ŠTETNICI U RASADNICIMA

Integralna zaštita šuma

Ass.Anita Vuković Student: Đulić Adna

• U šumskim rasadnicima prisutni su veoma
značajni problemi koje stvaraju uzročnici
bolesti, dok su štetni insekti manje prisutni.
Zbog kratkog perioda gajenja i intenzivnih
tretmana insekti su rijetko u stanju da se
prenamnože i da uzrokuju štete. Gljive ipak
mogu prouzrokovati velike gubitke, prije svega
izazivači polijeganja ponika (fusarioze), truleži
korijena i bolesti asimilacionih organa (Lazarev,
2000). Polijeganje ponika dovodi do brzih i
značajnih gubitaka i malo se može učiniti kada
se bolest pojavi u epidemijskim razmjerama.
Gryllotalpa gryllotalpa
 Gryllotalpa gryllotalpa
• Rovac, mrmak. Nije šumski, već isključivo tipični
vrtni štetnik. Dolazi u rasadnicima i vrtovima. Naročito je
opasan za mlade biljke, kojima nagriza korijenje; voli
rahlu i toplu zemlju, bogatu kompostom, kakva se može
naći u rasadnicima i vrtovima. Osim korijenjem mladih
biljaka, rovac se hrani i žičnjacima, grčicama hrušteva,
gusjenicama i gujavicama, tako da je i relativno koristan
kukac, no njegova korisnost beznačajna je u usporedbi
sa štetnošću. Najviše oštećuje smreku, pri čemu može
ponekad izgristi i koru. Najdjelotvornije metode
suzbijanja mrmka su mehaničke, u vidu postavljanja
raznih klopki.
Fam. Gryllidae
Gryllus campestris
Gryllus campestris
Poljski šturak (popac) spada u
ravnokrilce (Ortophtera),
red su srednje velikih do velikih kukaca
kojima dugačke i snažne zadnje noge
služe za skakanje;
Tamnosmeđe do gotovo crne boje.

Na sunčanim obroncima poljski šturak

iskopa rupe, a na malom ravnom
prostoru ispred rupe zriče mužjak.
Mužjaci se glasaju tako da trljaju oba
prednja krila jer na svakom se nalazi
jedan organ za stridulaciju. Šturci se
hrane između ostalog korijenjem biljaka.
Fam. Elateridae
 Fam. Elateridae- skočibube
• Klišnjaci, skočibube ili puckari. Vrlo
raširena porodica kornjaša, koji u šumarstvu dolaze kao
korisni i štetni. Imaju produljeno, ovalno tijelo, vratni štit
je širok, kao i baza pokrilja. Imaju vrlo razvijene noge,
kojima se kreću veoma brzo. Također imaju na donjoj
strani prsišta i instrument pomoću kojeg skaču uvis - ako
završe na leđima, mogu se uz pomoć tog instrumenta
vrlo lako prebaciti na noge, na način da skoče uvis i
okrenu se, zbog čega su i dobili ime. Ličinke klišnjaka
nazivaju se žičnjaci, žičari ili drotari, zbog izrazito čvrstog
i hitiniziranog tijela.
 Fam. Elateridae
• Osim valjkastih, postoji još i grupa larvi sa
spljoštenim tijelom te širokim i urezanim zadnjim
segmentom. Najveći broj žičnjaka nalazimo na
toplim i osunčanim mjestima, gdje se hrane
cvjetnim dijelovima, ali napadaju i lisne uši, čime
dolazi do izražaja njihova korisna strana. Kao
šumski štetnici dolaze u obzir isključivo žičnjaci,
koji oštećuju biljke nagrizanjem sjemenja i
korijenja u rasadnicima, gdje mogu počiniti
ogromne štete.
• Najviše napadaju biljke crnogorice, kod
kojih izgrizaju mlado korijenje i tako
upropašćuju biljku. Najviše nagrizaju vrat
korijena, pa u rasadnicima treba provoditi
suzbijanje do negdje pete godine života
biljke. Prirodni su im neprijatelji krtica i
rovka, zatim poljski miševi, a među
pticama vrane, čvorci, pupavac i dr. Od
korisnih kukaca to su trčkovi, kusokrilci i
rovac.
• Mehaničke mjere suzbijanja:
• Sakupljanje kada se jave u većem broju,
• Sakupljanje larvi pri prekopavanju
zemljišta u rasadnicima,
• Iskopavanje napadnutih biljaka zajedno sa
zemljomoko njih u cilju uništavanja larvi,
• Hvatanje i unisštavanje larvi na mamac
biljke (između redova u lijehama rasadnika
zasadi se zelena salata, čije korijenje
naseljavaju žičani crvi,
• Hvatanje larvi na mamce od krompira.
Fam. Scarabeidae
Melolontha melolontha
L.
Melolontha melolontha L. - obični hrušt (gundelj) i
Melolontha hyppocastani F. - šumski hrušt.

• GUNDELJ; Obični hrušt češće se

pojavljuje od šumskog, jednako u
voćnjacima kako u šumama, dok je šumski
hrušt vezan uz šumu. Obični hrušt je nešto
veći od šumskog, a najizraženiija
morfološka razlika je u građi pigidijuma.
Uglavnom su crne boje sa smeđim
pokriljem, što može donekle varirati.
• Larva hrušta naziva se grčica - to je debeli
crv, do 5 cm duljine i svijetložute boje.
Obični je hrušt raširen po čitavoj Europi,
dok se šumski zadržava samo u srednjoj.
Šumski se pojavljuje nešto ranije od
običnoga hrušta.
• U našim prilikama, obični hrušt ima
trogodišnju generaciju. Kornjaši se javljaju
od polovice aprila do polovine maja, a
vrijeme pojave i trajanje života uveliko
ovisi o klimatskim prilikama. Hruštevi
najprije vrše tzv. dopunsko žderanje, koje
traje od pet do desetak dana, a potrebno
je radi spolnog dozrijevanja. Nakon
dopunskog žderanja, ženke kopuliraju i
masovno odlaze u zemlju, gdje polože 40-
80 jaja.
• Obično ih ne snese sve odmah,
već nakon 20-30 jaja ponovo
odlazi na žderanje na stablo, te
se vraća i polaže ostatak jaja, pa
ugiba. Nakon 1-1,5 mjeseci izležu
se larve, koje se zavlače još
dublje u zemlju i nagrizaju sitno
korijenje biljaka, pri čemu ne
počimaju veće štete.
• Pred jesen se zavlače još dublje u
zemlju, prezime, a u proljeće se
povlače u gornje slojeve gdje
započinju jače oštećivanje korijenja
mladih biljaka, što traje do jeseni,
nakon čega se ponovo zavlače dublje
u zemlju.
• Treće godine, u proljeće, skoro odrasle
grčice nastavljaju s nagrizanjem korijenja,
pri čemu znaju počiniti ogromne štete.
Polovinom ljeta zavlače se u dublji sloj
zemlje gdje se kukulje, a pod konac ljeta
se već razvijaju kornjaši. koji prezimljuju u
gornjim slojevima zemlje. Čitav razvoj traje
3 godine, a u proljeće četvrte godine se
ponovo pojavljuju hruštovi.
• Kod šumskog hrušta čitav razvoj traje 4
godine, tako da se stadiji imaga javljaju
svakih pet godina. Hrušt se pojavljuje
masovno za tzv. "ljetnih godina",
periodično.
• Opasan je štetnik u rasadnicima.
Najviše napada hrast, brijest, lipu,
grab, javor, brezu, topolu, johu,
divlji kesten i voćke (naročito
trešnju). Rijetko dolaze u obzir
kao štetnici crnogoričnog drveća.
Grčice su kao štetnici puno
opasnije od imaga.
• Od prirodnih neprijatelja treba istaknuti
šišmiše, vjeverice, kune, jazavce,
voluharice, miševe, krtice, rovke te pitome
i divlje svinje među sisavcima, zatim
različite vrte ptica, dok su od kukaca
najpoznatiji trčkovi (Carabus sp.) i rovac,
kao i neke parazitičke muhe. Također
obolijevaju od viroze, tzv. "vodene bolesti",
kao i od nekih bakterija.
• Oplodna i gola sječa na površinama izloženim
Suncu su pogodne za razviće gundelja (hrušta),
• Prisustvo podrasta je nepovoljno za razviće
gundelja,
• Podsadnja vrsta svjetlosti vrstama sjenke,
• Hitno pošumljavanje čistina u šumi (od
snjegoloma, vjetroloma, vjetroizvala...)

Mehaničke mjere
 Polyphylla
fullo L.

• Šareni ili veliki ljetni hrušt - naša najveća

vrsta hrušta, duljine tijela do 3,5 cm.
Većinom se zadržava na pjeskovitim
tlima. Roji se u junu, i tada oštećuje u
prvom redu iglice bora, koje izgriza ili
pregriza.
• Ima petogodišnji razvoj; veće štete su
relativno rijetke, jer intenzitet pojave
uvelike ovisi o klimatskim čimbenicima
• . Osim borovim iglicama, hrani se još i
lišćem hrasta, topole, bagrema i bukve.
Grčica je poznata kao štetnik vinove
loze, ali može počiniti i veće štete
izgrizanjem korijenja na borovim
sadnicama.
Amphimallon
solstitialis L.

• Mali ljetni hrušt - roji se u drugoj polovini juna, a kornjaši se

hrane lišćem topole, bukve, graba, vrbe i pojedinih
bjelogorica; veću štetu čini nagrizanjem izboja borova
Plusia (= Autographa) gamma L.
P. gamma L.
Sovica gama
• Sovice pozemljuše imaju redovito dvije
generacije godišnje, a najveće štete u
pravilu počinjavaju gusjenice 2. generacije
koje su prezimile i glavno prežderavanje
čine u proljeće. Javljaju se periodički
masovno, i tada znaju počiniti veće štete.
Gradacija većinom završava pod utjecajem
prirodnih neprijatelja, od kojih su najvažnije
parazitičke gljivice. Čine posebnu skupinu
iz ove porodice leptira, a važne su kao
štetnici na kulturnom bilju, jer njihove
gusjenice počinjavaju najviše štete u
rasadnicima i na mladim kulturama.
• Zovu se pozemljuše jer se njihove gusjenice
preko dana zadržavaju najviše u površinskom
sloju zemlje, pod grudama ili u zemlji, gdje
nagrizaju korijenje i podzemne dijelove
biljaka. Po noći izlaze na površinu i nagrizaju
nadzemne dijelove - stabljiku, vrat korijena i
prizemno lišće. Vrlo su opasni štetnici
kulturnog bilja, dok su za šumarstvo od manje
važnosti. Ako u rasadniku nađemo gusjenice
pored sadnica u zemlji, treba odmah utvrditi
intenzitet zaraze i provesti mjere suzbijanja.
Sacchipantes viridis
• Sacchiphantes viridis - zelena smrčina uš
šiškarica. Ima dvogodišnji ciklus razvoja, pri
čemu stvara pet generacija. Prezimljuje u stadiju
ličinke obavijena rijetkom pređastom vunicom na
vršnim smrekovim pupovima. U proljeće se
razvija prva partenogenetska generacija - uš
temeljnica, koja je zelene boje i beskrilna. Na
donjoj strani izboja odloži 100-150 jaja. U
proljeće, iz ovih se jaja izlegu ličinke rasporede
po mladim jednogodišnjim izbojcima i započinju
sa ishranom. Zbog sisanja nastaje poremetnja
sokova i stvara se šiška, u kojoj se stvaraju
komorice.
• Ličinke koje preostanu napolju prije zatvaranja
šiške ugibaju, a u šiški se razviju krilate uši koje
napuštaju smrču koncem maja i odlaze na ariš,
gdje se smještaju na iglicama i odlažu jaja.
Ličinke koje se razviju iz tih jaja smještaju se na
koru grana i debla, prekrivaju navlakom voska i
prezimljuju. U proljeće završavaju svoj razvoj i
pretvaraju se u ženke koje odlože manji broj jaja
iz kojih se izlegu ličinke koje opet prelaze na
iglice ariša. Iz ovih se ličinki razvija četvrta, krilata
partenogenetska generacija, koje napuštaju ariš i
još ljeti prelaze natrag na smrču.
• Iz njihovih jaja formiraju se u jesen mužjaci i
ženke posljednje i jedine gamogenetske
generacije čije ženke nakon oplodnje odlože po
jedno jaje iz kojeg se razvija ličinka te prezimi do
slijedećeg proljeća kad se iz nje razvije nova uš
temeljnica (fundatrigena uš).
• Vrlo je rašireni štetnik koji napada prvenstveno
mlada,potištena stabla smrče, a ponekad i
vitalna, samostojeća stabla, kao i sastojine.
Smatramo ga prvenstveno problemom
rasadnika i to osobito u kontinentalnom
nizinskom području na staništima koja ne
spadaju u područje prirodnog pridolaska smrče.
Tamo zna načiniti znatne štete, prvenstveno
estetske naravi (božićna drvca).