Kako se mijenjala spoznaja o građi atoma u povijesti?

Vremenska lenta – povijest modela atoma

400 god. prije Krista 18. stoljeće

ZNANSTVENI DOKAZ
ATOMISTIČKE TEORIJE?

DEMOKRIT I LEUKIP JOSIP RUĐER BOŠKOVIĆ

Grčki filozofi, začetnici ideje da se sav svijet
sastoji od sitnih, nevidljivih i nedjeljivih
čestica tvari koje se kreću praznim
prostorom. Te čestice Demokrit je nazvao
„atomos”. (grč. atomos = nedjeljiv).
ARISTOTEL – grčki filozof, donosi svoju
ideju o građi tvari. Smatra da je svaka tvar
građena od različitih omjera glavnih elemenata:
zemlje, vode, vatre i zraka.
Hrvatski znanstvenik, jedan od zagovornika
atomističke teorije.
Smatrao je da su atomi fizičke točke iz kojih
izlaze sile. Među točkama prevladavaju na
malim udaljenostima odbojne sile, a na
velikim udaljenostima privlačne sile između
kojih se uspostavlja ravnoteža.
 PRVI ZNANSTVENI DOKAZ ATOMISTIČKE TEORIJE
19. stoljeće (1808.)

JOHN DALTON

Engleski kemičar. Početkom 19. stoljeća je ponovo oživio

atomističku teoriju o građi tvari i nazvao najsitnije
čestice atomima, odajući tako priznanje Demokritu.
Smatrao je da su atomi nevidljive, nedjeljive i
neutralne kuglice.
 SUBATOMSKE
Daltonova atomistička teorija je predstavljena u pet točaka (postulata): ČESTICE: protoni,
elektroni, neutroni
• tvari se sastoje od vrlo malih, nevidljivih čestica, koje nazivamo atomima;
• atome jednog elementa ne može se stvoriti, uništiti, rastaviti na manje dijelove ili pretvoriti u
atome drugih elemenata; IZOTOPI

• svi atomi nekog elementa su identični po veličini, masi, i ostalim svojstvima, a svojstva
atoma različitih elemenata se međusobno razlikuju;
• atomi različitih elemenata spajaju se u jednostavnim cjelobrojnim omjerima, čime nastaju
kemijski spojevi;
• u kemijskim reakcijama se atomi spajaju, razdvajaju ili preuređuju.

DALTONOV MODEL ATOMA

• atom je nevidljiva, nedjeljiva i
neutralna kuglica
 19. stoljeće (1897.)

JOSEPH JAMES THOMSON

Engleski fizičar. Otkrio je elektrone u atomu.

1906. godine dobio je Nobelovu nagradu za fiziku za
dokaz da je elektron čestica.
 THOMSONOV EKSPERIMENT S CROOKESOVOM STAKLENOM CIJEVI

KATODA (-) ANODA (+)

Snop čestica koje se

gibaju od katode prema
anodi = katodna zraka
Koristio je različite
metale za katodu i svaki
je davao katodne zrake.
OTVOR FLUORESCENTNI ZASLON
IZVOR
ELEKTRIČNE KATODA (-) ANODA (+)
STRUJE

VIDLJIVE
KATODNE ZRAKE VAKUUM
(pravocrtno gibanje
snopa čestica)
 THOMSONOV EKSPERIMENT S CROOKESOVOM STAKLENOM CIJEVI
dodatak: magnetsko polje

+
-

+
K (-) - A (+)
K (-) A (+)

Katodne zrake se približavaju pozitivnom polu magneta, a odmiču

se od negativnog pola magneta.
Zaključak: katodne zrake su negativno nabijene.
THOMSONOV EKSPERIMENT S CROOKESOVOM STAKLENOM CIJEVI
dodatak: električno polje
KATODA
KATODA
ANODA

ELEKTRIČNO
KATODNE ANODA POLJE
ZRAKE

Katodne zrake se približavaju pozitivno nabijenoj anodi, a odmiču

se od negativno nabijene katode.
Zaključak: katodne zrake su negativno nabijene.
 THOMSONOV EKSPERIMENT S CROOKESOVOM STAKLENOM CIJEVI
• Thomson je mjerio otklon katodnih zraka u magnetskom i električnom polju i tako izračunao
omjer naboja čestice i mase čestice, e/m:

Neovisno o metalu kojeg je koristio kao katodu, 𝒆

vrijednost e/m je uvijek bila ista pri čemu je zaključio
(𝒆 )= 1,76 𝟏𝟎𝟏𝟏 C/kg
𝒎
da su katodne zrake građene od istih čestica.

• Usporedio je dobivenu vrijednost s poznatom vrijednošću omjera naboja i mase vodikova iona:
𝒆
(𝑯 )= 9,65 𝟏𝟎𝟕 C/kg
𝒎

• Iz dobivenih podataka je zaključio da je masa negativno nabijene čestice 1800 puta manja od
mase atoma vodika: 𝟏𝟏 1,76 𝟏𝟎 C/kg
≈ 1800
9,65 𝟏𝟎𝟕 C/kg
• Te negativno nabijene čestice je irski fizičar, George J. Stoney nazvao elektronima.
 THOMSONOV MODEL
ATOMA
• atom je nevidljiva i neutralna čestica
• elektroni su manje i negativno
nabijene čestice unutar atoma
• atom je jednoliko pozitivno nabijena
čestica u kojoj se nalaze negativno
nabijeni elektroni

„blueberry muffin” / „plum-pudding” model

„kolač s grožđicama” model
 20. stoljeće (1913.)

ROBERT ANDREAS MILLIKAN

Američki fizičar. Proveo je eksperiment s kapljicama ulja preko
kojeg je izmjerio naboj jednog elektrona: 1,602 𝟏𝟎 𝟏𝟗 C.

Uz Thomsonov podatak o omjeru naboja i mase elektrona

(1,76 10 C/kg), izračunao je koliko iznosi masa jednog
elektrona: 9,107 𝟏𝟎 𝟑𝟏 kg.

Dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1923. godine.

 MILLIKANOV EKSPERIMENT S KAPLJICAMA ULJA
1.) Neke raspršene kapljice ulja su 2.) U tom području djelovale su dvije
prolazile kroz mali kružni otvor u sile: električna sila i gravitacijska sila.
područje između dvije nabijene ploče.
uljne kapljice
raspršivač
s uljem
3.) Između dviju ploča je puštano ionizirajuće x-
mali kružni otvor
zračenje koje je izbijalo elektrone iz molekula
plina. Elektroni su se zatim „uhvatili” za
ionizirajuće x-
kapljice ulja pri čemu su kapljice postajale
zračenje negativno nabijene.
4.) Na svaku kapljicu djelovale su i električna i
ploče s gravitacijska sila. Gravitacijska sila je vukla
nabojem spojene kapljice na dno, a električna sila je vukla
na izvor struje kapljice prema gore (gornja ploča je pozitivno
nabijena, a kapljice su negativno nabijene). Koja
sila će prevladati, ovisi o naponu struje.
okular
mikroskopa 5.) Millikan je mijenjao napon struje kako bi postigao da električna
sila bude jednaka gravitacijskoj sili i tako zaustavi kapljicu na mjestu
promatrane (u zraku). Za svaku kapljicu je računao masu i napon struje potreban
kapljice ulja da zadrži kapljicu u zraku.
 MILLIKANOV EKSPERIMENT S KAPLJICAMA ULJA
električna sila

-
gravitacijska sila

Kada kapljica lebdi na mjestu, tada vrijedi da je:

gravitacijska sila = električna sila

ovisi o masi kapljice ovisi o naboju kapljice

i o naponu struje
𝑽
m(kapljice) 𝒈 = 𝑸𝒆 𝑬 𝑬=
𝒅
m(kapljice) = masa kapljice
g = ubrzanje sile teže, 9,8 m/s2 𝐦 𝐤𝐚𝐩𝐥𝐣𝐢𝐜𝐞 𝐠 𝐝
𝑄 = e = naboj elektrona / elementarni naboj elektrona 𝐐𝐞 =
E = električno polje 𝐕
V = napon struje
𝟏𝟗
d = udaljenost između ploča 𝐐𝐞 = e = 1,602 𝟏𝟎 C
 Thomsonov i Millikanov eksperimentalni dokaz postojanja
elektrona unutar atoma je doveo do zaključka da atomi ipak nisu
nedjeljive čestice, čime je opovrgnut dio Daltonove atomističke
teorije.

Zahvaljujući njihovim pokusima, elektron je postao jedna od

subatomskih čestica poznatog naboja i mase.
 20. stoljeće (1911.)

ERNEST RUTHERFORD

Engleski fizičar. Otkrio je pozitivno

nabijenu jezgru unutar atoma. Dobio je
Nobelovu nagradu za kemiju 1908. godine.
RUTHERFORDOV EKSPERIMENT – otkriće jezgre u atomu
Rutherford je htio dokazati Thomsonov model atoma po
kojem je atom neutralna čestica i unutar kojeg su sve sile
LISTIĆ (odbojne i privlačne) u ravnoteži.
FLUORESCENTNI
ZASTOR (DETEKTOR) ZLATA α-čestice – pozitivno nabijene čestice (tj.
RADIOAKTIVNI ionizirani atomi helija koji sadrže dva
UZORAK KOJI EMITIRA protona i dva neutrona)
α-ZRAKE
• Rutherford je usmjerio snop α-čestica
prema listiću zlata i promatrao gdje će
se pokazati zrake na fluorescentnom
zastoru.
• Ako je Thomsonov model ispravan,
sve zrake bi trebale proći neometano i
direktno kroz listić zlata.
• Većina zraka je prolazila direktno kroz
SNOP listić zlata, ali neke zrake su se
α-ČESTICA OLOVNI
BLOK odbijale u različitim smjerovima
čineći veći ili manji otklon. Zašto?

Rutherford je zaključio da je atom
većinom sačinjen od praznog prostora
Atomi zlata u
listiću. budući da većina α-zraka neometano
prolazi kroz atome zlata.
U atomima se nalazi nešto što je
pozitivno nabijeno budući da se neke
α-zrake odbijaju u sudaru s atomima
zlata. Što je otklon tj. odbijanje veće,
znači da je zraka „udarila” u samo
središte pozitivnog naboja.
RUTHERFORDOV NUKLEARNI
MODEL ATOMA
• atom je nevidljiva i neutralna čestica
• elektroni su manje i negativno nabijene čestice
unutar atoma
+
• pozitivan naboj je koncentriran u samom središtu
atoma – u jezgri (lat. „nucleus”)
• u jezgri je koncentrirana gotovo sva masa atoma

Rutherford je svojim eksperimentom opovrgnuo Thomsonov model atoma

po kojem je pozitivan naboj bio jednoliko zastupljen u čitavom atomu.
 20. stoljeće (1917.)

ERNEST RUTHERFORD

Otkrio je protone u jezgri.

RUTHERFORDOV PLANETARNI JEZGRA
S PROTONIMA -
MODEL ATOMA
• atom je nevidljiva i neutralna čestica -
• elektroni su manje i negativno nabijene čestice -
unutar atoma
+
• pozitivan naboj je koncentriran u samom središtu PUTANJE
+ ++ ELEKTRONI
++
atoma – u jezgri (lat. „nucleus”)
• broj elektrona upravo je toliki da svojim negativnim -
nabojem neutraliziraju pozitivni naboj jezgre -
• u jezgri je koncentrirana gotovo sva masa atoma
-
• u jezgri su protoni nosioci pozitivnog naboja
• elektroni nisu statični već se gibaju po putanjama
oko jezgre kao planeti oko sunca →
prva dinamička „slika” atoma
 JEZGRA
S PROTONIMA

ELEKTRONI
PUTANJE

Rutherfordov planetarni model atoma je također imao nedostatke. Nije mogao

objasniti stabilnost atoma.
→ Ako se elektroni gibaju po putanjama, tada emitiraju elektromagnetsko
zračenje i samim time gube kinetičku energiju. A ako elektroni gube energiju,
znači da im se smanjuje i polumjer kruženja i da će u nekom trenutku „pasti” na
jezgru i atom će se urušiti.
 20. stoljeće (1913.)

NIELS BOHR

Niels Bohr rješava pitanje o stabilnosti atoma postavljajući kvantnu

teoriju o građi atoma prema kojoj se elektroni u atomu kreću po
određenim energijskim razinama ili ljuskama (kvantnim stazama).
Prijelaz iz jedne razine u drugu praćen je apsorpcijom ili emisijom
energije. Niels Bohr, danski je fizičar, dobio je Nobelovu nagradu za
kemiju 1922. godine.
Počasni je doktor Sveučilišta u Zagrebu.
 EMISIJSKI SPEKTAR ATOMA VODIKA

Bohr je bio inspiriran emisijskim spektrima zvijezda (koje su najvećim dijelom građene od atoma vodika i helija) i
htio ih je objasniti tj. htio je objasniti zašto se linije u emisijskom spektru pojavljuju na točno određenim mjestima.
Q

P
O BOHROV MODEL ATOMA
N

M
• Elektroni se mogu nalaziti oko jezgre samo na točno
L
određenim kvantiziranim putanjama koje se nazivaju
K ENERGIJSKE RAZINE ILI LJUSKE.
• Ljuske su poredane koncentrično oko jezgre i označene su
1 2 3 4 5 6 7 brojevima od 1 do 7 ili slovima K,L,M,N,O,P,Q.
• Slovne oznake za ljuske uveo je britanski fizičar Charles
Glover Barkla.
• Elektron koji se nalazi u K-ljusci tj. u n=1, ima najnižu
energiju.
• S povećanjem udaljenosti od jezgre raste i energija
elektrona.
BOHROV MODEL ATOMA
• Najstabilnije stanje atoma je kad atom ima najmanju
moguću energiju, tj. kada se elektron nalazi u 1. ljusci E = h ν
(n=1, ljuska najbliža jezgri). To nazivamo osnovnim ili
normalnim stacionarnim stanjem atoma.
POBUĐENO
• U stacionarnom stanju, atom ne apsorbira i ne emitira STACIONARNO
energiju. STANJE
• Dovođenjem energije, atom iz stacionarnog stanja
prelazi u pobuđeno stacionarno stanje (stanje više
energije), tj. elektron prelazi iz osnovnog stacionarnog
stanja (n=1) u pobuđeno stacionarno stanje (ljusku više
energije).
• U pobuđenom stacionarnom stanju elektron ostaje vrlo
kratko (oko 𝟏𝟎 𝟖 𝒔) a zatim se vraća u osnovno E=h ν
stacionarno stanje.
• Pri povratku u niže stacionarno stanje, atom emitira OSNOVNO
STACIONARNO
prethodno apsorbiranu energiju jer se vraća s više STANJE
energijske razine na nižu.
• Apsorpcija ili emisija energije zbivaju se samo pri
prijelazu elektrona s jedne energijske razine na drugu,
tj. iz jednog stacionarnog stanja u drugo.
• Energijska razlika između stanja više i niže energije
emitira se u obliku kvanta zračenja, E = h ν
BOHROV MODEL ATOMA

NASTAJANJE EMISIJSKOG SPEKTRA ATOMA VODIKA

• Atom vodika građen je od

samo jednog protona i jednog
elektrona.
• Zbog jednostavne građe
atoma vodika, smatralo se da
se upravo proučavanjem
njegovog spektra
najjednostavnije može
pronaći zakonitost koja će
povezivati redoslijed linija u
emisijskom spektru i njihove
- ako svjetlo dobiveno iz užarenog plina (vodika) propustimo valne duljine.
kroz staklenu prizmu, mogu se vidjeti pojedinačne, jasno
odvojene linije - linijski spektar
BOHROV MODEL ATOMA - emisijski spektar atoma vodika u UV
području nastaje prijelazom elektrona iz
pobuđenih stacionarnih stanja u osnovno
EMISIJSKI SPEKTAR ATOMA stacionarno stanje, n=1
VODIKA ima 3 serije (tj. 3 - emisijski spektar atoma vodika u
područja EM zračenja) području vidljive svjetlosti nastaje
prijelazom elektrona iz viših pobuđenih
LYMANOVA SERIJA
stacionarnih stanja u prvo pobuđeno
(UV područje)
stacionarno stanje, n=2

- emisijski spektar atoma vodika u IR

području nastaje prijelazom elektrona iz viših
BALMEROVA SERIJA
pobuđenih stacionarnih stanja u drugo
(područje vidljive svjetlosti)
pobuđeno stacionarno stanje, n=3

kvant zračenja ima dakle, određenu

PASCHENOVA SERIJA frekvenciju i valnu duljinu te proizvodi
(IR područje) karakterističnu spektralnu liniju (svaka
spektralna linija odgovara različitim
elektronskim prijelazima)
BOHROV MODEL ATOMA
1. Bez dodatnih izračuna, odredi kojem od energijskih prijelaza odgovara najmanja valna
duljina u emisijskom spektru atoma vodika.

n=5
b c
a
n=4
d
n=3

n=2

n=1
2. (udžbenik, 24. str.) Pri prijelazu elektrona u vodikovu atomu iz četvrte (n=4) u drugu
(n=2) ljusku, emitira se EM zračenje valne duljine 486 nm. Na temelju poznatih vrijednosti
energija elektrona u četvrtoj i drugoj ljusci (1. tablica), računom dokaži da je navedena
vrijednost valne duljine točna.

3. (udžbenik, 26. str.) Koja je frekvencija fotona kojeg je apsorbirao atom vodika pri
prijelazu elektrona iz K-ljuske u M-ljusku? Kojem dijelu spektra pripada valna duljina tog
elektromagnetskog zračenja?
BOHROV MODEL ATOMA

Rydbergova formula – za izračunavanje energije elektrona

u bilo kojoj ljusci atoma vodika

En = h c RH
En = energija elektrona u bilo kojoj ljusci
n = broj ljuske
𝟑𝟒
h = Planckova konstanta → 6,62 𝟏𝟎 Js
c = brzina svjetlosti u vakuumu → 3 𝟏𝟎𝟖 m/s
RH = Rydbergova konstanta za vodik → 1,097 107 m-1
 Domaći rad:
zadatci 1.8. i 1.9. u udžbeniku, str. 68.
 Prva energija ionizacije (Ei(1)) je energija koja se utroši za
udaljavanje prvog elektrona iz atoma u plinovitom stanju pri čemu
nastaje pozitivno nabijena čestica, kation. Molarna energija
ionizacije (Ei) iskazuje se u kJ/mol tj. odnosi se na 1 mol čestica, a ne
na 1 česticu.
X (g) + Ei → X+(g) + e-

4. (udžbenik, 26. str.) Energija za izbacivanje elektrona iz prve ljuske vodikova atoma tj.
energija ionizacije, iznosi 2,179 10 J. Izračunaj vrijednost molarne energije ionizacije 1
mola atoma vodika.
 Na
Mg
Cl
Ar

• Unatoč dobrom uspjehu u tumačenju linijskih spektara vodikova atoma, Bohrov model nije
mogao predvidjeti spektar drugih atoma (s više elektrona), čak ni atom helija.
• Nije dobar model za atome s više elektrona jer osim privlačnih sila jezgra-elektron, prisutne su i
odbojne sile elektron-elektron.
• Iako Bohrov model nije točan model atoma i danas koristimo izraze “osnovno” i “pobuđeno”
stanje i točna je činjenica da je energija atoma sadržana u određenim nivoima.
Molekulski spektri
• Kao što svaka vrsta atoma ima karakteristični energijski spektar, ima ga i svaka vrsta molekula.
• Molekulski spektri nastaju interakcijom EM zračenja s molekulama tvari.
• Metode kojima se određuje struktura nekog uzorka na temelju karakterističnih emisijskih spektara pojedinih atoma
i molekula nazivaju se SPEKTROSKOPSKE METODE.

Vrste interakcija EM zračenja s molekulama

Električna interakcija Magnetska interakcija

• Između električnog polja EM • Između magnetskog polja

zračenja i molekulskih EM zračenja i magnetskih
električnih dipola tvari momenata tvari
• UV spektroskopija, IR • NMR
spektroskopija
 • Pomoću ove metode određuju se
funkcionalne skupine u molekuli.
IR • Upotrebljava se u forenzici za
spektroskopija identifikaciju nepoznatih spojeva u
uzorcima različitih tvari uzetih s odjeće,
krvi, sline i s različitih predmeta.

NMR
(nuklearna • Pomoću ove metode određuju se strukture
organskih spojeva upotrebom radiovalova.
magnetska
rezonanca)
 20. stoljeće (1927.)

WERNER HEISENBERG

Njemački fizičar. Zaključio je da se elektronu u isto vrijeme ne

mogu odrediti 2 svojstva (brzina i položaj) → Heisenbergovo
načelo neodređenosti.
Što je preciznije bio izmjeren položaj elektrona, manje je
precizno bila izmjerena količina gibanja i obrnuto. Ti
nedovoljno precizni rezultati mjerenja nisu posljedica
nesavršenosti mjernih uređaja već dualne prirode elektrona
(elektron ima svojstva i vala i čestice).
• Princip neodređenosti daje dublji smisao za model
atoma → znači da ne možemo odrediti točan položaj
elektrona, kao što to predviđaju kružne energijske
razine u Borovom modelu atoma.

• Najbolje što možemo je znati vjerojatnost nalaženja

elektrona u određenom području prostora oko
atomske jezgre.
 20. stoljeće (1930.)

ERWIN SCHRÖDINGER

Austrijski fizičar, osnivač valne mehanike. Dobio je Nobelovu

nagradu za fiziku 1933. godine. Schrödinger je potpuno
odbacio pretpostavku Bohra da se elektroni u atomu gibaju po
točno određenim putanjama. Gibanje elektrona opisao je
isključivo njihovim valnim svojstvima. Razvio je jednadžbu
kojom je opisao ponašanje elektrona u atomu. Grafička rješenja
Schrödingerove složene diferencijalne jednadžbe zovu se
atomske orbitale i dovela su do kvantnomehaničkog modela
atoma.
𝚿 – (grčko slovo „psi”) valna funkcija – opisuje valna svojstva elektrona u atomu
𝚿 - kvadrat apsolutne vrijednosti valne funkcije – daje vjerojatnost nalaženja elektrona u položaju x u trenutku t
- što je veći iznos, znači i da je veća vjerojatnost nalaženja elektrona u položaju x u trenutku t
- raspodjela vjerojatnosti nalaženja elektrona prikazuje se kvantnim elektronskim oblakom koji se naziva
ORBITALA
• Orbitale su matematičke funckije s
pomoću kojih se izračunavaju fizičke
veličine stanja (npr. energije elektrona
ili njihove udaljenosti od jezgre).
• Tek primjenom računala bilo je moguće
proračunati oblike svih orbitala i prikazati
njihovu usmjerenost u prostoru.
• Modeli kojima prikazujemo orbitale samo
su grube aproksimacije, ali olakšavaju
razumijevanje položaja elektrona u odnosu
na jezgru.
• Pri grafičkom prikazivanju orbitala,
smatra se da se atomska jezgra nalazi u
središtu koordinatnog sustava.
 20. stoljeće (1932.)

JAMES CHADWICK

Engleski fizičar. Otkrio neutrone. Dobio Nobelovu nagradu za

fiziku 1935. godine.
KVANTNOMEHANI KI MODEL ATOMA
• atom je nevidljiva i neutralna estica
• elektroni su manje i negativno nabijene estice unutar
atoma
• prostor u kojem se elektroni nalaze oko jezgre naziva se
ELEKTRONSKI OBLAK
• elektronski oblak nije svugdje jednake gustoće (na mjestima
gdje je vjerojatnost nalaženja elektrona veća, elektronski oblak
je gušći, a na mjestima gdje je vjerojatnost nalaženja elektrona
manja, oblak je rjeđi)
• udaljavanjem elektrona od jezgre, gustoća se elektronskog
oblaka smanjuje zbog ega atom nema to no određenu granicu
• pozitivan naboj je koncentriran u samom središtu atoma – u
jezgri (lat. „nucleus”)
• broj elektrona upravo je toliki da svojim negativnim nabojem
neutraliziraju pozitivni naboj jezgre
• u jezgri je koncentrirana gotovo sva masa atoma
• u jezgri su protoni nosioci pozitivnog naboja
• u jezgri se nalaze i neutroni
Bitni pojmovi
• VANJSKA LJUSKA = ljuska koja ima najveći glavni kvantni broj (n), to je ona ljuska koja je najudaljenija od jezgre.
• ELEKTRONI VANJSKE LJUSKE = elektroni koji se nalaze u vanjskoj ljusci.
• VALENTNA LJUSKA → Za elemente glavnih skupina (1.,2., 13., 14., 15., 16., 17. i 18. skupina) je jednaka vanjskoj ljusci.
→ Za prijelazne elemente koji popunjavaju d-blok (3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11. i 12. skupina),
valentnoj ljusci pripada i ljuska s d-orbitalama.
= valentna ljuska može sadržavati maksimalno 8 valentnih elektrona tj. oktet (za elemente glavnih skupina), ali može
sadržavati i više od 8 valentnih elektrona (za prijelazne elemente)
• VALENTNI ELEKTRONI = elektroni koji se nalaze u valentnoj ljusci i koji su „odgovorni” za stvaranje kemijskih veza tj.
za kemijske reakcije.
→ Za elemente glavnih skupina (1.,2., 13., 14., 15., 16., 17. i 18. skupina) valentni elektroni su ujedno i elektroni
vanjske ljuske.
→ Za prijelazne elemente koji popunjavaju d-blok (3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11. i 12. skupina), u valentne elektrone
spadaju i elektroni koji se nalaze u d-orbitalama.
• UNUTRAŠNJI (SRŽNI) ELEKTRONI = svi ostali elektroni koji pripadaju ljuskama koje nisu valentne ili vanjske.

PRIMJERI na sljedećem slajdu

 BROJ UNUTARNJI
ELEMENT

BROJ BROJ ELEKTRONI +

UNUTARNJIH VALENTNA VANJSKA
ELEKTRONSKA KONFIGURACIJA VALENTNIH VANJSKIH VALENTNI
(SRŽNIH) LJUSKA LJUSKA ELEKTRONI =
ELEKTRONA ELEKTRONA
ELEKTRONA PROTONSKI BROJ (Z)

O 1s22s22p4 2 2s22p4 6 2s22p4 6 8

Sr 1s22s22p63s23p64s23d104p65s2 36 5s2 2 5s2 2 38

Cd 1s22s22p63s23p64s23d104p65s24d10 36 5s24d10 12 5s2 2 48

Mo 1s22s22p63s23p64s23d104p65s14d5 36 5s14d5 6 5s1 1 42

Ni 1s22s22p63s23p64s23d8 18 4s23d8 10 4s2 2 28

1s22s22p63s23p64s23d104p65s24d105p6
Ir 6s24f145d7
68 6s25d7 9 6s2 2 77

1s22s22p63s23p64s23d104p65s24d105p6
Rg 6s24f145d106p67s25f146d9
100 7s26d9 11 7s2 2 111
(ima sve sparene elektrone)

(ima nesparene elektrone)