​ZAŠTITA KRUMPIRA

BOLESTI KRUMPIRA

U Republici Hrvatskoj uzgojem krumpira bavi se veliki broj poljoprivrednika, ali za

razliku od ostalih ratarskih kultura (pšenica, kukuruz) prinosi su niski i zaostaju za europskim
prosjecima. Uz ostale agrotehničke i ekonomske razloge ovoj pojavi najviše doprinosi
"izrođivanje" ili "degeneracija" krumpira (postupno kržljanje i smanjenje prinosa zbog
virusnih infekcija). "Izrođivanje" je posljedica korištenja vlastitog sjemena za sjetvu koje je
često puta zaraženo sa različitim virusnim, bakterijskim ili virusnim bolestima. U
merkantilnoj proizvodnji najopasnija bolest je plamenjača krumpira ili krumpirova
plijesan (Phytophtora infestans). Osim plamenjače najčešće bolesti cime i gomolja su:

- crna ili koncentrična pjegavost (Alternaria solani)

- bijela trulež gomolja (Fusarium spp.)
- obična krastavost (Streptomyces scabies)
- prašna krastavost (Spongospora subterranea)
- bijela noga krumpira (Rhizoctonia solani)
- crna noga ili bakterijska gnjiloća (Erwinia spp.)
- virus uvijenosti lišća - Y- virus krumpira (PVY)

Osim navedenih bolesti na gomolju može doći i do fizioloških poremećaja kao što su
namrznuće gomolja, babičavost, sekundarni rast gomolja, pukotine u gomolju, nagnječenja
("modrice" ispod pokožice), sekundarni rast gomolja zbog visokih temperatura i dr.

PLAMENJAČA KRUMPIRA ILI KRUMPIROVA PLIJESAN (Phytophtora infestans)

Plamenjača je jedna od najopasnijih bolesti krumpira jer može potpuno uništiti urod
krumpira.

Prvi simptomi pojavljuju se na

rubovima lišća i to najčešće na
prizemnom lišću u vrijeme
procvjetavanja. Ako se bolest širi
vjetrom tada se simptomi mogu javiti i
na gornjim dijelovima cime. Razvoj
bolesti započinje pojavom vodenastih
maslinasto-zelenih pjega (1-2 cm).
Pjege se brzo povećavaju, središnji dio
odumire, pa postaje tamnosmeđe do
tamnosive boje. Rubni dio pjega
poprima žućkastu boju. Na donjoj
strani listova preko pjega sivkasta
prevlaka koju čine konidiofori s
konidijama kojima se prenosi zaraza
tijekom vegetacije s jedne biljke na
drugu. Ispiranjem spora s lišća na i u
tlo, konidije dospiju i do gomolja koji
 nisu duboko u tlu. Gomolji prestaju
rasti kada je uništeno tri četvrtine cime.

Jače zaraženo lišće se suši pa i cijela cima, jer gljivica može zaraziti i stabljiku
te krumpirište u punoj vegetaciji izgleda kao da je oprženo vatrom. Zbog toga je i bolest
dobila naziv plamenjača.

Osim cime bolest napada i gomolje.

Gomolji mogu biti zaraženi u polju ili
skladištu. Na napadnutom mjestu površina
gomolja je malo udubljena, a ovisno o boji
pokožice vide se veće ili manje pjege
plavosmeđe ili olovnosive boje. Na
presjeku gomolja ispod pjega tkivo je
najčešće 5-15 mm smeđe boje, koja
postupno prelazi u zdravi dio mesa. Plijesan
se širi s površine prema unutrašnjosti
gomolja, a sekundarno se još razvijaju suha
trulež (Fusarium spp.) ili bakterijska
gnjiloća (Erwinia).

Optimalni uvjeti za razvoj bolesti su temperature 18 - 220C, dugotrajni vlaženje biljnih

organa uz mnogo kiše i povišenu vlažnost zraka. Temperature više od 320C i relativna
vlažnost zraka manja od 50% tijekom 6 ili više sati zaustavljaju širenje plamenjače.

Iz jedne vegetacije u drugu plamenjača se prenosi zaraženim gomoljima.

SUZBIJANJE:
- sadnja zdravih gomolja
- kemijsko suzbijanje fungicidima: Krumpir treba zaštiti pred cvatnju ili
najkasnije u vrijeme pojave prvih pjega. U sušnim godinama dovoljno je
obaviti 1 ili 2 prskanja, ali u vlažnijim godinama kada su povoljniji uvjeti za
razvoj fitoftore potrebno je poduzeti veći broj prskanja. U područjima
intenzivnog uzgoja krumpira postoje pri HZPSS-u tzv. "antifitoftorne službe"
čiji stručnjaci posebnim uređajima vrše mjerenje temperature zraka, relativne
vlage, količine oborina i rose (vlaženja lišća) te se na osnovu dobivenih
podataka predviđaju intenzitet napada plamenjače i preporučuju kemijsku
zaštitu fungicidima.
Za kemijsko suzbijanje postoji više skupina fungicida.
 VIROZE KRUMPIRA

Još je sredinom 18. stoljeće primijećena pojava na cimi krumpira, koja po opisu odgovara
virozama krumpira. Takve i slične pojave su tumačene kao starenje ili degeneracija krumpira
zbog dugogodišnjeg vegetativnog umnažanja krumpira. Međutim već tada je uočeno da
rodnost ne opada jednako u svim krajevima. Pojava stalnog pada rodnosti krumpira, koji se iz
godine u godinu neprestano umnaža vlastitim gomoljima, nazvana je izrođivanje ili
degeneracija. Ta pojava pokušana je objasniti na dva načina: jedni istraživači su tvrdili da su
uzrok degeneraciji klimatski faktori, tj. abiotski faktori, dok je druga grupa tvrdila da su uzrok
izrođivanja biotski faktori. Danas se zna da su glavni i jedini uzrok degeneraciji krumpira
viroze (dakle biotski faktor).

Za većinu viroza krumpira je karakteristično da se simptomi uočavaju samo na cimi,

dok ih u ili na gomoljima nema ili su vrlo slabo izraženi. Viroze izaziva velik broj virusa, vrlo
raznolikih. Za određivanje o kojoj se virozi radi postoje različite metode.

U osnovi svih viroza krumpira razlikujemo primarne i sekundarne simptome. Primarni

su oni simptomi koje biljka, uzgojena iz zdrava gomolja, pokaže neposredno iz infekcije,
dakle u istoj vegetaciji. Sekundarni su oni simptomi ako se posadi već zaraženi gomolj.
Utjecaj na smanjenje uroda veći je u sekundarnih simptoma. Prema vidljivim znacima bolesti
razlikuju se kao osnovni simptomi u prvom redu uvijanje listova, crtičavost, mozaik, te
žućenje različitog intenziteta:

- za uvijenost listova je karakteristično patološko nagomilavanje škroba u lišću,

što ima za posljedicu da su s ruba uvijeni listovi kruti i okomito usmjereni.
Uvijeni listovi su uz i bljeđe žućkaste boje.
- kod crtičavosti se na žilama plojki jave pjege smeđe boje, zatim žile odumru
(nekroza). Pjege se postupno izdužuju pa izgledaju poput crtica. U nekih se
sorti jave umjesto crtica, plavocrne pjege između žila na plojci. Listovi su
kruti i lomljivi, te žute. Kasnije svi crtičavi listovi propadaju, ali ostaju visjeti
na biljci
- mozaik je jača ili slabija prošaranost plojke između žila svjetlijim i zelenijim
poljima, poput mozaika, što je uvjetovano slabijom ili jačom tvorbom
klorofila. Prelaze li mozaične pjege preko žila, tada se žile ne razvijaju
normalno, list je deformiran, a to zovemo kovrčavost

Virusi krumpira šire se:

a) putem staničnog soka - kada se na polju dodiruju listovi cime zaraženih i zdravih
biljaka. Na taj mehanički način najviše se šire X i S virusi
b) pomoću lisnih ušiju (uvijenost lista krumpira - Y ili PLRV virus, virus crtičavosti
krumpira Yo ili PVY virus, A virus)
 c) preko tla - zaražene se biljke pojave na oranici samo u vidu gnijezda i to na onim
mjestima gdje je tlo zaraženo. Danas se zna da se takvi virusi zapravo šire
nematodama koje se nalaze u tlu

Suzbijanje viroza provodi se:

- sadnjom zdravih gomolja

- suzbijanjem lisnih ušiju tijekom vegetacije
ŠTETNICI KRUMPIRA

Krumpir napada nekoliko vrsta štetnika od kojih je najvažnija krumpirova zlatica

(Leptinotarsa decemlineata). Osim zlatice štete mogu praviti krumpirov moljac
(Phthorimea operculella), krumpirova nematoda (Heterodera rostochiensis) i lisne uši
(Aphidae).

KRUMPIROVA ZLATICA (Leptinotarsa decemlineata)

Krumpirova zlatica je najvažniji štetnik krumpira u nas. Potječe iz zapadnih dijelova

SAD-a. Tamo se zlatica hranila korovima dok se nije počeo uzgajati krumpir. Sa prelaskom na
ishranu krumpirom, zlatica se proširila i dospjela do obale Atlantskog oceana. U Evropu je
prenesena u vrijeme prvog svjetskog rata i to zajedno sa opremom američke vojske u
Francusku gdje se nekoliko godina nesmetano razmnažala. U Hrvatskoj je nađena 1947.
godine kod Zaprešića. Tipični je oligofag. Osim krumpirom hrani se patlidžanom i u manjoj
mjeri rajčicom.

Krumpirova zlatica je kornjaš

duljine oko 1 cm, smeđežute
boje sa po pet uzdužnih crnih
pruga na svakom pokrilju. Jaja
su narančasta smještena u
skupinama s donje strane lišća u
skupinama od 25 do 80 komada.
Ličinke su ružičaste, s crnom
glavom i točkama po tijelu.

Zlatica prezimi kao imago u tlu. U proljeće, obično krajem travnja, izlazi iz tla i traži prvi
iznikli krumpir. Nakon desetak dana otpočinje odlaganje jaja, a do masovnog napada ličinki
dolazi krajem svibnja i u lipnju. Zatim se ličinke kukulje u tlu, te se imaga nove generacije
pojavljuju u toku ljeta, najčešće u srpnju, i čitav se ciklus ponavlja. Dakle krumpirova zlatica
ima kod nas dvije generacije. Štete prave i ličinke i imaga izgrizajući cimu, a mogu prijeći i
na gomolje.

Suzbijanje zlatice provodi se:

 - mehaničkim sakupljanjem i uništavanjem svih razvojnih stadija
- kemijskim sredstvima - insekticidima; Krumpirova zlatica brzo razvija
rezistentne sojeve na insekticide. Suzbijanje treba provesti u času kada je
jedna trećina ličinka izašla iz jaja. Da bi se usporila pojava rezistentnosti treba
povremeno mijenjati skupine insekticida.

PROGRAM ZAŠTITE KRUMPIRA

* (pronaći na stranicama Ministarstva poljoprivrede „FIS“ dva dozvolje fungicida i 2

dozvoljena insekticida u suzbijanja bolesti i štetnika krumpira)

SREDSTVO DOZA KARENCA KOLIČINA

PRIMJENE U
SEZONI (npr. 1 ili 2
puta u vegetaciji)