Četinarske/Zimzelene

šume

Afan Ćudić VIII-1

Četinarske ili zimzelene šume

 Najzastupljenija vrsta drveća u

četinarskim šumama su
četinari.
 Četinari su golosjemenjače
jihe unaju igličasto lišće –
četine (iglice).
 Svoje listove zadržavaju cijelu
godinu, pa otuda i naziv
zimzeleno drveće.
 Četinarske šume dijelimo na:
- tamne i
- svijetle
Tamne četinarske šume
 Obrazovane su iz rodova:
- Smrča - Picea,
- Kanadska čuga - Tsuga,
- Američka duglazija - Pseudotsuga
 Specifičan način grananja, gust raspored grana i četina, pa slabije se propušta
svjetlost do šumskog tla
Svjetle četinarske šume
 Dominiraju borove šume (Pinus)
 Raspored grana i četina je takav da prolazi velika količina svjetolosti do
šumskog tla. Time je gušća vegetacija u nižim slojevima.
 Oblik krune

Piramidalan Loptast
Rasprostanjenost četinaskih šuma
 Četinarske šume rastu na sjevernoj
Zemljinoj polulopti, Skandinaviji,
Rusiji i Kanadi.
Tu se nazivaju tajge ili tamne
četinarske šume.
Pokrivaju 11 % ukupne kopnene
površine Zemlje
 Idući više ka jugu četinarska
vegetacija ustupa mjesto drugim
zonalnim tipovima vegetacije.
 U južnim dijelobivima Zemlje
susreću se na većim nadmorskim
visinama. U našoj zemlji rastu na
nadmorskoj visini iznad 1000
metara.
Karakteristike područja četinarskih šuma

Klimatske prilike u kojima su rasprostranjene četinarske šume odlikuju se:

 Umjerenim ljetima, a oštrim zimama
 Temperature mogu ići od +19 °C do -52°C
 Najviše 4 mjeseca imaju temperaturu preko 10 °C stepeni
 Relativno velike količine snijega
 Mogu nastanjivat i lošije zemljište: pjeskovito, siromašno kiseonikom
(močvare)
Spratnost četinarskih šuma
 Zbog stalnog posjedovanja igličastih listova,četinarsko drveće
slabije propušta svjetlost do šumskog tla. Zbog toga je spratovnost
u ovim šumama slabije izražena nego u listopadnim šumama.
 Također, niske temperature u toku zime ne pogoduju razgradnju
opalih četina, a time ni razvoju biljaka i životinja koje čine
prizimne spratove ovih šuma. U tamnim četinarskim šumama mogu
se izdvojiti tri nadzemna sprata:
 1. Sprat drveća
 2. Sprat grmova i šiblja
 3. Prizemni sprat biljaka.
1. Sprat drveća (proizvođači)

• Naša najraširenija četinarska drveća su: smrča, jela i bor.

•Iako pripadaju istoj porodici(Pinaceae) nekada je teško
međusobno razlikovati smrču, jelu i bor.
•Iako su dio iste porodice, pripadaju različitim rodovima.
orastablaje
RAZLIKA IZMEĐU SMRČE, JELE I BORA

 Smrča – Rod
Picea obuhvata
35 vrsta i dostiže
visinu 20-60

javljajuse
metara.
Krošnjaje
piramidalnog
oblika, a kora
stabla je gruba i
kako drvo stari
javljaju se
brazde.
 Jela – Rod Abies sadrži
oko 50 vrsta i može
biti visine od 10-80
metara. Krošnja je u
vidu piramide, a
grane i listovi
sakrivaju smolasto i
glatko stablo.
 Bor–Postoji između
105-125 vrsta roda
Pinus,oni mogu biti od
3-80 metara
visoki.Krošnja može
biti otvorena i
zaobljena,a može biti
i trouglasta. Stablo je
kod mladog drveća
glatko,ali kasnije kora
postaje hrapava i
izbrazdana.
 Smrča –Grane padaju
prema dole, a grančica
je hrapava kada iglice
otpadnu, jer na njoj
ostaje petiljka u kojoj su
se iglice nalazile.
 Iglice smrče su
četvorougaone i nalaze
se na grančici
pojedinačno.
 Jela –Grane su
uspravne, a kada se
otkine iglica, na bazi
iglice ostane jedna
pločica, dio kore, pa
je grančica glatka.
 Iglice jele su
pljosnate i imaju
dvije bijele pruge sa
donje strane.
 Bor -Granesu uspravne,
grančica bez iglica je
hrapava.
 Iglice se nalaze združene
u čuperku. Može ih biti 2
do 8 u čuperku.
 Iglice su tanke, nitaste i
glatke
 Smrča – šišarke vise sa grana na dole.
 Jela – šišarke se nalaze uspravno na granama.
 Bor – šišarke su postavljene horizontalno ili okrenute prema
dole.
 2.Sprat grmlja

 Veoma siromašan sprat.

 Zastupljen uglavnom na
rubu šume ili na šumskim
čistinama gdje ima više
svjetlosti.
 Čine ga borovnica, malina,
kupina, brusnica.
 Borovnica (latinski: Vaccinium myrtillus)
biljka je iz porodice Vaccinium. Spada u
vrstu divljeg voća i značajan je dio u
ishrani nekih vrsta divljači. Cvjetovi su
hermafrodični, to jest sadrže i tučak i
prašnike (muške i ženske organe potrebne
za razmnožavanje). Pčele mogu da
pomognu oprašivanju, ali nisu neophodne.
Borovnica je u mogućnosti da opraši samu
sebe.
 Borovnica je maleni višegodišnji grm. Neki
primjerci mogu opstati i do 15 godina.
Naraste od 10–60 cm, rijetko do 90 cm.
Ima zeleni korijen, koji izbija iz rizoma.
Listovi su joj od 1–3 cm dugi, ovalni ili
eliptični. Listopadna je biljka, novi listovi
izbijaju krajem aprila i početkom maja, a
opadaju krajem septembra do oktobra.
Biljka cvjeta u maju i junu, a plodovi
sazrijevaju u julu i augustu. Plod je plavo-
crna boba, sočna i sa mnogo sjemenki.
Borovnica voli kiselo zemljište. Može da
raste i na nadmorskim visinama i preko
2000 metara.
 Malina (lat. Rubus idaeus) je
vrsta biljke roda Rubus. Ponekad
ju zovu himber (nje. Himbeere).
Raste na nadmorskoj visini od
400 do 800 m.
 Malina je višegodišnja samonikla
biljka i ima zeljastu stabljiku.
Grm naraste i do 250 cm u
visinu. Listovi su složeni od 3 do
7 listića i perasto sastavljeni.
Plodovi su zbirni, najčešće
crvene boje, jako su ukusni za
jesti, a beru se posve zreli.
Sjemenke su svjetlosmeđe,
mrežasto naborane, a najčešće
ih raspršuju ptice. Cvjetovi su
bijeli.Rasprostranjena je u
Europi i sjevernoj Aziji. Raste na
rubovima šuma gdje je veća
vlažnost zraka. Ima ljekovita
svojstva i koristi se za pravljenje
mnogih proizvoda. Raste od
sredine ljeta do sredine jeseni,
a cvate od svibnja do lipnja.
 Kupina je naziv za nekoliko vrsta
biljaka penjačica iz roda Rubus
iz porodice ruža (Rosaceae).
Kupine mogu narasti 50-300 cm
u visinu. Stablo im je manje-više
pokriveno trnjem i mjestimično
odrvenilo. Bodlje služe za
penjanje, ali i kao obrambeni
mehanizam protiv životinja koje
se hrane lišćem kupine. Cvjeta
od lipnja do kolovoza. Nakon
toga, iz svakog pojedinačnog
cvijeta razvija se sitni
jagodičasti plod crvene boje,
koji kasnije potamni do
tamnoplave i skoro crne boje.
 Brusnica je naziv za nekoliko vrsta biljaka
(grmova) iz roda Vaccinium, većinom iz
podroda Oxycoccus; to su Vaccinium
oxycoccos, Vaccinium macrocarpon,
Vaccinium microcarpum i Vaccinium
erythrocarpum. Vrsta Vaccinium vitis-idaea
ne pripada podrodu Oxycoccus, nego podrodu
Vaccinium, ali smatra se brusnicom.
Uglavnom, vrste daju crvene plodove i raste
po više kontinenta sjverne polutke, no
Vaccinium macrocarpon i Vaccinium
erythrocarpum su endemični samo sjevernoj
Americi. Kod nas raste samo Vaccinium vitis-
idaea, u Gorskom Kotaru i na Velebitu, ali je
znatno rjeđa od borovnice.

 Plodovi brusnice su bogati različitim zaštitnim

tvarima, sadrže minerale, vitamin A, vitamin
C, kalij i biljna vlakna. Spominje se kao
prirodni antibiotik. Crvena tvrda bobica zbog
veće količine vitamina C ima kiselkast okus.
Brusnica ima izdanke duljine 1 do 2 metra, uz
izdanke dužine 20 cm na kojima su cvatovi i
kasnije plodovi. Izdanci su drvenasti, lišće je
tamno zeleno, zimi u fazi mirovanja je lišće
crvenkasto. Sve vrste sadnica su dugovječne,
a nasadi brusnica traju 30 i više godina.
3. Prizemni sprat (proizvođači)

 Sprat koji dobija najmanje svjetla.

 U njemu se nalaze cecelj, mrtva kopriva,bekica, petrov krst,
paprati –slatku paprat,bujad, jelenak, crvotočine, mahovine,
lišajeveitd.
 Proizvođaći ovog sprata su se prilagodili obavljanju fotosinteze
pri maloj količini svjetlosti.
 Cecelj (lat. Oxalis), veliki biljni rod dvosupnica
iz porodice ceceljevki (Oxalidaceae), red
ceceljolike (Oxalidales). Vrste roda cecelja, ima
ih preko 520 vrsta,[1] su jednogodišnje raslinje,
trajnice, polugrmovi i vazdazeleni grmovi
rašireni širom svijeta, osim polarnih krajeva.

 Latinsko ime roda dolazi od grčke riječi oxys

(oštar, kiseo), zbog okusa listova bogatih
oksalnom kiselinom. Kod šumskog cecelja jestivi
su mladi listovi i peteljke. U Hrvatskoj je
poznato nekoliko vrsta, među kojima šumski
cecelj, rožičasti cecelj, europski cecelj (Oxalis
dillenii), cecelj žuti, priklonjeni cecelj,
četverolisni cecelj i još neki.
 Mrtva kopriva (medić, lat. Lamium nom. cons.), rod
od oko 30 vrsta[1] jednogodišnjeg raslinja i trajnica
iz porodice Lamiaceae. Tipični je rod koji je
porodici dao ime

 U Hrvatskoj raste nekoliko vrsta, među kojima

bijela mrtva kopriva (L. album), mala ili obuhvatna
mrtva kopriva ili širokolisni medić (L. amplexicaule),
žuta mrtva kopriva (L. galeobdolon), garganska
mrtva kopriva (L. garganicum), pjegava mrtva
kopriva (L. maculatum), velika mrtva kopriva (L.
orvala), grimizna mrtva kopriva (Lamium
purpureum) i još neke.

 Nekadašnji rod Lamiastrum, također je poznat kao

mrtva kopriva, a njegova jedina vrsta uklopljena je
u rod Lamium, L. galeobdolon (L.) L.
 Šumska bekica (Luzula sylvatica (Huds.)
Gaudin) je trajna zeljasta biljka iz
porodice sitova (Juncaceae). Stabljika je
uspravna, debela, kruta i snažna, visoka
30-90 cm. Podanak je horizontalan,
karatk i debeo. Listovi su vazdazeleni,
linearni, dugi 10-30 cm, široki oko 1 cm,
svijetlozeleni, sjajni, ušiljeni, paralelne
nervature, na rubovima imaju duge bijele
dlake. Cvjetovi su dvospolni, dugi 3-4
mm, skupljeni po 3-5 u rahle paštitaste
cvatove duge 5-15 cm na vrhu stabljike.
Šest listića ocvijeća crvenkastosmeđe je
boje i na rubu bijelo, kožastog ruba i
ušiljeno. Prašnika ima 6. Plodnica je
jednogradna, nadrasla, sadrži 3 sjemena
zametka. Cvate od travnja do lipnja.
Plod je okruglasti tobolac koji sadrži 1-3
tamnosmeđe sjemenke.
Potrošači četinarskih šuma

 Smrčev potkornjak
 Krstokljun
 Škanjac mišar
 Tetrijeb
 Ris
 Medvjed
 Vuk
 Lisica
 Divlja svinja
 Potkornjaci (Scolytinae), potporodica kukaca iz
reda kornjaša (Coleoptera). Nekada se smatralo
da čine samostalnu porodicu Scolytidae, koja se
danas pod imenom Scolytinae, vodi kao
potporodica porodice pipa (Curculionidae)

 Šumari ove kukce vode kao najznačajniju

porodicu šumskih-štetnika. Valjkastog u
okruglastog ili jajolikog tijela, vličine 1-8
milimetara, crne ili smeđe boje. Glava im je
kratka i uvučena pod vratni štit kao i ticala.
Gornja čeljust kratka i čvrsta, sposobna da
griženje i bušenje drveta.

 Život provode ispod kore drveta, uglavnom na

deblu, a rjeđe na granama, pa se otuda i nazivaju
potkornjaci. Po načinu ishrane i štete koju čine
vrlo su rijetko polifagni, i poglavito su
opredjeljeni na jednu vrstu drveta (monofagni) ili
oligofagni, odnosno hrane se s više vrsta drveta
koje pripadaju istoj biljnoj porodici.
 Krstokljun (lat. Loxia curvirostra) je vrsta
ptice pevačice iz roda krstokljuna (lat. Loxia).
Naseljava četinarske šume u Evropi, severnoj
i srednjoj Aziji, u delovima severne Afrike,[2]
kao i delovima Severne Amerike.
 Krstokljun dostiže dužinu od 15 do 17
centimetara i težinu od 43 do 57 grama.
Osnovna karakteristika krstokljuna je kljun
koji je izdužen i na vrhovima zakrivljen
(gornji i donji deo kljuna se ukrštaju),
zahvaljujući čemu može lako da dopre do
semena četinara, koje vadi iz šišarki. Ima
veliku glavu i jake noge. Perje mužjaka je
crveno ili riđe, na donjem delu stomaka
svetlo sivo. Perje ženki je žutozelenkasto i
sivo. Krila i rep su smeđi. Mladunci su sivkasti,
a jednogodišnji mužjaci su narandžastožuti.
Postoji veliki broj varijeteta, koji se razlikuju
po oglašavanju, veličini i obliku kljuna.
 Škanjac (lat. Buteo buteo), poznat i kao škanjac mišar, je ptica grabljivica iz
porodice jastrebova (Accipitridae).
 Škanjac je, nakon vjetruše, druga najrasprostranjenija ptica grabljivica u Europi.
Na sjeveru Europe i po Rusiji je selica te se tamo dolazi samo gnijezditi, dok je u
ostalim dijelovima Europe stanarica. Nalazi ga se na raznim staništima, od šume i
rijetko pošumljenih područja preko obrađenih površina do vlažnih staništa kakva
su tresetišta i cretovi. Živi na rubovima šuma, gdje gradi gnijezda.
 Srednje veličine i raznolike boje perja koja se može kretati od tamnosmeđe do
skoro potpuno bijele. Smeđi primjerci su karakteristični po velikim bijelim
mrljama s gornje strane krila. Duljina tijela se kreće od 51-57 centimetara, a
raspon krila mu je od 110-150 cm. Težak je do 1 kg. Velika krila i širok kratak rep
su prilagodba za jedrenje na zračnim strujama (termalima). Ženke su u pravilu
nešto veće od mužjaka. Noge su mu kratke sa snažnim kandžama.
 Škanjac obično vreba s povišenog položaja (stupovi uz cestu, telefonski stupovi,
stabla) a kad ugleda potencijalnu žrtvu laganim zamasima krila uzima zalet i
potom se obrušava. Može ga se vidjeti i kako lebdi iznad jednog mjesta na livadi
ili njivi, čekajući da se pojavi plijen. Isto tako, može ga se vidjeti kako hoda po
zemlji, tražeći kukce i crve. Sluh mu je vrlo istančan i njime također otkriva
plijen. Hrani se uglavnom malim sisavcima, ali zna loviti gmazove, vodozemce,
kukce, beskralježnjake, mlade ptice,voluharice, miševe i gujavice. Ponekad se
hrane i strvinama, što dovodi do toga da ih optužuju za napade na malu janjad.
Škanjac mišar
 Tetrijebi (lat. Tetrao) su rod šumskih ptica iz reda
kokoški (Galliformes) koji obuhvaća četiri vrste.
Znanstvena zajednica nije jedinstvena o statusu porodice,
pa se tako u starijim sistematikama svrstava u porodicu
Tetraonidae, dok ju danas veći dio zajednice smatra
potporodicom (Tetraoninae) porodice fazanki,
Phasianidae.

 Tetrijebi uglavnom naseljavaju vrhove planina. Ženke

tetrijeba imaju perje crvenkastostosive boje s crnim
prugama, dok su mužjaci različito obojeni i imaju znatno
bogatije perje. Nastanjuju najčešće mirnija staništa, a
hrane se pupoljcima, sjemenkama, šumskim voćem,
različitim vrstama kukaca i sl.
 Dužina tijela im je do 1,30 m (uz dodatak repa
od 11 do 25 cm), a u ramenima su visoki oko 65
cm. U srednjoj Europi, ovisno o području gdje
žive, prosječno su teški od 20 do 26 kg (krajnje
vrijednosti su 12 do 37 kg). Ženke su s
prosječnom težinom od 17 do 20 kg (krajnosti
su 12 do 29 kg) osjetno lakše od mužjaka.
Zajedničko svim vrstama risova su šiljaste uši s
čuperkom dlake na vrhu i kratak rep. Krzno im
je žućkasto do sivo smeđe i često prošarano
tamnijim pjegama ili prugama. Šare ovise o
okolišu i od područja do područja su različite.
Ova vrsta ima izražene čuperke duže dlake na
obrazima. Imaju vrlo oštar vid i istančan sluh
koji im omogućavaju da lako otkriju plijen.
Smeđi medvjed
Vuk
Lisica
Divlja svinja
 Mnogi insekti i drugi beskičmenjaci preživljavaju tako što se
zavuku u najdublje dijelove zemljišta, stijena ili stabala gdje
čekaju toplije vrijeme.
 Druge životinje, npr. medvjed,skupljaju velike količine hrane
u obliku rezervnih masti ispod kože kao potkožno salo.
 Te životinje, sa potkožnim salom,su sveli su svoju aktivnost
na minimum preko zime,tako što padaju u zimski san.