dodavanjem opcije Total Deformation dobivamo uvid u deformaciju odnosno savijanje

lopatice u obliku animacije. Primjer deformacije lopatice dan je na slici 6.9.
49
Slika 6.9. Animacija savijanja lopatice
Naša lopatica savija se baš onako kako smo predvidjeli s obzirom na tlačno opterećenje. Stvarne
vjetroturbine formiraju se na ovakav način prema nadolazećem vjetru, stoga je ovo dobar
model.
Dodavanjem opcije Equivalent Stress možemo pratiti udare na lopaticu kao što je prikazano na
slici 6.10. gdje je maksimum označen crvenom bojom i on iznosi otprilike oko 35 MPa. Ovaj
je napor izdržljiv što ima smisla jer se provodi na ovaj način. Određena područja s visokim
naporima mogu biti uzrokovana nekim slabostima, a bolji model može pokazivati veće napore
u različitim područjima. To opet ovisi uvelike o modelu koji se koristi.
Zatim dodajemo opcije Force Reaction i Moment Reaction pri čemu promatramo usmjerenja
tih sila i momenata. Gotovo sve reakcije sila su u x smjeru i to bi trebalo imati smisla s obzirom
na centripetalno ubrzanje koje djeluje na ovoj lopatici. S druge strane većina reakcija momenata
savijanja je oko y osi i s obzirom na opterećenje i deformaciju to je ono što smo očekivali.
50
6.5.2. Rezultati u sučelju CFD-Post
Vrlo je praktično dobiti uvid u rezultate FEA i CFD zajedno unutar sučelja CFD-Post. U tu
svrhu dodajemo Results komponentu sustava u glavni projekt te njegova shema izgleda sada
kao na slici 6.10. gdje su Solution ćelije povezane skupno na novu dodanu komponentu.
Slika 6.10. Shematski prikaz kompletnog projekta
Unutar sučelja CFD-Post dodajemo konturu čija će varijabla biti Total Mesh Displacement, te
dobivamo kompletan uvid u deformacije pojedinih dijelova lopatice, a najveće se savijanje
odvija na samom vrhu kao što je vidljivo na slici 6.11.
51
Slika 6.11. Veličina deformacija na pojedinim dijelovima lopatice
6.6. Masa i središte mase lopatice
Masu i središte mase lopatice u ANSYS-u možemo dobiti odabirom opcije Solution
Information Report, a dobivene vrijednosti dane su na slici 6.12. Ove se vrijednosti koriste za
ručno proračunavanje radijalne sile u korijenu.
Slika 6.12. Ukupna masa i centar mase lopatice
52
7. Zaključak
Prilikom dizajniranja sustava vjetroturbine potrebno je maksimizirati aerodinamičku

učinkovitost ili snagu dobivenu iz vjetra. Taj cilj treba ispuniti dobro zadovoljavajućim
mehaničkim kriterijima čvrstoće i ekonomskim aspektima koji su opisani u ovom projektnom
radu. Pored broja lopatica, duljine lopatica, nagiba i samog dizajna potrebno je obratiti
pozornost na najkritičniji faktor određivanja visine tornja samog sustava zbog raznih
ograničenja.
Predviđanje dinamičkog ponašanja rotora predstavlja jedan od najznačajnijih procesa u

projektiranju vjetroturbina. Ova analiza korisna je u procjeni energetskih karakteristika, kao i u
predviđanju strukturnih problema kao što je problem zamora što je ujedno i glavni uzrok sloma
vjetroturbina.
Cilj ovog projektnog rada bio je izračunavanje i procjena aerodinamičkih opterećenja i

strukturnih naprezanja koje djeluju na lopatice vjetroturbina kako bi se predvidio zamor same
lopatice. Te procjene neophodne su za projektiranje sustava za izdvajanje energije vjetra. Ta su
opterećenja potrebna za predviđanje i analizu energetskih performansi sustava vjetra i za
konstrukciju. U tu svrhu opisani su utjecaju sile podizanja i povlačenja na ukupnu
aerodinamičku silu lopatice.
Rotirajuće lopatice najfleksibilniji su dio vjetroturbine, a njihovo dinamičko ponašanje ima

veliki utjecaj na ukupnu učinkovitost turbine. Predviđanje dinamičkog ponašanja lopatica
predstavlja jedan od najznačajnijih procesa u projektiranju vjetroturbina, budući da može
spriječiti strukturne probleme kao što je zamor lopatice, što je jedan od glavnih problema
dizajnera. Štoviše, provedena analiza konačnih elemenata može pomoći pri poboljšanju
energetske učinkovitosti turbine i znatnom smanjenju troškova energije sustava.
Za provjeru ispravnosti simulacije bilo je potrebno provjeriti da li je masa uravnotežena i da li

je tlak na lopatici konvergirao za što smo dobili odgovarajuće rezultate. U simulacijskim
rezultatima dobili smo prilično dobra poklapanja s obzirom na mnoge pretpostavke koje se
koriste u jednostavnoj jednodimenzionalnoj momentnoj teoriji. Mreža stvorena u ovom
projektu s oko 350.000 ćelija nije se pokazala dobra za dobivanje dovoljno točnog rješenja pa
kao daljnji rad možemo izvršiti ispitivanja u svrhu usavršavanja mreže te postizanja boljih
rezultata.
53
Literatura
[1] P.J.Schubel, R.J.Crossley, „Wind Turbine Blade Design“, Sveučilište u Nottinghamu, UK,
2012
[2] S interneta, http://geosci.uchicago.edu/~moyer/GEOS24705/Readings/GEA14954C15-

MW-Broch.pdf
[3] S interneta, https://confluence.cornell.edu/display/SIMULATION/Wind+Turbine
[4] S interneta, http://www.learnengineering.org/2013/08/Wind-Turbine-Design.html
[5] C.Phelps, J.Singleton, „Wind Turbine Blade Design“, Sveučilište Cornell, USA, 2012
54

RDF Projektni Rad Selimović Denis

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

RDF Projektni Rad Selimović Denis

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE U RIJECI

Kolegij: Računarska dinamika fluida

Rijeka, rujan 2017 Denis Selimović

Nakon toga odrađujemo procjenu dinamičkog opterećenja te izračunavamo dinamička

Slika 2.1. Klasifikacija vjetroturbina s obzirom na orijentaciju osovine i rotora

Primarni cilj prilikom dizajniranja vjetroturbine jest maksimizirati aerodinamičku učinkovitost

3.1. Učinak broja lopatica

Slika 3.1. Tipovi rotora vjetroelektrana s horizontalnom osi vrtnje

Slika 3.2. HAWT vjetroturbina s rotorom postavljenim uz vjetar i niz vjetar

Vjetroturbine s rotorom postavljenim uz vjetar ne mogu se samostalno zakretati u smjeru vjetra

3.3. Dizajn lopatice

Slika 3.3. Vektorski prikaz sile uzgona i sile povlačenja

3.4. Nagib lopatica

3.6. Visina tornja

Visoka učinkovitost rotora je poželjna za povećanje izdvajanja energije vjetra i treba ju

Slika 4.1. Karakteristike GE 1.5XLE vjetroturbine [2]

Tablica 4.1. Karakteristike geometrije lopatice vjetroturbine [5]

Model lopatice podijeljen je tako da se mogu primijeniti različita opterećenja na različitim

Slika 4.3. Lopatica vjetroturbine podijeljena na 5 segmenata [5]

Slika 5.1. Dijagram toka turbulentnog vjetra i rotacije lopatice [3]

5.1. Teoretska razmatranja

5.1.1. Matematički model

Upravljačke jednadžbe su jednadžbe kontinuiteta i Navier-Stokesove jednadžbe. Ove su

2) Očuvanje momenta (Navier-Stokes)

∇ ∙ (𝜌𝑣⃗𝑟 𝑣⃗𝑟 ) + 𝜌(2𝜔

Glavni razlog korištenja pokretnog referentnog okvira je rendiranje nestabilnog problema u

5.1.2. Rubni uvjeti

Modeliramo samo 1/3 cjelokupne domene koristeći pretpostavke o periodičnosti:

𝑣⃗(𝑟1 , 𝜃1 ) = 𝑣⃗(𝑟1 , 𝜃1 − 120°𝑛) 𝑧𝑎 𝑛 = 1,2,3, … (5.3)

𝑣⃗(𝑟2 , 𝜃1 ) = 𝑣⃗(𝑟2 , 𝜃2 − 120°𝑛) 𝑧𝑎 𝑛 = 1,2,3, … (5.4)

𝑣⃗(𝑟𝑖 , 𝜃1 ) = 𝑣⃗(𝑟𝑖 , 𝜃2 ) (5.5)

Fluent pretvara diferencijalne jednadžbe u niz algebarskih jednadžbi. Invertiranje tih

5.1.3. Ručni proračun očekivanih rezultata

Brzina v, na lopatici treba slijediti formulu:

̂ × −44.2 𝑚 𝒊̂ = 98.12 𝑚/𝑠 𝒋̂

• Protok je stabilan, homogen i nije stlačiv.

𝑃𝑛𝑎𝑧𝑖𝑣𝑛𝑜 𝑃𝑛𝑎𝑧𝑖𝑣𝑛𝑜 𝑃𝑛𝑎𝑧𝑖𝑣𝑛𝑜

Slika 5.5. Gotova geometrija lopatice vjetroturbine

Bitno je pravilno orijentirati lopaticu s obzirom na specifikacije vršnog kuta lopatice. To

Također, translatiramo lopaticu tako da se globalna os postavi u središte rotacije (središte

Slika 5.6. Podešavanje orijentacije i translacije lopatice

Slika 5.7. Definiranje obujma lopatice i stvaranje krutog tijela

Slika 5.8. Skice položaja xy ravnine za lopaticu postavljenu uz i niz vjetar

5.4. Kreiranje mreže

5.4.1. Upravljanje globalnom mrežom

Započinjemo primjenom specifikacije nekih postavki za globalnu mrežu što znači da će te

Slika 5.12. Vizualizacija veličine ćelija pomoću iscrtanih kružnica

Za kraj dodajemo sferu djelovanja kreiranjem novog koordinatnog sustava i postavljanjem

Slika 5.13. Dodatni slojevi pravokutnog oblika – Inflation Layers

5.4.3. Ocjena kvalitete mreže

Kvaliteta mreže Asimetrija Ortogonalna kvaliteta

Slika 5.15. Mjera kvalitete stvorene mreže

5.5. Fizikalna svojstva

1. Inlet (Type: velocity-inlet)

Za mrežu kreiramo sučelje (engl. Mesh Interface):

1. Imenujemo mrežno sučelje kao interface-periodic

Pod metodom rješavanja postavljamo tlak u standardnim uvjetima, a način inicijalizacije

Slika 5.18. Rezultati dobivenog masenog protoka u Fluent sučelju

Za dobivanje preostalih numeričkih rezultata koristimo se CFD-Post sučeljem gdje za početak

5.6.1. Brzina lopatice

Slika 5.21. Grafički prikaz brzine protoka uokolo turbine

5.6.2. Tlačne konture

Slika 5.22. Distribucija tlaka na prednjoj strani lopatica

5.6.3. Statički tlak