Opasnosti u umi Kako je s toplijim i sunanijim vremenom poela sezona izleta u ume, na jezera, rijeke i planine, nije na odmet

podsjetiti se na odreene opasnosti koje vrebaju u naim bogatim prirodnim stanitima.

Krpelj (Ixodes ricinus) Krpelji su u prirodi rasprostranjeni vrlo iroko. Ima ih u naim umama, ali i uz polja u vrtovima, ivicama, okunicama. Javljaju se u veem broju u proljee i rano ljeto svake godine. Moe ih se susresti i u jesen no znatno rjee. Njihova brojnost varira od godine do godine zbog raznih initelja od kojih su neki poznati, a mnogi jo nepoznati. Na primjer, veoj brojnosti krpelja pogoduje blaga zima. Svojim ubodom krpelji kao to je poznato mogu na ljude prenijeti neke zaraze u naem podruju mogu na ljude prenjeti dvije bolesti: virusni krpeljni meningoencefalitis (KME, ili meningoencefalitis ranog ljeta, ili srednje-europski krpeljni meningoencefalitis) i infekciju uzrokovanu bakterijom Borrelia burgdorferi, poznatu pod imenom bolest Lyme (ili Lymeborrelioza, ili kronini migrirajui eritem (crvenilo koe). enku moemo prepoznati po crvenkastom polumjesenom zatku, za razliku od jednobojnih tamnije ili svjetlije smeih mujaka ili larvi.

Za izletnike je vano znati da se u doba svoje intenzivne aktivnosti, a to je proljee i rano ljeto, smjetaju na grmove i nisko raslinje do visine oko jednog metra, i tu na istaknutim vrcima granica rairenih noica ekaju da kraj njih proe neko toplokrvno bie (ivotinja, ovjek), kako bi se na njega neopazice prihvatili i pronali povoljno mjesto na tijelu gdje se mogu svojim otrim rilcem ubosti u kou i sisati krv. Krpelja treba skinuti uz pomo pincete (zgodna je kozmetika s ravnim vrhovima) dezinficirane alkoholom ili opaljene plamenom,

opreznim, smirenim potezanjem u raznim smjerovima hvatajui krpelja to blie glavi da se izbjegne gnjeenje zatka. U vrijeme glavne sezone krpelja (5.-7. mjesec) mislite na mogunost takvog susreta pri svakom boravku u prirodi. Za vrijeme boravka treba ako je mogue birati ire putove i izbjegavati provlaenje kroz gusti, a nositi radije odjeu od glatkih materijala. Dijelove odjee ne treba odlagati na grmlje. Nakon povratka kui, a nije na odmet pripaziti i na samom izletu, odmah treba sebe i druge (prvenstveno djecu) pregledati po cijelom tijelu, i ako se krpelj nae odmah ga odstraniti. Na taj nain otklonjen je najvei dio rizika koji nastaju ubodom krpelja.

Mi- mija groznica (Hemoragijska groznica) Radi se o bolesti s vruicom, oteenjem rada bubrega te drugim smetnjama, koji puta veoma tekoj, uz potrebu bolnikog lijeenja. Bolest je kod nas stalno prisutna razliitom uestalou od godine do godine.

Kao to joj i ime nagovjetava, vezana je uz izravan ili posredan dodir s malim divljim umskim glodavcima i njihovim izluevinama, mokraom, izmetom, a ee obolijevanje ljudi nastaje obino u godinama velike brojnosti tih malih glodavaca. Na brojnost mogu utjecati razni ekoloki imbenici meu njima prehrambeni, klimatski i drugi. Uzronik ove bolesti je virus iz skupine (rod) Hanta-virusa, rasprostranjenih u nekoliko svojih varijeteta (serotipovi, vrste) u raznim dijelovima svijeta. Virus prirodno krui i odrava se meu malim umskim glodavcima. Kod nas su to najvie ria voluharica (Clethrionomys glareolus) i utogrli mi (Apodemus flavicollis), a uz njih u manjoj mjeri i umski mi

(Apodemus sylvaticus), poljski mi (Apodemus agrarius) te livadna voluharica (Microtus agrestis). Ta infekcija za njih nije pogubna, no ini ih izluivaima virusa u okolinu, najvie mokraom i izmetom. Simptomi zaraze: visoka temperatura, jaka glavobolja, bolovi u miiima, posebno u leima i kriima, bolovi u donjim djelu trbuha, zamuenje vida, suzenje oiju, crvenilo koe posebno lica i vrata.

Kako se zatititi ?

uvati za vrijeme izleta svoju hranu i pie od glodavaca, ne ostavljati je izravno na tlu i sl. odravati higijenu ruku, oprati ih, obrisati vlanom maramicom i sl. prije jela izbjegavati piti vodu iz neureenih umskih izvora i lokvica, jer se njima koriste i umski glodavci izbjegavati odmaranje (leanje) izravno na umskom tlu, osobito na mjestima gdje smo vidjeli vie glodavaca ili njihove rupe ne loviti ili dirati (uginule) umske glodavce ili druge ivotinje

Muhara (Amanita muscaria) Otrovna gljiva bijelog i tvrdog mesa, bez izrazitog mirisa i okusa. Klobuk u poetku poluokruglast, kasnije spljoten, promjera 5-20 cm, prekriven jarkocrvenom ili naranasto crvenom koicom koja se lako skida. Mlada gljiva ima po klobuku neravnomjerno rasporeene bijele krpice.

Starije gljive imaju sitno naboran obrub i gladak rub. Trusite je sastavljeno od bijelih, gustih, irokih, trbuastih i razliito dugakih listia, a otrusina je bijela. Struak je bijeli, vitak i valjkast, u poetku pun, kasnije upalj. Visok 12-20 cm, promjera 1-2,5 cm, u gornjem dijelu

s njega visi bijeli, sitno naborani zaostatak zastorka. U donjem dijelu struak je gomoljasto zadebljao, s 2-3 reda bradaviastih izraslina koje su ostatak vanjskog ovoja.

Ludara (Boletus satanas) je vrlo otrovna gljiva bijelog mesa s mirisom rotkvice i neizrazita okusa. Klobuk gljive promjera je 8-20 cm, u poetku poluokruglasto ispupen i s podvijenim rubom, a kasnije jastuast i vrst. Isprva je fine, barunaste povrine, zatim gladak, bjelkast pa bijelo-siv sa zelenkastom nijansom.

U starosti ima prljavosmee pjege. Struak je kratak, vrst, tvrd i zdepast, zadebljao u donjem dijelu. ute je boje i prekriven crvenom mreicom. Zbog crvene mreice, vrlo guste u srednjem dijelu, struak izgleda crven.

Zelena pupavka (Amanita phaloides) je smrtonosno otrovna gljiva gdje se znakovi trovanja javljaju 6 do 27 sati nakon konzumiranja. U mladosti je zelena pupavka zatvorena u bijeli vanjski jajoliki ovoj, a donju stranu klobuka prekriva koasti zastorak. Struak i klobuk se izdiu s rastom gljive u ovoju i pritiskom rastrgnu vrh ovoja. Ostatak vanjskog ovoja zadri se uz donji dio zadebljala struka.

Klobuk je promjera 5-15 cm, u poetku poluokruglasto ispupen, kasnije spljoten i s glatkim rubovima. U razliitim je nijansama maslinastozelene boje, smee-zelen, ut ili bijel, u sredini obino tamniji. Listii trusita su bijeli, gusti, iroki i razliito dugaki, a kod mlade gljive prekriveni bijelim zastorkom. Otrusina je bijele boje. Struak je vitak i stupast, bijel do svijetlout, gore je ui. Njegov je donji, gomoljasto zadebljali dio okruen bijelom koastom ljuskom koja lei duboko u zemlji i teko se uoava. Ostatak bijelog ili ukastog koastog zastorka na struku je gladak ili sitno naboran, a ispod njega su na struku zelenkaste poprene "cik-cak" pruge. Struak je u poetku pun, a kasnije upalj.

Tisa (Taxus baccata) smrtonosno otrovna crnogorina vrsta koja je samonikla kod nas. Raste pojedinano ili u skupinama, kao crnogorini grm ili kao nisko drvo, ali isto zna narasti do 15 metara visine, a deblo dosegne i preko 1 metra u promjeru. Nalazimo ju na osojnim (sjenovitim) mjestima, u pojasu bukovih i bukovo-jelovih uma, nije neobino i da tisa naraste i na prisojnim (osunanim) mjestima., ali je zbog lijepa rasta i tamnozelenih iglica cijenjeno parkovno drvo koje dobro uspijeva u gradskim uvjetima.

U osuenim sjemenkama tise ima blizu 1 %, a u listovima i do 1,7 % otrovnog alkaloida taksina koji djeluje smrtonosno. Neotrovan je jedino arilus, vanjski dio crvene bobice (sjemeni ovoj). Ptice se rado hrane crvenim sjemenim ovojima koji su soni, sluzavi i slatki. Mogu ih jesti i ljudi, ali treba paziti da se ne proguta otrovna i gorka sjemenka.

Brljan (Hedera helix) otrovna viegodinja drvenasta zimzelena biljka, koja se penje uz drvee, kamenje, zidove i druge razliite podloge, za koje se privruje naknadno razvijenim (adventivnim) korijenima, koji ne uzimaju hranu od ivog stabla ve im ono slui kao oslonac stabljike. Moe narasti i do 30 metara. Javlja se na vlanim i humusnim zemljitima, ali dobro podnosi i kamenita i vapnenasta tla, voli vlaan zrak. Odlikuje se koastim zimzelenim listovima koji su dugi 50-100 mm srcolikog oblika spiralno rasporeeni.

Svi dijelovi brljana su gorkog okusa i otrovni. U prolim je vremenima brljan bio simbolom plodnosti i besmrtnosti. Razlog tome vjerojatno je injenica to je iznimno otporan i ostaje zelen tijekom cijele godine.

Bljut, kuka (Tamus communis L.) vrlo otrovna rairena povijua koju susreemo po umama, poljima i vlanim mjestima. esto se penje i ovija uz bukve i drugo drvee, uz razno grmlje i ivice. Trajna je biljka penjaica s jestivim, mladim, tankim izdancima i stabljikama. Plod dozrijeva tijekom ljetnih mjeseci, crven je, bobiast i vrlo otrovan. U sebi sadri 3-5 sjemenki, a 4 do 6 bobica ine grozd.

Jestivi izdanci kuke imaju blagi diuretiki uinak, plodovi su otrovni. Korijen kuke se upotrebljava pri lijeenju reumatskih bolesti, ali pri uporabi treba biti vrlo oprezan jer moe "spaliti" kou.

Bunika (Hyoscyamus niger) vrlo otrovna u veim koliinama moe izazvati i smrt. Raste kao korov na zaputenim mjestima, na neobraenim poljima, uz putove i ograde, na tlu s obiljem nirata. Moe narasti do 1 metra visine, s jednostavnom ili razgranatom stabljikom. Listovi su duboko nazubljeni. Ima ukaste cvjetove s mreastim ljubiastim ilama na laticama. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Povrina cijele biljke je vunasta i ljepljiva, neugodna mirisa. Plod je sona, crna, sjajna vrlo otrovna boba (smrtna doza kod djece je 3-4 pojedene bobe, a kod odraslih 10-15 boba).

Zbog sadraja otrovnih alkaloida bunika izaziva egzaltacije, halucinacije i delirij, a otrov se moe apsorbirati i kroz kou. Prvi, najtipiniji simptom djelovanja tropanskih alkaloida privremeni je gubitak pamenja. Kao otrovna i opasna biljka bila je poznata jo u starom vijeku. U srednjem se vijeku rabila za umirenje i uspavljivanje (zbog relativno visokog sadraja skopolamina).

Crvena bazga (Sambucus racemosa) otrovan je listopadni grm, debelih izbojaka potpuno ispunjenih irokom srikom. Najee raste na istinama, sjeinama i opoarenim povrinama voli dosta svjetla, vlanu i propusnu zemlju a javlja se i u pojasu mjeovitih uma bukve i jele. Kora joj je riasto siva i raspucana. Naraste do 5 metara visine sa razgranatom kronjom. Listovi su neparno perasti sa 5-7 listia. Cvate u 5. i 6. mjesecu. Plodovi su svijetlocrveni, oraii dosta slini onima crne bazge sadre sjemenke koje su otrovne.

I plodovi crne bazge sadre otrovne tvari no one se termikom obradom neutraliziraju. Konzumacijom proizvoda od bazge kao to je sok ili aj doprinosi se poboljanom vidu i potie imunoloki sustav.

Imela (Viscum album L.) otrovan je zimzeleni, 0,5-1 m visoki grm koji kao poluparazit raste u kronjama drvea i moe parazitirati na kronjama vie od 50 razliitih vrsta crnogorinog i listopadnog drvea. Neprave bobe su kuglaste, 6-9 mm u promjeru, sone, bijele ili ukasto bijele boje koje dozrijevaju od studenog do sijenja. Sadre jednu zelenkastu sjemenku obavijenu sluzavom i ljepljivom masom i otrovne su.

Otrovna tvar je alkaloid viskotoksin koji djeluje nadraujue na sluznice ali se ne resorbira u probavnom traktu. Stupanj otrovnosti plodova ovisi o vrsti drva na kojem imela parazitira. Ekstrakti imele u medicini se koristi za pripremu vie vrsta lijekova.

Kurika (Evonymus europaea L.) otrovna oko 2-3 m visok listopadni grm, a moe izrasti i kao drvo do 6 m visoko. Raste od nizinskih do gorskih podruja na rubovima uma, u umama, po ivicama, poljima i stijenama, uz rubove potoka i rijeka. Doivi starost i do 80 godina. Vrsta je koja voli rastresita, neutralna, humusna, vlana i svjea tla. Dobro uspijeva u djelominoj zasjeni - poluskiofit.

Plodovi su visei, crveni, 10-13 mm dugi tobolci sa 4 pretinca. Dozrijevaju u rujnu i listopadu, kada se raspucavaju, izbacujui iz svakog pretinca po 1-2 jajaste sjemenke obavijene naranasto-crvenim arilusom. Plodovi kurike su otrovni, kao i cijela biljka. Najvie otrovnih sastojaka je u sjemenci. Zbog lijepog izgleda esto se koristi u hortikulturalne svrhe.

Kalina (Ligustrum vulgare L.) otrovan listopadni grm koji naraste do 5 m visine, a moe se nai pojedinano ili u manjim skupinama u umama i ikarama, uz putove i rubove uma, ali i u vrtovima i parkovima. Listovi su duguljasto eliptini, dugi 3-6 cm, cvjetovi mirisni, bjelkaste boje cvatu u lipnju i srpnju.

Bobe poinju sazrijevati krajem ljeta, a esto na granama i prezimljavaju. Plodovi su gotovo crne boje, gorkog okusa i otrovne, zbog saponozoida kojeg sadri u sebi. nadrauju kou, sadre kapilarni otrov, konzumirane u veoj koliini izazivaju eludane tegobe, greve, zatajivanje cirkulacije.

Petrov kri (Paris quadrifolia L.) veoma otrovna trajna zeljasta biljka koja u gornjem dijelu nosi obino po 4 velika, eliptina, unakrsno poloena lista. Plod je jedna okruglasta ili jajasta sivkastoplava, sjajna i sona boba promjera 10-15 mm, koja dozrijeva u srpnju ili kolovozu, na vrhu izmeu 4 uska, iljasta listia.

Veoma je otrovan, neugodnog, bljutavo slatkastog okusa, a ve dvije ili tri pojedene bobe mogu izazvati ozbiljna trovanja. Razni pripravci petrovog kria se koriste u medicinske svrhe.

Velebilje (Atropa belladonna L.) vrlo otrovna biljka rasprostranjena u naim brdskim i planinskim predjelima. Raspoznaje po obliku i rasporedu listova - u svakom prljenu grane nalaze se po dva jajolika lista, jedan mali, a drugi veliki. Cvjetovi su pojedinani i nalaze se u pazuhu listova, a cvate tijekom cijelog ljeta, a plodovi su vrlo lijepe, kao vinja krupne bobice.

Bobica je viesjemena, sona kiselkasto-slatka, ukusna (ali vrlo otrovna), veliine vinje; ima tamnoljubiast sok. S donje je strane bobica obloena zelenom petozubom aicom. Sjemenke su okruglaste, tamne i sitne.

urevak (Convallaria majalis) vrlo otrovna raste u svjetlijim listopadnim i mijeanim umama, u ikarama i na krevinama a esto se sadi u vrtovima kao ukrasna biljka. Crveni plodovi urica sazrijevaju u rujnu i susreu se razmjerno rijetko. Kuglasti su, promjera oko 8 mm, a sadre naranasto meso i 2-6 kuglastih sjemenki. Bobice su vrlo otrovne, kao i ostali dijelovi biljke jer sadre heterozide koji djeluju na rad srca.

Otrov uzrokuje muninu, vrtoglavicu, povraanje, bolove u ustima i trbuhu, dijareju i greve. Nakon dodira cvijeta, stabljike ili korijena ove biljke, potrebno je oprati ruke kako ne bi dolo do trovanja. Koristi se u slubenoj medicini za pripravljanje velikog broja lijekova.

Mrazovac (Colchicum autumnale) vrlo otrovna viegodinja lukoviasta zeljasta biljka, visoka do 25 cm koja raste na vlanim livadama. Cvjetovi koji rastu izravno iz gomolja su svjetlo ljubiaste boje, slini afranu, i cvatu krajem ljeta i poetkom jeseni. Listovi su mesnati intenzivno zelene boje, izbijaju u rano proljee duguljasti, iroki 3-7 cm, i dugi do 26 cm. Svi dijelovi biljke su otrovni, a posebno sjemenke.

Simptomi trovanja su: grebanje u grlu, tekoe sa gutanjem, munina itd. Ekstrakti mrazovca koriste se u novijoj medicini za lijeenje karcinoma.

Medvjei luk (Allium ursinum) ljekovita vrsta samonikle jestive biljke roda Allium i srodna s lukom i enjakom. Hrvatski narodni nazivi su i crijemu, srijemu, divlji luk, umski luk. Koja raste u vlanim listopadnim umama, dolinama i uz potoke do 1900 metara nadmorske visine. Viegodinja biljka, visoka 20 do 25 cm s duguljastom podzemnom stabljikom, obavijenom bijelom i prozirnom koicom, iz koje izbijaju duguljasti i pljosnati listovi. Stabljika je uspravna, neto uglasta i bez listova i na njoj se razvijaju u glaviastim cvatovima mnogobrojni bijeli cvjetovi zvjezdanog oblika. Kako se kod medvjeeg luka nikad ne razvijaju mlade lukovice, njegovo se razmnoavanje vri samo putem sjemena koje je crne boje i kojeg najveim dijelom raznose mravi.

Smatra se da povoljno djeluje u lijeenju arterioskleroze, visokog krvnog pritiska i na niz eluanih i crijevnih tegoba, te bolesti jetre. Uzimanje ekstrakta medvjeeg luka pokazalo se korisnim u terapiji mnogih bolesti dinog sustava (bronhitis, astma i dr.).

Razlike: urevak (Convallaria majalis), Mrazovac (Colchicum autumnale), Medvjei luk ( Allium ursinum)

Pogreka, koja se neiskusnim beraima moe desiti veoma lako. Posljednjih godina, od kada medvjei luk kao izuzetno moan antioksidans, postaje sve popularniji, ovakve greke postaju sve ee.

Stanite Za razliku od otrovnog mrazovca, koji raste uglavnom na vlanim livadama i panjacima, medvjei ete luk pronai u sjenovitim i vlanim listopadnim umama, uz rubove ume i meu grmljem gdje raste u veim skupinama. Meutim, samo stanite nije najpouzdanije za procjenu radi li se o medvjeem luku ili mrazovcu jer se ponekad i u stanite medvjeeg luka mogu uvui jedinke mrazovca te postoji ansa da berui medvjei luk uberete i pokoji list mrazovca pogotovo stoga to su listovi vrlo slini.

Listovi: kod listova je neto kompliciranije, jer su veoma slini. Osnovna razlika je da jedino listovi medvjeeg luka kada se protrljaju imaju karakteristian miris na bijeli luk! Listovi medvjeeg luka su eliptino-lancetasti, zailjenog vrha, intenzivne zelene boje, koji se pri bazi suavaju u dugu peteljku. Najee ih ima po dva do tri. Listovi urevka su eliptini, iri nego kod medvjeeg luka, zailjeni na vrhu, tamno zeleni, pri bazi se zavravaju kratkom peteljkom koja obavija drugi list. Najee ih ima dva , rjee tri. Listovi mrazovca su prizemni, izdueno lancetasti, javljaju se u proljee. Uvijek ih ima nekoliko.

Cvjetovi: to se cvjetova tie, tu se u ovom sluaju nikako ne moe pogrijeiti! Osim oigledne razlike u izgledu, medvjei luk i urevak cvjetaju u rano proljee, a mrazovac u jesen.

Meutim, najlake ete medvjei luk prepoznati tako to e vas, kada se naete u blizini njegovog stanita, zapuhnuti onaj miris karakteristian za bijeli luk i upravo je va osjet njuha ono na to se pouzdano moete osloniti pri branju ove biljke.

Uberite biljku za koju smatrate da je medvjei luk zajedno s lukovicom, protrljajte je malo meu prstima i pomiriite. Ako ne mirie snano na bijeli luk, operite ruke u toploj vodi sa sapunom nekoliko puta i nipoto ne konzumirajte biljku koju ste ubrali.

Prva pomo Isprva se preporuuje ne gubiti vrijeme analizom o kojoj se biljci radi, ve odmah izazvati povraanje, olakati ga pijenjem jedne do dvije ae mlake, zasoljene vode ako to ine odrasle osobe. Ishod sluaja najvie ovisi o poduzetim mjerama, to prije treba sprijeiti upijanje otrova. Nakon povraanja otrovanoj osobi se daje mnogo tekuine, a taj se nain ne primjenjuje kod osoba koje su u grevima ili bez svijesti. Dalji je korak ispiranje eluca, to se obavlja u zdravstvenoj ustanovi. Osim izazivanja povraanja i ispiranja eluca, kod trovanja svim vrstama otrovnih biljaka pomo su i sredstva za ienje ako se ne pojave proljevi. U obzir dolaze i ricinus, gorka sol, praak bijele gline, topli napici, hladni oblozi na glavu, leanje, ugrijavanje tijela i odmor. Ostala i sigurna pomo bit e pruena u zdravstvenoj ustanovi jer otrovi u organizmu mogu ostaviti razliite posljedice.