Park prirode Biokovo

Park prirode Biokovo je jedan od 11 parkova

prirode u Republici Hrvatskoj i obuhvaća Biokovo
istoimeni planinski masiv Biokovo. Parkom
prirode proglašen je 1981. godine, s površinom
od 195,5 km2. Park se administrativno nalazi u
Splitsko-dalmatinskoj županiji i obuhvaćaju ga
općine Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora,
Zagvozd, Zadvarje i Šestanovac. Najviši vrh
parka Sveti Jure s 1762 metra nadmorske visine
ujedno je i najviši vrh planine Biokovo te treći
najviši vrh u Hrvatskoj.

U sastavu Parka nalazi se Botanički vrt Park prirode Biokovo

Kotišina, koji je utemeljio dr. fra Jure Radić, te Koordinate: 43°21′N 17°2′E (https://geohack.toolforge.org/geoh
zidine velikog Kaštela. ack.php?pagename=Park_prirode_Biokovo&params=43_21__
N_17_2__E_type:landmark)

Biokovo se ističe izraženim krškim reljefom. Lokacija Splitsko-dalmatinska

Na tom se području nalazi velik broj špilja i Država Hrvatska
jama te ponikava, škrapa i kamenica. Neka od
glavnih obilježja Parka prirode Biokovo su
Površina 195,5 km2[1]
jama Amfora (-788 m) te najdublja jama na Najbliži grad Makarska
Biokovu jama Mokre noge (-842 m)[2] i mnoge Utemeljen 1981.
endemične biljne i životinjske vrste te značajna Službena stranica Biokovo (http://biokovo.com/)
paleontološka nalazišta. Uz prekrasne
krajobraze i vidikovce, u parku se nalaze i posebni geomorfološki rezervati i posebni rezervati šumske
vegetacije bukve i jele te autohtone šume crnog dalmatinskog bora.

Za zaštitu i održavanje parka, 1998. godine je osnovana Javna ustanova Park prirode Biokovo.[3] Godišnje
planinu posjeti oko 50.000 turista.

Sadržaj
Granice parka
Geografska obilježja
Flora
Fauna
Botanički vrt Kotišina
Turizam
Vidi još
Izvori
Vanjske poveznice

Granice parka
Granica parka prirode ide cestom od prijevoja Dubci na
Jadranskoj magistrali do Novaka, zatim podnožjem strmca do
zaseoka Bartulovići, putem do sela Topići i sjeverno od
kamenoloma do starog sela Bast, preko Smokvine na izvor
Jablan, nadalje putem od zaseoka Žlib-Veliko brdo do sela
Makar i ispod strmca sela Kotišina, do zaseoka Potpeć-
Tučepi, zatim podnožjem strmca do ruba šume Staza, pa
sjevernim rubom šume do vrgoračke ceste i nadalje
vrgoračkom cestom do Gornjih Igrana, pa cestom do Kozice,
zatim na sjeverozapad cestom do Zagvozda, gdje skreće put
prema Dedićima i Lončarima do kapele Sv. Stjepana, pa na Makarska i Biokovo
kotu 306, zatim na zaselak Čikeš, preko kote Sedlača (278) na
kote Strigovo (398) i Kula (382), te ravnom linijom na
početnu točku prijevoja Dubci.[1]

Geografska obilježja
Planina Biokovo je dio planinskog masiva Dinarida. Najviši
vrh planine je Sveti Jure visok 1762 metra. Do vrha na kojem
se nalazi i televizijski odašiljač vodi Biokovska cesta duga 23
km. Sama planina je tik uz more i dijeli obalni pojas i
Dalmatinsku zagoru.[4] Glavno obilježje planine je njezina
impozantna visina i strmo uzdizanje s obalne strane. Samo
podnožje središnjeg dijela Biokova ima blagi pad prema moru
do 300 metara nadmorske visine, nakon čega se izdižu preko
1000 metara visoke stijene.[5]
Planina Biokovo iz zraka
Predio Biokova se po sastavu stijena može podijeliti u tri
kategorije: priobalni pojas, centralni gorski hrbat i biokovsku
zagoru. Priobalnim pojasom dominiraju naslage iz perioda tercijara i kvartara, a uz obalno područje je
rasprostranjen fliš. Centralni gorski hrbat izgrađuju stijene iz mezozoika, pretežito vapnenačke stijene.
Biokovska zagora je karakteristična po debelim serijama fliških sedimenata.[4]

Osobitost Parka prirode Biokovo su brojni krški oblici kao što su kamenice, škrape, ponikve, te jame i
špilje. Najveća špilja na Biokovu je špilja Krjava 2. Biokovska jama Mokre noge (-842 m) je trenutno po
dubini četvrta u Hrvatskoj, a poznata je i jama Amfora (-788 m). Do sada je na području Biokova istraženo
177 speleoloških objekata, a postoje i 33 dosad neistražena. U špiljama i jamama je pronađeno mnogo
fosilnih ostataka, primjerice smeđeg medvjeda, vuka, divokoza i kozoroga, običnog jelena i drugi.[4]

Flora
Na Biokovu prevladavaju biljke prilagođene strmim krševitim i ogoljelim terenima. Pojedinim predjelima
dominiraju planinski pašnjaci, dok su prema unutrašnjosti planine u zaklonjenim ponikvama razvijene šume
bukve s nešto jele. U parku rastu i autohtone šume dalmatinskog crnog bora. Među njima se nalazi i
posebno zaštićeno stablo, navano "Miletin bor".[6] Primjećuje se miješanje mediteranskih i
 srednjoeuropskih flornih
elemenata, a dominira ilirsko-
mediteransko bilje.[5]

Na Biokovu raste mnogo

ugroženih biljaka, kao velecvijetni
rožac, crvena vratiželja, trobridi
sijedac, malocrveni kaćun,
Vratiželja
Portenšlagova zvončica, modro
lasinje i druge. U samom parku
Šuma na Biokovu
raste preko 1500 biljnih vrsta.[6]

Neke od preko 40 endemskih vrsta su patuljasto zvonce koji raste

pretežito na nadmorskim visinama od 1400 do 1700 metara. Puzavo zvonce je također jedan od endema i
raste u pukotinama i rasjeklinama u stijenama, a velik dio populacije biljke je uništen tijekom gradnje
Biokovske ceste.[6]

Fauna
Iako je planina na prvi pogled ogoljela, bez previše života, na
njoj su pronađene brojne životinjske vrste. Fauna
beskralježnjaka na Biokovu je i dan danas slabo poznata.
Poznato je 87 vrsta kornjaša, a osobito endemski Molops
bucephalis. Do 2002. godine zabilježena je 221 vrsta leptira,
69 danjih i 152 noćna. Među njima je i globalno ugrožena
vrsta mali plavac i endemični dalmatinski okaš.[7]

Velik broj endema nalazi se u podzemnoj fauni. Do sada je

utvrđeno da u brojim špiljama i jamama živi oko 120 špiljskih Pjegavi daždevnjak
organizama, od kojih je polovica endema. Neke od 25 vrsta
koje su nađene samo na Biokovu su relikti (živi fosili).
Biokovo je jedan od centara endimizma u Hrvatskoj.[7]

Biokovo nema stalna jezera, ali su prisutni krški izvori i podzemne vode. U lokvama i kamenicama koji su
veći dio godine pune vode, nalaze se zaštićeni vodozemci kao primjerice pjegavi daždevnjak, mali
vodenjak, žuti mukač, velika zelena žaba i gatalinka, koja se nalazi i na Crvenoj listi IUCN-a.[7]

Područje je poznato i po zmijama. Neke od zaštićenih vrsta koje se mogu vidjeti su obična bjelica,
crvenkapica, kravosas, šara poljarica, šilac, smuklja, zmajur, crnokrpica i bjelouška. Jedna od najpoznatijih
je otrovnica poskok. Od ostalih gmazova, tu obitavaju obična čančara i gušteri obična gušterica, zidna
gušterica i primorska gušterica koje su strogo zaštićene.[7]

Područjem planine se gnijezde neke od rijetkih i ugroženih vrsta ptica. Orao zmijar, suri orao i vjetruša
kliktavka su strogo zaštićene prema Bernskoj konvenciji. Crnokrili kamenjar (primorska bjeloguza) se
gnijezdi na predjelima višim od 1400 metara nadomrske visine, a obični kamenjar (sivkasta bjeloguza)
obitava u visokim predjelima od 750 do 1350 metara nadmorske visine. Obje vrste su također strogo
zaštićene. Najčešća ptica na planini je galica ćolica (žutokljuna galica), a za mnoge vrste se još ne zna jer
nisu provedena sustavna ornitološka istraživanja.[7]
Utvrđeno je i trinaest vrsta šišmiša, veliki potkovnjak, mali potkovnjak, sredozemni potkovnjak (vrlo rijetka
i ugrožena vrsta), bjelorubi šišmiš, savijev šišmiš, primorski šišmiš, kasni noćnjak, sredozemni
slobodnorepac i drugi. Sve vrste su strogo zaštićene.[7]

Od ostalih sisavaca, na većim nadmorskim visinama mogu sresti šumska rovka i mala rovka. Obični zec je
raspostranjen po cijelom području parka. Značajan je i dinarski voluhar koji je posebno zaštićen prema
Pravilniku o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca i nalazi se u Crvenoj knjizi životinjskih svojti Republike
Hrvatske. Endemična podvrsta krški puh je zaštićena jednako kao i dinarski voluhar. Od zvijeri je prisutan
strogo zaštićeni vuk, a od ostalih su prisutni lisica, lasica, kuna zlatica, kuna bjelica, jazavac i drugi.[7]

Od 1964. je na područje Biokova ponovno dovedna balkanska divokoza, a 1968. i muflon. Obje vrste su
zaštićene. U posljednje vrijeme se znatno povećala populacija veprova.[7]

Botanički vrt Kotišina

Podrobniji članak o temi: Botanički vrt Kotišina

Dio parka je i botanički vrt Kotišina kojeg je utemeljio dr. fra Jure Radić sa
svrhom znanstvenog istraživanja i motrenja te zaštite i očuvanja biljnog svijeta
planine. Nalazi se iznad sela Kotišina, na nadmorskoj visini od 350 do 500
metara.[8] Područje vrta se prostire na 16,5 ha i nije uređeno kao botanički vrt
u klasičnom smislu. Biljke nisu unesene prema određenom pravilu, već kao
ograđeni dio prirode gdje će se zadržati samorodna fauna. U sklopu vrta je
zabilježeno oko 300 samoniklih biljaka, pretežito mediteranskih i planinskih. Napuljska ciklama
Od trajnica se ističu jadranska perunika i napuljska ciklama.[9]

Kroz vrt vodi nekoliko staza, a pojedine biljke su označene imenima svoje porodice i svojte. U blizini vrta
se nalaze zidine velikog Kaštela, utvrde iz 17. stoljeća. Dio parka je i kanjon Proslap s istoimenim slapom
koji oživi samo za vrijeme jakih kiša.[9]

Turizam
Planinu Biokovo godišnje posjeti oko 50.000 turista.[10] Veliki
turistički značaj predstavlja Biokovska cesta koja vodi do vrha i
koja je tijekom turističke sezone krcata vozilima. Prema pravilima
parka, na cesti smije biti najviše 80 vozila. Dodatni problem je što
je cesta uska i mimoilaženje je gotovo nemoguće, stoga je na
nekoliko mjesta proširena. Na cesti se nalazi nekoliko restorana, od
kojih su tek jedan ili dva otvoreni i to uglavnom u turističkoj
sezoni. Odvojak ceste vodi prema vrhu Vošac iznad Makarske,
najpopularnijem izletištu na Biokovu pod kojim je vidikovac
Štrbina s kojeg se pruža pogled na Makarsko primorje i otoke. Pogled s vrha Sv. Jure

Planirana je izgradnja dvokabinske žičare Makraska-Vošac. Žičara

bi imala dužinu trase oko 2700 metara i visinsku razliku od 1200 metara. Planirani kapacitet je prijevoz oko
150.000 posjetitelja godišnje. Projekt je uveden u makarski plan, ali nije u prostornom planu Parka prirode
Biokovo.[10]

Vidi još
Park prirode
 Hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode

Izvori
1. Zakon o proglašenju Parka prirode Biokovo, Narodne novine, Službeni list SRH, br. 24. od
16. lipnja 1981., sa stranica Ministarstva kulture RH, www.min-kulture.hr (http://www.min-kult
ure.hr/userdocsimages/propisi/priroda/zakoni/nn%20biokovo.pdf), pristupljeno 02. prosinca 2013.
2. Slobodna Dalmacija - "Biokovske Mokre noge" Speleolozi se spustili u jamu duboku 842 m
(http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-%C4%B9%C4%BEupanija/tabid/76/articleType/Articl
eView/articleId/146713/Default.aspx), pristupljeno 29. studenog 2013.
3. Uredba o osnivanju Javne ustanove Park prirode Biokovo (http://narodne-novine.nn.hr/clanc
i/sluzbeni/268278.html), Narodne novine br. 44/98, pristupljeno 22. studenog 2013.
4. Službena internetska stranica parka prirode Biokovo - Geologija (http://biokovo.com/hr/30/ge
ologija), pristupljeno 28. studenog 2013.
5. mojahrvatska.hr Biokovo (http://www.mojahrvatska.hr/park-prirode-biokovo-dijeli-jadran-i-dal
matinsku-zagoru/) Inačica izvorne stranice (https://web.archive.org/web/20131203070546/h
ttp://www.mojahrvatska.hr/park-prirode-biokovo-dijeli-jadran-i-dalmatinsku-zagoru/)
arhivirana 3. prosinca 2013., pristupljeno 29. studenog 2013.
6. Službena internetska stranica parka prirode Biokovo - Biljni svijet (http://biokovo.com/hr/33/b
iljni-svijet), pristupljeno 28. studenog 2013.
7. Službena internetska stranica parka prirode Biokova - Životinjski svijet (http://biokovo.com/h
r/32/zivotinjski-svijet), pristupljeno 29. studenog 2013.
8. Makarska.hr - Botanički vrt Kotišina (http://makarska.hr/hr/botanicki-vrt-kotisina/61) Inačica
izvorne stranice (https://web.archive.org/web/20131203133744/http://makarska.hr/hr/botanic
ki-vrt-kotisina/61) arhivirana 3. prosinca 2013., pristupljeno 29. studenog 2013.
9. Službena internetska stranica parka prirode Biokovo - Botanički vrt Kotišina (http://biokovo.c
om/hr/26/botanicki-vrt-kotisina), pristupljeno 29. studenog 2013.
10. Ministarstvo turizma RH - Žičara do Biokova (http://www.mint.hr/default.aspx?id=5781),
pristupljeno 29. studenog 2013.

Vanjske poveznice
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Biokovo

Park prirode Biokovo - službena stranica (http://www.biokovo.com/)

Brolanenses, društvo prijatelja kulturne i prirodne baštine Breljana (http://www.brolanenses.
hr/)
Pregršt informacija o Biokovu na stranicama zabiokovskog planinarskog društva (http://ww
w.hpd-sveti-jure.com/) (HPD Sveti Jure Zagvozd)
Parkovi Hrvatske

Brijuni • Kornati • Krka • Mljet • Paklenica • Plitvička jezera •

Nacionalni parkovi
Risnjak • Sjeverni Velebit

Parkovi prirode
Park prirode Biokovo • Park prirode Dinara •
Park prirode Kopački rit • Park prirode Lonjsko polje •
Park prirode Medvednica • Park prirode Papuk •
Park prirode Telašćica • Park prirode Velebit •
 Park prirode Vransko jezero • Park prirode Učka •
Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje •
Park prirode Lastovsko otočje

Strogi rezervati Hajdučki i Rožanski kukovi • Bijele i Samarske stijene

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Park_prirode_Biokovo&oldid=6001405"

Ova stranica posljednji je put uređivana 11. kolovoza 2021. u 23:40.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons: Imenuj autora/Dijeli pod istim uvjetima; mogu se primjenjivati i
dodatni uvjeti. Pogledajte Uvjete upotrebe za detalje.