Professional Documents
Culture Documents
Ibro Hodžić
PEDOSFERA I BIOSFERA
TLO I FAKTORI NASTANKA TLA
2
3.) Od čega se sastoji Hidrosfera? (pokazati na karti)
4.) Kakve vode na kopnu mogu biti?
5.) Šta spada u površinske vode, a šta u podzemne? (pokazati na karti)
Očekivani odgovori:
1.) Hidrosfera je vodeni omotač koji obuhvata svu vodu na, ispod i
iznad Zemljine površine bez obzira u kakvom se agregatnom stanju nalazi.
2.) Voda se nalazi u sljedeća tri agregatna stanja, a to su: čvrsto, gasovito i tečno
stanje.
3.) Hidrosfera se sastoji od: slanih voda Svjetskog mora, kopnenih voda i atmosferske
vode.
4.) Vode na kopnu mogu biti: površinske i podzemne.
5.) U površinske vode spadaju rijeke, jezera i lednici, a u podzemne spadaju sve
vode koje se nalaze u Zemljinoj kori.
Rastresiti dio zemljine kore nastao trošenjem stijena i građen od sitnih čestica
organskog i neorganskog porijekla naziva se tlo. Tlo pokriva veliki dio zemljine
površine i čini podlogu na kojoj rastu biljne vrste. Današnje tlo nastalo je na kontaktu
litosfere, hidrosfere, atmosfere i biosfere promjenom (transformacijom) organskih i
neorganskih tvari u matičnom supstratu.
3
Može se reći da je tlo jedna dinamična pojava koja nastaje, živi, mijenja se i nestaje.
Tlo na Zemlji čini jednu posebnu sferu – pedosferu koja je predmet proučavanja
znanosti nazvane pedologija. Pedologija dakle proučava porijeklo, vrste i
rasprostranjenost tala na Zemlji.
Faktori koji utiču na razvoj tla mogu se podijeliti u skupinu aktivnih (klimatskih,
bioloških, antropogeni) i pasivnih (litološka podloga, vrijeme, reljef). Proces
formiranja tla počinje prodiranjem padavinskih voda u stjenovitu podlogu pri čemu
dolazi do pucanja, usitnjavanja i rastvaranja površinskog sloja. Kao posljedica
usitnjavanja i pucanja nastaje temeljni mineralni sastojak koji se naziva supstrat. Živi
organizmi koji se nalaze u supstratu svojim životnim procesima stvaraju kiseline i na
taj način proces usitnjavanja se nastavlja. Vrlo veliku ulogu imaju bakterije, alge,
gljivice, crvi i insekti koji žive u tlu. Od tako nastalog supstrata zavisit će mnoge
osobine tla kao što su: dubina, fizičke osobine, hemijski i mineralni sastav kao i dalji
razvoj tla.
Sloj tla koji se formira od površine ka dubini različitih osobina i debljine naziva se
horizont. Obilježja po kojima se horizont razlikuje su sljedeća: boja, tekstura,
struktura i biološki sastav.
Boja je važna osobina svakog horizonta. Može varirati od žute, crvene, sive do tamno
smeđe, a potiče iz primjesa u hemijskom sastavu tla. Crvenu i žutu boju imaju tla
bogata željeznim oksidima, a tamnu ili crnu tla bogata humusom.
Tekstura ili sastav ovisi o veličini čestica koje učestvuju u građi tla. Najzastupljenije
su čestice veličine gline (< 0,005 mm) koje grade glinovita tla, čestica praha (0,005 do
0,05 mm) koje grade ilovasta tla i čestice pjeska (0,05 do 2,00 mm) koje grade
pjeskovita tla.
4
Poroznost tla ovisi o veličini pora i njihovom položaju među horizontima, pri čemu
veće pore utiču na kretanje vode u tlu i povećavaju njegovu prozračnost.
Gornji dio horizonta (A) naziva se još i organski, budući da se tu nalaze ostaci
biljaka i životinja. U tom najrastresitijem sloju uz pomoć mnogih mikroorganizama
došlo je do rastvaranja uginulih jedinki od kojih je nastao humus. Humus je glavni
sastojak organskog dijela tla koji nastaje procesom humifikacije. Humus je najtanji
dio tla crne do tamnosmeđe boje, a zove se još i živica.
Srednji sloj (B) je prijelazni sloj od rastresitog tla do temeljne stijene. U srednjem
sloju slabo su izraženi pedogenetski procesi, a još se naziva i mrtvica.
Donji horizont (C) sastoji se od čvrste stjenovite podloge koja je vrlo malo
izmijenjena jer do nje i ne dopiru utjecaji iz atmosfere i ne osjećaju se promjene
izazvane djelovanjem živih organizama. Za horizont C često se upotrebljava naziv
stanac.
Prema genezi (postanku) i razmještaj u prostoru tla djelimo na: zonalna, interzonalna,
azonalna.
5
Klimatogena tla šumskih područja se nalaze u svim geografskim širinama. To su
vlažna tla, u površinskom sloju siromašna humusom i kalcijem koje je saprala voda.
Ovu skupinu tala čine lateriti, koji su karakteristični za tropske i sutropske krajeve s
godišnjom količinom padavina od 1.500 do 2.000 mm. Zbog prisustva željeznog
oksida imaju crvenkastu boju, a najviše su rasprostranjeni u Europi, Aziji, Južnoj
Americi i Australiji.
U sredozemnim krajevima nastala je crvenica ili tera rosa, tlo crvene boje genetski
slično lateritima. Nastalo je raspadanjem krečnjaka i dolomita. Najveće površine u
Europi su u Grčkoj, Italiji i južnoj Francuskoj.
Interzonalna tla su ona za čiji postanak i razvoj klima ima manju ulogu od vode ili
rastresitog supstrata od kojeg su formirana. Takva tla su: slana tla i močvarna tla.
6
Azonalna tla su hidromorfna aluvijalna ili fluvijalna tla nastala plavljenjem rijeke, pri
ćemu dolazi do taloženja čestica. Skeletna tla nastaju spiranjem materijala s padina, a
živi pijesci nastaju eolskim procesima.
7
OČEKIVANI ODGOVOR: Zonalna tla spadaju u skupinu razvijenih tala, zonalno
su raspoređena i klimatski faktor je bio presudan u njihovom nastanku, stoga se
nazivaju i klimatogena tla.
OČEKIVANI ODGOVOR: Gornji dio horizonta (A) naziva se još i organski, budući
da se tu nalaze ostaci biljaka i životinja. U tom najrastresitijem sloju uz pomoć
mnogih mikroorganizama došlo je do rastvaranja uginulih jedinki od kojih je nastao
humus. Humus je glavni sastojak organskog dijela tla koji nastaje procesom
humifikacije. Humus je najtanji dio tla crne do tamnosmeđe boje, a zove se još i
živica. Donji horizont (C) sastoji se od čvrste stjenovite podloge koja je vrlo malo
izmijenjena jer do nje i ne dopiru utjecaji iz atmosfere i ne osjećaju se promjene
izazvane djelovanjem živih organizama. Za horizont C često se upotrebljava naziv
stanac.
8
PLAN TABLE
Rastresiti dio zemljine kore nastao trošenjem stijena i građen od sitnih čestica organskog i
neorganskog porijekla naziva se tlo. Tlo na Zemlji čini jednu posebnu sferu – pedosferu.