UVOD....................................................................................................................

1. NUKLEARNE REAKCIJE................................................................................3
1.1. Građa atoma.........................................................................................3
1.2. Nuklearne reakcije................................................................................4
1.2.1. Jezgra-projektil i neutron-projektil........................................................4
2. NUKLEARNA FISIJA.......................................................................................5
2.1. Nuklearna lančana reakcija.....................................................................6
3. NUKLEARNA FUZIJA...................................................................................10
3.1.Termonuklearna fuzija............................................................................11
3.2. Hladna fuzija..........................................................................................12
4. PRIMJENA FUZIJE I FISIJE.........................................................................13

4.1. Nuklearne elektrane.....................................................................................13

4.1.1.Fuzijski reaktori....................................................................................14

ZAKLJUČAK.......................................................................................................16

LITERATURA......................................................................................................17
UVOD

Nuklearna fizika je grana fizike koja proučava:

 strukturu atomske jezgre,

 procese u atomskoj jezgri (npr. radioaktivnost)
 i međudjelovanje atomskih jezgri (npr. nuklearnu fuziju i fisiju).

Početkom nuklearne fizike smatraju se pokusi E. Rutherforda i H. Geigera

izvedeni 1911.

Nuklearne reakcije su procesi u kojima nastaju i nestaju atomske jezgre,

slično kao što su kemijske reakcije procesi u kojima nastaju i nestaju kemijski
spojevi. I kao što u svakoj kemijskoj reakciji broj pojedinih atoma prije i poslije
reakcije mora biti isti, u nuklernim reakcijama ulogu atoma preuzimaju protoni i
neutroni. Zato vrijedi pravilo: koliko protona i neutrona uđe u reakciju, toliko ih
mora i izaći.

Kod nekih nuklearnih reakcija dolazi do oslobađanja energije (tzv.

egzoergične reakcije), a kod nekih nuklearnih reakcija potrebno je uložiti
energiju da bi se ona dogodila (tzv. endoergične reakcije).

Za energetske primjene interesantne su one nuklearne reakcije kod kojih

se oslobađaju značajne količine energije. Primjeri takvih nuklearnih reakcija su
reakcije fisije i fuzije.

1
1. NUKLEARNE REAKCIJE

1.1. Građa atoma

Atom je osnovna građevna jedinica tvari. Atom se sastoji od jezgre (koju

čine protoni i neutroni) i elektrona koji se nalaze u ljuskama. Za broj protona
vezano je i ime elementa - tako se element s osam protona u jezgri zove kisik,
element s 12 protona je ugljik, element sa 79 protona je zlato, a s 82 protona
olovo. Od srednjeg vijeka do danas - kemičari i alkemičari -razlikovali su ih po
njihovim kemijskim svojstvima koja proizlaze  isključivo iz broja elektrona u
elektronskom omotaču, a taj broj, opet, ovisi isključivo o broju protona u jezgri.
Zato se elementi i zovu -  kemijski elementi. Za kemičare potpuno je svejedno
koliko u atomu ima neutrona - jer, opet, kemijska svojstva ovise o broju
elektrona, a broj elektrona ovisi o broju protona - i, što se tiče kemije, potpuno je
svejedno je li riječ o atomu kisika (osam protona) s osam neutrona ili atomu
kisika s devet neutrona. 
Fizičarima, s druge strane, to nije svejedno. Zbog toga su uveli svoj,
poseban način obilježavanja atomskih jezgri, koji uzima u obzir i ona svojstva
koja su njima bitna. Dok su kemičari zauzeli gornji i donji desni kraj simbola
kemijskog elementanuklearni fizičari su uzeli lijevu stranu. Tako u donjem
lijevom dijelu simbola kemijskog elementa stoji broj protona (ili redni broj
elementa) i označava se slovom Z. U gornjem lijevom dijelu nalazi se broj koji
označava ukupan broj protona i neutrona (zajedničkim imenom: nukleoni) u
jezgri. Pošto se u jezgri nalazi oko 99,99 posto mase atoma, taj se broj govori o
masi jezgre i zato se naziva maseni broj i označava se slovom A. 
Atomske jezgre se dijele na stabilne i nestabilne. Stabilne jezgre će živjeti
dok god ih ne udari nešto s dovoljnom energijom da ih rascijepa ili spoji u neku
veću jezgru, a ako se to ne dogodi, trajat će vječno. S druge strane, nestabilne
jezgre će postojati samo neko vrijeme, a onda će se spontano, same od sebe,
dakle bez ikakvih vanjskih utjecaja, raspasti. 
Ernest Rutherford smatra se ocem nuklearne fizike. Otkio je da atomi
imaju malu nabijenu jezgru što je dovelo do razvoja Rutherfordovog modela
atoma

2
 1.2. Nuklearne reakcije

Kada se sudare dvije atomske jezgre, mogu nastati promjene u njihovoj

građi pri kojima se smanjuje masa i oslobađa energija. Pritom se dio mase
pretvara u energiju prema Einsteinovoj formuli E=mc 2. Takve procese
nazivamo nuklearnim reakcijama, a oslobođenu energiju nuklearnom
energijom.1
U nuklearnim procesima se koriste mnogi zakoni očuvanja, a među njima
su:
1) zakon očuvanja naboja
2) zakon očuvanja broja nukleona
3) zakon očuvanja energije 

1.2.1. Jezgra-projektil i neutron-projektil

Nuklearne reakcije se izazivaju tako što neka jezgra, jezgra-projektil

nalijeće na drugu jezgru, jezgru-metu. Pri sudaru se jezgre moraju približiti na
doseg nuklearne sile, tj. na 2 ∙10−15m. Pošto su obje jezgre pozitivno nabijene
one se istovremeno odbijaju električnom silom, zato moraju imati dovoljno
veliku kinetičku energiju da bi svladale odbojnu silu i došle u doseg nuklearne
sile.
Kada na jezgru metu nalijeće neutron-projektil takve odbojne sile nema i
neutron se može nesmetano približiti atomskoj jezgri do na doseg nuklearne
sile.

1
Paar, V., Fizika 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, 2006., str. 64.

3
2. NUKLEARNA FISIJA

Nuklearna reakcija fisije je reakcija kojom se jezgra atoma cijepa na dva

dijela sličnih masa uz emisiju jednog ili više neutrona. Tijekom procesa fisije
dolazi do oslobađanja energije jer je manje energije potrebno za formiranje dvije
lakše jezgre nego jedne teže jezgre. 
Nakon otkrića neutrona, talijanski fizičar Enrico Fermi 1934. godine
ozračavajući uran sporim neutronima zapazio je da se kao proizvod javlja
nekoliko novih elektronsko-aktivnih jezgara, koja se međusobno razlikuju po
svom vremenu polu-raspada. Smatrao je da je bombardiranjem urana „U“
sporim neutronima izazvao nuklearnu reakciju pri kojoj je dobio radioaktivne
elemente s atomskim brojevima iznad 92, tj. nestabilne elemente sa rednim
brojevima 93, 94 pa i većim brojevima, koji se ne nalaze u prirodi a nazivaju se
transuranski elementi.2
Problem transformacije atoma urana do tada je posljednjeg poznatog
elementa u periodnom sustavu i identifikacija produkata njegove transformacije
zaunteresirao je mnoge znanstvenike. Na osnovu pouzdanih rezultata koji su
dobijeni pomoću kemijske separacije i analize beta aktivnosti utvrđeno je da
produkti nuklearne transformacije atoma urana koji nastaju interakcijom sporih
neutrona nisu transuranski elementi već elementi koji odgovaraju onima iz
sredine Mendeljejevog periodnog sustava.
Ovu činjenicu su prvi utvrdili Oto Hahn i Fridrich Strassman u Berlinu
krajem 1938. godine. Naime, oni su kemijskim putem našli da je jedan od
produkata koji su dobili djelovanjem vanjskih neutrona na izotop urana u stvari
Barij „Ba“, a na izotop „Ra“ kako se to smatralo. Svoj rad o tome Hahn i
Strassman su objavili 28. Siječnja 1939. godine.
Međutim, Irène Joliot-Curie i Pavle Savić , u produktima transformacije
izotopa urana „U“ konstantirali su element lantan „La“ i svoj rad objavili 30.
Siječnja 1939. godine. Ni jedna ni druga grupa znanstvenika nije dobila nikakav
transuranski element, ali je ostala neizvjesnost kakvi se u stvari produkti
dobijaju transformacijom jezgre urana U 235.Kasnije su Hahn i Strassman utvrdili

2
Đurić B., Ćulum Ž., Fizika V deo, Naučna Knjiga, Beograd 1969., str.570.

4
da se u produktima transformacije jezgre urana dobiju elementi itrija, stroncija,
kriptona, ksenona kao i niz drugih elemenata.

2.1. Nuklearna lančana reakcija

Već u početku 1939. godine istaknuti fizičari u Europi i Americi bili su

zainteresirani senzacionalnim otkrićem fisije atoma „U“. Činjenica da se pri tom
procesu energijom jednog termičkog neutrona, koja iznosi oko 0.03 eV
oslobađa velika količina energije oko 200 eV uz emisiju brzih neutrona, dala je
povod razmatranju dobijanja energije iz atoma nuklearnom fisijom u količinama,
koje bi se mogle iskoristiti za praktične svrhe.

Ova energija koja se oslobađa pri procesima nuklearnih transformacija,

naziva se nuklearna energija ili običnije atomska energija, prema svome
povjesnom imenu.

Razmatranje dobijanja nuklearne energije procesom fisije „U“ svodilo se u

principu na to da oslobođeni neutroni iz svakog rascjepljenog jezgra mogu
pojedinačno na svome putu pogoditi neko drugo nerasjepljeno jezgro tako da
jedan upadni neutron može izazvati niz fisija jezgara cjelokupne količine „U“,
odnosno prouzrokovati fisiju cjelokupne količine fisijskog materijala uz
oslobođenje ogromne količine energije.

Ovakva pojava niza fisija koje se uzastopno prouzrokuju u datom komadu

fisijskog materijala zove se lančana reakcija.3

Jedna od mogućih nuklearnih fisijskih lančanih reakcija: 1. Atom uranija-

235 hvata spori neutron i raspada se na dva nova atoma (fisijski fragmenti –
barij-141 i kripton-92), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije
vezanja (200 MeV). 2. Jedan od tih neutrona bude uhvaćen od atoma uranija-
238 i ne nastavlja reakciju. Drugi neutron napušta sustav bez da bude uhvaćen.
Ipak, jedan od neutrona se sudara s novim atomom uranija-235, koji se raspada
na dva nova atoma (fisioni fragmenti), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu

3
Đurić B., Ćulum Ž., Fizika V deo, Naučna Knjiga, Beograd 1969., str.573.

5
količinu energije vezanja (200 MeV). 3. Dva se neutrona sudaraju s dva atoma
uranija-235 i svaki se raspada i nastavlja reakciju.

Slika 1. Lančana reakcija

Pod uvjetom da od oslobođenih neutrona uvjek dva neutrona n1 i n2

pogode dva susjedna jezgra na koja naiđu dok treći neutron izađe iz komada
urana bez pogotka, razumljivo je da će se postupno udvojstručavati broj fisija
jezgara, tj. stalno će se umnožavati usljed ćega će cijeli komad urana pretrpjeti
fisiju.

S obzirom da jezgro svakog nerascjepljenog atoma urana može zarobiti jedan

slobodni neutron za 10-12 sekunde, razumljivo je da će se usred brzog cjepanja
velikog broja jezgara, u vrlo kratkom vremenskom intervalu osloboditi ogromna
količina nuklearne energije.

Pošto ovako velika količina oslobođene energije može izazvati strahovitu

eksploziju, postavljen je problem mogućnosti utjecanja na brzinu procesa fisije
urana. Dakle pri fisiji U235 nastaje tzv. Nekontrolirana lančana reakcija.

6
 Kao što možemo vidjeti, problem dobijanja nuklearne energije nije se
svodio samo na ostvarivanje procesa nuklearne lančane energije, već i
omogućavanja usporavanja neutrona, koji nastaju prilikom fisije kao i uklanjanja
njihovog dovoljnog broja radi ometanja produžavanja lanca reakcije, pa i njenog
zaustavljanja.

Stoga razmatranja ovog problema dovelasu naučnike do zaključka, da bi

bilo potrebno podesnim sredstvima da se kontrolira lančana reakcija, tj. da je
potrebno ostvariti tzv. kontroliranu lančanu reakciju.

Mehanizam nuklearne fisije objašnjava se teorijom nuklearne fisije, koju su

iznijeli Niels Bohr i J.A.Wheeler 1939. , koju su je nazvali model tekuće kapljice
atomske jezgre. Oni su pretpostavili da je djelovanje nuklearnih sila slično
djelovanju privlačnih sila između molekula u kapljici vode, koja zauzima oblik
kugle i suprostavlja se svojoj promjeni oblika. Kad u atomsku jezgru uranija U 235
uleti spori neutron, on svoju energiju preda nukleonima u toj jezgri. Uslijed toga
nastaje njihovo brže kretanje i jezgra uranija U 235, koju treba promatrati kao
kapljicu tekućine oblika kugle, prolazi kroz niz promjena stanja i oblika. Kapljica
se najprije izdužuje u elipsoid (oblik jajeta). Ako u kapljici ne postoji dovoljna
količina energije da se svlada sila napetosti površine, ona će poslije titranja
zauzeti ponovno svoj sferni oblik. Ali pri dovoljnoj količini energije, sila koja vrši
promjenu oblika izazvat će udubljivanje kapljice u sredini i kapljica će dobiti
oblik sličan kao kikiriki. U tom slučaju, elektrostatička odbijajuća Coulombova
sila može svladati rezidualnu jaku nuklearnu silu, pa će se kapljica rascijepiti u
dva dijela, koja će biti izbačena u različitim smjerovima. Dva fisijska fragmenta
će dobiti na kraju oblik kugle. Tako će nastati dva odvojena atomska jezgra
različitih elemenata, koji će težiti stabilnijem stanju, pa će izbaciti jedan ili više
neutrona.

Smatra se da nesimetrična priroda nuklearne fuzije nastaje zbog toga što

se atomska jezgra sastoji od nekoliko slojeva. Pretpostavlja se da se simetrično
cijepaju samovanjski slojevi, a unutrašnji dio jezgre se uopće ne cijepa, nego
izlijeće zajedno s jednom polovinom nukleona iz vanjskih slojeva. Fisioni
fragmenti izlijeću velikom brzinom i zagrijavaju okolinu u kojoj nastaju.

7
 Fisioni fragmenti uranija U235 zbog velikog broja neutrona, kojih je više
nego u stabilnim izotopima elemenata, su vrlo nestabilni. Svi fisioni fragmenti su
elektronski aktivni i poslije niza uzastopnih beta-raspada prelaze u stabilne
izotope. To znači da svaki fisioni fragment ima svoj svojstveni radioaktivni niz.
Pošto se pri emisiji beta-čestica mijenja atomska masa tog atoma, normalno je
da se atomski broj takvog atoma povećava za jedan. Pri nuklearnoj fisiji uranija
U235 otkriveno je preko 300 različitih aktivnih produkata fisije.

Kako pri nuklearnoj fisiji nastaje velik broj beta-čestica i gama-čestica, ova
jaka radioaktivnost stvara zatrovanje (kontaminaciju), uslijed čega dolazi do
oštećenja ljudskog organizma, koji su im izloženi. Zbog toga osoblje koje radi u
nuklearnim reaktorima mora upotrebljavati zaštitna sredstva.

Slika 2. Model tekuće kapljice atomske jezgre

8
3. NUKLEARNA FUZIJA

Nuklearna fisija nije jedini izvor nuklearne energije. Utvrđeno je da i pri

procesima stapanja dvaju jezgara lakih elemenata u obližnja jezgra nešti težih
elemenata, također nastaje oslobođenje velike količine nuklearne energije.

Ova činjenica je potvrđena procesom spajanja jezgara deuterija i tricija koji

se odvija na nekontrolirani način u hidrogenskoj bombi. Taj proces spajanja ili
kombiniranja dvaju jezgara manjih atomskih masa u novo jezgro veće atomske
mase zove se nuklearna fuzija.

Nuklearna fuzija odgovara obrnutom procesu nuklearne fisije, pa otud

izlazi da u prirodi pored dezintegracije materije, tj. razbijanja, postoji i njeno
spajanje, dakle integracija. Već nam je poznato da oslobođenje energije pri
procesu fisije nastaje zbog toga, što je energija veze po nukleonu manja kod
teških elemenata koji se cijepaju, nego kod jezgara nastalih produkata sa
srednjim masenim brojem.

Prema tome izlazi da je zbroj masa jezgara lakih elemenata koji se fuzijom
spajaju, manji nego masa nastalog jezgra, uslijed čega se pri procesu fuzije
mora osloboditi odgovarajuća količina energije.

Do fuzijske reakcije s jezgrama vodika dolazi na Suncu, zvijezdama i u

nuklearnim eksplozijama, no tu fuzijska reakciju nije moguće ostvariti na
kontrolirani način.4

Među mogućim fuzijama elemenata spomenut ćemo kao primjer fuziju

deuterija i tricija pri kojoj se dobija jezgro helija, prikazanu na slici 3.

4
Tanović N., Tanović L., Fizika; osnove atomske i nuklearne fizike, Uniprint, Sarajevo 1991., str. 233.

9
 Slika 3.Fuzijska reakcija deuterij-tricij

3.1. Termonuklearna fuzija

Fuziju pri vrlo visokim temperaturama nazivamo termonuklearnom

fuzijom.5

Da bi se energija oslobođena termonuklearnom fuzijom mogla iskorištavati

pretvaranjem u željene oblike energije, termonuklearna fuzija se mora
usporavati, odnosno kontrolirati. Primjer gdje nije kontrolirana je hidrogenska
bomba.

Najznačajniji fuzijski proces u prirodi je onaj koji pokreće zvijezde. Krajnji

rezultat je fuzija četiri protona u jednu alfa česticu, s oslobađanjem dva
pozitrona, dva neutrina i energije, međutim, ovisno o masi zvijezde, sudjeluje
nekoliko pojedinačnih reakcija. Za zvijezde veličine Sunca ili manje, dominira
niz proton-proton.

Labor, J., Fizika 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije, Alfa, Zagreb, 2007., str. 113.
5

10
Slika 4. Niz proton-proton

3.2. Hladna fuzija

Da bi se dvije jezgre približile i fuzirale nije nužna visoka temperatura.

Jezgre se mogu spajati i pri niskim temperaturama. Takvo spajanje jezgara
naziva se hladna fuzija.6

Hladna fuzija i priča o njoj započela je na konferenciji za tisak u ožujku

1989. Stanley Pons i Martin Fleischmann, obojicaelektrokemičari, tada na
sveučilištu u Utahu u Salt Lake Cityju, izvijestili su da su otkrili nuklearnu
fuziju pomoću akumulatora spojenog na elektrode od paladija, uronjene u
vodenu kupelj, u kojoj je vodik bio zamijenjen njegovim izotopom deuterijem. Uz
tu tvrdnju došlo se do pretpostavke da se fuzijom na stolu može proizvoditi, više
ili manje ograničena, jeftina, čista energija.U tajnosti, znanstvenici u mnogim
zemljama, posebice u SAD-u, Japanu i Italiji, radili su tiho više od jednog
desetljeća da bi spoznali znanstveno što stoji iza hladne fuzije. Danas oni to
nazivaju nuklearnim reakcijama slabe energije ili, ponekad, kemijski
potpomognutim nuklearnim reakcijama.

Labor, J., Fizika 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije, Alfa, Zagreb, 2007., str. 114.
6

11
 4. PRIMJENA FUZIJE I FISIJE

4.1. Nuklearne elektrane

Nuklearne elektrane su objekti u kojima je čovjek prvi put u povijesti

neposredno iskoristio energiju atomskih jezgara za proizvodnju toplinske i
električne energije. Posredno korištenje nuklearne energije, odnosno energije
fuzije atoma vodika na suncu, osnov je gotovo cjelokupne energije koja je kroz
povijest bila dostupna čovječanstvu (mala iznimka je geotermalna energije iz
Zemljine kore)..

Pod raznim tipovima nuklearnih elektrana smatraju se različiti tipovi

primarnog (reaktorskog) postrojenja. Osnovni materijali prema kojima se
nuklearni reaktori razlikuju su nuklearno gorivo, moderator i rashladni fluid.
Svrha je nuklearnog goriva proizvodnja toplinske energije procesom fisije.

Nuklearno gorivo mogu biti prirodni ili obogaćeni uran u formi metalnog
urana ili uran dioksida.

Moderator je medij za usporavanje neutrona, a svrha mu je usporiti

neutrone kako bi se povećala vjerojatnost nastanka reakcije fisije u izotopu U-
235. Moderatori mogu biti obična voda, teška voda i grafit.

Rashladni fluid odvodi toplinsku energiju nastalu raspadom urana i fisijskih

produkata. Korišteni rashladni fluidi su obična voda, teška voda, ugljični dioksid,
helij i tekući metal..

12
 4.1.1. Fuzijskireaktori

Tokamakje stroj za proizvodnju magnetskog polja za

razgraničenjeplazme. To je jedan od najviše istraživanih kandidata za
proizvodnju kontroliranetermonuklearnefuzijske energije. U novije
sevrijemeuređaji ovakvog tipa nazivaju zajedničkim imenomfuzijski reaktori.

ITER projekt je projekt istraživanja nuklearne fuzije

Cilj ITER-a je pokazati izvedivost uređaja za fuzijsku energiju na

industrijskoj skali, odnosno postići tzv. samogoruću plazmu koja grije samu
sebe energijom fuzijskih reakcija, oponašajući pritom način na koji Sunce
proizvodi energiju. Termonuklearna fuzija je naime proces spajanja lakih
jezgara izotopa vodika u težu jezgru helija uz oslobađanje toplinske energije.
Zbog zajamčenog postizanja fuzije i samogoruće plazme, u ITER-u se želi
postići temperatura od čak 150 milijuna °C, tj. 10 puta veća od temperature
središta Sunca, dok će volumen plina zahvaćenog fuzijom biti osam puta veći
od dosad najvećih fuzijskih uređaja u svijetu. ITER bi trebao proizvesti snagu
fuzije od 500 MW, kao prvi korak prema komercijalnoj fuzijskoj elektrani DEMO
od 2.5 GW.

Srce ITER-a predstavlja uređaj tokamak - ruski akronim znači "Prstenasta

komora sa magnetskim zavojnicama." Eksperimenti će se početi provoditi od
2020. na dalje. Tokamak će biti smješten na terenu veličine nogometnog
igrališta koji je ukopan 17 metara. Tokamak kompleks će se sastojati od
tokamak uređaja, zgrade za dijagnostiku i zgrade za tricij. Pripremni radovi
moraju biti dovršene do 2015. da bi se moglo započeti s radovima na montaži.

13
Slika 5. ITER reaktor. Čovjek na dnu ilustracija je veličine objekta.

14
ZAKLJUČAK

Otkriće nuklearnih sila predstavlja jedan od najvećih pothvata u povijesti

fizike. Znanosti koje proučavaju nuklearne reakcije su nuklearna fizika,
nuklearna kemija i nuklearna tehnologija. Pravi značaj otkrića ovih znanost još
uvijek se sagledava.

Fizika fuzije poznata je jednako dugo kao i fizika fisije na kojoj se temelje
postojeće nuklearne elektrane. Fisija je prirodni raspad nestabilnih radioaktivnih
elemenata na lakše koji je lako potaknuti i kontrolirati. Fuzija je pak spajanje
lakših atoma u teže, primjerice vodika u helij. Ona je izvor energije Sunca. Već
je našla primjenu u stvaranju nuklearnog oružja, tzv. H-bombi. Međutim vrlo ju
je teško kontrolirati u laboratorijskim i industrijskim uvjetima jer su za njezino
održavanje potrebni uvjeti kakvi vladaju na Suncu – ekstremno visok tlak i
temperatura.

Jedan od najznačajnijih aspekata je dobivanje nuklearne energije, koja

igra važnu ulogu u industriji i svim drugim područjima ljudskih djelatnosti, ali je i
bitan zagađivač prirode.Ipak, pored toga što je svijet dobio novi ogroman izvor
energije, nuklearne sile mogu biti vrlo opasne. Nuklearni otpad je izrazito
radioaktivan i mora se potopiti na morsko dno ili zakopati duboko u zemlju.
Ispitivanje nuklearnog oružja i oštećenja na reaktorima mogu izazvati opasne i
dugotrajne posljedice po zdravlje ljudi.

Znanstvenici se nadaju da ćemo za tri do četiri desetljeća konačno dobiti

energiju iz vodika. Naime, upravo se isprobava ITER, uređaj. Kad se to
postigne, energetski problemi svijetaće bitiriješeni.

15
LITERATURA

1. Paar, V., Fizika 4.Udžbenik za 4. Razred gimnazije, Školska knjiga,

Zagreb, 2006.
2. Labor, J., Fizika 4. Udžbenik za 4. Razred gimnazije, Alfa, Zagreb, 2007.
3. Tanović N., Tanović L., Fizika; osnove atomske i nuklearne fizike,
Uniprint, Sarajevo 1991.
4. Đurić B., Ćulum Ž., Fizika V deo, Naučna Knjiga, Beograd 1969.

16