Glasnik zatite bilja 6/2008

Ivandija T.1
Struni rad

AUTOHTONE VINSKE SORTE

Saetak
Povijest vinograda i uzgoja vinove loze u Hrvatskoj protee se od davnina, jo prije
Kristova vremena. S obzirom da se Hrvatska nalazi u zoni s povoljnim uvjetima za uzgoj
vinove loze te ima razliite klimatske uvjete, velika je raznolikost kultivara, od kojih su
neki specifini za nae podruje, pa je utvreno da su to nae autohtone sorte.
U drugoj polovici 19. stoljea, dolaskom amerikih bolesti i filoksere, dolazi do
propadanja vinograda, a s time i do velikog broja autohtonih sorti. To nestajanje se
nastavlja i danas, ali je uzrokovano mnogim drugim razlozima meu kojima su nedovoljna
briga i nepostojanje nacionalne politike kojom bi se potaknula revitalizacija nekih
vrijednih sorti. Najvaniji znanstveni i struni rezultati pokazali su da se u Hrvatskoj
moe pronai veliki broj autohtonih sorti (oko 130), ali su u ovom radu opisane samo
neke.
Kljune rijei: vinova loza, autohtona sorta, vino.

Poip bijeli
Autohtoni je kultivar otoka Korule, gdje je najvie rasprostranjen. Ima ga jo na
Mljetu i Lastovu. Poip je jedno od najstarijih i najcjenjenijih izvornih sorti bijelog
groa. Kao prvo hrvatsko bijelo vino ve je 1967. zatieno i proglaeno vrhunskim.
Sorta je izraene bujnosti, grozd srednje velik i velik, piramidalan, teine 150-200 g,
dozrijeva u II. razdoblju, trai propusna, najradije pjeskovita tla i poloaje zatiene od
vjetra, s obzirom da su mu mladice krhke i lako lomljive. Rodnost dobra, vino kvalitetno,
s izraenim sortnim karakteristikama.

Poip je sorta bijelog groa velike sposobnosti nakupljanja sladora pa je u prolosti

vjerojatno, uz neke druge sorte sluila i u proizvodnji desertnog vina proeka. Reguliranjem
vremena berbe mogu se ouvati ugodne, po sadraju zadovoljavajue kiseline.

Vino je zlatno, svijetloute boje, kristalne bistroe, jakog alkohola (12-13%), izraene
sortne arome, odlikuje se punoom. Umjereno poviena i stalna kiselost ini ga uvijek
svjeim te zahvalnim za uvanje i arhiviranje. Znalci e ga prepoznati po karakteristinu
mirisu osobito izraenu pri hladnoj fermentaciji. Bouquet mu je kolovan i elegantan,
u njemu su suene marelice i suhe smokve isprepleu s notama prosuenosti, borovom
smolom i mirisnou mokroga morskoga kamenja. U ustima je suho, toplo, mesnato
1
Tomislav Ivandija, dipl.ing.agr

117
i sono. Snano svakako da, ali nipoto
teko. Hrskava svjeina vodi nas do kraja, do
pikantnog dugog zavretka s okusom tostiranih
badema.

Bogdanua bijela
Autohtoni je kultivar, gotovo jedino
zastupljen na Hvaru. Bujne je vegetacije, visoke
i redovite rodnosti. Kakvoa mu je osrednja, za
june kultivare s naglaenom kiselou. Bujnost
vrlo izraena, trai prvenstveno duboka, plodna
i umjereno vlana tla, dok u sunim i siromanim
tlima slabo rodi. Najprikladnije rez je dugaki
na lucnjeve. Grozd je piramidalan ili konian,
po dimenzijama i masi spada u srednje velike
grozdove. Bobica je utozelene boje, u punoj
zrelosti i na sunanoj strani ukasto-rumene
boje. Koica je neprozirna, pokrivena obilnim Slika 1. Poip
makom, tokice su vrlo rijetke. Pokoica je
debela, sok i meso soni, ugodne, nenametljive sortne arome.

Rodnost velika i redovita. Ne podnosi poloaje izloene vjetru jer se lako slome
mladice. Dobre rezultate postie na dubokim plodnim tlima, krnih polja i zaravni.
Tipina je sorta juga. Dozrijeva krajem III. i
poetka IV. razdoblja. Odgovaraju joj niski i
povieni sustavi uzgoja, a dobre prinose postie
i na brajdi s kratkim ili mjeovitim rezom s
kratkim rodnim drvom. Rodnost varira ovisno
o oplodnji. Otpornost na gljivine bolesti je
osrednja, osjetljiva je na Botrytis. Daje jedno od
ponajboljih bijelih vina juga. Ono se odlikuje
svijetloukastom bojom, okusa poput erija,
s vie od 12% alkohola i oko 5.5 g/l ukupnih
kiselina, suho, ugodne kiseline, zaobljene i
njene sortne arome.

Vina su lagana, uz brzu preradu harmonina,

lepravija, njena, nenaglaene arome kulti-
vara.

Slika 2. Bogdanua

118
 Glasnik zatite bilja 6/2008

krlet bijeli
Autohtoni je kultivar Pokuplja, a proiren je, osim na Vukomerikim goricama, i na
podruju Moslavine i Prigorja.

Bujnog je rasta, neredovite rodnosti zbog slabije oplodnje pa se zbog toga upuuje
na pinciranje. Glede kakvoe, taj je kultivar neopravdano zanemaren. Kakvoa je dobra,
ponajprije na dobrim junim poloajima.

Zreli grozd je srednje veliine, mase 120 do 150 g, valjkasto-stoast s jednim do dva
krilca, rastresit, kratke ili srednje duge peteljke odrvenjele do koljenca. Zrele bobice
su okrugle s dugom stapkom. Koica je ute boje, a na sunanoj strani jantarno-uta s
naglaenim gustim grimiznim krletnim pjegicama i obilnog pepeljka.

Prikladna su laka, pjeskovita tla na dobrim poloajima junih pristranaka sjevernog

klimata. Zbog velike bujnosti dolazi do osipanja. Primjenom pinciranja i folijarnog
prihranjivanja mikroelementima pred cvatnju, oplodnja je dobra. Dozrijeva u III.
razdoblju. Sadraj sladora u grou, u pravilu nije visok. Odgovara mu povieni sustav
uzgoja uz mjeoviti rez. Koliina sladora kree se od 16 do 18 % uz ukupnu kiselost
od 7 do 10 g/l. Otpornost na smrzavicu je osrednja, a dobra na gljivine bolesti. Vino
je njeno svijetle ukasto-zelenkaste boje, puno, kiselkasto, zaobljeno s izraenom
finom, nenametljivom, specifinom aromom sorte. Srednje otpornosti na plamenjau i
pepelnicu, a dobre na sivu plijesan.

Plavec uti
Autohtoni je kultivar sjeverozapadne Hrvatske, gdje je najvie i zastupljen u
vinogradima.

Bujnog je i snanog rasta, visoke i redovite rodnosti, osrednje kakvoe. Na dobrim

poloajima i kakvoa je bolja. Zreo grozd je velik ili srednje velik, dug, na donjem
kraju zakrenut, stoast, pleat. Peteljka grozda dosta je kratka, uto-zelenkasta, krhka, sa
sugrozdiem na koljencu. Zrele bobice su velike, zelenkasto-ute sa svijetloruiastim
odbljeskom, bijelo opraene, okrugle. Koica je tanka, meso sono, sok kiselkast.

Daje neutralna, svjea, kiselkasta vina, vrlo prihvatljiva za kupairanje.

Nije izbirljiv na tlo, a uspijeva na niim i viim poloajima umjerene klime. U cvatnji
je vrlo otporan, ne osipa se. Dozrijeva na poetku III. razdoblja. Prikladan je za srednje
i vie sustave uzgoja, trai dui rez rodnog drva, inae prebuja. Rodnost je vrlo velika i
dosta redovita. Otpornost prema smrzavanju je dobra, prema Oidiumu i peronospori vrlo
dobra, ali groe rado trune. Daje obino stolno kiselkasto vino, bez osobitog okusa i
mirisa.

119
 Plavac mali Slika 3. Plavac mali
Autohtoni je kultivar srednje i june
Dalmacije gdje se naziva i pagadebit crni.
Srednje je bujan do bujan, redovite, stabilne
rodnosti. Kakvoa ovisi ponajprije o poloaju.
Istiu se poloaji Dingaa, Postupa i uljane na
Peljecu, june padine Hvara, Braa i Korule.
Zreo grozd je srednje veliine, stoast, najee
s jednim krilcem, slabo zbijen do zbijen,
kratke crvenkaste, do koljenca odrvenjele
peteljke. Zrele bobice su srednje velike, okru-
gle, tamnoplave s izrazitim makom, debele
koice, sonog neobojenog soka, vrste konzi-
stencije mesa. Oplodnja je redovita, dozrijeva
neujednaeno pa se na jednom grozdu moe
nai zelenih i prosuenih bobica. Dozrijeva u
IV. razdoblju. Najbolje rezultate daje na niskom
ravastom sustavu uzgoja ili na povienom
obliku lepeze. Podnosi iskljuivo kratki rez.
Rodnost je redovita i na dobrim poloajima daje izrazito visoku kakvou groa.
Otpornost na bolesti je vrlo dobra. Neto je vee osjetljivosti na pepelnicu.

Vina su puna, zaobljena, mekana, uitnog okusa i fine njene arome, sadre od 12 do
13,5 vol. % alkohola, vie su ili manje trpkasta i gorkasta vina. Boja je tamnoljubiasta
crvena s modrim refleksima, sortna aroma nenaglaena, diskretna i ugodna. Prikladan je
kultivar za proizvodnju predikatnih vina i desertnih vina. Otpornost na gljivine bolesti
je dobra.

Babi crni
Pretpostavlja se da je autohtona hrvatska
sorta, podrijetlom iz ibenskog podruja, od
kuda se proirila i u ostala vinogorja Dalmacije.
Zreli grozd je srednje velik do velik, rahal, vrlo
esto s razvijenim sugrozdiem iz koljenca
poput glavnog grozda, piramidalan s objeenim
krilcima uz glavnu os. Peteljka je tanka i krhka.
Zrele bobice srednje do velike, obojene izrazito
tamnoplavo, okrugle, meke i tanke koice,
sonog, ne odve slatkog mesa. Izrazito dobru
kakvou postie u suhim, kamenitim tlima na
poloajima s izrazito toplom mikroklimom. Slika 4. Babi crni

120
 Glasnik zatite bilja 6/2008

Oplodnja je uglavnom redovita iako u nepovoljnim godinama dolazi do osipanja.

Dozrijeva u III. razdoblju. Primjereniji su niski i povieni sustavi uzgoja primjenom
gotovo iskljuivo kratkog reza. Rodnost je redovita i obilna, osobito u plodnijim i
vlanijim tlima. Otpornost na bolesti je vrlo slaba. Posebno je osjetljiv na peronosporu
i sivu trule. To je tipina vinska sorta koja daje na krtim terenima visoku kakvou,
a u uvjetima dobre plodnosti postiu se vrlo visoki prinosi i vina srednje kakvoe.
Koncentracija sladora se kree od 15 % do 20 %, uz 5 do 7 g/l ukupne kiselosti. Vina
su svijetla, tanka i odlikuju se specifinim, ne uvijek prihvatljivim mirisom sorte. Vino
je modrocrvene boje, puno i pitko s izraenom orginalnou, gusto poput ulja, ugodne
vone arome s 11,5 do 13,5% alkohola. Sorta je zbog visokih tanina pogodna za uvanje
i starenje.

Cetinka
Autohtona hrvatska bijela sorta. Uglavnom se uzgaja na Koruli.

Zreli grozd velik do vrlo velik, masa od 200 do 3000 g. Po obliku piramidalan ili stoast
s dva do tri objeena krilca, rastresit do zbijen, dugake i debele peteljke grozda. Lako
se lomi preko koljenca na kojem je rijetko krilce. Zrele bobice su srednje velike, okrugle
do jajolike, zelenkasto-ukaste boje, a na sunanoj strani jantarne. Koica mekana,
neprozirna, sonog kiselkastog mesa. Trai plodna i vlana tla na kojima daje visoke
prinose loije kvalitete. Na dobro eksponiranim poloajima i toplijim mezoklimatskim
uvjetima daje bolju kvalitetu. Uspijeva na svim tipovima tala iako preferira plodna, topla
i propusna tla. Sorta je mediteranskog klimatskog podruja. Oplodnja je varijabilna i
ovisi o vremenskim prilikama tijekom cvatnje. Dozrijeva u kasnom III. odnosno IV.
razdoblju. Odgovaraju joj niski i povieni uzgojni oblici s kratkim rezom. Okus vina je
lagan i osvjeavajui, a boja zelenkasto-ukasta. Sadri oko 12 % alkohola i oko 5 g/l
ukupnih kiselina. Otpornost na pepelnicu i peronosporu je osrednja, a slaba na Botrytis.

Crljenak
Stara autohtona hrvatska sorta. Vanost ove sorte je u tome to je dokazano da od
nje potjeu talijanski primitivo, ameriki zinfandel i plavac mali. Ameriki zinfandel
je genetski identian crljenku, a plavac mali
Slika 5. Crljenak
je nastao od crljenka i dobriia. Od svih ovih
sorti se pravi jako, crno i suho vino. Aroma
sadri arome ljive, kupine, maline i trenje.

Zreli grozdovi srednje veliki, izdueni,

cilindrino-piramidalni, esto s jednim krilcem.
Zrele bobice srednje velike, okrugle, vrste,
tamnoplave koice. Meso slatko, sono, u
tehnolokoj zrelosti crvenkasto obojeno. Rast

121
srednje bujan. Na dubokim, ocjeditim i toplim, Slika 6. Hrvatica
glinasto vapnenim tlima, umjerene i tople klime
dozrijeva u II. razdoblju.

Hrvatica
Autohtona hrvatska sorta, sauvana u Istri,
na podruju Katelira.

Zreo grozd je srednje velik do velik, stoast

ili cilindrian, nerazgranat, rahunjav ili zbit,
to ovisi o postotku zametnutih bobica. Zrele
bobice su okrugle, srednje velike do velike, tamnoplave, gotovo crne, obilno opraene.
Koica je tanka i mekana s naglaenom pupanom tokom, osrednje vrstoe mesa,
bezbojnog soka te neutralnog okusa i mirisa. Rast je bujan. Najbolje rezultate postie na
sunanim, propusnim i plodnim tlima iako u prinosu ne zaostaje ni i u drugim uvjetima
sjevernog jadranskog klimata.Oplodnja je redovita, ali u pojedinim godinama moe
doi do osipanja cvjetova, ponajprije zbog prekomjernih koliina duika. Dozrijeva
krajem II. ili poetkom III. razdoblja. Tipina je vinska sorta za dobivanje osrednjih ili
kvalitetnih vina slabije obojenosti pa se proizvode dobra ruiasta vina. Nakuplja 18 do
20 % sladora s ukupnom kiselosti od 7 do 9 g/l na dobrim poloajima. Od ove sorte se
prave dobra rose vina. Okus je cvjetan uz okus borovnice te zna ostaviti lagano gorkasti
okus nakon ispijanja. Otpornost na bolesti je osrednja. Osjetljiva je na pepelnicu te na
mrazeve i sunanu pripeku, zbog koje dolazi do isuivanja grozdova.

Maratina
Smatra se autohtonom dalmatinskom sortom, iako je identina talijanskoj Malvasia
Lunga. Osjetljiva je na pepelnicu, a slui za popravak kakvoe bijelih vina.

Grozd je srednje velik i velik, vrlo dug i uzak, valjkast, obino s 2 razvijena krila,
zbijen, teak 150-200g. Obino se nalazi na treem ili etvtom nodiju rodne mladice.
Bobica je mala ili srednje velika, zelenkasto-ute boje, prozirna, tvrda s malo soka, ali
vrlo slatka, koica je debela, ali ne trpka, posuta s mnogo tokica i sona s istaknutim
pupkom.

Spada u red najkvalitetnijih vina Dalmacije. Rodnost srednja ili velika i redovita.
Dozrijeva u III. razdoblju. Kvaliteta natprosjena, mot sadri 21-24% eera, zahtijeva
topla i umjereno vlana tla s dosta vapna. Slabo otporana prema Botrytisu. Vina
maratine su zelenkasto-uta do zlatnouta, srednje do natprosjeno alkoholna, s manje-
vie ugodnim, samo njoj svojstvenim bukeom.

122
 Glasnik zatite bilja 6/2008

lahtina
Autohtona hrvatska bijela sorta groa.
Ime je dobila od slavenskog pridjeva koji
znai plemenit. Plemenita se vinova loza
udomaila u plodnom vrbnikom kraju na
otoku Krku na koji je stigla 80-ih godina 19.
stoljea. Uglavnom se uzgaja u Vrbnikom
polju na otoku Krku.

Slika 7. lahtina Grozdovi su veliki s jednoliko razvijenim

bobicama. Vino je bistro, slamnatoute do zlatnoute boje, karakteristine sortne arome
i skladna okusa.

lahtinom dominiraju svjei voni mirisi. Okus je lagan i osvjeavajui uz vonu

aromu.

Diea ranina bijela
Porijeklo joj zasigurno moemo locirati u posavskom meurjeju i pripada skupini
starih izvornih kultivara vinogradarskih podruja sjeverozapadne Hrvatske.

Zreli grozd je zbijen ili rastresit, to ovisi o intenzitetu oplodnje, s jednim ili dva
krilca, valjkasto klinast s masom od 150 do 250 g. Zrele bobice su okrugle, zeleno-ute
s jantarnim obojenjem na osunanoj strani. Koica je vrsta s obilnim pepeljkom, posuta
gustim, smeim tokicama i naglaenom pupanom tokom.

Trai laka, plodna i ocjedita tla, dobrih juno eksponiranih poloaja sjevernih
klimatskih uvjeta. Oplodnja je redovita ako se nalazi s graevinom i krletom kao
opraivaima. Osjetljiva je na nekontroliranu ishranu duikom. Dozrijeva krajem II. i
poetkom III. razdoblja. Odgovaraju joj povieni sustavi uzgoja s mjeovitim rezom
izduenog rodnog drva. Koncentracija sladora kree se od 17 do 20 % s ukupnom
kiselosti od 7 do 10 g/l. Otpornost na smrzavice je osrednja, s naglaenom osjetljivou
na pepelnicu i Botrytis. Vino je svjetlije zelenkasto-ute boje, zaobljeno, izraene, vrlo
ugodne nenametljive arome.

Teran
Pretpostavlja se da je autohtona istarska vinska sorta. Glavne karakteristike terana
su umjerena koliina eera i vrlo visoke kiseline, koje pojedinih godina prelaze i 10g/l.
Grozd je dosta velik, piramidalan ili nepravilan, esto s velikim krilcima. Teina grozda
varira od 150 do 250g. Peteljka je duga, debela i odrvenjela. Bobice su srednje velike,
nejednoline, okrugle ili malo eliptine, koica je debela, tamnomodre boje, dosta
opraena makom. Meso je sono, sok izrazito kiselkast, sortnog okusa.

123
 Teran ima karakteristino rubinsko crvenu Slika 8. Teran
boju (boju zeje krvi) s ljubiastim tonovima
prilikom rotiranja vina u ai. Aroma je tipina,
vona. Prepoznatljiva je po bobiastom vou
uz dominaciju maline i papra. Visoke kiseline
i tanini daju mu zaobljenost i karakteristian
okus za koji se moe rei da je jak, pun i
robustan. Neki ga enolozi smatraju ljekovitim
vinom zbog visokih polifenola. Koliina eera
u motu dostie 17 20 %, uz vrlo visoki
sadraj kiseline od 10 15 %.

Uspijeva u razliitim tlima, ali najvie mu

odgovaraju mrava kamenita tla, plitke crvenice
i obrana vapnenasta tla, na podlozi flisa. Ima dobar afinitet s glavnim podlogama, a
najbolje su podloge s ranijim dozrijevanjem i slabije bujnosti. Prikladan je za razvijenije
poviene i visoke oblike i za dugu rezidbu rodnog drva. Zbog kasnog dozrijevanja
optereenje treba uskladiti s ekolokim uvjetima. Rodnost je velika, ali neredovita, sklon
je osipanju. Dozrijevanje je kasno u III. ili poetkom IV. razdoblja. U vlanim uvjetima
dosta je osjetljiv na gljivine bolesti, naroito na Botrytis. Izvanredno je kao mlado vino,
ali moe biti dobra osnova za proizvodnju pjenuavog vina jer razvija posebnu kvalitetu
starenjem.

Zakljuak
Mnoge nae autohtone sorte su gotovo zaboravljene i izumrle, neke namjerno, a neke
sluajno. Glavni razlog dananjeg propadanja brojnih autohtonih sorti je nedostatak
odgovarajueg sadnog materijala, to je rezultat nezainteresiranosti rasadniara, ali i
neprovedene selekcije unutar naih autohtonih sorti. Trebali bismo sauvati i cijeniti nae
izvorne sorte i posvetiti im vie panje te poticati daljnji uzgoj na njihovim specifinim
lokalitetima. Sorte koje ne daju vrhunska, kvalitetna vina, trebalo bi u svakom sluaju
sauvati i dalje uzgajati zbog daljnjeg oplemenjivanja.

Literatura
eljko Vueti: Ampelografske karakteristike kultivara maratine u uvjetima otoka Vira , Zagreb, 1992.
Antoaneta Botica: Bioloke i tehnoloke vlastitosti cv. Cetinka bijela (Vitis vinifera L.) Zagreb, 2001.
Karolina Deli: Proizvodnja kvalitetnih vina bogdanua, Zagreb,1997.
Ranko Licul, Dubravka Premui: Praktino vinogradarstvo i podrumarstvo
Ivan Sokoli: Depni vinogradarsko vinarski kalendar- prirunik, Rijeka, 1997.
Nikola Miroevi: Vinogradarstvo, Zagreb, 2006.
Nikola Miroevi, Zdenko Turkovi: Ampelografski atlas, 2003.
Karin Kovaevi Gani: Malvazija istarska i Teran, najznaajnije autohtone sorte (Robinzon simpozij 2007.)
www.zv.hr
www.jadransko-more.com
www.vinoteka-milenium.hr

124
 Glasnik zatite bilja 6/2008

Professional paper

AUTOCHTHONOUS SORTS OF VINE

Summary
The history of vineyards and cultivating of grape wine in Croatia has its roots in
ancient times, even B.C. Considering the fact that Croatia is in a zone with favorable
conditions for cultivating wine grape, and different climatic conditions, there is a
great variety of cultivars, some of which are specific for our area and they have been
determined to be our autochthonous sorts.

In the second part of the 19th century, with the appearance of the American diseases and
phylloxera, vineyards were deteriorating and by that a large number of autochthonous
sorts as well. That disappearance continues today, but it is caused by many other reasons,
as an insufficient care and the inexistence of a national politics which would encourage
revitalization of some valuable sorts. The most important scientific and expert results
have shown that a large number of autochthonous sorts (around 130) can be found in
Croatia, but this paper describes only some of them.
Key words: wine grape, autochthonous sort, wine.

d.o.o. METKOVI

Kneza Branimira bb, 20350 METKOVI

Tel/Fax: 020/68 66 37 Tel. 68 66 39
e-mail: poljotehna@du.t-com.hr
sve za poljoprivredu:
sredstva za zatitu bilja
umjetna gnojiva,
organska gnojiva,
supstrati - zemlja - treset, sjemena
alati
poljoprivredni strojevi
folije
sustavi za natapanje
i sve ostale potreptine za poljoprivredu
Svim svojim partnerima i suradnicima elimo
estit Boi i uspjenu Novu 2009. godinu

125