VISOKA ŠKOLA “CEPS-CENTAR ZA POSLOVNE STUDIJE”

KISELJAK

SEMINARSKI RAD

PREGLED TESTIRANJA I TESTNIH METODA ELEKTRIČNE OPREME

Kolegij: Monitoring i održavanje elektroenergetskih sistema

Mentor: Prof. VŠ Hamza Šehović
Student: Elvir Nokto
Studijski program: Energetika

U Kiseljaku, 2018.
SADRŽAJ:

1. UVOD..................................................................................................................................2

2. TESTIRANJE ELEKTRIČNE OPREME...........................................................................3

2.1. Vrste testova.................................................................................................................3

2.2. Vrste teshnih metoda....................................................................................................4

3. PREGLED TESTIRANJA TRANSFORMATORA...........................................................8

4. PREGLED TESTIRANJA KABELA...............................................................................10

5. PREGLED TESTIRANJA MOTORA I GENERATORA................................................13

6. ZAKLJUČAK....................................................................................................................15

LITERATURA.........................................................................................................................16

1
 1. UVOD

Trošenje električne opreme je normalna pojava koja počinje odmah po ugradnji. Ako se
istrošenost ne provjerava može doći do kvarova ili nepravilnosti u radu. Također, moguće je
da promjene tereta i alternacije električne mreže budu napravljene bez koordinacije sa
postojećom mrežom, što može rezultirati pogrešnim odabirom opreme, pogrešnim
podešavanjem zaštite, ili pogrešnim sklopnim jedinicama instaliranim u mrežu.
Svrha preventivnog programa za održavanje i testiranje električne opreme (EPM) je da
prepozna ove čimbenike i osigura načine za njihovo ispravljanje. S pomoću programa za
održavanje i testiranje električne opreme, potencijalne opasnosti koje mogu izazvati kvarove
opreme ili prekide u opskrbi, mogu biti otkrivene i ispravljene.
Također, EPM program minimizira opasnosti po život i opremu koje mogu biti rezultat kvara
opreme kad nije ispravno održavana. Ispravno održavana oprema smanjuje vrijeme prekida
opskrbe minimiziranjem broja ozbiljnih kvarova. Da bi električna oprema ispravno radila
potrebno je uspostaviti učinkovit program održavanja i testiranja. Ovaj program se može
provesti uspostavljanjem odjela za održavanje ili ugovaranjem posla sa tvrtkom koja se time
bavi.

2
 2. TESTIRANJE ELEKTRIČNE OPREME

Testiranje električne opreme se obično provodi na terenu nakon što se oprema instalira.
Proizvođač obavlja električna testiranja na opremi prije nego oprema izađe iz tvornice; ti
testovi, znani kao tvornički testovi, premašuju opseg ovog teksta pa se neće dalje razmatrati.
Testovi na terenu se provode iz razloga da se vili dali je novo instalirana oprema oštećena, da
bi se pokazalo treba li poduzeti kakvo korektivno održavanje ili zamjena postojeće opreme, da
bi se pokazalo dali oprema može nastaviti sa obavljanjem svoje funkcije sigurno i adekvatno,
da bi se zabilježilo propadanje opreme kroz njen životni vijek, te da se provjeri nova oprema
prije puštanja u pogon. U smislu tih ciljeva, električno testiranje opreme se može podijeliti na
sljedeće:
 vrste testova
 vrste testnih metoda.

2.1. Vrste testova

Vrste testova su prijamna provjera, rutinski testovi održavanja, te specijalni testovi održavanja
koji se provode za specijalne svrhe.

Prijamna provjera
Ova testiranja su znana kao startni testovi i provode se na novi opremi, obično nakon
instalacije i prije puštanja u pogon. Testovi koji se provode unutar godine dana, to je prije
nego garancijski rok ističe, su navedeni kao ispitni testovi. Testovi ove vrste se rade na
naponu 80 posto od završnog tvorničkog testnog napona. Oni se provode da bi se odredilo
sljedeće:
 Da li je oprema u suglasnosti sa specifikacijama
 Da bi se odredilo mjerilo za buduće testove
 Da bi se utvrdilo da je oprema instalirana bez oštećenja
 Da bi se potvrdilo da oprema zadovoljava svoju svrhu i ograničenja

Rutinski testovi održavanja

Ovi testovi se provode po redovitim intervalima kroz životni vijek opreme. Izvode se
istovremeno sa preventivnim održavanjem i na naponu 60 posto od završnog tvorničkog

3
testnog napona. Tijekom rutinskih testova održavanja, vrlo je korisno snimiti informacije o
opremi na početku i snimiti stanje opreme u kojem se oprema ostavlja. Stoga, ti testovi se
mogu dalje podijeliti na sljedeće:
 Testovi u kojima se oprema nalazi pri dolasku : ovi testovi se izvode na opremi na
prijemu ili nakon što je oprema isključena zbog održavanja, ali prije nego se izvode
bilo kakvi poslovi održavanja
 Testovi u kojima se oprema nalazi pri odlasku: ovi testovi se izvode nakon održavanja
i prije puštanja u pogon. Ti testovi mogu pokazati stupanj poboljšanja opreme te
služiti kao mjera za buduće testove.

Specijalni testovi održavanja

Ovi testovi se provode na opremi za koju se zna da je neispravna ili je bila izložena
nepovoljnim uvjetima koji mogu utjecati na njene radne karakteristike. Primjer može biti
prekid kvara osiguračem, koji zahtjeva pregled, održavanje i testiranja prije nego se vraća
radu.

2.2. Vrste teshnih metoda

Testiranje električne opreme obuhvaća provjeru izolacije, električna svojstva i druge faktore
koji su povezani sa sveukupnim radom električnog sistema Stoga, testiranje električne opreme
se može podijeliti na sljedeće tipove:
 testiranje krute izolacije
 testiranje izolacijske tekućine
 testiranje zaštitnih naprava
 analiza vremena isključenja osigurača
 testiranje uzemljivačke elektrode
 testiranje analize plina pri kvaru
 testiranje infracrvenog nadzora.

Testiranje krute izolacije

Izolacija može biti kruti, tekući ili plinoviti dielektrični materijali koji sprečavaju tok
električne struje između točaka različitog potencijala. Testiranje izolacije se provodi da bi se
odredio integritet izolacijskog medija. To se obično izvodi tako da se visoki napon priključi

4
na testni primjerak te se određuje struja koja teče u tim testnim uvjetima. Pretjerana struja
može pokazati dotrajalo stanje ili dolazeći kvar izolacije. Izolacijski testovi se mogu provesti
ili istosmjernim naponom ili izmjeničnim. Testiranje krute izolacije tim naponima može se
kategorizirati kao nedestruktivno, odnosno destruktivno testiranje. Destruktivni testovi mogu
uzrokovati kvar ili učiniti je nepogodnom za daljnju upotrebu. Nedestruktivni testovi se
provode na nižim naponima i testirana oprema se rijetko oštećuje.
Testiranje visokim izmjeničnim naponom je primarno 'ispravno' ili 'neispravno'. Napon se
podiže na određeni nivo. Ako oprema zakaže ili ako proteče značajna struja, testirana oprema
nije pogodna za rad. Ako oprema ne zakaže, prošla je testiranje. Ovaj test može utvrditi jedino
dali je oprema dobra ili loša. Ne može pokazati s kojom sigurnosnom granicom je oprema
prošla testiranje. Ipak, postoje nedestruktivni testovi koji se mogu provesti izmjeničnim
naponom, kao što su faktor snage, faktor disipacije, kapacitivnost i dr., o kojima je više riječ u
trećem poglavlju.
Testiranja visokim istosmjernim naponom mogu pokazati više od 'ispravno' ili 'neispravno'.
Mogu pokazati da je stanje opreme trenutno zadovoljavajuće no može doći do kvara u
budućnosti. Testiranje istosmjernim naponom se provodi za dobivanje informacija za
periodične usporedbene analize. Sa testiranjem istosmjernim naponom, struja propuštanja se
mjeri tokom testa i uspoređuje se sa strujom propuštanja prethodnih testova. Ipak,
visokonaponski istosmjerni test se smatra destruktivnim ako se ispitni napon ne primjenjuje u
prije određenim naponskim koracima. Visokonaponski istosmjerni testovi se mogu provoditi
na nižim naponima i to su nedestruktivni testovi, kao što su otpor izolacije, nivo dielektrične
apsorpcije, te polarizacijski indeks.

Testiranje izolacijskih tekućina  

Izolacijske tekućine koje se koriste u transformatorima i drugim električnim elementima su
izložene zagađenju i pogoršanju svojstava tijekom vremena. Ti zagađivači imaju štetan utjecaj
na izolacijska svojstva tekućine kao i na izolaciju sustava transformatorskih namota.
Općenito, elementi koji izazivaju onečišćenja izolacijske tekućine su vlaga, toplina, kisik i
ostali katalizatori koji rezultiraju kemijskom reakcijom koja proizvodi kiselinu i mulj koji
napadaju izolacijsku tekućinu. Glavne izolacijske tekućine koje se danas koriste za
transformatore su ulje, silikon i RTemp. Korištenje askarela, koji je prije korišten u
transformatorima, je zabranjeno regulativama zbog velike toksičnosti, iako i danas postoje
transformatori s askarelom kao izolacijom. Predložena su testiranja koja nadgledaju stanje

5
ovih izolacijskih tekućina. Periodično bi trebalo uzimati uzorke iz transformatora kako bi se
proveli različiti testovi u skladu s ASTM metodama.

Testiranje uređaja za zaštitu

Testiranje zaštitnih uređaja uključuje testiranje i održavanje zaštitnih releja, prekidač
niskonaponske snage te slične opreme kao što su mjerni transformatori i ožičenje. Razlog
testiranja i održavanja zaštitnih releja i uređaja je da bi se osigurala njihova primarna funkcija
pri stvarnim uvjetima rada. Testiranja na zaštitni relejima i uređajima te prekidačima se može
svrstati u rutinske provjere. O ovim testovima će se detaljnije raspravljati u sljedećim
poglavljima o zaštitnim uređajima, relejima, prekidačima.

Analiza vremena reagiranja prekidača

Ova analiza se provodi kako bi se utvrdilo da li operativni mehanizam prekidača radi
ispravno. Ovaj test se obično provodi na srednje i visokonaponskom prekidaču te prikazuje
poziciju kontakta prekidača u odnosu na vrijeme. Pomoću ovog odnosa zatim određujemo
brzinu rada prekidača, otvaranje, zatvaranje i odskočni kontakt te interval zatvaranja i
okidanja prekidača. Pomoću vremena reagiranja prekidača možemo odrediti stanje
mehaničkih dijelova prekidača, kao što je mehanizam zatvaranja, opruge i amortizeri.

Ispitivanje otpora uzemljenja elektroda

Integritet sustava uzemljenja je vrlo važan u električnom sistemu zbog slijedećih razloga:
 održavanje referentne tačke potencijala (zemlje) za opremu i osobnu sigurnost,
 osigurati električno pražnjenje valova za vrijeme udara groma
 spriječiti pretjerane visoke napone zbog induciranih napona u električnom sistemu.
Kako bi se osigurala učinkovitost nultog potencijala potrebna su periodična testiranja
uzemljenja elektroda i sustava uzemljenja.

Testiranje na „plinove greške“

Testiranje na „plinove greške“ obuhvaća analizu otopljenog plina i test zapaljivog plina.
Analiza otopljenog plina daje informacije o pojedinim zapaljivim plinovima koji su otopljeni
u izolacijskom ulju. Analiza zapaljivog plina daje informaciju o početnim greškama u
transformatoru ispunjenom uljem tako što mjeri ukupnu količinu zapaljivih plinova koji se
nalaze u „dušikovoj kapi“ transformatora. Zbog pretjerane topline prilikom opterećenja

6
transformatora ili iskrenja unutar transformatorskog izolacijskog ulja, dio ulja u
transformatoru se razgradi te proizvede zapaljive plinove, koji se zatim otope u ulju te s
vremenom oslobode kada se pomiješaju s dušikom.

Metoda infracrvenog testiranja

Postoje mnogi uređaji koji pomoću infracrvene tehnologije provjeravaju žarišna mjesta u
prekidačima i ostalim elementima pod naponom u energetskom sustavu. Oni su vrlo korisni
kod rutinskih održavanja i traženja loših veza i spojeva te preopterećenja terminala i linija.

7
 3. PREGLED TESTIRANJA TRANSFORMATORA

Istosmjerno testiranje transformatora uključuje ispitivanje čvrste izolacije namota i izolaciju

fluida korištenih u transformatoru. Ispitivanje čvrste izolacije namota upotpunjuje druge
testove. Ispitivanjem čvrste izolacije namota ne može se doći do zadovoljavajućeg zaključka,
ali mogu se dobiti vrijedne informacije o stanju namota, poput utjecaja vlage ili karbonizaciji.
Istosmjerni testovi smatraju se sigurnim iako mogu izazvati kvarove na namotima. Važno je
istaknuti da su ti kvarovi rezultat početnih kvarove koje je test namjeravao otkriti. Ukoliko se
takav kvar ne bi otkrio, mogao bi se dogoditi u neplanirano vrijeme.

1) Mjerenje otpora izolacije

Test se izvodi na nazivnom naponu (ili iznad) za određivanje postojanja malih otpora prema
zemlji ili između namota kao rezultat istrošenosti namota. Na mjerenje utječu varijable kao
što su temperatura, vlažnost, testni napon ili veličina transformatora. Ovaj b se test trebao
provoditi prije i nakon popravka ili za vrijeme održavanja. Podatci o testiranju trebaju se
sačuvati u svrhu buduće usporedbe rezultata. Dobivene vrijednosti potrebno je normalizirati
na 20o C zbog komparacije.
Procedure pri testiranju:
 Ne iskopčavajte uzemljenje transformatorskog spremnika i jezgre.
 Uvjerite se da su spremnik i jezgra uzemljeni.
 Iskopčajte sve visokonaponske, niskonaponske i neutralne konekcije, odvodnike
munja, ventilatorske sustave, brojila ili bilo koji niskonaponski sustav povezan s
namotima transformatora.
 Prije početka testa, premostite zajedno sve visokonaponske izvode tako da se uvjerite
da su svi premosnici udaljeni od metalnih i uzemljenih dijelova.
 Također, premostite sve niskonaponske i neutralne izvode.
 Koristite megaohmmetar s minimalnom skalom od 20000 megaohma.
 Mjerenja otpora vrše se između svakog seta namota i zemlje.
 Namot koji se mjeri mora biti odvojen od zemlje kako bi mu se izmjerio izolacijski
otpor.
 Megaohmmetarska očitanja trebaju se vršiti u bremenu jedne minute.

2) Prenaponsko istosmjerno ispitivanje (Hi-Pot)

8
Prenaponsko istosmjerno ispitivanje se primjenjuje na gore navedenim razinama napona kako
bi se odredilo stanje namotne izolacije transformatora. Prenaponsko istosmjerno ispitivanje
nije preporučljivo koristiti na energetskim transformatorima snage iznad 34.5 kV; kod
navedenih transformatora treba provesti prenaponsko izmjenično ispitivanje. Općenito, pri
redovnom održavanju transformatora, ovo ispitivanje se ne provodi zbog mogućnosti
nastanka oštećenja na namotnoj izolaciji. Međutim, ovakvo ispitivanje je potrebno provesti
prilikom preuzimanja transformatora ili nakon njegove reparacije. Ukoliko se provodi
prenaponsko ispitivanje prilikom redovnog održavanja, ispitne izmjenične vrijednosti ne
smiju prelaziti 65 posto tvornički zadanih ispitnih izmjeničnih vrijednosti. Vrijednost
izmjeničnog napona pri redovnom održavanju je potrebno pretvoriti u odgovarajuću
istosmjernu vrijednost napona množeći je s 1.6, tj. 1.6 puta izmjenična vrijednost kod
periodičkog ispitivanja (1.6 x 65 = 104 postotaka tvornički zadane ispitne izmjenične
vrijednosti). Prenaponsko istosmjerno ispitivanje se može koristiti kao naponsko koračno
ispitivanje pri kojem se očitanja propusne struje vrše u koracima. Ukoliko se očita previsoka
propusna struja može se ukloniti napon kako ne bi došlo do daljnjih oštećenja.

9
 4. PREGLED TESTIRANJA KABELA

Ispitivanje kabela se provodi iz više razloga: kako bi se dobio grafički prikaz gubljenja
njihovih svojstava tijekom vremena, kako bi se provela ispitivanja nakon same ugradnje
kabela, kako bi se provjerili spojevi i upletke kabela, te prilikom posebnih ispitivanja nakon
izvršenih popravaka. Ispitivanja kabela se, uobičajeno, provode s ispitnim naponom jednakim
60 posto vrijednosti tvorničkog ispitnog napona. Kada nisu poznate karakteristike kabela u
postojećim instalacijama preporuča se, pri istosmjernom ispitivanju, korištenje napona čija je
vrijednost zasnovana na procijenjenom izmjeničnom naponu, koristeći pritom preporučenu
vrijednost za najmanji provodnik u procijenjenom opsegu izmjeničnog napona.
Istosmjerna naponska ispitivanja kabela se sastoje od mjerenja otpora izolacije i
prenaponskog istosmjernog ispitivanja. Prenaponsko istosmjerno ispitivanje se može
provoditi kao ispitivanje provodne struje nasuprot naponu, provodne struje nasuprot vremenu
ili u obliku „ide, ne ide“ prenaponskih ispitivanja. Preporučljivo je prvo provesti ispitivanje
otpora izolacije te, ukoliko dobiveni podaci zadovoljavaju, nastaviti s istosmjernim
prenaponskim ispitivanjem. Nakon što je istosmjerno prenaponsko ispitivanje završeno
potrebno je ponoviti ispitivanje otpora izolacije kako bi se uvjerili da nije došlo do oštećenja
kabela tijekom istosmjernog prenaponskog ispitivanja.

1) Test mjerenja otpora izolacije

Otpor izolacije mjeri se prijenosnim instrumentom poznatijim kao megaohmmetar
(MEGGER) koji daje očitanja otpora izolacije u megaohmima. To je konstruktivna metoda
odlučivanja stanja izolacije kabela kako bi se provjerila onečišćenja koja nastaju uslijed vlage,
prljavštine ili karbonizacije. Metoda mjerenja otpora izolacije ne daje za rezultat mjeru
ukupne dielektrične čvrstoće izolacije kabela ili slabe točke u kabelu. Generalno, sljedeći
naponi se mogu koristiti za navedene razine napona kabela.

Sljedeće je navedena uobičajena procedura korištenja megaohmmetra (MEGGER) za testove

mjerenja otpora:

10
  Isključiti kabel s ostale opreme i strujnih krugova kako bi se osiguralo da nije pod
naponom i da ga se može testirati
 Isprazniti sav kapacitet koji je ostao u kabelu na način da se uzemlji prije testiranja, ali
isto tako i poslije testiranja
 Spojiti mjerne vodiče sa instrumenta na vodič kako bi ga se testiralo
 Uzemljiti sve ostale vodiče zajedno na plašt vodiča i zemlju; spojiti ovo na mjerni
priključak za uzemljenje
 Paralelno mjeriti ostale vrijednosti otpora izolacije između pojedinog vodiča i svih
ostalih spojenih vodiča, zatim između pojedinog vodiča i zemlje itd.
 Zaštitni terminal megaohmmetra može biti korišten da se uklone efekti površinskih
gubitaka na dijelovima gdje je izolacija izložena na kraju kabela ili oba kraja, te može
biti korišten da se uklone gubitci prema zemlji.
Mjerenja otpora izolacije trebala bi se vršiti u pravilnim intervalima i rezultati bi se trebali
čuvati zbog potreba usporedbe. Kontinuirani silazni trend je indikacija propadanja izolacije
iako su mjerene vrijednosti iznad minimalnih prihvatljivih ograničenja. Instalacije kabela i
vodiča predstavljaju široku varijaciju stanja gledajući sa stajališta otpora izolacije. Ova stanja
nastaju zbog različitih vrsta izolacijskih materijala koji se koriste, različitih razina napona ili
debljine izolacije, te zbog duljine kruga u kojem se vrše mjerenja. Nadalje, takvi krugovi su
uobičajeno prošireni na velike udaljenosti, i mogu biti izloženi velikim razlikama u
temperaturi koje, pak, imaju značajan utjecaj na izmjerene vrijednosti otpora. Mjerni vodiči
kabela i vodiča, također, imaju utjecaj na vrijednosti otpora, ukoliko nisu potpuno čisti i suhi
ili zaštićeni.

2) Test nadpotencijala istosmjernom strujom

U prošlosti je ovaj test korišten za provjeru prihvatljivosti i održavanje kabela. Novije studije
o kvarovima kabela pokazuju da se ovim testom možda uzrokuje više štete i oštećenja
izolaciji kabela, kao što je XLPE, nego što se može profitirati takvim testovima.
Ovim se može pokazati relativno stanje izolacije pri naponima većim ili jednakim
operativnom. Također, ovaj test se može koristiti za pronalazak slabih mjesta u izolaciji
kabela, ali i za prekidanje početnih kvarova. Generalno, nije preporučljivo koristiti test za
prekidanje početnih kvarova iako ga neki inženjeri upravo zato i koriste. Dakle, vjerojatnost
početnih kvarova bi trebala biti predviđena prije i za vrijeme testa. Predstojeći kvarovi će

11
obično biti indicirani naglim promjenama tj. gubitcima pa se test može prekinuti prije nego je
izolacija oštećena.

3) Napon vs. test udarnim naponom

U ovom testu, napon se podiže u jednakim koracima i potrebno je vrijeme između svakog
koraka da struja curenja postane stabilna. Struja je prilično velika jer je primijenjen napon
zbog kapaciteta i dielektrične apsorpcije. Kako vrijeme prolazi, ove tranzijentne struje postaju
minimalne i ostaje struja u stabilnom stanju, što je zapravo struja curenja i vrlo mala količina
apsorbirane struje. Nakon svakog koraka, uzima se vrijednost struje curenja prije nego se
prijeđe na sljedeći korak. Uobičajeno, preporučeno je najmanje 8 jednakih koraka i najmanje
1-4 minute između svakog koraka. Zatim se struja curenja prikaže na grafu u ovisnosti o
naponu.

12
 5. PREGLED TESTIRANJA MOTORA I GENERATORA

Sistem električne izolacije je najznačajniji dio motora i generatora koji zahtjeva periodično
održavanje i testiranje.
Izolacijski sistem strojeva je podvrgnut različitim stupnjevima mehaničkog, termičkog i
električnog naprezanja. Pouzdanost stroja ovisi o ispravnosti njegove izolacije. Zbog toga,
program preventivnog održavanja trebao bi sadržavati učinkovit program testiranja, zajedno s
vizualnom inspekcijom i rutinskim održavanjem, da bi se procijenilo stanje izolacije. Izolirani
dijelovi koji se nalaze u motorima i generatorima sastoje se od statorskih namota, polja
namota, potpora namota, olova i prstena kolektora, statorske jezgre i ostalih dijelova.
Održavanje i program testiranja trebao bi biti isplaniran tako da detektira i prikupi podatke o
naznakama zamora materijala (trošenja) kojima su motori i generatori podložni.
Slijedeći testovi istosmjernim naponom mogu biti provedeni sa svrhom preventivnog
održavanja kako bi se stekao uvid u stanje izolacije motora i generatora.

1) Test otpornosti izolacije

Ovo testiranje provodi se sa istosmjernim naponima od 500 do 5000 V i daje nam povratnu
informaciju o stanju izolacije stroja. Čista, suha izolacija ima jako malo curenja napona u
usporedbi s mokrom i kontaminiranom izolacijom. Ovo testiranje ne provjerava
visokonaponsku čvrstoću izolacije, ali nam daje informacije o tome da li izolacija ima veliki
ili mali otpor curenja napona. Ovakvo testiranje se često provodi prije visokonaponskog
testiranja kako bi se vidjelo da li je došlo do kontaminacije ili kvara na izolaciji. Ovakvo
testiranje se može obaviti na svim dijelovima strujnog kruga prema zemlji.

2) Cjelokupni sistematski test za motore i generatore

Cjelokupni sistematski test uključuje generator, transformator, sve statorske namote, izoliranu
faznu sabirnicu, i niskonaponsku stranu namota generatora step-up transformatora. Ovaj test
se provodi kao screening test nakon neprirodnog događaja u stroju. Ako su očitanja
zadovoljavajuća, nije potrebno raditi daljnje testove. Ako su očitanja upitna i niska, izvodi
stroja se odspoje i pristupa se pronalaženju izvora problema. Slično, može biti poželjno
testirati motor i pripadajuće kabele s izuzećem nepotrebnog iskapčanja izvoda motora

3) Istosmjerni prenaponski test

13
Istosmjerni prenaponski test se provodi na motorima i generatorima radi mjerenja izolacijske
dielektrične probojne čvrstoće. Taj test može se provesti i tijekom redovitog održavanja ili
nakon učinjenih popravaka na stroju. Svi dijelovi stroja mogu biti temeljito testirani ne bi li
osigurali da izolacija ima dovoljno jaku dielektričnu probojnu čvrstoću za sigurno djelovanje.
Kao opće pravilo za izmjenični napon prilikom tvorničkog testiranja namota strojeva bilo
motora ili generatora, bazira se na vrijednosti djelatnog napona stroja. Uobičajeno pravilo za
izradu tvorničkih testnih vrijednosti za statorske namote je dvostruka vrijednost napona (E)
plus 1.000 V. Za rotorski namot je vrijednost deset puta veća od uzbudnog napona. Za
konverziju tih vrijednost u istosmjerne testne vrijednosti prenapona , multiplikacijski faktor
iznosi 1.7. Preporučena istosmjerna prijamna provjera iznosi 75 posto izmjeničnog napona
korištenog prilikom tvorničkog testiranja opreme, dok je za istosmjerni napon prilikom
održavanja preporučeno držati na 65 posto tvorničke testne vrijednosti.

4) Test propuštena struja naspram vremena

Glavna značajka je odvajanje struje apsorpcije (eng. absorption current) od ukupne struje
propuštanja. U testu je dozvoljeno razumno vrijeme između koraka napona tako da se
omogući „nestajanje“ struje apsorpcije prije očitanja napona. Za potpuno eliminiranje struje
apsorpcije potrebno je nekoliko sati testiranja. Zbog toga je razumno vrijeme između koraka
10-ak minuta.

14
 6. ZAKLJUČAK

Testiranje električne opreme se obično provodi na terenu nakon što se oprema instalira.
Proizvođač obavlja električna testiranja na opremi prije nego oprema izađe iz tvornice.
Dobro organiziran i implementiran program minimizira broj nesreća i neplaniranih prekida
opskrbe, i produžuje srednje vrijeme između kvarova električne opreme (MTBF). Koristi od
EPM-a mogu podijeliti na direktne i indirektne. Direktne koristi proizlaze iz smanjenih
troškova popravaka, smanjenog vremena ispada opreme i povećane sigurnosti osoblja i
imovine. Indirektne koristi mogu biti povezane sa popravljenim moralom osoblja, većom
stručnošću, povećanom produktivnosti i otkrivanjem nedostataka koje su od početka u sustavu
ili koji su nastali naknadnim promjenama.
Dobar dio osnove učinkovitog preventivnog održavanja električne opreme može se sažeti u
četiri pravila: održavati opremu suhom, održavati opremu hladnom, održavati opremu čistom
i održavati opremu dobro pričvršćenom.

15
LITERATURA

1. L. Jozsa, Skripta za predavanja - Analiza elektroenergetskog sustava, ETF Osijek

2. S. Krajcar, M. Delimar, Električna postrojenja – auditorne vježbe, FER ZVNE, 2007.
3. R. Goić, D. Jakus, I. Penović, Distribucija električne energije, Fakultet elektrotehnike,
strojarstva i brodogradnje Split, 2008.
4. https://dr.nsk.hr/islandora/object/etfos%3A1073/datastream/PDF/view (12.4.2018.)

16