Sveuilite u Zagrebu, Uiteljski fakultet

Odsjek u akovcu
Sveuilini preddiplomski studij ranog i predkolskog
odgoja i obrazovanja








SEMINARSKI RAD

GRAA IVIH ORGANIZAMA NA RAZINI ATOMA I
MOLEKULA







Kolegij: Prirodoslovlje
Voditelj: mr. Sc. Darinka Ki-Novak
Studentica: Terezija Haramas

02.02.2012. u akovcu

1. UVOD

Svaki ivi organizam na Zemlji graen je od atoma tj. od najmanjih estica na
koje se kemijski element moe podijeliti i jo uvijek sadravati sva svojstva tog
elementa. Vie istih ili razliitih atoma vezanih energetskim vezama nazivaju
se molekule. Tvar koja je vana za ivot na zemlji je molekula vode, koja je
graena od dva atoma vodika i jednog atoma kisika. Kisik je sljedea vana
molekula, koja se sastoji od dva atoma kisika. Sloenije molekule koje grade
ive organizme su ugljikovi spojevi (bioloke molekule). To su: ugljikohidrati,
lipidi, proteini i nukleinske kiseline. Navedeni spojevi grade stanine organele i
stanice, koje ine organske sustave i organizme kao cjelinu.
U ovom seminarskom radu detaljnije e se opisati graa organskih sustava na
razini atoma i molekula.

2. METODE RADA
Na temelju proitane i dobro prouene literature u ovom seminarskom radu
opisat u grau ivih organizama na osnovi kemijskih svojstava organskih
spojeva od kojih su graeni.

3. CILJ
Cilj rada je opisati od ega je graeni organizam ivih bia te detaljno prouiti
i navesti tvari koje su neophodne za normalan razvoj organizma.







4. GLAVNI DIO
ivi organizmi su graeni od organskih sustava, koji se sastoje od organa.
Organi su graeni od tkiva, a sastavni dijelovi tkiva su stanice, koje su
graene od organela. Molekule izgrauju organele, a molekule su meusobno
povezani atomi.

4.1. ATOMI I MOLEKULE
Veina materijala se u prirodi sastoji od smjesa tvari, a neki materijali se ne
mogu rastavljati u sastavne dijelove. iste tvari nazvaju se elementima, a
tvari graene od dvaju ili vie elemenata nazaju se spojevima. Engleski
kemiar John Dalton je doao do vanog zakljuka o elementima. Tako je
zkljuio da se svaki element sastoji od jednakih dijelova koje je nazvao
atomima. Zemlja sadri 92 elementa, a iva bia samo dvadesetak. Svojstva
elemenata temelje se na unutarnoj grai njihovih atoma. Sastoje se od triju
subatomskih estica, a to su protoni ili pozitivno nabijene estice, elektroni ili
negativno nabijene estice, te neutrona ili neutralnih estica. Svaki tip atoma
sadri jedinstveni broj protona u jezgri, to je tzv. atomski broj elemenata. Zbroj
protona i neutrona u jezgri je atomska masa elemenata. Atomi s istim brojem
protona, a razliitim brojem neutrona zovu se izotopi. Oni su radioaktivni,
njihova je jezgra nestabilna i emitira energiju pri oslobaanju suvinih
neutrona i promjeni u stabinije stanje.
Skupine istih ili razliitih atoma vezanih energetskim vezama nazivaju se
molekule. Najei tip veze stvara se prigodom podjele jednog elektronskog
para meu atomima, a naziva se kovalentnom vezom. Dijeljenje dvaju
elektrona stvara jednostruku vezu. Npr. ugljik moe dijeiti etiri elektrona pa
dva para elektrona stvaraju dvostruku vezu, duik trostruku, itd. Pojavljivanje
nesparenih elektrona u molekuli stvara slobodne radikale koji su glavni uzrok
mnogih bolesti i starenja. Kada je raspodjela naboja simetrina, takva veza
zove se nepolarna kovalentna veza. Ukoliko je elektrini naboj asimetrian
veza je polarna kovalentna (npr. molekula vode). Vodikova veza je
meumolekularna veza, gdje se negativni kisik jedne molekule povezuje s
pozitivnim vodikom druge molekle. Ionska veza nastaje kada se suprotno
nabijeni ioni privlae kao magneti (npr. molekula NaCl). (Deli i Vijtuk, 2004.)
4.2. VODA
Voda je trea najjednostavnija molekula i najvanija tvar na Zemlji. Sva iva
bia ovisna su o vodi jer ivotnim procesima organizam gubi vodu koju mora
nadoknaivati. U osnovi procesa fotosinteze biljke iz vode pomou svjetlosne
energije i klorofila sintetiziraju eere. U prirodi voda se pojavljuje u sva tri
agregatna stanja (tekue, plinovito i kruto). Za iva bia najvanije je da se
voda nalazi u tekuem stanju jer u organizmu ona mora ostati tekua. Njezina
visoka toka vrelita (od 100C) i niska toka ledita (od 0C) razlog su to je
voda pri normalnom temperaturnom rasponu na naem planetu u tekuem
stanju. Voda ima visoku specifinu toplinu koja osigurava relativno konstantnu
unutarnju i vanjsku sredinu koja je izuzetno bitna za iva bia.

Slika 1. Molekula vode

Drugi razlog tekueg stanja vode je visoka toplina fuzije to znai opiranje
promjeni u vrsto stanje ili led. Za pretvorbu tekue vode u vodenu paru
potrebna je velika koliina topline. Zbog toga voda apsorbira veliku koliinu
topline iz okola prije evaporacije, a pri tome ga hladi. To objanjava ulogu
lijezda znojnica za ivo bie. Molekule vode pokazuju svojstva kohezije,
adhezije i kapilarnosti. Kohezija je sklonost povezivanja istovrsnih molekula, a
adhezija je sklonost privlaenja molekula razliitih tvari. Kapilarnost proizlazi iz
adhezije, a to je sklonost tekue tvari kretanju protiv sile tee kroz uzak prostor
(kapilare). Voda disocira polarne spojeve i veinu ionskih molekula. Spojevi
koji lako disociraju u vodi nazivaju se hidrofilnima, a nepolarne molekule koje
se ne tope u vodi su hidrofobne.
DISOCIJACIJA VODE: H
2
O H
+
+ OH
-

Molekule vode disociraju se u pozitivno nabijene vodikove ione i negativno
nabijene hidroksilne ione. Kiselina je tvar koja otopjena u vodi otputa
vodikove ione i tako poveava koncentraciju H
+
u otopini, dok luina prihvaa
vodikove ione prilikom otapanja u vodi. Voda je slaba kiselina i luina. Pomou
pH skale izraava se koncentracija H
+
, a raspon na skali je od 1 do 14, pH 7
zauzima sredinju neutralnu vrijednost. Za odravanje neutralnog pH u krvi i
stanicama koriste se puferi. (Deli i Vijtuk, 2004.)

4.3. UGLJIKOVI SPOJEVI
Ugljikovi atomi sastavni su dio ivih bia. Znanost o spojevima ugljika je
organska kemija, a svi drugi elementi temelj su prouavanja anorganske
kemije. Ugljikova struktura omoguuje mu stvaranje mnogo vie spojeva nego
to ih mogu stvoriti ostali elementi. Bioloke molekule su sloeni spojevi ivih
bia. Sastoje se od malih organskih molekula (saharidi, masne kiseline,
aminokiseline i nukleotidi). Reakcija kondenzacije i hidolize su dva tipa
reakcija koji sudjeluju u ivotnim procesima. Reakcija kondenzacije povezuje
dva monomera kovalentnom vezom uz oslobaanje molekule vode, a reakcija
hidrolize razdvaja dva monomera uz ugradnju H
+
i OH
-
iz disocirane molekule
vode.
Postoje etiri skupine ugljikovih spojeva, a to su: ugljikohidrati, lipidi, proteini i
nukleinske kiseline. (Deli i Vijtuk, 2004.)

4.3.1. UGLJIKOHIDRATI
Ugljikohidrati su najei ugljikovi spojevi u ivim biima koji slue kao
strukturni dijelovi stanice i kao energijske rezerve koje pokreu ivotne
procese.

Slika 2. Celuloza u sastavu stanine stjenke
To su tvari sastavljene od polihidroksialdehida (aldoze) i polihidroksiketona
(ketoze). Moemo ih podijeliti prema broju monosaharidnih jedinica na:
monosaharide (3-9 atoma ugljika), oligosaharide (2-10 jedinica monosaharida)
i polisaharide (mnogo vezanih monosaharidnih jedinica). Najvaniji
ugljikohidratni monomeri su glukoza, fruktoza i galaktoza. Oni su sastavni
dijelovi biolokih tvari. Nazivaju se eerima, a neki od njih stvarno imaju
sladak okus. Polisaharidi su polimeri nastali kondenzacijom jednostanih
eera u dugake lance. U polisaharide spadaju krob (graen iz
ravnolananog polimera amiloze i razgranatog polimera amilopektina) i
glikogen koji se rabe kao primarne rezerve energije u biljkama i ivotinjama.
Celuloza i hitin daju vrstou biljkama i lankonocima.

4.3.2. LIPIDI
U lipide spadaju masti i ulja, voskovi, fosfolipidi i steroidi. Njihova je uloga
stvaranje energijskih zaliha. Molekule masti i ulja graene su od glicerola
vezanog za tri masne kiseline pa se stoga naziva triglicerin. Vezanjem dva ili
tri vodikova atoma na svaki ugljikov atom nastaju zasiene masne kiseline, a
povezivanjem jednog od dva vodikova atoma s ugljikovim atomom ostvaruje
se dvostrukim vezama pa se takve masne kiseline nazivaju nezasienim
masnim kiselinama.

Slika 3. Fosfolipidi u sastavu bioloke membrane

Voskovi nisu topivi u vodi, stvaraju krute slojeve koji zatiuju vanjske
povrine, a u naem organizmu zatiuje vanjski sluni kanal. Fosfolipidi su
graeni od dvaju lanaca masnih kiselina vezanih za molekulu glicerola i
fosfatne grupe na mjestu treeg lanca. U vodi fosfolipidi stvaraju mikrokuglice
s polarnim fosfatima okrenutim prema vodi. Stereoidne molekule nisu topive u
vodi, ali se otapaju u uljima i lipidnim membranama. Oni su regulatorne
molekule koje prolaze stanine membrane (primjerice spolni hormoni).
4.3.3. PROTEINI
Proteini su glavni dio vezivnog tkiva i staninih membrana savijeni u
karakteristine trodimenzionalne oblike, graeni su od aminokiselina.
Reakcijom kondenzacije aminokiseline su kovalentno povezane peptidnim
vezama. Dvije povezane aminokiseline ine dipeptid, a dugi lanci zovu se
polipeptidi. Primarna struktura proteina jest jedinstveni linearni slijed
aminokiselina. Vodikove veze izmeu aminokiselina pokazuje sekundarna
struktura proteina, tj. konfiguracija -helixom (kreatin-protein kose) ili -
nabranim plohama (fibrin-protein svile). Terecijarna struktura odreuje
jeinstveni trodimenzionalni oblik svake molekule. Kvartarna struktura temelji se
na dva ili vie savijenih polipeptidnih lanaca koji se uklapaju kao dijelovi 3-D
puzzla (hemoglobin-protein krvi).

Slika 4. Molekula hemoglobina

4.3.4. NUKLEINSKE KISELINE
Ova skupina nosi kemijsku ifru ivota i prenose genetsku informaciju s jedne
na drugu generaciju. Nukleinske kiseline graene su od nukleotida koji se
sastoje od duikove baze, eera s pet ugljikovih atoma (riboze i deoksiriboze)
i fosfatne grupe. Deoksiribonukleinska kiselina i ribonukleinska kiselina dugi
su polimeri nukleotidnih podjedinica. DNA molekule oblikom je dvostruki helix,
a RNA molekule manje i jednostavnije. Ukupno postoji pet tipova baza-adenin,
gvanin, citozin, timin (ne sadri ga RNA) i uracil (ne sadri ga DNA). Neke
druge vane bioloke molekule temelje se na grai modificiranog nukleotidnog
monomera, ali nisu polimerne grae. Adenozin fosfati (ATP, ADP, AMP)
nosai su energije, oslobaaju energiju prilikom kemijske razgradnje. Cikliki
adenozin monofosfat (cAMP) nosi glavni signal za ukljuivanje i iskljuivanje
stanine aktivnosti. Koenzimi (NAD
+
i FAD) transportne su molekule nune za
dobivanje energije i stvaranje novih staninih struktura.

Slika 5. Molekula DNA

5. ZAKLJUAK
Na temelju prouene literature i napisanog seminarskog rada moe se
zakljuiti da je za ivot neophodna voda, a s njom i spojevi ugljika.
Ugljikohidrati kao glavni izvori energije i kao gradivni elementi ivih bia. Lipidi
su vani za stvaranje energijskih zaliha, te ulaze u sastav biolokih
membrana. Proteini su kljune tvari za odvijanje gotovo svake funkcije
organizma, jer grade enzime koji djeluju kao biokatalizatori metabolikih
reakcija. Nukleinske kiseline grade DNA i RNA koji nose genetski materijal
vaan za sintezu proteina. Ostali vani organski spojevi su mineralne tvari i
vitamini koji su vrlo vani za normalan rast i razvoj svakog organizma.



6. LITERATURA
1. Antun Deli, Nada Vijtiuk Prirodoslivlje, K 2004.
2. Dr. Sc. Vinja verko Biologija: od molekule do organizma, udbenik za
strukovne kole, Profil 1997.
3. http://www.fsb.unizg.hr/NewsUpload/18_10_2005_4408_pr01_VGM.pdf,
30.01.2012.