Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Elektrotehnički fakultet

Osnove električnih strojeva

Magnetostrikcija

Seminarski rad

Studenti
Osijek, lipanj 2009
SADRŽAJ

UVOD…..………………………………………………………… 3
MAGNETOSTRIKCIJA………………………………………...4
PRIMJENA……………………………………………………….5
MAGNETOSTRIKCIJA: PRINCIP RADA SONARA………. 6
MAGNETOSTRIKCJA U PRAKSI.……….………………….. 6
SMETNJE MAGNETOSTRIKCIJE U RADU………………..7
MAGNETO-ELASTIČNA VEZA………………………………8
EFEKT NAPREZANJA NA MAGNETIZIRANJE………...… 8
MAGNETOSTRIKCIJSKA DEFORMACIJA……………….. 9
MIKROSKOPSKI I MAKROSKOPSKI MODELI………...…10
MIKROSKOPSKI MODELI……….………………………...…10
MAKROSKOPSKI MODEL…………………………………… 11

2
UVOD

Fizikalne pojave promjene mehaničkih svojstava ili geometrijskog oblika pod djelovanjem
magnetskog polja nazivaju se izravnim magnetomehaničkim učincima, a pojave kad se
mehaničkim naprezanjem mijenja magnetizacija uzorka nazivaju se inverznim
magnetomehaničkim učincima.
Prvi magnetomehanički učinak otkrio je 1842. godine Joule, ali ga nije znao teorijski
objasniti. Nazvan je Jouleovim učinkom ili longitudinalnom magnetostrikcijom. Zaključio je
da o materijalu od kojeg je štap napravljen ovisi da li će doći do dilatacije (pozitivna
magnetostrikcija, produljenje) ili kontrakcije (negativna magnetostrikcija, skraćenje). Smjer
promjena duljine ne ovisi o smjeru magnetskog polja, a veličina promjene je funkcija jakosti
magnetskog polja. Joule je otkrio i transverzalnu magnetostrikciju. Čak je otkrio da se u
longitudinalnom smjeru zbiva dilatacija kad je u transverzalnom smjeru kontrakcija. Treći
magnetomehanički učinak je volumna magnetostrikcija. Feromagnetska kugla u magnetskom
polju pokazuje tendenciju smanjenja volumena i povećanja promjera u smjeru polja, a učinak
je nazvan form-učinkom. Ostali magnetomehanički učinci su varijacije longitudinalne i
transverzalne magnetostrikcije.
Joule je uspio pokazati da se željezni štap produžuje u magnetskom polju male jakosti, da s
porastom jakosti polja produžeci postaju sve kraći i konačno iščeznu. Povećava li se polje i
dalje, željezni štap se počinje skraćivati. Nikal-kobalt pokazuje istu pojavu, ali suprotnog
predznaka. Kod magnetostrikcije se javlja histereza. Nanesu li se na apscisu koordinatnog
sustava jakosti magnetskog polja, H, a na ordinatu relativna produljenja onda će kod jedne
cikličke magnetizacije magnetostrikcija opisati leptirastu krivulju zvanu magnetostrikcijskom
histerezom.

Slika 1. Magnetostrikcijska histereza

Kad bi magnetostrikcija bila ovisna o smjeru magnetskog polja, njena histereza imala bi oblik
sličan histerezi magnetske indukcije ili magnetizacije. Kako ta ovisnost ne postoji, dio
krivulje koji bi se nalazio u trećem kvadrantu preslikava se u prvi kvadrant.

3
MAGNETOSTRIKCIJA

Magnetostrikcija je promjena dimenzija magnetskog materijala u magnetskom polju pod

utjecajem i u ritmu narinutog magnetskog polja. Magnetostrikcijski efekt nastaje kad tijela pri
skupljanju i rastezanju mijenjaju permeabilnost zbog magnetostrikcije. Magnetostrikcija i
magnetostrikcijski efekt se tumače teorijom magnetskih područja (domena) u feromagnetskim
materijalima. U tima su atomski magneti domena poravnati u jednom od 6 pravaca s
olakšanom magnetizacijom. Domeni sličnog pravca se orijentiraju kao i magnetsko polje, do
određene točke - točke zasićenja. Deformacije tijela su reda mikrometara.
Promjena dimenzija će ovisiti o vrsti i obliku takvog materijala te o mogućnosti njegove
obrade i prethodne magnetizacije. Magnetostrikcija ovisi i o temperaturi. S porastom
temperature smanjuje se magnetostrikcija kao i sva magnetska svojstva materijala, a potpuno
nestaju pri tzv. Curievoj temperaturi, Slika 2.

Slika 2. Toplinska ovisnost krivulje magnetiziranja

Curieva temperatura je temperatura na kojoj se feromagnetski materijali počnu ponašati kao

paramagnetski materijali. Indukcija zasićenja pada, krivulja se linearizira da bi pri određenoj
temperaturi prerasla u pravac. Taj proces je reverzibilan, jasno ako materijal nije prethodno
termički obrađen, kako bi se dobila neka specijalna struktura u svrhu poboljšanja magnetskih
svojstava, te nakon hlađenja materijal poprima svoja prethodna svojstva. Ukoliko je materijal
bio prethodno termički obrađen, trajno gubi svojstva postignuta tom obradom.
Magnetostrikcijska svojstva imaju željezo, kobalt, nikal i većina njihovih legura. U praksi se
često koriste legure nikal-kobalt, kobalt-čelik i feriti.

Element Željezo (Fe) Kobalt (Co) Nikal (Ni) Gadolinij Gd)

Temperatura (°C) 769 1125 356 16

Tablica 1. Curieve temperature za neke materijale

4
PRIMJENA

Magnetostrikcija je prvo iskorištena za dobivanje ultrazvuka. Ultrazvuk se ranije dobivao

samo titranjem nekih piezoelektričnih kristala, npr. kvarca, pobuđivanih elektroničkim
oscilatorima. Nedostatak kvarcnih izvora je da ne mogu titrati velikim amplitudama, jer se
kristal može razoriti. Frekvencija ultrazvuka ovisi o dimenzijama kristala. U ultrazvučnim
pretvaračima (generatorima i prijemnicima) radna frekvencija iznosi od 1 do 100 kHz.
Između mnogih primjena ultrazvuka proizvedenog magnetostrikcijom, može se istaknuti
sonar, s pomoću kojeg se mogu otkrivati predmeti pod morem, mjeriti dubina, otkrivati jata
riba i dr. U laboratorijima za istraživanje poluvodiča su uređaji za magnetostriktivno rezanje i
bušenje nezamjenjivo pomagalo. Analogno bimetalima sastavljenim iz dva metala različitih
termičkih koeficijenata rastezanja, mogu se sastaviti i bimetali iz materijala različitih
magnetostrikcija. Narinuvši magnetsko polje doći će do različite promjene u duljini
komponenti bimetala. Mala razlika u duljini komponenti izazvat će znatnu promjenu kod
oblika bimetala. Zanimljiva je i primjena u tzv. zamkama za pamćenje elektroničkih računala.
Bitan dio im je magnetostriktivni vod – dugačka žica od nikla, koja na svakom kraju nosi po
jednu specijalno građenu zavojnicu. Pusti li se u jednu zavojnicu električni impuls, nastalo
magnetsko polje izazvat će na žici od nikla magnetostriktivnu deformaciju, koja se duž žice
pomiče longitudinalni valom. Kad val stigne do druge zavojnice, inducira se u njoj inverznim
učinkom impuls obrnutog smjera.S pomoću magnetostriktivnog lemila, aluminij se može
lemiti bez tih poteškoća.Vrući se dio lemila, kojim se lemljivi predmet grije, podvrgava vrlo
brzom magnetostriktivnom titranju. Pod takvim se uvjetima na mjestu dodira ne može stvoriti
kompaktni sloj oksida i ništa ne spriječava dobro prianjanje legure.
S pomoću magnetostrikcije može se mjeriti debljina stijena, tražiti defekte u zidovima ili u
nekim materijalima pomoću sondi.
Za razliku od uobičajeno korištenih elektro sondi, magntne sonde se često koristi jer imaju
veću maksimalnu snagu, izlaz, i temperaturni otpor. One se razlikuju od elektro sondi u tome,
umjesto da rade pomoću izmjenične električne struje, oni rade pomoću izmjeničnog
magnetskog polja.Štap i podloška (obično nikal) je lemljen zajedno i okružen magnetskim
zavojnica. Izmjenični polaritet prolazi kroz zavojnicu izmjenjujući polaritet magnetskog polja.
Nikal (ili bilo koji drugi magnetski materijal) proširuje. Štapovi se koriste umjesto čvrstih
blokova kako bi se izbjegle vrtložne struje. Magnetske sonde u stanju su funkcionirati na
visokim temperaturama.

Slika 3. Slike prikazuju kako polje izmjenične sile zrači

5
MAGNETOSTRIKCIJA: PRINCIP RADA SONARA

Sonar radi na principu interakcije dva magnetska u specijalno dizajniranom

magnetostrikcijskom valovodu. Jedan signal dolazi izvan senzora od stalnog magneta. Dok
drugo se polje nalazi uzduž valovoda. Puls se otkriva ne početku senzora. Pozicija magneta se
postavlja s velikom preciznošću koja se mjeri vremenom. Što znači s blizinom stalnog
magneta to je vrijeme krače i tekućine je manje.
Glavni djelovi su prikazani na slici.

Slika 4. Izgled senzora

MAGNETOSTRIKCJA U PRAKSI

U većini feomagnetskih materijala smanjenje deformacija se postiže dodavanjem vanjskog

magnetskog polja. Kao što je prikazano na slici 4.

Slika 5. Ovisnost magnetostrikciskog parametra i magnetskog polja

Smanjenjem magnetostrikcije može doći do pojave parazitskog efekta. Da bi se smanjio

parazitski efekt koriste se legure, a najčešće permaloj. Spajanjem željeza s nemetalima nastaju
intermetalni koji imaju veliko magnetsku silu. Ti materijali imaju magnetostrikcisku
konstantu u 0.1% raspona.

6
SMETNJE MAGNETOSTRIKCIJE U RADU

Magnetizirani materijal mijenja svoj oblik pri pojavi različitih dodatnih magnetskih polja.
Primjena izmjeničnog magnetskog polja pomoću induktivnih zavojnica stvara periodičke
oscilacije magnetskih materijala. Ova se efekt može koristiti u sondama ili može biti
parazitski efekt.
Najveće smetnje se javljaju kod transformatora i audio rekordera. Kod transformatora dolazi
do pojave parazitskog efekta pri 120Hz i on se zove „električno brujanje“.

Slika 6. Prikazuje smjerove struja i napona u transformatoru

U sljedećoj slici vidjet će se kako djeluje izmjenično magnetsko polje na magnetske

materijale.

Slika 7. Prikazuje kako se napon kreče preko jezgre

Brujanje dolazi i kod zvučnika, a do bujanja dolazi zbog promjene magnetskog polja.
Feromagnetska zavojnica služi za poboljšano strujanje između veze transformatora i

7
zavojnice.Zavojnica stvara periodičko promjenjivo magnetsko polje tijekom istog strujanja.
Uzimajući u obzir da je magnetostrikcija neovisna o smjeru magnetskog polja, feromagnetska
jezgra će se 2 puta povećati i smanjiti tokom svake električne periode, dajući povećanje
vibracije zavojnice na 120Hz. Kada se te vibracije pojave u vanjskom svijetu možemo čuti
brujanje od 120Hz.

Osim transformatora i ostale električne komponente sadržavaju feromagnetske jezgre s

indukcijskim zavojima, i oni isto mogu stvarati brujanje od 120Hz.

MAGNETO-ELASTIČNA VEZA

Magnetoelastičnost je svojstvo magnetskog materijala da pod utjecajem mehaničkih sila

mijenja svoja magnetska svojstva (permeabilitet, indukciju zasićenja).Znači da postoji
magneto mehanička veza. Magnetsko ponašanje ne može se točno odrediti ako u obzir nisu
uzeta mehanička polja. Deformacije ovise o magnetskim svojstvima.
Ovaj spoj ima dvije važne posljedice:
1.efekt naprezanja na magnetiziranje
2.magnetostrikcijska deformacija

EFEKT NAPREZANJA NA MAGNETIZIRANJE

U slučaju nikla , pri tlačnom naprezanju od 70 MPa otpor istezanja se smanjuje za jednu
desetinu. Za materijal kao što je 68-permaloj efekt naprezanja se povećava. Na željezo od
polikristala efekt naprezanja je puno kompliciraniji. Smanjenjem magnetskog polja povećava
se istezanje.

Slika 9. Prikaz efekta naprezanja na magnetiziranje

8
MAGNETOSTRIKCIJSKA DEFORMACIJA

Ovo svojstvo se koristi za izgradnju senzora i magnetskih pokretača. Ona je odgovorna za

buku koju stvaraju električni uređaji. Ta deformacija je osjetljiva na mehanička kretanja.

Slika 10.Prikaz magnetske deformacije u ovisnosti na permeabilnost

Ovaj svojstvo nam objašnjava ΔE efekt , INVAR i ELINVAR efekt. ΔE efekt je gubitak
linearnosti u kod elastičnog ponašanja materijala. To je zbog preklapanja magnetske i
elastične deformacije tijekom istezanja.

Slika 11. Prikaz ΔE efekta

INVAR i ELINVAR efekti su osjetljivi na vrstu materijala i temperaturu.

Ta dva kompleksna spojena fenomena mogla bi biti u jakoj vezi s magnetskom
mikrostrukturom. Efekti se opisuju preko odgovarajućih mjerila.

9
MIKROSKOPSKI I MAKROSKOPSKI MODELI

U ovom djelu ćemo objasniti makroskopsku i mikroskopsku vezu između magnetskih,

elastičnih i mehaničkih karakteristika.

MIKROSKOPSKI MODELI

Prvi korak za magneto-mehaničko modeliranje je da se prouče opisi ponašanja jednog

kristala. To primjenjujemo za proračunavanje dva različita mehanizma u procesu
magnetiziranja.

1. MEHANIČKA KARAKTERISTIA

Obzirom da ćemo ubuduće uzimati nisku razini naprezanja, mehanička karakteristika jednog
kristala opisana je u radu o linearnoj elastičnosti, s Hook-ovim zakonom:

  C I  e
g g

U jednadžbi gdje  g i  ge označavaju naprezanje i elastičnu deformaciju tenzora na

jedinstvenom kristalu gdje C I je krutost tenzora na jedinstveni kristal, pri neovisnom
magnetnom polju.

2. MAGNETSKA KARAKTERISTIKA

Osnovne varijable da opišu magnetizaciju jednog kristala su podijeljene u dva neovisna

poglavlja. Za svaku domenu skupine α , mi definiramo:
a) Dezorijentacijski kut θ postaje kut između kristalografske usmjerenosti na α
domenu i na sadašnji smjer magnetiziranja. Pretpostavlja se da je magnetiziranje u
smjeru magnetskog polja.
b) Zapreminski dio f i domene α jednog kristala.

3. POTENCIJALNA ENERGIJA DOMENE

Kako bi odredili glavne varijable, pišemo potencijalne energije na magnetsko mjerilo domene,
uzimajući u obzir tri značajna doprinosa:

mag
Gdje je W magnetostatička energija , koja pokušava stvoriti magnetizaciju paralelnu
na magnetsko polje.
W an je aniziotripska energija koja pokušava spriječiti rotaciju magnetizma za lakši pristup.

W
 je magneto-elastična energija koja opisuje efekt spajanja između magnetizacije i mjesta
naprezanja.

10
MAKROSKOPSKI MODEL

1. ELASTIČNA KARAKTERISTIKA

Cilj postojanja ovog koraka je derivacija trenutnog naprezanja bez vanjskih dodataka.

Funkcija g se utvrđuje od samopostojanog pristupa. Magenostrikcijska deformacija  se

g

se računa prateći Mura(1982). A  je

I
uzima kao slobodna deformacija. Eshelby tenzor
maksimalna deformacija.

Kako bi se izračunala elastična deformacija koristi se Young-ov model i Poisson-ova

razdioba. I to tako da se mjeri otpor.Young-ov model i Poisson-ova razdioba evolucije
prikazan je na slici.

Youngov model Poissonova razdioba

Slika 12. Prikaz Youngovog modela i poissonovog omjera

Postoji još nekoliko metoda, ali ove dvije su najvažnije.

2. MAGNETSKA KARAKTERISTIKA

Cilj postojanja ovog koraka je derivacija trenutnog magnetskog polja bez vanjskih utjecaja.

Ta jednakost je uglavnom piše u obliku:

Gdje je glavno uznemirenje makroskopskog magnetskog polja uzeto kao obračun kroz

demagnetizirano polje
Hd.
Dvije vrste proračuna koja se odnose na magnetska isključena ponašanja:

11
 1) bez obzira na demagnetizirano polje.
2) Uvođenjem proračuna iz demagnetiziranog
polja
Magnetska mjerenja se mjere nestandardnim eksperimentalnim sklopovima.
Cilj demagnetiziranog polja je povećanje permeabilnosti. Taj efekt postoji zbog velikih i
malih eksternih polja- zbog kojih su makroskopska ponašanja približno linearna. Pri čemu je
magnetsko polje heterogeno, a pri velikim poljima heterogenost je sve više istaknuta.

Slika 13. Prikaz heterogenosti s povećanjem jakosti polja

12