You are on page 1of 1

1.

NUKLEARNA FISIJA

Nuklearna reakcija fisije je reakcija kojom se jezgra atoma cijepa na dva dijela
sličnih masa uz emisiju jednog ili više neutrona. Tijekom procesa fisije dolazi do
oslobađanja energije jer je manje energije potrebno za formiranje dvije lakše jezgre
nego jedne teže jezgre. 
Nakon otkrića neutrona, talijanski fizičar Enrico Fermi 1934. godine
ozračavajući uran sporim neutronima zapazio je da se kao proizvod javlja nekoliko
novih elektronsko-aktivnih jezgara, koja se međusobno razlikuju po svom vremenu
polu-raspada. Smatrao je da je bombardiranjem urana „U“ sporim neutronima
izazvao nuklearnu reakciju pri kojoj je dobio radioaktivne elemente s atomskim
brojevima iznad 92, tj. nestabilne elemente sa rednim brojevima 93, 94 pa i većim
brojevima, koji se ne nalaze u prirodi a nazivaju se transuranski elementi.1
Problem transformacije atoma urana do tada je posljednjeg poznatog elementa
u periodnom sustavu i identifikacija produkata njegove transformacije zaunteresirao
je mnoge znanstvenike. Na osnovu pouzdanih rezultata koji su dobijeni pomoću
kemijske separacije i analize beta aktivnosti utvrđeno je da produkti nuklearne
transformacije atoma urana koji nastaju interakcijom sporih neutrona nisu
transuranski elementi već elementi koji odgovaraju onima iz sredine Mendeljejevog
periodnog sustava.
Ovu činjenicu su prvi utvrdili Oto Hahn i Fridrich Strassman u Berlinu krajem
1938. godine. Naime, oni su kemijskim putem našli da je jedan od produkata koji su
dobili djelovanjem vanjskih neutrona na izotop urana u stvari Barij „Ba“, a na izotop
„Ra“ kako se to smatralo. Svoj rad o tome Hahn i Strassman su objavili 28. Siječnja
1939. godine.

Međutim, Irène Joliot-Curie i Pavle Savić , u produktima transformacije izotopa urana


„U“ konstantirali su element lantan „La“ i svoj rad objavili 30. Siječnja 1939. godine.
Ni jedna ni druga grupa znanstvenika nije dobila nikakav transuranski element, ali je
ostala neizvjesnost kakvi se u stvari produkti dobijaju transformacijom jezgre urana
U235.Kasnije su Hahn i Strassman utvrdili

1
Đurić B., Ćulum Ž., Fizika V deo, Naučna Knjiga, Beograd 1969., str.570.

You might also like