PRI RUNI K

(ZA INTERNU UPOTEREBU)

ZA STRUNO ZVANJE
ELEKTROTENIAR
ENERGETIKE
CENTAR ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH
GRAANICA 2009
Predgovor
Ovaj prirunik namjenjen je polaznicima za pripremu i polaganje ispita iz strunih predmeta za
struno zvanje elektrotehniar energetike.
U priruniku su obraeni predmeti za I i II razred:
I RAZRED
Osnovi elektrotehnike I
Tehniko crtanje
II RAZRED
Osnovi elektrotehnike II
Elektronika I
Energetika
Elektronika II
III RAZRED
Elektrina mjerenja
Elektrine maine III
Elektroenergetska postrojenja III
Elektroenergetske mree III
Elektrine instalacije i i osvjetljenje III
Primjena raunara u energetici
IV RAZRED
Elektrine maine IV
Elektroenergetska postrojenja IV
Elektroenergetske mree IV
Elektrine instalacije i i osvjetljenje IV
Energetska elektronika
Za predmete Osnovi elektrotehnike I i II i Elektroniku I i II obraeni su i karakteristini zadaci, te dati
zadaci za samostalno rjeavanje. Iz ovih predmeta, na ispitima su predvieni pismeni radovi sa
karakteristinim zadacima.
Na kraju svakog obraenog predmeta data su pitanja za provjeru znanja i utvrivanje gradiva.
2
OSNOVI ELEKTROTEHNIKE I
3
ELEKTROTEHNIKA JE NAUKA KOJA PROUAVA ZAKONE ELEKTRICITETA
I PRIMJENJUJE IH U PRAKTINE SVRHE.
Elektrini naboji
Materija je sastavljena od sitnih, za oko nevidljivih, estica zvanih atomi. Atom se sastoji od
jezgre i elektrona. Jezgra se sastoji od protona i neutrona. Svaki proton, pored mase, sadri i tzv.
elementarni naboj kojem je dat predznak +. Oko jezgre krue elektroni koji imaju mnogo manju
masu od protona i elementarni negativni naboj koji je po iznosu jednak naboju protona.
Dakle, elementarni pozitivni naboj nosi proton, a elementarni negativni naboj nosi elektron.
U svakom atomu ima isti broj protona i elektrona pa je atom elektriki neutralan.
U nekim materijalima se trljanjem ta ravnotea moe poremetiti, jer jedno tijelo ostane bez
odreenog broja elektrona, pa ima viak pozitivnog naboja, a drugo tijelo ima viak negativnog naboja.
Na taj nain,jedno tijelo postaje pozitivno naelektrisano, a drugo tijelo negativno naelektrisano.
Dakle, osnovna svojstva elektrinih naboja mogu se svesti na slijedee:
1. Postoje dvije vrste naboja: pozitivni i negativni
2. Istoimeni naboji se odbijaju,a raznoimeni privlae
3. U prirodi postoji najmanji naboj tzv. elementarni naboj. Nosioci elementarnih naboja su
elementarne estice: elektroni i protoni. Elektron ima negativan ,a proton pozitivan
elementarni naboj koji iznosi:
) ( 10 6 , 1
19
0
Kulon C e


4. Ukupan elektrini naboj na tijelima se moe predstaviti kao:
) ( ) (
0 0 0 e p e p
N N e N e N e Q + gdje je:
0
e n Q
Np - broj protona
Ne - broj elektrona
Q koliina naboja i n cijeli broj ( 1,2,3,... )
5. Ako jedno tijelo ima vie pozitivnog ili negativnog naboja onda kaemo da je takvo tijelo
naelektrisano pozitivno ili negativno, odnosno:
Ako je Np > Ne onda je tijelo pozitivno naelektrisano
Ako je Np < Ne onda je tijelo negativno naelektrisano
6. Elementarni naboj je rasporeen u atomu tako da je atom, u normalnom stanju, elektriki
neutralan, odnosno to znai da je Np = Ne
4
7. Poto se elektroni i protoni nemogu unititi, tako se ni elementarni naboj nemoe unititi.
Iz toga proizilazi da je suma naboja u zatvorenom , izoliranom prostoru , konstantna. Taj
zakon se naziva: Zakon o ouvanju naboja.
Provodnici izolatori i poluprovodnici
Za elektrine pojave najveu ulogu imaju tzv. valentni elektroni. To su elektroni koji se nalaze
u posljednjoj ljusci atoma, koja moe biti i nepopunjena. Kod nepopunjene ljuske elektroni se mogu
pomicati na njezine slobodne putanje. Veza takvih elektrona sa jezgrom je slaba. Pod djelovanjem
vanjskih sila ti elektroni se lako odvajaju od svog atoma i mogu se slobodno kretati u krutim
materijama, od atoma do atoma. Takvi elektroni se zovu slobodni elektroni.
Smatra se da u metalima na svaki atom dolazi po jedan slobodan elektron. Materijali koji imaju veliki
broj slobodnih elektrona nazivaju se provodnici. Pod djelovanjem i najmanje elektrine sile
slobodni elektroni se poinju kretati u smjeru te sile. Dakle, provodnici su materijali koji dobro
provode elektricitet. Najbolji provodnici su metali: zlato, srebro, bakar, aluminijum itd.
Za razliku od provodnika kod izolatora ili dielektrika, elektroni su vrsto vezani za atom, tako da kod
njih postoji mnogo manji broj slobodnih elektrona. Izolatori mogu biti krute, tene i plinovite
materije. to je manji broj slobodnih elektrona, materijal je bolji izolator. Dakle, izolatori su
materijali koji ne provode elektricitet ili ga provode u veoma maloj mjeri. Najbolji izolatori su:
plastika, keramika, guma, staklo, zrak, papir itd.
Elektrino polje
Naelektrisano tijelo na svojoj povrini posjeduje koliinu elektriciteta (naboja), odnosno, sadri
manjak ili viak slobodnih elektrona. Poto ovakav elektricitet miruje on se naziva statiki
elektricitet. U prostoru oko i izmeu naelektrisanih tijela postoji odreeno stanje koje je izraeno
pojavom mehanikih sila koje djeluju na usamljene estice pozitivnog ili negativnog elektriciteta. To
stanje, koje izaziva pojavu mehanikih sila u prostoru oko i izmeu naelektrisanih tijela naziva se
elektrino polje. Elektrino polje je najjae neposredno uz povrinu naelektrisanog tijela, dok njegova
jaina slabi sa udaljavanjem od tijela. Da bi slika polja u pojedinim njegovim takama bila jasnija ono
se simboliki prikazuje linijama elektrine sile ili silnicama.
Na slici 1. je prikazano elektrino polje naelektrisanih tijela razliite vrste naelektrisanja. Sa slike se
vidi da je smjer elektrinog polja od pozitivno naelektrisanog tijela ka negativnom. Pravac linija
elektrine sile je uvijek okomit na povrinu naelektrisanog tijela. Tamo gdje su silnice gue,
elektrino polje je jae. Ako su silnice paralelne i na jednakoj udaljenosti, onda je jaina polja u
svakoj taki ista. Takvo polje naziva se homogeno elektrino polje ( slika 1c ).
Slika 1: Elektrino polje prikazano silnicama
Poto se elektrino polje nalazi oko svakog naboja, a njegova se prisutnost manifestuje silom kad se u
to polje unese elementarna koliina elektriciteta q, intenzitet, odnosno, jaina elektrinog polja se
moe definisati kao kolinik sile koja djeluje na jedinicu naelektrisanja .
Dakle, jaina elektrinog polja je sila kojom elektrino polje djeluje na jedinino naelektrisanje
od jednog Kulona ( 1 C ) :
q
F
E
5
Elektrini potencijal i napon
Kod elektriciteta mora da postoji neka razlike elektrinih nivoa, da bi dolo do kretanja
elektriciteta. Ta razlika naziva se potencijalna razlika. To najlake uoavamo ako dva tijela,
naelektrisana razliitom vrstom elektriciteta , spojimo metalnim provodnikom (slika 2).
Slika 2: Dva razliito naelektrisana tijela spojena metalnim provodnikom
U ovom sluaju kaemo da je tijelo naelektrisano pozitivnom vrstom elektriciteta na viem
potencijalu ( V1), a negativno naelektrisano tijelo na niem potencijalu ( V2). Tako stvorena
potencijalna razlika izaziva pojavu elektrine struje kroz provodnik. Struja tee dok se potencijali
ne izjednae. Kada nema potencijalne razlike, nema ni elektrine struje.
Stalna potencijalna razlika naziva se elektrini napon tj.
2 1
V V U
Jedinica za mjerenje elektrinog napona je volt (oznaka V).
Vea jedinica od volta je kilovolt ( kV ), a manja milivolt (mV).
Meu ovim jedinicama vladaju slijedei odnosi:
1kV = 10
3
V = 1000 V odnosno 1V = 10
-3
kV = 0,001 kV
1mV = 10
-3
V = 0,001 V odnosno 1V = 10
3
mV = 1000 mV
Instrument za mjerenje elektrinog napona naziva se voltmetar.
ELEKTRINI KONDENZATORI
Elektrini kondenzatori su pasivni elementi koji imaju sposobnost
akumuliranja elektrostatike energije.
Dvije metalne ploe, razliito naelektrisane, koje su meusobno paralelne i
nalaze se na meusobnom rastojanju d predstavljaju ploasti kondenzator
(slika 3).
Slika 3: Ploasti kondenzator
Izmeu ploa vlada elektrino polje E , odnosno napon U. Ako se izmeu njih nau neznatne koliine
slobodnog elektriciteta (pozitivnog ili negativnog), taj elektricitet e se kretati prema ploama
suprotnog polariteta. To znai da na slobodan elektricitet djeluju elektrine sile iji smjer moe biti
isti ili suprotan smjeru elektrinog polja. Smjer elektrinog polja je od pozitivne ka negativnoj
ploi, a to polje predstavlja homogeno elektrino polje. Jaina tog polja u ovom sluaju je:
1
]
1

m
V
d
U
E
Osobine dialektrika
Izmeu naelektrisanih ploa kondenzatora nalazi se dielektrik (izolator). Pri punjenju
kondenzatora, u dielektriku se nagomila izvjesna elektrina energija, pa dielektrik postaje nosilac
energije koja se pri pranjenju pretvara u drugi oblik energije. Pod uticajem elektrinih sila polja u
dielektriku se pomjeraju pozitivne molekule u smjeru polja, usljed ega nastaje pomjeranje
elektriciteta, odnosno, javlja se struja. Takva struja u dielektriku naziva se struja pomjeraja.
Eksperimentalnim putem je utvreno da su koliine elektriciteta Q, pri stalnom naponu U, kod istog
kondenzatora, ali sa razliitim dielektrikom, razliite tj. da zavise od prirode dielektrika.
Zbog toga je uveden pojam apsolutne dielektrine konstante ili specifinog kapaciteta.
6
Oznaavamo je sa ( epsilon ) , a izraavamo u
m
F
.
Dielektrina konstanta odreuje elektrina svojstva dielektrika.
Mjerenjem je ustanovljeno da apsolutna dielektrina konstanta za vakuum iznosi :
m
F
12
0
10 85 , 8


Odnos apsolutne dielektrine konstante nekog dielektrika i apsolutne dielektrine konstante vakuuma
0 naziva se relativna dielektrina konstanta r. Ona predstavlja broj koji nam pokazuje za koliko
puta se povea kapacitet nekog kondenzatora ako izmeu njegovih ploa umjesto vakuuma,
odnosno vazduha, stavimo neki drugi dielektrik:
0

r
Kapacitet kondenzatora
Eksperimentalno je utvreno da je, za jedan te isti kondenzator, nagomilana koliina
elektriciteta Q, na ploama, vea ukoliko je napon U na koji je prikljuen kondenzator vei. To znai
da je nagomilana koliina elektriciteta proporcionalna naponu, odnosno, da taj odnos uvijek ima stalnu
vrijednost. Ovaj stalni odnos naziva se kapacitet kondenzatora :
U
Q
C
Jedinica za mjerenje kapaciteta je farad (oznaka F).
Poto je farad vrlo velika jedinica u praksi se upotrebljavaju manje jedinice:
1 mF = 10
-3
F odnosno 1 F = 10
3
mF
1 F = 10
-6
F odnosno 1 F = 10
6
F
1 nF = 10
-9
F odnosno 1 F = 10
9
nF
1 pF = 10
-12
F odnosno 1 F = 10
12
pF
Eksperimentalnim putem je za ploasti kondenzator utvreno :
1. da su koliine elektriciteta Q pri stalnom naponu U vee ukoliko je povrina ploa S vea
2. da su koliine elektriciteta Q pri stalnom naponu U vee ukoliko je razmak d manji
3. da su koliine elektriciteta Q pri stalnom naponu U razliite tj. da zavise od vrste dielektrika
Prema tome, kapacitet ploastog kondenzatora, pri stalnom naponu U, zavisi od njegovih
dimenzija i vrste dielektrika tj.
d
S
d
S
C
r

0
Dakle, kapacitet ploastog kondenzatora je direktno proporcionalan povrini ploa S, a obrnuto
proporcionalan rastojanju d meu njima.
Vezivanje kondenzatora
SERIJSKA ( REDNA ) VEZA
Slika 4: Serijska ( redna ) veza kondenzatora
Serijska ( redna ) veza kondenzatora se rauna po formuli:
n e
C C C C C
1
.....
1 1 1 1
3 2 1
+ + + +
odnosno

n
i i e
C C
1
1 1
n=1,2,3,...
Dakle, sve kondenzatore moemo zamijeniti jednim ekvivalentnog ( ukupnog ) kapaciteta Ce .
7
PARALELNA VEZA
Slika 5: Paralelna veza kondenzatora
Paralelna veza kondenzatora se rauna po formuli:
n e
C C C C C + + + + ......
3 2 1
odnosno

n
i
i e
C C
1
n=1,2,3,...
Dakle, ukupni (ekvivalentni) kapacitet jednak je zbiru kapaciteta pojedinih kondenzatora .
MJEOVITA ( KOMBINOVANA ) VEZA
Mjeovito spajanje kondenzatora se sastoji od serijskog i paralelnog spoja kondenzatora.
Raunanje ukupnog kapaciteta ovakvih spojeva vri se
primjenom pravila i formula za serijsko i paralelno spajanje
kondenzatora. Pokazat emo to na jednom primjeru.
Primjer 1:
Slika 6: Mjeovita ( kombinovana )
veza kondenzatora
Prvo raunamo kapacitet paralelne veze kondenzatora:
4 3 2 234
C C C C + +
Sada naa veza izgleda kao na slici 6b. Dakle, paralelnu vezu kondenzatora C2, C3 i C4 zamijenili smo
jednim kondenzatorom kapaciteta C234. Ostala nam je jo serijska veza kondenzatora C1 i C234, pa e
ukupni kapacitet biti:
4 3 2 1
4 3 2 1
234 1
234 1
) (
C C C C
C C C C
C C
C C
C
e
+ + +
+ +

Proraun elektrinih kondenzatora

Primjer 1: Svaka ploa kondenzatora ima
povrinu S=120 cm
2
. Ploe su odvojene
vazdunim slojem debljine d=0,5 cm.
Izraunati kapacitet kondenzatora.
Primjer 2: Izmeu ploa kondenzatora
kapaciteta C=100 pF nalazi se staklo sa r=7.
Kolika je povrina ploa ako se one nalaze na
razmaku d=0,5 cm ?
Primjer 3: Odrediti ekvivalentni kapacitet kondenzatora na slici,
ako je:C1=6nF, C2=12nF i C3=18nF.
8
Zadaci za vjebanje:
Zadatak 1: Odrediti ukupni kapacitet grupe kondenzatora sa slike ako je C=2F.
Rjeenje: Ce=1,25F
Zadatak 2: Odrediti ukupni kapacitet grupe kondenzatora sa
slike ako je: C1=2pF , C2=4pF , C3=3pF i C4=C5=1pF.
Rjeenje: Ce =1pF
ELEKTRINI OTPORI
Elektroni se usmjereno kreu kroz provodnik. Prolazei kroz prostor izmeu atoma oni padaju
pod uticaj tih atoma i manje ili vie skreu sa svog puta. Pri tom skretanju elektroni se sudaraju sa
atomima materije pri emu tim atomima predaju jedan dio svoje kinetike energije. Jedan dio te
predate kinetike energije se pretvara u toplotu pa se provodnik zagrijava. Zato kaemo da se, na neki
nain, materijal provodnika odupire kretanju elektrona. To odupiranje predstavlja izvjestan otpor
koji se naziva elektrini otpor ili krae otpornost i oznaava se sa R.
Jedinica za mjerenje elektrinog otpora je Om (). Vee jedinice su kiloom (k), megaom (M), a
manje miliom (m), mikroom () itd.
Odnosi meu ovim jedinicama su slijedei:
1 k = 10
3
= 1000 odnosno 1 = 10
-3
k = 0,001 k
1 M = 10
6
= 1000000 odnosno 1 = 10
-6
M = 0,000001 M
1 m = 10
-3
= 0,001 odnosno 1 = 10
3
m = 1000 m
1 = 10
-6
= 0,000001 odnosno 1 = 10
6
= 1000000
Svaki materijal se razliito protivi prolasku elektrona kroz svoj meuatomski prostor. To sve zavisi od
unutranjeg sastava materije provodnika. Uticaj vrste materijala provodnika na njegov elektri ni otpor
dat je veliinom koja se naziva specifini otpor i oznaava se sa .
9
Specifini otpor nekog materijala je onaj otpor koji prua provodnik tog materijala duine 1m,
poprenog presjeka 1mm
2
, pri temperaturi od 20 C.
Specifini otpor provodnika treba da je to manji,jer tada bolje provodi elektrone, a specifini
otpor izolatora treba da je to vei, jer on nesmije provoditi elektrone.
Elektrini otpor i provodnost provodnika
Pored specifinog otpora materijala od kojeg je provodnik napravljen, na njegov otpor uti u i
vlastite dimenzije duina i povrina poprenog presjeka. Eksperimentalno je utvreno da je
elektrini otpor nekog provodnika direktno proporcionalan specifinom otporu materijala () od
koga je provodnik napravljen i njegovoj duini ( l ), a obrnuto proporcionalan povrini poprenog
presjeka ( S ), odnosno:
) (
S
l
R
gdje je : - specifini otpor materijala
l duina provodnika (m)
S popreni presjek provodnika (mm
2
)
Ako se elektroni na svom putu izmeu atoma materije manje sudaraju sa njima, onda kaemo da taj
materijal ima manji elektrini otpor, odnosno veu propustljivost. To nazivamo elektrina provodnost
i oznaavamo sa G. Elektrina provodnost je reciprona vrijednost elektrinog otpora tj.
R
G
1

Jedinica za mjerenje elektrine provodnosti je simens (S).

Reciprona vrijednost specifinog otpora naziva se specifina provodnost.
Zavisnost otpora od temperature
Elektrini otpor provodnika ima stalnu vrijednost smo onda ako mu se temperatura ne mijenja.
Vrijednost otpora pri temperaturi od 20C (sobna temperatura) popularno se naziva hladni otpor.
Nas u praksi, interesuje vrijednost otpora provodnika pri povienoj temperaturi tzv. topli otpor koje
oznaavamo sa R

. Ukupni otpor provodnika pri povienoj temperaturi R

dobiemo ako hladnom otporu

dodamo promjenu otpora koja se desi pri zagrijavanju, odnosno:
) 1 (
20 20 20

+ + R R R R ili [ ] ) ( 1
1 2 20

+ R R
Promjenu elektrinog otpora sa porastom temperature odreuje temperaturni koeficijent koji za
svaki materijal ima razliitu vrijednost. On nam pokazuje za koliko e se promijeniti otpor od
jednog oma, provodnika od nekog materijala, ako mu se temperatura povea za 1C .
Vezivanje otpornika
SERIJSKA ( REDNA ) VEZA
Slika 7: Serijska ( redna ) veza otpornika
Kod serijske veze otpornika kraj prvog otpornika se vee na poetak drugog, kraj drugog na poetak
treeg itd. Serijska ( redna ) veza otpornika rauna se po formuli:
n u
R R R R R + + + + ......
3 2 1
Dakle, u serijskoj vezi sve otpornike moemo zamijeniti jednim otpornikom iji je ukupni
(ekvivalentni) otpor jednak zbiru vrijednosti otpora pojedinanih otpornika.
PARALELNA VEZA
10
Slika 8: Paralelna veza otpornika
Paralelna veza otpornika rauna se po formuli:
n u
R R R R R
1
.....
1 1 1 1
3 2 1
+ + + +
Dakle, vie paralelno spojenih otpornika moemo zamijeniti jednim otporom ija je reciprona
vrijednost otpora jednaka zbiru recipronih vrijednosti otpora pojedinih paralelno spojenih
otpora.
MJEOVITA ( KOMBINOVANA ) VEZA
Mjeovito spajanje otpornika se sastoji od serijskog i paralelnog spoja otpornika. Raunanje
ukupnog otpora ovakvih spojeva vri se primjenom pravila i formula za serijsko i paralelno spajanje
otpornika. Pokazat emo to na jednom primjeru.
Primjer 1:
Slika 9: Primjer mjeovite ( kombinovane ) veze otpornika
Prvo raunamo otpor paralelne veze otpornika:
3 2
3 2
R R
R R
R
AB
+

Sada veza otpornika izgleda kao na slici 9b. Dakle, paralelni spoj otpornika R2 i R3 zamijenili smo
jednim otpornikom RAB, tako nam ostaje serijska veza otpornika R1 i RAB pa imamo:
3 2
3 2
1 1
R R
R R
R R R R
AB u
+

+ +
Proraun elektrinih otpornika
Primjer 1: Koliki je otpor voda od bakra duine l=200 m i poprenog presjeka S=2,5 mm
2
?
Primjer 2: Bakrenu icu presjeka S1=1,5 mm
2
treba zamijeniti aluminijumskom icom iste duine .
Koliki mora biti presjek aluminijumske ice, a da otpor ostane isti ?
Primjer 3: Bakreni namot u nekom ureaju ima otpor R20 = 50 pri 20 C. Odrediti koliki je taj otpor
ako temperatura poraste za 70 C .
11
Primjer 4: Koliki je ekvivalentni otpor kombinovane veze otpornika sa slike ako je: R1 = 10 , R2 = 20
i R3 = 30 ?
Zadaci za vjebanje:
Zadatak 1: Koliki je ekvivalentni otpor kombinovane veze
otpornika sa slike ako je R = 3 ?
Rjeenje : Re = 4
Zadatak 2: Koliki je ekvivalentni otpor kombinovane veze otpornika sa slike ako je R = 2 ?
Rjeenje : Re = 3,67
Zadatak 3: Koliki je ekvivalentni otpor kombinovane veze
otpornika sa slike ako je : R1 = 5 , R2 = 2 , R3 = 3 i R4 = 6 ?
Rjeenje : Re = 2,5
ELEKTRINA STRUJA
Da bi se objasnio pojam elektrine struje potrebno je izvesti jedan eksperiment sa metalnim
naelektrisanim ploama (slika 11).
Slika 11: Naelektrisane ploe kao izvor struje
Naelektrisane metalne ploe spojene su pomou provodnika, preko prekidaa P, na sijalicu. Kada
ukljuimo prekida sijalica e kratko zasvijetliti. Ukljuenjem prekidaa u provodnicima se uspostavilo
12
elektrino polje koje djeluje na slobodni naboj. Pod uticajem tog polja zapoinje usmjereno kretanje
elektrona kroz provodnik, suprotno elektrinom polju.
To usmjereno kretanje elektrinog naboja naziva se elektrina struja.
U prvim trenucima intenzitet strujanja elektrona je najvei. Nakon kratkog vremena pozitivni i
negativni naboj se neutralizira, odnosno, nestane elektrinog polja, pa sijalica vie ne svijetli. U krutim
provodnicima mogu se kretati samo slobodni elektroni, a u plinovima i tekuinama pozitivni i negativni
ioni. Zato se struja definie kao usmjereno kretanje svih nosilaca naboja.
Dakle, elektrina struja tee u smjeru kretanja elektrona i taj smjer se naziva fizikalnI
(elektronski) smjer struje.
Meutim, kao posljedica shvatanja da elektrina struja tee od vieg ka niem potencijalu,
konvencijom, odnosno, dogovorom je usvojeno da pozitivan smjer struje bude u smjeru
elektrinog polja, koji je suprotan od smjera kretanja elektrona. To je tzv. tehniki smjer struje
koji je suprotan od fizikalnog smjera struje. Poto se elektroni kreu suprotno od smjera elektrinog
polja, tehniki smjer struje se poklapa sa smjerom djelovanja elektrinog polja.
Jaina i gustina elektrine struje
Kada bismo mogli posmatrati kako elektroni prolaze kroz popreni presjek metalnog
provodnika, vidjeli bismo da je struja jaa ukoliko vie elektrona proe kroz posmatrano mjesto u
jedinici vremena (slika 12).
Slika 12: Protok elektriciteta
Ako npr. sijalica jae svijetli, smatramo da je protekla jaa struja. Iz ovog moemo zakljuiti da
dejstvo elektrine struje zavisi od broja elektrona koji proteknu kroz posmatranu povrinu provodnika.
Dakle, jaina elektrine struje predstavlja koliinu naelektrisanja Q koja, kroz ma koji popreni
presjek provodnika, protekne za vrijeme jedne sekunde tj.
t
Q
I
Jedinica za mjerenje jaine struje je amper ( A ).
Vea jedinica je kiloamper (kA),a manje jedinice su miliamper (mA) i mikroamper (A).
Protiui kroz provodnik elektrina struja izaziva toplotno dejstvo u njemu, koje ne zavisi samo od
jaine elektrine struje nego i od povrine poprenog presjeka tog provodnika. Dejstvo je vee to kroz
provodnik manjeg presjeka tee struja vee jaine.
Odnos jaine struje koja tee kroz provodnik i povrine poprenog presjeka tog provodnika
naziva se gustina struje :
S
I
J Jedinica za mjerenje gustine struje je
2
m
A
.
Koliina elektriciteta
Broj slobodnih elektrona koji, kreui se usmjereno,prou kroz popreni presjek provodnika S
za neko vrijeme t predstavlja proteklu koliinu elektrona za to vrijeme. Oni sa sobom prenesu koliinu
elektriciteta
e N Q
.
Koliina elektriciteta koja protekne kroz provodnik jednaka je proizvodu jaine struje I i
vremena proticanja t :
t I Q
Jedinica za mjerenje koliine elektriciteta je kulon ( C ).
Vea jedinica od kulona je ampersat ( Ah ): C As s A Ah 3600 3600 3600 1 1
13
Vrste elektrine struje
Slika 13: Grafiki prikaz vrsta struje
Ukoliko se jaina struje tokom vremena ne mijenja, onda kroz presjek provodnika prolazi
konstantna koliina elektriciteta u jedinici vremena. Zbog toga je i intenzitet struje konstantan, pa
se takva struja naziva istosmjerna struja (slika 13a).
Ako se vrijednost struje neprestano mijenja i to tako da se u jednakim razmacima vremena
ponavlja, onda se takva struja naziva periodina struja (slika 13b).
Ako struja ne mijenja samo vrijednost ve i svoj smjer, na takav nain da kroz jedan odreeni
presjek provodnika proe ista koliina elektriciteta, u jednom i drugom smjeru, onda takvu struju
nazivamo naizmjeninom strujom. Od specijalnog interesa za elektrotehniku su struje koje imaju
oblik sinusoide. U praksi se najee javlja sinusna struja i zato je najvanija..
Slika 14: Sinusoidalna izmjenina struja
Dejstvo elektrine struje
Elektrinu struju nemoemo vidjeti, ali se njeno postojanje moe zapaziti po pojavama koje
ona izaziva. Praktina vrijednost elektrine struje je u njenim dejstvima koja pokazuju da se elektrina
energija moe lako pretvoriti u neki drugi oblik energije. Postoje etiri osnovna dejstva elektrine
struje:
1. Magnetno dejstvo:-protiui kroz provodnik elektrina struja obrazuje u njemu i oko njega
magnetno polje. Na magnetnim dejstvima elektrine struje zasniva se rad elektrinih maina
(generatora, motora, transformatora), instrumenata itd.
2. Toplotno dejstvo:-ogleda se u zagrijavanju provodnika kad kroz njega protie elektrina
struja. Ono moe biti tetno i korisno. tetno je u provodnicima kojima se elektri na energija
prenosi na vee udaljenosti, te u elektrinim mainama gdje nastaje nepotrebno zagrijavanje
zbog ega moe doi do oteenja izolacije. Zagrijavanje je korisno kod ureaja koji slue za
pretvaranje elektrine energije u toplotnu kao to su grijalice,elektrine pei, pegle i sl.
3. Hemijsko dejstvo:-prolazei kroz neke hemijske spojeve elektrina struja ih razlae na
dijelove od kojih su sastavljeni. Ova pojava se naziva elektroliza. Praktina primjena
elektrolize je vrlo raznolika i vrlo znaajna za industriju.
4. Fizioloko dejstvo:-predstavlja dejstvo elektrine struje koja prolazi kroz ljudski
organizam.Prolazei kroz organizam elektrina struja izaziva opasno hemijsko razlaganje
organskih spojeva ija je posljedica grenje miia. Jae struje u organizmu izazivaju teke
opekotine. ovjek moe da osjeti struju od 1mA ,da bez nelagode izdri struju od 8mA a struje
vee od 40mA su opasne po ivot. Iz literature je poznato da smrtni udar nastupa pri naponima
40V i vie. Kada struja prolazi kroz trup smrt nastupa usljed grenja sranog miia, a kada
prolazi kroz mozak smrt nastupa usljed otkazivanja nervnog centra za disanje.
14
IZVORI ELEKTRINE STRUJE
Da bi stalno tekla elektrina struja potrebno je da postoji i stalna potencijalna razlika.
To u praksi postiemo pomou ureaja i maina koje nazivamo izvori elektrine struje.
Ulaganjem nekog oblika energije (mehanike, hemijske, toplotne) elektroni se gomilaju na jednom
kraju izvora elektrine struje, dok se na drugom kraju javlja manjak elektrona. Tako se dobiju dva pola
izvora: pozitivni pol ( + ) gdje vlada manjak elektrona i negativan pol ( - ) gdje je viak.
Nagomilavanje elektrona na negativnom polu dovodi do poveanja odbojnog djelovanja meu njima, pa
oni tee da se kreu tamo gdje je odbijanje manje tj. prema pozitivnom polu. Oni su, dakle, dobili
potencijalnu energiju koja im omoguava usmjereno kretanje od negativnog ka pozitivnom polu.
S obzirom na oblik uloene energije, izvore elektrine struje dijelimo na :
- galvanske elemente ( proizvode elektrinu energiju putem hemijskih procesa )
- elektrine akumulatore ( nain rada slian galvanskim elementima )
- elektrine generatore ( mehaniku energiju pretvaraju u elektrinu )
- termoelemente ( pretvaraju toplotnu u elektrinu energiju )
- fotoelemente ( pretvaraju svjetlosnu u elektrinu energiju )
Vezivanje izvora elektrine struje
SERIJSKA ( REDNA ) VEZA
Izvori elektrine struje spajaju se serijski da bi se dobio
vei ukupni napon. Izvori se serijski spajaju tako to se
negativan pol prvog izvora vee sa pozitivnim polom
drugog izvora, zatim negativan pol drugog sa
pozitivnim polom treeg itd. Izvori se ovako mogu
spajati samo ako su graeni za istu vrijednost struje.
Slika 15: Serijska ( redna ) veza
elektrinih izvora
Ukupni napon serijski vezanih izvora je:
n
U U U U U + + + + ......
3 2 1
Dakle, ukupni napon je jednak zbiru svih napona serijski spojenih izvora.
PARALELNA VEZA
Paralelna veza se postie tako da se svi pozitivni polovi
pojedinanih izvora spoje u jednu taku, a negativni polovi u
drugu taku. Paralelno se smiju spojiti samo izvori iji su naponi
jednaki. Ukupni napon paralelno vezanih izvora je:
n
U U U U U ......
3 2 1
Dakle, paralelno spojeni izvori ne poveavaju napon.
Slika 16: Paralelna veza elektrinih
izvora
PROSTO I SLOENO ELEKTRINO KOLO
Da bi elektrini potroa, npr. sijalica, dobio elektrinu struju iz elektrinog izvora, moramo
ga, preko prekidaa, spojnim provodnicima povezati sa izvorom. Tako se dobije najjednostavnije
elektrino kolo, koje nazivamo prosto kolo.
15
Slika 17: Izgled prostog elektrinog kola
Dakle, prosto elektrino kolo se sastoji od izvora, troila , prekidaa i spojnih vodova.Pomou
prekidaa se elektrino kolo moe otvoriti i zatvoriti.
Elektrina struja tee samo u sluaju da je elektrino kolo zatvoreno.
U praksi se najee primjenjuju sloena elektrina kola koja se sastoje od vie prostih elektrinih
kola. Jedan vei izvor (npr. generator) moe da daje elektrinu struju veem broju potroaa. Da
bismo povezali izvor elektrine struje i potroae moramo imati dva paralelna provodnika koji
ine elektrini vod.
Slika 18: Izgled sloenog elektrinog kola
Razgranati elektrini vod, koji ide od izvora do krajnjih potroaa u raznim pravcima
predstavlja elektrinu mreu. Take u kojima se vri grananje nazivaju se vorovi. Dio kola
izmeu dva vora naziva se grana mree .
OMOV ZAKON
Slobodni elektroni se unutar provodnika kreu usmjereno pod uticajem napona. to je taj
napon vei elektroni se kreu bre, pa je i broj elektrona koji prou kroz odreeni presjek provodnika
u jedinici vremena vei. Dakle, sa porastom napona raste i jaina struje. Jaina struje bi neprestano
rasla da nije elektrinog otpora provodnika. On vie ili manje usporava elektrone pa u kolu tee slabija
ili jaa struja. Iz ovoga se moe zakljuiti da izmeu jaine struje, napona i otpora postoji meusobna
povezanost. Ovu zavisnost je, dugo eksperimentiui, prvi ustanovio njemaki fiziar Om. On je na
temelju eksperimenata utvrdio da je jaina struje u otporniku direktno proporcionalna naponu koji
vlada izmeu njegovih krajeva, a obrnuto proporcionalna vrijednosti njegovog otpora.
Ovo je jedan od najvanijih zakona elektrotehnike koji je po fiziaru Omu dobio naziv Omov zakon.
Taj zakon se matematiki moe izraziti kao:
R
U
I
Iz Omovog zakona je vidljivo slijedee:
- poveanjem napona poveava se jaina struje u kolu
- poveanjem otpora smanjuje se jaina struje u kolu
- smanjenjem napona smanjuje se jaina struje u kolu
- smanjenjem otpora poveava se jaina struje u kolu
PAD I GUBITAK NAPONA
Za proticanje struje kroz otpor treba utroiti napon. Ako poznajemo vrijednost otpora jednog
dijela kola i jainu struje koja protie kroz taj dio kola, prema Omovom zakonu, moemo izraunati
napon koji vlada na tom dijelu kola. Dio napona potroen na savladavanje otpora bilo kojeg dijela
16
elektrinog kola naziva se pad napona u tom dijelu kola. Prema tome, pad napona jednak je
proizvodu veliine otpora i jaine struje koja protie kroz taj otpor i izraava se formulom:
R I u
Pad napona nastaje u potroaima i u provodnicima koji ih povezuju sa izvorom.
Slika 19: Pad i gubitak napona u elektrinom kolu
Zbog pada napona u provodnicima, korisni napon to ga dobija troilo manji je od napona to ga
daje izvor. Dakle, nastaje gubitak napona. Vrijednost gubitka napona moemo izraunati kao:
S
l
I R I u


2

Dakle, napon na troilu dobijamo kada od napona izvora Ui oduzmemo pad ili gubitak napona
nastao u spojnim provodnicima.
Pad napona se esto izraava u procentima, po formuli:
% 100 (%)
i
U
u
u
ELEKTRINI RAD I ENERGIJA
Elektrino polje u metalnom provodniku djeluje silom na slobodne elektrone usljed ega se ti
elektroni ubrzavaju i elastino sudaraju sa atomima, te pri tome predaju kinetiku energiju koja se
pretvara u toplotu. Dakle, elektrino polje obavlja rad na savladavanju otpora koji je prepreka
prolasku elektrona. Posmatrajmo ta se deava u provodniku duine l, koji je prikljuen na napon U i
kroz koji protie struja I.
Za vrijeme t kroz provodnik proe koliina naelektrisanja :
t I Q
Ako pretpostavimo da je elektrino polje u provodniku homogeno onda je:
l
U
E
Poto je sila koja djeluje na naboj Q jednaka
E Q F
rad te sile na duini puta l je:
U Q l E Q l F A
Dakle, elektrini rad je proizvod koliine elektriciteta Q i napona U koji vlada izmeu dvije
posmatrane take elektrinog kola.
Poto je
t I Q
dobijamo konanu formulu za elektrini rad: t I U A
Poto je sav rad nepovratno utroen u toplotnu energiju, izraz za elektrinu energiju ima isti oblik
kao i izraz za elektrini rad, odnosno:
t I U W Jedinica za mjerenje elektrinog rada i elektrine energije je dul ( J ).
DULOV - LENCOV ZAKON
Zakon o odranju energije govori da je energija neunitiva, odnosno, da se pretvara iz jednog
oblika u drugi. Taj zakon vrijedi i za elektrino kolo. Poto se pri proticanju struje provodnik zagrijava,
to nam govori da se elektrina energija pretvara u toplotnu energiju.
Zakon koji nam pokazuje koliko se elektrine energije u nekom provodniku, iji je otpor R,
pretvori u toplotnu energiju naziva se Dul - Lencov zakon.
Elektrini rad se odreuje po formuli:
t I U A
Ovaj rad se pretvara u toplotu, pa je ukupna koliina toplote koja se oslobaa pri proticanju struje
kroz provodnik:
17
t I U A Q
Ako, po Omovom zakonu, uvrstimo
R
U
I dobit emo: t I R t I I R A Q
2
Dakle, koliina toplote koju stvori struja u provodniku, pri stalnom otporu R, direktno je
proporcionalna proizvodu kvadrata jaine struje i vremena proticanja struje. Jedinica za
mjerenje koliine toplote je dul ( J ).
ELEKTRINA SNAGA
Odnos izmeu elektrinog rada i vremena za koji se taj rad izvri naziva se elektrina
snaga:
t
A
P t
Uvrtavajui t I U A dobijamo: I U P
Dakle, elektrina snaga koju elektrina struja razvija na dijelu elektrinog kola direktno je
proporcionalna jaini struje i naponu na tom dijelu kola.
Jedinica za elektrinu snagu je vat ( W ). Vee jedinice su kilovat (kW), megavat (MW), a manje
milivat (mW) itd.
Koristei Omov zakon dobijamo:
2
I R P
Ovakva snaga naziva se Dulova snaga.
Proraun rada, snage, elektrine energije i koliine toplote
Primjer 1: Koliki se elektrini rad utroi za t = 90 min u sijalici kroz koju tee struja jaine I = 0,25 A,
ako je ona prikljuena na napon U = 220 V ?
Primjer 2: Koliki se elektrini rad utroi u sijalici za t = 1h , iji je otpor R = 10 , ako je ona
prikljuena na napon U = 100 V ?
Primjer 3: Sijalica od P=60 W je prikljuena na napon U = 220 V.Kolika je jaina struje koja tee kroz
sijalicu ?
Primjer 4: Ako sijalica ima snagu P = 90 W , pri naponu U = 220 V , kolika je njena struja i otpor ?
Primjer 5: Koliku energiju potroi sijalica snage P = 100 W ako je ukljuena t = 24 h ?
Primjer 8: Elektrini grija otpora R = 10 je prikljuen na elektrini izvor. Izraunati kolika se
koliina toplote potroi na grijau ako kroz njega protie struja jaine I = 3 A za vrijeme t = 25 min ?
18
Primjer 10: Kroz sijalicu otpora R = 10 protie struja jaine I = 2 A .
a) Kolika je snaga ove sijalice ?
b) Na koliki napon je ona prikljuena ?
c) Koliki rad izvri ova sijalica za t = 1 h rada ?
d) Koliku energiju potroi ova sijalica ako neprekidno radi t = 24 h ?
e) Koliku koliinu toplote oslobodi ova sijalica za t = 24 h ako kroz nju propustimo dvostruko jau
struju ?
PRVI KIRHOFOV ZAKON
U sloenom elektrinom kolu struje se granaju, odnosno javlja se onoliko struja koliko
ima
grana u kolu. Posmatrajmo jedno takvo kolo dato na slici 20.
Slika 20: Eksperimentalni dokaz Prvog Kirhofovog zakona
Pod uticajem napona izvora U kroz vanjski dio kola tee struja I. Dolaskom u vor A ova struja se grana
na struje I1, I2 i I3. U voru B ove struje se ponovno sjedinjuju u struju I. Struja I je, dakle, jednaka
zbiru struja I1, I2 i I3. Na osnovu ovog eksperimenta njemaki fiziar Kirhof je postavio zakon koji je po
njegovom imenu nazvan Prvi Kirhofov zakon koji glasi:
Vektorski zbir struja koje ulaze u vor jednak je vektorskom zbiru struja koje izlaze iz vora.
Struje koje ulaze u vor oznaavamo sa (+) a struje koje izlaze iz vora sa (-) .
U naem primjeru za vor A e biti:
3 2 1
I I I I + + ili
0
3 2 1
I I I I odnosno
0 ) ( ) ( ) (
3 2 1
+ + + I I I I pa imamo:

n
p
p
I
1
0
Na osnovu ovoga Prvi Kirhofov zakon se moe formulisati i na slijedei nain: Algebarski zbir svih
struja u jednom voru jednak je nuli..
DRUGI KIRHOFOV ZAKON
19
Ovaj zakon objanjava vezu izmeu napona izvora U u
nekom zatvorenom elektrinom kolu i svih padova napona na
provodnicima i raznim troilima tog kola.
Slika 21: Drugi Kirhofov zakon
Drugi Kirhofov zakon glasi: Vektorski zbir svih elektromotornih sila izvora i padova napona u
zatvorenom elektrinom kolu jednak je nuli.
Poto u jednom elektrinom kolu moe biti vie napona izvora i padova napona to se Drugi Kirhofov
zakon moe izraziti kao:

) (
n n n
R I U
Iz ove formule se vidi da je vektorski zbir svih napona izvora jednak vektorskom zbiru svih padova
napona.
Pri koritenju ovih jednaina moraju se uzeti u obzir smjerovi struja i napona. Posmatrajmo sada
padove napona u kolu sa slike 21, obilazei kolo u smjeru kazaljke na satu. Pozitivni naponi e biti
oni naponi koji djeluju u smjeru obilaska kola, a oni koji djeluju u suprotnom smjeru e biti
negativni. Dakle, prema Drugom Kirhofovom zakonu e biti:
0
3 2 1
U U U U odnosno
3 2 1
U U U U + +
Karakteristika serijske veze je da kroz sve otpore tee ista struja, odnosno:
3 2 1
I I I I
Dakle, bie:
3 3 2 2 1 1
I R I R I R U + + odnosno I R I R I R U + +
3 2 1
I R R R U + + ) (
3 2 1
odnosno I R U
u

PRORAUN KOLA ISTOSMJERNE STRUJE
Kirhofovi zakoni
Primjer 1: Dva otpornika vrijednosti otpora R1 = 20 i R2 = 40 su prikljuena na napon U = 200 V.
Nai vrijednosti struja kroz pojedine grane i ukupnu struju u kolu. Koliki je ukupni otpor u kolu ?
Primjer 2: Dva serijski spojena otpornika prikljuena su na napon U = 25 V . Ako je R1 = 20.
Izraunati koliki je pad napona na otporniku R2 i kolika je njegova vrijednost, ako je I=0,5A.
20
Primjer 3: Odrediti sve struje i sve napone u kolu sa slike ako je: U = 21 V , R1 = 1 , R2 = 3 , R3 = 2
i R4 = 2 .

Zadaci za vjebanje:
Zadatak 1: Kolike su vrijednosti struja u granama kola sa slike
ako je : R1 = 1 , R2 = 5 , R3 = 100 , R4 = 25 , U = 125 V i
UAB = U R I1 ?
Rjeenje: I1 = 25 A
I2 = 20 A
I3 = 1 A
I4 = 4 A
Zadatak 2: Odrediti padove napona na svim otpornicima u kolu
sa slike ako je: U = 2V, R1 = 4, R2 = 5, R3 = 100 . i R4 = 25 .
Rjeenje:
U1 = U2 = U3 = U4 = U234 = 1V
21
Zadatak 3: Odrediti sve struje i padove napona , kao i
ukupni napon u kolu sa slike ako je poznato: UAB = 1 V, R1 =
4, R2 = 5 , R3 = 100 i R4 = 25.
Rjeenje:
U2 = U3 = U4 = UAB = U1 = 1V
I2 = 0,2 A ; I4 = 0,01 A
I1 = 0,04 A ; U = 2 V
Metoda konturnih struja
Primjer 1: Odrediti vrijednosti svih struja u kolu sa slike ako je: R1 = 3 , R2 = 12 i U = 60 V.
Rjeenje: Postupak za odreivanje vrijednosti struja u kolu prema ovom metodu je slijedei:
1. Izaberemo konture ( kontura I i kontura II na slici )
Kontura je zatvorena linija kojom obiljeavamo jedan zatvoreni dio kola
2. Proizvoljno izaberemo smjerove struja u kolu ( struje I , I1 i I2 na slici )
3. Postavljamo jednaine prema metodu konturnih struja
11 12 11
U I R I R
II I
+ (1)

22 22 21
U I R I R
II I
+ (2)
gdje je: R11 , R22 zbir svih otpora u konturi I , odnosno konturi II ( uvijek su pozitivni )
R12 = R21 zbir svih otpora koji se nalaze u zajednikim granama izmeu konture I i
konture II
Predznak ispred ovih vrijednosti je pozitivan + ukoliko se smjerovi kontura kroz posmatrane
otpornosti meusobno podudaraju , a negativan - ukoliko su smjerovi kontura kroz te otpornosti
meusobno suprotni .
U11 , U22 zbir svih napona izvora u konturi I , odnosno konturi II
Uzima se da je pozitivan smjer napona od minusa - ka plusu +. Dakle, ako se ovakav smjer napona
podudara sa smjerom obilaska konture, onda ispred ovih vrijednosti stavljamo pozitivan predznak +,
a ako je suprotan onda ispred njih stavljamo negativan predznak - .
Dakle, uvrtavanjem ovih vrijednosti, u naem primjeru, dobijamo slijedei sistem jednaina:
U I R I R
II I
+
1 1
(3)
0 ) (
2 1 1
+ +
II I
I R R I R (4)
Uvrtavanjem odgovarajuih brojanih vrijednosti dobijamo: 60 3 3 +
II I
I I (5)
0 15 3 +
II I
I I (6)
Ako jednaine ( 5 ) i ( 6 ) saberemo, dobijamo: 60 12
II
I (7)
Rjeavanjem jednaine ( 7 ) , dobijamo: A I
II
5
12
60

Uvrtavanjem vrijednosti za III u jednainu ( 5 ) ili jednainu ( 6 ) , dobijamo:
A I I
I I
25
3
75
5 15 3
Vrijednosti struja u granama dobijamo na slijedei nain:
A I I I A I I A I I
II I II I
5 5 25 ; 5 ; 25
1 2

Ukoliko za struju grane dobijemo negativan rezultat,to znai da je smjer te struje suprotan od
pretpostavljenog smjera .
Primjer 2: Odrediti sve struje u kolu sa slike ako je: R1 = 2 , R2 = 4 , R3 = 8 , U1 = 23 V i U2 = 6 V .
22
Zadaci za vjebanje:
Zadadak 1: Metodom konturnih struja odrediti
vrijednosti struja u svim granama kola sa slike ako je:
R4 = R5 = 15 , R1 = R2 = R3 = 5 , U1 = U3 = 120 V i
U2 = 60 V.
Rjeenje: I1 = I3 = 6 A ; I2 = 12 A
Zadadak 2: Metodom konturnih struja odrediti
vrijednosti struja u svim granama kola sa slike ako je: R4
= R5 = 15 , R1 = R2 = R3 = 5 , U1 = 69 V , U2 = 60 V , U3 =
97 V , U4 = 51 V i U5 = 23 V .
Rjeenje: I1 = I3 = 6 A ; I2 = 12 A
23
Metoda potencijala vorova
Primjer 1: Metodom potencijala vorova izraunati sve struje i sve padove napona na
otpornicima u kolu sa slike ako je: R1 = R2 = 3 , R3 = 2 i U = 21 V.
Rjeenje: Raunanje traenih vrijednosti prema ovoj metodi sastoji se u slijedeem:
Postavljamo jednaine prema metodu potencijala vorova
A B AB A A
I V G V G (1)

B B B A BA
I V G V G + (2)
gdje je: GA , GB ukupna provodnost vorova A odnosno B i jednaka je zbiru svih
provodnosti otpornika vezanih za pojedini vor ( uvijek je pozitivna )
GAB = GBA ukupna provodnost izmeu vorova A i B i jednaka je zbiru svih
provodnosti otpornika vezanih izmeu vorova A i B
IA , IB zbir svih struja koje ulaze u vor A odnosno vor B
Ovdje uzimamo samo struje grana u kojima se nalaze naponski izvori . Kao pozitivne uzimamo struje
kod kojih je pozitivni pol naponskog izvora okrenut prema voru, a u suprotnom ih uzimamo kao
negativna .
Kod ovog metoda je bitno da je potreban broj jednaina uvijek za jedan manji od broja vorova.
To je zbog toga to uvijek jedan vor proglaavamo za referentni ili nulti vor. Potencijal tog
vora jednak je nuli . Obino se za referentni vor uzima onaj na koji je vezan minus pol izvora .
Obino e u naim primjerima taj vor biti vor B pa emo imati VB = 0 odnosno, na sistem jednaina
e sada imati samo jednu jednainu oblika:
A A A
I V G ( 3 )
Dakle, uvrtavanjem ovih vrijednosti, u naem primjeru, dobijamo:
1 3 2 1
1 1 1
R
U
V
R R R
A

,
_

+ + ( 4 )
Uvrtavanjem brojanih vrijednosti dobijamo:
3
21
2
1
3
1
3
1

,
_

+ +
A
V ( 5 )
Rjeavanjem jednaine ( 5 ) dobijamo: V V
A
6
Padove napona na otpornicima dobijamo na slijedei nain:
6 0 6
3 2

B A AB
V V U U U V U U U U U U
AB AB
15 6 21
1 1

Struje u granama dobijamo na slijedei nain:
A
R
U U
I
AB
5
3
6 21
1
1

A
R
U
I
AB
2
3
6
2
2
A
R
U
I
AB
3
2
6
3
3

Zadaci za vjebanje:
Zadatak 1: Metodom potencijala vorova izraunati sve
struje i sve padove napona na otpornicima sa slike ako
je: R4 = R5 = 15 , R1 = R2 = R3 = 5 , U1 = U3 = 120 V i U2 =
60 V .
Rjeenje:
UAB = 0V ; UR1 = UR3 = 30V
UR2 = 60V ; UR4 = UR5 = 90V
I1 = I3 = 6 A ; I2 = 12 A
24
Zadatak 2: Metodom potencijala vorova izraunati sve
struje i sve padove napona na otpornicima sa slike ako
je: R4 = R5 = 15 , R1 = R2 = R3 = 5 , U1 = 69 V , U2 = 60V,
U3 = 97 V , U4 = 51 V i U5 = 23 V .
Rjeenje:
UAB = 0V ; UR1 = UR3 = 30V
UR2 = 60V ; UR4 = UR5 = 90V
I1 = I3 = 6 A ; I2 = 12 A
MAGNETNO POLJE
Stari Grci su prvi zapazili da komadi jedne eljezne rude u blizini maloazijskog grada Magnezija
privlae eljezne predmete. Takvi komadi eljeza su prema imenu tog grada dobili naziv magneti. Ovu
pojavu danas nazivamo magnetizam, a magnetna tijela koja nalazimo u prirodi nazivamo prirodni
magneti. Ako se u blizini takvih prirodnih magneta nalazi eljezo ono se namagnetie i postaje
tzv. umjetni magnet. Danas se umjetni magneti dobivaju proputanjem kroz njih istosmjerne struje.
I prirodni i umjetni magneti imaju dvije zone u kojima su najjae izraena magnetna svojstva
privlaenja nenamagnetisanih tijela. Te zone se nazivaju magnetni polovi. Svaki magnet ima dva
pola: sjeverni ( N north ) i juni ( S south ) pol. Eksperimentalno je utvreno da se istoimeni
polovi magneta odbijaju, a raznoimeni privlae.
Slika 21: Uzajamno dejstvo magnetnih polova: a) odbijanje; b) privlaenje
U staroj Kini su imali tzv. magnetne igle koje se postavljaju horizontalno na osovinu koja se nalazi u
teitu igle. Ako se takva igla postavi u blizini magneta moemo vidjeti da nastaje otklon sjevernog
pola magnetne igle od sjevernog pola magneta (slika 21a). To znai da se istoimeni polovi odbijaju.
Ukoliko juni pol magnetne igle pribliimo sjevernom polu magneta doi e do privlaenja igle polu
magneta. To znai da se raznoimeni polovi privlae.
Djelovanje magneta na magnetnu iglu se osjea i na izvjesnom rastojanju od polova magneta, pa se na
osnovu toga moe zakljuiti da u prostoru oko magneta postoji posebno stanje koje se pripisuje
postojanju tzv. magnetnog polja koje je slino kao elektrino polje. Dakle, magnetno polje je
materijalni posrednik ili prenosnik magnetnih meudjelovanja izmeu namagnetisanih tijela.
Magnetno polje je najjae neposredno uz polove magneta, dok njegova jaina slabi ako se
udaljavamo od polova. Magnetno polje se simbolino prikazuje linijama koje se nazivaju silnice.
Linije magnetnog polja izlaze iz sjevernog pola magneta, idu kroz prostor i ulaze u juni pol
magneta. Takav smjer magnetnih silnica je usvojen dogovorom. Na mjestima gdje su silnice gue
magnetno polje je jae.
Jaina magnetnog polja
Veliina pomou koje se izraava stanje izmeu magnetnih polova, gdje se javlja
magnetno polje, naziva se jaina magnetnog polja i oznaava se sa H.
Za homogeno magnetno polje, jaina magnetnog polja je:
l
U
H
m
l
gdje je: Um magnetni napon
l razmak izmeu magnetnih polova
Slika 23: Magnetne sile u magnetnom polju
25
Magnetni fluks i magnetna indukcija
Da bi se utvrdila koliinska vrijednost pomjerenih masa kroz presjek svake povrine okomite na
linije magnetnog polja, uveden je pojam magnetni fluks ili magnetni tok koji se oznaava sa .
Magnetni fluks kroz ma koji okomiti presjek, jednak je slobodnoj magnetnoj masi m na
povrini magnetnog pola, odnosno: m
Jedinica za mjerenje magnetnog fluksa je Veber ( Wb ).
Iz praktinih razloga ne posmatramo cjelokupni fluks izmeu magnetnih polova, ve samo jedan njegov
dio koji prolazi kroz povrinu jednog magnetnog pola. U tu svrhu uveden je pojam gustine magnetnog
fluksa ili magnetne indukcije ( B ), za bilo koji okomiti presjek kroz koji prolazi cjelokupni magnetni
fluks. Ako je magnetno polje homogeno i okomito na povrinu S, magnetna indukcija B predstavlja
odnos magnetnog fluksa i povrine S kroz koju on prolazi, odnosno:
S
B

Jedinica za mjerenje magnetnog fluksa je Tesla ( T )
Magnetno kolo pravolinijskog provodnika
Danas se zna da naboj u kretanju stvara oko sebe magnetno polje. Zbog toga se oko
pravolinijskog provodnika kroz koji protie struja stvara magnetno polje (slika 24).
Francuski fiziari Bio i Savar su eksperimentalno doli do zakljuka da se oko vrlo dugog, ravnog
provodnika stvaraju zatvorene magnetne silnice koje su koncentrine krunice. Udaljavanjem od
provodnika magnetne silnice su rjee tj. jaina magnetnog polja slabi.
Slika 24: Magnetno polje pravolinijskog provodnika kroz koji protie elektrina struja
Smjer magnetnog polja,odnosno silnica, odreujemo pomou Amperovog pravila desne ruke.
Slika 25: Amperovo pravilo desne ruke
Amperovo pravilo desne ruke glasi: Ukoliko desnu ruku postavimo tako da palac pokazuje pravac i
smjer struje , onda savijeni prsti tada pokazuju smjer silnica magnetnog polja .
Magnetno polje solenoida
Ako se provodnik savije u kruni navoj, onda se oko njega stvara magnetno polje kao na slici
26. Vie navoja namotanih u obliku spirale na ravnu okruglu cijev ine svitak ili solenoid. To je u
stvari cilindrina zavojnica kroz koju protie elektrina struja.
Slika 26: Magnetno polje krunog svitka ( solenoida )
26
Magnetno polje svitka, takoe se moe prikazati pomou silnica. U unutranjosti svitka magnetne
silnice su vrlo guste i gotovo paralelne, dok su u prostoru van svitka rjee. Smijer magnetnog polja
odreujemo Amperovim pravilom desne ruke za solenoid koje glasi: Dlan desne ruke postavimo na
navoje svitka tako da se etiri dua prsta podudaraju sa pravcem i smjerom struje u svitku.
Tada isprueni palac pokazuje pravac i smjer magnetnog polja svitka.
Elektromagnet
Ako se u svitak ( solenoid ) stavi komad eljeza, dejstvo magnetnog polja koje stvara elektrina
struja je mnogo jae. To je zato to se pod uticajem magnetnog polja koje je stvorila struja komad
eljeza namagnetisao, pa se zbirno magnetno polje pojaalo. Svitak u ijoj se unutranjosti nalazi
eljezno jezgro naziva se elektromagnet (slika 27).
Slika 27: Oblici elektromagneta
Ako se za jezgro upotrijebi meko eljezo, po prestanku protoka elektrine struje ono izgubi steena
magnetna svojstva. Razne vrste elektromagneta imaju iroku primjenu u savremenim ureajima i
mainama. Oni se primjenjuju u elektrinim mainama, telefoniji, telegrafiji, mjernim instrumentima,
signalnim ureajima, elektromagnetnim relejima, kao i za dizanje tereta.
MAGNETNO KOLO
Uzrok stvaranja magnetnog fluksa je elektrina struja. Magnetni fluks predstavljen je silnicama iji se
put mora zatvoriti. Da bi se put magnetnih silnica zatvorio potrebno je magnetno kolo.Na slici 28.
je prikazano najjednostavnije magnetno kolo.
Slika 28: Jednostavno magnetno kolo
Ovo kolo se sastoji od prstenastog (torusnog) feromagnetnog jezgra sa ravnomjerno rasporeenom
zavojnicom kroz koju tee elektrina struja. Ta struja stvara magnetni fluks ije se silnice
zatvaraju kroz eljezno jezgro. Poto je presjek prstena (torus) svuda isti, to znai da je magnetna
indukcija B svugdje ista. Ovakav prsten predstavlja homogeno magnetno polje.
Eksperimentalno je dokazano da je uzrok magnetnog fluksa, pored elektrine struje koja protie kroz
zavojnicu i ukupni broj navoja te zavojnice.
Proizvod struje I i broja navoja N naziva se magnetomotorna sila (teta) , odnosno:
I N [ A ]
Poto broj navoja N nije fizikalna veliina, nego broj, jedinica za magnetomotornu silu je amper.Kao
to elektrino kolo ima elektrini otpor R tako i magnetno kolo ima magnetni otpor RM. Poto magnetno
kolo moe biti napravljeno od razliitih materijala (meko eljezo, elik i sl.), a oni imaju razliite
magnetne otpore, znai da na magnetni fluks utie i vrsta materijala.
Vrijednost magnetnog fluksa , za stalnu vrijednost magnetomotorne sile , je vea ukoliko je
magnetni otpor manji i obratno tj.
M
R

[ ]
1
]
1

1
]
1

Wb
A
s V
A
R
M
27
Dakle, Kap Hopkinsonov zakon glasi:
Magnetni fluks je direkto proporcionalan magnetomotornoj sili , a obrnuto proporcionalan
magnetnom otporu RM. to je Omov zakon za elektrino kolo to je ovaj zakon za magnetno kolo. Iz
praktinih razloga se umjesto magnetnog otpora RM koristi njegova reciprona vrijednost, a to je
magnetna provodnost:
M
M
R
G
1

Magnetna propustljivost ili permeabilnost

Magnetna provodnost GM zavisi od dimenzija magnetnog kola kao i od materijala od kojeg je
kolo napravljeno (slika 29).
Slika 29: Dimenzije magnetnog kola
Eksperimentalno je utvreno da je magnetna provodnost vea ukoliko je popreni presjek kola S
vei, a manja ukoliko je srednja duina kola l vea, odnosno:
l
S
G
M

Veliina karakterie magnetna svojstva sredine kroz koju prodire magnetni fluks i za razliite
materijale ima razliitu vrijednost. To je tzv. specifina magnetna provodnost koja se naziva
apsolutna magnetna propustljivost ili permeabilnost.
Jedinica za magnetnu permeabilnost je: [ ]
1
]
1

m A
Wb

Ona za vakuum iznosi:

1
]
1

m A
Wb
7
0
10 4
Iz praktinih razloga uveden je pojam relativne permeabilnosti:
0

r
Relativna permeabilnost za vakuum, odnosno vazduh je: 1
r
. Za ostale magnetne materijale
ona je mnogo vea. Apsolutna permeabilnost je, dakle:
0

r
Poto je magnetno polje u naem primjeru bez vazdunog procjepa, sa gusto namotanom zavojnicom,
magnetomotorna sila je ravnomjerno rasporeena po cijeloj srednjoj duini kola tj.
l
I N
l
H

gdje je: H jaina magnetnog polja.

Djelovanje magnetnog polja na materijale
Veina materijala koji se unesu u magnetno polje stvaraju sopstveno magnetno polje. Ako se
magnetno polje stvoreno u materijalu podudara sa vanjskim poljem ukupno magnetno polje se
pojaava i obrnuto.
Svi materijali su graeni od atoma. Svaki elektron koji krui oko jezgre po odreenoj orbiti stvara
elektrinu struju koja stvara magnetno polje. Elektroni se takoe okreu oko svoje ose to takoe
stvara magnetno polje. Vrtnja elektrona oko svoje ose naziva se spin elektrona.
Dakle, kretanja elektrona po orbiti i oko svoje ose stvaraju magnetno polje odreene veliine,
odnosno magnetni moment. Ti momenti imaju razliite pravce i smjerove u zavisnosti od poloaja
28
putanje i smjera kretanja elektrona.
Kod nekih materijala je rezultantni magnetni moment jednak nuli, pa atomi takvih materijala
predstavljaju elementarne magnete, odnosno, magnetne dipole.
Materijali iji atomi posjeduju magnetni moment pojaavaju magnetno polje u koje se unesu , jer
se magnetno polje koje je stvorio materijal podudara sa vanjskim poljem. Ovi materijali nazivaju se
paramagnetnim, a tu spadaju: mangan, platina, aluminij itd. Paramagnetna tijela privlai
elektromagnet.
Materijali iji atomi ne posjeduju magnetni moment slabe magnetno polje u koje se unesu, jer je
magnetno polje koje je stvorio materijal suprotno vanjskom polju. Ovi materijali nazivaju se
dijamagnetni, a tu spadaju: srebro, zlato, bakar, olovo itd. Dijamagnetna tijela elektromagnet
odbija.
U posebnu grupu spadaju materijali koji znatno pojaavaju magnetno polje kad se u njega unesu.
Ovi materijali se nazivaju feromagnetnim, a to su: eljezo, kobalt, nikl itd.
Kada se predmet od feromagnetnog materijala nae u magnetnom polju, on e se
namagnetizirati. Krivulja koja pokazuje zavisnost magnetne indukcije B od jaine magnetnog
polja H naziva se kriva magnetisanja. Matematiki se ta zavisnost izraava formulom:
H B
Posmatrajmo krivu datu na slici 30. Ako se feromagnetni materijal koji nikada nije bio magnetiziran,
magnetizira prvi put, on e se namagnetizirati do neke vrijednosti po krivulji 1. Ta krivulja se naziva
krivulja prvog magnetiziranja. Nakon toga dolazi do postepenog smanjivanja jaine polja, pa nastaje
krivulja 2. Kada se jaina polja H smanji na nulu, indukcija B ima vrijednost Br i ona se naziva
remanenta (zaostala) magnetna indukcija. Ako se sada smjer jaine magnetnog polja H promijeni, i
po iznosu raste u suprotnom smjeru, magnetna indukcija B opada i postaje nula kod vrijednosti jaine
polja Hc (krivulja 3). Ta jaina polja naziva se koercitivna jaina polja. Kod vrijednosti Hm, B ima
vrijednost Bm (krivulja 4). Smanjivanjem iznosa B do nule, a zatim promjenom smjera H dobiju se
dijelovi 5, 6 i 7.
Slika 30: Petlja histereze
Dakle, tokom magnetiziranja, u jezgri stalno zaostaju promjene magnetne indukcije za
promjenama jaine magnetnog polja. To se naziva magnetni histerezis pa se krivulja takvog
ciklinog magnetiziranja naziva petlja histereze.
Primjena magnetnih kola
Magnetna kola predstavljaju osnovne elemente raznih elektrinih naprava, ureaja, maina,
transformatora, releja itd. U sastavu magnetnih kola mogu biti stalni magneti i umeci od dijamagnetnih
materijala. Poto je magnetna permeabilnost vazduha nekoliko hiljada puta manja od permeabilnosti
feromagnetnih materijala, nastoji se da vazduni procjep kroz koji treba da proe magnetni fluks bude
to manji.
29
ELEKTROMAGNETNA INDUKCIJA
Engleski fiziar Faradej je, nakon dugotrajnog eksperimentisanja, 1831.godine, doao do
zakljuka koji se moe objasniti na primjeru sa slike 31.
Slika 31: Indukovanje napona u zavojnici kretanjem stalnog magneta
Kada se stalni magnet naglo unese u zavojnicu, kazaljka galvanometra e skrenuti u desnu stranu (slika
31a) i nakon izvjesnog vremena vratit e se u nulti poloaj (slika 31b). To znai da je kroz zavojnicu, u
vrlo kratkom vremenskom intervalu, protekla elektrina struja.Kada se magnet naglo izvue iz
zavojnice kazaljka galvanometra e ponovno skrenuti, ali u suprotnom smjeru (slika 31c).Dakle, otklon
kazaljke instrumenta se javlja samo za vrijeme kretanja stalnog magneta, dok otklona nema kada
stalni magnet miruje. Ova pojava se naziva elektromagnetna indukcija.
Poto elektrina struja tee samo ako postoji napon, nije teko zakljuiti da se ovom prilikom javlja i
napon koji se naziva indukovani napon. Struja koju dobijemo na ovaj nain naziva se indukovana
struja. U zatvorenom elektrinom kolu ( zavojnici ) e se javiti indukovani napon i potei e
elektrina struja kada se magnet kree u odnosu na zavojnicu ili kada se zavojnica kree, a
magnet miruje.Kretanjem zavojnice ili magneta mijenja se fluks kroz povrinu svakog navojka
zavojnice od nule do najvee vrijednosti i obrnuto, od maksimalne vrijednosti do nule. Dakle, svaka
promjena magnetnog fluksa kroz povrinu navojka zavojnice uzrok je stvaranja elektromagnetne
indukcije. Pri kretanju stalnog magneta navoji zavojnice presijecaju magnetne silnice, pa se moe rei
da se indukovani napon javlja kada provodnici presijecaju magnetne silnice.
Lencov zakon
Smijer indukovanog napona i smijer struje u zavojnici zavise od toga da li se magnetni fluks poveava
ili smanjuje.
Slika 32: Objanjenje Lencovog zakona: a) uvlaenje stalnog magneta u zavojnicu
b) izvlaenje stalnog magneta iz zavojnice
Kada stalni magnet pribliavamo zavojnici (slika 32a), magnetni fluks 1 kroz zavojnicu raste, pa onda
struja u zavojnici ima takav smjer da se njen stvoreni magnetni fluks 2 suprotstavlja porastu
magnetnog fluksa 1. Izvlaenjem stalnog magneta iz zavojnice (slika 32b), magnetni fluks 1 kroz
zavojnicu opada, pa struja u zavojnici ima takav smjer da stvara magnetni fluks 2 koji se suprotstavlja
opadanju magnetnog fluksa 1. Iz ovog proizilazi osnovni zakon elektromagnetne indukcije koji je
postavio fiziar Lenc, 1834.godine. Lencov zakon glasi: Indukovana struja u provodniku ima takav
pravac i smjer kojim se suprotstavlja uzroku njenog nastanka .
Indukovanje napona u provodniku i navoju
Da bi se dobio indukovani napon potrebno je da se magnetni fluks u odnosu na provodnik mijenja.
To se postie na taj nain da se ravni, pravolinijski provodnik duine l, koji se nalazi u homogenom
magnetnom polju, indukcije B, kree okomito na magnetne silnice polja brzinom v ,kao na slici 33.
30
Pri kretanju provodnika kazaljka galvanometra pokazuje otklon,
to znai da je kroz provodnik potekla struja, odnosno, da se
indukovao napon. Kazaljka instrumenta e praviti vei otklon ako
je vea gustina magnetnog polja, odnosno, magnetna indukcija B,
aktivna duina provodnika l i brzina kretanja v. Dakle, imamo:
v l B U
i

[V]
gdje je: Ui indukovani napon ( V )
B magnetna indukcija ( T )
l duina provodnika ( m )
v brzina kretanja provodnika (m/s)
Slika 33: Indukovanje napona u
pravolinijskom provodniku
Smjer indukovanog napona u pravolinijskom provodniku odreuje se Pravilom desne ruke . Pravilo
desne ruke glasi: Desnu ruku treba postaviti u magnetno polje tako da magnetne silnice budu
usmjerene okomito na dlan da odvojeni palac pokazuje smjer kretanja provodnika u odnosu na
magnetno polje , tada etiri ispruena prsta pokazuju smjer indukovanog napona .
Indukovani napon e biti vei ako umjesto jednog provodnika stavimo vie provodnika.Ako taj
broj provodnika oznaimo sa N, indukovani napon e biti: v l B N U
i

Indukovani napon se dobije i okretanjem navoja u magnetnom polju. Navoj je savijeni provodnik
iji se krajevi nalaze na jednoj strani. Vie navoja ine svitak. Okretanjem navoja u homogenom
magnetnom polju mijenja se vrijednost magnetnog fluksa kroz njegovu povrinu, a time i vrijednost
napona koji se indukuje u njemu. Indukovani napon u navoju je vei to je broj navojaka N vei i to je
promjena magnetnog fluksa bra (deava se za krae vrijeme), a manji je ukoliko je trajanje promjene
magnetnog fluksa sporije ( traje due vrijeme ), odnosno:
Poto se kod elektrinih maina navoj stalno okree u magnetnom polju, magnetni fluks obuhvaen
navojem se stalno mijenja i po vrijednosti i po smjeru. Zato se posmatraju vrlo male promjene
magnetnog fluksa koje odgovaraju vrlo malim intervalima vremena t, pa imamo:
Ovaj izraz predstavlja trenutnu vrijednost indukovanog napona u bilo kom trenutku, odnosno, u
bilo kom poloaju navoja u magnetnom polju.
Provodnik sa strujom u magnetnom polju
Ako u homogeno magnetno polje stavimo pravolinijski provodnik kroz koji tee struja (slika 34),
primijetiti emo da se provodnik pomijera.
Slika 34: Pravolinijski provodnik sa strujom u magnetnom polju
Sila koja izaziva kretanje provodnika naziva se elektromagnetna sila F.Ona zavisi od magnetne
indukcije B, aktivne duine provodnika l i jaine struje I :
l I B F [N]
Ova formula vai samo ako su pravci magnetne indukcije B, struje I i elektromagnetne sile F
meusobno okomiti.
Smjer elektromagnetne sile se odreuje prema Pravilu lijeve ruke . Pravilo lijeve ruke glasi: Lijevu
ruku postavimo u magnetno polje tako da magnetne silnice budu usmjerene okomito na dlan ,da
etiri ispruena prsta pokazuju smjer struje u provodniku, tada e odvojeni palac pokazivati
smjer elektromagnetne sile koja djeluje na provodnik .
31
Elektrodinamika sila
Ako imamo dva paralelna provodnika sa strujom, na malom rastojanju, doi e do meusobnog
djelovanja njihovih magnetnih polja (slika 35).
Slika 35: Elektrodinamika sila izmeu paralelnih provodnika:
a) struje teku u istom smjeru; b) struje teku u suprotnim smjerovima
Ako su struje kroz provodnik istog smjera, rezultantno polje izmeu provodnika je oslabljeno, a
izvan provodnika pojaano, pa se meu njima javljaju privlane sile. Ako su struje kroz
provodnike suprotnih smjerova, rezultantno polje izmeu provodnika je pojaano, a izvan
provodnika oslabljeno, pa se meu njima javljaju odbojne sile. Ove sile nazivaju se
elektrodinamike sile.
INDUKTIVNOST
Elektrina struja stvara magnetni fluks koji je proporcionalan njenoj jaini. Koeficijent
proporcionalnosti magnetnog fluksa i jaine struje koja tee kroz provodnik naziva se
induktivnost provodnika ( L ).
Induktivnost provodnika zavisi od njegovog oblika i dimenzija kao i od magnetne permeabilnosti sredine
u kojoj se nalazi. Ukoliko provodnik ima oblik zavojnice onda je:
I
N L

gdje je : N broj navoja zavojnice
Jedinica za mjerenje induktivnosti se naziva henri ( H ), prema amerikom nauniku Henriju:
Induktivnost zavojnice se rauna po formuli:
l
S N
L

2
gdje je: S povrina poprenog presjeka zavojnice (m
2
)
Induktivnost zavojnice moe se mijenjati u velikim granicama mijenjanjem njenog broja navojaka kao i
stavljanjem u njenu unutranjost komada feromagnetnog materijala,npr.eljeza,elika i sl.
Samoindukcija
Na slici je prikazano magnetno polje zavojnice kroz koju tee elektrina struja.
Slika 36: Magnetno polje zavojnice kroz koju protie struja
Ako je vrijednost struje promjenjiva, onda e i magnetni fluks koji ona stvara biti promjenjiv.
Usljed promjene struje, odnosno fluksa, doi e do indukovanja napona u samoj zavojnici. Zato
se ova pojava naziva samoindukcija, a indukovani napon se naziva napon samoindukcije.
Veliina napona samoindukcije u zavojnici direktno je proporcionalna brzini promjene struje i
zavisi od induktivnosti zavojnice.
32
Po Lencovom zakonu, indukovani napon samoindukcije ima takav smijer da se svojim magnetnim
djelovanjem protivi promjeni magnetnog fluksa. To znai, pri porastu struje u zavojnici napon
samoindukcije je suprotan struji i suprotstavlja se njenom porastu. Pri smanjenju struje smjer napona
samoindukcije se podudara sa smjerom struje i on se suprotstavlja njenom smanjenju.
Ako jaina struje u kolu raste, smjer napona samoindukcije je negativan, a ako se jaina struje
smanjuje, onda je napon samoindukcije pozitivan.
Uzajamna induktivnost
Uzajamna induktivnost se javlja izmeu elektrinih kola kroz koja protie elektrina
struja, a nalaze se u neposrednoj blizini. Uzajamna induktivnost M dviju zavojnica zavisi od
njihovih dimenzija, broja navojaka, uzajamnog poloaja i magnetne permeabilnosti sredine. Ne
ulazei u dokazivanje, formula za uzajamnu induktivnost ima ovaj oblik:
2 1
L L k M
gdje je: k koeficijent sprege ija se vrijednost mijenja u granicama 1 k 0.
Jedinica za mjerenje uzajamne induktivnosti je henri ( H ).
Energija magnetnog polja
Jedno od vanih pitanja pri analizi magnetnih kola je kolika je energija magnetnog kola. Dakle,
magnetna energija zavojnice zavisi od kvadrata struje koja tee kroz nju, a mjeri se u dulima
(J).
2
2
I L
W

Proraun elektromagnente indukcije

Primjer 1: Metalni provodnik duine l=10cm kree se brzinom v=10 m/s u homogenom magnetnom
polju indukcije B =0,8 T, tako da okomito sijee silnice polja. Koliki se napon indukuje u njemu ?
Primjer 2: Kolika sila djeluje na svaki provodnik u magnetnom polju elektromotora, indukcije 1,25 T
ako je duina provodnika 50 cm, a kroz svaki protie struja od 4 A ?
Primjer 3: Metalni provodnik duine 15cm kree se u homogenom magnetnom polju brzinom 80 cm/s
pri emu sijee okomito magnetne silnice indukcije 1T i zatvara strujni krug ukupnog otpora 2 .
Koliki su indukovani napon, struja i snaga na otporniku ?
Primjer 4: Kolika je induktivnost zavojnice koja ima 1000 navoja, ako u njoj vlada magnetni fluks
810
-7
Wb i kroz nju tee struja od 5 A ?
33
Primjer 5: Kroz zavojnicu presjeka 32 cm
2
, duine 32 cm, sa 200 navoja, tee struja od 5 A. Kolika je
induktivnost zavojnice ?
Primjer 6: Koliki se napon indukuje u zavojnici induktiviteta 0,01H ako:
a) struja kroz nju linearno poraste od 0 do 1A za vrijeme 10ms
b) se struja linearno smanji od 1A do 0 za 10ms ?
Primjer 7: Dva svitka induktiviteta 3mH i 2mH meuinduktivno su vezana, a njihov faktor induktivne
veze je k=0,8 . Odrediti meuinduktivitet i inducirani napon u svitku 1 ako struja u njemu poraste od
0 do 2A u vremenu od 1ms .
Primjer 8: Kolika je energija magnetnog polja zavojnice induktiviteta 1,5H , ako kroz nju tee struja
jaine 4A?
34
PITANJA IZ OSNOVA ELEKTROTEHNIKE I
1. ta su provodnici,poluprovodnici i izolatori i koji su njihovi predstavnici ?
2. Definisati elektrini potencijal i napon.
3. Koja je jedinica za elektrini napon ? Nabrojati vee i manje jedinice.
4. ta su elektrini kondenzatori ?
5. Koja je jedinica za kapacitet ? Nabrojati manje jedinice.
6. Objasniti serijsku, paralelnu i mjeovitu vezu kondenzatora.
7. ta su elektrini otpori ?
8. Koja je jedinica za elektrini otpor ? Nabrojati vee i manje jedinice.
9. Kakav treba da bude specifini otpor provodnika, a kakav kod izolatora ?
10. Kako se rauna elektrini otpor provodnika ?
11. Napisati formulu za elektrinu provodnost provodnika. Koja je jedinica za elektrinu
provodnost?
12. Kako se rauna ukupni otpor provodnika pri povienoj temperaturi ?
13. Objasniti serijsku, paralelnu i mjeovitu vezu otpornika.
14. Definisati elektrinu struju.
15. U emu je razlika izmeu fizikalnog i tehnikog smjera struje ?
16. Koja je jedinica za jainu elektrine struje ? Nabrojati vee i manje jedinice.
17. Kako se definie gustina struje ?
18. Kakva je razlika izmeu jednosmjerne i izmjenine struje ?
19. ta su izvori elektrine struje i kako se oni dijele ?
20. Koliki je ukupni napon serijske i paralelne veze elektrinih izvora ?
21. Nabrojati i objasniti vrste dejstava elektrine struje.
22. Nacrtati prosto i sloeno elektrino kolo.
23. Definisati Omov zakon.
24. Koja je jedinica za elektrinu energiju ?
25. Definisati Dulov zakon.
26. Koja je jedinica za elektrinu snagu ? Nabrojati vee i manje jedinice.
27. Definisati 1.Kirhofov zakon.
28. Definisati 2.Kirhofov zakon.
29. ta su prirodni, a ta umjetni magneti ?
30. Kako se ponaaju istoimeni, a kako raznoimeni polovi magneta ?
31. Kako glasi Amperovo pravilo desne ruke za pravolinijski provodnik ?
32. ta je solenoid ? Kako se odreuje smjer magnetnog polja kod solenoida ?
33. ta je elektromagnet ?
34. Kako glasi Kap Hopkinsov zakon ?
35. ta su paramagnetni, dijamagnetni i feromagnetni materijali ?
36. Nacrtati i objasniti petlju histereze.
37. ta je elektromagnetna indukcija ?
38. Kada e se u zatvorenom elektrinom kolu indukovati napon ?
39. Kako glasi Lencov zakon ?
40. Kako glasi Pravilo lijeve ruke ?
41. Kako se definie induktivnost provodnika i od ega ona zavisi ?
42. U kojim jedinicama se izraava induktivnost provodnika ?
43. ta je samoindukcija ?
44. Gdje se javlja uzajamna induktivnost ?
35
TEHNIKO
CRTANJE
36
Uvod
Tehniki crtei predstavljaju najvaniji dio tehnike dokumentacije. U razliite svrhe njima se
koristi velik broj tehnikog osoblja razliitog stupena obrazovanja. Zbog toga oni moraju na jasan
jednostavan i razumljiv nain jednoznano definirati prikazani objekt ili sistem. Pri tome je vana
primjena jednoznano utvrenih normi i pravila. Propisi kojima se utvruju pravila izrade tehnikih
crtea obuhvaeni su nacionalnim normama npr. DIN (Deutsche Industrie Norm) ili ANSI (American
National Standard Institute), a posebice za podruje elektrotehnike jedinstvenim meunarodnim
normama IEC (Internatinal Electrotechnical Commission).
Namjene crtea su vrlo raznolike pa zato postoje razliite vrste crtea. Zbog velike raznolikosti ne
postoji strogo utvrena podjela ctrea. Uglavnom se dijele prema namjeni, nainu izradbe i nainu
prikazivanja.
Prema namjeni tehniki crtei se dijele na:
1. ponudbeni crte - prilae se uz pismenu ponudu
2. radioniki crte - crte prema kojem se izrauje objekt
3. sklopni crte - prikazuje pojedine sklopove koji sainjavaju funkcionalnu cjelinu
4. instalacijski crte - prikazuje razvod elektrinih ili cijevnih vodova
5. sastavni ili montani crte - prikazuje nain sastavljanja cjelog ureaja
6. situacijski crte - prikazuje poloaj objekta u odreenom prostoru
7. shematski crte - pojednostavljani crte izraen upotrebom simbola i oznaka
8. dijagram - grafiki prikaz funkcijskih veza razliitih veliina.
Prema nainu izrade crtea razlikujemo:
1. izvorni crte (original),
2. kopiju i
3. skicu.
Prema nainu prikazivanja objekta razlikujemo:
1. ortogonalni crte - prikaz trodimenzionalnog objekta pomou skupa dvodimenzionalnih
projekcija,
2. aksonometrijski crte - prostorni prikaz.
Pribor za tehniko crtanje
Pribor za tehniko crtanje slui konstruktoru ili crtau kao sredstvo pomou kojeg e zamiljeni
predmet ili konstrukciju prikazati na papiru. Izbor pribora za tehniko crtanje ovisi o predmetu koji se
crta, vrsti crtea i nainu crtanja. Od pribora za tehniko crtanje najee se koriste:
Papir
Olovke
Pera za crtanje i pisanje i tuevi
Garnitura estara
Gumica za brisanje
Trouglovi
Lenjir
Uglomjer
Krivuljari
Razmjernik
T lenjir
abloni za tehniko pismo
Crtaa daska ili sto za crtanje
Formati crtea
Da bi se poboljala preglednost te pojednostavnilo pohranu i rukovanje crteima propisane su
standardne veliine i oblici crtea. Skup propisanih veliina i oblika za tehnike crtee naziva se format
(reda) A.
37
Svojstva formata (reda) A su sljedea:
1. svaki format ima oblik pravougaonika s omjerom stranica 2 x y
2. osnovni format je A0 povrine 1m
2
,
3. manji format se dobije raspolavljanjem due stranice veeg formata.
Ovako definirani formati nazivaju se obraeni formati. Pored njih definirani su i odgovarajui
neobraeni formati s neto veim dimenzijama zbog potrebe za rukovanjem papirom pri emu se
krajevi mogu otetiti. Oblik formata reda A prikazan je na slici 1a. Odnosi meu pojedinim formatima
reda A prikazani su na slici 1b. Dimenzije pojedinih formata ukljuujui dimenzije neobraenog
formata i obraenog formata te povrinu obraenog formata naveden su u tablici 1.

a) Oblik formata reda A b) odnosi meu pojedinim formatima reda A
Slika 1. Formati reda A
Oznaka
Obrezani format
a 1
Neobrezani
format
Okvir crtea m
2
A0 841 1189 880 1230 831 1179 1
A1
594 841 625 880 584 831
1/2
A2 420 594 450 625 410 584 1/4
A3
297 420 330 450 287 395
1/8
A4 210 297 240 330 185 280 1/16
A5
148 210 165 240 138 185
1/32
A6 105 148 120 165 80 138 1/64
Tablica 1. Dimenzije pojedinih formata reda A
Svi formati osim A4 i A6 postavljaju se s duljom stranicom u vodoravnom poloaju. Ako se crtei
uokviruju okvir se ucrtava 5 mm od ruba obraenog crtea. Kod formata A3, A4, A5 i A6 okvir je
udaljen od lijevog ruba 20 mm zbog uvezivanja. Poloaji pojedinih formata i nain ucrtavanja okvira
prikazani su na slici 1.2.
Slika 2. Poloaji pojedinih formata i nain ucrtavanja okvira.
38
Zaglavlje i sastavnica
Zaglavlje je tablica u koju se upisuju osnovni podaci o crteu nuni za njegovu ispravnu
upotrebu. Zaglavlje se ucrtava u donjem desnom uglu formata koji se postavljaju duljom stranicom
vodoravno, a itavom irinom pri dnu formata koji se postavljaju duljom stranicom uspravno. Oblik i
sadraj zaglavlja nisu jednoznano odreeni. U pravilu sadri podatke nune za identifikaciju i
razumijevanje sadraja crtea ukljuujui:
1. naziv crtea (ili predmeta),
2. broj crtea,
3. naziv firme ili ustanove u kojoj je crtze izraen,
4. imena i potpise osoba odgovornih za izradu crtea.
Primjer oblika i sadraja zaglavlja prikazan je na slici 3.
Slika 3. Primjer oblika i sadraja zaglavlja.
Sastavnica je dio tehnike dokumentacije crtea. Ima oblik tablice s podacima nunim za ispravnu
upotrebu crtea koji nisu navedeni u zaglavlju. Sadraj i oblik joj nisu jednoznano odreeni.
Sastavnica se moe smjestiti na samom crteu ili odvojeno. Ako se smjeta na crteu crta se iznad
zaglavlja i povezuje s njim. Sastavnica se ispunjava se odozdo prema gore. Primjer oblika i sadraja
sastavnice prikazan je na slici 4.
Slika 4. Primjer oblika i sadraja sastavnice (povezane sa zaglavljem).
Na svakom crteu mora se ostaviti prostor za unoenje izmjena na crteu. Uobiajeno mjesto za
izmjene u crteu je pored ili iznad zaglavlja.
Mjerila
Ukoliko je to mogue predmeti se na tehnikim crteima prikazuju u prirodnoj veliini. Ukoliko
prikaz u prirodnoj veliini nije prikladan predmeti se na crteu mogu crtati umanjeno ili uveano.
Odnos izmeu veliine slike predmeta i veliine stvarnog predmeta naziva se mjerilo. Openito
primjenjuje se ono mjerilo koje daje jasan crte prikladan za upotrebu. U pravilu se sve veliine s
predmeta prenose u istom mjerilu na crte. Sve projekcije istog predmeta koje tvore cjelinu crtaju se
39
u istom mjerilu. Izuzetno, ako postoji vei broj dijelova i detalja na istom crteu mogu se primijeniti
razliita mjerila. Mjerilo koje prevladava na crteu naziva se glavno mjerilo crtea. Glavno mjerilo
upisuje se poveano u zaglavlju. Ostala mjerila upisuju se u zaglavlje ispod glavnog mjerila manjim
brojevima i pored svakog dijela crtea na koji se odnose. Mjerilo se oznaava u zaglavlju rjeju
"Mjerilo", slovom "M" ili samo brojanim odnosom. Brojani odnos upisuje se na sljedei nain: "veliina
na crteu: veliina u prirodi". Normom ISO 5455/12.79 propisana su mjerila navedena u tablici 2.
Bez obzira na to crta li se predmet u prirodnoj veliini, umanjeno ili uveano, u crte se uvijek unose
stvarne mjere predmeta.
Prirodna veliina 1:1
Smanjenje
1:2
1:20
1:200
1:5
1:50
1:500
1:10
1:100
1:1000 itd.
Poveanje
2:1
20:1
5:1
50:1
10:1
100:1
Tablica 2. Mjerila propisana normom ISO 5455/12.79.
Vrste crta
Radi postizanja to vee jasnoe i preglednosti, u tehnikim crteima primjenuju se crte
razliitih vrsta i irine. Vanost ispravne primjene razliitih vrsta crta ilustrirana je primjerom na slici
5.
Slika 5. a) Crte predmeta uz primjenu samo jedne vrste crta,
b) crte predmeta uz primjenu razliitih vrsta crta
U tehnikom crtanju koriste se sljedee vrste crta:
1. puna crta,
2. isprekidana crta,
3. crta-toka crta,
4. prostoruna crta,
5. cik-cak crta,
6. crta-dvotoka crta,
Vanost pojedinih djelova crtea istie se irinom debljinom pojedinih crta. Na jednom crteu
primjenjuju se dvije irine - debljine crta:
iroke debele crte,
uske tanke crte.
irokom crtom u pravilu se crtaju vaniji djelovi crtea (npr. vidljivi bridovi, konture objekta i sl.), a
uskom crtom sporedni ili pomoni djelovi crtea (kote, pokazne crte i sl.).
Nova norma utvruje crte reda 1 s faktorom porasta 2 koji sadri sljedee vrijednosti:
0,13; 0,18; 0,25; 0,35; 0,5; 0,7; 1,0; 1,4; 2,0.
Namjena pojedinih vrsta crta navedena je u tablici 3.
40
Tablica 3. Namjene pojedinih vrsta crta.
Tehniko pismo
Za ispisivanje natpisa, oznaka i brojeva u tehnikim crteima normom ISO 3098/1 propisana je
primjena tehnikog pisma. Znakovi tehnikog pisma mogu se ispisivati pod uglom od 75
0
ili uspravno.
Normom se propisuje:
1. nazivna visina H pisma,
2. irina crte,
3. irina znakova.
Nazivna visina H je visina velikih slova i brojeva. Veliinom H odreene su i sve druge dimenzije slova i
brojeva. Visina malih slova iznosi 7/10 H. irina velikih slova iznosi 7/10 H, a irina malih slova i
brojeva 6/10 H. U primjeni su dva reda nazivnih visina izraenih u mm:
red 1: 2; 2,5; 3; 4; 5; 6; 8; 10; 12; 16; 20
red 2: 1,8; 2,5; 3,5; 5; 7; 10; 14; 20
Tehniko pismo moe biti usko, normalno ili iroko. irina crte za normalno pismo iznosi 1/10 H, a za
usko pismo 1/14 H.
Nazivna visina i irina pisma odabiru se u ovisnosti o raspoloivom prostoru i znaenju teksta.
Razmaci izmeu pojedinih znakova nisu strogo propisani, ali najpregledniji izgled se postie ako su
jednolike povrine izmeu pojedinih znakova. Znakovi tehnikog pisma prema normi ISO 3098/1
prikazani su na slici 6.
Slika 6. Znakovi tehnikog pisma prema normi ISO 3098/1.
41
Ortogonalna projekcija
U tehnikom crtanju predmeti se prikazuju tako da se jednostavno mogu odrediti sve dimenzije
predmeta. Pri tome je potrebno trodimenzionalne objekte prikazati u dvodimenzionalnom prostoru
crtaeg papira. To se ostvaruje primjenom projekcija. Projekcija je prikaz trodimenzionalnog
predmeta u ravnini. Za tehnike crtee u pravilu se primjenjuje ortogonalna projekcija. Pravila
ortogonalne projekcije su:
1. zrake projiciranja su okomite na ravninu crtanja,
2. predmet se nalazi izmeu ravnine crtanja (projiciranja) i crtaa,
3. u projekciji se crta onaj dio predmeta koji se vidi u smjeru gledanja.
Osnovna svojstva ortogonalne projekcije koja je ine vrlo prikladnom za primjenu u tehnikom
crtanju su:
1. bridovi koji su paralelni i jednaki u prostoru zadravaju ta svojstva i u projekciji,
2. uglovi koji su jednaki u prostoru zadravaju isti odnos i u projekciji.
Ortogonalna projekcija omoguava ukupno 6 razliitih pogleda:
A - nacrt (pogled sprijeda),
B - tlocrt (pogled odozgo),
C - desni bokocrt (pogled s lijeve strane),
D - lijevi bokocrt (pogled s desne strane),
E - gornji tlocrt (pogled odozdo),
F - stranji nacrt (pogled straga).
Mogui pogledi prikazani su na slici 7, a njihov raspored u okviru ortogonalne projekcije na slici 8.
Slika 7. Pogledi u okviru ortogonalne projekcija
Na jednom crteu koristi se onoliki broj pogleda koji je dovoljan za prijenos svih vanih informacija o
dimenzijama i obliku objekta. Najee su dovoljna dva (nacrt i tlocrt) ili tri pogleda (nacrt, tlocrt i
bokocrt), a ponekad i samo jedan. U sluaju potrebe mogue je predmet prikazati i u nekom pogledu
koji odstupa od osnovnih. U tom sluaju smjer pogleda oznaava se strjelicom i velikim slovom. Za
prikazivanje pojedinih detalja mogu se primjeniti i djelomini pogledi. U tom sluaju ne crta se cijeli
predmet u tom pogledu nego samo detalj za koji je vaan taj pogled.
42
Slika 8. Raspored pogleda u okviru ortogonalne projekcije
Prikazani raspored se preimjenjuje u Evropi, dok se u Americi koristi drugaiji raspored pogleda.
Prostorni prikaz
Za uoavanje sloenih detalja nekih predmeta prikladno je primijeniti prostorni prikaz koji
prikazuje trodimenzionalni predmet jednom projekcijom u ravini. Da bi se objekti iz trodimenzionalnog
prostora mogli projicirati na dvodimenzionalnu ravninu nuno je bar jednu prostornu dimenziju
prikazati pod nekim uglom. Takve vrste projekcije nazivaju se aksonometrijske projekcije. Po
smjetaju glavnih osi i skraenja u smjeru pojedinih osi razlikuju se sljedee vrste aksonometrijskih
projekcija:
1. Izometrija - osi su ravnomjerno razmjetene pod uglovima od 120, nema skraenja u smjeru
osi,
2. Dimetrija - dvije osi su pod uglovima od 7 i 90 bez skraenja, a jedna pod uglom od 42 s
skraenjem 1:2,
3. Trimetrija - svaka os ima drugaiji nagib i skraenje,
4. Kosa projekcija - dvije osi su pod uglom od 90 i bez skraenja, a trea je pod uglom od 30,
45 ili 60 s proizvoljnim skraenjem.
Poloaji osa i skraenje kod razliitih vrsta aksonometrijskih projekcija prikazane su na slikama 9 i 10.
Openito se moe rei da su aksonometrijske projekcije lako razumljive, ali nisu prikladne za kotiranje
sloenih predmeta.
Slika 9. Primjer aksonometrijske projekcije kocke: dimetrijska projekcija
43
Slika 10. Primjer aksonometrijske projekcije kocke: izometrijska projekcija
Kotiranje
Mjere predmeta vaan su dio tehnikog crtea. Izravno uzimanje mjera iz tehnikog crtea nije
dozvoljeno jer i kod najpreciznije izrade crtea one ne mogu biti potpuno tone. Informacija o
mjerama predmeta upisuje se u brojanom obliku na crte i tako njezino prenoenje postaje neovisno
o tanosti crtanja. Djelovi crtea koji sadre informacije o mjerama predmeta nazivaju se kotama.
Kota se sastoji od:
1. mjerne crte ili mjernice,
2. pomone mjerne crte,
3. strelica,
4. kotnog broja.
Mjerna crta ili mjernica je crta paralelna s duinom iju mjeru pokazuje (slika 11). Mjernicu ne moe
zamijeniti neka druga crta. Razmak izmeu mjernica i bridova ne smije biti premalen. Razmak izmeu
paralelnih mjernica mora biti ravnomjeran i dovoljan za upis brojeva. Krianje mjernica s drugim
mjernicama i pomonim mjernim crtama treba izbjegavati crtanjem uih kota blie, a irih dalje od
bridova predmeta. Mjernice se nikada ne smiju crtati u smjeru rafure, nego okomito na njega.
Slika 11 Elementi kote Slika 12 Dimenzije strelice
Strelice odreuju odakle dokle see mjernica. One ne smiju prelaziti pomone mjerne crte ili bridove.
Uobiajeno se crtaju unutar pomonih mjernih crta ili bridova, a izuzetno, ako nema dovoljno mjesta
za njihov smjetaj, crtaju se izvana. U sluaju uzastopnog nanoenja kota, kad nema dovoljno mjesta,
unutarnje strelice zamjenjuju se tokom. Dimenzije strelice ovise o nazivnoj irini crte d (slika 12).
Pomonim mjernim crtama izvlai se mjera predmeta izvan crtea predmeta. Pomona mjerna crta
mora prelaziti mjernicu za 1-3 mm. Kad je to prikladnije rjeenje moe se zamijeniti bridom
predmeta. Mogu se kriati sa svim drugim vrstama crta osim s mjernicama. Kod malo nagnutih bridova,
ako se time poboljava preglednost mogu se izvlaiti i ukoso.
Kotni brojevi odreuju mjere predmeta. Upisuju se tehnikim pismom iznad mjernica priblino po
sredini tako da se mogu itati odozdo i s desna. Svi kotni brojevi na jednom crteu moraju biti iste
veliine. Veliina kotnih brojeva ovisi o nazivnoj irini crte d i iznosi 4-5 d, ali najmanje 2,5 mm. Kotni
broj ne smije kriati niti jedna druga crta.
44
Za kotiranje nekih posebnih oblika normama su predvieni posebni znakovi koji se upisuju ispred
kotnog broja:
promjer - ,
polumjer - R,
kvadrat - .
Osnovna pravila kotiranja su:
1. Kotama se moraju oznaiti sve mjere potrebne za tonu i jednoznanu izradu
prikazanog predmeta.
2. Svaka kota se unosi samo jednom i to u onom pogledu ili presjeku koji daje najjasniju
predodbu pojedinog dijela prikazanog predmeta.
3. Kote moraju biti rasporeene po svim projekcijama jer svaka prikazuje neto novo to
se mora i kotirati.
4. Kotni brojevi se piu tehnikim pismom.
5. Sve mjere u kotama unose se u milimetrima. Ta se mjerna jedinica podrazumijeva i ne
upisuje. Ukoliko se radi o nekoj drugoj mjernoj jedinici npr. stepenima ta se jedinica
upisuje.
6. U pravilu se kotiraju samo vidljivi bridovi predmeta. Izuzetno, u sluaju da se odreeni
bridovi prikazuju samo kao zaklonjeni mogu se kao takvi i kotirati.
7. Kote se ucrtavaju na mjestima gdje su najuoljivije.
8. Vezane kote, koje se koriste zajedno pri izradi predmeta, moraju se zajedno i ucrtavati
na tehnikom crteu.
9. Kote vanjskog i unutarnjeg oblika predmeta smjetaju se na razliite strane.
10. Crtei standardnih dijelova (koji se ne izrauju s predmetom nego se nabavljaju kao
gotovi dijelovi) ne kotiraju se nego se osnovni podaci o njima upisuju u sastavnicu.
Kotni brojevi oznaavaju prirodnu veliinu predmeta neovisno o primijenjenom mjerilu. Unoenje kota
na crteima sloenih predmeta sloen je posao koji zahtijeva iskustvo i poznavanje proizvodnih
procesa. Najbolji nain unoenja kota je onaj koji je usklaen s redoslijedom radnih operacija pri
izradi predmeta. Na slici 13 prikazan je niz primjera primjene kotiranja.
45
Slika 13 Primjeri primjene kotiranja
Elektrine sheme
Znaajan dio crtenog dijela tehnike dokumentacije u elektrotehnici predstavljaju:
Elektrine sheme - prikazi naina povezivanja i meusobnih odnosa ureaja, dijelova ureaja,
dijelova mree i postrojenja,
Dijagrami - prikazi vremenskog toka i odnosa izmeu raznih operacija, fizikalnih veliina i
stanja pojedinih elemenata,
Tablice - sadre podatke koji nadomjetaju ili dopunjavaju sheme ili dijagrame.
U shematskim prikazima ureaja i sistema vanu ulogu ima primjena grafikih simbola. Grafiki simbol
predstavlja standardni oblik koji zamjenjuje skupinu istovrsnih elemenata. Pored simbola upisuje se
oznaka koja oznaava i identificira pojedini element. Podaci o razliitim svojstvima pojedinih
elemenata upisuju se u popise elemenata. Da bi se osiguralo ujednaeno koritenje oblika grafikih
simbola i razumijevanje shema oblici grafikih simbola u tehnikim crteima propisuju se normama.
Razvijen je niz nacionalnih normi. Da bi se osigurala ujednaenost na meunarodnoj razini razvijene su
i meunarodne norme u okviru IEC (International Electrotechnical Commision). Pregled nekih simbola i
oznaka u skladu s IEC normama prikazan je u tablici 4.
a) Grafiki simboli osnovnih elemenata elektrinih krugova
46
b) Grafiki simboli mjernih instrumenta i pretvornika.
c) Grafiki simboli poluvodikih elemenata.
Tablica 4 Pregled nekih simbola i oznaka u skladu s IEC normama.
47
U inenjerskoj praksi razlikujemo vie vrsta elektrinih shema:
pregledne sheme,
strujne sheme,
nadomjesne sheme.
Pregledne sheme predstavljaju pojednostavljene prikaze ureaja ili sustava koje omoguavaju
jednostavno razumijevanje djelovanja. Dijelovi ureaja ili postrojenja prikazuju se simbolima. Primjer
pregledne sheme prikazan je na slici 14.
Slika 14 Pregledna shema
Strujne sheme predstavljaju detaljan prikaz djelovanja ureaja ili sustava. Elementi i dijelovi ureaja
ili sistema prikazuju se simbolima. Strujna shema prua podatke nune za odravanje, ispitivanje, te
pronalaenje kvara. Primjer strujne sheme prikazan je na slici 15.
Sli
ka 15. Primjer strujne sheme
Nadomjesne sheme predstavljaju pojednostavljene prikaze strujnih krugova koje pruaju podatke na
temelju kojih se moe provoditi analiza. Pojedini elementi i veliine predstavljaju se simbolima.
Primjer nadomjesne sheme prikazan je na slici 16.
48
Slika 16 Primjer nadomjesne sheme
Poloajni nacrt predstavlja prikaz smjetaja dijelova ureaja ili ssistema na mjestu ugradnje. Primjeri
poloajnih nacrta ukljuuju: smjetaj komponenata na tiskanoj ploici, nacrt tiskanih veza, smjetaj
opreme unutar ormara, smjetaj ormara u prostoriji i drugo.
Funkcionalni blok dijagram prikazuje unutranju arhitekturu sklopa ili sistema pomou osnovnih
funkcionalnih elemenata ili blokova.
Dijagram toka prikazuje slijed i meusobne odnose pojedinih operacija npr. u okviru raunarskog
programa.
Vremenski dijagram prikazuje vremenski tok jednog ili vie signala ili stanja pojedinih ureaja ili
sklopova.
Dijagram stanja pokazuje mogua stanja sistema i odnose meu pojedinim stanjima, odnosno mogue
naine prijelaza meu pojedinim stanjima.
PITANJA IZ TEHNIKOG CRTANJA
1. Kojim se standardima definiu pravila tehnikog crtanja?
2. Kako se dijele crtei?
3. Kako se crtei dijele prema namjeni?
4. Kako se crtei dijele prema nainu izrade?
5. Kako se crtei dijele prema nainu prikazivanja predmeta?
6. ta spada u pribor za tehniko crtanje?
7. Kako se oznaavaju formati crtea? Koje su dimenzije A4 formata?
8. ta je to zaglavlje?
9. Za to se koristi sastavnica?
10. ta je to mjerilo?
11. Navedi neka standardna mjerila za umanjenje, odnosno uveanje.
12. Koje vrste crta se koriste u tehnikom crtanju?
13. Koje su standardne debljine crta?
14. Gdje koristimo tehniko pismo?
15. Objasniti pojam ortogonalne projekcije?
16. Koje vrste pogleda se primjenjuju kod ortogonalne projekcije?
17. Objasniti pojam aksonometrijske projekcije?
18. Vrste aksonometrijskih projekcija?
19. Zbog ega se vri kotiranje?
20. Nabrojati elemente kote.
21. Navesti osnovna pravila kotiranja.
22. ta su elektrine sheme?
23. Nacrtati simbol uzemljenja, voltmetra i poluprovodnike diode.
24. Vrste elektrinih ema?
25. Objasniti strujnu shemu.
49
50
OSNOVI ELEKTROTEHNIKE II
NAIZMJENINA STRUJA
Naizmjenicna struja je svaka struja koja u toku vremena mijenja svoj intenzitet ( jainu )
i smjer. Naizmjenicne struje se dijele na periodine i neperiodine struje. Nas posebno interesuju
periodicne struje koje se dijele na proste ( sinusne ) i sloene ( nesinusne ) struje.
Prostom naizmjenicnom ili sinusnom strujom se naziva ona struja cije se promjene, po
intenzitetu i smjeru, periodicno ponavljaju u jednakim vremenskim intervalima. Njen vremenski
dijagram dat je na slici 1.
Slika 1: Vremenski dijagram naizmjenicne sinusne struje
Naizmjenina struja nastaje kao posljedica oscilatornog kretanja elektricnih naboja du
provodnika. Pri tome se koliina elektriciteta koja protie kroz popreni presjek provodnika mijenja u
toku vremena. Zbog toga se mora uzeti u obzir veliina struje u svakom trenutku. Trenutna vrijednost
struje se oznacava malim slovom i.
Naizmjenicna struja se, u elektroenergetici, dobija pomou obrtnih maina koje se nazivaju
generatori. U svim obrtnim generatorima elektrina energija se proizvodi na principu pojave
induciranja napona u navoju koji se okree. U njima se mehanika energija pretvara u elektrinu.
51
U optem slucaju provodnik se u magnetnom polju krece pod nekim uglom u odnosu na njegove silnice.
Inducirani napon je, u optem slucaju, odreden formulom:
Inducirani napon u provodniku, koji se obre konstantnom brzinom u homogenom magnetnom
polju, mijenja se po veliini i smjeru proporcionalno sinusu ugla zakretanja, pa se moe grafiki
predstaviti u obliku sinusoide .
U provodniku koji se okree stalnom brzinom u homogenom magnetnom polju, inducira se napon
ija se promjena veliine i smjera ponavlja istim redom poslije svakog punog okreta. Tako
dobiveni napon naziva se naizmjenini napon. Ako zatvorimo krajeve provodnika u kolu e potei
struja ija se veliina i smjer periodino mijenjaju. Takva struja se naziva naizmjenina struja.
KARAKTERISTIKE NAIZMJENICNIH VELICINA
Period
Period je dio vremena koje je potrebno da se izvri jedna potpuna promjena naizmjenine
veliine po jaini i smjeru .Period se oznaava sa T, a mjeri se u sekundama ( s ) .
Naizmjenina veliina za vrijeme jednog perioda dva puta promijeni svoj smjer. Promjena induciranog
napona zavisi od brzine kojom se navojak obre u magnetnom polju. Uzmimo, na primjer, da je brzina
obrtanja navojka 50 puta u jednoj sekundi. To znai da se u toku jedne sekunde desi 50 promjena
intenziteta i smjera naizmjenine veliine, odnosno, u jednoj sekundi se pojavi 50 perioda.
Maksimalna vrijednost (amplituda)
To je najvea vrijednost koju postie naizmjenina veleina .U toku jednog perioda,
naizmjenina veliina dva puta postie maksimalnu vrijednost: jedanput u pozitivnom, a jedanput u
negativnom smjeru. Maksimalne vrijednosti se oznaavaju velikim slovom i indeksom m (maksimum ).
Maksimalna vrijednost struje se oznaava sa Im , a maksimalna vrijednost napona sa Um .
Frekvencija (uestanost)
Frekvencija je broj perioda u jednoj sekundi. Frekvencija se oznaava sa f. Jedinica za
mjerenje frekvencije je Herc ( oznaka Hz ) .
Izmeu frekvencije i perioda vlada slijedei odnos:
Frekvencija napona u elektrotehnici jake struje je standardna u cijeloj Evropi i iznosi 50 Hz, a u
Americi iznosi 60 Hz. U radio vezi se primjenjuju naizmjenine struje vie frekvencije reda
megaherca i vie, dok je frekvencija struja u radarskim ureajima reda gigaherca.
Poetna faza
Poetna faza je fazni ugao koji odgovara poetnom trenutku vremena .
Slika 2: Poetna faza naizmjenine veliine: a) pozitivna ; b) negativna
52
Dakle, poetna faza je pozitivna kada je grafik posmatrane veliine pomjeren ulijevo u odnosu na
koordinatni poetak a negativna kada je grafik posmatrane veliine pomjeren udesno u odnosu
na koordinatni poetak .
Iz svega navedenog moemo zakljuiti da za poetno vrijeme ( t = 0 ), posmatrana naizmjenina
veliina moe imati bilo koju od svojih trenutnih vrijednosti u toku jednog perioda.
Kruna frekvencija
Osim u stepenima elektrini ugao se moe predstaviti i tzv. lunom mjerom ili radijanima. Na osnovu
ovoga odreujemo ugaonu brzinu, a ona se u elektrotehnici naziva kruna frekvencija, odnosno:
Poto smo se upoznali sa osnovnim karakteristikama naizmjeninih veliina, sada moemo napisati
osnovne matematike jednaine za trenutne vrijednosti induciranog napona, odnosno struje:
Srednja vrijednost naizmjenine veliine
Poto je kod sinusoidalne struje povrina pozitivnog poluperioda jednaka povrini negativnog
poluperioda, srednja matematika vrijednost struje, za ma koji broj cijelih perioda, jednaka je
nuli . Srednja, matematika, vrijednost naizmjenine struje je brojno jednaka istosmjernoj
struji,
konstantne jaine, pri kojoj bi za vrijeme polovine perioda ( T/2 ) kroz kolo protekla ista koliina
elektriciteta ( Q ) kao i pri posmatranoj naizmjeninoj struji .
Analogno je srednja vrijednost naizmjeninog napona:
Efektivna vrijednost
Efektivno djelovanje naizmjenine struje izraava se poreenjem sa efektivnim djelovanjem
istosmjerne struje, odgovarajue jaine. Dakle, efektivna vrijednost naizmjenine struje brojno je
jednaka istosmjernoj struji konstantne jaine koja u strujnom kolu razvija istu koliinu toplote
kao i posmatrana naizmjenina struja .
Dakle, efektivna vrijednost naizmjenine struje je za
2
puta manja od njene maksimalne
vrijednosti .
Analogno je efektivna vrijednost naizmjeninog napona:
53
U praksi se uvijek koriste efektivne vrijednosti naizmjenine struje i napona. U svim sluajevima kada
se navode vrijednosti struje i napona, podrazumijeva se da se radi o efektivnim vrijednostima. Najvei
broj mjernih instrumenata se badari u efektivnim vrijednostima struje i napona.
Fazna jednakost i razlika
Za dvije ili vie naizmjeninih veliina koje se mijenjaju po istom sinusnom zakonu, sa
istom frekvencijom i koje istovremeno prolaze kroz svoje nulte i maksimalne vrijednosti,
poklapajui se po smjeru, kaemo da imaju jednake faze, odnosno kaemo da se nalaze u fazi .
Slika 3: Dijagram dviju struja jednakih faza
Dakle, dvije naizmjenine struje (slika 3), koje se nalaze u fazi, imat e poetne fazne uglove,
kao i uglove koji odreuju trenutni poloaj u svakom trenutku, jednake vrijednosti .Matematiki izrazi
za trenutne vrijednosti ovih struja su:
gdje su:
Razlika poetnih faznih uglova naziva se fazni pomak.
Uslov fazne jednakosti je
Za dvije ili vie naizmjeninih veliina koje se mijenjaju po istom sinusnom zakonu, sa istom
frekvencijom, poklapajui se po smjeru, ali koje ne prolaze istovremeno kroz svoje nulte i
maksimalne vrijednosti, kaemo da izmeu njih postoji fazna razlika, odnosno kaemo da su
fazno pomjerene .
Slika 4: Dijagram dvaju napona razliitih faza
Matematiki izrazi za trenutne vrijednosti ovih napona su:
Vremenski interval koji proe od trenutka u kojem je jedna veliina imala karakteristinu
vrijednost, do trenutka u kojem druga veliina postigne istu takvu vrijednost naziva se fazni
pomak . Za veliinu ije karakteristine vrijednosti nastupaju ranije od odgovarajuih
vrijednosti druge veliine, kae se da fazno prednjai, a za drugu veliinu da fazno zaostaje .
54
PREDSTAVLJANJE NAIZMJENINIH VELIINA
Predstavljanje u kompleksnom obliku
Ameriki naunik arls tajnmec ( Charles Steinmetz ) je uveo u teoriju naizmjeninih struja
raunsku metodu koja se zove simbolika metoda. Sutina simbolike metode je u tome to se
elektrine harmonijske veliine izraavaju kompleksnim brojevima, to omoguava rjeavanje
elektrinih kola primjenom algebarskih operacija.
U algebri, pored realnih, postoje i imaginarni brojevi. Imaginarni brojevi su kvadratni korijeni iz
negativnih brojeva. Vrijednost
1
naziva se imaginarna jedinica. U elektrotehnici se
obiljeava slovom j.
Dakle, moemo pisati:
Kompleksni broj se dobije kada se saberu ili oduzmu realni i imaginarni broj. Opti izraz za
kompleksan broj u algebarskom obliku glasi:
gdje je: p - kompleksan broj
a realni dio kompleksnog broja
b imaginarni dio kompleksnog broja
j imaginarna jedinica
Predstavljanje u eksponencijalnom obliku
Koristei uzajamnu vezu trigonometrijske i eksponencijalne funkcije dobijamo kompleksan broj
u eksponencijalnom obliku kao:
gdje je:
Dakle, funkcija moe se predstaviti u trigonometrijskom obliku kao:
Iz svega dosad navedenog proizilazi zakljuak da kompleksan broj moemo izraziti u :
Predstavljanje sinusoidalnih elektrinih veliina
Poto se kompleksni brojevi mogu prikazati vektorom, to znai da se i naizmjenine
sinusoidalne veliine mogu prikazivati kompleksnim brojevima jer su i one vektori.
55
Slika 5: Grafiko predstavljanje u kompleksnoj ravni: a) struje ; b) napona
Prema slici 5a. izraz za struju u kompleksnom obliku e biti:
Prema slici 5b. izraz za napon u kompleksnom obliku e biti:
PRIMJERI PRORAUNA NAIZMJENINIH VELIINA
Primjer 1: Ugao od 3,14 rad pretvoriti u elektrine stepene, minute i sekunde .
Primjer 2: Koliko je vrijeme trajanja jedne periode naizmjenine struje ija je frekvencija f = 25 Hz ?
Primjer 3: Koliki je period i kruna uestanost napona ija je frekvencija f = 40 Hz ?
Primjer 4: Kompleksna veliina ima modul 6 a argument
2

radijana. Predoiti ovu veliinu u

algebarskom, trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku .
Primjer 5: Vrijednost napona data je u eksponencijalnom obliku kao . Napisati izraz za
trenutnu vrijednost napona u trigonometrijskom i algebarskom obliku .
56
Primjer 6: Maksimalna vrijednost naizmjenine struje je 28,2 A. Koliku vrijednost e pokazati
ampermetar za naizmjeninu struju ?
Primjer 7: Izraunati srednju i efektivnu vrijednost naizmjeninog napona ija je maksimalna
vrijednost Um = 311 V .
Primjer 8: Matematiki izraz za trenutnu vrijednost struje je i = Im sin 628t. Izraunati maksimalnu,
srednju i efektivnu vrijednost struje ako je njena trenutna vrijednost i = 1,41 A u trenutku t = 125
10-5 s .
OTPOR U KOLU NAIZMJENINE STRUJE
Otpornost u kolu naizmjenine struje se naziva aktivna otpornost. Ona je u kolima
naizmjenine struja vea nego u kolima istosmjerne struje zbog poveanih gubitaka koji nastaju usljed
povrinskog efekta, histerezisa i sl. U kolu naizmjenine struje sa isto aktivnim otporom, napon i
jaina struje mijenjaju se po istom zakonu i istovremeno prolaze kroz svoje karakteristi ne
take. Dakle, napon i struja se u kolima sa isto aktivnom otpornosti nalaze u fazi (slika 6).
Slika 6: Dijagram struje i napona za kolo sa aktivnim otporom
Ako kroz otpor R tee sinusna struja , onda na otporu vlada napon:
Vidimo da za maksimalne vrijednosti struje i napona vrijedi Omov zakon, odnosno:
57
Takoe, moemo pokazati da i za efektivne vrijednosti struje i napona vrijedi Omov zakon. Aktivna
otpornost u kolu naizmjenine struje se naziva i rezistansa, a otpor rezistor. Reciprona vrijednost
otpora se naziva aktivna provodnost ili konduktansa.
INDUKTIVITET U KOLU NAIZMJENINE STRUJE
Induktivitet (zavojnica, svitak) ima sposobnost da pri proticanju naizmjenine struje vri
koncentraciju magnetne energije u prostoru oko zavojnice i unutar zavojnice. Zbog toga zavojnica,
pored omskog otpora, prua naizmjeninoj struji dodatni otpor. Dijagram struje i napona na
induktivitetu, kroz koji protie naizmjenina struja dat je na slici 7.
Slika 7: Dijagram struje i napona za kolo sa induktivitetom
Ako kroz induktivitet L tee sinusna struja , tada se napon na induktivitetu dobija
sloenim matematikim postupkom:
Vidimo da za maksimalne vrijednosti struje i napona vrijedi Omov zakon, odnosno:
Veliina L ima karakter otpornosti i izraava protivljenje (reakciju) zavojnice promjeni jaine struje u
njoj, pa se zbog toga naziva reaktivna induktivna otpornost ili induktivna reaktansa :
Dakle, za maksimalne i efektivne vrijednosti struje i napona vrijedi Omov zakon u obliku:
Sa slike 7. je vidljivo da u kolima naizmjenine struje, sa isto induktivnom otpornou, napon na
induktivitetu fazno prednjai struji za 90, odnosno, struja kroz induktivitet fazno kasni za
naponom za 90 .
KAPACITET U KOLU NAIZMJENINE STRUJE
Dijagram struje i napona na kondenzatoru, u kolu naizmjenine struje, dat je na slici 8.
Slika 16: Dijagram struje i napona za kolo sa kondenzatorom
Ako se na kapacitet C prikljui sinusni napon , tada se struja kroz kapacitet dobija
sloenim matematikim postupkom:
58
Vidimo da za maksimalne vrijednosti struje i napona vrijedi Omov zakon, odnosno:
Veliina
C
1
ima karakter otpornosti i naziva se reaktivna kapacitivna otpornost ili kapacitivna
reaktansa :
Dakle, za maksimalne i efektivne vrijednosti struje i napona vrijedi Omov zakon u obliku:
Sa slike 8. je vidljivo da u kolima naizmjenine struje, sa isto kapacitivnom otpornou, struja na
kapacitetu fazno prednjai naponu za 90, odnosno, napon na kapacitetu fazno kasni za strujom
za 90 .
SERIJSKI RL SPOJ
Slika 9: Serijski RL spoj: a) ema spoja ; b) trougao napona ; c) trougao otpornosti
Realna zavojnica se, pored induktivnosti, karakterie nekom aktivnom otpornou i moe se predstaviti
u obliku kola sa redno spojenom aktivnom i induktivnom otpornou (slika 9a). Prikljueni napon se
raspodjeljuje na pad napona na aktivnom otporu UR i pad napona na induktivitetu UL. Pad napona UR je
u fazi sa strujom koja protie kroz kolo, a pad napona UL fazno prednjai struji kroz kolo za 90.
Poznajui takve naponske odnose dobijamo dijagram napona (trougao napona) kao na slici 9b.
Napon U , na prikljucima, se odreuje primjenom Pitagorine teoreme za trougao kao:
Na temelju Omovog zakona moemo pisati:
Uvrtavanjem ovih vrijednosti u jednainu za napone dobijamo:
Iz ove jednaine dobijamo izraz za efektivnu vrijednost struje u kolu:
Izraz u nazivniku predstavlja ukupni otpor kola i naziva se impedansa kola :
Dakle, vidimo da za serijsko RL kolo vrijedi Omov zakon u obliku:
59
Ako su nam poznate vrijednosti induktivnog i omskog otpora, primjenom trigonometrijske funkcije tg
dobijamo:
Dakle, struja u rednom RL kolu fazno zaostaje za prikljuenim naponom za ugao koji je vei od
nule, ali manji od 90, a koji zavisi od odnosa aktivne i induktivne otpornosti.
SERIJSKI RC SPOJ
Slika 10: Serijski RC spoj: a) ema spoja ; b) trougao napona ; c) trougao otpornosti
Realni kondenzator se, pored kapacitivnosti, karakterie nekom aktivnom otpornou i moe se
predstaviti u obliku kola sa spojenom aktivnom i kapacitivnom otpornou (slika 10a). Prikljueni napon
se raspodjeljuje na pad napona na aktivnom otporu UR i pad napona na kapacitetu UC. Pad napona UR je
u fazi sa strujom koja protie kroz kolo, a pad napona UC fazno zaostaje za strujom u kolu za 90.
Poznajui takve naponske odnose dobijamo dijagram napona (trougao napona) kao na slici 10b. Napon
U , na prikljucima, se odreuje primjenom Pitagorine teoreme za trougao kao:
Na temelju Omovog zakona moemo pisati:
Uvrtavanjem ovih vrijednosti u jednainu za napone dobijamo:
Iz ove jednaine dobijamo izraz za efektivnu vrijednost struje u kolu:
Izraz u nazivniku predstavlja ukupni otpor ili impedansu kola:
Dakle, vidimo da za serijsko RC kolo vrijedi Omov zakon u obliku:
Pri poznatim vrijednostima R , XC i Z primjenom trigonometrijskih funkcija za trougao dobijamo:
Dakle, struja u rednom RC kolu fazno prednjai prikljuenom naponu za ugao koji je vei od
nule, ali manji od -90, a koji zavisi od odnosa aktivne i kapacitivne otpornosti.
OTPOR, INDUKTIVITET I KAPACITET U KOLU SINUSNE STRUJE
60
Slika 11: ema serijskog RLC kola
Za serijski RLC spoj je karakteristino da se prikljueni napon raspodjeljuje na pad napona na aktivnom
otporu, pad napona na induktivitetu i pad napona na kapacitetu. Pad napona UR je u fazi sa strujom
koja protie kroz kolo, pad napona UL fazno prednjai struji kroz kolo za 90, dok pad napona UC fazno
kasni za strujom kroz kolo za 90. Poznajui takve naponske odnose dobijamo dijagrame napona i
otpornosti (trouglovi napona i otpornosti) kao na slici 12.
Slika 12: Trouglovi napona i otpornosti: a) XL >XC ; b) XL < XC ; c) XL = XC
U zavisnosti od odnosa reaktivnih otpora XL i XC postoje tri karakteristina sluaja:
1. Ako je XL > XC ,tada je UL > UC ( slika 12a ) pa kaemo da je spoj induktivnog karaktera, a
napon U prednjai struji za ugao > 0 .
2. Ako je XL < XC ,tada je UL < UC ( slika 12b ) pa kaemo da je spoj kapacitivnog karaktera, a
napon U kasni iza struje za ugao < 0 .
3. Ako je XL = XC ,tada je UL = UC ( slika 12c ) pa kaemo da je spoj u naponskoj rezonanci, jer su
napon U i struja I u fazi ( = 0 ) .
Pretpostavimo da je induktivna otpornost vea od kapacitivne. Napon U se odreuje primjenom
Pitagorine teoreme za trougao kao:
Na temelju Omovog zakona moemo pisati:
Uvrtavanjem ovih vrijednosti u jednainu za napone dobijamo:
Iz ove jednaine dobijamo izraz za efektivnu vrijednost struje u kolu:
Izraz u nazivniku predstavlja ukupni otpor ili impedansu kola:
Pri poznatim vrijednostima Z , R , XL i XC primjenom trigonometrijskih funkcija za trougao dobijamo:
Kod serijskog RLC kola pri XL = XC u kolu nastupa serijska ili naponska rezonanca. Fizikalna sutina
naponske rezonance je potpuna razmjena reaktivne energije izmeu magnetnog polja namotaja
zavojnice i elektrinog polja dielektrika kondenzatora, pri emu nastaje osciliranje energije koje
podrava izvor. Prema tome, kada bi aktivni otpor kola bio jednak nuli ( R = 0 ) , dovoljno bi bilo
pobuditi LC kolo i u njemu bi primljena energija trajno oscilirala vlastitom frekvencijom bez
prisustva izvora. Vlastitu frekvenciju oscilatornog kola pri reimu naponske rezonance odreujemo
kao:
61
Frekvencija izvora pri kojoj nastupa naponska rezonanca naziva se rezonantna frekvencija :
PRIMJERI PRORAUNA RLC KOLA
Primjer 1: Na krajeve elektrinog ureaja, aktivnog otpora R = 10 , prikljuen je naizmjenini napon
trenutne vrijednosti u = 311 sin 314t . Izraunati maksimalnu i efektivnu vrijednost struje , te
napisati izraz za trenutnu vrijednost struje .
Primjer 2: Zavojnica bez prisustva feromagnetne jezgre ima induktivitet L = 0,016 H . Izraunati
induktivni otpor zavojnice ako kroz nju protie naizmjenina struja frekvencije f = 50 Hz .
Primjer 3: U kolo naizmjenine struje je ukljuen kondenzator kapaciteta C = 199F.Koliki kapacitivni
otpor XC prua kondenzator struji frekvencije 100 Hz ?
Primjer 4: Zavojnica omskog otpora 0,8. prikljuena je na naizmjenini napon efektivne vrijednosti
60V i frekvencije 50 Hz. Pri ovom naponu, kroz zavojnicu protie struja efektivne vrijednosti 10A.
Koliki je induktivitet zavojnice i fazna razlika izmeu napona i struje ?
Primjer 5: U kolo naizmjenine struje serijski su ukljueni kondenzator C = 199 F i otpor R = 8.
Kolika je impedansa kola i fazni ugao izmeu struje i napona , ako je f = 100 Hz .
Primjer 6: Zavojnica aktivnog otpora R = 20 i induktivnosti L = 0,2 H vezana je serijski sa
kondenzatorom kapaciteta C = 40F. Izraunati struju u kolu i padove napona na zavojnici i
kondenzatoru, ako je napon na stezaljkama kola U = 220 V , a frekvencija 50 Hz .
62
Primjer 7: Zavojnica induktiviteta L =1,13H ukljuena je u kolo naizmjenine struje frekvencije 50 Hz.
Izraunati vrijednost kapaciteta kojeg je potrebno ukljuiti paralelno induktivitetu pa da u kolu
nastupi naponska rezonanca .
SNAGA U KOLIMA NAIZMJENINE STRUJE
Srednja snaga u kolu naizmjenine struje koje sadri samo aktivni otpor jednaka je
proizvodu efektivne vrijednosti prikljuenog napona i efektrivne vrijednosti struje u kolu.
Instrumenti za mjerenje snage ( vatmetri ) prilagoeni su za mjerenje srednje snage.
Aktivna ( radna ) snaga na otporniku je:
Reaktivna ( jalova ) snaga na induktivitetu je:
Reaktivna ( jalova ) snaga na kapacitetu je:
Serijsko RL kolo
Slika 13: Trougao snaga serijskog RL kola
Iz trougla snaga je vidljivo da u ovakvom kolu postoje tri vrste snaga:
63
Serijsko RLC kolo
Slika 14: Trougao snaga serijskog RLC kola: a) XL > XC ; b) XL < XC ; c) XL = XC
Iz trougla snaga je vidljivo da u ovakvom kolu postoje tri vrste snaga:
Primjeri prorauna snage u RLC kolima
Primjer 1: Serijski spoj R = 30 i L = 0,1H je prikljuen na sinusni napon efektivne vrijednosti 100V i
frekvencije 50 Hz . Odrediti sve snage u kolu .
Primjer 2: Serijski spoj R = 30 i C = 0,2mF je prikljuen na sinusni napon efektivne vrijednosti 220V i
frekvencije 50 Hz . Odrediti sve snage u kolu .
64
Primjer 3: Radio prijemnik je prikljuen na napon 220V i uzima struju 0,35A pri cos = 0,92 .Kolika je
snaga prijemnika ?
Primjer 4: Na naizmjenini napon 220V je prikljuena zavojnica otpora R i induktiviteta L u seriju sa
kondenzatorom C. Na zavojnici je izmjeren napon Uz = 660V, a na kondenzatoru Uc = 500V. Ako je
struja u kolu 11A odrediti otpor R ,induktivitet L ,kapacitet C ,cos i snagu P pri frekvenciji napona od
50 Hz .
Primjer 5: Generator naizmjenine struje ima nominalnu snagu 750kVA ,a nominalni napon 6,3 kV .
Odrediti nominalnu struju generatora i aktivnu snagu pri cos = 0,8 .
Primjer 6: Serijski spoj R = 30 , L = 0,1H i C = 0,2mF je prikljuen na sinusni napon efektivne
vrijednosti 220V i frekvencije 50 Hz . Odrediti sve snage u kolu .
METODE RJEAVANJA KOLA NAIZMJENINE STRUJE
Kirhofovi zakoni
Primjer 1: Odrediti sve struje i sve napone u kolu sa slike ako je: U = 220V, R = 3 i XL = 2 .
65
Primjer 2: Elektrino kolo sa slike ima parametre: R1 = 7,7 , XL1 = 2 , R2 = 4 , XC2 = 2 ,R3 = 6 ,
XL3 = 3 , U = 100 V, f = 50 Hz. Izraunati sve struje i sve fazne pomake .
66
Metoda konturnih struja
Primjer 1: Odrediti vrijednosti svih struja u kolu sa slike ako je: R = 3 , XL = 12 i U = 220 V .
Rjeenje: Postupak za odreivanje vrijednosti struja u kolu prema ovom metodu je slijedei:
1. Izaberemo konture ( kontura I i kontura II na slici )
2. Proizvoljno izaberemo smjerove struja u kolu ( struje I , I1 i I2 na slici )
3. Postavljamo jednaine prema metodu konturnih struja
Dakle, uvrtavanjem ovih vrijednosti, u naem primjeru, dobijamo slijedei sistem jednaina:
Uvrtavanjem odgovarajuih brojanih vrijednosti dobijamo:
Ako jednaine ( 5 ) i ( 6 ) saberemo, dobijamo:
Rjeavanjem jednaine ( 7 ) , dobijamo:
Vrijednost struje III u kompleksnom obliku dobijamo na slijedei nain:
Uvrtavanjem vrijednosti za III u jednainu ( 5 ) , dobijamo:
Vrijednosti struja u granama dobijamo na slijedei nain:
67
Primjer 2: Odrediti vrijednosti svih struja u kolu sa slike ako je:R = XC = 3 , XL = 2 i U = 220 V .
Rjeenje: Nakon to odredimo konture i smjerove struja u granama odreujemo impedanse:
Nakon toga postavljamo sistem jednaina:
Uvrtavanjem vrijednosti dobijamo novi sistem jednaina:
Iz jednaine ( 4 ) izraunamo struju II :
Uvrtavanjem ove vrijednosti u jednainu ( 3 ) , dobijamo:
Vrijednosti struja u granama dobijamo na slijedei nain:
Metoda potencijala vorova
Primjer 1: Metodom potencijala vorova odrediti vrijednosti svih struja u kolu sa slike ako je:R = 3 ,
XL = 12 i U = 220 V .
Rjeenje: Raunanje traenih vrijednosti prema ovoj metodi sastoji se u slijedeem:
1. Postavljamo jednaine prema metodu potencijala vorova
68
Obino e u naim primjerima taj vor biti vor B pa emo imati VB = 0 odnosno, na sistem jednaina
e sada imati samo jednu jednainu oblika:
Dakle, uvrtavanjem ovih vrijednosti, u naem primjeru, dobijamo:
Uvrtavanjem brojanih vrijednosti dobijamo:
Rjeavanjem jednaine ( 5 ) dobijamo:
Struje u granama dobijamo na slijedei nain:
Zadaci za vjebanje
Zadatak 1: Metodom potencijala vorova odrediti vrijednosti svih struja u kolu sa slike ako je: R=XC=3
, XL = 2 i U = 220 V .
Rjeenje:
69
PITANJA IZ OSNOVA ELEKTROTEHNIKE II
1. ta je naizmjenina struja i kako se dijele naizmjenine struje ?
2. Nacrtati vremenski dijagram naizmjenine struje .
3. ta je period, kako se oznaava i u kojim jedinicama se mjeri ?
4. ta je amplituda ? Kako se rauna maksimalna vrijednost induciranog napona ?
5. ta je frekvencija, kako se oznaava i u kojim jedinicama se mjeri ?
6. Kolika je frekvencija napona u Evropi, a kolika u Americi ?
7. ta je poetna faza ? Nacrtati dijagram .
8. ta je kruna frekvencija ? Napisati formulu za raunanje krune frekvencije .
9. Napisati formulu za trenutnu vrijednost induciranog napona i struje .
10. Kako se rauna srednja vrijednost naizmjenine struje i napona ?
11. Kako se rauna efektivna vrijednost naizmjenine struje i napona ?
12. Kada su dvije naizmjenine veliine u fazi ? Nacrtati dijagram . ta je fazni pomak ?
13. Napisati izraz za naizmjeninu struju u kompleksnom i eksponencijalnom obliku .
14. Nacrtati dijagram napona i struje u kolu sa isto aktivnom otpornou.Koliki je fazni pomak ?
15. Nacrtati dijagram napona i struje u kolu sa isto induktivnom otpornou.Koliki je fazni
pomak ?
16. ta je induktivna reaktansa? Kako se ona rauna ?
17. Nacrtati dijagram napona i struje u kolu sa isto kapacitivnom otpornou.Koliki je fazni
pomak?
18. ta je kapacitivna reaktansa ? Kako se ona rauna ?
19. Kako se rauna impedansa i fazni ugao u serijskom RL kolu ?
20. Kako se rauna impedansa i fazni ugao u serijskom RC kolu ?
21. Kako se rauna impedansa i fazni ugao u serijskom RLC kolu ?
22. Kada nastupa naponska rezonanca ?
23. Kako se rauna kruna uestanost, frekvencija i period pri rezonanci ?
24. Kako se rauna aktivna, reaktivna i prividna snaga u serijskom RLC kolu ?
ELEKTRONIKA I
70
Elektronika je dio elektrotehnike koji prouava ureaje i njihove sastavne djelove, ije se
djelovanje zasniva na pojavama nastalim pri kretanju elektrona i elektriki nabijenih estica kroz
vakum, plinove, dialektrike, elektrolite i poluprovodnike. Prvo znaenje rijei elektronika odnosilo se
na oblast fizike u kojoj su se prouavale fizike pojave u vezi sa kretanjem elektrona. Pojam
elektronike se ranije upotrebljavao samo u radiotehnici, a odnosio se na kretanje elektrona u vakuumu
i plinovima. Danas elektronika obuhvata sve fizikalne procese pomou kojih se moe uticati na
elektrine struje i napone.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata elektronikom se smatrala oblast primjene elektronskih cijevi i
elektronskih kola i to se odnosilo samo na kola koja su primjenjivana van oblasti radiotehnike.
Najznaajniji datumi u historiji elektronike su pronalsci triode i tranzistora. Triodu je pronaao
ameriki fiziar Lee de Forest 1906. godine, a tranzistor takoer ameriki fiziari J. Bardeen i W. H.
Brattain 1948. godine, koji su za ovaj pronalazak i dobitnici Nobelove nagrade. Prvi tranzistori su bili
takasti, a slojne tranzistore, koji se danas koriste pronaao je ameriki fiziar W. B. Shockley.
Tehnika integralnih kola doprinijela je razvoju poluprovodnike tehnike i izazvala pravu revoluciju na
svim nivoima elektronske industrije. Prvo integrisano kolo hibridnog tipa patentirala je amerika firma
Texas Instruments 1959. godine, a prvo integralno kolo u u silicij planarnoj tehnologiji patentirao je
R. Noyce 1959. godine.
U posljednje vrijeme elektronika je doivjela dinamian razvoj, tako da danas gotovo ne postoji oblik
ljudske djelatnosti koji nije vezan za elektroniku, bili direktno ili indirektno. Danas se elektronika
primjenjuje ne samo u svim tehnikim disciplinama, ve je i u svakodnevnom ivotu susreemo na
svakom koraku, od najprostijih igraaka za djecu do raunara i mobilne telefonije.
ELEKTRON, PROVODNICI I POLUPROVODNICI
Atom svakog elementa u prirodi sastoji se od pozitivno naelektrisane jezgre ili nukleusa oko
koje krue negativno naelektrisane estice elektroni. Broj elektrona odgovara broju pozitivno
nabijenih estica u jezgri, tako da je prema vani atom elektriki neutralan. Negativno elektrostatiko
71
naelektrisanje elektrona je 1,60 10
19
C i ujedno se smatra najmanjom koliinom elektriciteta u
prirodi. Ta koliina elektriciteta naziva se elementarni kvant naelektrisanja.
Elektroni u spoljnoj ljusci nazivaju se valentni elektroni i od njihovog broja i energetskog nivoa zavise
hemijske i elektrine osobine svake materije. Primajui energiju iz okoline valentni elektroni mogu da
napuste jezgru. Zbog toga ukupno elektrino optereenje atoma postaje pozitivno, jer se broj protona
u jezgri nije promjenio. Elektroni koji napuste svoje ljuske u atomima nastavljaju kretanje u
meuatomskom prostoru i tako postaju slobodni elektroni.
Materijale prema njhovim elektrinim osobinama moemo podjeliti na one koji dobro provode struju
(provodnici) i one koji pruaju vrlo veliki otpor proticanju struje (izolatori). Izmeu ove dvije grupe
nalaze se poluprovodnici.
Mehanizmi provoenja struje
Provoenje struje u poluprovodniku se razlikuje od
provoenja struje u provodniku. Kod proizvodnje dioda, tranzistora
i drugih poluprovodnikih elemenata, kao osnovni materijal se
koristi germanij i silicij koji su etvorovalentni elementi.
U kristalnoj reetki poluprovodnika svaki od etvorovalentnih
elektrona stupa u vezu sa po jednim valentnim elektronom iz etiri
okolna atoma. Pri normalnoj sobnoj temperaturi, kristalna reetka
poluprovodnika prima iz okoline dovoljnu koliinu energije pa neke
od kovalentnih veza pucaju tako da njihovi elektroni postaju
slobodni. Provodnost poluprovodnika se u tom sluaju povea.
Mjesto elektrona u raskinutoj kovalentnoj vezi ostalo je
nepopunjeno, odnosno formirala se upljina. Osloboeni elektron i
upljina koja ostaje iza njega ine par slobodnih nosilaca naboja, a
sama pojava se naziva generacijom parova. Da bi se popunila
upljina, ona privlai jedan od valentnih elektrona iz kovalentnih
veza susjednih atoma, usljed ega se neutralie. Na mjestu gdje je raskinuta kovalentna veza, nastaje
novi manjak elektrona, pojavljuje se nova upljina, pa izgleda da se postojea upljina kree.
Ako se u nekom djelu poluprovodnik stvori nejednaka koncentracija slobodnih elektrona i upljina,
slobodni elektron iz dijela u kojem njihov broj preovlauje prei e u prostor sa vikom upljina i
popunjavae ih sve dok se ne uspostavi ravnomjerna koncentracija slobodnih elektrona i upljina u
cijelom prostoru. U tom procesu slobodni elektroni se ravnomjerno kreu, emu je uzrok poetna
razlika u koncentraciji, pa se kae, po analogiji na pojavu difuzije u fluidima, da kroz poluprovodnik
protie elektrina struja difuzije ili difuziona struja.
Kada se u unutranjosti poluprovodnika obrazuje elektrino polje, izazvano spajanjem krajeva
poluprovodnike ploice na bateriju, dolazi do proticanja elektrine struje. Poto je ova struja
izazvana djelovannjem elektrinog polja u poluprovodniku, naziva se struja drifta ili struja
provodnosti.
Poluprovodnik n tipa
Pri proizvodnji poluprovodnikih elemenata rijetko se koriste isti poluprovodnici, nego se
primjenjuju metode za dobivanje nejednakih koncentracija upljina i elektrona. Jedna od ove dvije
vrste nosilaca preovalauje u svakoj ploici poluprovodnika, pa se provodnost ploice moe mjenjati.
Ploice u kojima dominira jedna vrsta nosilaca dobivaju se hemijskim procesom u kojem se dodaju
primjese istom poluprovodniku. Zbog toga to se znatno poveava broj jedne vrste nosilaca
elektriciteta u poluprovodniku, ovakav postupak se naziva obogaivanje poluprovodnika.
istom kristalu silicijuma ili germanijuma se posebnim postupkom moe dodati mala koliina nekog
petovalentnog elementa, na primjer arsena, antimona ili fosfora. Atomi dodanog elementa, takozvane
hemijske neistoe, rasporedie se u kristalnoj reetki poluprovodnika, tako da ne promjene njenu
pravilnu kristalnu strukturu.
72
Petovalentni atom primjese okruen je sa etiri etvorovalentna atoma poluprovodnika, pa njegova
etiri valentna elektrona stvaraju kovalentne veze sa
elektronima susjednih atoma, dok peti valentni elektron
primjese ostaje izvan kovalentnih veza kao viak i veoma
je slabo spregnut sa jezgrom sopstvenog atoma, usljed
ega vrlo lako postaje slobodan.
U poluprovodnicima kojima su dodate male koliine
petovalentnih elemenata osnovni slobodni nosioci
elektriciteta su elektroni, a poto su oni negativno
naelektrisani, materijal dobija naziv poluprovodnik N
tipa. Petovalentni element daje slobodne elektrone, pa
se prema latinskom naziva donor. Donori predstavljaju
pozitivne jone. U poluprovodniku N tipa slobodni
elektroni su u veini i nazivaju se osnovni (veinski,
glavni) nosioci elektriciteta, dok su upljine, koje su u
manjini, sporedni (manjinski) nosioci.
Poluprovodnik p tipa
Ako se istom poluprovodniku, umjesto petovalentnih
elemenata dodaju male koliine primjesa trovalentnih
elemenata kao to su indij, galij, aluminij, atomi trovalentnog
elementa, koji su dodati kao neistoe, rasporedie se u
kristalnoj reetki tako da e biti okrueni sa etiri strane
etvorovalentnim atomima. Tri valentna elektrona trovalentnog
atoma ulaze u kovalentne veze sa atomima etvorovalentnog
elementa, koji ih okruuju, tako da etvrta kovalentna veza
ostaje nepopunjena zbog nedostatka jednog elektrona, odnosno
na tom mjestu se pojavljuje upljina.
Osnovni nosioci elektriciteta u poluprovodniku kome su dodate
trovalentne primjese jesu pozitivne upljine, pa se ovakav
materijal naziva poluprovodnik P tipa. Atomi trovalentnih
primjesa, da bi popunili upljine, primaju elektrone pa se ovi
elementi prema latinskom nazivaju akceptori. U poluprovodniku P tipa, osnovni nosioci elektriciteta
su upljine, a sporedni nosioci elektriciteta su negativni elektroni.
Kao osnovni materijal za formiranje poluprovodnika P ili N tipa koriste se germanij ili silicij. U novije
vrijeme Si je u potpunosti potisnuo Ge zbog svojih veoma dobrih osobina. Poluprovodniki elementi na
bazi Si manje su osjetljivi na promjene temperature okoline u odnosu na elemente na bazi Ge.
PASIVNE ELEKTRONIKE KOMPONENTE
Signal predstavlja neku elektrinu veliinu koja zavisi od vremena. U elektronici postoje dvije
vrste elemenata:
Elementi kod kojih dolazi do slabljenja signala kada prolazi kroz element pasivni i
Elementi koji se ponaaju kao izvor, kada signal prolazi kroz njih, vrijednost signala se
poveava aktivni
Pasivni elektroniki elementi su: otpornici, kondenzatori, zavojnice i transformatori.
Otpornici
Pod otpornicima se podrazumevaju komponente elektrinih kola ija se elektrina otpornost ne
moe zanemariti. Koriste se: za regulaciju struja i napona u elektrinim kolima, podeavanje radnih
reima aktivnih komponenata elektrinih kola, pretvaranje elektrinog rada u toplotu i sl.
73
Elektrina otpornost otpornika se obiljeava sa R. Jedinica za otpornost je Om (). Otpornost R
otpornika zavisi od njegove duine l, poprenog presjeka S i specifine otpornosti materijala od kojeg
je otpornik napravljen.
Specifina otpornost se najee izraava u mm
2
/m.
Kada se otpornik otpornosti R prikljui na stalni elektrini napon U u njemu se upostavlja struja jaine I
i na njemu se razvija snaga P ija vrednost zavisi od R i U (odnosno I):
Razvijena snaga P, koja se naziva snagom disipacije otpornika je ograniena, a time i vrijednost
prikljuenog napona U za svaki realni otpornik, kako ne bi dolo do njegovog oteenja ili unitenja
zbog prekomjerenog zagrijavanja. Stoga se svaki otpornik, bez obzira na vrstu i nain izrade,
karakterie sa sljedeih nekoliko osnovnih karakteristika:
- nominalna vrijednost otpornosti Rn
- nominalna snaga Pn
- radni napon Ur
- maksimalni napon Um
Vrijednosti nominalnih otpornosti i tolerancije otpornika nanose se na tijelo otpornika na sljedea dva
naina: a) ispisivanjem slovima i ciframa i b) bojama.
Vrste otpornika
U zavisnosti od kriterijuma koji se usvoje moe se izvriti podjela otpornika na vie naina.
Najjednostavnija podjela je na fiksne, promjenjive, polupromjenjive (trimer) i nelinearne otpornike na
osnovu toga da li im se otpornost moe mijenjati i kako se mijenja.
Na osnovu materijala od kojeg su napravljeni i naina izrade dijele se na: iane, od mase, slojne,
poluprovodnike i od specijalnih materijala (nelinearni otpornici).
Prema namjeni mogu biti: otpornici specijalne namjene i otpornici ope namjene (za ureaje iroke
potronje).
Podjela se moe izvriti na osnovu: tolerancije, vrijednosti otpornosti, snage disipacije, frekventnog
opsega u kome rade, stabilnosti karakteristika, dozvoljenog maksimalnog napona, pouzdanosti i slino.
Promjenjivi otpornici potenciometri su otpornici ija se vrijednost otpora moe podeavati. Spojni
simbol potenciometra i funkcionalna ema za odabiranje eljenog napona prikazani su na slici.
Ulazni napon U1 smanjuje se na napon U2 na izlazu djeljitelja
napona.
( )
1 1 2
U I R R +
2 2
U I R
2 2 2
1 1 2 1 2
( ) ( )
U I R R
U I R R R R

+ +
Iz jednaina zakljuujemo da je odnos izlaznog napona U2 i ulaznog
napona U1 srazmjeran odnosu otpora R2 i ukupnog otpora R1+R2.
Kondenzatori
74
Kondenzator je komponenta elektrinih kola ija se kapacitivnost C ne moe zanemariti. Po
konstrukciji, sastoji se iz dvije elektrode izmeu kojih se nalazi neki dielektrik. U elektrinim kolima
stalne jednosmerne struje jedna elektroda je naelektrisana pozitivnom koliinom elektriciteta Q, a
druga istom koliinom elektriciteta suprotnog znaka -Q. Elektrode kondenzatora se nazivaju jo i
oblogama ili ploama.
Karakteristike kondenzatora i kapacitivnost, kao osnovna karakteristika, prevashodno zavise od toga
koji je dielektrik upotrebljen u kondenzatoru. Kako se dielektrici dijele u osnovne dvije grupe, polarne
i nepolarne, tako se i kondenzatori, u zavisnosti od kog dielektrika su napravljeni, dijele na vie vrsta.
Prema rasponu kapacitivnosti, odnosno, oblastima korienja dielektrici se dijele na:
- Liskun, staklo, keramika sa malim gubicima (keramika tipa I ) i njima slini;
koriste se za kondenzatore ije su kapacitivnosti od nekoliko pF do nekoliko
stotina pF.
- Keramika sa velikom vrijednou dielektrine konstante (keramika tipa II i tipa
III); koristi se za kondenzatore kapacitivnosti od nekoliko stotina do nekoliko
desetina hiljada pF.
- Hartija i metalizirana hartija; koristi se za kondenzatore kapacitivnosti od nekoliko hiljada pF
do nekoliko F.
- Oksidni slojevi; koriste se za elektrolitske kondenzatore kapacitivnosti reda F i vee.
- Dielektrici u obliku folija, kao to su stirofleks, poliester, polikarbonat, itd;
koriste se za kondenzatore kapacitivnosti od stotinu pF do nekoliko F.
Dielektrina konstanta je veoma vana veliina kondenzatora, jer od nje direktno zavisi i vrijednost
kapacitivnosti.
Osnovni parametar koji karakterie kondenzator je kapacitivnost C, koja predstavlja koeficijent
srazmernosti izmeu koliine elektriciteta Q na pozitivnoj elektrodi i napona U izmeu pozitivno i
negativno naelektrisane elektrode. Dakle,
Kapacitivnost se izraava u faradima (F). Poto je farad vrlo velika jedinica, obino se koriste multipli
jedinice farad kao to su mikrofarad (F), nanofarad (nF) i pikofarad (pF).
Kapacitivnost kondenzatora zavisi od vrste dielektrika, njegovog geometrijskog oblika i dimenzija za
odreene radne uslove.
Kapacitivnost ploastog kondenzatora moe se odrediti pomou priblinog izraza:
gde je d - rastojanje izmeu ploa , a S povrina jedne ploe.
U sluaju kada se dielektrik ravnog ploastog kondenzatora sastoji od vie paralelnih slojeva debljine
d1,d2,d3..dn, relativnih dielektrinih konstanti 1,2,3...n, respektivno, kapacitivnost tog
kondenzatora se odreuje pomou priblinog obrasca:
Kod cilindrinih kondenzatora kapacitivnost se rauna po priblinom obrascu:
gde je l - duina cilindra, r1 - spoljanji poluprenik unutranjeg cilindra i r2 unutranji poluprenik
spoljanjeg cilindra.
Elektrina vrstoa predstavlja jednu od najznaajnijih karakteristika kvaliteta kondenzatora.
Elektrina vrstoa se ocjenjuje sljedeim veliinama: probojnim naponom, naponom ispitivanja i
radnim naponom.
Zavojnice - kalemovi
75
Induktivni element, odnosno kalem je dio (element) elektrinog kola iji koeficijent
samoindukcije (induktivnost) nije zanemarljiv. On se, konstruktivno, najee sastoji od izvjesnog
broja zavojaka ice namotanih na kalemskom tijelu koje je, po pravilu, napravljeno od magnetski
linearnog materijala (karton, keramika, pertineks, prepan, bakelit i sl.). U nekim sluajevima u
kalemska tijela se stavlja jezgro u obliku tapia ili nekog drugog oblika (magnetski zatvorene konture,
kao to su torusna, lonasta i druga jezgra), a u cilju poveanja induktivnosti.
Osnovna veliina koja karakterie kalem je njegova induktivnost. U optem sluaju induktivnost L
kalema se definie kao:
gde je Wm - ukupna energija magnetnog polja kalema, I - struja u kalemu.
U posebnom sluaju kada se energija lokalizovana u provodniku kalema moe zanemariti u odnosu na
energiju lokalizovanu van provodnika, u linearnim sredinama, induktivnost se moe priblino izraziti
kao kolinik sopstvenog fluksa i struje u kalemu koja stvara taj fluks:
gdje je N - broj navojaka kalema.
Jedinica za induktivnost je henri [H], a esto se koriste i multipli te jedinice nH, H i mH, jer u
zavisnosti od namjene kalema njegova induktivnost moe biti od nekoliko nH do nekoliko stotina mH.
Induktivnost dugakog cilindrinog kalema duine l, povrine poprenog preseka S sa N zavojaka ice,
bez jezgra ija je duina mnogo vea od prenika srednjeg navojka, moe se izraunati priblino,
korienjem obrasca:
gdje je o permeabilnost (magnetna propustljivost) vakuuma i iznosi:
Kod isto takvih kalemova duine l sa jezgrom je:
gdje je e - ekvivalentna relativna magnetna propustljivost jezgra ( = eo, gde je r - relativna
magnetna propustljivost, Seff - svedeni efektivni popreni presek kalema.
Transformatori
Prema definiciji transformatora koju je dala Meunarodna elektrotehnika komisija (IEC)
transformator je statiki aparat, koji pomou elektromagnetske indukcije, pretvara jedan sistem
naizmjeninih struja u jedan ili vie sistema naizmjeninih struja, iste frekvencije i obino razliitih
vrijednosti napona i struja.
Najjednostavniji transformator se sastoji od dva namotaja, primara i sekundara, spregnutih induktivno.
Primarni namotaj je povezan sa izvorom naizmjeninog napona, a u sekundaru se indukuje napon koji
je vii, nii, ili je jednak primarnom naponu. Prenos elektrine energije sa primara na sekundar obavlja
se posredno, preko energije indukovanog magnetnog polja. Otuda potie i naziv transformator, jer
transformaciju jednog naizmjeninog napona u drugi, omoguava transformacija elektrine energije u
energiju magnetnog polja na primaru, a zatim obrnut proces na sekundaru. Jezgro od feromagnetskog
materijala omoguava bolju spregu primara i sekundara, uz smanjenje neminovnih gubitaka.
Na slici je data osnovna ema transformatora sa jednim primarim i jednim sekundarnim namotajem.
76
Sklop za napajanje kod savremenih ureaja se danas ne moe zamisliti bez transformatora. Relativno
velike i teke mrene transformatore su zamjenili mali i lagani impulsni transformatori, koji u
sadejstvu sa poluprovodnikim elektronskim komponentama imaju funkciju sniavanja/poveanja i
ispravljanja napona.
Danas na tritu postoji veliki izbor razliitih tipova transformatora, fabriki prilagoenih za odreene
namjene, ali ta injenica ne treba da umanji vanost prouavanja i konstruisanja transformatora. esto
se namee potreba za realizacijom vanserijskih transformatora za specifine namjene, pa i
optimizacijom postojeih tipova, radi utede u cijeni kotanja ili poboljanju ukupnih karakteristika.
Da bi se stekao uvid u fizike pojave i da bi se postavile najbitnije jednaine transformatora, uvodi se
pojam savrenog transformatora.
Neka je N1 broj zavojaka primara, a N2 broj zavojaka sekundara. Kada se primarni namotaj prikljui na
izvor naizmjenine struje stvara se promjenljivo magnetno polje i indukuje se elektromotorna sila,
koja se rauna kao:
gdje je magnetni fluks u poprenom preseku jezgra primara.
Jednaina naponske ravnotee primara postaje:
odnosno, za primarnu stranu vai:
Isti magnetni fluks postoji i u zavojcima sekundara, pa se na krajevima sekundara indukuje takoe
elektromotorna sila, odnosno:
Djeljenjem ovih jednaina dobija se:
gdje je n karakteristian parametar transformatora koji zovemo odnos transformacije, i odreuje
odnos primarnog i sekundarnog napona, u zavisnosti od broja zavojaka primara i sekundara. Ako se
pretpostavi da je zanemarljiva magnetna otpornost magnetnog kola (tj. Fe), poto nema gubitaka,
snaga na primaru je jednaka snazi sekundara, tj:
odnosno:
Specijalni otpornici
Poluprovodniki elementi ija se otpornost mijenja sa porastom temperature nazivaju se
termikim otpornicima ili termistorima. Termistori u kojima porast temperature dovodi do smanjenja
otpornosti nazivaju se termistori sa negativnim temperaturnim koeficijentom otpora. U praksi se ova
vrsta termistora esto obiljeava sa NTC. Postoje i termistori sa pozitivnim temperaturnim
koeficijentom kod kojih se posebnim tehnolokim postupkom ostvaruje poveanje otpornosti sa
porastom temperature. Obiljeavaju se sa PTC i nazivaju se pozistori.
U pogledu primjene termistori se mogu podjeliti na grupu elemenata koji reaguju na promjenu
temperature okoline i grupu u kojoj su termistori sa direktnim zagrijavanjem, koji reaguju na promjene
temperature sopstvenog radnog tijela, izazvane promjenom struje kroz termistor. Termistori druge
77
grupe primjenjuju se za temperaturnu stabilizaciju parametara elektrinih kola i kao beskontaktni
termiki prekidai. Temperaturne karakteristike PTC i NTC prikazane su na slijedeoj slici:
R
T(C)
10
4
10
5
10
6
10
7
10
8
- 50 0 50
100
50 100
1
0.5
R
T(C)
Varistori su vrsta otpornika iji se otpor smanjuje sa porastom napona.
Ovi naponski otpornici nose oznaku VDR (Voltage Dependent
Resistor). Karakteristika varistora prikazana je na slici:
Varistori se koriste za stabilizaciju malih napona, kod prekidaa
za priguenje iskre, te za zatitu troila od napona veih od
nazivnih itd.
Magnetni otpornici mijenjaju svoj elektrini otpor, ako su podvrgnuti djelovanju promjenjivog
magnetnog fluksa. Otpor im raste sa poveanjem gustine magnetnog fluksa B (T). Pri konstantnoj
gustini fluksa, ovisnost struje o promjenjivom naponu nije linearna, pa zbog toga spadaju u grupu
nelinearnih otpornika.
Magnetni zavisni otpornici imaju veliku primjenu u tehnici mjerenja i automatske regulacije.
Zadaci pasivne komponente
Primjer 1: Izmedu ploa kondenzatora kapaciteta C=100 pF nalazi se staklo sa r = 7. Kolika je povrina
ploa ako se one nalaze na razmaku d = 0,5 cm ?
Primjer 2: Dva serijski spojena otpornika iskoritena su kao djeljitelj napona i spojeni su na napon U =
25 V . Ako je R1 = 20 izraunati koliki e biti napon na otporniku R2 i kolika je njegova vrijednost,
ako je I=0,5A.
78
R
U
Primjer 3: Kolika je induktivnost zavojnice koja ima 1000 navoja, ako u njoj vlada magnetni fluks
810
-7
Wb i kroz nju tece struja od 5 A ?
Primjer 4: Koliki je prenosni odnos transformatora spojenog na 220V, ako njegov izlazni napon iznosi
11V ?
Rjeenje:
20
11
220
2
1
2
1
n n
N
N
u
u
VOLT AMPERSKE KARAKTERISTIKE
Za analizu rada elektronikih
sklopova potrebno je poznavati
karakteristike elektronikih
elemenata. Njihova osnovna
karakteristika za ovu analizu
predstavlja zavisnost struje od
napona, koja predstavlja V A
karakteristiku, odnosno U I
karakteristiku. U dosadanjem
razmatranju pasivnih elektronikih
elemenata, vidjeli smo da imamo
linearne i nelinerne elemente. Svi
aktivni elementi su nelinearni i imaju
nelinearnu U I karakteristiku.
Slijedea ema prikazuje kolo za snimanje zavisnosti struje od prikljuenog napona, pri emu se kao
element moe uzeti i linearni i nelinearni elektroniki element.
E
P
R
V
A
linearni
ili
nelinearni
element
Napon se mijenja sa promjenom otpornosti promjenjivog otpornika P, a time se mijenja i jaina struje
koja se oitava na ampermetru A.

79
I ( A )
U ( V )
I ( A )
U ( V )
l i n e a rn a U - I k a r a k t e r i s t i k a
n e l i n e a r n a U - I k a r a k t e r i s t i k a
Korisni signal i radna taka
Za definiciju radne take, posmatrajmo jednostavno kolo sa diodom prikazano na slijedeoj
slici.
Kako odrediti struju i napon na diodi kada su vrednosti napona baterije V i otpornika R poznate? Dioda
je direktno polarisana i kroz nju tee znaajna struja. Mogu se napisati dvije jednaine. Jedna od njih
je nelinearna jednaina diode:
dok je druga jednaina po drugom Kirhofovom zakonu linearna:
Iz druge jednaine se dobija jednaina prave u sistemu ( ID, VD ):
koja se naziva radna prava.
Obje jednaine se mogu predstaviti grafiki, pa se i do reenja sistema jednaina moe doi grafikim
putem. Reenje sistema jednaina je presjek jednaine diode i radne prave definisane drugim
Kirhofovim zakonom i naziva se statika radna taka.
Statika radna taka moe se odrediti i matematikim
putem rjeavanjem sistema gornje dvije jednaine.
Na osnovu ovoga, radna taka se moe podeavati
promjenom otpornosti R i dovesti u podruje korisnog
signala.
PN SPOJ
Ranije smo rekli da se poluprovodnici P tipa dobivaju kada istom poluprovodniku dodamo
odgovarajue trovalentne primjese. Isto tako poluprovodnik N tipa se dobije dodavanjem petovalantnih
primjesa istom poluprovodniku. P N spoj nastaje spajanjem dva razliita tipa poluprovodnika. U
praksi se P N spoj dobiva unoenjem vee gustoe neistoa P tipa do neke dubine u slabije dopirani
poluprovodnik N tipa i obratno.
Radi razliitih gustoa pokretnih nosilaca oko granice, postoji jaka tenja da veinske upljine iz p-tipa
difundiraju u n-tip poluprovodnika, a veinski elektroni iz n-tipa u materijal p-tipa. Kad upljine
prijeu granicu, u materijalu n-tipa rekombiniraju se s veinskim slobodnim elektronima. Slino, kad
elektroni preu spoj u podruje p-tipa, rekombiniraju se s veinskim upljinama. S obje strane granice
ostvaruje se tako podruje praktino bez veinskih nositelja i naziva se prijelazno ili osiromaeno
(engl. depeletion) podruje.
Dijelovi osiromaenog podruja prestaju biti nabojski neutralni, jer nepomini ioni dopiranih materijala
ostaju bez ranije ravnotee s veinskim nositeljima. Nabojski nepokriveni donorski ioni ine
80
osiromaeno podruje blizu spoja unutar n-tipa poluvodia pozitivno nabijenim, dok podruje blizu
spoja unutar p-tipa materijala ostaje negativno nabijeno akceptorskim ionima (prostorni naboj).
Nastaje unutranje elektrino polje E usmjereno od pozitivnih prema negativnim ionima.
Elektrino polje na prijelaznom podruju stvara razliku potencijala VC koja se naziva potencijalna
barijera ili konaktni potencijal. Potencijalna barijera spreava daljnji tok veinskih nositelja preko
spoja pod ravnotenim uvjetima (kad ne tee struja jer su drift i difuzija su u ravnotei).
Jednodimenzijski prikaz idealnog simetrinog pn-spoja s raspodjelom naboja, el. polja i potencijala
Za silicij VC iznosi izmeu 0,5 i 0,8 V, za germanij izmeu 0,1 i 0,2 V, a za galijev arsenid oko 1,5 V.
Polarizacija pn spoja
Kad se na pn spoj primijeni vanjski
napon 0<VS<VC s pozitivnim potencijalom na
p-strani spoja (propusna polarizacija, engl.
forwardbiased), vanjsko se polje
suprotstavlja unutranjem, ukupna se razlika
potencijala na spoju smanjuje na VCVS, a
osiromaeno podruje suzuje.
Za VS=VC osiromaeno podruje iezne i
veinski se nositelji lako prenose preko
granice iza koje su manjinski i zbog
rekombinacije gustoa im opada.
Kad se pak na p-stranu spoja primijeni
negativni napon VS (reverzna polarizacija,
engl. reversed-biased), ukupna razlika
potencijala na spoju iznosi VC+|VS|,
osiromaeno podruje se iri i za veinske
nositelje barijera je jo tee savladiva.
Malobrojni manjinski nositelji omoguuju tek neznatnu struju preko spoja.
Kad se na pn-spoj s temperaturom T prikljui napon VS, tee struja:
gdje je IS struja zasienja (engl. saturation) ovisna o geometriji spoja i parametrima materijala, te
temperaturi.
Jednaina je pogodna za izraun struje i pri propusnoj (VS>0) i pri nepropusnoj polarizaciji (VS<0) pn-
spoja. Pri nepropusnoj polarizaciji struja je praktino jednaka struji zasienja IS. U propusnoj
polarizaciji jedinica se unutar zagrade moe zanemariti, te struja spoja raste eksponencijalno s
porastom prikljuenog napona VS.
81
V-A karakteristika
U veini elektronikih elemenata koristi se bitna znaajka poluvodikih materijala: mogunost
stvaranja zapornog sloja (poluvodike barijere). Poluvodika barijera posjeduje izrazitu nelinearnost
strujno-naponske ovisnosti, to pojednostavljeno znai da preko barijere u jednom smjeru struja moe
tei (kad je propusno polarizirana), a u drugom ne (tad je nepropusno ili zaporno polarizirana).
Elektroniki element koji sadri samo poluvodiku barijeru naziva se dioda.
U energetskoj elektronici se najee koristi pojednostavljena ili V A karakteristika tzv idealne diode,
dok u elektronici koristimo V A karakteristiku realne diode.
Ekvivalentne eme i parametri diode
Parametri poluprovodnikih dioda se definiu kao karakteristine vrijednosti pomou kojih se
definie kvalitet poluprovodnikih dioda.
Najvaniji parametri su:
- statika karakteristika diode
- najvea dozvoljena struja u direktnom smjeru
- pad napona na krajevima diode polarizovane u direktnom smjeru
- maksimalna dozvoljena struja u inverznom smjeru
- maksimalna dozvoljena snaga disipacije
- statika otpornost diode polarizovane u inverznom smjeru
- kapacitivnost pn spoja
Parametri poluprovodnikih dioda znaajno zavise od temperature okoline.
Kako se iz parametara diode vidi, ekvivalentna ema diode pored idealne diode, sadri i odreeni otpor
i kapacitet, koji definiu pad napona na krajevima diode polarizovane u direktnom smjeru, statika
otpornost diode polarizovane u inverznom smjeru i kapacitivnost pn spoja.
Takoe, moemo zakljuiti da ekvivalentna ema diode nije ista za direktnu i inverzno polarizovanu
diodu.
Ispravljake diode
Ranije smo vidjeli da dioda ima prekidaka svojstva. Naime, pri direktnoj polarizaciji idealna
dioda proputa struju, njen otpor je jedank nuli (zatvoren prekida). Pri inverznoj polarizaciji dioda ne
provodi struju, ima beskonaan otpor (prekida otvoren).
Ovakva svojstva diode vrlo dobro su iskoritena u elektronikim sklopovima za pretvaranje izmjenine
struje u istosmjernu, tzv. ispravljaima. Najjednostavniji je ispravlja sa samo jednom diodom odnosno
poluvalni ispravlja.
82
Najee se za pretvaranje izmjenine struje u istosmjernu koriste etiri ispravljake diode u tzv.
Grecovom spoju i u kombinaciji sa transformatorom za sniavanje ulaznoog napona napajanja.
Ovakvi sklopovi se koriste za napajanje elektrinom energijom u svim elektronikim ureajima.
Pored ovih osnovnih elemenata, sklopu se mogu dodati i kondenzatoru za peglanje talasnog oblika
izlaznog napona. Naravno, ispravljake diode imaju primjenu i u drugim vrstama sklopova: za bipolarno
napajanje, za mjerenje struje i napona itd.
Svjetlea dioda (LED)
LED dioda (light emitting diodes), kao to joj samo ime kae, ima osobinu da, pri direktnoj
polarizaciji, emituje svjetlost. Emitovana svjetlost moe biti (i najee je) iz vidljivog spektra
(crvena, uta,...), ili iz nevidljivog (infracrvena). LED diode se najee upotrebljavaju kao indikatori
nekog stanja, i, praktino, sreu se u skoro svim elektronskim ureajima. Polarizacija LED diode vri se
na nain prikazan na slici. Jedna od primjena (indikacija stanja) data je na slici, na kojoj je prikazan
jedan segmentni indikator za ispisivanje cifara, odnosno brojeva.
Slika a) LED kao indikator; b) Sedmosegmentni indikator cifara
Fotodiode i optoizolatori
83
Slika a) Fotodioda; b) Optoizolator.
Kod fotodioda normalan reim rada je pri inverznoj polarizaciji. Fotodiode imaju osobinu da, pod
uticajem svjetlosti, provode u inverznom smjeru. Napomenimo da, zavisno od intenziteta svjetlosti,
zavisi struja kroz diodu (pri jaoj osvjetljenosti i struja je jaa).
Mogue je, kombinacijom LED i fotodiode, da se dobije skoro idealan sklop za galvansko odvajanje, koji
se naziva optoizolator.
Varikap dioda
Kada je signal doveden na diodu brzopromjenljiv u vremenu, p-n spoj pokazuje odeene
reaktivne osobine, u prvom redu kapacitivnost. Ova osobine koristi se kod varikap diode, kod kojih je
inverzna polarizacije normalan reim rada. Promjenom napona inverzne polarizacije mijenja se
kapacitet diode, to se koristi u elektrinim kolima gdje je potrebna naponski kontrolisana
kapacitivnost.
Zener dioda
Normalan reim rada Zenerove diode je inverzna polarizacija pri naponu proboja. Zenerov
proboj nastaje pri relativno niskim naponima inverzne polarizacije (npr. 6V), to znai da se za male
promjene napona na diodi dobiju vrlo velike promjene struje, odnosno da napon na diodi ostaje
praktino konstantan i pri znatnim promjenama struje kroz diodu. Ova dioda se koristi za stabilizaciju
napona i dobijanje referentnih jednosmjernih napona. Strujno naponska karakteristika Zener diode
data je na slici.
Slika a) Karakteristika Zener diode; b) Simbol Zener diode.
84
Primjeri prorauna dioda
Primjer 1: Odrediti struju kroz kolo na slici ako je E = 10V i R = 1k.
Rjeenje: U ovakvim sluajevim se uzima da je napon na diodi koja provodi oko 0,7V. Za ovo kolo
prema II Kirhofovom zakonu vrijedi:
Ako se uzme UD1= UD2=0,7V, dobije se:
mA
V V
I 6 , 8
1000
4 , 1 10

Primjer 2: Nai struju kroz diodu na slici ako je

a) E=5V, R1=1k, R2=10k i napon na diodi koja provodi je 0,7V
b) E=5V, R1=1k, R2=1k i napon na diodi koja provodi je 0,7V
Rjeenje: a) Ovo kolo je nelinearno i struja se ne moe uvijek pronai primjenom Kirhofovih zakona.
Ovde se ne zna da li dioda uopte provodi ili ne provodi. Zbog toga najprije treba nai napon na
krajevima otpornika R1 i to kao da nema diode u kolu. Ovaj napon iznosi:
V
R R
R E
U 45 , 0
2 1
1
1

+

Vidimo da je napon na otporniku R1 nii od praga provoenja diode i da je struja kroz diodu jednaka
nuli.
b) Sada je napon na otporniku
V
R R
R E
U 5 , 2
2 1
1
1

+

Kada se prikljui dioda, ovaj napon postaje oko 0,7V, a na otporniku R2 preostalih 4,3V. Struja kroz
otpornik R2 je:
mA
V
I 3 , 4
1000
3 , 4
2

Struja kroz otpornik R1 je:

mA
V
I 7 , 0
1000
7 , 0
1

Struja kroz diodu iznosi:

mA I I I
D
6 , 3
1 2

85
PITANJA IZ ELEKTRONIKE I
1. ta je elektronika ?
2. Kako nastaju slobodni elektroni ?
3. ta su to upljine ?
4. Objasniti postupak provoenja struje u poluprovodnicima ?
5. ta je struja difuzije ?
6. Kako nastaje struja drifta ?
7. Koja je razlika izmeu pasivnih i aktivnih komponentni ?
8. Nabrojati pasivne komponente.
9. Kako se dijele otpornici ?
10. Koja je osnovna veliina koja karakterie kondenzator ?
11. ta su zavojnice ili kalemi ?
12. ta je transformator ?
13. Objasniti prenosni odnos transformatora.
14. Kako nastaje P tip poluprovodnika ?
15. Kako nastaje N tip poluprovodnika ?
16. Kako nastaje PN spoj ?
17. ta je potencijalna barijera ?
18. Koji se materijali najee koriste za izradu poluprovodnikih komponenti ?
19. Gdje se koristi ispravljaka dioda ?
20. ta je to svijetlea dioda ?
21. Objasniti varikap diodu.
22. Kako rade fotodiode ?
23. Koji je normalni reim rada Zenerove diode
86
ENERGETIKA
87
Uvod
Energija je pokreta naeg ivota. Koristimo ju da bismo radili. Ona osvjetljava nae gradove.
Pokree bicikle, vlakove, avione i ostala motorna vozila. Grije nae domove, omoguava kuhanje hrane
i sluanje muzike, daje nam sliku na televizoru. Pokree maine u tvornicama i traktore na farmama.
Energija dobivena od Sunca daje nam svjetlost tokom dana, sui nam odjeu, pomae biljkama da
rastu. Sve to radimo na neki je nain povezano s energijom.
Energija je definirana kao sposobnost obavljanja rada.
Kada jedemo, naa tijela pretvaraju energiju pohranjenu u hrani u energiju potrebnu za rad. Kada
trimo ili hodamo u naem se tijelu troi energija koju smo unijeli jedui hranu. Automobili, avioni,
arulje, brodovi i razne elektrine maine kada rade takoer pretvaraju energiju iz jednog oblika u
drugi.
Rad znai pokretanje neega, grijanje neega, osvjetljavanje neega. Sve navedeno samo je dio
razliitih oblika energije. Ali odakle energija dolazi?
Postoji mnogo izvora energije. U "Energetici" emo se uvjerit da energija omoguuje rad, te da je
vaan dio naeg svakodnevnog ivota.
ta je energija?
Energija je sposobnost obavljanja rada.
Energija se pojavljuje u razliitim oblicima. Postoji kemijska energija, elektrina energija, toplinska
energija, energija zraenja, mehanika energija i nuklearna energija. Vano je zapamtiti da se
energija ne moe ponititi ni stvoriti, ve samo moe promijeniti svoj oblik.
Oblike energije mogue je svrstati u razliite skupine i podijeliti prema razliitim karakteristikama.
Jedna od podjela je podjela na nagomilane (skupljene, pohranjene) i prijelazne oblike energije.
Nagomilani se oblici energije mogu odrati u svojem obliku kroz due vremensko razdoblje, dok se
prijelazni oblici javljaju kratkotrajno. Prijelazna se energija pojavljuje kad nagomilana energija
mijena svoj oblik ili kad nagomilana energija prelazi s jednog sistema na drugi (s jednog tijela na
drugo).
Kako mjerimo energiju?
Energija se mjeri na mnotvo naina.
Osnovna jedinica za energiju je dul (joule), nazvana prema engleskom fiziaru Jamesu Prescottu
Jouleu (1818-1889). On je otkrio da je toplina jedna vrsta (oblik) energije. Obiljeava se slovom "J".
Energija se moe izraavati i u drugim jedinicama, primjerice u kalorijama, kilovat-satima ili
britanskim toplinskim jedinicama.
FOSILNA GORIVA
Ugalj
Postoje tri glavna oblika fosilnih goriva: ugljen, nafta i prirodni plin. Sva tri su nastala prije
stotine milijuna godina, otuda potie ime fosilna goriva. Period u kojemu su nastala fosilna goriva zove
se karbon, dio geoloke ere paleozoika. Ime karbon nastalo je od ugljika (lat. carbonus), osnovni
element ugljena i ostalih fosilnih goriva.
Period karbon traje od 360 do 286 milijuna godina prije nae ere. U to vrijeme, zemlja je bila
prekrivena movarama s velikim drveem, papratima i ostalim velikim biljkama s liem. Voda i more
je bilo puno algi. Alge su zapravo milijuni sitnih biljaka.
Glavni depoziti fosilnog goriva su iz peroida karbona. Kako su drvea i biljke umirale, tonule su na dno
movara i oceana. Stvorili su slojeve spuvastog materijala zvanog treset. Tokom vie stotina godina
treset je prekrivena pijeskom, glinom i ostalim materijalom koji se pretvorio u sedimentarne stijene.
Sve vie i vie stijena se gomilalo na vrh drugih stijena i teilo sve vie i vie. Poelo je pritiskati
treset. Treset je bio stiskan i stiskan sve dok voda nije izala iz njega i napokon, nakon milijuna godina,
pretvorio se u ugljen, naftu i prirodni plin.
88
Ugljen je tvrda tvar koja lii na crno obojani kamen. Sastavljen je od ugljika, vodika, kisika, duika i
razliitih udjela sumpora. Postoje tri vrste ugljena: antracit, mrki ugljen i lignit. Antracit je najtvri i
ima najvie ugljika, to daje vei energetski sadraj. Lignit je najmeki i ima mali udio ugljika, no puno
vodika i kisika. Mrki ugljen je izmeu. I danas se moe nai prethodnicu ugljena, treset se u mnogim
zemljama upotrebljava kao izvor energije.
Najranije poznato koritenje ugljena bilo je u Kini. Ugljen iz Fu-Shun rudnika u sjeveroistonoj Kini je
moda bio koriten za taljenje bakra prije skoro 3000 godina. Kinezi su smatrali da je ugljen kamen
koji moe gorjeti.
Ugljen se moe nai na mnogo mjesta u svijetu. Ugljen se iskopava iz zemlje upotrebom mnogih
metoda.. Neki su rudnici ugljena mree okomitih i vodoravnih okana duboko pod zemljom u koje rudari
silaze pomou dizala ili vlakova kako bi kopali ugljen. Drugi nain iskopavanja ugljena je povrinski
kop. Tada se maknu slojevi zemlje iznad depozita ugljena i ugljen se iskopa. Nakon to je iskopan sav
ugljen slojevi zemlje se vraaju natrag.
Ugljen se zatim transportira vlakovima i brodovima, a takoer i cijevima.
Slika 1. Rad termoelektrane na ugalj
Nafta
Nafta je drugo fosilno gorivo. Nastala je takoer prije vie od 300 milijuna godina. Neki
znanstvenici tvrde da su mali diatomi izvor nastanka nafte. Diatomi su morske ivotinje veliine glavice
igle. One pretvaraju sunevu svjetlost direktno u pohranjenu energiju. Nakon to su uginuli, diatomi su
padali na dno ondje su pokopani ispod sedimenta i drugih stijena. Stijena stie diatome i energija u
njihovim tijelima ne moe izai. Ugljik se pod velikim tlakom i visokom temperaturom nakon nekog
vremena pretvara u naftu. Kako se zemljina kora pomicala i nabirala stvarali su se depovi gdje se
moe nai nafta i prirodni plin.
Kako je gospodarstvo raslo, potranja za naftom je rasla zbog rasta potranje za gorivom za svjetiljke.
Petrolej je poeo zamjenjivati kitovo ulje u svjetiljkama jer je cijena kitovog ulja bila visoka. U to
vrijeme je veina petroleja dolazila iz destilacije ugljena u tekuinu ili skidanjem s povrine jezera,
ba kako su to radili Indijanci.
1859 Edwin L. Drake pronaao je na naftu u blizini Titusville u Pennsylvaniji. Otkrio je naftu ispod
zemlje i nain kako da ju pumpa transportira na povrinu. Iz izvora je pumpao naftu u drvene bave.
Nafta i prirodni plin nalaze se ispod zemlje izmeu nabora stijena i u dijelovima stijena koji su porozni
Nabori stijena su nastali kako se zemljina kora pomicala.
Da bi nale naftu i prirodni plin kompanije bue tlo do nalazita smjetenog duboko ispod zemljine
kore. Nafta i prirodni plin se zatim crpe iz zemlje pomou naftnih klackalica i prebacuju do potroaa
cijevima (naftovodi i plinovodi) ili brodovima (tankeri).
Najvei svjetski proizvoai nafte su zemlje oko Perzijskog zaljeva, Sjeverna Amerika i Rusija. Sirova
nafta mora biti rafinirana (proiena) da bi se mogla koristiti.
U naftnim rafinerijama sirova nafta je, pomou postupka destiliranja sirove nafte, preraena u
razliite vrste proizvoda. Sirova nafta se prerauje u razne proizvode: umjetno gnojivo, umjetne
tkanine, etkice za zube, plastine boice, kemijske olovke. Sve to dolazi iz nafte. Postoji tisue
drugih proizvoda koji dolaze iz nafte. Gotovo sva plastika dolazi iz nafte.
Direktni proizvodi nastali u rafinerijama su benzin, dizel, kerozin (za avione), lo ulje (za grijanje u
kuanstvima), laki mazut (za brodove) i teki mazut za termoelektrane.
89
Prirodni plin
Negdje izmeu 6000 i 2000 godina pne, naeni su prvi izvori prirodnog plina u Iranu. Radilo se
na poetku o izvorima u kojima je plin bio zapaljen, vjerojatno munjom. Slino, druge su izvore onda
zapalili ljudi i koristili se njima kao "vjenim vatrama" za vrijeme religijskih obreda oboavatelja vatre.
Prirodni plin je smjesa plinova lakih od zraka. Sadri veinom plin metan. Metan je jednostavan
kemijski spoj ugljika i vodika. Kemijska formula je CH4; jedan atom ugljika i oko njega etiri atoma
vodika. Ovaj plin je veoma zapaljiv.
Prirodni plin je obino smjeten blizu naftnih polja. Ispumpava se i transportira cijevima do skladita i
potroaa. Prirodni plin obino nema mirisa i bezbojan je. Prije nego to se dostavi potroaima
mijea se, zbog sigurnosnih razloga, s kemikalijama koje daju jaki neugodan miris.
tedite fosilna goriva!
Milijunima godina stvarala su se fosilna goriva. Mi se danas koristimo gorivima koja su se stvarala
vie od 300 milijuna godina, prije doba dinosaurusa. Jednom kada ih nestane, vie ih nikada ne e
ponovno biti. Zato tedite fosilna goriva. Ona nisu obnovljiva, nemogue ih je ponovno napraviti.
Moemo utediti fosilna goriva tedei energiju.
ENERGIJA BIOMASE
Biomasa je tvar koja se obino smatra smeem. Biomase su stvari to lee naokolo - granje,
vrtni otpad, ostaci od usjeva, komadii drveta, kora i piljevina iz pilana. Biomasa, meutim, moe ak
obuhvaati i stare gume i stajsko gnojivo. Va otpad, papirnati proizvodi koji se ne mogu reciklirati u
druge proizvode od papira kao i drugi kuanski otpad, uobiajeno se alje na deponij. Va otpad sadri
pritom i neke vrste biomase koje se mogu opet iskoristiti. Recikliranje biomase za gorivo i druge svrhe
smanjuje potrebu za odlagalitima smea.
Stvari za koje izgleda da nikome ne trebaju mogu se upotrijebiti za proizvodnju elektrine energije,
topline, komposta ili goriva. Materijali za kompost su istrunute biljke ili prehrambeni proizvodi
pomijeani u kompostnu hrpu i razasuti po tlu da pomognu rast biljaka.
Biomasa funkcionira vrlo jednostavno. umski otpad, granje drvea i drugi otpaci sakupljaju se zajedno
u velike kamione. Kamioni prevoze otpad iz tvornica i farmi do elektrane na biomasu. Tu se biomasa
ubacuje u velike lijevke i zatim u pe gdje biomasa izgara. Toplinom koja se oslobaa zagrijava se voda
u kotlu, koja se pretvara u vodenu paru, da bi se energija pohranjena u pari iskoristila za okretanje
rotora turbine i generatora, odnosno pretvorila u elektrinu energiju.
Biomasa se takoer moe dobiti s odlagalita otpada. Kada se otpad razgrauje oslobaa se plin metan.
U odlagalite se postave cijevi te se metan moe sakupljati. Zatim se plin spaljuje u termoelektrani
kako bi se proizvela elektrina energija. Ova se vrsta biomase naziva deponijski plin.
Slina stvar moe se napraviti u stajama. Na mjestima gdje se uzgaja mnogo ivotinja, stoke, pa ak i
pilia - proizvodi se gnojivo. Kad se gnojivo razgrauje ono takoer isputa plin metan slino kao i
otpad. Taj se plin moe spaljivati na samoj farmi te tako proizvoditi energiju potrebnu za rad farme.
Biomasa je i obnovljivi izvor energije jer biljke koje stvaraju biomasu mogu rasti uvijek iznova.
Danas se jo uvijek otkrivaju novi naini upotrebe biomase. Jedan je nain proizvodnja etanola,
tekueg alkoholnog goriva. Etanol se moe koristiti u specijalnim vrstama automobila koji koriste
alkohol umjesto benzina i dizela. Alkohol se moe i kombinirati s benzinima. To takoer smanjuje
ovisnost o nafti - neobnovljivom izvoru energije.
GEOTERMALNA ENERGIJA
Geotermalna energija postoji otkad je stvorena Zemlja i predstavlja unutranju kaloriku
energiju Zemlje. Zemlja se sastoji od jezgre, plata i kore. Plat, sloj izmeu jezgre i kore, sastoji se
od uarenog tekueg stijenja koje se naziva magma. Zemljina kora pluta na tom tekuem platu. Kad
se magma probije kroz povrinu zemlje, kroz vulkan, naziva se lava. Na svakih 100 m dubine
temperatura stijenja raste za 3 stepena Celzijusa. Ako bi se spustili na 3000 m, doli bismo do
temperature kljuanja vode.
Duboko ispod povrine voda ponekad dospije do vrue stijene i pretvori se u kipuu vodu ili paru.
Kipua voda moe dosegnuti temperaturu od preko 150 stepeni Celzijusa, a da se ne pretvori u paru jer
90
je pod visokim pritiskom. Kad ta vrua voda dospije do povrine kroz pukotinu u zemljinoj kori, zovemo
je vrui izvor, ili ako eksplodira u zrak, gejzir.
Vrui izvori se irom svijeta koriste kao toplice, u zdravstvene i rekreacijske svrhe. Vruom vodom iz
dubine Zemlje mogu se grijati staklenici i zgrade. Na Islandu, koji je poznat po gejzirima i aktivnim
vulkanima, mnoge zgrade i bazeni griju se geotermalnom vruom vodom.
Vrua voda i para iz dubine zemlje mogu se korisititi za proizvodnju elektrine energije. Bue se rupe u
zemlji i cijevi sputaju u vruu vodu. Vrua voda ili para (pod niim pritiskom vrua voda pretvara se u
paru) uspinje se tim cijevima na povrinu. Geotermalna elektrana je kao svaka druga elektrana, osim
to se para ne proizvodi izgaranjem goriva ve se crpi iz zemlje. Daljnji je postupak s parom isti kao
kod konvencionalne elektrane: para se dovodi do turbine koja pokree rotor elektriogi generatora.
Nakon turbine para odlazi u kondenzator, kondenzira se (ukapljuje) da bi se tako dobivena voda
injektirala natrag u geotermalni izvor.
Iako je temperatura u dubini zemlje visoka, povrinski sloj zemlje nije toliko vru. Na prva 3 m ispod
povrine, primjerice, temperatura je stalna i iznosi izmeu 10 i 16 stupnjeva Celzijusa. Geotermalna ili
"povrinska" toplinska pumpa moe iskoristiti razliku u temperaturi povrine i unutranjosti Zemlje za
grijanje ili hlaenje zgrada. U tlo u blizini zgrade poloe se cijevi kroz koje struji tekuina i slui za
izmjenjivanje topline izmeu vode i tla, te se stoga naziva izmjenjiva topline. Zimi toplina iz zemlje
preko izmjenjivaa topline zagrijava zrak koji struji u zgradu. Ljeti je proces obrnut: vrui zrak iz
unutranjosti zgrade preko izmjenjivaa topline prelazi na relativno hladnije tlo. Toplina uklonjena
ljeti iz zraka moe se iskoristiti za grijanje vode.
ENERGIJA VODE
Kad pada kia u planinama, voda se slijeva u potoke i rijeke koji teku prema morima. Voda koja
se kree ili pada moe se iskoristiti za razliite svrhe, pa tako i za rad. Energija je, kao to znate,
sposobnost obavljanja rada, a voda u pokretu ima kinetiku energiju koja se moe preobraziti i u
mehaniki rad, a time i u elektrinu energiju.
Danas se voda u pokretu iskoritava za proizvodnju elektrine energije u hidroelektranama. Hidro znai
voda, prema grkoj rijei hydor to znai voda. Dakle, hidroelektrane su elektrane koje energiju vode,
njezinu potencijalnu i kinetiku energiju, pretvaraju u elektrinu energiju. Brana u hidroelektrani
omoguuje kontrolu toka rijeke. Brana stvara jezero, akumulacijsko jezero, koje slui kao priuva
vode. Akumulirati znai skupljati. Brana ne mora nuno stvarati akumulacijsko jezero, ve moe samo
preprijeiti tijek rijeke kako bi usmjerila vodu. U svakom sluaju voda koja dotie rijekom usmjerava
se kroz postrojenje hidroelektrane.
Voda iza brane tee kroz cjevovod i kroz sapnice (cijevi posebnog oblika) meu lopatice rotora turbine
koji se zbog toga okree. Turbina je slina propeleru, iako malo drugaije izgleda jer se pokree vodom
koja je znatno gua od zraka. Rotor turbine okree rotor generatora kako bi se proizvela elektrina
energija. Proizvedena elektrina energija prenosi se na velike daljine kroz prijenosnu
elektroenergetsku mreu do domova, tvornica, ureda, kola i drugih mjesta gdje je potrebna.
Hidroelektrane se obino nalaze na rijekama u brdovitim predjelima, iako se hidroelektrane nekad
grade na velikim rijekama koje teku kroz ravnije predjele.
Slika 2. Izgled jedne hidroelektrane
91
NUKLEARNA ENERGIJA
Jo jedan oblik energije je nuklearna energija, energija pohranjena unutar atoma. Zakon o
ouvanju energije govori da tvar i energija ne mogu nastati iz niega niti nestati, ve se samo mogu
pretvarati iz jednog oblika u drugi; tvar i energija tvore materiju.
Tvar se moe preobraziti u energiju, a energija u tvar. Poznati svjetski znanstvenik Albert Einstein
definirao je matematiki izraz koji objanjava ovaj fenomen: E = mc
2
. Energija E jednaka je proizvodu
mase tvari m i kvadrata brzine svjetlosti, c. Shvativi takav odnos izmeu tvari i energije, znanstvenici
su omoguili izradu atomske bombe ali i pretvorbu nuklearne u mehaniku, pogon brodova i
podmornica, i elektrinu energiju.
Stari Grci smatrali su da je najmanja struktura u prirodi atom. No, za jo manje, subatomske estice
nisu znali prije 2000 godina. Atomi su graeni od manjih estica jezgre, s protonima i neutronima, i
elektrona koji krue oko jezgre poput Zemlje oko Sunca.
Nuklearna fisija
Atomsku jezgru mogue je raspoloviti to za posljedicu ima veliku koliinu osloboene toplinske
i svjetlosne energije. Vrlo mala koliina tvari sadri vrlo veliku koliinu energije. Ova se energija,
nadzirano oslobaana, moe upotrijebiti za proizvodnju elektrine energije.
Nuklearna elektrana koristi uran (uranij) kao nuklearno gorivo. Uran je kemijski element koji se vadi u
obliku rudae u rudnicima diljem svijeta. Potom se prerauje u posebnim postrojenjima u konaan
proizvod gorivnu tabletu. Dugaki metalni uplji valjci pune se gorivnim tabletama tvorei gorivne
ipke, nuklearno gorivo, koje se postavljaju u reaktor nuklearne elektrane.
Pojam nuklearna fisija podrazumijeva dijeljenje izvornog atoma na dva fisijska produkta. Atomi urana
cijepaju se tokom kontrolirane lanane reakcije fisije. U lananoj reakciji estice osloboene
cijepanjem atoma (neutroni) pogaaju druge atome urana koji se dalje cijepaju. U nuklearnim
elektranama koriste se posebne regulacijske ipke za kontrolu broja tako nastalih neutrona i time
kontrolu brzine odvijanja lanane reakcije.
Slika 3. Jednostavan koncept nuklearnog reaktora
U sluaju nekontrolirane lanane reakcije, valja naglasiti, nemogua je eksplozija nuklearne elektrane
poput nuklearne bombe. Ovakvi uslovi ne postoje u nuklearnom reaktoru nuklearne elektrane. Drugim
rijeima, ni u kojem sluaju, bez obzira na teinu kvara, nuklearna elektrana (nuklearni reaktor) ne
moe eksplodirati poput nuklearne bombe.
Kontrolirana lanana reakcija u nuklearnim elektranama meutim stvara radioaktivni materijal koji
potencijalno moe tetiti ljudima u sluaju njegova isputanja (oslobaanja) i irenja u okoliu te ga se
stoga mora zadrati unutar nuklearne elektrane i kasnije pohraniti u nedostupna odlagalita. Nuklearne
elektrane imaju zato jaku betonsko-elinu zatitnu kupolu ija je uloga zadrati radioaktivnost
(radioaktivni materijal) unutar kupole u sluaju kvara u nuklearnoj elektrani zbog kojeg bi radioaktivno
zraenje moglo prodrijeti u okolicu elektrane.
92
Posljedica lanane reakcije je osloboena toplinska energija koja zagrijava vodu to struji kroz jezgru
(nuklearno gorivo) nuklearnog reaktora. Stoga, umjesto "klasinog" izgaranja fosilnog goriva, nuklearne
elektrane koriste lananu reakciju fisije za pretvorbu energije unutar atoma u toplinsku energiju.
Ovako zagrijana voda u reaktorskoj jezgri prolazi zatim kroz izmjenjiva topline (parogenerator) gdje
zagrijava skup cijevi kroz koje protjee sekundarna voda od koje nastaje vodena para. Tako nastala
para pokree turbinu vezanu na sinhroni generator.
Nuklearna fuzija
Drugi oblik nuklearne energija naziva se fuzija. Fuzija je proces spajanja manjih (lakih) jezgara
atoma u teu jezgru uz oslobaanje toplinske energije. Na Suncu se odvija proces nuklearne fuzije
etiri atoma vodika u atom helija to daje toplinu, svjetlost i druge vrste zraenja.
Znanstvenici ve dulje vremena rade na kontroli nuklearne fuzije, nastojei napraviti fuzijski reaktor
za proizvodnju elektrine energije. No, problemi su se pojavljivali kod kontrole fuzijske reakcije u
ogranienom prostoru.
Prednosti su fuzije u odnosu na fisiju to nastaje manje radioaktivnog materijala i to je "gorivo" za
nuklearnu fuziju, vodik primjerice, praktiki neiscrpljivo.
ENERGIJA MORA
Svjetska e nas mora i oceani moda jednog dana moi opskrbljivati sa svom potrebnom
energijom za ivot i rad. Danas postoji vrlo malo elektrana koje se koriste energijom mora, a i
postojee elektrane su uglavnom male.
Postoje tri osnovna naina za iskoritavanje energije mora: koritenje energije valova, koritenje
energije plime i oseke te koritenje temperaturnih razlika u vodi.
Energija valova
Energija valova, mehanika energija, transformirana je Suneva energija. Valove, naime,
uzrokuju vjetrovi, koji nastaju kao posljedica razlika u pritisku zraka, a te pak razlike razlike nastaju
zbog razliitog zagrijavanja pojedinih dijelova Zemljine povrine. Stalni (planetarni) vjetrovi uzrokuju
stalnu valovitost na odreenim podrujima i to su mjesta na kojima je mogue iskoritavanje njihove
energije za pokretanje turbine povoljno.
Jedan od naina je da val ulazi u prostoriju te istiskuje zrak iz nje. Taj zrak pokree turbinu koja onda
moe pokretati generator. Kada val izlazi iz prostorije, zrak ulazi u prostoriju kroz prolaz koji je inae
zatvoren. Drugi nain je upotrijebiti vertikalno kretanje valova (gore - dolje) za pokretanje klipa
unutar cilindra. Taj klip takoer moe pokretati generator. Veina sistema koji koriste energiju valova
male su snage, ali se mogu koristiti za, na primjer, napajanje signalne plutae ili manjeg svjetionika.
Energija plime i oseke
Energija plime i oseke ne potjee od Suneve energije, nego od gravitacijske sile (privlane
sile) Mjeseca i Sunca koja djeluje na vodu u oceanima. U osnovi, koritenje energije plime i oseke
slino je koritenju energije vodotoka rijeka: energija vode pokree turbinu, koja pokree generator, i
tako se proizvodi elektrina energija. Za energijsko iskoritavanje plime i oseke potrebno je odabrati
pogodno mjesto na obali, na kojem je visoka plima, uz mogunost - izgradnjom pregrade (brane) -
izolacije dijela morske povrine radi stvaranja akumulacijskog bazena. Za vrijeme plime, naime, voda
ulazi u akumulacijski bazen, koji se zatim zatvara branom. S nastupanjem oseke, zbog nastale visinske
razlike izmeu razina vode u bazenu i moru (voda u bazenu ostaje na maksimalnoj koti, a razina mora
opada), potencijalna se energija vode u bazenu moe iskoristiti kao i u obinoj hidroelektrani: iz
bazena voda se isputa kroz turbinu u more na padu koji je jednak razlici izmeu razine vode u bazenu
93
i morske razine. Proputanjem vode kroz turbine snizuje se razina vode u bazenu sve dok razlika razina
ne postigne neki minimum uz koji turbina jo moe raditi. Kad je taj minimum postignut, obustavlja se
pogon turbine - do idue plime.
Ako su turbine, meutim, dvosmjerne (turbine kroz koje voda moe strujati kako u jednom tako i u
drugom, suprotnom smjeru), slian postupak ostvaruje se i prilikom nadolaenja (podizanja razine)
mora za vrijeme plime: u tom sluaju brana sprijeava ulaz vode u bazen sve do trenutka nastajanja
visinske razlike izmeu razina vode mora i one u bazenu. Nakon toga doputa se da voda iz mora kroz
turbine struji u bazen. Dakako, ni upotrebom dvosmjernih turbina, proizvodnja elektrine energije
nee biti neprekidna (kontinuirana): ritmiki se prekida u razdobljima postizanja visinke razlike izmeu
razina vode u bazenu i moru.
Da bi se isplatilo iskoritavanje energije plime i oseke, potrebno je barem 5 metara visinske razlike
izmeu plime i oseke. U svijetu postoji mali broj mjesta gdje je razlika izmeu plime i oseke toliko
velika. Neke su elektrane koje koriste tu energiju ve u pogonu. Najvea je u Francuskoj, elektrana La
Rance, snage 240 MW. Elektrana je poela raditi 1966. g. Njena snaga je otprilike 1/5 snage nuklearne
elektrane ili elektrane na ugljen. To je jedina vea elektrana u svijetu koja se koristi energijom plime i
oseke. Sljedea po snazi je elektrana Annapolis u Kanadi, snage 17 MW.
Unutranja kalorika energija mora
Ideja nije nova. Francuski inenjer Jacques D'Arsonval jo je 1881. godine iznio ideju za
pretvaranje unutranje kalorike energije mora u korisni oblik energije iskoritavanjem razlike u
temperaturama mora na povrini i dubini. Povrina mora naime topla je jer ju zagrijava sunce, dok je
more ispod povrine hladnije. Zato ronioci koriste ronilaka odjela, ona im uvaju tjelesnu toplinu.
Mogue je izgraditi elektrane koje e iskoritavati tu razliku u temperaturi za proizvodnju elektrine
energije. Potrebno je, meutim, najmanje 20C razlike izmeu tople povrine i hladne dubine da bi se
proizvodila elektrina energija. Prva i jedina (zasad) takva elektrana, snage 22 kW, izgraena je 1919.
godine uz obalu Kube. Pokazala je tehniku mogunost iskoritavanja unutranje kalorike energije
mora, ali se odustalo od daljnje gradnje takvih postrojenja zbog visokih trokova izgradnje.
SUNEVA ENERGIJA
Energijom Sunca koristimo se oduvijek, od kad postoji ljudski rod. Sunce je nebesko tijelo,
zvijezda najblia Zemlji, bez nje je opstanak ivota na naem planetu nemogu. Na razliite naine
koristimo Sunevu energiju svakodnevno; primjerice, kad suimo rublje. Biljke uz pomo Sunevog
zraenja rastu i na taj nain proizvode hranu koju jedu ivotinje. Kao to je opisano u fosilnim
gorivima, iz biljaka i ivotinja, koje su se prije vie stotina milijuna godina raspadale bez prisustva
zraka, nastali su nafta, plin i ugljen. Drugim rijeima, fosilna goriva koja danas koristimo u stvari
predstavljaju davno uskladitenu Sunevu energiju.
Izravno ili neizravno, sva energija koju iskoritavamo potjee od Sunca ili drugih zvijezda. Ni nuklearna
energija nije iznimka: atomi urana koji se koriste u nuklearnoj energetici nastali su prilikom eksplozije
zvijezde - nove.
Na koje se naine koristimo Sunevom energijom?
Zagrijavanje vode
U prolosti se energija Sunca naveliko koristila za zagrijavanje vode potrebne u kuanstvu.
Meutim, kad su se na tritu pojavila fosilna goriva pristupane cijene, zagrijavanje vode plinom ili
lo-uljem istisnulo je tradicionalnu upotrebu Suneve energije.
Danas interes za koritenje Suneve energije u pripremi potrone tople vode ponovno raste zbog
rastue cijene fosilnih goriva kao i zbog jaanja svijesti o potrebi ouvanja okolia. Savremena oprema
za proizvodnju tople vode - kolektori Suneve topline -montira se na krov kue. U njima se nalaze
cijevi s vodom koja se zagrijava pod utjecajem Sunevih zraka.
94
Suneve termoelektrane
Suneva energija moe se iskoristiti i za proizvodnju
elektrine energije. Neke Suneve termoelektrane upotrebljavaju
zakrivljena ogledala koja usmjeravaju Sunevo zraenje na cijev u
aritu ogledala. Kroz cijev protjee voda koja se pod utjecajem
fokusiranog zraenja zagrijava i pretvara u paru. Ta se para koristi za
pokretanje turbine i proizvodnju elektrine energije.
Osnovni problem kod solarnih elektrana je taj da one rade samo dok
sja Sunce, dok za oblanih dana ili tokom noi ne mogu proizvoditi
elektrinu energiju. Zbog toga se u nekim postrojenjima koristi tzv.
hibridna tehnologija - tokom sunanih razdoblja u njima se koristi
energija Sunca, a u ostalo vrijeme para se proizvodi upotrebom
fosilnih goriva, pa elektrana moe biti stalno u pogonu.
Druga izvedba Suneve termoelektrane je elektrana sa sredinjim
tornjem. U ovom se sluaju oko velikog spremnika fluida, sredinjeg
tornja, postavlja polje ogledala koja reflektiraju Sunevo zraenje i
usmjeravaju ga prema spremniku. Ugrijani fluid koristi se za
proizvodnju pare koja pokree turbinu i generator. Tokom dana
ogledala prate poloaj Sunca, pa ih nazivamo heliostatima.
Slika 4. Suneva elektrana sa
sredinjim tornjem
Fotonaponska energija
Upotrebom Sunevih solarnih elija energija Suneva zraenja izravno se pretvara u
elektrinu energiju. Suneve elije nazivaju se i fotonaponskim elijama (skraeno: FN), a esto se
koriste na potroaima malih snaga, primjerice na depnim raunarima. Prve FN elije razvijene su
pedesetih godina prolog stoljea za potrebe istraivanja svemira. Izrauju se od silikona.
Kad Sunevo zraenje obasja FN eliju, dio njegove energije predaje se elektronima i oni se oslobaaju
i pomiu prema povrini elije, zbog ega se javlja neravnotea u broju elektrona izmeu gornje i
donje strane elije. Kad se strane elije spoje vodiem, kroz njega e potei struja. Pojedinane elije
spajaju se u fotonaponske panele, a oni u polja. Neka polja smjetaju se na ureaje koji prate pomak
Sunca, pa se nagibom prilagoavaju uglu upadnog Sunevog zraenja. Elektrina energija iz FN elija
moe se upotrijebiti za rasvjetu, za rad kuanskih aparata, ili se skladiti u akumulatorima. U razvoju
su i automobili koji za pogon koriste FN elije. Ipak, kad se spomene upotreba FN elija, veina ljudi
pomisli na svemirske satelite.
ENERGIJA VJETRA
Kinetika energija vjetra moe se pretvoriti u druge
oblike energije - mehaniku ili elektrinu energiju.
Energija vjetra koristi se i u vjetrenjaama. U Nizozemskoj
se vjetrenjae stoljeima koriste za pokretanje pumpi za
vodu u nizinskim predjelima. Vjetar takoer pogoni i
mlinove za mljevenje brana ili kukuruza, na slian nain
na koji u vodenicama mlinove pogoni potencijalna energija
vode.
Vjetar danas znamo koristiti i za proizvodnju elektrine
energije u vjetroelektranama. Ureaj za proizvodnju
elektrine energije iz kinetike energije vjetra ne zovemo
vjetrenjaa nego vjetroturbina. Znai, vjetrenjae pogone
mlinove za brano ili kukuruz, odnosno pumpe za vodu, a
vjetroturbine nam slue u vjetroelektranama za
proizvodnju elektrine energije.
Slika 5. Vjetroturbina
95
Kako rade vjetroelektrane?
Vjetar okree lopatice vjetroturbine privrene na osovinu povezanu s mjenjakom kutijom. U
mjenjakoj kutiji se pomou mehanizma s zupanicima poveava brzina vrtnje osovine. Mjenjaka je
kutija s jedne strane spojena na osovinu turbine, a s druge na osovinu velike brzine vrtnje. Ta osovina
okree rotor generatora te se tako proizvodi elektrina energija.
Svaki se vjetar ne moe na ovaj nain iskoristiti za proizvodnju elektrine energije. Ponekad je brzina
vjetra prevelika - stoga turbina ima konicu. Konica ne dozvoljava turbini vrtnju s prevelikim brojem
okretaja.
Iako se to ini mnogo, da bi se na jednom mjestu proizvelo to vie elektrine energije, vjetroturbine
se grade u velikim grupama. Takve se grupe zovu vjetroelektrane. Vjetroelektrane se, naravno, grade u
predjelima gdje vjetrovi najee puu i gdje je brzina puhanja pogodna. Veliki problem s njima je to
vjetar ne pue stalno. Osim toga, preslab i prejak vjetar ne moe se iskoristiti u vjetroelektrani. Da bi
vjetroturbina uspjeno radila, brzina vjetra mora biti vea od dvadesetak kilometara na sat. Tek vjetar
takve brzine moe pokretati lopatice turbina dovoljno brzo da bi se elektrina energija proizvodila.
Tri najvee vjetroelektrane u Kaliforniji su dovoljne za napajanje cijelog grada veliine San Francisca.
To su Atamont Pass, San Gorgonio Pass, i Tehachapi. Od ukupne svjetske elektrine energije
proizvedene vjetrom, 11% se proizvodi u Kaliforniji. Zemlje koje takoer koriste puno energije
dobivene iz vjetroelektrana su Danska i Njemaka.
OBNOVLJIVI I NEOBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
Kada smo razmatrali opskrbu Svijeta fosilnim gorivima - naftom, ugljenom i prirodnim plinom
ustanovili smo da se oni zbog stalne upotrebe polako iscrpljuju. Fosilna goriva nisu obnovljivi oblik
energije: ona se ne mogu nanovo iskoritavati, kad se jednom potroe, nema ih vie.
Sunce je toliko golem izvor energije da ga, s obzirom na nae, ljudske potrebe, smatramo beskonano
velikim. Zbog toga energiju koju Sunce stalno odailje u Svemir i koje, mali djeli, neprekidno dolazi
do Zemlje, nazivamo obnovljivim oblikom energije. Obnovljivim oblicima energije nazivamo i sve one
oblike energije koji su neposredna posljedica Suneve aktivnosti (Sunevog zraenja): energija vode
(vodotoka), energija vjetra, energija valova, plime i oseke i unutranja kalorika energija mora.
Svi su drugi oblici energije, kojima se ovjeanstvo slui, neobnovljivi: fosilana goriva (ugljen, nafta i
prirodni plin), nuklearna goriva, Zemljina unutranja kalorika energija koja se pojavljuje na povrini
(topli izvori), unutranja kalorika energija u Zemljinoj unutranjosti (koja se obnavlja radioaktivnim
raspadanjem urana i torija, koje Zemlja sadri u velikim koliinama, i unutranja kalorika energija jo
uvijek pohranjena u Zemlji od trenutka postanka Zemlje), te laki atomi potrebni za fuziju. Ti su oblici
energije, ma kako bila velika koliina energije pohranjena u njima, ogranieni: jednog e dana biti
iscrpljeni. Dakako, njihovo trajanje ovisi o intenzivnosti njihovog iskoritavanja.
Obnovljivi izvori energije nazivaju se esto istim budui da se njihovim iskoritavanjem u postupcima
pretvorbe u korisne oblike energije (mehaniku, toplinsku, kemijsku i rasvjetnu) manje oneiuje
okoli negoli pretvorbama neobnovljivih oblika energije. Primjerice, emisije iz automobila koji
upotrebljavaju benzinska i dizel goriva te tvornice i postrojenja koja sagorijevaju naftu, vie
(negativno) utjeu na okoli. Oneien zrak pritom sadri i takozvane staklenine plinove.
Stalna istraivanja uinila su obnovljive izvore mnogo pristupanijim danas nego prije 25 godina.
Trokovi energije iz vjetra pali su s 40 US centi na 5 US centi po kilovatsatu. Troak elektrine energije
dobivene fotonaponskim sistemima pao je s preko 1 US dolara po kilovatsatu u 1980. na gotovo 20 centi
po kilovatsatu danas. Trokovi etanolskog goriva smanjeni su s 4 US dolara po galonu u ranim 1980-im
na 1,20 US dolara danas.
Ali postoje i prepreke razvoju obnovljivih izvora energije. Na primjer, solarna toplinska energija,
dobivena skupljanjem Sunevih zraka kolektorima (esto preko velikih ogledala), zauzima velike
povrine zemljita za takvo postojanje. To utjee na prirodna stanita biljka i ivotinja koje tamo ive.
Na okoli takoer utjeu zgrade, ceste, dalekovodi i transformatori koji se trebaju izgraditi. Tekuina
koja se najee koristi kod proizvodnje elektrine energije iz solarnih sistema vrlo je toksina i moe
doi do izlijevanja. Solarne ili fotonaponske elije koriste isti tip tehnologije kao proizvodnja silicijskih
ipova za raunare. U procesu proizvodnje koriste se toksini kemikalije. Toksine kemikalije
upotrebljavaju se i u proizvodnji baterija koje uvaju elektrinu energiju proizvedenu iz sunca preko
noi ili za oblanih dana. Proizvodnja ove opreme takoer utjee na okoli. Dakle, iako obnovljivi izvori
energije ne isputaju tetne plinove u zrak niti koriste dragocjeno fosilno gorivo, oni ipak imaju
odreeni utjecaj na okoli. Razvoj energije iz vjetra takoer nailazi na prepreke prvenstveno zbog
96
koritenja zemljita. Prosjena vjetroelektrana zauzima 7 ha zemlje za proizvodnju jednog megavata
elektrine energije to je dovoljno za opskrbu 750 do 1000 kuanstava. Ipak farme i panjaci mogu
koristiti isto zemljite ispod vjetroturbina. Vjetroelektrane mogu izazvati i eroziju tla u nekim
podrujima. Najee vjetroelektrane ometaju prirodni vidik jer se obino lociraju na rubu ili upravo
ispod ruba horizonta. Dogaaju se i usmrenja ptica zbog sudara s vjetroturbinama. Ta su pitanja
predmet daljnjih istraivanja.
Proizvodnja geotermike energije iz Zemljine kore je uglavnom prostorno ograniena. To znai da se
postrojenja moraju izgraditi na mjestima bogatima geotermikom energijom. Para koja izlazi iz zemlje
ponekad moe biti jako agresivna i izazvati koroziju i puknue cjevovoda. Elektrana na geotermiku
energiju ponekad kota neto vie od elektrane na plin jer se u trokove moraju ukljuiti i trokovi
buenja.
Kod hidroelektrana postoji zabrinutost glede utjecaja brana na okoli. Ljudi se raseljavaju, a najbolje
poljoprivredne povrine i ume se poplavljuju. Nizvodno od brane mijenjaju se kemijske, fizike i
bioloke karakteristike rijeke i porjeja.
Za razliku od fosilnih goriva koja oneiuju atmosferu, obnovljivi izvori imaju manji utjecaj na okoli.
Proizvodnja iz obnovljivih izvora ima odreene nedostatke uglavnom povezane s upotrebom velikih
povrina zemljita koje utjee na ivotinjska stanita i krajolik.
BUDUI IZVORI ENERGIJE
Fosilna goriva nastala su prije i u doba dinosaurusa, iz uginulih biljaka i ivotinja. Njihovim
raspadom postupno su nastajali ugljen, nafta i prirodni plin. Taj je proces trajao milijunima godina.
Danas se koristimo fosilnim gorivima starim vie od 65 milijuna godina. Ona se ne mogu obnoviti niti
ponovno stvoriti. Zato ih moramo tedjeti i pronalaziti nove naine opskrbe energijom iz neiscrpnih
izvora kao to su Sunce i vjetar primjerice. Neki predlau da ponemo upotrebljavati vodik.
Vodik je plin bez boje i mirisa, koji ini 75% ukupne mase svemira. Vodik se na Zemlji nalazi samo u
kombinaciji s drugim elementima kao to su kisik, ugljik i duik. Da bi se mogao upotrebljavati kao
izvor energije, treba ga odvojiti od tih elemenata. Vodik se moe izdvojiti iz spojeva, koji se nazivaju
ugljikovodici, primjenom topline - taj proces naziva se "reformiranje" vodika. Tako nastaje vodik iz
prirodnog plina. Vodik se moe dobiti i elektrolizom vode, tj. razdvajanjem vode na njene sastavne
dijelove, vodik i kisik, pomou elektrine energije. Danas se vodik najvie upotrebljava u proizvodnji
amonijaka, proiavanju nafte i proizvodnji metanola. Takoer se koristi kao gorivo za svemirske
letjelice i u gorivnim elijama koje astronaute opskrbljuju toplinom, elektrinom energijom i pitkom
vodom.
Gorivna elija je ureaj koji izravno pretvara kemijsku u elektrinu energiju. Moemo je zamisliti kao
bateriju koja se stalno nadopunjuje novim "gorivom" (vodikom i kisikom) tako da nikad ne "gubi" naboj.
Vodik je gorivo visoke ogrjevne moi s bitnom povoljnou u odnosu na fosilna goriva: njegovim
izgaranjem ne oneiuje se okoli - jedini nusproizvod izgaranja ista je voda. U budunosti bi se
stoga vodik trebao u veim koliinama od dananjih upotrebljavati za pogon vozila i zrakoplova, kao i
opskrbu energijom domova i ureda.
Upotreba vodika u gorivnim elijama
Gorivne elije mogu sluiti kao izvor topline i elektrine energije u zgradama, te kao izvor
elektrine energije za vozila. Automobilske kompanije razvijaju vozila s gorivnim elijama. U takvom
vozilu gorivna elija pretvara kemijsku energiju vodika (uskladitenog u vozilu) i kisik iz zraka u
elektrinu energiju koja pogoni elektrini motor. Iako gorivne elije idealno rade na isti vodik, u
bliskoj budunosti najvjerojatnije e biti punjene prirodnim plinom, metanolom ili ak benzinom.
Reformiranje tih goriva omoguit e postojea energetska postrojenja - benzinske pumpe, plinovodi i
sl. U budunosti bi se vodik mogao koristiti i kao nositelj energije, slino kao elektrina energija.
Pomou nositelja energije energija se pohranjuje, transportira i dostavlja potroaima u upotrebljivom
obliku. Na primjer, obnovljivi izvori energije ne mogu stalno proizvoditi energiju. Sunce ne sja uvijek.
Energija Sunca, meutim, moe se pohraniti u vodik, do trenutka dok ne bude potrebna, te se putem
vodika prenijeti na mjesto potronje. Neki strunjaci smatraju da je vodik gorivo na kojem e se u
budunosti temeljiti cijela gospodarstva, slino kao to su to fosilna goriva danas. Smatraju da e vodik
uspjeno zamijeniti fosilna goriva, pa ak i elektrinu energiju kao danas najpogodniji oblik energije u
sluajevima kada energiju treba prenositi na velike udaljenosti. No takav je scenarij vrlo daleka
budunost.
97
Sateliti na Sunevu energiju
Jedan prijedlog za dobivanje energije u budunosti je da se u orbitu oko Zemlje postave golemi
sateliti. Oni bi skupljali energiju Sunca, pretvarali je u elektrinu energiju i odailjali je na Zemlju
putem mikrovalova ili nekako drugaije. Iako takva energija ne bi proizvodila staklenine plinove,
mikrovalne zrake mogle bi loe utjecati na zdravlje. esto lansiranje raketa takoer moe tetiti
gornjoj atmosferi. Tako da ideja sa satelitima po svoj prilici ne dolazi u obzir.
Ostale ideje
Neki ljude tvrde da su izumili ureaje za proizvodnju energije koji e "spasiti planet". No ni
jedan od tih ureaja nije dokazan, niti teoretski niti fizikalno. Zapravo se radi o perpetuum mobile
ureajima koji se kose s uvrijeenim zakonima fizike. Prema dananjim znanstvenim spoznajama,
energija ne moe biti stvorena ni iz ega, dakle ne postoji "besplatna energija".
to je s antimaterijom? to je s energijom koju koriste u Zvjezdanim stazama i drugim djelima
znanstvene fantastike? Ideje su zanimljive i dijelom ak imaju znanstvenu podlogu, ali su jo uvijek
fikcija. Ipak, moda jednog dana netko smisli energetski sustav, zasnovan na materiji i antimateriji,
koji e iz temelja izmijeniti nain na koji shvaamo energiju i svemir.
ZAKLJUAK
Mudro koritenje energije je odgovornost svih nas radi osiguravanja dovoljnih koliina energije
za budunost. Uinkovito koritenje i uvanje energije je na svima nama, a pogotovo na onima koji
osmiljavaju nove energetske tehnologije za budue koritenje.
Svi energetski izvori izazivaju nekakve uinke na okoli od kojih su najpoznatiji efekt staklenika,
globalno zagrijavanje i zagaenje zraka. Zabrinutost zbog tih uinaka i sigurnosti opskrbe energijom
dovela je do poveanog zanimanja i ulaganja u razvoj obnovljivih energetskih izvora poput suneve,
geotermalne, vodika, energije vjetra i energije valova.
Koritenje fosilnih goriva i nuklearne energije morat e se nastaviti sve dok ih nove i ie tehnologije
ne budu u mogunosti zamijeniti.
98
PITANJA IZ ENERGETIKE
1. ta je energija?
2. Koja je jedinica za energiju?
3. Vrste fosilnih goriva?
4. Objasniti nastanak uglja i naine njegove upotrebe.
5. Objasniti postupka vaenja nafte.
6. Koja su najvea nalazita nafte?
7. Objasniti nain rada geotermalne elektrane.
8. Energija vode i naini njena iskoritenja.
9. Objasniti nuklearnu fisiju.
10. Objasniti nuklearnu fuziju.
11. Kako se moe iskoristiti energija mora?
12. Objasniti koritenje suneve energije za zagrijavanje vode.
13. Objasniti nain rada suneve termoelektrane.
14. Kako se koristi fotonaponska energija?
15. Kako rade vjetroelektrane?
16. Koji su obnovljivi, a koji neobnovljivi izvori energije?
17. Nedostaci i tetnosti koritenja obnovljivih izvora energije?
18. Nedostaci i tetnosti koritenja neobnovljivih izvora energije?
19. Koji su mogui budui izvori energije?
20. Kako rade gorive elije?
21. Zbog ega je vano racionalno koritenje energije?
99
ELEKTRONIKA II
100
TRANZISTOR
Princip rada
Tranzistor se sastoji od dva p-n spoja, kod kojih je jedna oblast zajednika za oba spoja, i
naziva se baza. Zavisno od toga kakvog je tipa zajednika oblast, razlikuju se n-p-n i p-n-p tranzistori.
Oblasti s jedne i druge strane baze, iako od istog tipa poluprovodnika, nisu identine. Naime, jedna je
jae dopirana od druge. Prikljuak na jae dopiranoj oblasti naziva se emitor E, a na drugoj oblasti
kolektor C.
Razmotrimo sada tzv. aktivni reim rada n-p-n tranzistora, pri emu se slina analiza moe provesti i za
p-n-p tranzistor. U aktivnom reimu, spoj baza emitor mora biti direktno polarisan, dok spoj baza
kolektor treba inverzno polarisati, kao to je to pokazano na slici 1.
Slika 1 Tranzistor n-p-n tipa u aktivnom reimu rada - principijelna ema
U ovom sluaju, elektroni, koji su glavni nosioci u emitoru E, nesmetano prolaze potencijalnu barijeru
spoja emitor baza i prelaze u oblast baze. Treba napomenuti da je, zbog velike dopiranosti emitora,
broj slobodnih elektrona mnogo vei nego broj upljina u njemu. Obzirom da je baza p tip
poluprovodnika, za oekivati bi bilo, da se u njoj rekombinuje veliki broj elektrona iz emitora.
Meutim, do toga nee doi, poto je baza tehnoloki izvedena tako da ima veoma malu irinu, takvu
da samo neznatan broj elektrona uspije da se rekombinuje u njoj.
Veinski dio elektrona, koji se nije rekombinovao u bazi, difuzijom dolazi do drugog spoja baza
kolektor, koji je, kao to je ve reeno, inverzno polarisan (njegovo polje ima smjer suprotan kretanju
elektrona). Takvo polje pogoduje kretanju elektrona, odnosno, ono ih ubrzava i prosljeuje kolektoru
C. Kako je smjer struje suprotan smjeru kretanja elektrona, vidimo da se, na ovaj nain, struja iz
kolektora, uz male izmjene, prenosi do emitora.
Simboli n-p-n i p-n-p tranzistora dati su na slici 2.
Slika 2 Simbol bipolarnog tranzistora za tipove: a) n-p-n; b) p-n-p
Statike karakteristike tranzistora
Za bolje razumijevanje rada tranzistora, veoma vane su njegove statike karakteristike. One
predstavljaju grafike prikaze odnosa ulaznih, ili izlaznih struja, i ulaznih, ili izlaznih, napona. Prije
prelaska na samu analizu, potrebno je jednu od elektroda (prikljuaka) uzeti za zajedniku. Neka to
bude, u ovom sluaju, emitor. Tada se kae da je tranzistor u spoju sa zajednikim emitorom. Spoj sa
zajednikim emitorom je za praksu najinteresantniji sluaj. Osim toga, postoje i spoj sa zajednikom
bazom i spoj sa zajednikim kolektorom. Tipini izgledi familija: ulaznih, prenosnih i izlaznih
karakteristika, za tranzistor u spoju sa zajednikim emitorom, dati su na slici 3.
Sa familije ulaznih karakteristika, vidi se da se, poveanjem napona kolektor-emitor, pomou koga se
vri inverzna polarizacija spoja baza-kolektor, struja baze smanjuje, jer se, poveanjem napona
inverzne polarizacije, poveava irina oblasti prostornog tovara, to ima za posljedicu smanjenje
efektivne irine baze, odakle slijedi i smanjenje struje rekombinacije u bazi, i poveanje struje
inverzno polarisanog p-n spoja, te se, na taj nain, smanjuje i rezultantna struja baze. Poveanjem
101
napona kolektor - emitor, poveava se struja kolektora Ic, zbog toga to se, u uoj bazi, rekombinuje
manji broj elektrona dospjelih iz emitora.
Na izlaznim karakteristikama, oznaena su dva reima rada tranzistora; zasieni i aktivni. Pri aktivnom
reimu kolektorske struje su praktino nezavisne od napona kolektor-emitor. Zavisnost ipak postoji, i
ogleda se u blagom nagibu karakteristika. S druge strane, reim zasienja nastupa pri direktnoj
polarizaciji oba p-n spoja (sama granica je kada su naponi kolektor-emitor i emitor-baza jednaki, jer
je, u tom sluaju, napon kolektor-baza, koji je razlika ova dva napona, jednak nuli). Sa statikih
karakteristika je oigledno, da je, u aktivnom reimu, kolektorska struja zavisna samo od ulaznog
napona baza-emitor, odnosno od ulazne struje baze, to nije sluaj kada je tranzistor u zasienju.
Slika 3 Statike karakteristike tranzistora: a) Ulazna; b) Prenosna; c) Izlazna
Pri radu sa tranzistorom, neophodno je poznavati ogranienja koja postoje u pogledu dovedenih
napona na njegovim krajevima, kao i struja kroz njega, pri kojima nee doi do njegovog oteenja.
Unutar tih ogranienja nalazi se tzv. oblast sigurnog rada tranzistora. Ta oblast ograniena:
maksimalnom snagom disipacije iznad koje bi se tranzistor zagrijavao do oteenja, naponom proboja
inverzno polarisanog p-n spoja i maksimalnom strujom pri kojoj nee doi do pregorijevanja veza
unutar kuita tranzistora.
Posebne vrste tranzistora, kod kojih se struja uspostavlja zahvaljujui djelovanju elektrinog polja,
nazivaju se tranzistori sa efektom polja. Postoji vie vrsta, ali mi emo razmatrati samo JFET, ili,
skraeno, FET (field effect transistor).
FET (field effect transistor)
FET-ovi su tranzistori koji se sastoje od po dvije oblasti p ili n tipa poluprovodnika izmeu kojih
se nalazi jae dopirana oblast (kanal) suprotnog tipa. Zavisno od toga da li je kanal n ili p tipa,
razlikuju se n kanalni i p kanalni FET-ovi, iji simboli su dati na slici 4.
Slika 4 Simboli n-kanalnog i p-kanalnog FET-a
102
Na slici 4: sa G je oznaen prikljuak koji se naziva gejt (analogan bazi kod bipolarnog tranzistora), D
predstavlja drejn, a S sors (analogni kolektoru i emitoru, respektivno). Da bismo analizirali rad n
kanalnog FET-a, posmatrajmo njegovu strukturu sa naponima polarizacije prikazanim na slikama 5a i
5b.
a) b)
Slika 5 Principijelne eme FET-a: a) bez b) sa prikljuenjem napona VDS
Sa slike 5, jasno je da FET, kao i bipolarni tranzistor, ima dva p-n spoja, pri emu su, u ovom sluaju,
oba inverzno polarisana naponom VGS. Za uspostavljanje struje od drejna ka sorsu, koristi se elektrino
polje dobijeno pomou izvora VDS . Pod uticajem elektrinog polja, elektroni se kreu od sorsa ka
drejnu, to ima za posljedicu struju suprotnog smjera.
TIRISTORI
Tiristor je poluprovodnika komponenta ije su karakteristike veoma bliske idealnom
prekidau. Naime, tiristori imaju dva mogua stanja. U jednom stanju impedansa tiristora je vrlo
velika, a struja kroz njega praktino je jednaka nuli. U drugom stanju, impedansa tiristora je praktino
jednaka nuli, to znai da praktino ne predstavlja nikakav otpor proticanju struje kroz njega, ve je
struja kroz njega ograniena samo spoljnjim otporom. Prelazak iz jednog u drugo stanje vri se
najee kontrolisano.
Tiristor se realizuje za struje od nekoliko ampera do nekoliko kiloampera, i za napone od nekoliko
desetina volti do nekoliko kilovolti. Njegova struktura prikazana je na slici 6a, a njegov simbol na slici
6b.
Slika 6 Tiristor: a) Struktura; b) Simbol
Kako se vidi sa slike 6a, tiristor ine slojevi p-n-p-n, posmatrajui od anode prema katodi. Kod
tiristora, pored anode (A) i katode (K), postoji jo jedna elektroda G (gate) na sloju p2, koja se naziva
upravljaka elektroda. Sloj p2 realizuje se kao dosta tanji od ostalih slojeva. Spoljanji slojevi (p1 i
n2) realizuju se kao jako dopirani, a unutranji slojevi (n1 i p2) kao slabo dopirani.
Kada je anoda A na niem potencijalu od katode, tada su spojevi 1 i 3 inverzno polarisani, tiristor je
zatvoren i kroz njega ne moe da tee struje (osim veoma slabe inverzne struje). Ovo stanje
predstavljeno je inverznom ili zapornom karakteristikom na slici 7. Kada je anoda na viem potencijalu
od katode, (kolo upravljake elektrode otvoreno), tada su spojevi 1 i 3 direktno polarisani, dok je spoj
2 inverzno polarisan, opet je tiristor zatvoren, tj struja kroz tiristor nee tei, odnosno moe da tee
samo struja jednaka inverznoj struji spoja 2. Ovo stanje predstavljeno je karakteristikom blokiranja
tiristora na slici 7. Dakle, pri otvorenom upravljakom kolu (na elektrodi G nema napona) tiristor ne
provodi struju, bez obzira da li je na anodi pozitivan ili negativan napon u odnosu na katodu.
I u opsegu zaporne (inverzne) karakteristike i u opsegu karakteristike blokiranja, tiristor praktino
predstavlja otvoren prekida (impedansa tiristora vrlo velika, struja kroz tiristor zanemarljivo mala).
103
Pri inverznom naponu Vimax i pri direktnom naponu Vdmax , koji predstavljaju karakteristine parametre
tiristora, i koji su priblino jednaki po intenzitetu, dolazi do tzv. lavinskog proboja. Ne treba dozvoliti
da doe do lavinskog proboja, jer tada moe doi do razaranja tiristora.
Slika 7 Karakteristike tiristora
Naglasimo da smo do sada razmatrali rad tiristora pri otvorenom kolu upravljake elektrode G.
Dovoenjem razliitih napona na upravljaku elektrodu G, moe se upravljati naponom otvaranja
("paljenja") tiristora Vot. Naime, kad je G pozitivno u odnosu na K, to omoguava da se u sloj p2 uvedu
dodatni nosioci, to omoguava da se tiristor prevede iz opsega blokiranja u opseg provoenja tiristora.
U tom sluaju, tiristor se moe posmatrati kao dvije redno vezane diode. Na prevoenje tiristora iz
stanja blokiranja u stanje provoenja moe se djelovati i jainom upravljake struje. Jaa upravljaka
struja izaziva "paljenje" tiristora pri niem naponu Vd.
Napomenimo takoe, da prelazak tiristora iz stanja blokiranja u stanje voenja zavisi i od temperature
na spojevima. Pri viim temperaturama spojeva, prelazak iz stanja blokiranja u stanje voenja deava
se pri niem direktnom naponu. Ako je temperatura spoja nedozvoljeno visoka, moe se desiti da
tiristor uopte ne moe da blokira. Zbog toge se hlaenju tiristora mora posvetiti posebna panja.
Kada se tiristor otvori, tj. kad pree u stanje provoenja, nije vie neophodna struja upravljakog kola,
da takvo stanje odrava. Dakle, za otvaranje tiristora dovoljno je na G dovesti naponski impuls
relativno kratkog trajanja, jer se stacionarno stanje provoenja tiristora uspostavlja relativno brzo
(reda s). Nakon dovoenja u stanje provoenja, tiristor moe ponovo zatvoriti (blokirati) tek nakon
to se smanji napon do neke vrijednosti, koja e sniziti struju kroz kolo ispod neke vrijednosti
karakteristine za tiristor (struja odravanja tiristora). Zatvaranje tiristora moe se, dakle, vriti samo
snienjem napona na njegovim krajevima, tj. Smanjenjem struje kroz njega ispod vrijednosti struje
odravanja.
Tiristori imaju veoma irok spektar primjene. Mogu se koristiti kao prekidai, ispravljai naizmjenine
struje u jednosmjernu, pretvarai jednosmjerne struje u naizmjeninu, pretvarai naizmjenine struje
jedne uestanosti u naizmjeninu struju druge uestanosti.
INTEGRISANA KOLA
Kada je na jednom kristalu proizvedeno vie tranzistora, dioda i pasivnih elemenata (R,C), koji
su meusobno povezani, dobiju se kola koja nazivamo integrisana kola (monolitska). Za kristal
silicijuma, na kome je realizovano integrisano kolo, u upotrebi je naziv ip (Chip). Pri proizvodnji
integrisanih kola, mora se voditi rauna da pojedini elementi moraju biti meusobno izolovani. Zatim,
proizvodnja pasivnih elemenata (kondenzatora i otpornika) sasvim se razlikuje od proizvodnje dioda i
tranzistora.
Postoji vie tehnika proizvodnje integrisanih kola. Naveemo samo tehniku izolovanja i tehniku
tankih filmova.
Jedan jedini kristal silicijuma, koji ini integrisano kalo, moe da sadri veliki broj razliitih
elemenata; tranzistora, dioda, otpornika i kondenzatora. Broj elemenata moe da iznosi ak i vie
hiljada. Ovako veliki broj aktivnih i pasivnih elemenata postavlja niz problema. Najvaniji meu njima
su razmjetaj elemenata, interno povezivanje i poveanje gustine pakovanja. Ogranienje u gustini
pakovanja je disipirana snaga. Naime, svaki element disipira (rasipa) odreenu snagu, to rezultira
poveanjem temperature ipa, a time utie i na vrijednosti performansi elemenata ipa.
104
OSNOVI POJAAVAKE TEHNIKE
Pojaanje naizmjeninih signala, jedna je od najvanijih primjena aktivnih elektronskih
elemenata. No, i u drugim primjenama, u osnovi primjene stoji rad aktivnog elementa kao pojaavaa.
Aktivni elementi se mogu upotrijebiti za pojaanje struje, napona i snage, mada ove primjene ne treba
smatrati striktno odvojenim. Naime, kada se govori o pojaavau napona, treba smatrati da je
pojaava prevashodno namijenjen pojaanju napona, to ne znai da izlazna snaga nije daleko vea
od ulazne.
Mjerni pojaavai
Osnovni zadatak mjernih pojaavaa je pojaanje slabih strujnih i naponskih signala, dobijenih
pri mjerenju razliitih fizikih veliina. Ulazna (mjerena) veliina Xul dovodi se na ulaz pojaavaa
(sl.8), a na njegovom izlazu dobije se pojaana elektrina veliina Xiz.
Slika 8 Blok ema pojaavaa
Zahvaljujui pomonom izvoru, sa koga se dovodi napon Up, generalno, snaga na izlazu pojaavaa
viestruko je vea od snage koju pojaava uzima na ulazu. Zavisno od izvedbe pojaavaa postie se
manje ili vie pouzdan odnos izmeu izlazne i ulazne veliine. Pojaanje ulazne veliine moe se
ostvariti upotrebom tranzistora, magnetnih pojaavaa i sl.
Od pojaavaa se redovno zahtijeva stalan odnos izmeu izlazne i ulazne veliine, tj. zahtijeva se
stalno pojaanje A:
Generalno, ovaj odnos nee biti konstantan, ve e zavisiti od veliina ulaznog i pomonog napona kao
i od "starenja" upotrebljenih elemenata u pojaavau, iji se parametri tokom vremena mogu
promijeniti. Zadovoljavajua stabilizacija pojaanja se postie primjenom negativne povratne sprege.
Slika 9 Pojaava sa negativnom povratnom spregom a) Naponskom, b) Strujnom
Na 9a prikazana je naponska negativna povratna sprega, kod koje se na ulaz pojaavaa dovodi napon
U'ul, proporcionalan izlaznom naponu. Njegov smjer je suprotan smjeru ulaznog napona Uul. Pravilnim i
preciznim izborom otpornika R1 i R2 moemo dobiti dovoljno pouzdano stalno pojaanje A. Istina,
pojaanje sa povratnom spregom neto je manje od pojaanja bez povratne sprege, ali je ono znatno
manje podlono promjenama. U opisanom pojaavau trai se stalan odnos izlaznog i ulaznog napona.
Meutim, ee se trae pojaavai sa stalnim odnosom izlazne struje i ulaznog napona. Ovakvi
pojaavai nazivaju se pojaavai sa strujnim izlazom, prikazan na sl.9b, kod kojega se negativna
povratna sprega ostvaruje tako to se na ulaz pojaavaa dovodi pad napona RIiz. I ovdje povratna
sprega uzrokuje smanjenje pojaanja.
105
Tranzistor kao pojaava
Do sada smo razmatrali samo tranzistor prikljuen na jednosmjerne napone. i koristili smo
njegove statike karakteristike. Posmatrajmo sada vezu tranzistora, takoe sa zajednikim emitorom,
u ijem se izlaznom kolu nalazi otpornik Rp i spoljnji napon U, a na ulaz je doveden napon uul, koji,
pored jednosmjernog napona napajanja U0, sadri i promjenljivi napon signala
Slika 10 ema tranzistora sa zajednikim emitorom
Kada se na ulaz tranzistora dovede i promjenljivi ulazni napon us, tada e se taj napon superponirati sa
postojeim jednosmjernim naponom U0, pa je ulazni napon:
Dakle, rezultantni ulazni napon e se mijenjati u ritmu promjene napona signala, to ima za posljedicu
promjene struje baze od vrijednosti IB1 do vrijednosti IB2 (slika 10a). Ove promjene struje (baze) na
ulazu, imaju za posljedicu promjene (kolektorske) izlazne struje, to opet uzrokuje promjene izlaznog
napona, ali sa znatno veom amplitudom od amplitude ulaznog napona (slika 10b). Sa sl. 10b se vidi da
je:
Gornja jednaina predstavlja tzv. radnu pravu tranzistora, i zadovoljena je u taki presjeka sa krivom
koja se naziva radna taka tranzistora. Iz jednaine je oigledno, da je pri odsustvu izlazne struje,
izlazni napon jednak naponu spoljnjeg izvora
a pri izlaznom naponu jednakom nuli, izlazna struja jednaka je:
Za rad tranzistora sa naizmjeninim naponima, zahtijeva se da radna taka bude to blia sredini radne
prave jer se, na taj nain, omoguava najvea promjena izlaznog napona, izazvana promjenama
ulaznog napona.
Zakljuimo da jednosmjerni naponi i struje iskljuivo slue za dovoenje tranzistora u aktivni reim.
Ulazni signali ne smiju imati proizvoljne amplitude, kako radna taka ne bi izala iz oblasti aktivnog
rada, jer, u tom sluaju, tranzistor ne bi radio kao pojaava, ve bi ulazio u reime zakoenja i
zasienja, ime bi se vrilo izoblienje izlaznog napona. Sa slike 11, jasna je potreba da radna taka
bude na sredini radne prave. Na taj nain, omoguavaju se jednake maksimalne promjene amplituda
izlaznog napona u jednom i u drugom smjeru.
Naglasimo da je vremenska promjena izlaznog signala na sl. 10 potpuno identina sa vremenskom
promjenom ulaznog signala na sl. 10a, samo to je amplituda izlaznog signala puta vea i suprotnog
znaka.
U prethodnom razmatranju, konstatovali smo da je postavljanje radne take u eljenom dijelu
karakteristike veoma bitno, jer se, na taj nain, tranzistor unaprijed projektuje za ograniene ulazne
napone, sa tano poznatim maksimalnim odstupanjima. Meutim, problemi mogu nastati onda kad se
106
radna taka, mimo nae volje, pomjeri na jednu ili na drugu stranu radne prave. Ovakvo, neeljeno,
pomjeranje radne take moe da nastupi usljed promjene temperature. Iz tog razloga se pri izradi
tranzistora posebna panja posveuje njegovom hlaenju.
Slika 11 Analiza rada tranzistora pomou statikih karakteristika
Pojaavai snage
Pojaavai snage se veoma esto nazivaju i izlazni pojaavaki stepeni, jer se od njih zahtijeva
da daju to veu snagu potroau. Ranije razmatrani pojaava sa zajednikim emitorom moe se
upotrijebiti za ovu svrhu. U tom sluaju, u cilju poveanja stepena iskorienja, treba omoguiti da se
radna taka kree na radnoj pravoj du itavog aktivnog reima na izlaznoj karakteristici. Istovremeno,
radna prava treba biti postavljena tako da njena duina izmeu osa bude najvea. Na ovaj nain,
dobija se maksimalna izlazna snaga. Treba zapaziti da e kretanje radne take du itavog aktivnog
reima imati za posljedicu njen prolazak i kroz nelinearne djelove karakteristike, to e uzrokovati
izoblienja pojaanog signala.
Operacioni pojaavai
Operacioni pojaavai su specijalna integrisana kola, koja se koriste sa negativnom povratnom
spregom. Osobine rezultujueg kola u potpunosti su funkcija samo komponenata vezanih oko
pojaavaa.
Idealni operacioni pojaava ima sljedee osobine:
-beskonano veliko naponsko pojaanje,
-beskonano veliku ulaznu impedansu,
-izlaznu impedansu ravnu nuli, vrijeme odziva ravno nuli i
-izlazni napon jednak nuli, kada je ulazni napon jednak nuli.
Svaki elektronski pojaava pojaava manji signal u vei, i, pri tome se nastoji, da pojaanje bude
konstantno. Matematiki to znai da se ulazni signal umnoava sa jednom konstantom. Operacioni
pojaavai su specijalni pojaavai, koji ulazne signale mogu i da sabiraju, integrale ili diferencijale.
Sumator
Sabiranje vie ulaznih napona ostvaruje se kolom predstavljenim na slici 12. Poimo od injenice da je
struja na ulazu u pojaava jednaka nuli, pa je zbir svih struja u voru g jednak nuli:
107
Slika 12 Sabira (sumator)
Poto je
a kako je pojaanje A vrlo veliko, moemo uzeti da je ug zanemarivo po veliini u odnosu na ulazne
napone u1, u2, .... un, pa se jednaina moemo pisati:
pa je izlazni napon:
Izlazni napon sastoji se, dakle, od zbira ulaznih napona, od kojih je svaki pomnoen konstantom, koja
se moe slobodno izabrati. Cio izraz je pomnoen sa 1, pa da bi se dobio stvarni zbir, potrebno je da
taj napon proe kroz operacioni pojaava podeen za mnoenje sa 1.
PRORAUN ELEKTRONIKIH KOLA
Primjer 1: Na slici je prikazan opti oblik pojaavaa sa ulaznom i izlaznom otpornou. Na ovoj slici su
prikazane i veliine za mjerenje ulazne i izlazne otpornosti. Na ovom kolu su izmjerene slijedee
veliine: U1=5mV, I1=3A, U2=0,2V i I2=0,6mA. Nai pojaanje napona, struje, snage i ulaznu otpronost.
Rjeenje: Pojaanje napona je:
40
5
2 , 0
1
2

mV
V
U
U
A
u
Pojaanje struje je:
200
3
6 , 0
1
2

A
mA
I
I
A
i

Ulazna otpornost je:

k
V
mV
I
U
R
ul
66 , 1
3
5
1
1

108
Primjer 2: Na slici je prikazano kolo u kome se tranzistor koristi kao prekida. Struja kroz potroa
treba da bude 0,2A. Kolika treba da bude otpornost Rb da tranzistor sigurno bude u zasienju. Ec=10V,
UBE=0,7V, U1=10V, h21E=100.
Rjeenje: Obino se uzima da struja baze bude deset puta manja od
struje kolektora pa da i tranzistor sigurno bude u zasienju. Struja
baze je:
mA
A I
I
C
B
20
10
2 , 0
10

Otpornost Rb se odreuje po Omovom zakonu:
465
20
3 , 9
mA
V
R
b
PITANJA IZ ELEKTRONIKE II
1. Objasniti strukturu bipolarnog tranzistora.
2. Objasniti princip rada bipolarnog tranzistora.
3. Nacrtaj simbole pnp i npn tranzistora.
4. Kako je definisan oblast sigurnog rada tranzistora?
5. Objasniti strukturu FET-a.
6. Kako se nazivaju i oznaavaju prikljuci na FET-u?
7. Objasniti strukturu tiristora i navesti nazive njegovih prikljuaka.
8. Kako radi tiristor?
9. Kako se dobijaju integrisana kola?
10. Koja je osnovna karakteristika pojaavaa?
11. Kako se ostvaruje stabilizacija pojaanja?
12. Objasniti rada pojaavaa sa tranzistorom u spoju sa zajednikim emitorom?
13. Kako su definisane radna taka i radna prava tranzistora?
14. ta su to operacioni pojaavai?
15. Nacrtati principijelnu emu sumatora.
109
ELEKTRINA MJERENJA
110
MJERNI TRANSFORMATORI
Mjerni transformatori se upotrebljavaju za proirenje mjernog opsega instrumenta i za sigurno
odvajanje mjerila (zatita ureaja od visokog napona), te omoguuju daljinsko mjerenje, jer se mjerni
signal moe prenositi s dvije ice (do 100 m), a to je sluaj u praksi. Sastoje se od 3 elementa:
primarni i sekundarni namot (meusobno su izolirani) i magnetske jezgre. Primarni se namot
prikljuuje u mjerni krug, a na sekundarni se prikljuuje mjerilo. Strujni slue za mjerenje struje, a
naponski za mjerenje napona.
Strujni transformatori transformiraju izmjenine struje na vrijednosti prikladne za mjerenje, a kada se
mjeri u visokonaponskim (VN) mreama onda slue za izoliranje. Ukljuuje se u seriju s troilom iju
struju treba izmjeriti. Osnovne karakteristike strujnih mjernih transformatora su:
1. najvii napon opreme odreuje stupanj izolacije izmeu primara i sekundara;
2. nazivna primarna struja normizirane vrijednosti su: 10 12,5 15 20 25 30 40 50 60
75 [A] ; dalje viekratnici od 10 sve do 5.000 A;
3. nazivna sekundarna struja normizirane vrijednosti su: 1 - 2 5 [A];
4. nazivna snaga u VA normizirane vrijednosti su: 2,5 5 10 15 30 [VA]; nazivna snaga je
vrijednost prividne snage koju transformator daje
5. sekundarnom strujnom krugu, uz uvjete pri nazivnoj sekundarnoj struji i
6. nazivnom teretu (induktivni teret s faktorom snage 0,8);
7. klasa tanosti od 0,1 do 5% (za obraun elektrine energije na visokim naponima 0,2 ili 0,5);
Strujni merni transformatori se oznaavaju kao na slici:
Slika 1: ematski simbol strujnog mjernog transformatora
Naponski transformatori smanjuju visoke izmjenine napone na vrijednosti prikladne za mjerenje.
Prikljuuju se paralelno troilu iji napon elimo mjeriti. Osnovne karakteristike naponskih mjernih
transformatora su:
1. nazivni primarni napon;
2. nazivni sekundarni napona (100V, 110V, 200V - dvopolni); (100.3V, 110.3V, 200.3V -
jednopolni);
3. nazivni faktor napona;
4. nazivna snaga u VA, od 10 do 500VA (vea nego kod strujnih): 10 15 25 30 50 75 100
150 200 300 400 500;
5. klasa tanosti: od 0,1 do 0,6. Za obraun elektrine energije u mreama visokog napona koriste
se razredi tanosti 0,2 i 0,5;
Sekundarni krug naponskog transformatora ne smije se kratko spojiti zbog opasnosti od oteenja.
OSCILOSKOPI
Osciloskop je mjerni ureaj ope namjene koji omoguuje promatranje talasnog oblika
elektrinog napona ili bilo kojeg drugog signala koji se moe pretvoriti u elektrini napon. U mjerni
krug se osciloskop spaja kao i voltmetar. To je u stvari brzi promjenjivi dvokanalni pisa. Nezavisni
kanal (apscisa) je najee vrijeme, no moe biti i neto drugo (drugi signal, frekvencija mree,...).
Umjesto pisaljke talasni oblik crta snop elektrona po luminiscentnom zaslonu katodne cijevi (CTR).
Elektronski snop ima zanemarivo malu tromost te se pomou elektronike optike i vertikalnog i
horizontalnog otklonskog sistema mogu crtati brze promjene signala, a time i vjerno prikazati signal
visoke frekvencije. Slika se na zaslonu zadrava kratko (ms) ili dugo (nekoliko sati) ili se moe
zapamtiti trajno tako da se fotografira. Njime se moe mjeriti npr. maksimalna vrijednost, trenutna
vrijednost u bilo kojem trenutku, frekvencija, period ponavljanja, fazni odnosi izmeu dva ili vie
signala i karakteristine vrijednosti impulsa kao to su trajanje, vrijeme porasta, irina impulsa. Prije
su se radili jednokanalni osciloskopi, no u zadnje vrijeme se sve ee rade dvokanalni. Prema nainu
obrade signala osciloskope dijelimo na analogne i digitalne.
111
ELEKTROMEHANIKI ZAPISNI INSTRUMENTI
Elektromehaniki zapisni instrumenti, za razliku od pokaznih koji
pokazuju trenutne vrijednosti, ovi zapisuju tokom vremena. Zapisi se
primjenjuju za naknadnu analizu i mogu se pohranjivati kao trajni
dokumenti. Ovi instrumenti se sastoje od mjernog dijela koji osim kazaljke
ima i pisaljku i mehanizam za pokretanje medija. Medij je obino papir, a
nain pisanja je najee tanka cjevica (kapilara) koja pie po papiru ili
mlazom tinte. Nadalje, medij jo moe biti i metalizirani papir sa iljkom
(30V, iskra ostavlja trag), te termopapir (zagrije se vrh pisaljke). Mehanizmi
za pokretanje medija su opruni satni mehanizam i sinkroni elektromotori
(ee). Razlikujemo tokaste i linijske.
Slika 2: Zapisivanje na papirnoj traci
OSCILOGRAFI
Oscilografi se koriste za zapisivanje relativno
brzo promjenljivih signala, tj. za najbre pojave.
Postoji nekoliko vrste oscilografa:
- s materijalnom pisaljkom - frekvencija do 150 Hz;
- s tekuinskim mlazom frekvencija do 1000Hz;
- sa svjetlosnom zrakom frekvencija 20kHz.
Gdje je 1 - spremnik tinte, 2 - ventil, 3 - instrument s
pominim svitkom, 4 pojaalo, 5 - demodulator, a 6 -
oscilator.
Slika 3: Princip oscilografa s materijalnim pisaem
MJERENJE SNAGE
Elektrina snaga je brzina proizvoenja (zraenja) elektrine energije. Mjeri se vatmetrima
mnoilo dva signala (napona i struje). Elektrodinamski vatmetar je instrument s elektromehanikom
pretvorbom, 2 svitka i 4 stezaljke (dvije strujne i dvije naponske). Strujni se svitak spaja u seriju
troilu dok naponski u paralelu troilu. Izolacija nije jaka, otprilike za napone do 100V.
Slika 4. Shema mjerenja snage uz pomo vatmetara
Osim elektrodinamskih postoje i elektrostatski, indukcijski i termiki elektromehaniki vatmetri.
Elektromehanike vatmetre zamjenjuju elektroniki.
112
Direktno i indirektno mjerenje snage u istosmjernom krugu
Snagu indirektno mjerimo pomou ampermetra i voltmetra i raunamo kao proizvod napona i
struje. Instrumenti mogu biti spojeni u naponski, odnosno strujni spoj, kako je prikazano na slici.
naponski spoj strujni spoj
Slika 5. Shema posrednog mjerenja snage
Snagu direktno mjerimo pomou vatmetra koji moe biti u naponskom, odnosno strujnom spoju, kako
je prikazano na slici.

naponski spoj strujni spoj
Slika 6. Shema direktnog mjerenja snage
Mjerenje aktivne snage u izmjeninom jednofaznom strujnom krugu
Aktivna snaga se pri industrijskim frekvencijama mjeri elektrodinamskim ili digitalnim
vatmetrima. Pri velikim strujama i visokim naponima koriste se strujni i naponski transformatori koji
prilagouju napon i struju i izoliraju od visokog napona.
Slika 7. Shema mjerenja aktivne snage u izmjeninom jednofaznom strujnom krugu
113
Mjerenje aktivne snage trofaznih troila metodom 3 vatmetra
U ovoj metodi teku kroz strujne grane vatmetara fazne struje tereta, dok su njihove naponske
grane prikljuene na pripadne fazne napone. Na taj nain svaki vatmetar mjeri snagu jedne faze, pa
suma pokazivanja svih triju vatmetara daje ukupnu snagu trofaznog sistema. Ako sistem nema
nulvodia odvodni krajevi naponskih grana spojeni su zajedno, pa ine zvjezdite sistema sastavljenog
od tri naponske grane.
Slika 8. Shema etverovodnog sistema
Mjerenje aktivne snage trofaznih troila metodoma dva vatmetra (Aronov
spoj)
Pomou Aronovog spoja se mjeri snaga nesimetrinih trofaznih sistema bez nulvodia. Ukupna
snaga potroaa jednaka je zbiru pokazivanja oba vatmetra.
Slika 9. Aronov spoj
MJERENJE JALOVE SNAGE
Mjerni instrumenti koji mjere jalovu snagu nazivaju se varmetri. Izravno jalovu snagu mjere indukcijski
instrumenti. Indukcijski puno troe pa se ee koriste elektrodinamski kojima se u naponsku granu
ugrauje zakreta faze za 90
o
, ali njihova tanost ovisi i o tanosti frekvencije mree. Prikljuuju se
kao vatmetri i ukupna snaga je:
Primjena varmetara se preporuuje pri nesinusnim trofaznim sustavima. Samo tamo gdje su naponi
simetrini mogue je mjerenje snage pomou obinih vatmetara prema spoju:
Slika 10. Mjerenje jalove snage
114
MJERENJE ELEKTRINE ENERGIJE
Elektrina energija je veliina koja karakterizira sposobnost elektrinog sistema da vri rad
(kWh). Elektrina energija se mjeri mjerilima elektrine energije, koja mogu biti elektromehanika
(analogna) i elektronika (analogna i digitalna) . Elektromehanika se sastoje od statora i rotora
(pokretnog i nepokretnog dijela). Brzina okretanja rotora proporcionalna je snazi. Elektromehanika
mjerila imaju brojilo. Za razliku od elektromehanikih elektronika mjerila nemaju pokretnih dijelova,
pa se zato esto nazivaju statika. Elektronika mjere impulse, a ne okretaje. Konstanta se iskazuje u
Wh/impuls.
Slika 11. Simbol za mjerila elektrine energije
Jednofazna mjerila aktivne elektrine energije
Elektromehanika su obino indukcijska (Ferraris-ova). Nain rada je kao i kod indukcijskih
pokaznih jedino to se ploa moe okretati.
Slika 12. Jednofazno mjerilo aktivne elektrine energije
Trofazna mjerila
Elektromehanika trofazna mjerila izvode se s dva ili tri sistema, spojeni na zajedniko vratilo.
putem. U trofaznom sistemu bez nulvodia koriste se dva mjerna sistema - Arronov spoj.
U trofaznoj s nulvodiem koriste se tri mjerna sistema. Mjerila jalove energije spajaju se isto kao i
jedno mjerilo za aktivnu energiju.
Karakteristike mjerila izmjenine elektrine energije:
- vrsta elektrine energije koja se mjeri (aktivna, prividna ili jalova energija);
- jednofazno ili trofazno mjerilo;
- nazivni napon;
- nazivna i najvea struja (preoptereenja)
- nazivna frekvencija (50 ili 60 Hz);
- konstanta mjerila;
- razred tanosti;
- broj tarifa.
MJERENJE NAPONA I STRUJE
Mjerenje napona i struje provodi se raznovrsnim elektrinim mjernim instrumentima i
ureajima koji se meusobno razlikuju po mjernom opsegu, vlastitom potroku, frekvencijskom
podruju, tanosti, opteretivosti, praktinosti itd., o emu bezuvjetno treba voditi rauna pri njihovom
izboru. Analogna mogu biti elektromehanika i elektronika. Ampermetri i voltmetri se razlikuju prema
vrijednosti koje mjere (srednja, efektivna, maksimalna), po razredu tanosti, po potroku i frekvenciji,
po preopterivosti, osjetljivosti na smetnje...
115
Osnovno naelo pri mjerenju je da mjerilo ne utjee na mjernu veliinu. Mjerenje je ispravno samo
onda kada je odabrana mjerna metoda i oprema koja nee ili e neznatno promijeniti mjerni signal.
Veina mjeri istosmjernu i efektivne vrijednosti izmjeninog signala.
- Instrumenti s odzivom na efektivnu vrijednost (elektrodinamski, s pominim eljezom,
elektrostatski, bimetalni, instrumenti s termopretvornikom i indukcijski).
- Srednja vrijednost DC/AC s pominim svitkom i pominim magnetom (frekvencija mora biti
vea od 10Hz).
- Srednje ispravljene vrijednosti izmjeninog signala mjeri instrument s pominim svitkom i
magnetom i ispravljaem.
MJERENJE AKTIVNOG OTPORA, IMPEDANCIJE I ADMITANCIJE
Mjerenje velikih otpora
Kod mjerenja velikih otpora treba voditi rauna o unutranjem otporu mjerila, otporima
izolacije prikljunih vodia i otporu izolacije prema zemlji i kliznim strujama (voenje po povrini
izolatora).
Slika 13. Mjerenje velikih otpora klizne struje
Mjerenje malih otpora
Kod mjerenja malih otpora treba voditi rauna o nainu prikljuivanja (otpor prikljunih vodia
i kontaktnih spojeva), temperaturi... Tonost mjerenja otpora ovisit e o klasi tanosti upotrebljenih
instrumenata i veliini njihovih otklona. Poeljno je da otkloni budu to blie punom otklonu. Za
preciznija mjerenja upotrebljavaju se instrumenti klase 0,2 (ili ak 0,1) s mnogo mjernih opsega, tako
da se mogu dobiti zadovoljavajui otkloni. Upotrebom odgovarajuih instrumenata mogu se pomou
ove metode mjeriti otpori od oko 10
-6
do 10
12
.
Pri mjerenju malih otpora treba voditi rauna o nainu prikljuivanja instrumenta, kako bi se izbjegao
utjecaj otpora spojnih mjesta.
MJERNI OTPORNICI, KONDENZATORI I SVICI
Mjerni otpornici, kondenzatori i svici nalaze najiru primjenu u elektronikoj mjernog tehnici i
susreu se u gotovo svim elektrinim mjernim instrumentima i ureajima, kao predotpori, zakretai
faze itd. esto se na osnovi usporedbe s njima odreuju nepoznati otpori, kapaciteti i induktiviteti.
Tanost mjerenja tada izravno ovisi o tanosti upotrebljenih mjernih otpornika, kondenzatora ili
svitaka, pa se oni za potrebe najpreciznijih mjerenja izrauju ak u granicama pogreaka od 0,001 %.
116
Osnovni zahtjevi:
- da imaju poznatu karakteristinu vrijednost s malom nesigurnosti;
- da ne stare (ne mijenjaju vrijednost tijekom vremena);
- to manje podloni utjecajima okoline.
MOSNE METODE
Osim mjernim instrumentima s izravnim oitanjem, izvode se elektrina mjerenja i brojnim
mjernim metodama koje omoguuju meusobnu usporedbu poznatih i nepoznatih veliina. Za
usporedbu je redovno potreban indikator koji se dovodi na nulu odreenim runim ili automatskim
ugaanjima poznatih veliina. Mjerne metode openito omoguavaju mnogo tonija mjerenja nego
mjerni instrumenti s elektromehanikom pretvorbom pa se koriste za najpreciznija laboratorijska
mjerenja i badarenja. Od mjernih metoda najpoznatije su mosne i kompenzacijske metode za
istosmjernu i izmjeninu struju. Mosne metode omoguuju jednostavnu i neposrednu usporedbu
impedancija, a time i odreivanje nepoznatih impedancija pomou poznatih. Osnovni spoj je jo
poznat i kao Wheatstonov most. Pogreka mosnih metoda je manja od 0,1 %. Tonost je odreena
graninim pogrekama ugraenih elemenata, te nesigurnosti mosta (nulindikatora).
Osnovni Wheatstonov most
Slika 14. Osnovni spoj mosnih metoda
Ovom se metodom moe izmjeriti aktivni otpor, induktivitet, kapacitet, faktor korisnosti i gubitaka.
Radne frekvencije su od 30 Hz do 300 MHz.
Wienov most
Mosne metode mjerenja omoguavaju ne samo usporedbu nepoznatog i poznatog kapaciteta,
ve i odreivanje razlike ugla gubitaka jednog i drugog kondenzatora. Kod Wienova mosta nalazi se u
prvoj grani mjereni nesavreni kondenzator predoen serijskom kombinacijom kapaciteta CX i otpora RX.

Slika 15. Wienov most
117
Maxwellov most
Maxwellov most se koristi za mjerenje induktiviteta.
Slika 16. Maxwellov most
MJERENJE FREKVENCIJE
Na podruju niskih frekvencija dosta se upotrebljavaju frekventometri s jezicima zbog svoje
jednostavnosti, robusnosti i trajnosti. Njihov mjerni sistem se sastoji od niza elinih pera u obliku
jeziaca, koji titraju pod utjecajem elektromagneta prikljuenog na mjerni izvor. Jezici su jednim
krajem privreni na nosa, dok mi je drugi kraj slobodan i svinut u obliku zastavice duge 3 do 5 mm,
koja je obino bijele boje zbog bolje uoljivosti. Izrauju se od elinih traka debljine od 0,1 do 0,5
mm, irine 3 do 5 mm i duljine 20 do 60 mm. Svaki jeziac rezonira na drugu frekvenciju, koja se
obino razlikuje od frekvencije susjednog jezica za 0,5 Hz. U posebnim izvedbama ta razlika iznosi
0,25 Hz.
Kada instrument nije prikljuen, vidi se niz jednakih, bijelih zastavica koje miruju. Kada se instrument
prikljui, nastaje pojaano titranje jezica, ija je frekvencija mehanike rezonancije jednaka, ili jako
blizu, dvostrukoj frekvenciji izvora. To titranje stvara utisak kao da se bijela zastavica produljila. Ako
podjednako titraju jezici za 49,5 i 50 Hz, to onda znai da je frekvencija mjerenog izvora 49,75 Hz.
Na taj se nain moe prosuditi vrijednost mjerene frekvencije u granicama od 0,1 Hz.
Slika 17. Primjer pokazivanja frekventometra s jezicima
118
PITANJA IZ ELEKTRINIH MJERENJA
1. Gdje se korist mjerni transformatori?
2. Koje su vrste mjernih transformatora?
3. Nacrtati simbol strujnog mjernog transformatora?
4. Koje su osnovne karakteristike strujnog mjernog transformatora?
5. Koje su osnovne karakteristike naponskog mjernog transformatora?
6. ta su osciloskopi?
7. Koje su vrste zapisnih instrumenata?
8. ta su oscilografi?
9. Koji su osnovni elementi vatmetra?
10. Nacrtati objasnit eme indirektnog mjerenja snage u istosmjernom krugu.
11. Objasniti mjerenje aktivne snage pomou tri vatmetra.
12. Nacrtati i objasniti Aronov spoj.
13. Koje su karakteristike mjerila elektrine energije?
14. ime se mjeri napon, a ime struja?
15. Gdje se koriste mjerni otpornici, kondenzatori i svici?
16. Nacrtati emu Wheatstonovog mosta.
17. Koji most se koristi za mjerenje kapaciteta? Nacrtati emu.
18. Koji most se koristi za mjerenje induktiviteta? Nacrtati emu.
19. ime se mjere niske frekvencije?
20. Objasniti nain oitanja frekvencmetra sa jezicima.
119
ELEKTRINE MAINE III
120
TRANSFORMATORI
Transformator je statiki elektrotehniki aparat koji, pomou elektromagnetne indukcije,
pretvara jedan sistem naizmjeninih struja u jedan ili vie sistema naizmjeninih struja iste frekvencije
i obino razliitih vrednosti struja i napona. Uloga transformatora u elektroenergetskom sistemu je
veoma znaajna jer on omoguuje ekonominu, pouzdanu i bezbjednu proizvodnju, prenos i
distribuciju elektrine energije pri najprikladnijim naponskim nivoima. Dakle, njegovom primjenom se,
uz veoma male gubitke energije, rjeavaju problemi raznih naponskih nivoa i meusobne izolovanosti
kola koje se nalaze na razliitim naponskim nivoima.
Osnovni elementi konstrukcije transformatora
U pogledu konstrukcije, transformator se sastoji iz slijedeih osnovnih dijelova:
- magnetskog kola,
- namotaja,
- izolacije,
- transformatorskog suda,
- pomonih dijelova i pribora.
Magnetsko kolo se gradi od visokokvalitetnih hladnovaljanih orijentisanih transformatorskih limova. Da
bi se smanjila struja magneenja (pobudna struja) tei se uzimanju to kvalitetnijeg lima, sa velikom
relativnom permeabilnou, i primenjuju se odgovarajua konstrukciona i tehnoloka reenja u izradi
magnetskog kola.
Namotaji se prave od okruglog, profilnog ili trakastog provodnika od bakra ili aluminijuma, materijala
koji imaju mali elektrini otpor. Namotaj koji se prikljuuje na napajanje se naziva primar, dok se
namotaj koji je spojen na prijemnik naziva sekundar.
Izolacija predstavlja kombinaciju celuloze (papir, prepan) i izolacionog ulja u sluaju uljnih
transformatora, odnosno vrste izolacije (staklene tkanine impregnirane epoksidnim, silikonskim ili
drugim sintetikim smolama) u kombinaciji sa vazduhom kod suvih transformatora (do kV 36 ).
Transformatorski sud postoji kod uljnih transformatora i izrauje se od kvalitetnog elika sa
ojaanjima. Oblik suda zavisi od naina hlaenja, pa bone strane mogu biti glatke, valovite ili sa
cijevima za hlaenje.
Pomoni dijelovi i pribor transformatora: natpisna ploica, provodni izolatori za povezivanje sa
mreom, dilatacioni sud (konzervator), regulator napona, prikljuak za uzemljenje, dep termometra
pokaziva nivoa ulja, slavina za isputanje ulja, itd.
Slika 1 Osnovni dijelovi transformatora
121
Princip rada, osnovne jednaine
Na primarni namotaj transformatora dovodi se elektrina energija u obliku naizmjeninog
napona, koja u magnetno spregnutom sekundarnom namotaju indukuje odgovarajuu naizmjeninu
elektromotornu silu, odnosno struju, koja se koristi za napajanje prijemnika.
Prazan hod idealnog transformatora
Ako na prikljuke primarnog namotaja prikljuimo napon:
u njemu e se uspostaviti naizmjenina struja magnetisanja i iji se smjer odreuje pomou pravila
desne ruke (ili desne zavojnice), a koja e po Faradejevom zakonu indukovati protiv napon:
gdje je 1 ukupni magnetski fluks primarnog namotaja, a m ukupni zajedniki magnetski fluks.
Za efektivnu vrijednost napona prikljuenog na primarni namotaj, odnosno efektivnu vrijednost
indukovane ems u primarnom namotaju, u praznom hodu vrijedi:
Budui da isti fluks prolazi i kroz sekundarni namotaj, efektivna vrijednost indukovane ems u
sekundarnom namotaju je preko odnosa broja zavojaka sekundarnog i primarnog namotaja vezana sa
efektivnom vrednou indukovane ems primarnog namotaja:
Struja praznog hoda se sastoji od dve komponente, reaktivne (struje magneenja) kojom se magneti
magnetsko kolo i aktivne kojom se uzimaju u obzir gubici praznog hoda. Gubici praznog hoda priblino
su jednaki gubicima u gvou, koji se sastoje od gubitaka usljed histereze i gubitaka usljed vihornih
struja.
Optereenje idealizovanog transformatora
Po optereenju prijemnikom impedanse Z2, uspostavi se struja u sekundarnom namotaju i2 ,
koja stvara amperzavojke N2i2 . Smjer indukovane struje u sekundaru je takav da svojim fluksom tei
da poniti fluks koji ju je izazvao.
Svedene vrijednosti sekundarnih veliina na primarnu stranu imaju oblik:
Prenosni odnos
Po definiciji iz propisa prenosni odnos (odnos transformacije), m , predstavlja odnos
naznaenih napona istaknutih na natpisnoj ploici
Prenosni odnos koji se dobija merenjem u praznom hodu je funkcija odnosa broja zavojaka
i on obino sme da odstupa od deklarisanog za 0,5%.
122
Ekvivalentna ema transformatora
Ekvivalentna ema transformatora predstavlja pojednostavljeni model pomou kojeg moemo,
na posredan nain, bez stvarnog optereenja, da predvidimo ponaanje transformatora u raznim
uslovima rada. Parametre ekvivalentne eme odreujemo na jednostavan nain iz standardnih
ispitivanja transformatora u ogledu praznog hoda i kratkog spoja. Sve veliine i parametri ekvivalentne
eme su fazne vrednosti, a veliine i parametri sekundara svedeni su na primar (preraunati sa
kvadratom odnosa broja navojaka na primar, tako da je npr.
Slika 2 Ekvivalentna ema transformatora
Veliine i parametri ekvivalente eme su:
Ogled praznog hoda
Osnovni ciljevi sprovoenja ogleda praznog hoda su odreivanje:
. gubitaka praznog hoda (priblino jednaki gubicima u gvou),
. struje praznog hoda,
. parametara ekvivalentne eme.
Ogled se provodi tako da na jedan od namotaja (obino nieg napona) prikljuimo naznaeni (ili njemu
bliski) napon, a prikljuke drugog namotaja ostavimo otvorenim.
Tokom ogleda meri se:
. napon napajanja, U0 , priblino ili tano jednak sa Un ;
. struja napajanja I0 ;
. snaga uzeta iz mree P0 (snaga praznog hoda).
Izmjerena snaga gubitaka praznog hoda priblino je jednaka gubicima u gvou:
Relativna vrednost struje praznog hoda je oko 1-3% u odnosu na naznaenu struju (kod transformatora
velikih snaga i manje od 1%).
Gubici usled optereenja
Gubici usled optereenja, PT, sastoje se od sledeih gubitaka:
- u namotajima, koji su obino sainjeni od bakra. U ove gubitke ubrajamo osnovne (Dulove)
gubitke i dopunske gubitke usled povrinskog (skin) efekta,
- dopunske gubitke u drugim konstrukcionim delovima transformatora usled indukovanih
parazitskih struja.
123
Ogled kratkog spoja
Osnovni ciljevi sprovoenja ogleda kratkog su odreivanje:
. gubitaka usled optereenja,
. napona kratkog spoja,
. parametara ekvivalentne eme.
Ogled se provodi tako da jedan od namotaja (obino vieg napona), kod kratko spojenih prikljuaka
drugog namotaja, prikljuimo na napon koji postepeno poveavamo od nule do vrijednosti pri kojoj se
uspostavlja naznaena (ili njoj bliska) vrijednost struje, i tu vrijednost napona nazivamo naponom
kratkog spoja.
Tokom ogleda mjeri se:
. napon napajanja, koji se naziva napon kratkog spoja Uk ,
. struja napajanja Ik (priblino ili tano In )
. snaga uzeta iz mree Pk (snaga kratkog spoja).
Izmjerena snaga gubitaka, svedena na naznaenu struju, predstavlja priblino naznaene gubitke
usljed optereenja transformatora PTn.
Stepen iskorienja
Na osnovu poznavanja gubitaka praznog hoda i gubitaka usljed optereenja odreuje se stepen
iskorienja transformatora:
TROFAZNI TRANSFORMATORI
Kod trofaznih transformatora mogua su, u osnovi, dva tehnika reenja - grupa od tri
jednofazna transformatora, sa zasebnim magnentskim kolima ili jedan trofazni transformator sa
zajednikim magnetskim kolom. Grupa jednofaznih transformatora se obino primenjuje za velike
jedinice u Americi (amerika transformacija) i ima prednost vezanu za transport, odravanje i
obezbeenje rezerve, jer su kvarovi transformatora uobiajeno na jednoj fazi, ali je u osnovi skuplja
(oko 15%) jer se ne koristi injenica da je zbir trenutnih vrijednosti uravnoteenih fluksova u sve tri
faze jednak nuli i zahtijeva vie prostora. Trofazni transformatori sa zajednikim magnetnim kolom se
esto primenjuju u Evropi (evropska transformacija).
Namotaji trofaznih transformatora spreu se u:
. trougao,
. zvezdu
. slomljenu zvezdu (cik-cak sprega)
Prema vaeim standardima prikljune stezaljke, odnosno provodni izolatori oznaavaju se sa slovnim
oznakama N, W, V, U, (ranije N, C, B, A, ).
Slika 3 Primjeri trofaznih namotaja:
NN namotaj spojen u trougao a) i slomljenu zvezdu c) i VN namotaj spojen u zvezdu b)
124
Paralelni rad transformatora
Paralelni rad dvaju ili vie transformatora se ostvaruje spajanjem istoimenih prikljuaka
visokonaponske strane svih transformatora na odgovarajue faze visokonaponske mree i spajanjem
istoimenih prikljuaka niskonaponske strane svih transformatora na odgovarajue faze niskonaponske
mree. Paralelni rad se moe vriti preko sabirnica ili preko mree. Iako je u osnovi ovo reenje skuplje
nego izbor jednog transformatora vee snage, njemu se pribjegava u sluajevima podmirivanja potrebe
dodatnih prijemnika koji ranije nisu bili predvieni, podmirenja povremenih dodatnih optereenja,
etapne izgradnje trafostanice ili potrebe za veom pogonskom sigurnou koja se ogleda u dranju
rezervnog transformatora za sluaju kvara jednog od transformatora.
Slika 4 Paralelni rad dva transformatora
Uslovi koje transformatori moraju da ispune, da bi radili u paralelnom radu, su slijedei:
- primarni namotaji moraju da budu predvieni za isti napon i odnosi transformacije moraju
biti jednaki, da bi sekundarni naponi u praznom hodu bili jednaki. Pod odnosom
transformacije, prema standardu, podrazumevamo odnos naznaenih napona prikazan na
natpisnoj ploici.
- Da bi sekundarni naponi bili u fazi, transformatori moraju pripadati istoj grupi sprege.
- Da bi izbegli struje izjednaenja (uravnoteenja), koje izazivaju preoptereenje jednog,
odnosno podoptereenje drugog transformatora, relativni naponi kratkog spoja moraju biti
jednaki - dozvoljava se tolerancija 10 % u odnosu na aritmetiku srednju vrijednost relativnih
napona kratkog spoja svih transformatora.
S ovim u vezi je i preporuka da naznaene snage transformatora trebaju da budu priblino jednake
(nema smisla povezivati u paralelni rad transformatore koji imaju odnose naznaenih snaga vei od
1:3).
SPECIJALNI TRANSFORMATORI
Pod standardnim (najznaajnijim i najeim) transformatorom do sada smo podrazumijevali
energetski, uljni, po broju faza trofazni ili jednofazni, po broju faznih namotaja dvonamotajni (i to
razdvojeni), po vrsti napona sinusnog oblika frekvencije 50 Hz. No, postoji veliki skup drugih
specijalnih (nestandardnih) transformatora, koji se, barem po nekoj osobini, razlikuju od standardnih.
Ovde emo nabrojati i ukratko opisati samo najznaajnije:
- tronamotajni transformatori. Ovi transformatori imaju, osim primara i sekundara, jo jedan
namotaj za prijenos snage. Mogue kombinacije su sa jednim primarom i dva sekundara,
odnosno dva primara i jednim sekundrom. Upotrebljavaju se u razvodnim postrojenjima sa tri
razliita naponska nivoa.
- autotransformatori. Oni imaju samo jedan namotaj - primar i sekundar su fiziki (galvanski)
sjedinjeni, ali postoji visokonaponska i niskonaponska strana. Ovakva izvedba je, u odnosu na
dvonamotajne iste snage, ekonominija jer ima manju masu aktivnog dijela (magnetskog kola i
namotaja), uz vei stepen iskorienja; meutim manje je pouzdana zbog postojanja galvanske
veze izmeu (dijelova) namotaja, a rektansa rasipanja je mnogo manja. Trofazni
autotransformatori se esto prave za velike snage. Zbog utede, drugo ime ovog ureaja je
transformator u tednom spoju.
125
- transformatori sa izvodima (regulacioni transformatori) se koriste tamo gde je potrebno da se
odnos preobraaja mijenja: u elektrolunim peima radi prilagoenja napona proizvodnom
ciklusu, odnosno u elektroenergetskim sistemima radi odravanja napona u propisanim
granicama jer se padovi napona znatno menjaju sa optereenjem. To se tehniki sprovodi
promjenom "aktivnog" broja navojaka jednog namotaja.
- mjerni transformatori su ureaji ije su osnovne funkcije svoenje velikih struja (strujni) i
napona (naponski) na one struje i napone koji se mogu meriti standardnom mjernom opremom
i poveanje sigurnosti rada putem galvanskog odvajanja od kola sa velikim strujama i
naponima. Oni moraju vjerno da prenose, sa to manjom grekom, amplitudu i fazni pomeraj
primarnih struja, odnosno napona.
- pretvarai za pretvaranje broja faza (3 u 2, 6, 12),
- transformatori za energetske pretvarae - sa nesinusoidalnim naponima i strujama,
- suvi transformatori porast potronje elektrine energije i ograniavanje graevinskog
prostora za smetaj trafo stanice, nametnuli su zahtjev da se transformator umjesto u
posebnim i udaljenim trafo stanicama ugrauje u samim centrima potronje, kao to su: veliki
stambeni, poslovni, sportski, industrijski i drugi objekti. U ovakvim objektima postavljaju se
veoma strogi zahtjevi za nezapaljivost transformatora, smanjenje smjetajnog prostora, niu
buku, jednostavnu i jeftinu montau i odravanje i zatitu prirodne sredine. Radikalan razvoj
izolacionih materijala u visokim termikim klasama (nomex, delmat, vitroplast, teflon...), kao i
izolacionih lakova za impregnaciju namotaja, omoguio je postizanje viih temperatura
namotaja nego kod uljnih (via klasa izolacije). Meutim, uz iste parametre (snaga, naponi),
obino su nekoliko puta skuplji nego uljni.
- Kao posebnu vrstu spomenuemo transformatore koji se upotrebljavaju u ureajima za
zavarivanje. Njegova osnovna uloga je da smanji napon mree ( V 220 , V 380 ), na napon od V
50 , koji je dovoljan za paljenje luka, a bezopasan za rukovaoca. Zbog neprestanih kratkih
spojeva koje stvaraju kapljice istopljenog metala elektrode, aparati za zavarivanje mogu da
imaju poseban izvor struje, obrtnu mainu ili specijalni transformator. Dodatno, kako ne bi
dolo do trenutnog topljenja elektrode, struja kratkog spoja aparata za zavarivanje mora biti
ograniena na najvie dva puta veu vrednost od naznaene.
ASINHRONE MAINE
Asinhrona maina se u primjeni najee susree kao motor, i to trofazni. Tipini je predstavnik
elektrine maine male snage koja se obino pravi u velikim serijama. Prednosti asinhronih maina, u
odnosu na ostale vrste elektrinih maina, su prvenstveno manja cena, jednostavnost konstrukcije,
manji momenat inercije, robusnost, pouzdanost i sigurnost u radu, lako odravanje, dok su nedostaci
vezani uglavnom za uslove pokretanja i mogunost regulisanja brzine obrtanja u irokim granicama.
Primena mikroprocesora i energetske elektronike omoguila je ekonomino upravljanje motorima za
naizmeninu struju i time konkurentnost i u podruju pogona sa promenljivom brzinom.
Namotaji maina za naizmeninu struju
Elektrine maine za naizmeninu struju obino imaju dva namotaja, induktor i indukt.
Induktor (pobuda, primar u analogiji sa transformatorom) namotaj kroz koji prolazi elektrina struja i
stvara magnetsko polje koje magneti itavo magnetsko kolo maine.
Indukt (sekundar u analogiji sa transformatorom) namotaj u kome se pod uticajem promjena
magnetskog fluksa induktora indukuju elektromotorne sile (ems), a ako je elektrino kolo namotaja
zatvoreno, i struje.
Namotaji mogu biti namotani na istaknute polove ili smjeteni u ljebove koji su aksijalno postavljeni
po obimu induktora ili indukta. Namotaji za naizmeninu struju su uvek rasporeeni u ljebove.
Za predstavljanje namotaja upotrebljavaju se razvijene i krune eme. Razvijena ema se dobija kada
se cilindrina povrina statora i rotora, gledano sa strane lebova, presee po jednoj izvodnici i razvije
u jednu ravan. Krune eme prikazuju ili izgled namotaja statora ili rotora sa bone strane, ili njihov
radijalni presek.
Namotaj pobude (induktora) asinhrone maine smjeten je u otvorene ili poluzatvorene ljebove
statora. Namotaj indukta je smeten na rotoru. S obzirom na nain izvoenja namotaja rotora
(indukta), razlikujemo dva osnovna tipa asinhronih maina:
sa namotanim rotorom (klizno-kolutne) i
126
kratkospojenim rotorom (kavezne).
Standardne oznake krajeva namotaja trofaznih naizmeninih maina su:
Izraz elektromotorne sile namotaja jedne faze
U optem sluaju ems namotaja jedne faze je
gde je k rezultantni navojni sainilac, koji je jednak proizvodu pojasnog i tetivnog navojnog sainioca,
a N predstavlja ukupan broj provodnika namotaja, tj. proizvod broja polova, 2p, broja ljebova po polu
i fazi, m, i broja provodnika po lebu, Nz :
Obrtno polje
Obrtno magnetsko polje moe se dobiti pomou trofaznog sistema kada se na stator postave tri
namotaja ije se ose jedna u odnosu na drugu pomjerene za elektrini ugao od 120
o
i kada se oni
prikljue na sinusoidne napone koji obrazuju trofazni naizmjenini sistem.
Obrtno polje se moe dobiti i pomou dva namotaja prostorno pomjerena za elektrini ugao od 90
o
kroz
koje teku dvofazne struje, ili uopteno pomou q namota kroz koje teku q-fazne struje. Dakle, obrtno
polje moe da se dobije pomou viefaznih namotaja rasporeenih po obimu statora sinhrone ili
asinhrone maine kada kroz te namotaje teku viefazne naizmjenine struje. Tako dobijeno polje je
ekvivalentno polju jednog pobudnog namotaja napajanog jednosmernom strujom, koje se mehaniki
obre istom ugaonom brzinom.
Trofazni motor sa namotanim rotorom
Namotaj statora je trofazan, kao kod sinhronih motora. Namotaj rotora je takoe trofazan
(motani), kod maina manjih snaga je spregnut u zvjezdu, dok je kod maina veih snaga, da bi se
smanjio napon u stanju mirovanja, spegnut u trougao, a slobodni krajevi su mu spojeni na tri metalna
klizna koluta (prstena), izolovana meusobno i od vratila. Po tri klizna koluta (za svaku fazu po jedan)
klize dirke (etkice) koje su fiksirane za stator i iji su prikljuci izvedeni na stator. Na ovaj nain je
mogu elektrini pristup rotorskom namotaju, odnosno dovoenje i odvoenje elektrine energije. U
svrhu boljeg pokretanja ili regulisanja brzine obrtanja, rotorskom kolu se dodaje odgovarajui trofazni
rotorski otpornik. Uloga kao i dimenzionisanje rotorskih otpornika moe biti dvojaka- oni mogu da slue
za pokretanje (startovanje, putanje u rad), odnosno regulisanje brzine obrtanja. Ako slue samo za
pokretanje, da bi se smanjilo habanje dirki kao i gubici usljed trenja dirki o klizne prstenove, veina
motora je snabdjevena naroitim ureajem koji po putanju motora u rad podie dirke i klizne
prstenove dovodi u kratki spoj. Motor tada radi kao asinhrona maina sa kratkospojenim rotorom
127
Asinhrone maine sa namotanim rotorom, u odnosu na one sa kratkospojenim rotorom, imaju
komplikovaniju izvedbu, skuplje su, imaju manju pouzdanost u radu, podlonije su kvarovima a za
pokretanje im je ponekad potreban dodatni ureaj u vidu otpornika za putanje u rad. Osnovna
prednost im je vezana za bolje karakteristike pri putanja u rad, to je naroito vano kod pogona sa
tekim uslovima pokretanja kada se zahtevaju veliki polazni momenti.
Trofazni motor sa kratkospojenim rotorom
Namotaj statora se, u principu, ne razlikuje od namotaja statora trofaznih asinhronih maina sa
namotanim rotorom. Meutim, namotaj rotora je znaajno razliit podsjea na kavez; kod motora
manjih i srednjih snaga izliven je od aluminijuma, a kod motora veih snaga izraen je od neizolovanih
bakrenih tapnih provodnika, koji se na bonim stranama kratko spajaju sa po jednim prstenom. U oba
sluaja kratkospojeni rotor nema mogunost spoljnjeg elektrinog pristupa, vrlo je robustan i moe da
izdri visoka mehanika i termika naprezanja. Ovako formiran namotaj u sutini predstavlja n-fazni
namotaj, gde je n broj tapnih provodnika. U analizama se ovaj namotaj ekvivalentira trofaznim.
Osnovni problem vezan za primjenu ove vrste asinhronih maina su loe polazne karakteristike
(karakteristike pri putanju u rad).
Osnovni princip rada
Posmatrajmo asinhronu mainu sa trofaznim namotajem na statoru i ekvivalentnim trofaznim
kratkospojenim namotajem na rotoru. Neka je namotaj statora prikljuen na sistem naizmeninih
trofaznih napona. U namotaju statora javlja se kontra elektromotorna sila E1 koja dri ravnoteu
prikljuenom naponu statora U1 i iji se modul razlikuje od napona za pad napona na omskoj otpornosti
i reaktansi rasipanja (to iznosi nekoliko procenata). Kroz namotaj statora proticae naizmenine
trofazne struje koje stvaraju Teslino obrtno magnetsko polje. Obrtno polje rotira u zazoru tzv.
sinhronom brzinom, ns:
gde je f uestanost (frekvencija) mree, a p broj pari polova.
Pri tome obrtno polje presjeca provodnike statora i rotora i u njima indukuje odgovarajue
elektromotorne sile (ems). Poto je elektrino kolo rotora zatvoreno, usled ove ems se u provodnicima
namotaja rotora stvara struja, I2 , ija je aktivna komponenta istog smjera kao i ems. Poto se
provodnik sa strujom nalazi u magnetskom polju indukcije B na njega e djelovati elektromagnetska
sila. Ova sila obre rotor u smjeru obrtnog magnetskog polja. To se deava sa svim provodnicima po
obimu rotora, a zbir svih proizvoda sile i poluprenika predstavlja obrtni momenat elektromagnetskih
sila motora. Obrtni momenat motora je prorcionalan proizvodu struje rotora, fluksa i ugla izmeu njih:
Prema tome, kada se stator asinhrone maine prikljui na mreu, obrtni momenat motora obre rotor u
smjeru obrtanja obrtnog polja. Pri tome su struje u rotoru izazvane elektromagnetskom indukcijom.
Prenos energije sa statora na rotor vri se iskljuivo elektromagnetskom indukcijom, pa ove maine
esto nazivamo indukcionim mainama.
Uslov za obrtanje rotora je razliita brzina obrtnog magnetskog polja, ns, i brzine obrtanja rotora, n,
odnosno postojanje relativnog kretanja izmeu obrtnog magnetskog polja i rotora, jer jedino tada se
pri presecanju provodnika rotora od strane obrtnog magnetskog polja moe indukovati ems u rotoru,
odnosno stvoriti struja u namotaju rotora.
Relativnim klizanjem s, nazivamo veliinu koja je odreena sledeim izrazom:
ija se vriednost pri naznaenom optereenju kree kod motora manjih snaga od 3 do 8%, a kod motora
veih snaga od 1 do 3%. Uestanost elektrinih i magnetskih veliina rotora, f2 ,dobija se kada se
primarna uestanost (uestanost mree) pomnoi sa klizanjem s:
Samo u trenutku putanja u rad ili kad rotor usljed preoptereenja stane (kratki spoj), uestanost u
rotoru je jednaka statorskoj uestanosti, odnosno klizanje je jednako jedinici.
128
Ekvivalentna ema asinhrone maine
Poto je zakoena asinhrona maina u biti transformator, analogno transformatoru i koristei izraze za
ekvivalentnu struju i ekvivalentni promenljivi rotorski otpor, imamo sledeu ekvivalentnu emu.
Slika 5 Ekvivalentna ema asinhrone maine
Bilans aktivne snage
Motor uzima iz mree aktivnu snagu:
Rad asinhronog maine je praen sljedeim gubicima (izraenim preko snage gubitaka):
gubicima u namotajima statora (gubici u bakru statora),
gubicima zbog magneenja magnetskog kola statora (gubici u gvou statora),
elektrinim gubicima u rotoru, Pel2 , koji sadre gubitke u bakru namotaja rotora, PCu2 , i eventualno,
kod maina sa namotanim rotorom, gubitke u dodatnim elektrinim kolima, spojenim na kolo rotora, i
mehanikim gubicima usled trenja (frikcije) i ventilacije, Pf .
Snaga obrtnog elektromagnetskog polja, P em , koja se kroz meugvoe prenosi sa statora na rotor,
jednaka je razlici dovedene (utroene) snage P1 , koju motor uzima iz mree i ukupnih gubitaka u
statoru, odnosno zbiru ukupne mehanike snage rotora i elektrinih gubitaka u rotoru:
gde je Pmeh ukupna mehanika snaga rotora.
Ukupna mehanika snaga jednaka je razlici dovedene snage P1 i snage ukupnih gubitaka u gvou
statora i namotajima statora i rotora, koji su u ekvivalentnoj emi predstavljeni toplotom koja se
razvija na otporima R0, R1 i R2. Preostali, fiktivni otpor u ekvivalentnoj emi R2d=R2(1-s)/s upravo
odgovara ukupnoj mehanikoj snazi, iz ega slijedi da je odnos ukupne mehanike snage i elektrinih
gubitaka u rotoru:
Korisna (mehanika) snaga na vratilu maine jednaka je razlici ukupne mehanike snage i mehanikih
gubitaka usled trenja i ventilacije:
Vano je uoiti da, kada se govori o snazi motora, podrazumjeva se korisna mehanika snaga na vratilu
motora.
Korisni mehaniki momenat se dobija iz jednaine:
129
Slika 6 Bilans aktivne snage asinhronog motora
Karakteristika momenta asinhronog motora
Kod motornih pogona karakteristika optereenja je gotovo uvek data karakteristikom momenta
optereenja (konog momenta) u zavisnosti od brzine obrtanja:
Za odreivanje stacionarne radne take je vrlo vano da se i razvijeni momenat motora takoe prikae
u zavisnosti od brzine obrtanja, odnosno klizanja:
Slika 7 Statike karakteristike momenta i struje statora motora sa kratkospojenim rotorom
Karakteristine take, gledano preko momenata, su:
polazni momenat, Mpol, koji motor razvija pri pokretanju (n=0 , odnosno s=1), i koji, da bi se maina
mogla pokrenuti, mora biti vei od otpornog momenta radne maine,
prevalni (maksimalni) momenat, Mpr , je najvea vrednost momenta,
naznaeni (nominalni) momenat, Mn , odgovara naznaenom reimu rada,
momenat praznog hoda, Mph , koji pokriva mehanike gubitke u praznom hodu,
Ako se trenutna vrijednost momenta elektrinog motora obiljei sa m , a trenutna vrijednost otpornog
momenta radne maine (teret), sa kojom ona deluje na vratilo motora, sa mk , u zavisnosti od odnosa
momenata m i mk, mogua su tri osnovna stanja:
130
Pokretanje asinhronih motora
Putanje u rad motora je proces koji zapoinje u trenutku u kojem je rotor u stanju mirovanja,
a zavrava se onda kada se, pri odgovarajuoj brzini obrtanja, izjednae razvijeni momenat motora i
otporni momenat radnog mehanizma. Polazne karakteristike odreuju vrednosti polazne struje i
momenta, sigurnost putanja u rad, brzina i postepenost prelaska iz stanja mirovanja u stanje
jednolikog obrtanja sa naznaenom brzinom kao i ekonominost, koja zavisi od cijene potrebne opreme
i gubitaka za vreme putanja. Brzina i postepeni prelazak su posebno bitni kod elektromotornih pogona
koji moraju da se periodiki esto pokreu.
Vrijednost polaznog momenta i struje su osnovna pitanja pri pokretanju (startovanju) asinhrone
maine. U trenutku kada se motor prikljuuje na mreu, njegov rotor je mehaniki nepokretan, a
elektriki je u kratkom spoju (bez obzira na tip asinhrone maine), a uz maksimalnu indukovanu
elektromotornu silu u namotaju rotora (obrtno polje presijeca provodnike sinhronom brzinom), to
stanje je praeno pojavom velikih struja. Ove struje mogu izazvati visoka zagrevanja namotaja samog
motora kao i velike padove napona i to moe negativno da utie na druge prijemnike u mrei.
Da bi rotor motora pri putanju u rad mogao prei u obrtno kretanje, polazni momenat kojeg razvija
motor mora biti vei od otpornog momenta koji na vratilu proizvodi radna maina koju treba pokrenuti.
Asinhrone maine sa namotanim rotorom imaju dobre karakteristike s obzirom na pokretanje. Pomou
dodatnog otpora (otpornik za putanje u rad) prikljuenog u rotorsko kolo omogueno je razvijanje
velikih polaznih momenata pri maloj polaznoj struji). Sa poveanjem brzine otpornici se postepeno
iskljuuju, da bi se nakon zaletanja potpuno iskljuili, a prstenovi kratko spojili.
Slika 8 Karakteristika momenta i struje kod pokretanja AM sa namotanim rotorom
Kod asinhronih maina sa kratkospojenim rotorom nemamo neposrednu mogunost uticaja na rotorsko
strujno kolo, pa se kod pokretanja koriste sledee metode:
direktno ukljuivanje u mreu, koje je povezano sa manjim ili veim stujnim udarima. U zavisnosti
od kvaliteta i snage svoje mree, elektrodistribucije propisuju najvee snage asinhronih maina sa
kratkospojenim rotorom koje se mogu na ovaj nain putati u rad.
primjena dodatnih ureaja koji se prikljuuju u strujno kolo statora (na red izmeu mree i
prikljuaka namotaja statora). Osnovna ideja ovde je ogranienje struje pokretanja putem snienja
primarnog napona. Meutim, mora se voditi rauna o tome da je polazni momenat srazmjeran sa
kvadratom prikljuenog primarnog napona, tako da ovaj nain pokretanja dolazi u obzir kada se ne
zahteva veliki polazni momenat u samom poetku radnog ciklusa. Ureaji koji se koriste su prigunice,
autotransformatori i prebaca zvezdatrougao (za motore iji je stator spregnut u trougao - polazna
struja je pri sprezi zvjezda tri puta manja nego pri sprezi trougao, meutim i polazni momenat je tri
puta manji) ili se, pak, napajanje vri preko blok transformatora ili regulisanjem napona primenom
ureaja energetske elektronike.
primjena specijalne izvedbe rotora i njegovih namotaja, koja se sastoji u konstrukciji rotora sa
dubokim i dvostrukim lebovima. Ovakvom kontrukcijom se poboljavaju polazne karakteristike, jer se
postie poveanje omskog otpora i smanjenje faznog pomeraja izmeu ems i struje prilikom
pokretanja. Meutim, ovakva konstrukcija ima za posledicu izvesno pogoranje radnih karakteristika u
odnosu na standardne motore sa kratkospojenim rotorom.
Pri teim uslovima pokretanja normalni kratkospojeni AM moe da ne razvije dovoljan polazni momenat
ak i pri direktnom putanju sa naznaenim naponom. U takvim sluajevima je potrebno primjeniti
asinhrone maine sa namotanim rotorom ili kratkospojeni rotor u specijalnom izvoenju kao dvokavezni
ili sa dubokim lebovima.
131
Regulisanje brzine obrtanja asinhronih motora
Mogunost kontinualne promene brzine u irokim granicama i rad pri razliitim brzinama je
imperativ za savremene elektrine pogone. Zbog tvrde mehanike karakteristike (brzina se menja se u
veoma uskim granicama (svega nekoliko procenata) od praznog hoda do punog optereenja),
regulisanje brzine obrtanja asinhronih motora nije ni lako ni efikasno, u odnosu na maine jednosmerne
struje. Meutim, usljed razvoja i pada cijene mikroprocesora i komponenti energetske elektronike,
asinhroni motori se sve vie sreu i u regulisanim pogonima sa promenljivom brzinom obrtanja.
Veliine pomou kojih moe da se regulie brzina obrtanja asinhronog motora najlake se vide iz
osnovne jednaine koja opisuje brzinu obrtanja:
iz koje slijedi da se pri konstantnom otpornom momentu (momentu tereta) i konstantnoj brzini obrtnog
magnetskog polja, regulacija klizanja AM moe izvriti na sledei nain:
promenom frekvencije mree (izvora),
promenom broja pari polova i
promenom klizanja, a klizanje promenom napona napajanja i promenom otpora u kolu rotora (za
maine sa namotanim rotorom),
primenom kaskadnih spojeva,
vektorskim upravljanjem.
Jednofazni asinhroni motori
Jednofazni asinhroni motori se primenjuju u jednofaznim mreama, to je veoma znaajno s
obzirom na injenicu da trofazna mrea, pogotovo u udaljenim podrujima, ne mora biti na
raspolaganju. Izrauju se za male snage, obino do 0,5kW, jer je to ekonominije reenje u odnosu na
izgradnju trofaznih asinhronih motora iste snage. Osnovni nedostaci, u odnosu na trofazne motore, su
nedostatak polaznog momenta, manja snaga za isto magnetsko kolo, loiji faktor snage i promenljiva
snaga i momenat.
Rad jednofaznog asinhronog motora moe se posmatrati i kao specijalni sluaj rada trofaznog
asinhronog motora. Naime, jednofazni asinhroni motor je najlake dobiti iz trofaznog ako bi se
napajanje jednog statorskog namotaja prekinulo. Tim prekidanjem preostala dva namotaja bi bila
vezana redno i prikljuena na monofazno napajanje .
Kod asinhronih motora koji su kontruisani za jednofazni rad, namotaj rotora je kavezni. Namotaj
statora se sastoji iz dva dijela- glavne faze smjetene u 2/3 ukupnog broja ljebova i pomone faze
smetene u preostale 1/3 ljebova, koja je u odnosu na glavnu fazu prostorno pomjerena za 90
o
. Poto
je za stvaranje obrtnog magnetskog polja, pored prostornog pomjeraja, potreban i vremenski pomjeraj
struja, obino se na red sa pomonom fazom prikljuuje kondenzator. Pomona faza moe da bude
ukljuena samo za vrijeme zaletanja, kada motor radi kao dvofazni, ili trajno, pri emu se u prvom
sluaju primjenjuje zaletni kondenzator, dok se u drugom sluaju primjenjuje pogonski kondenzator,
ili opciono odvojeni pogonski i zaletni kondenzator. Kada rotor postigne odreenu brzinu, obino 70-
80% sinhrone brzine, centrifugalni prekida iskljui namotaj pomone faze.
Slika 9 Jednofazni asinhroni motor sa zaletnim kondenzatorom
132
Asinhroni generator
Generatorski reim rada asinhrone maine nastupa kada se rotor maine obre stranom
pogonskom mainom u smjeru obrtanja magnetskog polja brzinom veom od sinhrone. U ovom reimu
rada generator predaje aktivnu snagu mrei, meutim zbog potrebe za snabdjevanjem reaktivnom
snagom za stvaranje magnetskog polja pobude, asinhroni generator ne moe da radi sam na sopstvenu
mreu, ve samo paralelno bar sa jednim sinhronim generatorom. Naznaeno klizanje generatora je
otprilike isto kao naznaeno klizanje motora, ali ima negativan predznak. U odnosu na sinhrone
generatore, osnovni nedostatak asinhronih generatora je potreba za reaktivnom energijom, odnosno
potreba za barem jednim sinhronim generatorom, dok su prednosti vezane za jeftiniju i jednostavniju
opremu, to dolazi do izraaja kod manjih snaga. Naime, kod asinhronih generatora nije potrebna
aparatura za sinhronizaciju, pogonska maina ne zahtjeva skupi regulator brzine obrtanja, ve samo
ureaj za njeno ogranienje, a nije potreban ni automatski regulator napona. Asinhroni generatori nisu
naili na neku iru upotrebu, i danas ih susreemo kao pomone generatore manjih snaga.
PITANJA IZ ELEKTRINIH MAINA III
1. ta je transformator?
2. Koji su osnovni dijelovi transformatora?
3. Objasniti princip rada transformatora.
4. Nacrtati i objasniti ekvivalentnu emu transformatora?
5. Koji se gubici javljaju u transformatoru i kako se oni odreuju?
6. Kako je definisan stepen iskoritenja transformatora?
7. Koje su to dvije izvedbe trofaznih transformatora?
8. Kako mogu biti spojeni namotaji traofaznih transformatora?
9. Kako se oznaavaju namotaji transformatora?
10. Koji su uslovi za paralelan rad transformatora?
11. ta je to autotrnsformator?
12. Gdje se koriste tronamotajni transformatori?
13. ta je indukt, a ta induktor?
14. Koje su vrste asinhonih maina?
15. Princip rada asinhronog motora?
16. Kako je definisano klizanje?
17. Kakav je bilans snaga u asinhronom motoru?
18. Kako se pokreu motori sa namotanim rotorom?
19. Kako se pokreu motori sa kratko spojenim rotorom?
20. Na koje naine je mogue regulisati brzinu asinhronih motora?
21. Objasniti konstrukciju i princip rada jednofaznih asinhronih motora?
22. Kada asinhrona maina radi kao generator?
23. Koje su prednost i nedostaci asinhronih u odnosu na sinhrone generatore?
133
ELEKTROENERGETSKA
POSTROJENJA III
134
GLAVNI ELEMENTI POSTROJENJA
Sabirnice
Sabirnice su okosnica svakog postrojenja. Povezuju vodove koji dovode i odvode elektrinu
energiju te transformatore koji povezuju mree razliitih naponskih nivoa. Sabirniki vodii su najee
neizolirani Cu ili Al vodii. Profili koji se uobiajeno koriste:
srednji i niski napon: plosnati (pravugli), okrugli i U profil
visoki napon: cijevi i uad
Izbor presjeka sabirnikih vodia provodi se prema:
maksimalna struja u normalnom pogonu, Imaxpog
struja mjerodavna za ugrijavanje u vrijeme trajanja kratkog spoja, It
mehanikim naprezanjima u vrijeme trajanja kratkog spoja, Iu
Potporni izolatori
Potporni izolatori su elementi postrojenja koji nose sabirnice (i ostale neizolirane vodie) u
postrojenjima, izoliraju goli vodi od uzemljenih dijelova i preuzimaju na sebe sile koje djeluju na
sabirnice. Odabiru se na osnovu:
nazivnog napona sabirnica
veliine sile koja se na njih prenosi pri kratkom spoju
S obzirom na izvedbu i mehaniku vrstou razlikujemo vie tipova potpornih izolatora.
Porculanski potporni izolatori:
imaju kapu i podnoje od lijevanog eljeza
nemaju istu vrstou po cijeloj visini
doputeni moment savijanja M1 za presjek neposredno
ispod kape manji je (radi manje povrine presjeka) nego
doputeni moment savijanja M2 za presjek neposredno
iznad podnoja
Potporni izolatori (3)
Umjetno smolni potporni izolatori:
nemaju metalnu kapu niti podnoje
konstrukcija im je takva da su jednake vrstode i u
gornjem i u donjem dijelu izolatora
Visei (ovjesni) izolatori se koriste u postrojenjima u kojima su sabirnice izvedene od ueta, a kao
nosai sabirnica upotrebljavaju se visei izolatori slijedeih izvedbi:
a) kapasti
b) masivni
c) tapni
135
Provodni izolatori
Provodni izolatori izoliraju gole vodie od zidova ili metalnih
dijelova. Upotrebljavaju se pri prolazu vodia iz prostorije u
prostoriju, iz jednog dijela oklopljenog rasklopnog postrojenja u
drugi, ili iz rasklopnog postrojenja u slobodan prostor. Izbor
provodnih izolatora vr se na osnovu slijedeih veliina:
nazivni napon
maksimalna trajna struja u normalnom pogonu
mehaniko naprezanje za vrijeme trajanja kratkog spoja
zagrijavanje za vrijeme trajanja kratkog spoja
Izvode se za nazivne struje: 200, 400, 600, 1000, 1500 i 2000 A
Rastavljai
Rastavljai vidljivo odvajaju vodljive dijelove postrojenja (obino one pod naponom od onih
koji nisu). Rastavljai se normalno ne upotrebljavaju za prekidanje struja (nemaju medij za gaenja
elektrinog luka). Oni mogu trajno voditi nazivnu struju, a kratkotrajno i struju kratkog spoja. Iznimno
se rastavljai mogu koristiti za prekidanje malih pogonskih struja:
struje praznog hoda transformatora nazivne snage (do par stotina kVA)
struje optereenja transformatora nazivne snage (do par desetaka kVA)
kapacitivne struje zranih vodova u praznom hodu (duljine do 20 km i nazivnog napona do 10 kV)
pri tome je isklapanje potrebno provesti to je mogue bre.
Izbor rastavljaa se vri na osnovu:
nazivnog napon i
nazivne struja
uz kontrolu odabranog rastavljaa s obzirom na :
mehanika naprezanja u vrijeme trajanja kratkog spoja (Iu)
zagrijavanje za vrijeme trajanja kratkog spoja (It)
Za prekidanje pogonskih struja koriste se:
uinski osigurai
prekidai, sklopke
uinski rastavljai
Uinski osigurai
Zahtjevi za uinske osigurae:
velika prekidna mo
brzo prekidanje struja kratkog spoja
precizna vremensko-strujna karakteristika u sluaju manjih
preoptereenja
mogunost proputanja velikih trenutnih preoptereenja
prekidanje struja bez stvaranja opasnih prenapona
Izbor osiguraa se vri:
prema nazivnom naponu mree
prema nazivnoj struji
Prekidai
Pored toga to mogu sklapati i voditi struje u normalnom pogonu (sklopke), mogu uklapati i
prekidati struje kratkog spoja. U veini sklopnih aparata koji se danas koriste prekidanje struja postie
se mehanikim razdvajanjem kontakata, pri emu se redovito javlja elektriki luk.
U izmjeninim strujnim krugovima pojava elektrinog luka je pozitivna jer sprjeava naglo prekidanje
struje a time i pojavu velikih prenapona u mrei. Struja na taj nain prirodno prelazi kroz nulu. Kada
struja postigne vrijednost nula, elektrini luk se gasi i potrebno je osigurati da se ponovno ne upali.
Naime, bez obzira to je pojava elektrinog luka pozitivna glede prenapona, gorenjem luka razvija se
136
velika toplinska energija koja moe uzrokovati velika termika i mehanika naprezanja. Stoga je nakon
gaenja elektrinog luka prirodnim prolaskom struje kroz nulu potrebno osigurati da elektrina vrstoa
meukontaktnog prostora bude dovoljno velika da ne doe do ponovnog paljenja luka. Ako to nije
postignuto, luk se ponovno pali sve do narednog prolaska struja kroz nulu.
Za sprjeavanje ponovnog paljenja luka potrebno je:
brzo uspostaviti odgovarajuu dielektrinu vrstodu:
deionizacija plazme
rekombinacija (SF6 prekidai)
difuzija (vakumski prekidai)
veliki slobodni put elektrona (uljni, malouljni, hidromatski prekidai)
hlaenje (odvoenje topline iz plazme konvekcijom ili kondukcijom)
komprimiranim zrakom (pneumatski prekidai)
poprene metalne ploe (prekida deion)
uzdune keramike ploe (prekidai s uskim rasporima)
atmosferski zrak (zrane sklopke)
zamjena plazme svjeim medijem velike dielektrine vrstode
vodik iz tekuine (uljni, malouljni, hidromatski prekidai)
vodik iz vrste tvari (plinotvorni prekidai)
komprimirani zrak (pneumatski prekidai)
Izbor prekidaa se vri prema:
rasklopnoj struji, Ir
nazivnom naponu, Un
Uinski rastavljai (rastavne sklopke)
Uinski rastavljai (rastavne sklopke) su prema izvedbi (vidljivost kontakata) rastavljai, a
prema djelovanju (s obzirom da mogu sklapati struje) prekidai, odnosno s obzirom da se ipak radi o
manjim strujama sklopke. Oni u otvorenom poloaju ostvaruju rastavni razmak kao i rastavljai i mogu
kratko vrijeme voditi i struje kratkog spoja, ali ih ne mogu prekidati.
Rastavne sklopke su jednostavnije i jeftinije od prekidaa i u puno sluajeva nadomjetaju prekidae i
rastavljae. Kako nisu graene za prekidanje struja kratkog spoja, obino se u seriju s njima spaja
osigura. No ta je kombinacija (zbog osiguraa) ograniena na upotrebu samo do 35 kV.
EMATSKI PRIKAZ STRUJNIH KRUGOVA U POSTROJENJU
Sheme spoja glavnih strujnih krugova
Izrada sheme spoja glavnih strujnih krugova je prvi korak pri projektiranju postrojenja. Ona
prikazuje:
broj transformatora, broj generatora i broj odvoda te nain njihova meusobnog spoja
predviene aparate u svakom odvodu
predviena mjerenja i zatitu
predvienu signalizaciju i upravljanje
U postrojenju razlikujemo:
glavni strujni krug protjecan strujom tereta
strujni krug mjerenja i zatite spojen na sekundar mjernih transformatora
pomoni strujni krug napajan iz posebnog (istosmjernog ili izmjeninog) izvora
Vrste shema spoja:
- jednopolna shema
- principna shema
- shema djelovanja
- shema vezivanja
- strujna shema
Okolnosti koje utjeu na izbor sheme glavnih strujnih krugova su: uloga i vanost postrojenja u mrei,
napon postrojenja, broj i snaga transformatora, broj i snaga prikljuenih vodova, pogonski zahtjevi,
mogua potreba proirenja postrojenja, raspoloivost, prilike za vrijeme kratkog spoja, ekonominost,
pogonska elastinost i jednostavnost.
137
Sheme spoja odvoda
Jednostruke sabirnice:
koriste se u postrojenjima s malo odvoda
svaki rad na sabirnicama (odravanje i pregled idenje sabirnica, zamjena
sumnjivih izolatora, pregled spojeva i sl.), kao i svaki kvar na sabirnicama zahtjeva
obustavu pogona
radovi u postrojenjima i kvarovi na sabirnicama nisu esti, stoga su jednostruke
sabirnice odgovarajue rjeenja ako se u odvodima nalaze potroai manje osjetljivi
na prekide napajanja
napon svih odvoda je jednak
Jednostruke sabirnice s uzdunim rastavljaem:
mogu je odvojen pogon pojedinih grupa potroaa preko posebnih
transformatora odnosno generatora
mogu je i pogon s razliitim pogonskim naponima (koji se malo razlikuju od
nazivnog sabirnice)
nedostatak: grupiranje potroaa potrebno provesti u fazi izgradnje
Kod sklapanja uzdunog rastavljaa svi odvodi barem jednog dijela
postrojenja ostaju bez napajanja (uzdunih prekida rjeava problem)
Dvostruke sabirnice:
Glavni razlozi upotrebe dvostrukih sabirnica u postrojenjima su:
poveana elastinost pogona
poveana pouzdanost pogona
- mogu je pregled, odravanje i kvar jednog sustava sabirnica bez prekida pogona
na drugom sustavu
Spojno polje
Spojno polje se koristi u postrojenjima s viestrukim sabirnicama u kojima je mogu zajedniki
pogon (meusobno spajanje) vie sistema sabirnica. Njegova upotreba ima smisla samo u postrojenjima
s jednim prekidaem po odvodu (europska izvedba) u postrojenjima s dva prekidaa po odvodu ulogu
spojnog polja moe preuzeti bilo koji od njih. Spojno polje se sastoji od dva rastavljaa i prekidaa.
138
Sheme spoja mjernog polja
Za mjerenje napona na sabirnicama koriste se naponski transformatori koji se prikljuuju na
sabirnice. Naponski transformatori se na sabirnice redovito prikljuuju preko sabirnikih rastavljaa, a
gdje postoje osigurai za nazivni napon sabirnica i preko osiguraa. Ako se radi o postrojenju bez
sabirnica, naponski se transformatori pojavljuju u svim odvodima tada se radi jednostavnosti izvedbe
naponski mjerni transformatori prikljuuju neposredno na odvod.
Sheme spoja transformatora
Spoj sa sabirnicama:
ukoliko jedan transformator povezuje sabirnice razliitih napona, ta ako
je napajanje mogue samo s jedne strane, dovoljno je sklopni aparat za
zatitu od kratkog spoja (prekida, osigura) postaviti samo na stranu
dovoda elektrine energije
za zatitu transformatora male snage umjesto prekidaa koriste se
osigurai, ali samo kada je rastavljaem mogude prekinuti struju praznog
hoda
umjesto rastavljaa mogue je koristiti rastavnu sklopku u seriji s
osiguraem
ukoliko je napajanje mogue s obje strane, tada je potrebno zatitu od
kratkog spoja predvidjeti s obje strane transformatora.
ukoliko u postrojenju postoje dva ili vie transformatora u paralelnom
radu, bez obzira da li je napajanje mogue samo s jedne strane ili s obje,
prekidae je nuno predvidjeti s obje strane transformatora.
Spoj zvjezdita:
kada je zvjezdite transformatora izolirano od zemlje, esto se izmeu zvjezdita i zemlje postavlja
odvodnik prenapona
kada je zvjezdite transformatora uzemljeno preko
prigunice, mora postojati mogunost isklapanja prigunice,
odnosno rastavljanja prigunice od nultoke transformatora.
Sheme spoja vodova
osim sabirnikog rastavljaa i prekidaa, u odvod zranog
voda ili kabela, na izlazu iz postrojenja postavljaju se:
izlazni rastavlja
rastavlja za uzemljenje
u svaki odvod zranog voda postavlja se slog odvodnika
prenapona (po jedan u svaku fazu) radi zatite postrojenja od
prenapona
slog naponskih transformatora, ukoliko je potreban, spaja se
iza prekidaa, kako bi se mogao izmjeriti napon voda i prije
nego to je prekida uklopljen
slika prikazuje vod koji ujedno slui i za prijenos signala,
mjerenja i sl. to se prenose pomou visokofrekventne struje
da bi se u vod mogle slati i iz njega preuzimati
visokofrekventne struje na vodi se spaja visokofrekventni
kondenzator
visokofrekventna prigunica sprjeava irenje
visokofrekventnih impulsa po cijeloj mrei.
139
PROIZVODNJA I PRENOS ELEKTRINE ENERGIJE
Osnovna uloga elektroenergetskog sistema je da proizvodi el. energiju tamo gde je
najekonominije i da je na najekonominiji nain prenese do potroaa gde e biti potroena.
Elektroenergetski sistem sastoji se od:
- podsistema proizvodnje,
- podsistema prenosa,
- podsistema distribucije i
- podsistema potronje.
Podsistem proizvodnje sastoji se od velikog broja elektrana za proizvodnju el. energije. U savremenim
elektroenergetskim sistemima najvie su zastupljene termoelektrane i hidroelektrane a postoje i druge
(nuklearne, aero, solarne i sl.).
Uloga transformatorskih i razvodnih postrojenja u prenosu elektrine
energije
Prenosne i distributivne mree se sastoje od vorova i grana (vodovi). U vorovima se grade
razvodna postrojenja. Ova postrojenja mogu biti sa transformacijom napona ili bez nje. Njihova
osnovna uloga je da:
1. omogue spajanje vodova istog naponskog nivoa koji se stiu u voru,
2. preko energetskih transformatora poveu mree razliitih naponskih nivoa i
3. omogue prikljuak izvora (elektrane) i potroaa na mreu.
S obzirom na namjenu, razvodna postrojenja se mogu podeliti na razdjelne i transformatorske stanice.
Razdjelna stanica je svako postrojenje u kojem se stiu vodovi istog naponskog nivoa i namjena mu je
da obezbjedi raspodjelu el. energije na prikljuene vodove. Transformatorska stanica jo i vri
transformaciju el. energije sa jednog naponkog nivoa na drugi pa se pomou nje povezuju mree
razliitih naponskih nivoa.
Prema prostornom smetaju postrojenja mogu biti za unutranju i spoljanju montau, otvorenog ili
oklopljenog tipa. Postrojenja za unutranju montau smetena su u zgradama koje se u tu svrhu grade
pa su aparati i ureaji koji se upotrebljavaju kod ove vrste postrojenja zatieni od atmosferskih
uticaja (vlaga, praina i sl.) i zato su jednostavnije konstrukcije. To su postrojenja za napone do 38kV
(postrojenja za srednji napon) i mogu biti otvorenog ili oklopljenog tipa. U postrojenja otvorenog tipa
spadaju postrojenja koja imaju pregrade, barijere i sl. ili su bez njih. Postrojenja visokog napona
(110kV i vie) se rade napolju, na otvorenom.
Elektrane
Uloga elektrana je da u svakom trenutku zadovolje potronju elektroenergetskog sistema. Pod
potronjom se podrazumijevaju neto potrebe potroaa i gubici u prenosnim i distributivnim mreama.
Takoe elektrane treba da obezbjede i:
- regulacionu rezervu (za pokrivanje iznenadnih promjena optereenja);
- havarijsku rotirajuu rezervu (za pokrivanje ispada generatora najvee snage);
- remontnu rezervu (za pokrivanje generatora u remontu);
- hladnu rezervu (za pokrivanje ostalih duih neplaniranih ispada generatora).
Osnovna karakteristika svake elektrane je njena instalisana snaga ili naznaena snaga elektrane koja se
dobija kao aritmetiki zbir naznaenih prividnih snaga generatora u elektrani.
Dva osnovna tipa elektrana su:
1. termoelektrane (TE) (TE na fosilna goriva (ugalj, gas) i nuklearne elektrane) i
2. hidroelektrane (HE) (klasine i reverzibilne).
Termoelektrane su postrojenja u kojima se hemijska energija goriva pretvara u elektrinu energiju. To
pretvaranje energije nije direktno ve se obavlja u nekoliko koraka:
- prvo se hemijska energija goriva sagorevanjem pretvara u toplotnu energiju u loitima parnih
kotlova sa visokim stepenom iskorienja;
- zatim se toplotna energija pretvara u mehaniku u sistemu parni kotao turbina sa niskim stepenom
iskorienja;
- i na kraju se mehanika energija pretvara u elektrinu u sinhronoj maini sa visokim stepenom
iskorienja.
140
Parne turbine su osnovne pogonske maine sinhronih generatora u TE. U njima se unutranja
potencijalna energija vodene pare pretvara u mehaniku energiju.
Hidroelektrane su postrojenja u kojima se potencijalna energija vode pretvara u mehaniku energiju
preko hidraulinih turbina a zatim u elektrinu energiju pomou sinhronih generatora. Hidroelektrane
mogu biti konvencionalne i reverzibilne.
Konvencionalne hidroelektrane imaju smer kretanja vode od akumulacionog jezera ka turbini pa imaju
samo turbinski pogon. Zavisno od smetaja mainske zgrade, mogu biti pribranske i derivacione.
Konvencionalne HE, zavisno od veliine akumulacije, odnosno od vremena pranjenja akumulacije,
mogu biti protone i akumulacione HE.
Osnovni dijelovi HE su: brana, zahvat, dovodni tunel, vodostan (vodna komora), cjevovod pod
pritiskom, odvod vode, hidrauline turbine i generatori.
Hidraulina turbina se sastoji od: dovoda vode obrtnom kolu, obrtnog kola (rotora) i odvoda vode iz
obrtnog kola. Moe biti akciona (sa slobodnim mlazom vode koji udara u lopatice rotora i skree za
180; Peltonova turbina) i reakciona (voda u rotoru se i skree i ubrzava pa se menja pritisak vode;
Francisova, Kaplanova, dijagonalna i cijevna turbina).
Generator u postrojenju
U TE se koristi sinhroni generator sa valjkastim rotorom ili turbogenerator. On dobija
mehaniku energiju od parne turbine ija se ekonominost poveava sa porastom brzine obrtanja. Moe
biti dvoplona maina sa sinhronom brzinom obrtanja od 3000 ob/min pri uestanosti od 50Hz a kod
nuklearnih elektrana moe biti etvoropolna maina sa sinhronom brzinom obrtanja od 1500 ob/min.
Rotori su, zbog velike brzine obrtanja i velikih centrifugalnih sila, malih prenika (do 1.25m) i velikih
duina (do 6.5m).
U HE se koriste generatori sa istaknutim polovima (hidrogeneratori). Ekonomine brzine obrtanja ovih
generatora su male (nekoliko desetina do nekolika stotina obrtaja u minutu). Zato su to viepolne
maine sa rotorima velikih prenika (veim od 15m) i malim duinama.
vodova iznad tla.
OPTI PRINCIPI UPRAVLJANJA POSTROJENJEM
Pod upravljanjem postrojenjem se podrazumjevaju sve mere i postupci koji se preduzimaju
radi pouzdanog i bezbjednog uspostavljanja ili prekidanja visokonaponskih kola. Upravljati znai na
odgovarajui nain komandovati prekidaima i rastavljaima da bi se odreeni dio postrojenja doveo u
beznaponsko stanje ili stavio pod napon. Do prekidanja strujnog kola moe doi zbog delovanja zatite
ili zbog vrenja odreenih neophodnih radova u postrojenju. Odgovorno lice u postrojenju mora da zna
zato je dolo do iskljuenja da bi preduzelo mjere da se taj uzrok otkloni i da se iskljueni deo
postrojenja ponovo stavi pod napon.
U postrojenjima srednjeg napona mjerni instrumenti, releji i ureaji za signalizaciju i upravljanje se
smjetaju na komandne table koje se nalaze neposredno uz eliju (to je prostor koji zauzimaju ureaji
preko kojih se odreeni element postrojenja vezuje za sabirnice kod postrojenja u zgradama, a kod
postrojenja na otvorenom se zove polje) tako da ne postoji posebna komandna prostorija.
Kod postrojenja vieg napona i kod postrojenja na otvorenom koriste se komandni pultovi. Manji
komandni pultovi (duine do 8m) postavljaju se u jednoj liniji a vei se postavljaju u luku. Na prednju
stranu komandne ploe postavljaju se pokazni instrumenti, ureaji za upravljanje i slijepa ema na
kojoj je oznaeno ta je pod naponom a ta nije a kod elektrana ucrtane su i sinoptike eme koje
prikazuju stanje svih termikih i hidraulikih objekta (koliina vode, pritisak pare, pritisak i koliina
ulja i sl.).
Runo i elektrino komandovanje
Pod komandovanjem se podrazumjeva ostvarivanje zahteva da se sklopni aparati ukljue ili
iskljue. Pri iskljuenju dijela postrojenja najprije se otvaraju kontakti prekidaa a zatim se otvaraju
odgovarajui rastavljai. Pri ukljuenju dijela postrojenja najprije se zatvaraju rastavljai a zatim se
zatvaraju kontakti prekidaa.
Komandovanje sklopnim aparatima moe biti runo i elektrino pomou pogonskih mehanizama.
141
Signalizacija
Povratno javljanje treba da signalizira poloaj prekidaa. Signalizacija treba da bude tako
izvedena da se poloaj prekidaa moe tano utvrditi. U tu svrhu se upotrebljavaju kontakti signalnog
prekidaa koji je mehaniki spojen sa osovinom prekidaa. Signalni prekidai su pomoni prekidai koji
se ugrauju u prekidae i rastavljae i pokreu se neposredno sa njihovih osovina a ako rastavlja ima
pneumatski pogonski mehanizam, signalni prekidai se pokreu sa komandnih ureaja.
Signalizacija moe biti: obavjetajna (obavjetava o trenutnom stanju aparata preko sijalice ili preko
pokazivaa poloaja) i alarmna (javlja o stanjima kao to su: poremeaj u postrojenju, kvar, ispad
pojedinih aparata, havariju i sl.).
Ureaji za sinhronizaciju
U svakoj elektrani nalazi se po nekoliko generatora i u odnosu na ostali dio elektroenergetskog
sistema svi generatori rade paralelno. U toku dana ne rade stalno svi generatori, to zavisi od
dijagrama dnevnog optereenja. Postupak ukljuenja generatora na mreu naziva se sinhronizacija i
ona se moe obavljati runo i poluautomatski ili automatski (kod postrojenja sa daljinskim
upravljanjem).
U svakoj elektrani postoji posebna oprema za dovoenje sinhronih generatora u paralelan rad s ostalim
generatorima, odnosno oprema za sinhronizaciju. Ovu opremu sainjavaju dvostruki voltmetar (jedan
voltmetar mjeri napon mree a drugi elektromotornu silu generatora), dvostruki frekvencmetar (jedan
frekvencmetar mjeri uestanost napona mree a drugi uestanost elektromotorne sile generatora),
sinhronizacione sijalice (obine sijalice koje se pale ili gase kada se poklope uestanosti napona mree
i generatora) i nulti voltmetar (osetljiv na male vrednosti napona) i sinhronoskop (to je aparat koji
moe da zameni sinhronizacione sijalice i nulti voltmetar).
PITANJA IZ ELEKTROENERGETSKIH POSTROJENJA III
1. Nabrojati glavne elemente postrojenja.
2. ta su sabirnice?
3. Kako se vri izbor sabirnica?
4. Gdje se koriste potporni izolatori?
5. Gdje se koriste provodni izolatori?
6. Koja je svrha rastavljaa?
7. Gdje se koriste prekidai?
8. Koji mediji se koriste za gaenje luka u prekidaima?
9. Koji su elementi sheme spoja odvoda?
10. Od ega je sastavljeno spojno polje i gdje se primjenjuje?
11. Kako su transformatori spojeni sa sabirnicama?
12. Koji se elementi nalaze na shemi spoja vodova?
13. Od ega se sastoji elektroenergetski sistem?
14. Kakva je uloga transformatorskih i razvodnih postrojenja u prenosu elektrine energije?
15. ta su elektrane?
16. Objasniti postupak rada TE.
17. Koje vrste generatora koristimo u TE?
18. Koje vrste generatora koristimo u HE?
19. Vrste turbina kod HE?
20. Objasniti nain ukljuenja i iskljuenja dijela postrojenja.
21. Vrste signalizacije?
22. ta spada u opremu za sinhronizaciju?
142
ELEKTROENERGETSKE MREE III
143
OSNOVNO O MREAMA
Nerijetko je pojam elektroenergetska mrea kolokvijalni sinonim za elektroenergetski sistem
(EES) koji smo opisali ranije govorei o elektroenergetskim postrojenjima. Kada smo govorili o
elektroenergetskom sistemu, opisali smo njegovu mreu kao karakteristian podsistem veza izmeu
pojedinih prostorno udaljenih dijelova sistema, koje jo sainjavaju elektrane, transformatorske
stanice, razdjelne stanice (mjesta) i potroai. Oblik i nain prostorne povezanosti naziva se
konfiguracija ili topologija mree, a pojedine veze mogu imati razliite napone i tada su spojene preko
transformatora.
Razvrstavanje mrea
Ne postoji strogo odreeni nain razvrstavanja elektrinih mrea, pa se one mogu razvrstavati
prema razliitim svojstvima, kako primjerice slijedi.
1. Prema vrsti struje: mree izmjenine i istosmjerne struje. Mree izmjenine struje su najee
trofazne mree s nul-vodiem ili bez njega. Kao jednofazne mree se pojavljuju obino kao
ogranci trofaznih vodova. Mree istosmjerne struje su male (po snazi i konfiguraciji) i imaju
specifine namjene (uglavnom nuno napajanje). Postoje takoer mree izmjenine i
istosmjerne struje za vuu (eljeznice i sl.) koje ovdje neemo razmatrati.
2. Prema nazivnom naponu: mree niskog i visokog napona. Mree niskog napona imaju
ogranienje da na mjestu potronje napon izmenu bilo koje faze i zemlje ne smije biti vei od
250 V. Sve ostale mree spadaju u visokonaponske. U praksi se pojavljuje sluaj da se zbog
ispitnih napona opreme i neki drugi rijetko koriteni naponi ispod 1 kV (500, 600 i 900 V)
tretiraju kao naponi niskonaponske mree.
Danas je uobiajeno da se visokonaponske mree razvrstavaju jo na mree srednjeg napona,
visokog napona i vrlo visokog napona, u jednakim razredima kako smo naveli kod elektroenergetskih
postrojenja za opremu (samo se kod opreme uzima kao podatak najvii napon u okviru doputenih
odstupanja). U nas se u nacionalnoj mrei koriste linijski naponi 10, 20, 35, 110, 220 i 380 kV, a u
tvornikim mreama jo 3 i 6 kV radi visokonaponskih potroaa. Na razini sadanjeg stanja i budueg
razvoja mree, ekonomski bi opravdan niz napona bio 380-110-20-0,4 kV i tome se postupno tei kroz
obnavljanje i proirenje mree.
3. Prema svrsi: prijenosne i distributivne mree. Podjela se mijenja ovisno o razini i prostornoj
gustoi potronje u pojedinim EES. Mree napona do ukljuivo 110 kV smatrat emo kod nas
distributivnim mreama, a prijenosnim mreama one iznad tog napona.
4. Prema konfiguraciji: otvorene (radijalne) i zatvorene (prstenaste, dvostrano napajane,
zamkaste, sloene) mree. Zatvorene mree su zahtjevnije ali imaju poveanu sigurnost
opskrbe u sluaju kvarova.
5. Prema konstrukciji: vanjske i unutarnje mree odnosno zrani vodovi, kabeli ili plinom izolirani
vodovi.
Prorauni mrea
U projektiranju i izvedbi mrea moraju se zadovoljiti osnovni zahtjevi na ekonomskotehniku
opravdanost, kvalitetu i utjecaj na okoli. Ekonomsko-tehnika opravdanost znai da mrea mora biti
izvedena na nain da u investiciji, eksploataciji i odravanju postigne maksimalnu opravdanost rjeenja
koje nude projektant i izvoa. Kvaliteta opreme se osigurava ISO standardima, a kvaliteta isporuene
energije ukljuuje sigurnost napajanja i promjene napona iskljuivo u propisanim (i ugovorenim)
granicama. Utjecaj na okoli prvenstveno podrazumijeva bezopasnost po okoli.
Kod projektiranja elektrine mree (ili njenih dijelova) prave se detaljni izrauni koje treba poznavati
projektant naeg profila. To znai da moraju biti ukljueni svi aspekti rjeenja a posebno:
- Razlike i promjene napona u odreenim takama mree. Zadatak je obino da se odredi
presjek vodia prema doputenoj razlici napona. Istodobno se moe rijeavati regulacija
napona (primjerice na otcjepima transformatora) ako se izlazi iz doputenih okvira.
- Toplinsko optereenje i zagrijavanje pojedinih vodova. Zadatak je da se provjeri doputena
jakost struje kod najveih optereenja voda i njegovo zagrijavanje u okoliu u kojem se nalazi.
- Mehanika vrstoa vodova. Zadatak je da se kontrolira optereenje i naprezanje vodia i svih
mehanikih dijelova u najnepovoljnijim uvjetima pogona i okolia, te da se izbjegnu
nedoputena mehanika naprezanja, a takoner pomaci i promjene koje bi mogle ugroziti
sigurnosne razmake i doputena optereenja (vjetar, led, kidanje vodia i dr.).
144
- Podnosivost struja kratkog spoja.
- Efikasnost uzemljenja.
- Zatita od atmosferskih ili sklopnih prenapona i dr.
Pored toga to valja izraditi navedene izraune i pridravati se propisanih normi i standarda, treba kod
projektiranja i pogona elektroenergetskih mrea ispunjavati i sve zakonske propise iz podruja ove
djelatnosti.
Osnovno o izvedbama mrea
Unutarnje mree, smjetene u zgradama, izvode se u pravilu pomou izoliranih vodia koji se
polau u cijevi, na police ili odgovarajue drae. U mnogim sluajevima koriste se kabeli koji se
takoer postavljaju u posebne kanale, tunele ili vertikalne prodore. Velike zgrade imaju esto dijelove
spratova ili ak meuspratove (smanjene visine) koji sadre svu potrebnu elektroenergetsku (uz
strojarsku, protupoarnu i dr.) opremu, ukljuujui transformatore s niskonaponskim razvodom.
Vanjske mree izvode se veim dijelom kao nadzemne, a u nekim sluajevima kao podzemne.
Uobiajene nadzemne mree sastoje se od zranih (ili zranih) vodova s neizoliranim vodiima
privrenim pomou izolatora na visoke stupove. Dio visokonaponskih mrea u zemljama s izuzetno
tekim klimatskim uvjetima izveden je pomou plinom izoliranih vodova koji se postavljaju uglavnom
nadzemno. Podzemne mree izvode se kabelima ili plinom izoliranim vodovima (u najgue naseljenim
gradovima) koji se polau u zemlju. U posebnim prilikama specijalni kabeli se polau po morskom dnu.
Kabeli i plinski vodovi su viestruko skuplji od zranih vodova, a polaganje u zemlju samo jo podie
cijenu investicije.
ZRANI VODOVI
Zrani vodovi su najzastupljeniji u prijenosu elektrine energije. U odnosu na kabele normalno
imaju prednost u cijeni i odravanju (popravkama kvarova). Nedostatci su izloenost klimatskim (led,
vjetar, grom) i sluajnim (letjelice, neovlatene osobe) oteenjima. Razvrstavanje zranih vodova
moe se provesti po vie kriterija od kojih su neki:
- nazivni napon voda,
- broj strujnih krugova voda,
- materijal i konstrukcija vodia,
- materijal i konstrukcija stupova.
Osnovni elementi zranog voda, poredani po redoslijedu izvoenja radova, su:
- temelji s uzemljivaem,
- stupovi s uzemljenjem,
- izolatori s ovjesnim, spojnim i zatitnim priborom,
- vodii i zatitna uad.
Temelji prenose sile sa stupa na tlo i osiguravaju stabilnost voda kao granevinskog objekta.
Uzemljenje osigurava da naponi koraka i dodira ostanu u doputenim granicama kod bilo kakvih
pogonskih stanja, a takoer je vano za pogonsku sigurnost voda.
Stupovi osiguravaju vodiima odgovarajue sigurnosne razmake i visinu nad tlom. Dimenzioniraju se na
osnovu mehanikih optereenja kao graevinski objekti.
Izolatori imaju ulogu da elektriki izoliraju vodie od stupa i da ih dre u odreenim poloajima koji
osiguravaju sigurnosne razmake. Optereeni su mehaniki i elektriki, a kod pojave luka i termiki.
Ovjesni pribor preuzima mehanika optereenja povezivanja vodia i izolatora sa stupom. Spojni pribor
slui za osiguranje prolaza struje kod nastavljanja vodia i optereen je termiki (Jouleova toplina) a
nerijetko i mehaniki. U zatitni pribor moemo svrstati one dijelove voda koji se koriste za zatitu od
prevelikih vibracija, otklanjanje luka od vodia i izolatora, oblikovanje elektrinog polja radi manjeg
naprezanja izolatora i dr.
Vodii
Vodii zranih vodova i njihova zatitna uad rade openito pod tekim uvjetima jer su izloeni
djelovanju klimatskih uvjeta (led, vjetar, ekstremne temperature) i lokalnih kemijskih oneienja
zraka. Uz dobru vodljivost, od njih se trae zahtjevna mehanika svojstva i kemijska povrinska
otpornost. U osnovi imamo vodie s bakrom i vodie s aluminijem i u kombinaciji s elikom. Iz podataka
145
za specifinu masu i elektrinu vodljivost se vidi da je aluminijski vodi jednake duine i otpora dva
puta laki od bakrenog, a i cijena mu je vie nego dvostruko nia. Aluminij ima vie od dva puta veu
specifinu toplinu, ali slino manju mehaniku vrstou. Posebice ima loiju ilavost i loe vodljiv
oksid.
Kod zranih vodova promjer vodia je znaajan samo zbog sila vjetra. Kako je bakreni vodi (jednakog
otpora po jedinici duine) manjeg promjera i vee teine, bit e njegovo njihanje uslijed vjetra manje
amplitude i sigurnosni razmaci mogu biti manji (jeftinija glava stupa). Aluminijski vodi e pak imati
manju teinu (manje optereenje stupa) i vei promjer (manji efekt korone). U kombinaciji s elikom
(aluel) imat e takoer manji provjes ueta (nii stup) kod jednakog raspona.
Prema konstrukciji vodia razlikujemo nekoliko tipova vodia:
1. Jednoini vodii. Sastoje se od samo jedne ice punog profila. Izranuju se od elika ili bakra
(do 80m raspona i 16 mm2 presjeka).
2. Vieini jednovrsni vodii. Ovisno o presjeku, sastoje se obino od 7, 12, 19, 37 ili 61 usukanih
ica jednakog presjeka. Prednost je u boljoj savitljivosti u odnosu na puni profil posebice kod
veih presjeka, ali usukanost donosi 23% poveanje duine ica u odnosu na vodi. Izrauju se
od bakra, aluminija, elika, aldreja i bronze. Standardni presjeci (10, 16, 25, 35, 70, 95, 120,
150, 185, 240 i 300 mm
2
) u stvarnosti se malo razlikuju od navedenih i treba koristiti tonije
podatke proizvonaa.
3. Vieini vodii od dva metala. Dijele se na vodie s dvije grupe homogenih ica i na jednake
ice od dva materijala. Osnovni primjer prvih je aluel sastavljen od pocinanih eljeznih ica
jezgre i aluminijskih ica omotaa.
4. uplji vodii primjenjuju se kod napona 220 kV i vie radi smanjenja gubitaka korone. Mogu biti
izvedeni s unutarnjim pojaanjem dranja ica ili bez njega. ice su plosnatog oblika s perom i
utorom na uim staranama. Nekoliko takvih profila usukuje se na nain da se dobije tono
okrugli vanjski profil vodia koji je lagan i relativno velikog promjera, ima veliku mehaniku
vrstou i ne oteuje se bilo u nategnutom ili nenategnutom stanju.
Izolatori
Izolatori nose vodie i fiksiraju njihovo mjesto u rasporedu razmaka vodia samih i sa uetima i
dijelovima stupa, a osiguravaju dobru izolaciju vodia pri najveim pogonskim naponima. Njihova
funkcija zahtijeva sigurna i trajna mehanika i izolacijska svojstva. U mreama su u najiroj primjeni
porculanski izolatori.
Izolatori: (1) NN potporni, (2) SN potporni, (3) VK tip, (4) tapni (L tip), (5) kompozitni
Starija rjeenja izolatora su steatitni masivni izolatori i porculanski tapni izolatori. tapni izolatori
dalekovoda se danas rade iz kompozitnih materijala. Kompozitni izolatori imaju prednost u teini,
elastinosti te odbojnosti na vodu i neistoe iz zraka.
Kod 35 kV i iznad toga koriste se ovjesni izolatori. Ovjesni izolatori se obino izvode kao lanani
izolatori sastavljeni od kapastih lanaka. Alternativni materijal porculanu je kaljeno staklo, gdje se
mogu vidjeti oteenja. Broj kapastih lanaka u izolatorskom lancu ovisi o najviem naponu i otpornosti
na bona naprezanja (vjetar). Pojedini lanci izolatora spajaju se umetanjem batia u zdjelicu te
osiguranjem spoja odgovarajuim zatikom. Lako sastavljanje i rastavljanje kapastih lanaka bitno je za
montau i zamjenu (pod naponom) oteenih dijelova, pa je preciznost obrade spojnih dijelova
izuzetno vana.
146
Izolatorski lanci: (1) porculanski, (2) stakleni magleni, (3) stakleni, (4)aerodinamini
Za sastavljanje u kompletan lanac koristi se ovjesni i zatitni pribor. Kada se zbog velikih vertikalnih
optereenja koriste dvostruki izolatorski lanci, oni se na krajevima povezuju odstojnicima. Na
krajevima lanace se postavljaju rogovi koji osiguravaju da eventualni proboj odvede luk kroz zrak bez
oteenja povrine izolatora. Kod viih napona se takoner postavljaju torusni potencijalni prsteni koji
onemoguavaju visoke jakosti polja na metalnim dijelovima ovjesa koji su obuhvaeni prstenom. Na
donjem dijelu izolatora nalazi se stezaljka za vodi. Stezaljka moe biti po funkciji nosna ili otponska.
Nosne (vrste) stezaljke fiksno dre vodi, ali su najee gibljivo ovjeene o izolatorski lanac.
Otponske (otpusne) stezaljke doputaju vodiu da proklizne iz utvrnene pozicije kad nateg vodia s
jedne strane premai odrenenu vrijednost i povue izolatorski lanac.
Pribor
Osnovni pribor za montau vodova dijelimo u spojni (spojnice za galvansko spajanje vodia),
potporno-ovjesni (podupore ili zavjeenja izolatora i vodia) i zatitni (elektriki i mehaniki) pribor.
Izrauje se od kovanog elika, tempernog lijeva i aluminijskih slitina (za eljezo je obvezno
antikorozijsko pocinavanje).
Spojnice: (1) stezna, (2) zarezna, (3) kompresijska
Prema izvedbi, spojnice mogu biti rastavljive (stezne vijane) ili nerastavljive (zakovine, zarezne ili
kompresijske). Za nerastavljive spojnice su potrebni specijalni alati.
Stezaljke: (1) nosna, (2) otponska
Vodii se smjetaju u nosne ili otponske stezaljke zavjeene na krajevima izolatora (fazni vodi i) ili
uvrene na vrhovima stupova (zatitni vodii). Otponske stezaljke fiksiraju vodi u normalnom stanju
a imaju svojstvo da, kod graninog kuta vodia koji izlazi iz njih (primjerice kod prekida vodia na
trasi), puste vodi da klizi kao kod nosne stezaljke i time onemoguuje preoptereenje svoga stupa.
Podupore izolatora koriste se kod srednjeg i niskog napona, a obino su zacementirane u izolatore (kod
starih rjeenja za niski napon koristi se i navijanje izolatora pomou impregnirane kudelje).
Ovjesni izolatori ('lanci') koriste pribor za zavjeenje u kombinaciji sa zatitnim priborom (iskrita u
obliku 'rogova' za odvonenje prenapona koji se mogu pojaviti na vodu, te torusni (ili slino oblikovani)
prsteni za 'zasjenjenje' otrih dijelova pribora koji bi mogli prouzroiti previsoka lokalna elektrina
polja). Ovdje su iskrita samo lokalna mogunost rastereenja i ne mogu zamijeniti puno sigurnije i
tonije odvodnike prenapona.
147
Nosni izolatorski lanac za snop od dva vodia: (1) jednostruki, (2) dvostruki
Zatitno ue s nosnom stezaljkom i uzemljenjem preko stupa
Za uvrenje zatitnog ueta koriste se stezaljke postavljene na vrhu stupova. Jednako kao kod faznih
vodia, postavljaju se nosne odnosno otponske stezaljke. Kod elino-reetkastih stupova uzemljenje
zatitnog ueta se izvodi preko konstrukcije stupa, iji otpor treba kontrolirati.
(1) odstojnik za dva ueta u snopu, (2) priguiva vibracija
U mehaniki zatitni pribor ubrajaju se priguivai vibracija, odstojnici vodia i dodatni utezi.
Priguivai vibracija montiraju se na uad u blizini ovjesnih stezaljki prema preporukama proizvoaa.
Odstojnici vodia od prstenasto formiranog ueta osiguravaju elastian razmak (obino 40 cm) vodia u
snopu, jer bi uzajamno dodirivanje vodia vodilo oteenju vanjskih ica pouenja. Razmjetaju se
unutar raspona ovisno o njegovoj duljini i predvienom njihanju. Dodatni utezi na krajevima
izolatorskih lanaca (olovo, lijevano eljezo) koriste se za smanjenje amplitude njihanja vodi a usljed
bonog vjetra.
Stupovi
Materijali koji se koriste za izradu stupova su drvene grede, elini profili i armirani beton.
Drvo se koristi za napone do 10 kV. Prednost mu je u maloj teini i brzoj montai. Jeftiniji su u gradnji,
ali im je trajnost mala unato impregnaciji. Po trajnosti se koriste pitomi kesten, bor, jela i smreka, a
za pojedine piljene ili tesane elemente takoer hrast. Kako je truljenju najizloeniji dio pri zemlji,
trajnost se poveava koritenjem armirano-betonskih temeljnih stupova, na koje se uvruju elinim
obujmicama iznad zemlje.
148
Primjeri drvenih stupova: (1) niskonaponski linijski, (2) kutni A-stup 10-20 kV, (3) nosni Xstup 35 kV,
(4) nosni portalni stup 110 kV, (5) zatezni kutni stup 35-110 kV
Pocinani elik je dominantan materijal u gradnji dalekovodnih stupova (dodatno bojadisanje poveava
trajnost zatite). Osim cijevnih profila za napone do 10 kV, koriste se redovito kutni profili za
reetkaste konstrukcije ukruene dijagonalnim tapovima. Spojevi se izvode vijcima, zakovicama ili
zavarivanjem.
Armirano-betonski stupovi prihvatljive kvalitete rade se industrijski centrifugiranim lijevanjem betona.
Obzirom na relativno veliku teinu i probleme u transportu i montai, primjenjuju se za napone do 10
kV.
Primjeri jednostrukih elino-reetkastih stupova: (1) jela , (2) Y-stup, (3) maka, (4) sidreni
finski stup, (5) sidreni V-stup
Na konstrukciju stupa utjee veliina nazivnog napona voda, materijal, presjek i broj vodia. Uvjeti
rada zranih vodova ovise puno o klimatskim uvjetima i o mjestu kuda prolaze (polja, ume, naselja,
rijeke, brda, klanci i dr.) i sa ime se kriaju (ceste, pruge, cjevovodi, drugi vodovi i sl.). Zbog toga se
upotrebljavaju razliiti tipovi stupova du trase dalekovoda.
Trasa dalekovoda se odabire tako da vod bude to krai i jeftiniji. Skupe prijelaze i krianja treba
maksimalno smanjiti. Prema odabranoj trasi e biti odreen broj stupova po vrsti (nosni, zatezni,
kutni, rasteretni, krajnji, kriini, prepletni, preponski i menustup).
Nosni (linijski) stupovi slue za noenje vodia na ravnim odsjecima voda, normalno im izolatorski
lanci (s nosnim stezaljkama) vise vertikalno (jer ne postoje horizontalne sile u smjeru voda), obi no ih
ima najvie, konstrukcijski su najmanje zahtjevni i stoga najjeftiniji.
Za razliku od njih, zatezni stupovi se dimenzioniraju na preuzimanje optereenja u smjeru voda uslijed
razliitih horizontalnih sila (natega) i kod prekida pojedinih vodia u vodu (njihovi izolatori imaju
otpusne stezaljke).
Rasteretni stupovi imaju svrhu da fiksiraju vodie u odreenim tokama dalekovoda.
Krajnji stupovi postavljaju se kod ulaza ili izlaza iz postrojenja elektrane ili transformatorske stanice.
Ovaj stup prima sve sile koje djeluju u vodiima voda do najblieg rasteretnog stupa, jer su kratki
vodii u krugu postrojenja vrlo slabo nategnuti.
Kriini stupovi su po opremi rasteretni i upotrebljavaju se kod krianja s drugim vodom (ili vrlo velikih
raspona) te moraju biti vrlo visoki.
Prepletni stup ima karakteristike rasteretnog stupa i koristi se na onim mjestima gdje svi vodi i ili dio
njih moraju promijeniti svoja mjesta u rasporedu radi postizanja elektrine simetrije voda.
Preponski stup se postavlja tamo gdje zbog promjene presjeka ili doputenog naprezanja vodi a nateg
nije jednak s obje strane (kod prijelaza dalekovoda preko rijeka, prometnica, klanaca i dr.) i po opremi
je rasteretni.
Meustup je visoki spup koji je po opremi i konstrukciji nosni stup, pa je prema tome jeftiniji od
stupova te visine otpornih na horizontalna optereenja uzdu voda (rasteretni, preponski).
149
Kabeli
Kabeli su izolirani vodovi u kojima su vodii (aluminij ili bakar) zasebno izolirani i smjeteni u
jedan zajedniki omota koji ih titi od vanjskih mehanikih i kemijskih utjecaja. Pojedini konstruktivni
elementi kabela bit e prilagoeni ovisno o nazivnom naponu i kojem je okoliu namijenjen.
Po broju vodia su kabeli jednoilni (visoki i vrlo visoki naponi, posebne namjene), troilni (srednji i
visoki naponi) i etvoroilni (niski napon). Vodii su puni (mali presjek) ili poueni. Zbog bolje
popunjenosti se do 10 kV koriste sektorska umjesto okruglih pouenja (ti kabeli su manjeg promjera i
cijene), a kod viih napona stlaeni vodii gdje su se ice u okruglom presjeku ile deformirale i
popunile prazne prostore. Kod viih napona se jakost elektrinog polja na povrini ueta smanjuje tako
da se ue glatko omota poluvodljivim slojem (papir ili plastika s dodatkom grafita i dr.).
Izolacija vodia se izvodi od uljem impregniranog papira, gume, plastomera (polietilen PE/XLPE i
polivinil-klorid PVC) i elastomera (etilen-propilen i butil). Papirna izolacija (uljni kabeli) ima
nedostatak radi osjetljivosti na vlagu te sloenije kabelske glave i nastavka.
Kabeli za srednji napon i vie imaju preko izolacije vodia aluminijske folije kao vodljive zaslone na
potencijalu zemlje. Neki vieilni kablovi za srednji napon imaju vodljivi zaslon zajedniki za sve
vodie. Vanjski presjek kabela je uvijek krunica, pa se meuprostor ispunjava popunom od materijala
slinog izolaciji. Ako je izolacija ulje ili plin, koriste se elastine spirale u aksijalnom smjeru da
osiguraju razmake. Omota aktivnog dijela kabela kod papirne izolacije je beavni olovni plat (rjee
aluminijski, elini ili bakreni), a kod ostalih je to plastina izolacija ili metal.
Ukoliko se oekuju znaajna mehanika naprezanja kabela postavlja se armatura u obliku spiralno
ovijenih pocinanih elinih ica u jednom ili dva sloja.
Na kraju se izvodi antikorozijski zatitni sloj iz opleta jute natopljene katranom, bitumenom ili
asfaltom kod uljnih kabela odnosno neprekinuti sloj od PE ili PVC kod ostalih.
PVC i PE kabeli: (1) srednjenaponski jednoilni, (2) srednjenaponski troilni
PITANJA IZ ELEKTROENERGETSKIH MREA III
1. ta se podrazumijeva pod pojmom elektroenergetske mree?
2. Kako se mree dijele prema naponu?
3. Kako se mree dijele prema svrhi?
4. Kako se mree dijele prema konstrukciji?
5. Koji se prorauni izvode pri planiranju mrea?
6. Koji su osnovni elementi zranog voda?
7. Kako se vodii dijele prema konstrukciji?
8. Vrste izolatora?
9. Vrste izolatorskih lanaka?
10. ta spada u pribor za montau vodova?
11. Od ega se izrauju stubovi?
12. Vrste stubova?
13. Koja je najee koritena vrsta stuba i gdje se on primjenjuje?
14. Koji elementi su bitni za izbor vrste stuba?
15. Koji su elementi kablova?
150
ELEKTRINE INSTALACIJE I OSVJETLJENJE III
151
Definicija i vrste elektrinih instalacija
U cilju korienja elektrine energije za razliite namjene neophodno je da postoje:
izvori elektrine energije ili informacija
prijemnici i
sredstva za njihov prenos od izvora do prijemnika
Sredstva za prenos elektrine energije ili informacija kroz objekat se predstavljaju elektrinim
instalacijama (EI). Elektroenergetske instalacije ine svi djelovi, koji predstavljaju funkcionalnu
cjelinu, poevi od mjesta napajanja objekta elektrinom energijom.
Elektroenergetske instalacije mogu se podijeliti u tri grupe (prema naponu izmeu faznog i nultog
provodnika):
visokog napona (3, 6, 10, 20, 35, 110, 220, 380 kV)
niskog napona (nii od 250V) u domainstvu
malog napona(nije vei od 50 V izmeu bilo koja dva provodnika) signalizacija,
telekomunikacije i elektrine ograde za stoku
Osim ove podjele, instalacije se mogu podjeliti i na druge naine kako je to prikazano u tabelama:
Osnovni elementi elektrinih instalacija su:
provodnici, kablovi sa odgovarajuim priborom
elementi zatite
prekidaki elementi
sitan materijal (prikljunice, mjerni elementi, elementi signalizacije,..)
elementi gromobranske instalacije
152
Provodnici i kablovi
U elektrinim instalacijama koriste se izolovani provodnici i instalacioni i energetski kablovi.
Kabl se sastoji od vie izolovanih provodnika pod jednim zajednikim platom preko koga moe biti
jedan ili vie omotaa. Provodnici i kablovi se oznaavaju sa sedam karakteristinih grupa slova ili
brojeva. Navedimo jedan primjer: PGP-Y 5x2.5mm2
Ovo je provodnik za napone do 1000V, bez posebnog podruja primjene sa elektroizolacionim slojem
svake ile od polivinil hlorida (PVC mase) i dva zajednika omotaa (prvi je od gume a drugi od PVC
mase). Sadri pet okruglih bakarnih ila presjeka po 2.5 mm
2
, od kojih jedna predstavlja zatitni
provodnik.
Prekidai
Prekidai slue za uspostavljanje ili prekid strujnog toka izmeu izvora i prijemnika. Osnovni
element su kontakti ijim se pomjeranjem odnosno zatvaranjem i otvaranjem uspostavlja ili prekida
tok elektrine struje. Prekidai mogu biti jednopolni ili viepolni, dvo i tropoloajni.
Prekida sa elektromagnetom kao posrednikom zatvara kontakte kada se magnet pobudi nekom
strujom, a otvara ih oprugom zategnutom pri zatvaranju, kada se prekine ta struja. Nazivaju se jo i
kontaktori.
Osigurai
Topljivi osigurai su jedina zatitna komponeneta od prevelike struje koja struju prekida sama
bez posredstva prekidaa. To je postignuto posebnom konstrukcijom njegovog topljivog umetka. Po
konstrukciji se dijele na tri klase:
- B- topljivi umetak sa cilindrinim kapicama
- D- sastoji se od osnove, kape, topljivog umetka sa eonim kontaktima i kalibracionog prstena
- N- dvije osnove i topljivog umetka sa noastim kontaktima
Po karakteristikama djelovanja mogu biti:
1. normalni (brzi) njihovo vrijeme djelovanja ne smije biti manje od 10s pri ispitivanju
strujom 1,75xIn
2. tromi simbol tromosti je gravura pua na tijelu umetka. Vrijeme djelovanja ne smije
biti due od 6s sa strujom ispitivanja 5xIn.
Osigurai velikih prekidnih moi NV osigurai ili tzv visokouinski osigurai imaju prednost u
prekidanju struja velikih vrijednosti. U umetku se ne dogaa samo jednostavan proces prekidanja
struje topljenjem, ve se pojavljuje efekat napona luka koji ne doputa da struja kratkog spoja
dostigne maksimalnu vrijednost. Izrauju se za struje do 2kA.
Instalacioni automatski osigura je prekida sa runim ukljuenjem i oprugom zategnutom pri
ukljuenju,na koje djeluje bimetalno i prekostrujno rele koji su ugraeni u njega.
Ovi osigurai se izrauju za nazivne struje : 6, 10, 16, 20, 25, 32, 40, 50, 63, 100A.
Neelektrine komponente elektrinih instalacija
Tu spadaju:
- cijevi,
- metalne i plastine razvodne ili instalacione kutije manjih i veih dimenzija
- razvodni ormani (samostojei, visei, ugradni)
- nosai provodnika i kablova
- gvozdena i pocinana traka 20x3 i 25x4mm
2
za povezivanje metalnih djelova u cilju
izjednaavanja potencijala.
153
Uzemljenje u elektrinim instalacijama
Pod uzemljenjem se podrazumijeva povezivanje neke take elektrinih instalacija sa zemljom,
koja predstavlja geoloki elektrini provodnik zanemarljivog otpora i kondenzator veoma velikog
kapaciteta. Ovo povezivanje ima dva razloga:
- potencijal svih taaka odreuje se u odnosu na nepromjenljiv zemljin potencijal
- da bi se take koje u normalnom pogonu nisu na nekom potencijalu, ali bi usled kvara mogle da
dou na nedozvoljeno veliki potencijal zatite povezivanjem sa zemljom
Uzemljenje se kao elektroprovodna veza neke take elektrinih instalacija sa zemljom sastoji iz od dva
osnovna dijela:
uzemljiva (elektroprovodni dio smjeten ispod povrine zemlje)
zemljovod (elektroprovodni dio iznad zemlje)
Zatita od elektrinog udara
Pod elektrinim udarom se podrazumijeva proticanje elektrine struje kroz ovjeije tijelo.
Prilikom proticanja struja izaziva : remeenje elektrinih impulsa neurovegetativnog sistema, toplotno
i elektrohemijsko dejstvo. Stepen opasnosti od dejstva elektrine struje koja protie kroz ovjeije
tijelo zavisi od njene jaine, uestanosti i duine trajanja.
Zatitne mjere od direktnog dodira:
- elektrino izolovanje
- postavljanje pregrada i kuita
- postavljanje prepreka
- postavljanje van dohvata ruke
- dopunskim zatitnim ureajem (prekidaem) diferencijalne struje,
Zatita od indirektnog dodira:
- automatskim iskljuivanjem napajanog strujnog kola ili dijela elektrinih instalacija u kome je
dolo do kvara,
- upotrebom prijemnika i komponenti II klase koji imaju dopunsku elektrinu izolaciju,
- izradom elektroprovodnih prostorija,
- lokalnim izjednaavanjem potencijala, bez spajanja sa zemljom i
- elektrinim (galvanskim) odvajanjem.
Vrsta sistema uzemljenja
Radi preglednog prikazivanja pojedinih vrsta sistema uzemljenja, sprovedeno je oznaavanje
sistema uzemljenja sa dva osnovna i jednim do dva dodatna slova.
Prvo slovo oznaava odnos izmeu mree i uzemljenja:
- T direktno spojena jedna taka mree na zemlju (npr. neutralna taka transformatora)
- I svi aktivni dijelovi mree izolovani su od zemlje ili u jednoj taki spojeni s zemljom preko
impedanse
Drugo slovo oznaava odnos izmeu dohvatljivih provodnih dijelova i uzemljenja:
- T direktno elektrino spajanje dohvatljivih provodnih dijelova na zemlju, nezavisno od
sistema uzemljenja mree
- N direktno elektri no spajanje provodnih dijelova na uzemljenu taku sistema mree
Dodatno slovo koje se nalazi uz drugo slovo, oznaava raspored neutralnog i zatitnog provodnika:
- S - neutralni (N) provodnik i zatitni provodnik (PE) meusobno su odvojeni u cijeloj mrei
- C neutralni (N) provodnik i zatitni provodnik (PE) kombinovani su u jednom (PEN) provodniku
(PEN)
U distributivnim mre ama niskog napona postoje tri tipa mrea obzirom na sistem uzemljenja:
1. TN sistem
154
2. TT sistem
3. IT sistem
Gromobranska instalacija
Atmosferski elektricitet se javlja kao posledica meusobnog trenja djelova atmosfere koji se
nalaze u stalnom kretanju. Novim propisima instalacije zatite od atmosferskih pranjenja sastoji od:
- spoljanje zatitne instalacije od atmosferskog pranjenja i
- unutranje zatitne instalacije od atmosferskog pranjenja
Osnovni djelovi spoljanje zatitne instalacije su:
- prihvatni sistem
- spusni sistem
- sistem uzemljenja..
Prihvatni sistem ine djelovi spoljanje zatitne instalacije namijenjeni za prihvatanje atmosferskog
pranjenja. Mogu biti u obliku obliku tapne hvataljke, vodovi na krovu ili metalni djelovi krova
uopte.
U sluaju metalanog krova koji igra ulogu prihvatnog sistema za atmosfersko pranjenje metalna
konstrukcija se moe smatrati prirodnim prihvatnim sistemom pod uslovom uslovom:
- da je ostavarena trajna elektrina neprekidnost izmeu razliitih djelova,
- da nije obloena izolacionim materijalom
- da su nemetalni materijali na metalnim limovima ili iznad njih izvan njih izvan tienog
prostora
Spusni provodnici su djelovi spoljasnje gromobanske instalacije namijenjeni za provod struje
pranjenja od prihvatnog sistema do sistema uzemljenja. Spusni provodnici na objektu se izvode sa
izvode sa FeZn FeZn 2Ox3 mm 2Ox3 mm trakom. Nezavisno od rastojanja za bilo koji prihvatni sistem
potrebno je postaviti najmanje dva spusna voda. Kao spusni vodovi mogu se koristiti prirodne
komponente objekata kao: metalne konstrukcije i elina armatura u stubovima.
Sistem za uzemljenje ima funkciju da obezbjedi odvoenje struje direktnog atmosferskog pranjenja u
zemlju bez stvaranja opasnih prenapona na podruju uzemljivaa. Vano je napomenuti da oblik i
dimenzija sistema za uzemljenje igraju vaniju ulogu i od otpornosti uzemljivaa.
Sledei uzemljivai se mogu upotrijebiti:
- jedan ili vie prstenastih uzemljivaa,
- vertikalni uzemljivai,
- radijalni uzemljivai i
- temeljni uzemljivai.
Razvodni ureaji
Elektrina energija od mjesta proizvodnje do mjesta potronje prolazi kroz vie faza u kojima
se transformira, prenosi, mjeri i rasporeuje za to su potrebni razni aparati i ureaji. Jedna cjelina
takvih aparata i ureaja se zove razvodni ureaj. Postoje sljedee vrste razvodnih ureaja: razvodna
postrojenja, razvodni ormari (RO), razvodne table (RT) i razvodne kutije.
155
Razvodna postrojenja se koriste uglavnom na visokom naponu, a to su trafo stanice i sl. U svakom
objektu postoji glavni razvodni ormar (GRO) ili glavna razvodna tabla (GRT) na koju se dovodi energija,
a sa nje se distribuira prema ostalim razvodnim ureajima u objektu kao to je prikazano na slici.
Razvodni ormari i razvodne table se izrauju od lima, silumina i od plastike. Zbog dobrih osobina
plastike (otpornost na koroziju, niska teina, dobra elektrina izolacija) danas se sve vie razvodnih
ureaja proizvodi od plastike. Razvodne kutije mogu biti okrugle i kvadratne. Mogu biti nadbukne i
podbukne. Postoje specijalne razvodne kutije za zidove od rigips ploa.
U manjim objektima, kao to su npr. porodine kue, najee postoji samo jedna razvodna tabla koja
se napaja sa kunog prikljuka elektrine energije. U veim objektima, kao to su stambene zgrade,
postavlja se glavni razvodni ormar sa koga se napajaju razvodne table za stanove. Razvodne table za
stanove se moraju napajati kablom minimalnog prijesjeka 6 mm2. Pored napojnog kabla do stanskih
razdjelnika (SR) se vodi i kabl PP 2x1,5 mm2 za napajanje signalne sijalice vie tarife. U veim
stambenim zgradama svaki sprat ima svoj razvodni ormar koji se napaja osnovnim (ventilacionim)
razvodom sa glavnog razvodnog ormara.
Tabla se napaja sa kablovskog prikljunog ormara (KPO) u kome su osigurai 63 A. Na tablu se
postavljaju odvodnici prenapona, za svaku fazu po jedan, ukoliko nisu montirani na KPO. Predvieno je
dvotarifno brojilo sa uklopnim satom. Uz brojilo se instalira i limitator (ograniava) koji se ugrauje
na razvodnu tablu. Sa brojila se energija vodi na zatitnu FI sklopku, a zatim na osigurae pojedinih
potroaa. Danas se gotovo iskljuivo koriste automatski oaigurai. Sa brojila na FI sklopku se energija
vodi kablom, a sa FI sklopke na pojedine osigurae eljevima.
Razvodni ormari se grade od lima. Shema jednog industrijskog razvodnog ormara je data na slici.
RO se napaja kablom PP 00 4x185 mm2 koji se po uvoenju u ormar spaja na glavnu sklopku 400 A. Sa
sklopke 400 A se napajaju sabirnice faza i neutralnog voda. Ispred glavne sklopke se stavlja stakleni
prozori ili je ruica sklopke izvan ormara kako bi se moglo izvriti iskljuenje u sluaju nude. Strujni
mjerni transformatori su navueni na ile koji spajaju sklopku i osigurae. Osigurai se uvijek
postavljaju iza glavne sklopke. Sekundari mjernih transformatora se spajaju na ampermetre ili brojilo.
Osim ampermetara postavljaju se i voltmetri koji mjere fazne napone. Na sabirnice se vijcima spajaju
vodovi koji napajaju osigurae odvoda. Ormar na slici ima tri odvoda. Svaki odvod ima po tri osiguraa i
sklopku za iskljuenje. Odvodima se napajaju maine, motorni razvod, dizalini razvod, drugi razvodni
ormari itd.
156
Kuni prikljuak
Postoje dva naina izvoenja kunog prikljuka na distributivnu mreu: nadzemni prikljuak i
podzemni prikljuak. Nadzemni prikljuak se moe izvesti golim vodiima i kablovima.
Nadzemni prikljuak se moe izvesti pomou krovnog nosaa i pomou zidnog (konzolnog) nosaa. Goli
vodii od aluela moraju imati minimalan prijesjek 10 mm2, a jo bolje da imaju prijesjek 16 mm2.
Kabl mora biti tipa PP i mora imati prijesjek minimalno 6 mm2, a jo bolje je da ima prijesjek 10 mm2.
Svi metalni dijelovi (nosa, limeni crijep itd.) moraju biti pocinani.
Nadzemni kuni prikljuak pomou kablova - ovaj tip prikljuka se moe izvesti preko krova i preko
zida zgrade. Najee se koriste kablovi tipa SKS (samonosivi kablovski snop). Kablovi SKS imaju unutar
plata nosivo ue.
Podzemni kuni prikljuak se izvodi pomou kunog prikljunog ormara (KPO) koji se postavlja na
fasadu objekta, 80 cm iznad tla. Postoje dvije vrste KPO: sa jednim uvodom kabla i sa dva uvoda kabla.
Unutar KPO se nalaze glavni osigurai, stezaljka za prikljuenje uzemljivaa i odvodnici prenapona.
Kablovi za napajanje KPO se ukopavaju na dubini minimalno 60 cm, a najee 80 cm. Iznad kabla se
postavljaju plastine crvene koruge (GAL titnici). Kabl se zatrpava slojem sitnog pijeska debljine 10
cm ili rastresitom zemljom bez kamenja. Zemlju treba nabiti radi odvoenja toplote. Na 40 cm dubine
se postavlja crvena traka upozorenja. Kabl mora biti minimalnog prijesjeka 6 mm2 tipa PP 00 instalisan
u cijevi.
157
PITANJA IZ ELEKTRINIH INSTALACIJA III
1. ta su elektroenergetske instalacije?
2. Kako se instalacije dijele prema naponu?
3. Kako se instalcije dijele prema nainu izvoenja?
4. Koji su osnovni elementi elektrinih instalacija?
5. Kako se oznaavaju provodnici?
6. Koja je svrha prekidaa?
7. Kako se dijele prekidai?
8. Vrste osiguraa?
9. ta spada u neelektrine komponente elektrinih instalacija?
10. ta se podrazumijeva pod pojmom uzemljenja?
11. Koje su zatitne mjere od direktnog dodira?
12. Koje su zatitne mjere od indirektnog dodira?
13. Kako se oznaavaju sistemi uzemljenja?
14. Nacrtaj shemu i objasni TN sistem.
15. Nacrtaj shemu i objasni TT sistem.
16. Nacrtaj shemu i objasni IT sistem.
17. Od kojih elementa je sastavljena vanjska gromobranska instalacija?
18. ta spada u razvodne ureaje?
19. Kako se izvodi nadzemni kuni prikljuak?
20. Kako se izvodi podzemni kuni prikljuak?
158
PRIMJENA RAUNARA U ENERGETICI
159
UVOD
Usljed velikih cijena pojedinih komponenti elektroenergetskog sistema, kao i sistema u cjelini,
danas se projektovanje ne moe sprovoditi priblinim ili analitikim metodama, ve se za proraune
kosriste odgovarajui sloeni numeriki postupci. Broj podataka vezanih za elektroenergetski sistem je
velikog obima i znaaja, pa je neophodno korienje odgovarajuih baza podataka. Broj razliitih
dokumenata i njihova kompleksnost nalau primjenu odgovarajuih programa za izradu i crtanje
tehnikih dokumenata.
Firme koje se bave proizvodnjom ureaja za potrebe elektroeneregetike, suoene sa otrom trinom
konkurencijom, intenzivno koriste raunare prilikom svih faza izgradnje ovih uredjaja (projektovanje,
konstruisanje, tehnologija, simulacije itd). S obzirom da se obino radi o ulaganju velikih finansijskih
sredstava, vezanih za velike jedinine cijene uredjaja ili velike serije relativno jeftinih uredjaja,
potrebno je, primjenom raunara, sprovesti optimizovanje uredjaja s obzirom na razliite kriterijume
(masu, cijenu, gubitke, uslove plaanja).
Zbog velikih gabarita, masa, cijena, potronje energije, skupih instalacija, dugog vremena prelaznih
procesa, strogih propisa vezanih za zatitu i sigurnost rada i slino, esto je nemogue u realnim
uslovima sprovesti analizu pojava u elektroenergetskim ureajima, pa je potrebno pribjei
odgovarajuem modelovanju primjenom raunara.
PODRUJA PRIMJENE
Informacione tehnologije su iroko rasprostranjene u svim segmentima elektroenergetike.
Oblasti primjene se mogu sistematizovati po djelatnostima i po stanjima. Razliite aktivnosti se s
obzirom na djelatnosti mogu podijeliti na: projektovanje (dimenzionisanje, prorauni, optimizacija,
izrada tehnike dokumentacije), analizu (modelovanja, simulacije), planiranje, upravljanje i
regulaciju, nadgledanje (nadzor) i odravanje, akviziciju podataka kod mjerenja i ispitivanja, grafiko
predstavljanje (vizualizacija, GUI), obrazovanje kadrova i trening za profesionalce. Podruja primjene
infromacionih tehnologija prema stanjima sistema koja se analiziraju su: stacionarna i dinamika
(prelazna) radna stanja, nominalna (uobiajena) i granina radna stanja.
Polazna osnova za primjenu raunara u elektroenergetici su matematiki modeli elektroenergetskih
sistema i njihovih komponenti. Po svojoj prirodi ovi modeli su izuzetno kompleksni (parcijalne
nelinearne diferencijalne jednaine) i obimni (sistemi jednaina vrlo velikog reda). Kad god je mogue
originalni matematiki modeli se aproksimiraju jednostavnijim koji se najee sastoje od linearnih
diferencijalnih jednaina. Na ovaj nain se formuliu takozvani konvencionalni problemi.
Konvencionalni problemi u elektroenergetici su oni kod kojih su ulazni podaci poznati, matematiki
model je razvijen, a postupak rjeavanja je numeriki. Primjeri konvencionalnih problema su: osnovne
energetske funkcije (proraun tokova snaga, proraun kratkih spojeva), optimizacija razliitih
kriterijumskih funkcija, prorauni pokazatelja pouzdanosti, projektovanje ureaja (proraun
elektromagnetnih polja primjenom metoda konanih elemenata) i slino.
Nekonvencionalni problemi su oni kod kojih svi ulazni podaci nisu poznati, matematiki modeli nisu
razvijeni i postupak rjeavanja je dijagnostiki, tehnikama vjetake inteligencije. Primjeri
nekonvencionalnih problema su: dijagnosticiranje stanja sistema ili elemenata sistema, planiranje
razvoja sistema, upravljanje i voenje sistema u realnom vremenu, predvianje promjena u sistemu i
slino.
OSNOVNI ELEMENTI
Primjena raunara u elektroenergetici podrazumjeva zadovoljenje odreenih preduslova. Tu
spadaju sljedei elementi: osoblje (kadrovi), obuka, oprema (hardver) i programi (softver).
Bez obzira na cijenu i stepen sloenosti kupljene opreme i programa, primjenu raunara nije mogue
kvalitetno ostvariti bez osoblja koje mora imati odgovarajue obrazovanje i praksu.
Hardver koji se koristi obuhvata PC kompatibilne raunare sa odgovarajuim periferijskim ureajima
(tampa, ploter, skener, modem, CD ROM). S obzirom na dananji stepen razvoja informatikih
tehnologija ove komponente se odlikuju zadovoljavajuim performansama i prihvatljivom cijenom.
Programski paketi koji se koriste dijele se na programe opte namjene i specijalizovane korisnike
programe. Korisniki programi opte namjene su: tekst procesori, programi za izradu tehnikih crtea,
internet programi, programski jezici, baze podataka. Specijalizovani korisniki progami za oblast
elektroenergetike se mogu nabaviti na slobodnom tritu ili razvijati od strane samih krajnjih korisnika.
U ovom radu su detaljnije opisani komercijalni programi za projektovanje u elektroenergetici.
160
Glavne mogunosti ovih programskih paketa su:
- KONFIGURACIJA podran je rad na raznim platformama, na pojedinanim ili umreenim
raunarima (Windows, NT, 98, 2000, Unix, Linux...), dok neki zahtjevaju i instalaciju drugih
softverskih paketa (recimo MATLAB).
- NAIN RADA omoguen je on- i off- line nain rada, po potrebi interaktivan ili u virtualnoj
stvarnosti uz paralelno procesiranje i primjenu objektno orijentisane tehnologije.
- PREZENTACIJA prisutan je visoki nivo raunarske grafike odnosno grafikog korisnikog
interfejsa (GUI Graphical User Interface), slika 1, za vizualizaciju prelaznih procesa,
prikazivanje rezultata simulacija, elektrinih ema, skalarnih i vektorskih polja
- PODACI obezbjeena je visoka integracija i sigurnost podataka, uz pojednostavljen unos i
pristup raznim bazama podataka koristei najnoviji industrijski standard ODBC (Open Data Base
Connectivity). Programi su podrani bogatim bibliotekama primjera i simbola, bazama
podataka proizvoaa opreme i slino.
- ORGANIZACIJA rad je organizovan na bazi projekata. Mogu je rad na vie projekata
istovremeno.
- DOKUMENTACIJA programi su veoma dobro dokumentovani. Omoguena je izrada razliite
projektne i druge dokumentacije: crtei, planovi, eme, prorauni, specifikacije materijala,
liste revizija, liste za narudbu i slino.
- INENJERSKE KARAKTERISTIKE primjena sloenih alata i mehanizama za rjeavanje velikog
broja razliitih inenjerskih zadataka (geometrijsko modelovanje, numerike metode za
rjeavanje konvencionalnih problema i tehnike vjetake inteligencije za rjeavanje
nekonvencionalnih problema, podravanje PLC i drugih sistema)
- EKONOMSKE KARAKTERISTIKE skrauje se vrijeme rada i smanjuju se trokovi.
Slika 1: Grafiki interfejs programskog paketa PowerWorld Simulator
PREGLED POSTOJEIH SOFTVERSKIH PAKETA
Na meunarodnom tritu prisutan je veliki broj softverskih paketa za projektovanje u
elektroenergetici. Ovdje e biti nabrojani samo karakteristini predstavnici i njihova podruja
primene:
1. Za analizu elektroenergetskih sistema (tokovi snaga, kratki spojevi, koordinacija zatite,
stabilnost, prelazni procesi, pouzdanost, kompenzacija reaktivne snage, dimenzionisanje,
trasiranje i polaganje kablova, planiranje, analiza uzemljenja i uzemljivaa, analiza otpora
tla ).
DIgSILENT Power Factory,
ETAP Power Station,
EDSA Power System Analysis Software,
PTW Power Tools for Windows,
CYME Software for electrical network anal.,
NEPLAN Network Planning and Information System,
SynerGEE, Simulation and analysis of power distribution systems,
Power World Simulator,
EUROSTAG,
CAPE Software for Protection Engineering,
ERACS Power Systems Analysis Software,
EPLAN 21 Elektro-CAE.
161
2. Za projektovanje i analizu elektrinih ureaja (elektrine maine i elektromotorni pogoni -
prorauni elektromagnetnih polja, optimizacija dizajna maine, mehaniki i
termodinamiki prorauni, simulacija rada elektromotornih pogona i pretvaraa energetske
elektronike; prekidai, sklopke, kontaktori, odvodnici prenapona i kablovi prorauni
elektromagnetnih polja, raspodjela struja, simulacije proboja i pranjenja)
FEMLAB Electromagnetics,
MAGSOFT Electromagnetic Software Solutions.,
OPERA Software for Electromagnetic Design,
QuickField FEA Software,
RMxprt i EMpulse,
ANSYS Multiphysics,
Matematiki programski jezici kao to su: Matlab, Mathematica, MathCAD
PRIMJENA PROGRAMA AUTOCAD I EXCEL PRI PROJEKTOVANJU
ELEKTRINIH INSTALACIJA
Svaki projekat organizuje se kao trajno ukoriena knjiga u vie primjeraka koja se sastoji iz tri
dijela. Poslije naslovne strane i sadraja slijede dijelovi projekta oznaeni kao:
1. Opti tekstualni dio
2. Tekstualno- tehniki dio, i
3. Grafiko-tehniki dio.
Naslovna strana projekta sadri podatke o objektu koji se gradi, kao to su: naziv objekta i mjesto
gradnje, naziv samog projekta, datumi izrade projekta i objekta, investiciona vrijednost objekta,
podaci o investitoru, podaci o projektantskoj organizaciji, ime odgovornog i /ili glavnog projektanta i
sl.
Opti tekstualni dio projekta sadri vei broj priloga opteg karaktera kao to su:
- Kopija registracije organizacije kod nadlenog suda za vrenje djelatnosti projektovanja i
izrade tehnike dokumentacije,
- Razna rjeenja o odreivanju odgovornog, glavnog i drugih projektanata,
- Potvrde o strunosti lica koja su odreena za izradu tehnike dokumentacije,
- Razne izjave odgovornih lica vezane za izradu predmetnog projekta, itd.
Tekstualno-tehniki dio projekta sadri vie dijelova (poglavlja) iji je uobiajeni redoslijed slijedei:
- Projektni zadatak,
- Tehniki opis,
- Tehniki uslovi,
- Proraun sistema,
- Prilog o primjenjenim mjerama zatite na radu,
- Prilog o primjenjenim mjerama zatite od poara,
- Specifikacija materijala i opreme,
- Predmjer i predraun radova (PPR),
- Rekapitulacija.
Grafiko-tehniku dokumentacija ini skup crtea planova elektrine instalacije kao i skup drugih
crtea i ema, koji u utvrenom redoslijedu treba da prate tehniki opis i da sadre elemente izvrenih
prorauna i odluka projektanta o pojedinim djelovima elektrine instalacije .
Programski paketi AutoCad i Excel
AutoCAD se svrstava u grupu programskih paketa namjenjenih crtanju, projektovanju i slinim
vidovima primjene raunara u inenjerskoj praksi, ali i u mnogim drugim oblastima ljudskog
djelovanja. Prva verzija ovog programa, pojavila se 1982. godine i do danas je Autodesk, kompanija
koja proizvodi softver za CAD (Computer Aided Design-projektovanje pomou raunara) trite, izdala
17 punih verzija AutoCAD-a i mnotvo programa u kojima je AutoCAD osnova. Najvei napredak
AutoCAD-a je izlazak iz ravni, odnosno mogunost projektovanja i modeliranja u prostoru, kao i
prelazak na Microsoft Windows operativni sistem.
Najvei dio grafiko-tehnike dokumentacije projekata elektrinih instalacija radi se u AutoCAD-u.
Postupak izrade specifikacije elektroenergetske opreme zahtjeva formiranje bloka sa atributima.
Blokovi su grupe elemenata povezane u jedinstvenu cjelinu. Njihova je uloga da crtanje tipskih
elemenata ili elemenata koji se esto ponavljaju ubrza i svede na jednostavan unos iz predhodno
pripremljene baze, odnosno biblioteke simbola.
162
Atributi omoguavaju da se informacije sauvaju u obliku teksta i da se kasnije koriste u programima
za obradu baza podataka (Database managers), za tabelarno izraunavanje i za obradu teksta. Na taj
nain u crteu se uvaju podaci praktino o svakom objektu. Atributi se dodaju blokovima i sadre
podatke koji blok dodatno opisuju.
Atributi se mogu koristiti umjesto tekstualnih objekata kada se isti tekst sa manjim izmjenama unosi na
vie mjesta u crteu. Ovim se pojednostavljuje postupak upisivanja podataka.
Program Microsoft Excel predstavlja integrisani softver koji objedinjuje: izradu radnih tabela, rad sa
bazama podataka u tabelarnom obliku, izradu dijagrama zasnovanih na podacima iz radnih tabela,
rjeavanje problema iz oblasti poslovnih, naunih i inenjerskih aplikacija.
Atribute koji su dodjeljeni bloku mogue je izvesti u neki drugi program i njima dalje raspolagati
nezavisno od izvornog crtea. Ovdje je dat primjer izvoza atributa u program Microsoft Excel, gdje se
vri tabelarni proraun.
Primjer prorauna na konkretnom stambenom objektu
Definisanje blokova sa atributima je ilustrovano na primjeru razvoda elektrinih instalacija
jednog stambenog objekta.
Na primjeru simbola za utinicu je ilustrovan postupak formiranja bloka sa atributima. Definisanje
atributa utinice se vri komandom ATTDEF (Attribute Definition), slika 2.
Slika 2. Okvir za dijalog definisanja atributa utinice (attribute definition)
Sa slike 2. se moe zakljuiti da su u odjeljku Attribute unijete slijedee vrijednosti:
-Tag: UTICNICA
-Prompt: UTICNICA?
-Value: UTICNICA
Ponavljanjem komande ATTDEF i unoenjem podataka za oznaku, broj strujnog kruga, snagu, fazu, kao
i korienjem komande Make Block sa palete Draw, formira se blok sa atributima, kao na slici 3.
Slika 3. Blok sa atributima utinice
Unos blokova sa atributima se vri komandom Insert Block. Za atribute definisane na slici 3 unose se
odgovarajui podaci (slika 4).
Za prelaz sa opteg bloka na blok sa konkretnim parametrima utinice potrebno je u okviru za dijalog
Block Definition potvrditi simbol utinice i pet atributa. Nakon zatvaranja ovog okvira, blok stie
definisane atribute prikazane na slici 5.
Ponavljanjem prikazanog postupka mogu se definisati atributi svih ostalih utinica koje imamo u datom
stambenom objektu.
Na isti nain se mogu definisati i ostali elementi tog stambenog objekta, kao to su: sijalice, prekidai,
razvodne table, bojleri itd.
163
Slika 4. Okvir za dijalog Edit Attributes Slika 5. Blok utinice sa definisanim atributima
Na slici 6. je prikazan izgled jednopolne eme sprata jednog stambenog objekta nakon unosa svih
njegovih elemenata sa definisanim atributima.
Slika 6. Izgled jednopolne eme sprata stambenog objekta sa svim elementima i definisanim
atributima.
Izdvajanjem podataka iz tako definisanih atributa formiraju se odgovarajue baze podataka. U svim
naprednijim verzijama AutoCAD-a mogue je raditi sa arobnjakom Attribute Extraction, pomou koga
se izdvajaju i izvoze informacije koje sadre atribute.
Kao to je napomenuto, atribute koji su dodjeljeni bloku mogue je izvesti u neki drugi program i
njima dalje raspolagati nezavisno od izvornog crtea. Ovdje je dat primjer izvoza atributa u program
za tabelarne proraune, Microsoft Excel. Izvoz atributa vri se korienjem opcije Tools-Attribute
Ekstraction... ,poslije ega se startuje Wizard. U prvom koraku potrebno je izabrati crte sa koga se
uzimaju atributi. Ali ako je opcija pokrenuta upravo sa tog crtea, bie izabrana opcija Current
Drawing. U sljedeem koraku Select Attributes vri se izbor atributa koji e se izvesti. Nakon to se
atributi izaberu, u sljedeem koraku je mogue podeavati opcije vezane za nain predstavljanja
izvezenih atributa i izbor tipa i imena datoteke koja e biti kreirana. Odabiranjem dugmeta Finish,
proces podeavanja opcija vezanih za izvoz atributa se zavrava, nakon ega e AutoCAD kreirati
Microsoft Excel datoteku, na mjestu na disku koje je navedeno u posljednjem koraku. Samu datoteku
je mogue vidjeti pozivom iz programa Excel (slika 7).
Dalji proraun je mogue raditi u Excel-u. U navedenom primjeru je pokazana automatizacija izrade
predmjera i predrauna radova i materijala. Pri eksportovanju podataka iz AutoCAD-a automatski su
dobijeni podaci o kolicini potrebnih elemenata, to je prikazano u prvoj koloni slike 8. Primjenom
164
mogunosti Excel-a automatizovani su procesi prorauna zbirne instalisane snage, struje, broja
potrebnih osiguraa po tipovima, potrebne duine kablova po tipovima. Kod prorauna potrebne duine
kablova koristiteni su iskustveni koeficijenti koji povezuju broj elemenata za koji je potreban dati tip
kabla i duinu tog kabla. Atribute broj ila, presjek kabla i tip osiguraa smo unijeli u Excel-u.
Primjer prorauna prikazan je na slici 8.
Slika 7. Lista izvezenih atributa
Slika 8. Primjer prorauna uraenih u Excelu
PERSPEKTIVE OBLASTI
S obzirom na znaaj elektroenergetskog sistema i elektroenergetske industrije, oekuje se
permanentan razvoj primjene raunara u ovoj oblasti. Brzina razvoja zavisi, prije svega, od veliine
finansijskih ulaganja kao i od razvoja odgovarajueg hardvera i sistemskog softvera. Osnovni pravac
razvoja je dalje priblienje softverskih alata potrebama krajnjeg korisnika, kroz rjeavanje i analizu
sve sloenijih problema i situacija uz daljnje poveanje brzine rada. Cilj je da kreativni dio posla
obavlja ovjek, a da se obimni, rutinski i automatski poslovi prepuste raunaru. Time se smanjuje
mogunost greke, a produktivnost poveava.
Pojavom sve brih raunara, moe se oekivati da e cjelokupan proces od projektovanja, preko
analize i nadzora akvizicije podataka o trenutnom stanju u sistemu, do upravljanja svim dijelovima i
komponentama elektroenergetskog sistema, biti u potpunosti voen na raunaru.
165
PITANJA IZ PRIMJENE RAUNARA U ENERGETICI
1. Zbog ega je potrebno koritenje raunara u energetici?
2. Navesti primjere primjene raunara u elektroenergetici.
3. Kako su definisani konvencionalni problemi?
4. Kako su definisani nekonvencionalni problemi?
5. Koji su osnovni elementi neophodni za primjenu raunara?
6. Koji vrste korisnikih programa opte namjene se primjenjuju u elektroenergetici?
7. Koje su mogunosti programskih paketa koji se primjenuju u elektroenergetici?
8. Koji softverski paketi se koriste za analizu elektroenergetskih sistema?
9. Koji softverski paketi se primjenjuju za projektovanje i analizu elektrinih ureaja?
10. Koje su osnovne karakteristike AutoCad-a?
11. Koje su osnovne karakteristike Excel-a?
12. Kako se mogu povezati podaci izmeu AutoCad-a i Excel-a?
13. Objasniti nain primjene AutoCad- a i Excel-a pri projektovanju elektrinih instalacija.
166
ELEKTRINE
MAINE IV
167
MAINE JEDNOSMERNE STRUJE
Maine jednosmerne struje (jednosmerne maine) su zbog svojih veoma dobrih funkcionalnih
karakteristika nekada predstavljale esto reenje u elektrinim postrojenjima i pogonima. Zbog vee
cijene, sloenijeg i skupljeg odravanja, manje pouzdanosti i kraeg vijeka trajanja, danas se motor
jednosmerne struje sve vie potiskuje od strane jeftinijih, jednostavnih i robustnih elektrinih motora
za naizmeninu struju upravljanih mikroprocesorima i napajanih energetskom elektronikom.
Generatori jednosmerne struje su praktino potisnuti poluprovodnikim ispravljaima. Meutim,
generator jednosmerne struje sa nezavisnom pobudom, zbog svojih veoma dobrih karakteristika se
esto koristi kao konica u laboratorijama za ispitivanje elektrinih maina.
Osnovni dijelovi
Osnovni elementi maine su mirujui deo (stator) i obrtni deo (rotor). Izmeu mirujueg i
obrtnog dela nalazi se meugvoe (vazduni procep, zazor). Magnetsko kolo ima rotacionu simetriju.
Stator je nainjen od jarma u obliku upljeg valjka od masivnog gvoa, na ijoj su unutranjoj
periferiji privrena 2p istaknuta pola sloenih od feromagnetskih limova. Na polovima statora je
smeten koncentrisan pobudni namotaj (induktor), povezan izmeu polova na odreeni nain i izveden
na dva prikljuna kraja.
Rotor je cilindrinog oblika i sastavljen od tankih feromagnetskih limova i ravnomerno je oljebljen po
svom obimu. Paket limova rotora vrsto je spojen sa vratilom maine. Namotaj na rotoru (indukt,
armatura) je raspodjeljen, smjeten u ljebovima i zatvoren sam sa sobom.
Komutator (kolektor) je sastavljen od bakarnih segmenata (kriki) koji su izolovani meusobno i u
odnosu na masu. Postavljen je sa jedne strane rotora i obre se zajedno sa njim. Na povrinu
komutatora nalee izvestan broj dirki (etkica), koje su smetene na simetrali meu polovima, u
"neutralnoj zoni" i nepomine (mehaniki uvrene za stator), spojene na dva prikljuna kraja na
statoru. Segmenti komutatora su u elektrinoj vezi sa namotajem indukta, svaki segment indukta
spojen je sa istim tolikim brojem taaka namotaja indukta.
ematski presek pojednostavljene dvopolne maine
jednosmerne struje J jaram, S i N glavni polovi, P- pobudni
namotaj, PN- polni nastavci , A- indukt, K- komutator
(kolektor), - etkice, NZ- neutralna zona (osa), 1 i 2 -
pojednostavljeni namotaj rotora
Princip rada
Kada se kroz provodnike namotaja statora pusti jednosmerna struja, ona e stvoriti stalno
magnetsko polje pobude odgovarajueg polariteta, vezanog za smer struje. Ovo polje je periodino, sa
periodom jednakom duini dvostrukog polnog koraka, i funkcija je samo prostorne koordinate (poloaja
na obimu maine).
Kada se pomou neke pogonske maine rotor obre konstantnom brzinom, n, u njegovim provodnicima
e se usled presecanja magnetnog fluksa indukovati odgovarajua elektromotorna sila. U pojedinim
provodnicima koji sainjavaju navojak, ems e biti suprotne i sabirae se, poto su oni vezani na red.
Kada je navojak u poloaju da je kroz njega fluks maksimalan, u njemu e indukovana ems biti
jednaka nuli, i taj poloaj nazivamo neutralnom zonom (horizontalni poloaj navojka na slici).
Meutim, zahvaljujui delovanju kolektora, polaritet ems, pa prema tome i struje, u odnosu na
spoljanje kolo, nee se menjati jer, uz nepromenjeni smisao obrtanja, dirke su uvek istog polariteta
jer su preko kolektora povezane sa provodnicima koji prolaze ispod istog magnetnog pola. Prema tome,
pomou kolektora se naizmenine struje u provodnicima "ispravljaju", to ima za posledicu
jednosmernu struju u spoljnjem elektrinom kolu.
168
Namotaji pobude
Prema nainu spajanja namotaja pobude u odnosu na namotaj indukta, razlikujemo sledee
osnovne vrste pobude:
nezavisna pobuda, kod koje je namotaj pobude spojen na poseban spoljnji izvor napona, koji je
potpuno nezavisan od prilika u maini.
otona (paralelna) pobuda, kod koje je pobudni namotaj spojen paralelno na namotaj indukta.
redna (serijska) pobuda, kod koje je pobudni namotaj spojen na red sa namotajem indukta.
sloena pobuda, gde pored glavnog, nezavisnog ili paralelnog, postoji i pomoni, redni pobudni
namotaj.
Oznake krajeva namotaja maina jednosmerne struje Motor sa otonom pobudom
Brzina obrtnja
Izraz za brzinu obrtanja sledi iz prethodnih naponskih jednaina:
gde se predznak "- "odnosi na motore, a predznak "+" na generatore.
Reakcija indukta
U praznom hodu u maini postoji samo magnetsko polje pobude, dok pri optereenju, usled struje
indukta ("reakcije indukta"), javlja se i magnetsko polje indukta. Mps indukta je popreno postavljena
u odnosu na mps induktora. Nepovoljne posledice koje prate reakciju indukta, a vezane su za
izoblienje rezultantnog fluksa su:
- gubitak na elektromotornoj sili usled smanjenja rezultantnog fluksa,
- loija komutacija (funkcionisanje komutatora) usled pomeraja neutralne ose (zone).
- poveanje maksimalne indukcije izaziva vee gubitke u gvou i poveanje napona meu
susednim lamelama komutatora.
Mjere koje su preduzimaju u cilju suzbijanja ovih nepovoljnih posledica su:
- pomeranje dirki u stvarnu neutralnu zonu.
- uvoenje dodatnih namotaja ija mps ima zadatak da poniti delovanje reakcije indukta.
Za ponitenje reakcije indukta u prostoru ispod glavnog pola se upotrebljavaju kompaundni i
kompenzacioni namotaj. Kompaundni namotaj je najjednostavnije i najjeftinije reenje, ali koje
deluje samo na izbegavanje gubitaka u indukovanoj ems. Kompenzacioni namotaj je najbolje, ali
najskuplje reenje. Smjeten je u lebove na polnim nastavcima statora, kroz provodnike se puta
struja indukta, ali tako da je smjer struja supotan. Za ponitenje reakcije indukta u prostoru izmeu
glavnih polova upotrebljava se namotaj pomonih polova, koji je fiziki smeten na simetrali izmeu
glavnih polova. Glavna funkcija namotaja pomonih polova je poboljanje komutacije.
Pokretanje maina jednosmerne struje
Za reim generatora nema naroitih problema prilikom putanja u rad. Sa pogonskom mainom
generator se dovede na naznaenu brzinu obrtanja. Generatori sa paralelnom pobudom se sami
pobude, ako im otpor pobudnog kola nije prevelik. Generatori sa nezavisnom pobudom se prikljuuju
na pobudu pre ili posle zaleta. Sa regulacionim otpornikom pobuda se podesi tako da odgovara onom
169
naponu koji se zahteva u radu. Kada se generator optereti, onda se pobuda podeava tako da u mrei
jednosmerne struje vlada eljeni napon.
Putanje motora jednosmerne struje iz stanja mirovanja je sloeniji problem. Ako se radi o nezavisno
pobuenom motoru onda je pre prikljuka strujnog kola indukta motor potrebno pobuditi punim
fluksom, kako se ne bi pojavila mogunost pobega (velikog poveanja brzine) motora usled slabog
fluksa. Dakle, tek kod potpuno pobuenog motora indukt se prikljuuje na napon izvora (mree).
Prilikom putanja u rad u motoru se mogu javiti veoma velike struje. Dozvoljena polazna struja
ograniena je vrednou koju motor moe da komutuje bez varnienja ili dozvoljenim optereenjem
mree odnosno prikljuaka za napajanje motora. Za ogranienje struje prilikom putanja motora u rad
koriste se specijalni otpori prikljueni na red sa namotajem indukta. Oni su tako odabrani da struja u
putanju u rad ne bude mnogo vea, npr. najvie dva puta, od naznaene. Otpornici za putanje u rad
mogu ponekad i da slue za regulisanje brzine obrtanja, ali tada moraju da trajno izdre punu struju
optereenja motora. Ako slue samo za pokretanje, onda su dimenzionisani za kratkotrajni rad i kao
takvi su znatno jeftiniji.
Kod motora manjih snaga relativne vrednosti otpora indukta su vee, tako da nije potrebno koristiti
otpornike za putanje u rad jer je struja putanja neznatno vea od naznaene.
Redni motori su pogodniji u odnosu na otone kada se putanje u rad vri pri tekim uslovima, npr.
kada je potrebno da motor razvije vee polazne momente pri istoj struji (kranovi, dizalice, elektrina
vozila), kao i tamo gde je potrebno jako veliko preotereenje motora.
Regulisanje brzine nezavisno pobuenog motora jednosmerne struje
Motor jednosmerne struje je mogunost kontinualnog regulisanja brzine obrtanja u irokim
granicama odrala u konkurenciji sa naizmeninim motorima kod pogona sa promenljivom brzinom
obrtanja. Prema ranije navedenom izrazu,
brzinu obrtanja motora jednosmerne struje moemo vriti na tri osnovna naina:
promenom napona napajanja,
promenom magnetnog fluksa pobude, tj. struje pobude i
promenom otpora u kolu indukta.
Od ova tri navedena naina, praktino se primenjuju prva dva naina.
Univerzalni motor
Univerzalni motor je kolektorski motor koji se moe prikljuiti i na jednosmerni i na
naizmenini izvor napajanja. Zbog male cene, dobrih pogonskih karakteristika i jednostavnog
odravanja, nalazi se u primeni u stotinama sitnih elektromotornih pogona, posebno u aparatima u
domainstvima. Ovde se koristi injenica da se sa promenom polariteta prikljuenog napona (i na
pobudnom namotaju i na etkicama) ne menja se smer obrtanja motora jednosmerne struje. Dakle, u
principu se motor jednosmerne struje moe prikljuiti na naizmeninu (jednofaznu) mreu i on e imati
iste fizike osobine kao i da je prikljuen na jednosmernu mreu. Da bi tehniki iskoristili ovu
mogunost, potrebno je da celo magnetsko kolo (statora i rotora) bude napravljeno od tankih
feromagnetskih limova.
Za sasvim male snage (ispod 0,5kW) izrauju se, po pravilu dvopolni, redni motori bez pomonih polova
(i bez kompenzacionog namotaja) za brzine obrtanja preko 10000 ob/min za rune alate i druge rune
elektromotorne ureaje, oko 15000 ob/min i vie za usisivae i miksere, te oko 30000 ob/min za
mlinove za kafu. Vano je primeniti da su brzine obrtanja sa napajanjem jednosmernom strujom neto
vee nego sa napajanjem naizmeninom. Zbog varnienja i iroke opte upotrebe, univerzalni motori
izazivaju radio i televizijske smetnje, koje se ograniavaju dogradnjom kondenzatora ili prigunica.
SINHRONE MAINE
Rotor sinhrone maine se u ustaljenom pogonu obre jednakom (sinhronom) brzinom kao i
obrtno magnetsko polje u meugvou, pa odatle potie naziv ove vrste maina. Prema svojim
karakteristikama, sinhrone maine se mogu svrstati na vie naina. Prema smeru (nainu)
elektromehanikog pretvaranja energije, delimo ih na generatore i motore, pri emu se mnogo ee
upotrebljavaju kao generatori.
170
Sinhroni generatori
Sinhroni generator je tipini predstavnik elektrine maine velike snage i maloserijske
proizvodnje. injenica da je stepen iskorienja veih jedinica bolji (vea je ekonominost), ima za
posledicu izgradnju elektrana i agregata veih snaga. Jedinine snage generatora prelaze i 1000 MVA.
Prema pogonskoj maini, generatore delimo na turbogeneratore, gde je pogonske maina parna ili
gasna turbina, hidrogeneratore, gde je pogonska maina vodna (hidro) turbina i dizelgeneratore gde je
pogonska maina dizel motor. Prema obliku rotora, delimo ih na maine sa cilindrinim rotorom i
rotorom sa istaknutim polovima, dok je stator cilindrinog oblika, trofazni. Prema brzini obrtanja (pri
uestanosti od 50 Hz ), delimo ih na brzohodne (750 do 3000ob/min), srednjih brzina (300 do 600
ob/min) i sporohodne (manje od 300ob/min).
Osnovni delovi
Magnetsko kolo sinhronog generatora sastoji se, kao i kod svih obrtnih maina, iz dva osnovna
dela: nepokretnog dela ili statora i obrtnog dela ili rotora, koji su meusobno razdvojeni
meugvoem. Rotor ini celinu sa vratilom maine: on nosi na svojoj periferiji 2p polova koji mogu
biti ili od masivnog gvoa ili od limova. Stator ili indukat je uplji valjak sastavljen od tankih
magnetskih limova ravnomerno olebljenih na svojoj unutarnjoj periferiji i sloenih u oklopu statora.
Pobudni namotaj (induktor) kod sinhronih maina je smeten na rotoru i napajan je jednosmernom
strujom.
Postoje dve izvedbe u pogledu oblika (vrste) rotora:
- Rotor je cilindrian: cilindar je od olebljenog gvoa, obino masivnog, namotaj induktora je
sastavljen iz sekcija smetenih u lebovima. Ova konstrukcija se skoro iskljuivo primenjuje
kod velikih dvopolnih ili etvoropolnih turbogeneratora, iz mehanikih razloga.
- Rotor je sa istaknutim polovima i sa meupolnim prostorom kod kojih je namotaj koncentrisan
oko jezgra pola. Ova konstrukcija se upotrebljava kod maina sa veim brojem polova-
hidrogeneratora.
Princip rada
Kroz provodnike pobudnog namotaja prolazi jednosmerna struja usled koje nastaje stalno
magnetsko polje. Magnetnopobudna sila (mps) pobude miruje u odnosu na rotor, pa se naziva
stojeom. Smer jednosmerne struje kroz provodnike rotora je takav da je jedan pol severni, sledei
juni itd. Obrtanjem rotora stvara se obrtno magnetsko polje. Ovo polje preseca provodnike statora i u
njima indukuje ems. Pri stalnoj brzini obrtanja, ems ima isti oblik kao i magnetsko polje. Kod trofaznih
namotaja statora, indukovane ems svake faze su jednake po vrednosti a vremenski su pomerene za
jednu treinu periode.
Ako rotor ima jedan par polova, onda e se, pri jednom obrtaju, imati jedna potpuna promena ems,
odnosno za p pari polova imaemo p promena ems. Poto je p = const., a u elektroenergetskim
sistemima se zahteva odgovarajua stabilnost uestanosti (standard za Evropu je 50Hz , dok je za
Ameriku 60Hz ), onda i brzina obrtanja sinhronih maina mora biti konstantna, i odreena je izrazom:
Sinhroni motor
Kod motora za naizmeninu struju najvie je zastupljen, po znaaju i masovnosti primene,
asinhroni motor, a posle njega sledi sinhroni motor. U odnosu na asinhrone maine velikih snaga, bitne
prednosti sinhronih motora su bolji stepen iskorienja, i to to ne troe reaktivnu energiju (postoji
mogunost i proizvodnje reaktivne energije), dok su nedostaci vezani za postojanje pobude i relativno
teko putanje u rad.
U savremenoj praksi, najvie su zastupljeni standardni sinhroni motori sa pobudom, zatim sinhroni
motori sa permanentnim magnetima i reluktantni sihroni motori (bez pobude).
Sinhroni motor ima konstantnu brzinu obrtanja koja ne zavisi od mehanikog momenta, ve iskljuivo
od uestanosti napajanja i broja pari polova. Zbog ove osobine, podruje primene sinhronog motora je
ogranieno samo na one pogone u kojima nije potrebna promena brzine obrtanja. Sinhroni motori se
koriste za pogone sa konstantnom brzinom obrtanja, od najmanjih snaga reda jednog vata (asovnici,
171
releji, hronografi), preko snaga od stotinjak vata (fonograf- pogon filmske trake), do desetak
MW(pogon kompresora i ventilatora). Posebno je interesantan sluaj kada motor radi u praznom hodu,
bez elektromehanike konverzije, kada se proizvodi reaktivna energija (kompenzator). U takvim
pogonima rado se upotrebljava zbog njegove znaajne prednosti u odnosu na ostale motore, sadrane u
injenici da moe da proizvodi reaktivnu energiju i time da popravlja faktor snage celog postrojenja.
PITANJA IZ ELEKTRINIH MAINA IV
1. Koji su osnovni dijelovi maine jednosmjerne struje?
2. Objasniti princip rada maine jednosmjerne struje?
3. Koje naine spajanja pobude imamo kod maina jednosmjerne struje?
4. Koje su nepovoljne posljedice reakcije indukta?
5. Koji su naini za sprjeavanje nepovoljnih posljedica reakcije indukta?
6. Kako se pokreu maine jednosmjerne struje?
7. Koji su naini regulacije brzine obrtanja maina jednosmjerne struje?
8. ta su to univerzalni motori?
9. Koja je osnovna karakteristika sinhrone maine?
10. Vrste sinhronih generatora?
11. Objasniti konstrukciju sinhronog generatora.
12. Objasniti princip rada sinhronog generatora.
13. Gdje se koriste sinhroni motori?
172
ELEKTROENERGETSKA POSTROJENJA IV
173
KRATKI SPOJ
Do kratkog spoja dolazi vodljivim premotenjem (ili probojem) izolacije izmeu dijelova
elektrinog postrojenja koji se nalaze na razliitim potencijalima, emu uzrok moe biti:
- poveanje napona (sklopni i/ili atmosferski prenaponi) ili
- slom izolacije (dodir vodia zbog gibanja) ili
- kombinacija oba uzroka.
Prilikom dimenzioniranja i izbora elektrini ureaja treba dakle uzeti u obzir ne samo kontinuirano
optereenje koje odgovara pogonskoj struji i naponu, ve i opterenja uslijed kratkih spojeva. Struje
kratkog spoja obino doseu viestruku vrijednost pogonskih struja, tako da treba raunati sa znatnim
dinamikim i termikim naprezanjima pogonskih ureaja. Nadalje, pri kratkim spojevima prema zemlji
dolazi i do nedopustivih dodirnih napona i smetnja. Sve to moe biti uzrokom oteenja postrojenja i
ivotne opasnosti ukoliko se tijekom projektiranja u obzir ne uzimaju maksimalne struje kratkog spoja.
Znai, ureaji i vodii moraju biti dimenzionirani tako da oni do iskljuenja budu u stanju podnositi
kako dinamika, tako i termika naprezanja. S druge strane, potrebno je odrediti i minimalne struje
kratkog spoja jer one su mjerodavne pri izboru zatitnih ureaja.
Kratki spoj je najtea vrsta kvara u mrei. Openito se uzroci kratkog spoja mogu podijeliti na:
1. uzroke prolazne naravi (unutarnji i vanjski prenaponi, oroenje izolacije zbog
elektrinog luka, dodir kod njihanja vodia, premotenje nekim stranim tijelom koje
izgori)
2. uzroke trajne naravi (oneienje izolatora, lom izolatora i pad vodia na konzolu ili
drugi vodi, premotenje stranim tijelom koje ne izgori)
Prilikom prorauna kratkog spoja od interesa su dvije vrste struja:
1. Maksimalna struja kratkog spoja, koja slui za odreivanje slijedeih karakteristika:
- prekidna mo prekidaa,
- uklopna mo prekidaa,
- elektrodinamika naprezanja vodia i sklopnih aparata.
2. Minimalna struja kratkog spoja, koja ima vanu ulogu pri izboru krivulja vrijeme
struja prekidaa i topljivih osiguraa .
Vrste kratkog spoja:
- Trofazni kratki spoj (spoj tri faze meusobno i sa zemljom - simetrini kratki
spoj) - oko 5% svih kratkih spojeva
- Dvofazni kratki spoj (spoj dvije faze meusobno)
- Dvofazni dozemni kratki spoj (spoj dvije faze sa zemljom u mrei s uzemljenim
zvjezditem)
- Dvofazni zemljospoj (spoj svake od dvije faza sa zemljom zasebno) - zajedno
oko 15% svih kratkih spojeva
- Jednofazni kratki spoj (spoj jedne faze sa zemljom u mrei s uzemljenim zvjezditem)
- Zemljospoj (spoj jedne faze s zemljom u mrei s izoliranim zvjezditem) - zajedno
oko 80% svih kratkih spojeva
Tropolni je kratki spoj simetrinog, ostali su asimetrinog karaktera.
ZATITA ELEKTRINIH POSTROJENJA
Definicije zatita
Nadstrujna zatita - Strujna zatita koja djeluje kada struja, na mjestu ugradnje releja, dosegne
odreenu podeenu vrijednost.
Distantna zatita - Impedantna zatita ije je djelovanje zavisno o udaljenosti izmeu mjesta
prikljuka (ugradnje) releja i mjesta kvara.
Usporedbena (diferencijalna) zatita - Zatita koja usporeuje iste elektrine mjerne veliine po
iznosu, smjeru i fazi na oba kraja tidenog objekta. Usporeivanje se izvodi s pomonim vodom,
komunikacijskim kabelom ili telekomunikacijskim kanalom.
Usmjerena (uinska) zatita - Zatita koja djeluje kada se smjer struje (energije) kvara podudara s
usmjerenjem releja, nezavisno ili zavisno u njenom iznosu.
Podnaponska zatita - Naponska zatita koja djeluje kada napon, na mjestu ugradnje releja, padne
ispod odreene podeene vrijednosti.
Nadnaponska zatita - Naponska zatita koja djeluje kada napon, na mjestu ugradnje releja,
dosegne odreenu podeenu vrijednost.
174
Podfrekvencijska zatita - Frekvencijska zatita koja djeluje kada frekvencija, na mjestu ugradnje
releja, padne ispod odreene podeene vrijednosti. U novijim izvedbama zatita prati se i brzina
promjene frekvencije.
Nadfrekvencijska zatita - Frekvencijska zatita koja djeluje kada frekvencija, na mjestu ugradnje
releja, dosegne odreenu podeenu vrijednost. U novijim izvedbama zatita prati se i brzina promjene
frekvencije.
Zatita od previsoke temperature - Zatita koja djeluje kada temperatura tidenog objekta poraste
iznad podeene vrijednosti (npr. termiki relej kod transformatora).
Svojstva zatite su:
osjetljivost
selektivnost
brzina djelovanja
pouzdanost
rezerva
prilagodljivost primjene
ekonominost
Relej selektivno djeluje ukoliko iskljui kvar samo na upravo pogoenom elementu mree. To znai da
relej ne smije iskljuiti kvar na susjednim elementima elektroenergetskog sustava. Selektivnost zatite
osigurava se izvedbom (diferencijalni relej je uvijek selektivan dok se kod nadstrujnog i distantnog
releja selektivnost moe postii vremenskim stupnjevanjem).
MJERENJA U POSTROJENJIMA
Najee su to pogonska mjerenja. Uobiajeno se mjere slijedee veliine:
iznos napona (fazni i linijski)
frekvencija
radna snaga
jalova snaga
iznos struje
KOMPENZACIJA JALOVE SNAGE
Gotovo svi elementi mree i sva troila troe djelatnu i jalovu energiju. Iznosi jalove snage
kreu se od 50% Sn kod asinkronih motora pa do kabela koji (ako su slabo optereeni) predstavljaju
izvor jalove energije. Razlikujemo:
serijska troila jalove energije (jalova snaga ovisna o struji tereta)
paralelna troila jalove energije (jalova snaga nije ovisna o struji tereta)
kombinirana troila.
Zbog protjecanja jalove komponente struje u mrei javljaju se slijedee negativne posljedice:
pad napona na uzdunim reaktancijama
stabilnost elektroenergetskog sustava
poveani gubici na djelatnim otporima elementa u mrei
potrebno poveano dimenzioniranje proizvodnih i prijenosnih elemenata mree.
Da bi se umanjile ove negativne posljedice vri se kompenzacija proizvodnja jalove snage. Za
kompenzaciju se koriste:
sinkroni generatori (glavni) znatni proizvoai jalove snage udaljeni od potroaa pa
se grade za vei nazivni faktor snage (to jest manju nazivnu jalovu snagu)
sinkroni kompenzatori - sinkroni strojevi sa uzbudnim sistemom slinim onome kod
sinkronih generatora nakon stavljanja u pogon na sinkroni broj okretaja, u motornom
175
reimu uzimaju iz mree potrebnu radnu snagu za pokrivanje gubitaka vrtnje i gubitaka
u bakru, a u mreu daju jalovu snagu do svoje nazivne snage
sinkroni motori - koji uz svoju motorsku ulogu usput proizvode i jalovu snagu uz
relativno niske trokove (kad su naduzbueni ili u praznom hodu)
kondenzatorske baterije - glavni proizvoai jalove snage u razdjelnim mreama
srednjeg i niskog napona, nazivne snage od nekoliko desetaka kVAr do nekoliko
desetaka .MVAr Ovi posljednji se sastoje od niza kondenzatorskih elemenata spojenih u
tzv. kondenzatorske baterije
Pod pojmom kompenzacije najee se upravo podrazumijeva ugradnja kondenzatorskih baterija
odgovarajue jalove snage.
Vrste kompenzacije (s obzirom na nain spajanja)su:
paralelna kompenzacija
serijska kompenzacija
kombinirana kompenzacija
U sluaju paralelne kompenzacije kompenzacijski ureaj spaja se paralelno troilu jalove snage.
Potrebna snaga kompenzacijskog ureaja za postizanja faktora snage na sabirnicama potroaa se
izraunava iz formule:
S obzirom na mjesto ugradnje izvora jalove energije kompenzacija moe biti izvedena kao
pojedinana, grupna, centralna ili kombinirana.
Pojedinana kompenzacija - se koristi kod troila vee snage s
velikim brojem pogonskih sati (motori crpki ili kompresora,
transformatori, indukcione pei,..). Provodi se uz samo troilo
tako da se istodobno s troilom uklapa i isklapa kondenzator u
periodima niskih optereenja jalova snaga ne ide u mreu (iz
kondenzatora) to u pravilu isporuitelj elektrine energije ne
eli.
Grupna kompenzacija - se primjenjuje na grupu od
vie troila. Istim se kondenzatorom, djelomino ili
potpuno, ovisno o faktoru istovremenosti kompenzira
jedno ili vie troila. Ovakva kompenzacija jeftinija
je od pojedinane kompenzacije, pogotovo ako je
faktor istodobnosti znatno manji od 1. Nedostatak je
to vodovi od mjesta ugradnje kondenzatora do
motora nisu rastereeni od jalovih struja pa samim
time niti od njihova negativnog djelovanja.
176
Sredinja kompenzacija pokriva industrijsko postrojenje ili cijelu
grupu troila. Cijela snaga kompenzacije smjetena je na jednom
mjestu, to jest centralno i to u pravilu na sekundarnoj strani
transformatora preko kojih se isporuuje elektrina energija.
Potrebna jalova snaga sada je najmanja jer se uzima u obzir faktor
istovremenosti cijelog postrojenja
Kombinirana kompenzacija - jedan dio jalove snage se
kompenzira centralno na niskonaponskoj strani
transformatora 35/6 kV. Motori koji se napajaju preko
duih kabela (1) kompenziraju se pojedinano. Grupna
kompenzacije primjenjuje se npr. za motore 2 napajane
preko kabela 6 kV i transformatora 6/0.4 kV. Ako je
rasvjeta u postrojenju izvedena preteno fluorescentnim
cijevima biti e je opravdano kompenzirati grupno. Crtkano
su prikazani kondenzatori koji pripadaju rjeenju s
kombiniranom kompenzacijom, a kondenzatori prikazan
punom linijom predstavlja centralnu kompenzaciju
UZEMLJENJE U POSTROJENJIMA
Pod uzemljenjem razumijevamo vodljivi spoj neke toke mree, ili dijela postrojenja, sa
zemljom preko uzemljivaa. Ta toka u normalnom pogonu nije pod naponom ali iz bilo kojeg razloga
moe doi. S obzirom na uloge uzemljenja razlikujemo:
pogonsko uzemljenje uzemljenje dijela mree (npr. nultoke
transformatora) koje provodi svoju funkciju u normalnom pogonu
zatitno uzemljenje uzemljenje u svrhu zatite ljudstva (npr. metalne mase,
sekundarne strane mjernih transformatora), a u funkciju dolaze za vrijeme kvara
na izolaciji.
177
uzemljenje odvodnika prenapona odvoenje statikih naboja, odvoenje
lutajuih struja (u kabelskom platu)
Prilikom odreivanja da li je uzemljenjem postignuta dovoljna sigurnost mjerodavna su dva napona:
napon koraka
napon dodira
Dozvoljene vrijednosti napona dodira i napona koraka propisane su standardima.
PROJEKTIRANJE ELEKTRINIH POSTROJENJA
Projektiranje elektrinih postrojenja sastoji se od nekoliko razliitih koraka prikazanih na slici.
PITANJA IZ ELEKTROENERGETSKIH POSTROJENJA IV
1. Koji su zroci nastajanja kratkog spoja?
2. Kako se mogu podijeliti uzroci nastanka kratkog spoja?
3. Koje struje kratkog spoja se koriste pri proraunima elemenata postrojenja?
4. Vrste kratkih spojeva?
5. Koje se vrsta zatita primjenjuju u elektroenergetskim postrojenjima?
6. Koje su osobine zatite u postrojenjima?
7. Koja mjerenja se izvode u postrojenjima?
8. Koje su negativne posljedice jalove snage u mrei?
9. ime se vri kompenzacija jalove energije?
10. Koje su vrste kompenzacije s obzirom na nain spajanja?
11. Koje su vrste uzemljenja u postrojenjima?
12. Koje dvije veliine su mjerodavne za provjeru sigurnosti uzemljenja?
13. Koji su elemnti projektiranja elektrinih postrojenja?
178
ELEKTROENERGETSKE MREE IV
179
Parametri vodova
Primarna zadaca izracuna elektricnih mrea je odredivanje razlike napona u pojedinim
tockama mree na nacin da se osiguraju optimalni uvjeti svih troila u mrei, a u skladu s doputenom
razlikom napona na poetku i na kraju voda (U1 odnosno U2). Praktini pristup polazi od nadomjetanja
pojedinih vodova u mrei prikladnim nadomjesnim shemama u kojima se pojavljuju parametri
djelatnog otpora R, induktivnog otpora X, djelatne vodljivosti G i kapacitivne vodljivosti B. Ovi
parametri se ne primjenjuju uvijek na isti nacin.
U standardnim izraunima lokalnih mrea dovoljno je poznavati djelatni i induktivni otpor, dok za
dalekovode moramo uraunati takoer utjecaj kapacitivne a mogue ak i djelatne vodljivosti.
Nadomjesna i T shema voda
Jednako kao vodovi mree, transformatori u mrei mogu biti nadomjeteni ekvivalentnim shemama s
karakteristinim konstantama.
Vod istosmjerne struje
Prikazat emo izraun voda istosmjerne struje kao jednostavniji primjer od onoga trofazne
struje. Uzmimo vod istosmjerne struje koji napaja troila isto djelatnog otpora.
Mjerimo napon napajanja UA i najnii napon priveden jednom od troila U3 (na kraju voda). Struje
optereenja (troila) su i, a struje u odsjecima voda I. Uzimajui u obzir odlazni i povratni vod, pad
napona je ovdje
Kako redoviti imamo poetno zadane struje svakog troila, moramo gornju relaciju preurediti uvodei u
izraun neovisne podatke za svako pojedinano troilo (duljina L i otpor R od pojne toke A). Veza
novih i starih podataka je jednostavna
pa je sada pad napona
Ako vod cijelom duljinom ima isti materijal vodia i jednak presjek A, moemo uvesti za otpore
relacije
pa je u tom slucaju pad napona odreden relacijama
Iz ovoga se lako rauna presjek za poznati pad napona. Kako se za izracune zadaje doputeni pad
napona Udop (ili je odreen tehnikim propisima), minimalni presjek voda iznosi
Ako se dobiveni presjek ne podudara sa standardnom veliinom moramo pod ovim uvjetima uzeti prvi
vei standardni presjek, pa s njime utvrditi velicinu pada napona.
180
Ako su zadane snage pojedinih troila p (umjesto struja), gornje relacije moemo preurediti:
Trofazni vod s jednim opterecenjem
U trofaznom vodu s jednim simetricnim optereenjem na kraju, struje u vodiima su
meusobno jednake bez obzira na spoj troila (trokut, zvijezda ili zvijezda s nul-vodi em). To
podrazumijeva iste fazne pomake s obzirom na jednake fazne napone. Zato kod izrauna moemo
promatrati samo jedan od tri vodia voda i provesti izraune za jednu fazu (fazne napone) a tek poslije
toga prijei na linijske napone. Za opcenite primjere uzimat emo redovito induktivna optereenja.

Jednofazna shema i fazorski dijagrama trofaznog voda s jednim optereenjem
Da analitiki izraunamo razliku napona, moramo prvo odrediti napon na poetku voda.
Umjesto stvarne veliine razlike napona u praktinim izracunima se esto uzima veliina uzdune
komponente pada napona pa imamo
Ugao izmeu napona na poetku i na kraju voda odreuje se iz relacije:
Fazorski dijagram za linijske napone i padove napona moe se nacrtati analogno.
Ako je optereenje na kraju voda zadano djelatnom snagom umjesto struje (ili prividnom snagom)
moemo preurediti nae relacije uzimajui da je prividna snaga
Kod praktikih izrauna nas obino interesira gubitak napona na zadanom vodu, pri emu toni naponi
na poetku i kraju voda mogu biti nepoznati, pa umjesti napona na kraju voda U2 moemo uvesti s
minimalnom pogekom vrijednost nazivnog napona Un .
Trofazni vod s opterecenjima du voda
Uzmimo za polazni primjer trofazni vod s dva optereenja koja su izraena u strujama i kod
odgovarajucih faktora snage. Sve podatke (duljine i otpori) smo ucrtali u skladu s prethodnim
shemama.
181
Jednofazna shema trofaznog voda s dva opterecenja
Kako za praktine svrhe nije potrebna osobita tonost u rezultatu, kod izrauna vodova s nekoliko
optereenja sluit cemo se priblinim relacijama koje imaju istu strukturu kao i one za proraun voda s
jednim opreteenjem. Ukupna razlika napona na vodu mora biti zbroj razlika napona po odsjecima.
Prijeemo li na linijske napone i uzmemo openiti sluaj s n optereenja du voda, dobijemo za
ukupnu razliku napona
Ako imamo jednake vodice po svim odsjeccima, mogu se njihovi parametri izraziti preko vrijednosti po
jedinici duljine (otpor r0 i induktivitet x0 u /m), pa dobijemo relaciju za pad napona
Kada imamo zadavanje optereenja snagom umjesto struje, kod zadanih djelatne i jalove snage
dobijemo za razliku napona
Osim ovih relacija, postoji mogunost izvoenja niza relacija za posebne sluajeve koji se mogu
pojaviti u zadai izracuna razlike napona na vodu.
Vodovi s dvostranim napajanjem
Razmotrit emo openit sluaj izrauna trofaznog voda koji je napajan s dvije strane. To znai
da naponi na krajevima voda nisu jednaki po veliini i fazi a optereenja imaju preteito induktivni
karakter i nejednake faktore snage. Treba izvesti relacije za izraun struja pojnih toaka i struja
ostalih odsjeaka kako bi se odredila najvea razlika napona kod troila. Pri tome moemo
pretpostaviti da e troila blizu svakoj pojnoj toki biti napajana iz te toke. Gdje e biti granica
napajanja izmenu dvije toke ne moemo znati na poetku izrauna, ali moemo pretpostaviti da e na
vodu postojati samo jedno troilo koje e biti napajano iz obadvije pojne toke. Mjesto toga troila
zovemo razdjelnicom ali na poetku izrauna ne znamo gdje se ona nalazi.
Vod s dvostranim napajanjem
Iz pretpostavljenih smjerova struja odsjeaka izlazi da bi razdjelnica bila u toki 3. Na temelju drugog
Kirchhoffovog zakona moemo pisati
Pomou prvog Kirchhoffovog zakona izrazit emo struje odsjeaka preko struje prvog odsjeka (pojne
toke A)
182
Prema ovome e struja koja izlazi iz pojne toke A biti
Za openiti sluaj voda s n odsjeaka imamo za prvi odsjeak struju
Postupak izrauna najvee razlike napona na dvostrano napajanom vodu se moe ukratko rekapitulirati
za openit primjer:
1. Nae se razdjelnica djelatnih struja ili tokova djelatne snage;
2. 'Preree' se vod u toki razdjelnice na dva zasebna otvorena voda;
3. Odredi se najvea razlika napona iz izrauna za svaki od dobivenih otvorenih vodova;
4. Izraunava se razlika napona za najnepovoljniji sluaj kvara na vodu do koga dolazi kada je
isklopljen jedan od odsjeaka uz pojnu toku (sluaj jednostranog napajanja).
Dakelovodi
Za razliku od distributivnih mrea koje rade kod niih napona, kod dalekovoda imamo pojava
koje se vie ne mogu zanemariti. One dolaze do izraaja to vie to je napon dalekovoda vii. Tu
prvenstveno mislimo na jalove kapacitivne struje u vodovima te gubitke djelatne snage usljed odvoda
dielektrika (korona). Zbog toga u izraunima dalekovoda moramo uzeti u obzir ne samo djelatni i
induktivni otpor vodova, ve i njihova djelatna i kapacitivna vodljivost. Dalekovodi kod nas nisu dulji
od 250 km i nee biti velika pogreka ako se kod izrauna tih vodova koristimo pojednostavnjenim
metodama, da za dalekovode primijenimo nadomjesne sheme a opterecenja izrazimo snagama ili
strujama.
(a) Dalekovod, (b) nadomjesna shema
Uobiajena je zadaa da odredimo napon, struju i faktor snage na poetku voda ako su zadani napon,
struja i faktor snage na kraju voda. Ako nam je poznata konstrukcija voda, presjeci vodi a, njhov
razmjetaj i razmaci izmeu osi, tada moemo nai pomou odgovarajuih relacija ili tablica potrebne
vrijednosti po jedinici duljine voda za djelatni otpor r0 , induktivni otpor x0 i kapacitivnu vodljivost b0 .
Za itavu duljinu voda imat emo parametre
Fazorski dijagram opterecenog dalekovoda
Napon na poetku voda iznosi
183
gdje su uzduna i poprena razlika napona odreene kao
Uvoenjem komponenti padova napona prema dijagramu je napon na poetku voda
pa iz fazorske relacije moemo izvui priblinu ali ipak dosta tonu vrijednost kako slijedi
Ugao izmeu fazora napona na poetku i na kraju voda rauna se prema
Struja na poetku voda je odreena svojom djelatnom i induktivnom komponentom
Prema dijagramu je kut faznog pomaka napona i struje na pocetku voda
Mehaniki izraun zranog voda
Svrha mehanikog izrauna zranog voda jest odreivanje natega vodia i provjesa kod
montae u ovisnosti o atmosferskim i ostalim radnim uvjetima voda. Ove vrijednosti su od bitne
vanosti za izbor razmaka medu vodiima, za odreivanje potrebne visine stupova, za projektiranje
nosnih i zateznih stupova voda i dr.
Najprije se odrede najnepovoljniji uvjeti pod kojima u vodiu dolazi do najveeg naprezanja, a zatim
se to naprezanje uzme kao doputeno naprezanje koritenog materijala. Nakon toga se odredi
naprezanje vodia i provjesi kod drugih atmosferskih prilika. Ujedno se odrede vrijednosti maksimalnog
provjesa koji je bitan za visinu stupa, te vrijednosti natega vodi a koje su potrebne za projektiranje
mehanikih svojstava stupova.
Kako se vodovi jednog dalekovoda polau pri temperaturama koje se dnevno mogu mijenjati, to se za
odreivanje uvjeta potrebnih kod natezanja vodia, koje odgovaraju uvjetima izrauna, izrauju
takoer montani dijagrami ili tablice. Iz tih je tablica mogue uzeti vrijednosti natege i provjesa za
razliite temperature pri kojima se vodii montiraju, a da ni kod najteih projektnih uvjeta nee
premaiti doputeno naprezanje vodia.
Prema normama mehanikog izrauna doputena naprezanja odreuju se iz relacije
gdje je n bezdimenzionalni koeficijent sigurnosti s obzirom na vrstou vodia, a najvee naprezanje je
omjer izmeu maksimalne sile koja se pojavljuje na vodiu i povrine presjeka vodia
PITANJA IZ ELEKTROENERGETSKIH MREA IV
1. Koji je primarni zadatak izrauna elektroenergetskih mrea?
2. Nacrtati nadomjesnu shemu voda.
3. Nacrtati nadomjesnu T shemu voda.
4. Izvesti proraun voda jednosmjerne struje.
5. Nacrtati fazorski dijagrma trofaznog voda sa jednim optereenjem.
6. Izvesti proraun trofaznog voda ssa vie optereenja.
7. Objasniti postupak prorauna dvostrano napajanog voda.
8. Koji elementi se ne mogu zanemariti kod prorauna dalekovoda?
9. Izvesti proraun dalekovoda.
10. Zbog ega se vri mehaniki proraun zranog voda?
11. Kako se uzima u obzir uticaj temperature pri mehanikom proraunu?
184
ELEKTRINE INSTALACIJE I OSVJETLJENJE IV
185
Djelovanje elektrine energije na ljudski organizam
Djelovanje elektrine energije na ljudski organizam zavisi od sljedea tri faktora:
1. napona izvora,
2. frekvencije struje i
3. vremena djelovanja.
Struje visokih frekvencija teku povrinom koe i uglavnom izazivaju opekotine. Struje niskih
frekvencija i jednosmjerna struja izazivaju grenje miia zbog ega je uobiajen naziv ,,elektrini
udar. Naime, pri dodiru dijela pod naponom usljed grenja miia dolazi do brzog pomjeranja tijela
ovjeka. Sumnjiv provodnik nikada ne treba doticati unutarnjom, ve vanjskom stranom ake, da se
usljed grenja ake ne bi vrsto uhvatio provodnik pod naponom. Doticanje treba vriti desnom rukom
da struja ne bi tekla kroz srce. Ljudsko srce je po svojoj grai mii i u sluaju da kroz njega potee
dovoljno jaka struja usljed snanog grenja srca dolazi do smrti ovjeka. Pri proticanju struje niske
frekvencije kroz ljudski organizam ovisno o jaini struje i vremenu djelovanja nastupaju sljedee
posljedice:
- struja se ne osjeti (I < 1 mA);
- struja se vrlo slabo osjeti (1 mA < I < 30 mA);
- osjea se bol (I > 30 mA);
- nastupa ukoenost;
- nastupa smrt;
- nastupa ugljenisanje tijela.
Zatita od direktnog dodira
Zatita od direktnog dodira dijelova pod naponom se vri:
1. izoliranjem dijelova pod naponom,
2. stavljanjem dijelova pod naponom u kuita,
3. stavljanjem dijelova pod naponom iza prepreka i
4. stavljanjem dijelova pod naponom van dohvata ruke (postavljanje na visinu od minimalno 2,5m
ili na horizontalnu udaljenost 1,25 m).
Kao dopunska zatita od dodira dijelova pod naponom se vri ugradnja ureaja koji vre automatsko
iskljuenje dijela pod naponom u sluaju dodira.
Istovremena zatita od direktnog i indirektnog dodira
Ova zatita se izvodi tako to se vri napajanje iz izvora sa niskim naponom. Dozvoljen je
izmjenini napon do 50 V i jednosmjerni do 120 V. Kao izvori niskog napona se koriste: transformatori,
ispravljai, generatori i akumulatori. Utinice i utikai za niski napon imaju posebnu konstrukciju, tako
da se ureaji predvieni za niski napon ne mogu grekom ukljuiti na visoki napon.
Zatita od indirektnog dodira
Indirektni dodir nastupa u sluaju kvara ureaja. Npr. u sluaju proboja izolacije grijaa
bojlera na njegovom kuitu se javlja visoki napon. Zatita se izvodi:
1. ugradnjom ureaja za automatsko iskljuenje napajanja u sluaju kvara,
2. upotrebom ureaja sa dvostrukom izolacijom,
3. stavljanjem ureaja u neprovodne (izolirane) prostorije tako da visoki napon na kuitu nije
opasan,
4. izjednaavanjem potencijala svih provodnih dijelova koji se istovremeno mogu dodirnuti,
5. elektrinim odvajanjem napajanjem iz transformatora ili generatora koji nisu uzemljeni,
6. ugradnjom FI sklopke.
Automatsko iskljuenje napajanja u sluaju kvara se najee realizira pomou osiguraa.
186
Dimenzionisanje izolovanih provodnika
Da bi se odredio presjek provodnika odnosno kabla u elektrinim instalacijama potrebno je
poznavati sledee podatke:
1. vrstu optereenja
2. podatke o prijemniku ili prijemnicima,
3. vrste napajanja
4. uslove pod kojima se provodnici i kablovi ugrauju.
Prema tehnikim propisima za izvoenje elektroenergetskih instalacija niskog napona vodovi se moraju
dimenzionisati na :
1. mehaniku vrstou (najmanji presjeci)
2. da su osigurani od pregrijavanja (guma 600
0
C, PVC 700
0
C) osiguraima ili motornim zatitnim
sklopkama
3. da pad napona ostane u propisanim granicama
Najmanji dozvoljeni presjek provodnika u instalacijama niskog napona obzirom na mehaniku vrstou:
- vodovi u svetiljkama 0,75 mm
2
- vodovi pod malterom 1,5mm
2
- vod od distributivnog ormara do brojila, prema preporukama za prikljuak stanova je
predvien minimaln presjek od 10 mm
2
.
Dozvoljene struje optereenja PVC kablova s obzirom na zagrijavanje date su u tabeli.
Za proraun napojnih vodova za stambene zgrade ili razne druge objekte, potrebno je imati odreene
podatke na osnovu kojih se moe uraditi proraun. Potrebni podaci su uglavnom sledei:
- Instalisana snaga je ona koja je predviena projektom, tj. zbir svih snaga za osvjetljenje i
prikljunice.
- Jednovremena vrna snaga je snaga koja je jednovremeno ukljuena, tj . u pogonu.
Dozvoljeni padovi napona zavise od toga da li je TS u objektu ili van njega definisani su propisima i ne
smiju biti vei od sledeih vrijednosti prema nazivnom naponu instalacije i to:
1. Instalacija prikljuena na javnu mreu niskog napona
- Od distributivnog ormaria do najudaljenijeg potroaa strujnog kola rasvjete 3%
- Od transformatora do najudaljenijeg potroaa 6%.
2. Instalacija prikljuena na vlastitu TS
- Od transformatora do najudaljenije svetiljke pad napona je 5%, a za strujna kola drugih
potroaa 8%.
Za elektrine instalacije ija je duina vea od 100m dozvoljeni pad napona poveava se za 0,005% po
dunom metru preko sto metara ali ne vie od 0,5%.
Osvjetljenje prostorija
Svjetlost ima dualnu prirodu: talasnu i korpuskularnu. To praktino znai da se svjetlost moe
istovremeno smatrati i za snop elektromagnetnih talasa i za snop estica. Osvijetljenost neke povrine
se mjeri u luksima [lx], a oznaava se slovom E. Istovremeno tok (fluks) svjetlosti koji dolazi sa nekog
izvora svjetlosti se mjeri u lumenima [lm], a oznaava slovom . Odnos fluksa i osvijetljenosti je dat
formulom:
gdje je A [m2] povrina koja se osvjetljava.
Danas se koriste sljedei elektrini izvori svjetlosti:
1. sijalica sa vlaknom,
2. halogena sijalica,
3. fluoroscentna sijalica,
4. ivina sijalica,
5. natrijumova sijalica i
6. svijetlee cijevi.
187
Prema nainu usmjeravanja svjetlosti na radnu povrinu imamo pet sistema osvjetljenja:
1. direktno osvjetljenje,
2. poludirektno osvjetljenje,
3. mjeovito osvjetljenje,
4. poluindirektno osvjetljenje i
5. indirektno osvjetljenje.
Direktno osvjetljenje je najekonominije, no ravnomjernost osvjetljenja je vrlo mala. Optimalan odnos
ekonominosti i ravnomjernosti osvjetljenja se postie mjeovitim osvjetljenjem.
Da bi neki prostor bio dobro osvijetljen moraju biti zadovoljeni sljedei zahtjevi:
- dovoljna osvijetljenost,
- ravnomjernost osvjetljenja,
- izbjegavanje stroboskopskog efekta,
- izbjegavanje bljetanja,
- dobre sjene i
- dobro prepoznavanje boja.
Izvoenje telekomunikacionih instalacija
Od telekomunikacionih instalacija najee se instaliraju instalacije telefona, mree raunara i
radio i TV antene. Telefonska instalacija se uvodi u zgradu:
- nadzemnom mreom i
- podzemnom mreom.
Za izvoenje telefonskih instalacija se upotrebljavaju cijevi i pribor kako slijedi:
- za telefonsku instalaciju se koriste samo izolacione cijevi;
- usponski vodovi se izrauju 29 mm za koje je potreban otvor u zidu 60x60 mm;
- za razvod na pojedinim spratovima se upotrebljavaju cijevi 23 mm sa otvorom u zidu 40x40
mm;
- za razvod do pojedinog aparata se koriste cijevi 16 mm sa otvorom na zidu 30x30 mm.
Grananje instalacije se vri u razvodnim ormariima (telefonskim razdjelnicima) i razvodnim kutijama.
Najee se za svaki sprat postavi po jedan razdjelnik.
Izvoenje signalnih instalacija
Postoje signalne instalacije za: stambene objekte, hotele i bolnice. U stambenim objektima se
od signalnih ureaja uglavnom koristi elektrino zvonce. Postoje zvonca koja se napajaju naponom
220V i zvonca na niski napon (3-8 V). Niski napon se dobiva pomou transformatora koji se ugrauje na
glavnoj razvodnoj tabli (GRT). U bolnicama se koristi zvonce za pozivanje medicinske sestre. U sobi
deurne sestre se nalazi zvonce i signalna tabla na kojoj se u sluaju poziva pali sijalica tako da sestra
moe znati iz koje sobe je upuen poziv. U hotelima imamo tri sistema pozivanja: dozivanje sobarice,
dozivanje konobara i dozivanje nosaa. U kupatilima, iznad kade, ugrauje se potezni prekida za
poziv u pomo (SOS prekida).
Ispitivanje ispravnosti elektrinih instalacija
Prema vaeim propisima potrebno je verificirati elektrinu instalaciju prijegledom i izvriti:
1. zatite od elektrinog udara, ukljuujui mjerenje razmaka kod zatite zaprekama ili
kuitima, pregradama ili postavljanjem opreme izvan dohvata ruke;
2. zatitne mjera od irenja vatre i od toplinskih utjecaja vodia prema trajno doputenim
vrijednostima struje i doputenom padu napona (ako nije izvrena revizija projekta);
3. izbor i podeavanje zatitnih ureaja i ureaja za nadzor;
4. provjeru ispravnosti postavljanja odgovarajuih sklopnih ureaja u pogledu razdjelnog
(rastavnog)
5. provjeru izbora opreme i zatitnih mjera prema vanjskim utjecajima;
6. provjeru raspoznavanja neutralnog i zatitnog vodia;
7. provjeru postojanja shema, ploica s upozorenjima ili slinih informacija;
8. provjeru raspoznavanja strujnih krugova, osiguraa, sklopki, stezaljki i druge opreme;
9. provjeru pristupanosti i raspoloivosti prostora za rad i odravanje.
188
Ispitivanja se moraju izvesti ovim redoslijedom:
- neprekidnost zatitnog vodia te glavnog i dodatnog vodia za izjednaavanje
potencijala;
- izolacijski otpor elektrine instalacije;
- zatita elektrinim odvajanjem strujnih krugova;
- otpor poda i zidova;
- funkcionalnost.
U toku radova (dok zidovi jo nisu omalterisani ili sl.) se vri:
- pregled vrste i kvaliteta postavljenih kablova;
- provjera postavljanja kablova pod pravim uglom i na pravilnim udaljenostima od stropa, poda,
uglova, prozora i vrata;
- provjera postavljanja kablova u skladu sa projektom.
Pri ispitivanju rasvjete potrebno je uraditi sljedee:
- provjeriti da li su postavljena sva rasvjetna tijela i sklopke prema projektu, vodei rauna o
propisanom nivou zatite od vanjskih uticaja;
- ispitati funkciju sklopki i svjetiljki;
- visinu postavljanja sklopki (105 cm);
- provjeriti da li su na sklopke dovedeni fazni vodii (sklopke moraju dovesti rasvjetna tijela u
beznaponsko stanje);
- izmjeriti osvijetljenost i provjeriti da li ispunjava zahtjeve projekta;
- provjeriti rad antipanik svjetiljki iskljuivanjem napajanja.
Mjerenje otpora uzemljenja
Postoji vie metoda mjerenja otpora uzemljenja, a najvie se koristi U-I metoda i metoda
mjerenja pada napona. Na slici je prikazano mjerenje U-I metodom.
Sa utinice se preko predotpora i ampermetra dovede napon na uzemljiva. Na udaljenosti veoj od
20m se zabode sonda (metalni tap) u tlo i preko voltmetra spoji na uzemljiva. Otpor uzemljenja se
nakon oitavanja instrumenata izraunava pomou Omovog zakona:
Mjerenje otpora izolacije kablova
Mjerenje otpora izolacije kablova se vri megaommetrom (megerom). Mjerenje se vri prije
spajanja opreme, jer visoki napon sa megera moe otetiti istu. Izvor promjenljivog napona U se pri
mjerenju otpora izolacije kabla podesi na 500 V. Instrument se spoji prema slici.
189
Nakon spajanja se oita struja. Otpor izolacije se rauna po Omovom zakonu:
Otpor izolacije kabla mora biti minimalno 0,5 [M]. Savremeni megeri imaju skalu izbadarenu u
megaomima tako da nije potrebno raunati. Meger je sastavni dio test metra. Pri ispitivanju kabla
potrebno je izmjeriti otpor izmeu svake dvije ile (,,svaka sa svakom) to znai da je, ako
ispitujemo petoilni kabl, potrebno izvriti ukupno deset mjerenja.
Otklanjanje kvarova na elektrinim instalacijama
Najea dva kvara na instalaciji su prekid kabla i kratak spoj na kablu. Oba kvara nastaju
usljed preoptereenja. Zbog preoptereenja moe doi do pregaranja jedne od ica kabla, dakle do
prekida ili se ice pregriju, istope izolaciju i doe do njihovog kratkog spoja. Tinjalica (ispitiva) i
voltmetar slue za otkrivanje lokacije prijekida kabla. Poev od glavne razvodne table se prati
prisutnost napona na kablu i tako odreuje mjesto kvara. Mjerenja se vre na razvodnim kutijama.
Ommetar se koristi za odreivanje mjesta kratkog spoja na kablu. Kratak spoj na kablu se manifestira
pregorijevanjem osiguraa. Zujalica i signal traser (pipalica) se koriste za odreivanje mjesta prekida
kabla u sluaju da nemamo napajanje elektrinom energijom. Zujalica koja ima baterijsko napajanje
se spoji na poetak kabla, npr. kod glavne razvodne table, a pipalicom se prati tok signala kroz kabl i
time odreuje mjesto prijekida kabla. Kao pipalica se mogu iskoristiti obine slualice, a kao zujalica
se koristi astabilni multivibrator. U nedostatku zujalice i signal trasera moemo se posluiti obinom
baterijom od 4,5 V kao generatorom i minijaturnom sijalicom za napon od 3 V kao signal traserom.
Projekat elektrine instalacije
Projekt - pisani rad kojim se odreuju svi potrebni podaci za izvedbu i odravanje.
Cilj i zadatak projekta:
tehniki:
- izvedba
- odravanje
ekonomski: trokovi
regulativni:
- elektroenergetska saglasnost
- urbanistika saglasnost
Projekt moe biti:
- idejni
- investicijski
- glavni
- izvedbeni
Projekt se sastoji od:
- uvoda (podaci o investitoru i projektantu)
- projektnog zadatka
- regulativnog dijela
- tehnikog opisa
- prorauna
- trokovnika
- specifikacije materijala
Proraun treba sadravati:
- odreivanje snage troila;
- odreivanje vrnog optereenja pojedinih dijelova el. instalacije i cijele el. instalacije
- odreivanje tipa presjeka vodova
- proraun otpora uzemljenja, izbor tipa i presjeka voda potrebnog za zatitu od previsokog
napona dodira i prenapona.
Sheme prikazuju elektrine ureaje pomou simbola, skica, slika ili pojednostavljenih konstrukcijskih
nacrta.
Principijelna shema pojednostavljeno, najee jednopolno prikazivanje spojeva bez pomonih
vodia gdje se prikazuju samo bitni dijelovi ureaja.
Strujna shema - prikazuje spojeve za osnovu toka struje sa svim dijelovima i vodiima.
190
Principijelna shema elektrine instalacije stana i strujna shema upravljanja asin. Motorom
PITANJA IZ ELEKTRINIH INSTALACIJA I OSVJETLJENJA IV
1. Objasniti djelovanje elektrine struje na ljudski organizam.
2. Kako se izvodi zatita od direktnog dodira?
3. Kako se izvodi zatita od indirektnog dodira?
4. Kako se izvodi istovremena zatita i od direktnog i od indirektnog dodira?
5. Kako se dimenzioniraju vodovi?
6. Koji su dozvoljeni padovi napona u instalacijama, odnosno na pojedinim vodovima?
7. Koji su izvori svjetlosti?
8. Koje su vrste osvjetljenja prema nainu usmjeravanja svjetlosti?
9. Kako se izvode telekomunikacione instalacije?
10. Kako se izvode signalne instalacije?
11. Objasniti nain ispitivanja elektrinih instalacija.
12. Objasniti mjerenje otpora uzemljenja.
13. Objasniti mjerenje otpora izolacije.
14. Kako se otklanjaju kvarovi na elektrinim instalacijama?
15. Od ega je sastavljen projekata elektrine instalacije?
191
ENERGETSKA
ELEKTRONIKA
192
Energetski elektronski pretvarai
Energetski elektronski pretvarai su ureaji koji meusobno povezuju elektrine sisteme, preko
beskontaktnih prekidakih elemenata, ili, kako se esto kae, preko elektronskih ventila. Kako
elektronski ventili mogu biti upravljivi i neupravljivi, to i energetski elektronski pretvarai mogu biti
upravljivi i neupravljivi.
Energetski elektronski pretvarai uvijek se sastoje iz vie sklopova:
1- sklop za prilagoavanje pretvaraa na napojnu mreu
2- pretvaraki sklop
3- sklop za prilagoavanje pretvaraa na potroa
4- upravljaki sklop
5- sklop za regulaciju i zatitu
Blok-ema energetskog pretvaraa
Zavisno od toga kakve sisteme povezuju, energetski elektronski pretvarai se dijele na:
- ispravljai; povezuju naizmjenini i jednosmjerni sistem,
- invertori (izmjenjivai); povezuju jednosmjerni sistem sa naizmjeninim,
- konvertori; povezuju istovrsne sisteme, i mogu biti:
- jednosmjerni konvertori; povezuju dva jednosmjerna sistema, i
- naizmjenini konvertori; povezuju dva naizmjenina sistema.
Za energetske elektronske pretvarae, koji povezuju raznovrsne elektrine sisteme, karakteristino je
da je tok energije kroz njih jednosmjeran, a kroz pretvarae koji povezuju istovrsne elektrine
sisteme, tok energije je dvosmjeran. Pod idealnim elektronskim energetskim pretvaraem
podrazumijevaemo pretvarae koji, svu energiju dovedenu iz jednog sistema na njihov ulaz, predaju
na svom izlazu drugom sistemu.
ISPRAVLJAI
Ispravljai su elektronski ureaji koji pretvaraju energiju naizmjeninog sistema u energiju
jednosmjernog sistema, odnosno povezuju naizmjenine i jednosmjerne elektrine sisteme. Prema
nainu povezivanja sa nazmjeninim sistemom, ispravljae dijelimo na jednofazne, trofazne i viefazne
ispravljake spojeve. Prema nainu korienja energije naizmjeninog sistema, ispravljaki spojevi
mogu da budu polutalasni i punotalasni. Prema stepenu upravljivosti, razlikujemo neupravljive
sklopove u kojima su ventili diode i tranzistori, i upravljive ispravljake sklopove, gdje su ventili
upravljivi tiristori.
Opta blok-ema ispravljaa, u koju ulaze: transformator (T), ispravljako kolo (I.K.), filter (F) i
stabilizator (S), prikazana je na slici. Ulazni element ispravljaa predstavlja mrea (M) naizmjeninog
napona. Na izlaz ispravljaa vee se potroa (prijemnik) (P).
Blok-ema ispravljaa.
Kod ispravljaa, ulaz je naizmjenina, a izlaz jednosmjerna veliina. Logian je interes da izlaz
(jednosmjerna veliina) bude, vie ili manje, blizak po obliku stalnom naponu, ili struji. U vezi sa tim,
definie se veliina, na osnovu koje se moe kritiki suditi o kvalitetu ispravljaa valovitost.
Druga vana veliina, kojom se karakterie kvalitet stabilizatora, a time i ispravljaa kod koga je ovaj
primijenjen, je faktor stabilizacije. Ovaj faktor (S) definie se kao odnos relativne promjene ulaznog
napona (dVu/Vu) i relativne promjene izlaznog napona (dVi/Vi) stabilizatora.
193
Ispravljako kolo sa diodama
Neupravljivi ispravljai sadre ispravljaka kola sa ispravljakim diodama. Ova ispravljaka kola
realizuju se za polutalasno ili za punotalasno ispravljanje. Dvije su osnovne koncepcije ispravljakih
kola za punotalasno ispravljanje ispravljako kolo sa transformatorom sa srednjom takom i
ispravljako kolo u mostnom spoju - Grecov spoj (Greatz).
Ispravljako kolo za punotalasno ispravljanje sa transformatorom sa srednjom takom
Grecov spoj: a) Potpuna ema; b) Ekvivalentna ema za pozitivni polutalas; c) Ekvivalentna ema za
negativni polutalas
Ispravljako kolo sa tiristorom
Kad je dovedeni napon naizmjeninog karaktera, onda postoje uslovi za provoenje pri jednom
karakteru polutalasa, a za zatvaranje tiristora odmah nakon prolaska napona kroz nulu (vrijeme
potrebno za zatvaranje je takoe vrlo kratko).
Polutalasni upravljivi ispravlja a)ema veza;b) Oblik dovedenog napona; c) Oblik struje kroz
prijemnik
Punovalni ispravlja; a) ema veze, b) Ulazni napon, c) Struja kroz otpornik Ropt
194
Za razliku od kola za polutalasno ispravljanje sa diodom, koje daje na izlazu potpune polutalase
pristigle u direktnom smjeru, ovo kolo omoguava dobijanje samo djelova tih polutalasa, u zavisnosti
od trenutka otvaranja tiristora, odnosno od trenutka dovoenja impulsa na upravljako kolo. Dakle,
pomou ovakvog kola, mogue je upravljati vrijednou ispravljenog napona, odnosno ispravljene
struje, pa se ispravljai, koji sadre ovakvo kolo, nazivaju upravljivi ispravljai.
Prema istom principu, kao i kod neupravljivih ispravljaa, koncipiraju se trofazni upravljivi ispravljai,
samo se, umjesto sa ispravljakim diodama, radi sa tiristorima.
INVERTORI
Invertori su energetski elektronski prevarai, koji pretvaraju energiju jednosmjernog sistema u
energiju naizmjeninog sistema. Prema karakteru optereenja, invertore dijelimo na zavisne (mreom
voene) i autonomne (nezavisne) invertore. Autonomni se dalje dijele na strujne, naponske i
rezonantne autonomne invertore. Prema karakteru izlaznog napona, invertori mogu biti jednofazni,
trofazni i viefazni. Prema stepenu upravljivosti, invertori se dijele na neupravljive i upravljive. Za
invertovanje veih jednosmjernih snaga koriste se mreom voeni invertori sa izlaznim naponom
frekvencije 50Hz. ema trofaznog mostnog, mreom voenog, invertora data je na slici.
Trofazni mostni invertor
Odgovarajuim upravljanjem tiristorima, jednosmjerni napon generatora G invertira se u trofazni
naizmjenini napon na krajevima A,B,C transformatora.
Konvertori
Konvertori su energetski elektronski pretvarai, koji povezuju dva sistema naizmjenine struje
-naizmjenini konvertori- ili dva sistema jednosmjerne struje -jednosmjerni konvertori.
NAIZMJENINI KONVERTORI
Naizmjenini konvertori pretvaraju naizmjenini napon jednog nivoa u naizmjenini napon
drugog nivoa, ili naizmjenini napon jedne uestanosti u naizmjenini napon druge uestanosti.
ema veze pretvaraa nivoa napona kao i dijagram vremenske promjene napona optereenja Uopt i
struje optereenja iopt. dati su na slici.
Konvertor napona; a)ema veze, b) Napon i struja optereenja
Oigledno, nivo napona na potroau Ropt , moe se mijenjati promjenom ugla paljenja tiristora T1 i
T2 .
Pretvarai frekvencije mogu biti direktni ili indirektni. Indirektni pretvarai imaju jednosmjerni
meustepen, te prema tome imaju dvostruko pretvaranje energije; najprije naizmjeninu uestanosti
f1 pretvaraju u jednosmjernu energiju, a zatim jednosmjernu pretvaraju u naizmjeninu uestanosti
f2, to uzrokuje umanjenje stepena korisnog djelovanja . Izlazna uestanost moe biti vea ili manja
od ulazne.
195
Direktni pretvara uestanosti moe koristiti istu emu veza kao i pretvara napona. Oigledno je da se
na ovaj nain izlazna frekvencija moe samo smanjiti. Za sluaj vee izlazne frekvencije od ulazne,
ema veza i posebno upravljanje tiristorima se znatno uslonjava.
Konverzija uestanosti
JEDNOSMJERNI KONVERTORI
Jednosmjerni konvertori pretvaraju jedan nivo jednosmjernog napona u drugi ili jednu jainu
struje u drugu. Ovo pretvaranje moe se vriti direktno i indirektno.
Jednosmjerni konvertor; a) ema veze,b) Napon i struja optereenja
Kod indirektnog pretvaranja pretvara se sastoji od invertora koji jednosmjerni napon pretvara u
naizmjenini i ispravljaa koji naizmjenini napon invertora ispravlja. Ovakvi pretvarai imaju prednost
kada je odnos izlaznog i ulaznog napona velik, ali im je nedostatak u dvostrukoj obradi snage (u
invertoru i ispravljau) pa im je stepen korisnog djelovanja relativno mali. Kod direktnih jednosmjernih
pretvaraa koriste se impulsne metode pretvaranja i regulisanja napona.
Prekida P se periodino zatvara i otvara i tada na optereenju Ropt napon ima oblik impulsa ija je
amplituda jednaka jednosmjernom naponu napajanja E. Na ovaj nain izlazni napon je mogue samo
smanjiti. Ako se na izlazu eli dobiti vii napon od ulaznog to se moe realizovati prema sledeoj emi.
Jednosmjerni konvertor za poveanje napona
PITANJA IZ ENERGETSKE ELEKTRONIKE
1. Definicija pretvaraa?
2. Vrste pretvaraa?
3. ta su ispravljai?
4. Nacrtati blok emu ispravljaa.
5. Nacrtati i objasniti emu punovalnog neupravljivog ispravlaa.
6. Nacrtati i objasniti emu punovalnog upravljivog ispravljaa.
7. ta su invertori i kako se dijele?
8. Nacrtati emu trofaznog mosnog invertora.
9. ta su konvertori?
10. Kako radi pretvara napona?
11. Kako radi pretvara frekvencije?
12. Koja je funkcija jednosmjernih konvertora? Objaniti nain rada i emu.
196
SADRAJ
I razred
Predgovor-----------------------------------------------------------------------------------------------------2
OSNOVI ELEKTROTEHNIKE I-----------------------------------------------------------------------3
Elektrini naboji---------------------------------------------------------------------------------------------4
Provodnici izolatori i poluprovodnici--------------------------------------------------------------------5
Elektrino polje----------------------------------------------------------------------------------------------5
Elektrini potencijal i napon------------------------------------------------------------------------------6
ELEKTRINI KONDENZATORI.............................................................................................6
Osobine dialektrika-----------------------------------------------------------------------------------------6
Kapacitet kondenzatora------------------------------------------------------------------------------------7
Vezivanje kondenzatora------------------------------------------------------------------------------------7
Proraun elektrinih kondenzatora----------------------------------------------------------------------8
ELEKTRINI OTPORI..............................................................................................................9
Elektrini otpor i provodnost provodnika------------------------------------------------------------10
Zavisnost otpora od temperature-----------------------------------------------------------------------10
Vezivanje otpornika---------------------------------------------------------------------------------------10
Proraun elektrinih otpornika-------------------------------------------------------------------------11
ELEKTRINA STRUJA...........................................................................................................12
Jaina i gustina elektrine struje------------------------------------------------------------------------13
Koliina elektriciteta--------------------------------------------------------------------------------------13
Vrste elektrine struje-------------------------------------------------------------------------------------14
Dejstvo elektrine struje----------------------------------------------------------------------------------14
IZVORI ELEKTRINE STRUJE.............................................................................................15
Vezivanje izvora elektrine struje----------------------------------------------------------------------15
PROSTO I SLOENO ELEKTRINO KOLO........................................................................15
OMOV ZAKON........................................................................................................................16
PAD I GUBITAK NAPONA....................................................................................................16
ELEKTRINI RAD I ENERGIJA............................................................................................17
DULOV - LENCOV ZAKON...............................................................................................17
ELEKTRINA SNAGA............................................................................................................18
Proraun rada, snage, elektrine energije i koliine toplote---------------------------------------18
PRVI KIRHOFOV ZAKON......................................................................................................19
DRUGI KIRHOFOV ZAKON..................................................................................................19
PRORAUN KOLA ISTOSMJERNE STRUJE.......................................................................20
Kirhofovi zakoni--------------------------------------------------------------------------------------------20
Metoda konturnih struja---------------------------------------------------------------------------------22
Metoda potencijala vorova------------------------------------------------------------------------------24
MAGNETNO POLJE................................................................................................................25
Jaina magnetnog polja-----------------------------------------------------------------------------------25
Magnetni fluks i magnetna indukcija------------------------------------------------------------------26
Magnetno kolo pravolinijskog provodnika-----------------------------------------------------------26
Magnetno polje solenoida--------------------------------------------------------------------------------26
Elektromagnet----------------------------------------------------------------------------------------------27
MAGNETNO KOLO................................................................................................................27
Magnetna propustljivost ili permeabilnost-----------------------------------------------------------28
Djelovanje magnetnog polja na materijale-----------------------------------------------------------28
Primjena magnetnih kola---------------------------------------------------------------------------------29
ELEKTROMAGNETNA INDUKCIJA....................................................................................30
197
Lencov zakon------------------------------------------------------------------------------------------------30
Indukovanje napona u provodniku i navoju---------------------------------------------------------30
Provodnik sa strujom u magnetnom polju------------------------------------------------------------31
Elektrodinamika sila-------------------------------------------------------------------------------------32
INDUKTIVNOST.....................................................................................................................32
Samoindukcija----------------------------------------------------------------------------------------------32
Uzajamna induktivnost-----------------------------------------------------------------------------------33
Energija magnetnog polja--------------------------------------------------------------------------------33
Proraun elektromagnente indukcije------------------------------------------------------------------33
PITANJA IZ OSNOVA ELEKTROTEHNIKE I......................................................................35
TEHNIKO CRTANJE----------------------------------------------------------------------------------36
Uvod----------------------------------------------------------------------------------------------------------37
Pribor za tehniko crtanje--------------------------------------------------------------------------------37
Formati crtea----------------------------------------------------------------------------------------------37
Zaglavlje i sastavnica--------------------------------------------------------------------------------------39
Mjerila--------------------------------------------------------------------------------------------------------39
Vrste crta----------------------------------------------------------------------------------------------------40
Tehniko pismo---------------------------------------------------------------------------------------------41
Ortogonalna projekcija-----------------------------------------------------------------------------------42
Prostorni prikaz--------------------------------------------------------------------------------------------43
Kotiranje-----------------------------------------------------------------------------------------------------44
Elektrine sheme-------------------------------------------------------------------------------------------46
PITANJA IZ TEHNIKOG CRTANJA...................................................................................49
OSNOVI ELEKTROTEHNIKE II---------------------------------------------------------------------51
NAIZMJENINA STRUJA......................................................................................................51
KARAKTERISTIKE NAIZMJENICNIH VELICINA.............................................................52
Period --------------------------------------------------------------------------------------------------------52
Maksimalna vrijednost (amplituda)--------------------------------------------------------------------52
Frekvencija (uestanost)----------------------------------------------------------------------------------52
Poetna faza-------------------------------------------------------------------------------------------------52
Kruna frekvencija----------------------------------------------------------------------------------------53
Srednja vrijednost naizmjenine veliine-------------------------------------------------------------53
Efektivna vrijednost---------------------------------------------------------------------------------------53
Fazna jednakost i razlika---------------------------------------------------------------------------------54
PREDSTAVLJANJE NAIZMJENINIH VELIINA.............................................................55
Predstavljanje u kompleksnom obliku-----------------------------------------------------------------55
Predstavljanje u eksponencijalnom obliku-----------------------------------------------------------55
Predstavljanje sinusoidalnih elektrinih veliina----------------------------------------------------55
PRIMJERI PRORAUNA NAIZMJENINIH VELIINA....................................................56
OTPOR U KOLU NAIZMJENINE STRUJE.........................................................................57
INDUKTIVITET U KOLU NAIZMJENINE STRUJE..........................................................58
KAPACITET U KOLU NAIZMJENINE STRUJE................................................................58
SERIJSKI RL SPOJ...................................................................................................................59
SERIJSKI RC SPOJ...................................................................................................................60
OTPOR, INDUKTIVITET I KAPACITET U KOLU SINUSNE STRUJE.............................60
PRIMJERI PRORAUNA RLC KOLA...................................................................................62
SNAGA U KOLIMA NAIZMJENINE STRUJE...................................................................63
Serijsko RL kolo--------------------------------------------------------------------------------------------63
Serijsko RLC kolo-----------------------------------------------------------------------------------------64
Primjeri prorauna snage u RLC kolima-------------------------------------------------------------64
METODE RJEAVANJA KOLA NAIZMJENINE STRUJE...............................................65
198
Kirhofovi zakoni--------------------------------------------------------------------------------------------65
Metoda konturnih struja---------------------------------------------------------------------------------67
Metoda potencijala vorova------------------------------------------------------------------------------68
PITANJA IZ OSNOVA ELEKTROTEHNIKE II.....................................................................70
ELEKTRONIKA I-----------------------------------------------------------------------------------------70
ELEKTRON, PROVODNICI I POLUPROVODNICI.............................................................71
Mehanizmi provoenja struje---------------------------------------------------------------------------72
Poluprovodnik n tipa--------------------------------------------------------------------------------------72
Poluprovodnik p tipa--------------------------------------------------------------------------------------73
PASIVNE ELEKTRONIKE KOMPONENTE.......................................................................73
Otpornici-----------------------------------------------------------------------------------------------------73
Vrste otpornika---------------------------------------------------------------------------------------------74
Kondenzatori------------------------------------------------------------------------------------------------74
Zavojnice - kalemovi--------------------------------------------------------------------------------------75
Transformatori---------------------------------------------------------------------------------------------76
Specijalni otpornici----------------------------------------------------------------------------------------77
Zadaci pasivne komponente---------------------------------------------------------------------------78
VOLT AMPERSKE KARAKTERISTIKE...............................................................................79
Korisni signal i radna taka------------------------------------------------------------------------------80
PN SPOJ....................................................................................................................................80
Polarizacija pn spoja--------------------------------------------------------------------------------------81
V-A karakteristika-----------------------------------------------------------------------------------------82
Ekvivalentne eme i parametri diode------------------------------------------------------------------82
Ispravljake diode------------------------------------------------------------------------------------------82
Svjetlea dioda (LED)-------------------------------------------------------------------------------------83
Fotodiode i optoizolatori----------------------------------------------------------------------------------83
Varikap dioda-----------------------------------------------------------------------------------------------84
Zener dioda--------------------------------------------------------------------------------------------------84
Primjeri prorauna dioda--------------------------------------------------------------------------------85
PITANJA IZ ELEKTRONIKE I...............................................................................................86
ENERGETIKA---------------------------------------------------------------------------------------------87
Uvod----------------------------------------------------------------------------------------------------------88
ta je energija?---------------------------------------------------------------------------------------------88
FOSILNA GORIVA..................................................................................................................88
Ugalj----------------------------------------------------------------------------------------------------------88
Nafta----------------------------------------------------------------------------------------------------------89
Prirodni plin-------------------------------------------------------------------------------------------------90
ENERGIJA BIOMASE.............................................................................................................90
GEOTERMALNA ENERGIJA.................................................................................................90
ENERGIJA VODE....................................................................................................................91
NUKLEARNA ENERGIJA......................................................................................................92
Nuklearna fisija---------------------------------------------------------------------------------------------92
Nuklearna fuzija--------------------------------------------------------------------------------------------93
ENERGIJA MORA...................................................................................................................93
Energija valova---------------------------------------------------------------------------------------------93
Energija plime i oseke-------------------------------------------------------------------------------------93
Unutranja kalorika energija mora-------------------------------------------------------------------94
SUNEVA ENERGIJA............................................................................................................94
Zagrijavanje vode------------------------------------------------------------------------------------------94
Suneve termoelektrane----------------------------------------------------------------------------------95
Fotonaponska energija------------------------------------------------------------------------------------95
199
ENERGIJA VJETRA................................................................................................................95
Kako rade vjetroelektrane?------------------------------------------------------------------------------96
OBNOVLJIVI I NEOBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE.........................................................96
BUDUI IZVORI ENERGIJE..................................................................................................97
Upotreba vodika u gorivnim elijama-----------------------------------------------------------------97
Sateliti na Sunevu energiju-----------------------------------------------------------------------------98
Ostale ideje--------------------------------------------------------------------------------------------------98
ZAKLJUAK............................................................................................................................98
PITANJA IZ ENERGETIKE.....................................................................................................99
ELEKTRONIKA II-------------------------------------------------------------------------------------100
TRANZISTOR.........................................................................................................................101
Princip rada------------------------------------------------------------------------------------------------101
Statike karakteristike tranzistora--------------------------------------------------------------------101
FET (field effect transistor).....................................................................................................102
TIRISTORI..............................................................................................................................103
INTEGRISANA KOLA..........................................................................................................104
OSNOVI POJAAVAKE TEHNIKE.................................................................................105
Mjerni pojaavai----------------------------------------------------------------------------------------105
Tranzistor kao pojaava-------------------------------------------------------------------------------106
Pojaavai snage------------------------------------------------------------------------------------------107
Operacioni pojaavai-----------------------------------------------------------------------------------107
Sumator-----------------------------------------------------------------------------------------------------107
PRORAUN ELEKTRONIKIH KOLA..............................................................................108
PITANJA IZ ELEKTRONIKE II............................................................................................109
ELEKTRINA MJERENJA---------------------------------------------------------------------------110
MJERNI TRANSFORMATORI.............................................................................................111
OSCILOSKOPI.......................................................................................................................111
ELEKTROMEHANIKI ZAPISNI INSTRUMENTI............................................................112
OSCILOGRAFI.......................................................................................................................112
MJERENJE SNAGE................................................................................................................112
Direktno i indirektno mjerenje snage u istosmjernom krugu-----------------------------------113
Mjerenje aktivne snage u izmjeninom jednofaznom strujnom krugu------------------------113
Mjerenje aktivne snage trofaznih troila metodom 3 vatmetra---------------------------------114
Mjerenje aktivne snage trofaznih troila metodoma dva vatmetra (Aronov spoj)----------114
MJERENJE JALOVE SNAGE...............................................................................................114
MJERENJE ELEKTRINE ENERGIJE.................................................................................115
Jednofazna mjerila aktivne elektrine energije----------------------------------------------------115
Trofazna mjerila------------------------------------------------------------------------------------------115
MJERENJE NAPONA I STRUJE...........................................................................................115
MJERENJE AKTIVNOG OTPORA, IMPEDANCIJE I ADMITANCIJE............................116
Mjerenje velikih otpora---------------------------------------------------------------------------------116
Mjerenje malih otpora-----------------------------------------------------------------------------------116
MJERNI OTPORNICI, KONDENZATORI I SVICI.............................................................116
MOSNE METODE..................................................................................................................117
Osnovni Wheatstonov most--------------------------------------------------------------------------117
Wienov most-----------------------------------------------------------------------------------------------117
Maxwellov most-------------------------------------------------------------------------------------------118
MJERENJE FREKVENCIJE..................................................................................................118
PITANJA IZ ELEKTRINIH MJERENJA............................................................................119
ELEKTRINE MAINE III---------------------------------------------------------------------------120
TRANSFORMATORI.............................................................................................................121
200
Osnovni elementi konstrukcije transformatora----------------------------------------------------121
Princip rada, osnovne jednaine-----------------------------------------------------------------------122
Prazan hod idealnog transformatora-----------------------------------------------------------------122
Optereenje idealizovanog transformatora---------------------------------------------------------122
Prenosni odnos--------------------------------------------------------------------------------------------122
Ekvivalentna ema transformatora-------------------------------------------------------------------123
Ogled praznog hoda--------------------------------------------------------------------------------------123
Gubici usled optereenja--------------------------------------------------------------------------------123
Ogled kratkog spoja--------------------------------------------------------------------------------------124
Stepen iskorienja---------------------------------------------------------------------------------------124
TROFAZNI TRANSFORMATORI........................................................................................124
Paralelni rad transformatora--------------------------------------------------------------------------125
SPECIJALNI TRANSFORMATORI......................................................................................125
ASINHRONE MAINE..........................................................................................................126
Namotaji maina za naizmeninu struju-------------------------------------------------------------126
Izraz elektromotorne sile namotaja jedne faze-----------------------------------------------------127
Obrtno polje-----------------------------------------------------------------------------------------------127
Trofazni motor sa namotanim rotorom--------------------------------------------------------------127
Trofazni motor sa kratkospojenim rotorom--------------------------------------------------------128
Osnovni princip rada------------------------------------------------------------------------------------128
Ekvivalentna ema asinhrone maine----------------------------------------------------------------129
Bilans aktivne snage--------------------------------------------------------------------------------------129
Karakteristika momenta asinhronog motora------------------------------------------------------130
Pokretanje asinhronih motora-------------------------------------------------------------------------131
Regulisanje brzine obrtanja asinhronih motora---------------------------------------------------132
Jednofazni asinhroni motori---------------------------------------------------------------------------132
Asinhroni generator--------------------------------------------------------------------------------------133
PITANJA IZ ELEKTRINIH MAINA III...........................................................................133
ELEKTROENERGETSKA POSTROJENJA III-------------------------------------------------134
GLAVNI ELEMENTI POSTROJENJA.................................................................................135
Sabirnice ---------------------------------------------------------------------------------------------------135
Potporni izolatori ----------------------------------------------------------------------------------------135
Provodni izolatori-----------------------------------------------------------------------------------------136
Rastavljai-------------------------------------------------------------------------------------------------136
Uinski osigurai -----------------------------------------------------------------------------------------136
Prekidai---------------------------------------------------------------------------------------------------136
Uinski rastavljai (rastavne sklopke)----------------------------------------------------------------137
EMATSKI PRIKAZ STRUJNIH KRUGOVA U POSTROJENJU......................................137
Sheme spoja glavnih strujnih krugova---------------------------------------------------------------137
Sheme spoja odvoda--------------------------------------------------------------------------------------138
Spojno polje------------------------------------------------------------------------------------------------138
Sheme spoja mjernog polja-----------------------------------------------------------------------------139
Sheme spoja transformatora---------------------------------------------------------------------------139
Sheme spoja vodova--------------------------------------------------------------------------------------139
PROIZVODNJA I PRENOS ELEKTRINE ENERGIJE......................................................140
Uloga transformatorskih i razvodnih postrojenja u prenosu elektrine energije-----------140
Elektrane---------------------------------------------------------------------------------------------------140
Generator u postrojenju--------------------------------------------------------------------------------141
OPTI PRINCIPI UPRAVLJANJA POSTROJENJEM.........................................................141
Runo i elektrino komandovanje---------------------------------------------------------------------141
Signalizacija-----------------------------------------------------------------------------------------------142
201
Ureaji za sinhronizaciju-------------------------------------------------------------------------------142
PITANJA IZ ELEKTROENERGETSKIH POSTROJENJA III.............................................142
ELEKTROENERGETSKE MREE III------------------------------------------------------------143
OSNOVNO O MREAMA.....................................................................................................144
Razvrstavanje mrea-------------------------------------------------------------------------------------144
Prorauni mrea------------------------------------------------------------------------------------------144
Osnovno o izvedbama mrea---------------------------------------------------------------------------145
ZRANI VODOVI..................................................................................................................145
Vodii-------------------------------------------------------------------------------------------------------145
Izolatori-----------------------------------------------------------------------------------------------------146
Pribor-------------------------------------------------------------------------------------------------------147
Stupovi------------------------------------------------------------------------------------------------------148
Kabeli-------------------------------------------------------------------------------------------------------150
PITANJA IZ ELEKTROENERGETSKIH MREA III..........................................................150
ELEKTRINE INSTALACIJE I OSVJETLJENJE III-----------------------------------------151
Definicija i vrste elektrinih instalacija--------------------------------------------------------------152
Provodnici i kablovi--------------------------------------------------------------------------------------153
Prekidai---------------------------------------------------------------------------------------------------153
Osigurai ---------------------------------------------------------------------------------------------------153
Neelektrine komponente elektrinih instalacija---------------------------------------------------153
Uzemljenje u elektrinim instalacijama--------------------------------------------------------------154
Zatita od elektrinog udara---------------------------------------------------------------------------154
Vrsta sistema uzemljenja-------------------------------------------------------------------------------154
Gromobranska instalacija------------------------------------------------------------------------------155
Razvodni ureaji------------------------------------------------------------------------------------------155
Kuni prikljuak------------------------------------------------------------------------------------------157
PITANJA IZ ELEKTRINIH INSTALACIJA III.................................................................158
PRIMJENA RAUNARA U ENERGETICI-------------------------------------------------------159
UVOD......................................................................................................................................160
PODRUJA PRIMJENE.........................................................................................................160
OSNOVNI ELEMENTI..........................................................................................................160
PREGLED POSTOJEIH SOFTVERSKIH PAKETA..........................................................161
PRIMJENA PROGRAMA AUTOCAD I EXCEL PRI PROJEKTOVANJU ELEKTRINIH
INSTALACIJA .......................................................................................................................162
Programski paketi AutoCad i Excel------------------------------------------------------------------162
Primjer prorauna na konkretnom stambenom objektu-----------------------------------------163
PERSPEKTIVE OBLASTI.....................................................................................................165
PITANJA IZ PRIMJENE RAUNARA U ENERGETICI....................................................166
ELEKTRINE MAINE IV---------------------------------------------------------------------------167
MAINE JEDNOSMERNE STRUJE.....................................................................................168
Osnovni dijelovi------------------------------------------------------------------------------------------168
Princip rada------------------------------------------------------------------------------------------------168
Namotaji pobude------------------------------------------------------------------------------------------169
Brzina obrtnja---------------------------------------------------------------------------------------------169
Reakcija indukta------------------------------------------------------------------------------------------169
Pokretanje maina jednosmerne struje--------------------------------------------------------------169
Regulisanje brzine nezavisno pobuenog motora jednosmerne struje------------------------170
Univerzalni motor----------------------------------------------------------------------------------------170
SINHRONE MAINE.............................................................................................................170
Sinhroni generatori---------------------------------------------------------------------------------------171
Osnovni delovi---------------------------------------------------------------------------------------------171
202
Princip rada------------------------------------------------------------------------------------------------171
Sinhroni motor--------------------------------------------------------------------------------------------171
PITANJA IZ ELEKTRINIH MAINA IV...........................................................................172
ELEKTROENERGETSKA POSTROJENJA IV--------------------------------------------------173
KRATKI SPOJ .......................................................................................................................174
ZATITA ELEKTRINIH POSTROJENJA..........................................................................174
MJERENJA U POSTROJENJIMA.........................................................................................175
KOMPENZACIJA JALOVE SNAGE....................................................................................175
UZEMLJENJE U POSTROJENJIMA....................................................................................177
PROJEKTIRANJE ELEKTRINIH POSTROJENJA...........................................................178
PITANJA IZ ELEKTROENERGETSKIH POSTROJENJA IV.............................................178
ELEKTROENERGETSKE MREE IV------------------------------------------------------------179
Parametri vodova-----------------------------------------------------------------------------------------180
Vod istosmjerne struje-----------------------------------------------------------------------------------180
Trofazni vod s jednim opterecenjem-----------------------------------------------------------------181
Trofazni vod s opterecenjima du voda--------------------------------------------------------------181
Vodovi s dvostranim napajanjem---------------------------------------------------------------------182
Dakelovodi-------------------------------------------------------------------------------------------------183
Mehaniki izraun zranog voda----------------------------------------------------------------------184
PITANJA IZ ELEKTROENERGETSKIH MREA IV.........................................................184
ELEKTRINE INSTALACIJE I OSVJETLJENJE IV-----------------------------------------185
Djelovanje elektrine energije na ljudski organizam----------------------------------------------186
Zatita od direktnog dodira----------------------------------------------------------------------------186
Istovremena zatita od direktnog i indirektnog dodira-------------------------------------------186
Zatita od indirektnog dodira--------------------------------------------------------------------------186
Dimenzionisanje izolovanih provodnika-------------------------------------------------------------187
Osvjetljenje prostorija-----------------------------------------------------------------------------------187
Izvoenje telekomunikacionih instalacija-----------------------------------------------------------188
Izvoenje signalnih instalacija-------------------------------------------------------------------------188
Ispitivanje ispravnosti elektrinih instalacija-------------------------------------------------------188
Mjerenje otpora uzemljenja----------------------------------------------------------------------------189
Mjerenje otpora izolacije kablova---------------------------------------------------------------------189
Otklanjanje kvarova na elektrinim instalacijama------------------------------------------------190
Projekat elektrine instalacije-------------------------------------------------------------------------190
PITANJA IZ ELEKTRINIH INSTALACIJA I OSVJETLJENJA IV..................................191
ENERGETSKA ELEKTRONIKA--------------------------------------------------------------------192
Energetski elektronski pretvarai---------------------------------------------------------------------193
ISPRAVLJAI........................................................................................................................193
Ispravljako kolo sa diodama--------------------------------------------------------------------------194
Ispravljako kolo sa tiristorom------------------------------------------------------------------------194
INVERTORI............................................................................................................................195
Konvertori-------------------------------------------------------------------------------------------------195
NAIZMJENINI KONVERTORI..........................................................................................195
JEDNOSMJERNI KONVERTORI.........................................................................................196
PITANJA IZ ENERGETSKE ELEKTRONIKE.....................................................................196
SADRAJ--------------------------------------------------------------------------------------------------197
203