Upute za laboratorijske vježbe

Vježba 2

ALOTROPSKE MODIFIKACIJE
Skrućivanjem taline pojedinih metala (npr. Fe, Sn, Co, Ni, Mn, Ti), nakon skrutišta
dolazi do izmjene karakteristika kristalne rešetke te nekih fizikalnih svojstava a da se pri tome
ne mijenja kemijski sastav. Ova pojava se naziva alotropska modifikacija (grč. alotropos-
promjenjiv). Prilikom ove pojave temperatura je konstantna tj. nastaje stojište. Ovo je
povratna pojava te prilikom grijanja na istoj temperaturi nastaje stojište trošenjem topline.

Slika 2.1. Krivulja hlađenja čistog željeza

Krivulja hlađenja na slici 2.1. prikazuje hlađenje čistog željeza od taline do sobne
temperature. Na temperaturi od 1539 °C dolazi do stojišta koje je ujedno i skrutište. Željezo
kristalizira u prostorno centriranu kubnu rešetku ili δ rešetku koja se ne mijenja do 1400 °C
kada rešetka prekristalizira u površinski centriranu kubnu rešetku ili γ rešetku. γ rešetka na
910 °C ponovno prelazi u prostorno centriranu kubnu rešetku koja se sada označava sa α.
Do sobne temperature više nema modifikacije rešetke iako još jedno stojište nastaje na 768
°C. Tu dolazi do modifikacije svojstava α rešetke tj. α željezo postaje feromagnetično. Ova
temperatura naziva se još i Curie-eva točka. Iznad ove temperature sve modifikacije željeza su
paramagnetične.
Grijanjem i hlađenjem željeza povećava se ili smanjuje energija iona. Ovo ne utječe na
dimenziju iona već na frekvenciju i amplitudu titranja iona. Povećanjem frekvencije i
amplitude, ioni zauzimaju više prostora te se na ovaj način povećava volumen željeza.
Sukladno ovim promjenama hlađenjem se smanjuje volumen. Prema ovome, očekuje se da će
se grijanjem uvijek konstantno povećavati volumen materijala a hlađenjem smanjivati. Ovo
neće uvijek biti točno zbog pojave prekristalizacije metala na raznim temperaturama.

Vježba br. 2 – Alotropske modifikacije 1

 Upute za laboratorijske vježbe
Prekristalizacijom se mijenja raspored atoma i oblik rešetke a time i volumen koji zauzima
kristalna rešetka. Ovo dovodi do promjene volumena materijala. Da bi se precizno odredio
volumen u određenom trenutku mora se poznavati koliko atoma u potpunosti rešetka sadrži.
Ako se zamisli kristal kao skup naslaganih stanica, onda je jasno da pojedini atomi pripadaju
istovremeno i nekim susjednim stanicama. Kod površinski centrirane kubne rešetke atom na
vrhu kuba pripada samo 1/8 jednoj stanici jer na rubovima dodiruje 8 jednakih stanica. Plohe
stanice zajedničke su dvjema stanicama pa atomi u središtu plohe pripadaju samo sa ½ jednoj
stanici. Dakle, ukupan broj atoma koji u potpunosti pripada površinski centriranoj kubnoj
1 1
rešetci je 8 ∙ 8 + 6 ∙ 2 = 4. Kod prostorno centrirane kubne rešetke vrijedi isto za atome na
rubovima, dok atom u središtu kuba u cjelini pripada dotičnoj stanici. Ukupan broj atoma koji
1
pripada prostorno centriranoj kubnoj rešetci je 8 ∙ 8 + 1 = 2.
Kolikom gustoćom atomi zaposjedaju rešetku otkriva pokazatelj gustoće ili faktor gustoće
slaganja atoma. Ovaj faktor predstavlja omjer volumena atoma koji u potpunosti pripadaju
4
rešetci i ukupnog volumena rešetke. Atom se može zamisliti kao kugla čiji je volumen 3 𝑟 3 𝜋.
𝑎√3
Prostorno centriranoj kubnoj rešetci parametra „a“, te polumjera atoma 𝑟 = , pokazatelj
4
gustoće iznosi:
3
4 𝑎√3
2 ∙3( 4 ) ∙ 𝜋 (2.1)
= 0,68
𝑎3

Plošno centrirana kubna rešetka ima veći parametar od prostorno kubne rešetke i iznosi
√3
𝑎1 = 𝑎, a polumjer atoma je isti kao kod prostorno centrirane kubne rešetke i iznosi atoma
√2
𝑎1 √2
𝑟= . Pokazatelj gustoće za plošnu rešetku iznosi:
4
3
4 𝑎 √2
4 ∙ 3 ( 14 ) ∙ 𝜋 (2.2)
= 0,74
𝑎3
Prema ovome, plošno centrirana kubna rešetka gušče je zaposjednuta atomima od prostorno
centrirane kubne rešetke. Ovo objašnjava skokovite promjene volumena materijala prilikom
prekristalizacije iz jedne u drugu rešetku. Pri prijelazu plošne u prostornu rešetku volumen se
povećava, a pri prijelazu prostorne u plošnu rešetku volumen se smanjuje.

ZADATAK 1

Svrha eksperimenta je upoznavanje s promjenom volumena prilikom prekristalizacije

prostorno centrirane kubne rešetke u plošno centriranu kubnu rešetku te toplinskom
dilatacijom metala. Potrebno je kratko spojiti čeličnu žicu (3) u strujni krug pomoću
savitljivog vodiča (5) prema slici 2.2. Udio ugljika u čeličnoj žici je 0.13%. Jedan kraj mora
biti nepomičan (4) a na drugi kraj potrebno je postaviti komparator (6) (mjerenje pomaka s
preciznošću 1/100 mm). Treba odabrati odgovarajuću jakost struje te uključiti transformator
za zavarivanje (2). Napon na stezaljkama transformatora je manji od 80 V i nije opasan po
život. Uslijed otpora prolasku električne energije čelična žica se zagrijava i zbog toga
produljuje (∆𝑙 = 𝑙0 ∙ 𝛼 ∙ ∆𝑡). Pri zagrijavanju treba promatrati produljenje žice komparatorom
te zabilježiti promjene. Obratiti pozornost na izmjenu boje žice. Nakon zagrijavanja do
otprilike 1000 °C prekinuti strujni krug te dopustiti hlađenje žice do sobne temperature.
Ponovno zabilježiti promjene.

Vježba br. 2 – Alotropske modifikacije 2

 Upute za laboratorijske vježbe

Slika 2.2. Eksperiment alotropske modifikacije čelika

Rezultati pokusa
Na osnovu zabilježenih promjena nacrtati dijagram produljenja i temperatura ∆𝑙 = 𝑓(𝑡).

ZADATAK 2

Skicirati krivulju hlađenja čistog željeza te opisati promjene na karakterističnim

temperaturama.

Odgovorite na slijedeća pitanja:

1. Zbog čega i pri kojoj temperaturi dolazi do toplinskog rastezanja, odnosno stezanja
žice?
2. Zbog čega se zagrijavanjem žice pri ~910 °C volumen smanjuje, a pri hlađenju, pri
istoj temperaturi, volumen povećava?
3. Navesti razlike između prostorno i plošno centrirane kubne rešetke.

Vježba br. 2 – Alotropske modifikacije 3

 Upute za laboratorijske vježbe

DIJAGRAM SLIJEVANJA S POTPUNOM

RASTVORIVOŠĆU
Da bi se pratile promjene stanja legura (slitina) između dvije komponente, neće se crtati
krivulje hlađenja za bezbroj mnogo koncentracija legura (količinskih odnosa komponenata).
Mnogo je jednostavnije sve mogućnosti promjena koje mogu nastati pri slijevanju dviju
komponenata obuhvatiti u jednom dijagramu koji se naziva dijagram slijevanja. Dijagrami
slijevanja se crtaju u koordinatnom sustavu u kojem se na apscisu nanose količinski odnosi
komponenata, odnosno koncentracije a na ordinatu temperature. Koncentracije se nanose s
obzirom na masu pa su na apscisi zapravo maseni odnosi komponenata. Ako se uzmu dvije
komponente npr. A i B, na početku dijagrama je čista A komponenta (100% A) te prema
desno pada količinski udio komponente A. Sukladno tome, na kraju dijagrama je čista B
komponenta (100% B) te prema lijevo pada njen količinski udio. U svim dijagramima se pod
pojmom koncentracija smatra udio komponente na desnoj strani dijagrama.
Dijagram slijevanja za dvije komponente konstruira se tako da se uzme veći broj legura
različitih koncentracija komponenti. Snimaju se njihove krivulje hlađenja iz rastaljenog stanja
te bilježe karakteristične temperature koje se zatim nanose iznad izabrane koncentracije. To je
prikazano na primjeru dijagrama slijevanja bakra (Cu) i nikla (Ni) na slici 2.3.

Slika 2.3. Dijagram slijevanja Cu i Ni [1]

Ako se međusobno povežu sve prve karakteristične točke krivulja hlađenja na dijagramu
slijevanja, dobiti će se likvidus linija (lat. liquidus – tekuć). Iznad likvidus linije, pri svim
koncentracijama, nalazi se talina. Ako se učini isto s drugim točkama dobiti će se solidus
linija (lat. solidus – krut). Ispod solidus linije, pri svim koncentracijama, nalazi se krutnina. U
dijagramu slijevanja nedostaje parametar vrijeme. Dijagrami se crtaju s pretpostavkom da je
hlađenje teklo vrlo sporo, tj. da su se promjene vršile toliko sporo da kad bi se još sporije
hladilo ne bi došlo do nikakvih promjena. Ovakvi dijagrami nazivaju se stabilnim
dijagramima slijevanja. Međutim u praksi je hlađenje brže te nastaje pothlađenje koje
uzrokuje određene promjene u dijagramu. Dijagram slijevanja se može definirati kao mjesta
svih točaka koje označavaju temperature početka i svršetka skrućivanja, kao i promjena u
krutnini, a zavisna su o koncentracijama slitine. Skoro sve slitine koje su važne za tehničku

Vježba br. 2 – Alotropske modifikacije 4

 Upute za laboratorijske vježbe
praksu su potpuno rastvorive u rastaljenom stanju. Prema rastvorivosti u krutom stanju
postoje dijagrami slijevanja komponenata koje su potpuno rastvorive, djelomično rastvorive,
potpuno nerastvorive i potpuno ili djelomično nerastvorive te tvore kemijske spojeve.
Dijagram slijevanja na slici 2.3. je dijagram potpune rastvorivosti u rastaljenom i krutom
stanju. Komponente koje su potpuno rastvorive u krutom stanju imaju rešetku istog tipa,
bliskih su atomskih veličina te se tališta komponenata znatno ne razlikuju. Ovakve slične
komponente se u tablici periodičkih elemenata nalaze u blizini jedna drugoj (Ni-Cu, Cu-Pd,
Au-Ag, Sb-Bi, Mo-W i sl.). Kod ovih komponenata stvara se u krutnini od pomiješanih atoma
samo jedna faza tj. samo jedna vrsta kristala mješanca. Koncentracija pojedinoj vrsti atoma u
mješancu može se mijenjati od 0 do 100%. Ovakve legure imaju po jednu homogenu fazu u
talini i krutnini. Nije moguće u njoj razlikovati komponente niti pri velikim povećanjima.
Mješanci koji nastaju u slučaju potpune rastvorivosti su zamjenskog (supstitucijskog)
karaktera jer je samo u tom slučaju moguće da rešetka ne bude izvitoperena iznad ±15% a da
se rastvorivost može neograničeno mijenjati. Takvu rastvorivost nije moguće postići kod
uključinskog mješanca pa se takvi ovdje ne pojavljuju. Potpuno rastvorivost biti će ostvarena
samo kada se promjeri atoma komponenata ne razlikuju za više od ±8%.
Da bi se odredila količina pojedine faze te njihov međusobni odnos na određenoj temperaturi
koristi se tzv. zakon suprotnih poluga. Promatrajući sliku 2.3., točka E označava
koncentraciju taline dok točka F označava koncentraciju krutnine. „b“ označava koncentraciju
zadane slitine. Neka je suma količine krutnine (K) i taline (T) na temperaturi EF jednaka
jedinici:
𝐾+𝑇 =1 (2.3)

Masu nikla kojega sadrži jedinica mase slitine jednaka je sumi masa nikla sadržanog u svakoj
od faza:
𝑏 =𝑇∙𝐸+𝐾∙𝐹 (2.4)
Jednostavnim matematičkim operacijama dobije se:

𝑇 = 1−𝐾
𝑏 = (1 − 𝐾) ∙ 𝐸 + 𝐾 ∙ 𝐹
𝑏 =𝐸−𝐾∙𝐸+𝐾∙𝐹
𝑏 − 𝐸 = 𝐾(𝐹 − 𝐸)
𝑏 − 𝐸 ̅̅̅̅ 𝐷𝐸
𝐾= =
𝐹 − 𝐸 𝐹𝐸 ̅̅̅̅
̅̅̅̅
𝐷𝐸 𝐹𝐸 ̅̅̅̅ − ̅̅̅̅
𝐷𝐸 𝐷𝐹̅̅̅̅
𝑇 =1−𝐾 = 1− = =
̅̅̅̅
𝐹𝐸 ̅̅̅̅
𝐹𝐸 ̅̅̅̅
𝐹𝐸
̅̅̅̅
𝐷𝐹
𝑇=
̅̅̅̅
𝐹𝐸
Količinski omjer faza je:
̅̅̅̅
𝐷𝐹
𝑇 ̅̅̅̅ ̅̅̅̅
𝐷𝐹
= 𝐹𝐸 =
𝐾 ̅̅̅̅
𝐷𝐸 ̅̅̅̅
𝐷𝐸
̅̅̅̅
𝐹𝐸

Prema ovome talini pripada odsječak (poluga) koji dotiče solidus liniju a krutnini odsječak
koji dotiče likvidus liniju.

Vježba br. 2 – Alotropske modifikacije 5

 Upute za laboratorijske vježbe

ZADATAK 1

Skicirati dijagram slijevanja s potpunom rastvorivošću u talini i krutnini na način da

komponenta ___ ima veće talište. Nacrtati krivulju hlađenja za koncentraciju ___. Na
karakterističnim točkama krivulje i na sjecištu temperature i koncentracije, koja treba biti
izmeđi likvidus i solidus linije, odrediti koncentracije faza, te njihove količinske omjere i
udjele.

ZADATAK 2

Postaviti žicu od niskougljičnog čelika (2) na napravu (5) sa osloncem (1). Žicu nasloniti s
jedne strane na magnet (4) a s druge u dodir s drugom čeličnom žicom. S obzirom da se radi o
feromagnetičnim materijalima magnetske silnice se prenose s magneta na žice i tako
sprječavaju da jedna od njih padne. Žicu je potrebno zagrijavati plamenikom (3) do dostizanja
Curieve temperature.

Slika 2.4. Pokus za Curie-vu točku

Rezultati pokusa
Zabilježiti i prokomentirati promjene prilikom prelaska Curieve temperature.

REFERENCE
[1] Romeo Deželić, Materijali 1, Sveučilište u Splitu, FESB, 2005.
[2] Boris Anzulović, Igor Duplančić, Ljubomir Jurić, Nikša Krnić, Vojko Majce, Nedjeljko
Mišina, Dražen Živković, Praktikum za vježbe iz predmeta Materijali 1, Sveučilište u Splitu,
FESB, 1992.

Vježba br. 2 – Alotropske modifikacije 6