BRODSKA ELEKTROTEHNIKA

I ELEKTRONIKA
ZABILJEKE S PREDAVANJA 1
Napomena: kompletno gradivo je u
literaturi, ovo su samo bitne natuknice
Literatura:

1. I. Kuzmani, Brodska elektrotehnika i elektronika, Pomorski
fakultet u Splitu, 2006.
2. I. Kuzmani, I. Vujovi, Osnove elektrotehnike zbirka rijeenih
zadataka, Pomorski fakultet u Splitu, 2005.
3. I. Vujovi, I. Kuzmani, Brodska elektrotehnika i elektronika
repetitorij s uputama za laboratorijske vjebe, Pomorski fakultet,
Split, 2003, 2005, 2006. - stara knjiga koja isto vrijedi
4. I. Vujovi, I. Kuzmani, Repetitorij s uputama za laboratorijske
vjebe iz osnova elektrotehnike i brodske elektrotehnike i
elektronike, Pomorski fakultet, Split, 2008. nova knjiga umjesto
pod 3.
5. I. Kuzmani, R. Vlai, I. Vujovi, Elektrotehniki materijali,
Visoka pomorska kola u Splitu, Split, 2001.
6. http://www.pfst.hr/~ivujovic/stare_stranice/ptjm_pm.htm#ppt
(ova predavanja)
NAIN PROVJERE ZNANJA STUDENATA:


Pismeni i usmeni ispit ili 3 kolokvija.
1. kolokvij: istosmjerne struje
Poglavlja iz knjige (teorija): 1., 2., 3.1., 4., 8.
Poglavlja iz zbirke (zadaci s 1*): 1.1. i 1.3.
2. kolokvij: elektrostatika i magnetizam
Poglavlja iz knjige (teorija): 5., 6., 7., 9.
Poglavlja iz zbirke (zadaci s 1*): 2. i 3.
3. kolokvij: izmjenine struje i elektronika
Poglavlja iz knjige (teorija): 10., 11., 14., 15., 16., 17.
Poglavlja iz zbirke (zadaci s 1*): 4., 5.1. i 5.2.
Minimalni uvjet za potpis: odraene sve laboratorijske vjebe i
prihvaeni domai radovi iz istih.
Svaki kolokvij mora biti prolazan. Ukoliko neki student nije zadovoljio
na jednom kolokviju, odgovara na ispitu samo gradivo tog kolokvija.
Dodatni bodovi (slue za eventualno poveanje ocjene, a gornji uvjet mora biti
udovoljen) mogu se postii 100% prisutnou na nastavi i zalaganjem i vladanjem
na nastavi.
OBAVEZNA PITANJA ZA
PROLAZ ISPITA/KOLOKVIJA
GRADIVO 1. DIJELA
1. U-I mjerenje otpora
2. Wheatstonoeov most
3. Spojevi izvora (struja izjednaenja)
4. Proirenje mjernog podruja ampermetra i
voltmetra
5. Brodske kabeli i rasvjeta
6. Korisne primjene Jouleovog zakona (arulje,
osigurai, bimetali, grijai)
7. Kemijski izvori, namjena na brodu
8. Izvod izraza za strujno ili naponsko djelilo
GRADIVO 2. DIJELA
1. Polarizacija dielektrika.
2. Elektrina influencija
3. Atmosferski elektricitet
4. Punjenje i pranjenje kondenzatora
5. Elektrostatike pojave u prirodi
6. Zakon protjecanja, polje unutar i izvan vodia
7. Sile u magnetskom polju
8. Energija magnetskog polja
9. Napon rotacije i pomicanja
10. Samoindukcija i meuindukcija
11. Feromagnetski materijali (histereza)
GRADIVO 3. DIJELA
1. Rezonancija
2. Trokut snage
3. Kompezacija
4. Okretno mag polje (sinkroni/asinkroni stroj)
5. Transformator
6. Emisija elektrona
7. Namjena dioda i trioda
8. PN spoj
9. P i N tip poluvodia
10. Cijevi za visoke frekvencije
11. Osnovna naela automatske regulacije, PID
regulator, autopilot, automatizacija broda

Zadaci iz zbirke s jednom *, ali s razumjevanjem
(npr. mogu biti drugi bojevi).
U zbirci su zadaci 57, 142, 147 oznaeni krivo s **
umjesto s *.
MJERNI SUSTAVI
Mjeriti znai eksperimentalnim putem odrediti pravu vrijednost
mjerene veliine, s odreenom tonou. Mjerenje predstavlja
usporeivanje fizikalne veliine s njenom jedinicom uz odreenu
tonost.
Tablica 1.1: Osnovne fizikalne veliine i osnovne jedinice SI sustava
FIZIKALNA
VELIINA
OZNAKA OSNOVNA JEDINICA SI OZNAKA
duljina l metar m
masa m kilogram kg
vrijeme t sekunda s
elektrina struja I amper A
termodinamika
temperatura
T kelvin K
mnoina (koliina tvari) n mol mol
svjetlosna jakost I
v
kandela cd


MJERNI SUSTAVI
V
a

n
o
s
t

j
e
d
i
n
i
c
a

z
b
o
g

k
r
i
v
i
h

j
e
d
i
n
i
c
a


i
z
g
o
r
i
o

M
a
r
s

P
o
l
a
r

L
a
n
d
e
r

OSNOVNI ELEKTRINI SIMBOLI
SIMBOL ZNAENJE SIMBOL ZNAENJE
,
oznaka istosmjerne
struje

oznaka izmjenine
struje
,
=

izvor istosmjernog
napona

ica, vodi

izvor izmjeninog
sinusnog napona

otpornik

impulsni izvor
napona

otpornik s
kratkospojnim
klizaem
A

ampermetar

kondenzator
V

voltmetar

zavojnica
W

vatmetar O

ommetar

prekida

osigura

UVOD U
ELEKTROMATERIJALE
Klasifikacija materijala koji se rabe u elektrotehnici s obzirom na
funkciju:

elektrotehniki materijali (omoguuju ostvarivanje osnovne zadae
elektrinih proizvoda),

konstrukcijski materijali (uobliavaju proizvod u jednu cjelinu
prikladnu s funkcionalnoh i estetskog motrita),

pomoni materijali (obavljanje naizgled manje vanih zadaa, kao
zatita od korozije, podmazivanje, itd).
ATOMSKA STRUKTURA
TVARI
Materija je sastavljena od kemijskih elemenata osnovnih
postojanih supstanci koje se razlikuju po svojim svojstvima.
Pojedini elementi su srodni po svojstvima. Misao o srodnosti
kemijskih elemenata povezao je ruski kemiar Dimitrij Mendeljejev
u zakon o periodinosti kemijski elemenata. Objavio je periodni
sustav elemenata 1871. godine.
Svaki kemijski element ima svoj karakteristian atom. Atomi se
udruuju u molekule, tvorei jednostavnije i sloenije spojeve od
kojih se sastoji cijeli materijalni svijet.
Ideja o nedjeljivosti atoma odrala se sve do XX. stoljea, kada je
1903. britanski fiziar Ernest Rutherford utvrdio suprotno
prouavajui radioaktivnost.
ATOMSKA STRUKTURA TVARI
Pitanje: ako se elektron giba, troi energiju. Da li to znai da e pasti u jezgru
i neutralizirat se????!!!!!!!!
Prema Rutherfordovom modelu, atom se sastoji od pozitivno
nabijene jezgre i elektrona (nositelji elementarnog negativnog naboja).
Naboj elektrona e = - 1,6021892 10
-19
C
Masa elektrona me = 9,1059534 10
-31
kg
Elektroni krue oko jezgre. Izmeu elektrona i jezgre vladaju
privlane elektrine sile.
Rutherfordov model atoma usavrio je Danac Niels Bohr
primjenivi kvantnu teoriju njemakog fiziara Max Plancka,
prema kojemu se energija apsorbira i emitira iskljuivo u
diskretnim iznosima kvantima. Prema Bohrovom modelu,
elektroni krue oko jezgre po kvantiziranim stazama (ljuskama) i
tada ne zrae energiju. Sedam je staza po kojima se elektroni
gibaju i svaka ima svoju energijsku razinu. Unutarnje staze su na
nioj, a vanjske na vioj energijskoj razini.
ATOMSKA STRUKTURA TVARI
Ljuske (od najnie prema viim) su: K, L, M, N, O, P, Q.
Ljuska K je popunjena s 2 elektrona
Ljuska L je popunjena s 8 elektrona
Ljuska M je popunjena s 18 elektrona
Ljuska N je popunjena s 32 elektrona
Ljuska O je popunjena s 50 elektrona
Ljuska P je popunjena s 72 elektrona
Ljuska Q je popunjena s 98 elektrona
Openito, ljuska je popunjena s 2n
2
elektrona, gdje n
broj ljuske.
http://www.pfst.hr/~ivujovic/
stare_stranice/java/
atomphoton/index.html
http://www.pfst.hr/~ivujovic/
stare_stranice/pe/physengl/
bohrengl.htm
Komentari
Atom je u principu prazan. Udaljenosti pojedinih nabijenih estica
su nekoliko desetaka tisua vee od vlastitih dimenzija. Fizikalna i
kemijska svojstva odreena su elektronima u vanjskoj ljuski.
etiri su osnovne sile u prirodi:
- gravitacijska,
- elektromagnetska,
- slaba nuklearna sila,
- jaka nuklearna sila.

Postoje razne teorije, ali danas se nastoji dokazati ona o tome da
je samo jedna sila.

Fundamentalna istraivanja dananjice razbijaju elementarne
estice u mnotvo sitnijih. Tako se protoni i neutroni sastoje od po
tri kvarka, a meu njima djeluju gluoni kao nositelji sile.
ATOMSKA STRUKTURA TVARI
Elektroni se gibaju po stazama koje mogu biti krune i
elitine, te ujedno rotiraju oko sebe to je spin elektrona.

Elektron se giba oko jezgre kao val i njegova staza moe
biti samo cjelobrojni umnoak njegovih valnih duljina, .

Kada atom prima energiju, njegov elektron moe prijei
s neke od unutarnjih staza prema nekoj od vanjskih.
Apsorbirani kvant energije tada iznosi:

E = hv = E
n
- E
m


m<n, n = 2, 3, 4,
h = 6,626176 10
-34
Js Planckova konstanta
v - frekvencija (c = v)
E
n
energijska razina vie staze
E
m
energijska razina nie staze
Ako se elektronu doda energija vea od najvee staze,
onda on postaje slobodan. Ta pojava se naziva
ionizacijom. Tada nastaju slobodni negativni naboji
(elektroni) i pozitivni ioni (atomske jezgre).
Komentari
S obzirom na spin, sve se te estice mogu razvrstati u dvije skupine:
bozone i fermione. estice koje imaju cjelobrojni spin, s kutnim
momentom 0, 1, 2, itd. u jedinicama reducirane Planckove konstante
h/2t, nazivaju se bozonima (foton je bozon). estice koje imaju
polucjelobrojni spin (1/2, 3/2, 5/2, itd.) nazivaju se fermionima
(elektroni, neutroni, protoni, npr.).
Imena su dobili po funkcijama koje opisuju njihove raspodjele po
energijskim stanjima:
Bose - Einsteinova (Satyendra Nath Bose, 1894-1974, indijski
matematiar i fiziar; Albert Einstein, 1879-1955, njemaki fiziar,
dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1921. godine) raspodjela i
Fermi Diracova (Enrico Fermi, 1901-1954, talijanski fiziar,
dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1938. godine; Paul Adrien
Maurice Dirac, 1902-1984, engleski fiziar, dobitnik Nobelove
nagrade za fiziku 1933. godine) raspodjela.
Kvantni brojevi, periodni sustav elemenata
MOGUE KOMBINACIJE KVANTNIH BROJEVA ZA PRVE ETIRI LJUSKE
Ljuska
Glavni
kvantni
broj
Sporedni
kvantni broj
Magnetski kvantni broj Podljuska
Broj kombinacija
kvantnih brojeva
(ukljuujui spinski
kvantni broj)
K 1 0 0 1s 2
L 2
0
1
0
10 + 1
2s
2p
8
6
2
)
`

M 3
0
1
2
0
10 + 1
2 10 + 2
3s
3p
3d
18
10
6
2

N 4
0
1
2
3
0
10 + 1
2 10 + 1 + 2
3 2 10 +1 + 2 + 3
4s
4p
4d
4f
32
14
10
6
2

Ljuske se popunjavaju sljedeim redom: 1s, 2s, 2p, 3s, 3p, 4s, 3d, 4p, 5s, 4d, 5p, 6s, 4f,
5d, 6p, 7s, 5f, 6d, 7p...
Primjeri:
vodik, H: 1s
1

helij, He: 1s
2

litij, Li: 1s
2
2s
1


Inertni element je onaj kojem je zadnja ljuska puna. To je
zadnji stupac periodnog sustava. Svi ti elementi su
plinovi, te se zovu plemenitim. Prema Paulijevom
principu u atomu se ne mogu nalaziti dva elektrona s
4 jednaka kvantna broja.
PERIODNI SUSTAV ELEMENATA
IZOTOPI
Izotopi su atomi istog kemijskog elementa razliite atomske teine.
Da bi dva atoma imala ista kemijska svojstva, moraju imati isti broj
elektrona u zadnjoj ljusci. Ako im je ukupan broj elektrona jednak,
onda je rije o istom kemijskom elementu.

Atom je kao cjelina elektriki neutralan, a iz toga slijedi da mora
imati isti broj protona kao i elektrona. Ako atomi istog kemijskog
elementa imaju razliite mase, onda je uzrok jedino u broju
neutrona.

Neki izotopi su stabilni, a neki nisu. Teorijski mogu postojati sve
kombinacije broja neutrona s odreenim brojem protona, ali u praksi
svaki kemijski element ima mali broj stabilnih izotopa. Za npr. helij
su najei izotopi s 1 ili 2 neutrona i 2 protona.
+
Elektronski
omota
Jezgra
Atom vodika
izotop tricij
tzv. superte ki vodik
-

+
Atom vodika
osnovni izotop
Jezgra
Elektronski
omota
MOLEKULA VODE
+
+Jezgra
+
MOLEKULA TE VODE KE
+Jezgra
+
+
MOLEKULA SUPERTE VODE KE
+Jezgra
+
+
+
Jezgra
Elektronski
omota
Atom vodika
izotop - deuterij
tzv. teki vodik
+ +
Jedna od reakcija na Suncu
+ +
+
+
Helij - 4
Deuterij
Deuterij
Sudar pri energijama veim
od odbojne elektrostatske
AGREGATNA STANJA
VRSTO PLINOVITO
TEKUE
Stalan oblik i volumen. Ako su estice povezane
nepravilno, govori se o amorfnim tvarima (staklo,
smola, plastine mase...). Ako su estice
rasporeene pravilno, govori se o kristalima.
Oblik i obujam su nestalni.
Obujam je stalan, a oblik nestalan.
SUBLIMACIJA
KRISTALIZACIJA
KONDENZACIJA
ISPARAVANJE
KRISTALIZACIJA
TALJENJE
Na vrlo visokim temperaturama ionizirani plin, koji je dobar vodi
elektriciteta, izvrgava se utjecaju jakog magnetskog polja.U takvim uvjetima
spominje se i etvrto agregatno stanje: PLAZMA. Ona je znaajna u pokusima
s nuklearnom fuzijom, procesom koji se odvija na zvijezdama.
TALITE - temperatura pri kojoj se vsto tijelo poinje talit
VRELITE - temperatura pri kojoj tekua tvar burno prelazi u plinovito stanje
KAPLJITE (ROSITE) - temperatura na kojoj tvar prelazi iz plinovitog u tekue stanje
ISPITIVANJE I NORMIRANJE
MATERIJALA
Da se to tonije odrede svojstva materijala, nuna su ispitivanja.
Temeljna vrsta ispitivanja su ispitivanja prema standardima koji su
tono propisani.
Zbog velikih mogunosti razliitih ispitivanja, nune su jednoobrazne
metode i uvjeti prilikom ispitivanja.
O normama i standardima u Hrvatskoj, brine se DZNM - Dravni
zavod za normizaciju i mjeriteljstvo. Uspostavljene su i hrvatske
norme (HRN).
U Njemakoj se time bavi DIN (Deutsches Institut fr Normung)
ORGANIZACIJE ZA STANDARDIZACIJU
Standard je dokument usvojen koncenzusom i odobren od
odgovarajueg tijela, koji prua, za obinu i ponovljenu upotrebu,
pravila, vodilje i svojstva za aktivnosti ili njihove rezultate, s
ciljem postignua optimalnog stupnja reda u datom kontekstu.
Standardi mogu postati obveza ako se administrativnim
djelovanjem to postigne. Slue za usporedbu proizvoda kako bi se
moglo znati to je povoljnija kupnja. Kao dodatak standardima
postoje mnogi sustavni standardi i terminologija standarda.
Najznaajnija meunarodna tijela za standardizaciju su ISO
(International Standardization Organization) i IEC (International
Electrotechnical Commission). ISO se bavi openitim
standardima, a IEC sa standardima iz podruja elektrotehnike i
elektronike.
Znaajne su jo i: CENELEC (Comite European de Normalisation
Electrotechnique), ITU (International Telecomunication Union)...
PODJELA ELEKTROTEHNIKIH
MATERIJALA
Kod veine vodia vrsta veze u kristalnoj reetki je METALNA. Metal se moe
smatrati sustavom koji je izgraen od pozitivnih iona okruenih slobodnim
elektronima koji se oko njih kreu. Elektrostatska sila dri metal na okupu.
Kod izolatora i poluvodia, veze su IONSKE i KOVALENTNE.
Ionska veza nastaje kad se spajaju atomi I i II stupca periodnog sustava (Li, K,
Na, Mg...), koji otputanjem jednog elektrona postaju pozitivni kationi, s
atomima VI i VII stupca, koji primanjem elektrona postaju anioni.
Kovalentnu vezu ostvaruju neutralni atomi nemetala. Svaki atom posudi
elektron drugome i oni postanu zajedniki oblikujui zajedniku orbitu. Ovakvi
materijali su uglavnom izolatori.

Diskretnim energijskim razinama, svojstvenim atomima, odreene su doputene
energije elektrona u atomima. Kad atomi ine kristal, diskretne energijske
razine postaju energijski pojasi (zone). Izmeu pojasa doputenih energija
nalaze se pojasi zabranjenih energija.
Ovisno o obliku tih pojasa, ovisi da li je materijal/tijelo vodi, poluvodi ili
izolator.
Komentar
Kod materijala koji se vezuju metalnom vezom atomi su smjeteni u
vorovima kristalne reetke, a valentni elektroni slabo su vezani uz
jezgru, te se slobodno gibaju po kristalu. Ti su slobodni elektroni uzrok
velike provodnosti metala.
Kod ionske veze, iji je tipini predstavnik natrijev klorid, NaCl, neki
elektroni vanjske ljuske jednog elementa prelaze na atome drugog
elementa. Na primjeru natrijeva klorida: natrij daje elektron kloru i
postaje pozitivni ion Na
+
, a klor prima taj elektron i postaje negativni ion
Cl
-
, te se meusobno privlae elektrinom (Coulombovom) silom. Sada
svaki od ova dva elementa ima popunjene ljuske. Materijali koji se tvore
opisanim nainom vrlo slabo vode elektrinu struju, posebno na niim
temperaturama.
Kod kovalentne veze ostvaruju se sile kristalne veze dijeljenjem
valentnih elektrona izmeu susjednih atoma, tako da ti elektroni
postaju zajedniki. Na taj nain tvore veze vani materijali u
elektronici: germanij i silicij. Materijali s kovalentnim kristalima loi
su vodii elektrine struje.
PODJELA ELEKTROTEHNIKIH
MATERIJALA
Podjela tvari prema elektrinim svojstvima:
1-valentni pojas
3-vodljivi pojas
2- zabranjeni
pojas
NEKI MATERIJALI
Poznatiji vodii su:
- Bakar, aluminij,srebro i dr. metali...
Poznatiji poluvodii su:
- silicij, germanij, galij-arsenid...
Poznatiji izolatori su:
- guma, drvo, PVC, papir, zrak, destilirana
voda...

ELEKTRINA STRUJA I NJENI
UINCI
Pod elektrinom strujom podrazumijeva se usmjereno gibanje
elektrinih naboja. Karakteriziraju je smjer, jakost i njihova
ovisnost o vremenu. Elektrina struja ostvaruje se gibanjem
elektrona u metalima, a gibanjem pozitivnih i negativnih iona
u tekuinama i plinovima. Pri gibanju elektrona u biti ne dolazi
do prijenosa materije, a pri gibanju iona dolazi. Elektrina
struja iskazuje se svojim uincima. To su:
- toplinski uinak,
- kemijski uinak,
- magnetski uinak.
Poneki autori meu osnovne uinke elektrine struje ubrajaju jo i
fiziologijski i svjetlosni uinak, mada su oni posredno iskazani u
kemijskom, odnosno toplinskom uinku.
TOPLINSKI UINAK STRUJE
Toplinski uinak je fizikalna pojava
zagrijavanja vodia kojim prolazi elek-
trina struja. Do zagrijavanja dolazi zbog
sudaranja elektrinih naboja u gibanju s
esticama tvari kroz koju se gibaju, ime joj
poveavaju toplinsku energiju. Stjee se
utisak da elektrina struja nailazi na otpor
okolne tvari.
KEMIJSKI UINCI STRUJE
Kemijski uinak oituje se u razdvajanju
pojedinih vodia na sastavne dijelove pri
prolasku elektrine struje. Radi se o
elektrolizi. Ovdje elektrina struja prolazi
kroz elektrolite - vodie druge vrsti. Vodii
prve vrsti su metali, i oni se ne mijenjaju na
takav nain prolaskom elektrine struje.
Vodii druge vrsti su otopine raznih soli,
kiselina i luina.
MAGNETSKI UINCI
Magnetski uinak je neizbjean pratitelj
elektrine struje. Iskazuje se stvaranjem
magnetskih sila u vodiu i oko njega, jakost
kojih je vea u blizini vodia, a s
udaljenou opada. Prostor u kojem se
pojavljuju i osjeaju te sile naziva se
magnetskim poljem.
FIZIOLOGIJSKI UINCI
Elektrina struja velika je potencijalna opasnost za ljude i ivotinje.
Temelj opasnosti koja prijeti ljudima lei u injenici da ovjek nema
nikakvo osjetilo za elektricitet.
Fiziologijski uinak vezan je uz nain prijenosa podraaja u ljudskom
organizmu, od osjetila k mozgu, ili modanih signala k miiima.
Posebno je opasno ako vanjska elektrina struja prolazi kroz srce, u
kojem se nalazi i centar za upravljanje njegovim radom. Prolaskom
vanjske izmjenine struje od npr. 50 Hz srani mii bi se trebao
stegnuti 100 puta u sekundi - otprilike 80 puta bre od uobiajenog
ritma. Dolazi do povrinskog rada srca, koje vie ne tlai krv. To je
treperenje srca, posljedica kojega je prestanak rada srca. Prolaskom
elektrine struje kroz mozak dolazi do paraliziranja centra za disanje,
to takoe moe izazvati smrt.
Zagrijavanjem tkiva dolazi do zgunjavanja bjelanevina, do
rasprskavanja eritrocita, i sl.
Posljedica kemijskog uinka elektrine struje je razgradnja stanine
tekuine.
KRUGOVI ISTOSMJERNE
ELEKTRINE STRUJE
Tri su osnovna dijela svakog elektrinog strujnog kruga:
- izvor,
- vodii,
- troilo.
Da bi elektrina struja tekla izmeu spomenutih elemenata,
svi dijelovi strujnog kruga trebaju biti dobro vodljivi i
nigdje ne smije biti prijekida.
Elektrini izvori su ureaji u kojima se stvara elektrina
energija pretvorbom iz nekog drugog oblika energije, npr.
mehanike (u generatorima), kemijske (u galvanskim
lancima i akumulatorima), itd.
Slika 2.1: Oznake elektrinih izvora i troila
JEDNOSTAVNI STRUJNI KRUG
Kada je strujni krug otvoren, to jest kada je negdje u strujnom
krugu ukljuen izolator (npr. zrak, kada se otvori sklopka),
kae se da je krug u neoptereenom stanju ili praznom
hodu. Ako su sluajno stezaljke izvora neposredno spojene
jedna s drugom, govori se o kratkom spoju.
Slika 2.2: Jednostavni strujni krug, sa sklopkom i bez nje

Slika 2.3: Smjer elektrine struje
Ako stezaljke izvora ne mijenjaju polaritet, struja stalno tee strujnim
krugom u istom smjeru. Tada se govori o istosmjernoj struji. Kod
nekih izvora polaritet stezaljki izvora periodiki se mijenja. Tada i
elektrina struja stalno mijenja svoj smjer. U tom sluaju radi se o
izmjeninoj struji.
Jakost elektrine struje je veliina o kojoj ovisi uinak elektrine
struje. Odreuje se kao mjera koliine elektriciteta koja proe u
jedinici vremena kroz vodi na jednom mjestu strujnog kruga:

I =Q/t
Q elektricitet (elektrini naboj) [C]
Slika 2.4: Gibanje slobodnih elektrona u vodiu
Mjerenjem se moe utvrditi da je jakost elektrine struje u jednostavnom
zatvorenom strujnom krugu s prethodnih slika na svakom mjestu jednaka.
To proizlazi iz zakona o odranju elektrinih naboja: ona koliina
elektrinih naboja koja u jednu toku ue mora iz te toke i izai. Impuls
koji elektroni dobivaju u izvoru (ne brzina elektrona!) iri se kroz vodi
gotovo brzinom svjetlosti, te ne dolazi do nagomilavanja naboja.
Ako je koliina elektriciteta promjenljiva tijekom vremena, onda je u
strujnom krugu i jakost elektrine struje promjenljiva. Jakost takve struje u
nekom trenutku naziva se trenutnom jakou elektrine struje. Tada se
pie: i=dq/dt
DODACI
- Analogija vode i el. struje (za studente
kojima je potrebno takvo pojanjenje)
- Razvoj misli o materiji i svemiru (za
studente koji ele znati opirnije gradivo)
ANALOGIJA STRUJE I VODE
ANALOGIJA STRUJE I VODE
Razvoj misli o materiji i svemiru
Tijekom 19. stoljea vodila se rasprava kako svjetlost putuje kroz
vakuum. Pokusi su pokazali da je svjetlost val. Zvuk treba zrak koji
e talasati, vodeni val vodu, a to talasa svjetlost? Fiziari su
izmislili tvar eter, koja ispunjava vakuum. Pokusi su pokazali da
eter ne postoji. Taj problem rjeila je Kaluza-Kleinova teorija:
svjetlost titra u petoj dimenziji. No teorija je imala puno problema
pa je odbaena. Naprednija inaica je teorija supergravitacije te,
najnojvija, teorija superstruna. Ta teorija je jednoznano utvrdila
da ima 10 dimenzija prostor-vremena. Ona pretpostavlja da se sva
materija sastoji od siunih titrajui struna. Mnoto elementarnih
estica objanjava se kao jednostavno titranje struna. Vie
dimenzije se ne mogu vidjeti, jer su se savile u siunu loptu tako
malenu da je se ne moe opaziti, a njihove dimenzije su Planckove
duljine, a to je 1019 puta manja od protona.
Geometrija koja je omoguila razvoj suvremene misli o svemiru i biti
materije roena je 10. lipnja 1854. Tvorac je bio Georg Bernhard
Riemann, koji je teoriju viih dimenzija objavio na poznatom
predavanju odranom pred fakultetskim zborom Sveuilita u
Gttingenu, Njemaka. Rieman je bio Gaussov student i on ga je
pustio da razvije alternativnu geometriju euklidskoj.
Razvoj misli o materiji i svemiru
Njegov fundamentalni esej O temeljnim postavkama geometrije sruio
je stupove klasine grke geomatrije i Euklidskog pojimanja
trodimenzionalnog svijeta. ezdeset godina kasnije, Einstein e
njegovom etverodimenzinalnom geometrijom objasniti nastanak i
razvoj svemira. Riemann je stvorio novu predodbu sile. Dok se od
Newtona smatralo da je sila trenutano djelovanje dvaju udaljenih
tijela, Riemann je smatrao da je sila posljedica geometrije (to je kasnije
iskoristio Einstein). On je zakljuio da su elektricitet, magnetizam i
gravitacija posljedica zakrivljenja naeg trodimenzionalnog svemira u
nevidljivoj etvrtoj dimenziji. Zato sila ne postoji sama za sebe, nego
je rije o prividnoj pojavi uzrokovanoj izoblienjem geometrije.
Riemann je postavio jednu od najvanijih tema suvremene fizike
prirodni zakoni izgledaju vrlo jednostavno kad ih se izrazi u
viedimenzionalnom prostoru. Uveo je i metriki tenzor koji sadrava
sve informacije potrebne za matematiki opis zakrivljenog prostora s N
dimenzija. Svaku toku 4-D prostora opisuje metriki tenzor od 16
brojeva:
(
(
(

44 43 42 41
34 33 32 31
24 23 22 21
14 13 12 11
g g g g
g g g g
g g g g
g g g g
Razvoj misli o materiji i svemiru
Kako je g
12
= g
21
i dr, ostaje svega 10 parametara koje je potrebno znati.
Sa svojom matematikom, Riemann je pokazao da zbroj kutova u
pravokutnom trokutu nije uvijek 180, nego ovisi o zakrivljenosti
prostora.
Drugi problem koji se stavljao pred fiziku bio je problem irenja svjetlosti
kroz vakuum. Naime, za vodeni val medij titranja je voda, za zvuni
zrak i sl. to je, analogno tome, medij titranja svjetlosti? U poetku su
znanstvenici vjerovali da je rije o eteru tajanstvenom plinu koji
ispunjava vakuum. Eter nije eksperimentalno otkriven. Einstein je
kasnije pokazao da eter nije niti potreban i o njemu se prestalo
spekulirati. Meutim, dio znanstvenika koji je raunao s vie dimenzija
svemira tvdrio je da se svjetlost kroz vakuum iri titranjem u petoj
dimenziji.
Prvi koji je valjano primjenio vie dimenzija bio je Einstein. Uz 3
prostorne, koje su tada smatrane jedinima, dodao je etvrtu vrijeme.
Ako je vrijeme etvrta dimenzija, tada se rotacijom prostor moe
pretvoriti u vrijeme i obrnuto. Bit Einsteinovog vienja svemira je u
naelu ekvivalencije, shvaanju da je materija koncentracija energije i
relacijom da novi pojmovi (uveo je energomateriju, jer su povezani s
E=mc
2
i prostor-vrijeme, jer su to samo dimenzije svemira) odreuju
zakrivljenost prostorvremena.
Razvoj misli o materiji i svemiru
Drugim rijeima, masa, a to je energija ili energomaterija, zakrivljuje
prostor-vrijeme. To znai da je sila samo nae vienje geometrije vie
dimenzija. Zakrivljenost prostor-vremene znai i da postoje prostorni
nabori koji oteavaju ili olakavaju kretanje. Kada se svjetlost giba
kroz prazan prostor, njeno irenje je pravocrtno, po naelu najkraeg
vremena. Meutim, kad se nae u blizini izoblienja (gravitacija), giba
se po zakrivljenoj putanji (jer je to najkraa udaljenost izmeu toaka).
Theodr Kaluza sa Sveuilita u Knisbergu (Kalingrad), nepoznati
matematiar, predloio je Einsteinu da uvede petu dimenziju u teoriju
gravitacije i tako je povee s Maxwellovom teorijom svjetlosti. Kaluza
je smatrao da je svjetlost smetnja uzrokovana nabiranjem vie
dimenzije. Dok je Riemannov pogled bio striktno matematiki, Kaluza
je predloio izvornu teoriju polja. Kaluza je postavio Riemannovu
metriku u pet dimenzija te je postigao ujedninjenje elektromagnetske i
gravitacijske sile:
Razvoj misli o materiji i svemiru
Prema Kaluzu, peta dimenzija se uruila u tako mali krug da u njega ne
stanu atomi. Klein je usavrio Kaluzu izraunavi a je veliina pete
dimenzije 10-35 metara. Teorija nazvana Kaluza-Kleinovom nije se
dugo odrala: nije ujedinjavala nuklearne sile, a fiziari su preli na
kvantnu teoriju. Kaluza-Klein, Riemann i Einstein zacrtali su jedan
smjer suvremene fizike koji je teio tumaiti prirodu geometrijom. Da
li je taj put bio pogrean? S druge strane, kvantna teorija privukla je
novu generaciju fiziara koji su krenuli potpuno drugim smjerom.
Nova teorija nazvana je kvantna mehanika, a omoguila je otkrivanje tajni
atoma. Kvantna teorija je okrenula Einsteinovu naglavake: Einstein je
razmiljao o svemiru, protoku vremena i prostora koji dri galaksije i
zvijezde na okupu. Kvantna teorija se bavi mikrosvemirom u kojem se
subatomske estice okupljaju silama u praznom prostoru. Kljune
razlike su te to kvantna teorija tvrdi da:
- sile nastaju razmjenom zasebnih paketa energije (kvantima),
- razliite sile su posljedica razmjene razliitih kvanata,
- ne moe se istodobno znati brzinu i poloaj subatomske estice
(Heisenbergovo naelo neodreenosti) i
- postoji konana vjerojatnost da se estice mogu probiti kroz zapreku,
tonije nainiti kvantni skok (to se primjenjuje u npr. tunel-diodama).
Razvoj misli o materiji i svemiru
ezdesetih godina dvadesetog stoljea kvantna fizika je poela gubiti dah, otkrivene
su stotine zagonetnih estica, a modeli koji su ih nastojali objasniti padali su u
vodu. Na temelju analogije s elektromagnetskim poljem, Yang i Mills su izvrili
poopenje kako bi objasnili slabu i jaku nuklearnu silu, a polje je nazvano
Yang-Millsovim. Kvant u slaboj interakciji koji odgovara Yang-Millsovom
polju je W estica, a moe imati naboje +1, - 1 i 0. Yang-Millsov kvant jake
interakcije je gluon (ljepilo). Problem tog polja je bilo da se za jednostavne
interakcije ne dobiva smislene rezultate (tzv. problem renormalizacije). Yang-
Millsovo polje danas je temelj sveobuhvatne teorije materije. Ispravnost teorije
je toliko velika da je nazvana standardnim modelom. S pomou standardnog
modela moe se objasniti svaki eksperimentalni podatak u svezi sa subatomskim
esticama. Po njemu protoni, neutroni i druge teke estice nisu elementarne
estice, nego se sastoje od kvarkova, koji mogu imati 3 boje i 6 okusa. Postoje i
antimaterijski parnjaci, antikvarkovi. To ukupno daje 36 kvarkova. Kvarkove na
okupu dri Yang-Millsovo polje koje se kondenzira u ljepljivu itku masu koja
gluone trajno povezuje. U jakim interakcijama uestvuju i mezoni.
Razvoj misli o materiji i svemiru
U standardnom modelu slaba nuklearna sila upravlja leptonima. Ova sila se
stvara razmjenom W i Z bozona. Dio standardnog modela koji se bavi
interakcijom elektrona i svjetlosti naziva se kvantna elektrodinamika. Ona je
tehniki najtonija teorija u povijesti i provjerena je do jedne
desetmilijuntinke.
Sva se, dakle, materija sastoji od kvarkova i leptona koji stupaju u interakcije
razliith vrsta opisanih Yang-Millsovim poljem. Pa to sad nije uredu?!
Naizgled je sve rjeeno, teorija je potpuno potvrena svakim eksperimentom.
Zato onda jo fiziari postoje?! Naime, zaboravili smo gravitaciju. Sam
standardni model nijedan fiziar ne smatra tonom teorijom, jer je preobimna
i previe runa. Ta runoa se moe izraziti popisom estica i sila koje su
nune za objanjavanje svega ostalog:
- 36 kvarkova,
- 8 Yang-Millsovih polja za opisivanje gluona,
- 4 Yang-Millsova polja za slabe i elektromagnetske sile,
- 6 vrsta leptona za slabe interakcije (elektron, muon, tau lepton i
odgovarajui neutrini),
- Higgsove estice potrebne za raunanje mase i konstanti drugih estica i
- najmanje 19 proizvoljnih konstanti za opisivanje masa estica i jaine
interakcija, a koje ne sljede iz teroije niti su po njoj odreene.
Razvoj misli o materiji i svemiru
Ovaj dugaak popis moe se razdijeliti na tri obitelji kvarkova i leptona
koji su meusobno neraspoznatljivi te stvaraju trostruku zalihost
(redudanciju) tzv. elementarnih estica. U odnosu na Einsteinove
jednostavne i uinkovite jednadbe, ovo je katastrofalno! Teorija
kakvu fiziari prieljkuju treba imati jedinstvanu simetriju i sposobnost
objanjavanja golemih koliina eksperimentalnih podataka sa to
manje matematikih izraza.
Nakon ovakvog fijaska kvantne teorije, fiziari su se vratili Kaluza-
Kleinovoj teoriji, ali ovaj put s N dimenzija. Jednadbe dobijene tako
razdvajaju se na dva dijela: Einsteinove jednadbe i Yang-Millsovu
teoriju polja. Prijee li se u N dimenzija, metriki tenzor izgleda:
Razvoj misli o materiji i svemiru
Ujedinjenje gravitacije tumai se supergravitacijom i kvantnom
gravitacijom. Po kvantnoj teoriji trebali bi postojati gravitoni, koji su
paketii gravitacijske energije, ali nisu otkriveni. Kvantna teorija je
nastavljena s uvoenjem multipleta, koji se sastoje od jednakog broja
bozona i fermiona. Rasporeivanje bozona i fermiona unutar istog
multipleta dobijaju se supersimetrine jednadbe. Supergravitacijska
teorija bio je pokuaj vraanja Einsteinovim tragovima i ima
supersimetriju. Predvidila je tzv. s-estice i samo 2 polja: gravitona
(bozona) sa spinom dva i polja njegova parnjaka sa spinom 3/2, tzv.
gravitina. Budui da se s tim ne mogu stvoriti sve sloenije estice,
najjednostavnije je ukljuivanje materije u 11-dimenzionalnom
prostoru. Da bi se takva super Laluza-Lleinova teorija napisala u 11
dimenzija potreban je odgovarajui Riemannov tenzor:
Razvoj misli o materiji i svemiru
No jo uvijek nije jasno to je to estica? Einstein je drao da je to kondenzirana
energija. Na ovo pitanje odgovara teorija superstruna, koja objedinjuje
Einsteinovu teoriju gravitacije s kvantnom teorijom. Bit teroije struna je
objanjavanje naravi i materije i prostorvremena. Struna je stotinu trilijuna puta
manja od protona i titra. Svaki nain titranja jest posebna rezonancija ili estica.
Titranjem strune u prostorvremenu ona izvodi sloeno gibanje. Struna moe
puknuti ili se sudariti s drugim strunama i povezati ih. U povijesti fizike ovo je
prva kvantna teorija gravitacije s konanim i smislenim kvantnim ispravcima. Kad
su fiziari izraunali ogranienja koja se postavljaju u prostorvremenu na njih,
dobili su Einsteinove jednadbe vie nisu bile fundamentalne, nego su izvedene
iz teorije struna. Takoer je izraunato da ne moe biti proizvoljan broj dimenzija
prostor-vremena, nego samo 10 ili 26. Iz ovoga se moe rei da su simetrije
subatomskog svijeta ostaci simetrije prostora viih dimenzija. Stoga je opa
relativnost doivjela logian razvitak iz geometrije, preko teorije polja u kvantnu
teoriju. Teorija superstruna sluajno je otkrivena 1968. (Gabriel Veneziano i
Mahiko Suzuki) i napredovala je unazad te se jo traga za njezinim temeljnim
naelom.
Izvor frustracija dananjih fiziara je u tome da imaju teoriju iz koje se sve izvlai,
a ne znaju kako ona radi. Jedna od najveih tajni je zato ba 10 dimenzija.
Teorija struna postoji, ali nas frustrira jer nismo dovoljno pametni da je rijeimo.
Dananje mogunosti naeg tehnologije ne omoguuju eksperimente koji su
potrebni za dokazivanje ove teorije. Zna se da se na bilijardu kelvina stapaju
elektromagnetska i slaba nuklearna sila, na 10
28
K elektroslaba i jaka nuklearna, a
na 10
32
K ujedinjuje se i sa gravitacijom pa se pojavljuje ujedinjenje svih simetrija
desetdimenzionalnih superstruna i nastaje plin superstruna.
Razvoj misli o materiji i svemiru
U tom trenutku se poeo izobliavat prostor-vrijeme pa se moe
promijeniti i njeova dimenzionalnost. Tako nastaje i pukotina u
prostor-vremenu, koja se naziva crvotoinom.
Spekulacije oko crvotoina populariziraju se u ZF serijama i filmovima,
jer omoguuju meuzvjezdana putovanja. Postoji vie teorija gdje
zavrava i kako se otvara crvotoina. No sa superstrunama smo
zavirili u trenutak stvaranja do 10
-43
sekundu od poetka vremena kod
temperature 10
32
K. U tom trenutku se raspada 10-dimenzionalni
svemir u 4-dimenzionalni i 6-dimenzionalni. Ovaj drugi se uruava na
veliinu 10
-34
metara, dok se prvi brzo iri. U 10
-35
sekundi raspada se
sila velike jedinstvene teroije, tj. odvaja se jakoa nuklearna sila.
Mali djeli 4-D svemira napuhuje se i postaje na vidljivi svemir. Na
kraju prve nanosekunde, temperatura svemira je 10
15
K, a elektroslaba
sila se raspada. Na kraju prve milisekunde kvarkovi se kondenziraju u
neutrone i protone. Nakon 3 minute nastaju jezgre atoma. Nakon
300000 godina oko jezgre se skupljaju elektroni i nastaju atomi.
Svjetlost se vie ne raspruje i ne apsorbira i svemir postaje proziran i
crn. Nakon 3 milijarde godina pojavljuju se kvazari, nakon 5
galaksije, a nakon 10 do 15 milijardi nastaje Sunev sustav.
Razvoj misli o materiji i svemiru
Kozmolog Stephen Hawking utemeljitelj je nove znanstvene discipline
nazvane kvantna kozmologija. Polazite kvantne teorije je valna
funkcija koja opisuje sva mogua stanja estice. Hawking je uveo valnu
funkciju svemira. Ona se iri po svim moguim svemirima.
Cilj ove grane je pokazati da je valna funkcija svemira velika za na
svemir i zanemarivo mala za ostale. To bi objasnilo npr. zato su
prirodne konstante ba onolikog iznosa kojeg jesu. Npr. vrijeme raspada
protona je 10
32
godina ili vee, to je puno vie od starosti svemira. Ako
postoji beskonano svemira u kojima je ta konstanta razliita, postojat
e i oni u kojima je ta konstanta malo razliita od naeg, tj. paralelni
svemiri.
Zato je to vano? Kako nikad nee biti dovoljno energije za kvantni skok
jednog svemira u drugi, logino je za pretpostaviti da se druge svemire
ne moe posjetiti. Ako bi ili u svemir gdje je vrijeme raspada protona 1
sekundu, ne bi niti sekunu u njemu preivjeli, jer bi se svi protoni u
naem tijelu raspali. Tu se javljaju dva pitanja koja raspaljuju matu i
pisaca i znanstvenika putovanje kroz vrijeme i crvotoine. Crvotoine
su izvorno trebale povezivati daleke djelove naeg svemira, meutim da
li je to tako? Ili povezuju paralelne svemire? Ako bi putovali u prolost,
morali bi otvoriti crvotoinu, a da li bi nas ona odvela u prolost naeg
svemira ili nekog drugog, paralelnog svemira? To su pitanja na koja se
jo pouzdano neznaju odgovori.
Razvoj misli o materiji i svemiru
Danas sve vie prevladava miljenje razliito od
materijalistikog shvaanja svemira, a to spada u teoriju
holografskog svemira. Kako elementarne estice imaju
pridruen val, a nastaju titranjem struna (iz energije
titranja!), znai da su one samo privid koji ostavlja val, tj.
hologrami stvarne prirode valova. Valovi interferiraju
stvarajui privid materijalnog svijeta kojeg percepira na
mozak. Ali stvaran svijet je uma valova (energije). Kako
se valovi gibaju brzinom svjetlosti, vrijeme stoji (Einstein),
tj. ne postoji. Kako se energija ne moe niti stvoriti niti
unititi (zakon o ouvanju energije) znai da se ne moe
umrijeti u apsolutnom smislu rijei samo se transformira
iz jednog oblika u drugi (moda je to prostor za vie razine
svijesti?). Poto se valovi ire u beskonanost, oni
interferiraju sa svim drugim valovima uzrokujui
meuzavisnost svega u svemiru. Stoga neodgovornim
ponaanjem prema prirodi utjeemo na cijeli svemir, a ne
samo na na planet.