HIGIJENA TLA

I.

I. poglavlje Higijena tla

UVOD
Planet Zemlja sastoji se od nekoliko razliitih koncentrinih ljusaka ili sfera. Centralni dio Zemlje tvori barisfera, izgraena poglavito od nikla i eljeza, zato se jo zove nife. Iznad barisfere lei pirosfera, zvana sima jer je izgraena od silicija i magnezija. Povrh ove lei vrsta Zemljina kora - litosfera izgraena poglavito od silicija i aluminija, radi ega se jo zove i sial. Litosferu djelomice pokriva pedosfera i veim dijelom hidrosfera. U pedosferi, njezinu povrinskom sloju odvijaju se intenzivni ivotni procesi i razliite kemijske reakcije. Na razvoj pedosfere utjee itav niz pedogenetskih imbenika, kao to su voda, toplina, vjetrovi, razni kemijski agensi (kiseline, luine, soli), biljke, ivotinje i ljudi. itavu Zemlju obavija atmosfera, koja ima dva sloja - troposferu ili zonu duika i kisika koja see 15 km iznad mora i stratosferu ili zonu razrijeenih plinova. Pedologija (tloznanstvo) je znanost o postanku, svojstvima i ivotu pedosfere. Tlo je povrinski sloj Zemljine kore izmijenjen zajednikim utjecajem klime, zraka, vode, biljaka, ivotinja i ljudi. Definiciju za tlo dao je i Komitet ministara Vijea Europe (1992) koja glasi: Tlo je integralni dio Zemljina ekosustava koji se nalazi na prijelazu izmeu Zemljine povrine i geoloke podloge. Po dubini je najee podijeljeno na nekoliko horizonata, koji se postupno smjenjuju. Posjeduje specifina fizikalna, kemijska i bioloka svojstva, s razliitim funkcijama u prirodi i gospodarstvu. Polazei od povijesno najstarijeg naina koritenja tla, u poljodjelstvu, zatim ireg ekolokog gledita, te novijih potreba zatite okolia, koncepcija tla obuhvaa takoer porozne sedimentne stijene zajedno s rezervama podzemne vode. Tlo obavlja razne ekoloke i gospodarske funkcije povezane s ljudskim aktivnostima, a to su: `` proizvodnja biljne tvari (biomase) - prirodna umska vegetacija, livade, panjaci, poljoprivredne povrine za prehranu ljudi ili domaih ivotinja i dr., `` filtracija, puferna sposobnost, pohrana i pretvorba bilo vode koja dolazi s kinicom ili hraniva, pesticida i drugih tvari koje se unose u tlo, `` prebivalite makro i mikroorganizama ivotinjskog i biljnog podrijetla, koji djelomino ili trajno ive u tlu, `` izvor vode, pijeska i ljunka za graevinske potrebe, `` fiziki prostor za gradnju stambenih zgrada, naselja, farmi i dr., `` geoloka i kulturna batina, jer su u tlu sadrane brojne geomorfoloke i povijesne informacije poput paleontolokih i arheolokih nalazita.

SASTAV TLA
Tlo je sastavljeno od mineralnog dijela kao osnove i organskih tvari. Od minerala najvie su zastupljeni sljedei elementi: silicij (Si), aluminij (Al), eljezo (Fe), neto manje ima kalcija (Ca), magnezija (Mg), kalija (K) i natrija (Na). U minimalnim koliinama ima fosfora (P) i sumpora (S). Od ostalih elemenata najvie su zastupljeni kisik (O), ugljik (C) i duik (N). Za kvalitetu tla veliku vanost ima sadraj alkalnih elemenata (Ca, K, Mg, Na), a naroito kalcija koji ini osnovu svakog plodnog tla. Vee koliine natrija u tlu pretvaraju ga u neplodno slatinasto tlo. Sadraj ovih alkalnih elemenata nije vaan samo zbog boniteta tla, ve ima znaenje i za higijenu. Nedostatak kalcija i fosfora u tlu ima za posljedicu i njihov nedostatak u biljkama, a ivotinje koje se hrane takvom hranom pokazuju znakove nedostatka tih elemenata. To se naroito oituje u organizmu mladih ivotinja. Pritom se ne smije zaboraviti da su nitrati i fosfati biljna hraniva u poljoprivrednim tlima, dok u poveanim koliinama mogu postati i polutanti za povrinske i podzemne vode. Sva mrtva organska tvar u tlu u irem smislu zove se humus. Humus se u uem smislu moe definirati kao specifina organska tvar tamne boje nastala u procesima humifikacije. To su procesi

13

PRAKTIKUM / Okoli i higijena dranja ivotinja

Sastav tla

razgradnje organske tvari i sinteze novih sloenijih spojeva koji se odvijaju pod utjecajem mikroorganizama u tlu. Ekstrakcijskim postupkom mogu se izdvojiti karakteristine frakcije humusa koje imaju priblino sline osobine i sastav. Tako se dobiju etiri karakteristine frakcije: huminske i ulminske kiseline (netopive u alkoholu), krenska i apokrenska kiselina (topive u HCl), himatomelanska kiselina (topiva u alkoholu), humin i ulmin (netopivi u luinama). Humusne kiseline su po grai molekula dosta sline visokomolekularnim duinim spojevima. Prema boji i topljivosti u raznim otapalima razlikuju se dvije grupe humusnih kiselina: `` tamno obojene huminske kiseline; `` svijetlo (uto) obojene fulvokiseline. Huminske kiseline su dosta jake viebazne kiseline, imaju negativan elektrini naboj, lako koaguliraju pod utjecajem H+ iona i prelaze u gel stanje. Ovamo spadaju tri kiseline: huminska, alminska i himatomelanska kiselina. Fulvokiseline su jake i u vodi dobro topljive kiseline. Zbog svoje visoke kiselosti smatraju se izrazito negativnim za tlo. Ovamo spadaju krenska i apokrenska kiselina. S obzirom na sadraj pojedinih frakcija razlikuju se dva osnovna oblika humusa u tlu: blagi ili zreli humus i kiseli ili sirovi humus. Blagi ili zreli humus, gdje dominiraju huminske kiseline, tlu daje najbolje fizikalno-kemijske i bioloke osobine. Tlo je bogato faunom i mikroflorom kao npr. kinim gujavicama, kukcima i njihovim liinkama i sl. Kiseli ili sirovi humus pojavljuje se u uvjetima humidne klime. U njemu dominiraju fulvokiseline, pa stoga i nepovoljni uvjeti za aktivnost organizama koji prerauju organske ostatke. Od faune nalaze se samo neki kukci, a od mikroflore samo acidofilne gljivice.

14

I. poglavlje Higijena tla

Humus ima viestruko pozitivan utjecaj na tlo i upravlja brojnim procesima. Povoljno utjee na mikrobioloku aktivnost tla. Zbog tamne boje povoljno utjee na zagrijavanje i toplinske osobine tla. Vaan je imbenik troenja i transformacije mineralnog dijela tla. Sve ove pozitivne osobine pripadaju blagom humusu. Njemu nasuprot sirovi humus negativno utjee na tlo. Koliina humusa u tlu rezultat je stanja ravnotee dvaju suprotnih procesa - mineralizacije (razgradnje), kojom se tlo osiromauje i humifikacije, kojom se tlo obogauje.

SVOJSTVA TLA
Boja
Prirodna boja karakteristian je morfoloki znak tla i indikator mnogih kemijskih i ekolokih osobina tla. Oduvijek je sluila kao jedan od kriterija za klasifikaciju tla. Tako u sistematici tla sreemo razne tipove crnica, crvenica, smeih, sivih i drugih tala. Boja tala ovisi o kemijskom sastavu, odnosno o sadraju u njima raznih vrsta obojenih tvari. U pedosferi rijetko susreemo iste boje, veinom su pomijeane i tvore razne nijanse. Osnovne boje tla su crna, siva, smea, crvena i uta. Organske tvari daju tlu od tamnosive i tamnosmee do crne boje, ovisno o stupnju njihove humifikacije. Tamnosivu i crnu boju daju tlu spojevi mangana, magnetit i minerali gline iz grupe hizingerita. Oksidi i hidroksidi eljeza daju tlu crvenu, smeu i utu boju, ovisno o stupnju njihove hidratizacije. Pri mjeavini tih spojeva pojavljuju se razne nijanse izmeu crvene i ute boje, kakve se najee susreu u tlu. Bijelu do svijetlosive boje daju tlu kvarc, aluminijev-hidroksid, kaolinit i drugi minerali gline, zatim kalcijev karbonat. Fero spojevi daju tlu plavu boju (vivijanit) i zelenu boju (zelena galica). Pored sadraja obojenih tvari boja tla zavisi i od drugih imbenika kao to su vlanost, jaina osvjetljenja, struktura i mehaniki sastav tla. Vlana tla imaju redovito tamniju boju od suhih tala. Boja je vaan indikator koji nam govori o kemijskom sastavu tla, kao i o pedogenetskim procesima koji se u njemu odvijaju. Boja se uvijek odreuje u suhom tlu.

Struktura
Pod strukturom tla podrazumijeva se veliina, oblik i nain rasporeda strukturnih agregata u tlu. Mehaniki elementi u tlu povezani su u vee nakupine - strukturne agregate. Po porijeklu agregati mogu biti prirodni i umjetni. Prirodna struktura nastala je pod utjecajem prirodnih pedodinamskih faktora kao to su klima, fauna, vegetacija i sl. Umjetna struktura nastala je razliitim poljodjelskotehnikim mjerama kao to su fertilizacija, obrada tla i sl. Strukturne agregate tla moemo podijeliti po veliini i po obliku na vie skupina. Tako se prema veliini mogu podijeliti na mikroagregate (do 0,25 mm promjera) i makroagregate (preko 0,25 mm). Po obliku mogu se podijeliti na tri skupine: `` kockaste ili kuboformne, koji se dijele po veliini na prakaste, sitno mrviaste, mrviaste, krupno mrviaste, grakaste, sitno oraaste, oraaste, krupno oraaste, sitno grudaste, grudaste, krupno grudaste; `` stubaste ili prizmatoformne, koji mogu biti vrlo sitni, sitni, osrednji, vrlo krupni i krupni; `` plosnate ili laminoformne, koji s obzirom na oblik mogu biti ploasti, ljuskasti i lisnati. Strukturna svojstva tla treba odreivati u suhom i vlanom tlu jer se struktura mijenja s promjenom vlanosti. Vano je znati da za tvorbu agregata znaajna uloga pripada Ca-ionu, humusu i mineralnim koloidima. Struktura je vano svojstvo tla. U strukturnim tlima je najpovoljniji odnos vode i zraka, tu se odigravaju intenzivni aerobni procesi i mineralizacija organske tvari u tlu.

15

PRAKTIKUM / Okoli i higijena dranja ivotinja

Tekstura
Mehaniki sastav ili tekstura podrazumijeva sadraj pojedinih frakcija u tlu u postocima. Pojedine mehanike frakcije meusobno se razlikuju kako po veliini, tako i po mineralokom i kemijskom sastavu. Frakcije s promjerom veim od 20 mm nazivaju se skelet, a estice manjih dimenzija sitno tlo. U svijetu postoji niz klasifikacija mehanikih frakcija tla, a kod nas je prihvaena klasifikacija Meunarodnog drutva za prouavanje tla, koja je prikazana u tablici. Klasifikacija mehanikih frakcija tla
Naziv frakcije Kamen ljunak Krupni pijesak Sitni pijesak Prah Glina Promjer estica u mm preko 20 20 - 2,0 2,0 - 0,2 0,2 - 0,002 0,02 - 0,002 ispod 0,002

Kamen i ljunak nastaju fizikalnim troenjem matine stijene. Po mineralokom sastavu mogu biti karbonatnog, silikatnog i kvarcnog sastava. Pokazuju neznatnu kemijsku aktivnost. Pijesak nastaje takoer fizikalnim troenjem stijene. Ima ga u svim tlima. Pjeskovita tla poznata su kao slabo vezana i jako propusna za vodu, odnosno kao suha i topla tla. Prah nastaje fizikalnim troenjem minerala. U njemu prevladavaju kvarc i opal. Po svojim osobinama prah se nalazi na prijelazu izmeu pijeska i gline. U suhom stanju je suh i kompaktan, a u vlanom ima slabo izraenu ljepljivost i bubrenje. Kapilarni uspon vode mu je visok. Glina u irem smislu obuhvaa brojne mineralne i organske spojeve. Frakcija gline naziva se jo i grubo koloidna frakcija. Glina vee na sebe velike koliine vode, praktiki je nepropusna za vodu, bubri i ljepljiva je. U suhom stanju se kontrahira i tvrda je.

Specifine pedodinamske tvorevine

Tijekom razvoja tla pojavljuju se razliite novotvorevine koje su rezultat pedodinamskih procesa. Od ostalih estica tla razlikuju se izgledom i sastavom. To su nakupine lako topljivih soli natrija, kalcija, magnezija koje se pojavljuju u obliku bijelih eflorescencija (iscvjetavanja) na povrini tla. Na povrini nalazimo bijele kore od Glauberove soli (Na2SO4). Zatim nalazimo eflorescencije i konkrecije gipsa, koji je netopljiv u vodi. Tu spadaju jo i nakupine kalcijeva karbonata u obliku vapnenih pjega koje su bijele do sivo-ukaste boje, te u obliku pseudomicelija i vapnenih konkremenata. Izluine i nakupine eljeza i aluminija, mangana i dr. rairene su u humidnim tlima kao pjege, jezici i ile razliite boje, ponajee smee i hravo ukaste. U tekim glinastim tlima i u barskim tlima este su eflorescencije vivijanita plavkaste boje. Nakupine silicijeva dioksida dolaze kao bijela kremena praina. Zatim tu spadaju razliite tvorevine faune tla kao: vijugavi hodnici od crva, hodnici i kanali od rovki, poljskih mieva i sl., te njihovi ekskrementi.

UZIMANJE UZORAKA TLA ZA ANALIZU

Terenski pregled jedan je od osnovnih postupaka u higijenskoj ocjeni tla. Sastoji se u utvrivanju kvalitete tla inspekcijom na licu mjesta i uzimanjem tla za laboratorijske analize. Pregledom terena posebnu pozornost treba obratiti na istou tla i na eventualnu mogunost oneienja. To je posebno vano pri izboru lokacije za gradnju staja, uspostavu panjaka, kopanje jame

16

I. poglavlje Higijena tla

Pedoloka jama

grobnice, bunara i sl. Da bi se to bolje ocijenila kvaliteta tla, potrebno je iskopati pedoloku jamu dubine oko 1,5 m, ovisno o kakvom se podruju radi. U humidnom podruju obino treba kopati dublju jamu nego u aridnom. Kopanjem jame otkrivaju se pojedini horizonti koji se meusobno razlikuju po boji, strukturi, teksturi i drugim svojstvima. Na taj nain dobije se uvid u sastav tla, razmjetaj nepropusnih slojeva za vodu i dr. Za fizikalno-kemijske analize uzima se oko pola kilograma tla u polivinilsku vreicu. Uzorak se uzima na razliitim dubinama s lopaticama, svrdlima i sondama. Za bakterioloku analizu uzima se oko 100 g tla na sterilan nain u sterilnu posudu. Za to nam slui Frankelovo svrdlo, koje u svom donjem dijelu ima liasto udubljenje. Svrdlom se bui okreui ga na lijevu stranu, kad se doe na eljenu dubinu, okree se na suprotnu, tj. desnu stranu. Pritom se liasto udubljenje otvori i napuni zemljom. Ponovnim okretanjem na lijevu stranu svrdlo se zatvori i izvue van. Svaki uzorak tla treba sadravati sljedee elemente: mjesto uzimanja, datum, dubinu iz koje je uzorak uzet. Da bi se dobila kompletna slika, potrebno je uzeti vie uzoraka na vie mjesta i s razliitih dubina. Uzorci tla nekad se mogu analizirati na terenu pomou terenskog pedolokog kompleta. To su orijentacijske kvalitativne ili semikvantitativne analize. Pedoloki komplet sadri stalak s dvadeset epruveta, menzuru od 100 ml, stakleni lijevak, Erlenmeyerovu tikvicu od 300 ml, pokrovno satno stakalce, indikator papirie, set od 6 boica s kemikalijama, pola litre destilirane vode, filtar papir, pipete.

FIZIKALNA ANALIZA TLA

Tekstura ili granulometrijski sastav
S fizikalnog stajalita tlo se sastoji od vrste, tekue i plinovite faze. vrstu fazu ine mineralne, organomineralne i organske estice, koje se meusobno razlikuju prema stupnju usitnjenosti, i razliite su veliine i oblika.

17

PRAKTIKUM / Okoli i higijena dranja ivotinja

S obzirom na veliinu, moemo mehanike elemente tla podijeliti na tri skupine: `` Grube mehanike elemente `` Koloidne disperzije `` ngstremske disperzije U tlu je najvie grubih elemenata, koloida je manje, a najmanje je angstremskih estica. Skupina grubih mehanikih elemenata moe se razvrstati po veliini na nekoliko kategorija estica: `` `` `` `` `` estice kamena, vee od 2 cm, estice ljunka, veliine 0,2 - 2 cm, estice pijeska, veliine 0,05 - 2 mm. estice praha, veliine 0,05 0,01 mm, estice glinaste, frakcija od 0,01 mm do 0,1 m.

estice kamena i ljunka tvore skelet tla, a sve ostale estice ine sitno tlo. estice skeleta moemo podijeliti na: estice kamena: krupne, vee od 20 cm srednje, veliine 5-20 cm sitne, veliine 2-5 cm krupne, veliine 1-2 cm srednje, veliine 0,5-1 cm sitne, veliine 0,2-0,5 cm

estice ljunka:

Pedoloka sita

18

I. poglavlje Higijena tla

Tekstura tla odreuje se prosijavanjem tla kroz pedoloka sita koja imaju razliite promjere rupica (oka). Za sitnozrnata tla i njihovu kategorizaciju koriste se postupci sedimentacije, odnosno dekantacije i elutracije. Dekantacija je postupak odjeljivanja estica na principu taloenja u mirnoj vodi, a elutracija je postupak isplahnjivanja estica u vodenoj struji.

Poroznost
Izmeu strukturnih agregata u tlu nalaze se upljine koje se nazivaju pore tla. Poroznost je veoma vana osobina tla, jer se u porama nalaze voda i zrak. Prema postotku pora u tlu razlikujemo: `` `` `` `` Vrlo porozna tla, koja sadre preko 60% pora, Porozna tla, koja sadre 45-60% pora, Slabo porozna tla, koja sadre 30-45% pora, Vrlo slabo porozna tla, koja sadre manje od 30% pora.

Ukupna koliina pora, osim o mehanikom sastavu, ovisi jo i o strukturi te koliini organske tvari u tlu. Osim to je vano da u tlu ima dovoljno pora, vana je i njihova veliina. Prema dimenzijama pore dijelimo na one vee od 1 mm i na pore manje od 1 mm. Prve se zovu nekapilarne, a druge kapilarne pore. U kapilarnim porama preteno se zadrava voda, a u nekapilarnim zrak. Koliina i odnos pora odreuju poroznost tla, toplotna i druga svojstva. Za tlo je dobar odnos kapilarnih i nekapilarnih pora 3 : 2 do 1 : 1. Ukupni sadraj pora u tlu izraunava se iz razlike stvarne i prividne specifine teine tla. Stvarna specifina teina tla odreuje se piknometrom, a prividna pomou metalnog valjka po Kopeckom.

Retencijski kapacitet tla za vodu

To je veliina koja se odreuje u laboratoriju i predstavlja maksimalnu sposobnost tla da dri u sebi vodu molekularnom adhezijom, hidratacijom i kapilarnim snagama te povrinskom napetou. Sposobnost zadravanja vode je razliita kod razliitih tala, to ovisi o njihovu sastavu. Koliina zadrane vode ovisi o veliini estica tla i o veliini pora. Retencijski kapacitet tla za vodu je: `` `` `` `` `` Vrlo malen, ako iznosi manje od 25% Malen, ako iznosi 26-35% Srednji, ako iznosi 36-45% Velik, ako iznosi 46-60% Vrlo velik, ako iznosi vie od 60%

Retencijski kapacitet tla za vodu u krupnozrnatom tlu je vrlo malen. Tako npr. za ljunak iznosi 7%, krupni pijesak 23%, dok je za srednji pijesak 47%, a za glinu 70%.

Kapilaritet
Pod kapilaritetom se podrazumijeva sposobnost tla da pod utjecajem kapilarnih sila upija vodu iz vlanih slojeva i da je kroz kapilarne pore die k manje vlanim slojevima, u svim pravcima, pa i vertikalno suprotno od djelovanja sile tee. Kapilarna pora je svaka upljina u kojoj voda stvara ugnutu povrinu - meniskus. Za kapilaritet tla vana su dva pokazatelja - brzina i visina kapilarnog dizanja vode. Utvreno je da kod pjeskovitih tala voda brzo dosegne manje visine, a kod tala koja imaju izraeniju strukturu, voda dosegne vee visine na due vrijeme.

19

PRAKTIKUM / Okoli i higijena dranja ivotinja

Zrani prostori

A Prikaz kapilariteta u staklenim cijevima razliite veliine

B Prikaz kapilariteta u tlu

Uobiajeno je odreivanje kapilarnog uspona u laboratoriju s usitnjenim tlom, koje vie nema prirodnu strukturu, pa ovaj nain odreivanja nije idealan. Cilj pokusa je utvrditi visinu kapilarnog uspona vode za odreeno vrijeme. Na osnovi penjanja vode tijekom 5 sati moe se dati ocjena vodenog reima i mehanikog sastava tla. Tako je npr. uspon vode do 75 mm visine karakteristian za vrlo teka tla s loim vodnim reimom, dok je uspon vode od 250 do 300 mm karakteristian za vrlo laka tla koja slabo dre vodu.

Temperatura

Bimetalni termometri

20

I. poglavlje Higijena tla

Temperatura je stupanj zagrijanosti tla, a toplina je termika energija izraena u kalorijama. Toplina je veoma bitan imbenik svih procesa koji se odvijaju u tlu. Toplinske osobine tla ovise o odnosu krute, tekue i plinovite faze tla. Najvaniji izvor topline za zagrijavanje tla je Suneva radijacija koju upija povrinski sloj. Koliina topline koju tlo prima od Suneve radijacije razliita je u raznim tlima, i ovisi o nizu imbenika, a prije svega o jaini same radijacije. Osim toga uvjetovana je geografskom irinom, godinjim dobom, nadmorskom visinom, biljnim pokrovom, atmosferskim talogom i dr. Temperatura tla znatno se razlikuje od temperature zraka. Dnevna temperaturna kolebanja osjete se do 1 metar u dubinu tla. Postoje i godinja temperaturna kolebanja koja su najvea na povrini tla. Ta temperaturna kolebanja mogu se osjetiti na dubini od 15 do 20 metara. Ako se ide jo u dublje slojeve, zapaa se da s dubinom raste i temperatura, i to na svakih 30 metara dubine za 1C. Kod niskih temperatura dolazi do smrzavanja odreenog sloja tla, to se zove zonom zamrzavanja. Ona je razliita i ovisi o geografskoj irini, klimi, te kvaliteti i strukturi tla. Dubina ove zone je od 0,5 do 1,6 metara. Temperatura tla odreuje se termometrima koji mogu biti razliitog oblika i izvedbe (ravni, klinasti i sl.), ivini i bimetalni. Za plie slojeve koriste se bimetalni termometri (do 50 cm) i ivini termometri u metalnoj kouljici, a za dublje slojeve tla koriste se sonde.

KEMIJSKA ANALIZA TLA

Da bi se dobila to potpunija slika o higijenskoj kvaliteti tla, potrebno je izvriti odreene kemijske analize tla. Pri tome se misli na kvalitativne odnosno semikvantitativne analize, koje zadovoljavaju potrebe veterinarske struke. Analize se obavljaju u tlu i u vodenoj iscrpini tla. U plodnim tlima humus, postojana tamno obojena organska tvar koja se u tlu akumulira kao nusprodukt razgradnje biljnih ili ivotinjskih ostataka, nalazi se u obliku soli humata, dok se u neplodnim tlima nalazi u obliku slobodnih huminskih kiselina koje su jedan od parametara odgovornih za kiselost tla. Visoki sadraj kalcija u tlima, naroito u obliku karbonata, povoljno utjee na mnoge procese i osobine tla, a osim toga kalcij je i biogeni element. Ioni kalcija neutraliziraju kiseline u tlu, pa se tla kalcificiraju, ime se smanjuje kiselost, ali i poveava mobilnost i dostupnost biljkama drugih iona. Tla s veim sadrajem kalcija su manje vlana uz neutralnu ili slabo lunatu reakciju.

Kalcijev karbonat
U karbonatnim zemljitima ulogu najvanijeg pufera protiv acidifikacije (zakiseljavanja) tla ima CaCO3. Sadraj kalcijeva karbonata u tlu odreuje se na dva naina: `` 1. kvalitativno (semi-kvantitativno) odreivanje `` 2. kvantitativno odreivanje volumetrijska metoda pomou Scheiblerova kalcimetra gravimetrijska metoda Kvalitativno, semi-kvantitativno odreivanje sadraja kalcijeva karbonata u tlu: Princip odreivanja kalcijeva karbonata u tlu sastoji se od mjerenja koliine razvijenog ugljinog dioksida koji nastaje pri tretiranju uzorka tla razrijeenom solnom kiselinom. Reakcija izmeu kalcijeva karbonata i solne kiseline je sljedea: CaCO3 + 2 HCl = CaCl2 + CO2 + H2O Ovom se metodom moe odrediti priblian sadraj kalcijeva karbonata u tlu. Na ovaj kvalitativan i semi-kvantitativan nain odreuje se na terenu i u laboratoriju.

21

PRAKTIKUM / Okoli i higijena dranja ivotinja

Slobodne huminske kiseline

Huminske kiseline su organske kiseline sloenog sastava, s etiri karboksilne skupine. Sadre velike koliine duika i otporne su na razgradnju. Postupak za njihovo odreivanje bazira se na injenici da huminske kiseline kao koloidi s negativnim elektrinim nabojem pod utjecajem OH- iona oboje reakcijsku smjesu smee.

Vodena iscrpina
Nakon analiza i odreivanja fizikalnih svojstava u suhom tlu, najosnovnije kemijske analize u uzorku tla odreuju se u njegovoj vodenoj iscrpini. Ovim odreivanjem dobivamo uglavnom samo kvalitativne, odnosno semikvantitativne podatke koji zadovoljavaju potrebe iz podruja animalne higijene. U vodenoj iscrpini tla odreuju se pH, amonijak i nitriti.

pH
Tla mogu imati alkalnu ili kiselu reakciju i o tome u dobroj mjeri ovisi njihova plodnost i kvaliteta biljne proizvodnje. Reakcija tla odreena je odnosom koncentracije vodikovih (H+) i hidroksilnih (OH-) iona. Poznato je da se vrijednosti reakcije tla kreu u rasponu od pH 3,5 do pH 9,0. Kisela tla najee se nalaze u krajevima s mnogo padalina koje ispiru tlo i uzrokuju bioloku produkciju kiselina. Lunata (slana) tla najee su tamo gdje ima malo padalina, gdje je visoka evaporacija, te ogranieno ispiranje. Dolazi do akumulacije soli i poveane lunatosti tla. Postoji vie metoda za odreivanje pH, a najee se koriste sljedee: `` elektrometrijska metoda `` metoda s lakmus papirom `` metoda s univerzalnim indikatorskim papiriima. Za tono odreivanje vrijednosti pH koristi se pH-metar s elektrodom. Metoda s lakmus papiriima je najjednostavnija, kvalitativna i slabo osjetljiva. Bazira se na promjeni boje lakmus indikatorskog papiria u kiseloj odnosno alkalnoj sredini.

22

I. poglavlje Higijena tla

Amonijak i nitriti
Sadraj amonijaka i nitrita, te nitrata u tlu provodi se radi utvrivanja i kategorizacije organske tvari koja sadri duik, a potjee od gnojidbe tla. Znatniji sadraj amonijaka u tlu upuuje na svjee organsko oneienje tla. Sadraj nitrita nastalih oksidacijom amonijaka upuuje na starije organsko oneienje, ili su nitriti posljedica redukcije nitrata u anaerobnim uvjetima. Nitrati su posljedica oksidacije amonijaka u aeriranim tlima, dakle oni upuuju na potpunu mineralizaciju organske tvari.

Mikroorganizmi
Mikroorganizmi u tlu imaju znaajnu ulogu jer sudjeluju u brojnim procesima od kojih su najvaniji procesi humifikacije i mineralizacije organske tvari. Najvie ih ima u gornjim slojevima, a s dubinom tla broj se smanjuje. Od svih mikroorganizama u tlu najbrojnije su bakterije i na njih otpada oko 80%. to su fizikalna, kemijska i fizioloka svojstva tala povoljnija, to je broj bakterija vei i dublje prodiru u tlo. Pjeskovita, kisela ili previe alkalna tla sadre tek nekoliko desetina tisua bakterija u 1 g, dok u 1 g humusa moe biti i vie milijardi bakterija. Dublji horizonti su gotovo sterilni. S epizootiolokog stajalita bakterije u tlu moemo podijeliti na saprofite, koji uglavnom sudjeluju u razgradnji i sintezi raznih organskih spojeva, i na patogene bakterije koje su posebno tetne za zdravlje ivotinja i ljudi. Od saprofitnih bakterija najee su Bacillus mycoides, B. subtilis, B. mesentericus te razne nitrificirajue, sumporne i fero bakterije. Od patogenih bakterija mogu se nai uzronici tetanusa Bacillus tetani, uzronici bedrenice Bacillus anthracis, uzronici utavca i parautavca Clostridium chauvoei, C. septicum, uzronici vrbanca Erysipelothrix rhusiopathiae, uzronici tuberkuloze Mycobacterium tuberculosis, M. bovis, M. avium, uzronik pastereloze Pasteurella multocida i drugi. Uzronik bedrenice B. anthracis u tlo dospijeva ekskrementima oboljelih ivotinja, zatim zaraenim stajnjakom, te leinama domaih i divljih ivotinja. Njegove spore su jedne od najotpornijih bakterijskih spora i u tlu mogu preivjeti stotinama godina (tzv. bedrenini distrikti). Mogu se zadrati na povrini tla i u dubljim slojevima. Za razmnoavanje im pogoduje tlo bogato humusom i pH oko 7,0. U tlo veoma esto ekskrementima ljudi i ivotinja dospije i Escherichia coli, koja se razliito dugo u njemu zadrava, to ovisi o granulometrijskom sastavu i pH tla. U kiselim i slabo neutralnim tlima moe preivjeti i razmnoavati se do 110 dana. U tlu se u veem ili manjem broju mogu nai i alge. Predstavljaju ih tri velike skupine: Chlorophyceae, Cyanophyceae i Bacillariaceae. Njihovo znaenje je uglavnom u obogaivanju tla organskim tvarima i intenziviranju kemijskog troenja mineralnog kompleksa. Od nie flore nakon bakterija najvee pedodinamsko znaenje imaju gljivice iji razgranati miceliji izluuju razliite enzime i sudjeluju u procesima razaranja odnosno truljenja organske tvari u tlu. Od razliitih vrsta najzastupljenije su iz rodova Penicillium, Trichoderma, Fusarium, Mucor, Aspergillus i Rhizopus.

Ostali predstavnici faune

U tlu se pojavljuju razliiti predstavnici faune tla, od najniih crva do sisavaca. Svi oni svojim aktivnostima utjeu na fizikalne, kemijske i bioloke osobine tla. Nalazimo razne nematode, anelide, oligohete i dr. U tlu je znaajna prisutnost razliitih vrsta gujavica kao to su: Lumbricus terrestris, Eisenia rosea, Lumbricus rubellus i dr. U tlu su zastupljene i razni razvojni oblici kukaca koji svojim aktivnostima takoer pridonose rahlenju tla. Od sisavaca koji ruju tlo, unosei u njega organske tvari i ostavljajui svoje ekskremente mogu se spomenuti krtica (Talpa europea), hrak (Cricetus cricetus) te razne vrste poljskih mieva (Apodemus) i voluharica (Microtinae).

23

PRAKTIKUM / Okoli i higijena dranja ivotinja

ZNAENJE HIGIJENE TLA U ANIMALNOJ HIGIJENI

U tlu se odvijaju razliiti fizikalno-kemijski i bioloki procesi koji utjeu na zdravlje i proizvodnost ivotinja. Osnovna znaajka tla je da je nosilac vegetacije, tj. hrane za ljude i ivotinje. Tlo svojom konfiguracijom utjee na klimu odreenog kraja. Sastav tla takoer ima utjecaj na ivotinjski organizam. U tlu postoje velike rezerve pitke vode koja slui za napajanje ivotinja i potrebe ljudi. Osim toga u tlo dospijevaju otpadne vode, gdje se one samoienjem i filtracijom kroz tlo proiavaju. U tlo se odlae i razni organski otpad, posebno ivotinjski leevi, gdje se odvija njihova razgradnja. Gradnja ivotinjskih nastambi usko je vezana za kvalitetu tla i njegovu konfiguraciju. Poznavanjem svih procesa koji se odvijaju u tlu i njihovih zakonitosti mogue je pozitivno djelovati i na zdravlje i proizvodne mogunosti ivotinja. Zrak je sastavni dio tla i u njegovoj dinamici ima viestruku ulogu. Bez njega je nezamisliv ivot biljaka i mikroorganizama tla. Osim toga sudjeluje u procesima razgradnje organske tvari te drugim fizikalno-kemijskim procesima koji se odvijaju u tlu. Zrak u tlo dolazi iz atmosfere, ali i u samom tlu nastaju pojedini plinovi. Sastoji se od 78-80% duika, 1-3% kisika, 20% i vie ugljinog dioksida, amonijaka, sumporovodika, metana, indola, skatola i dr. Zrak se nalazi u porama. Pod utjecajem razlike u temperaturi atmosferskog i zraka u tlu, te zbog razlike u atmosferskom pritisku, dolazi do neprekidne cirkulacije plinova iz tla u atmosferu. Taj proces se naziva aeracija. Na brzinu aeracije, osim navedenog, utjeu jo i vlanost tla, jaina i pravac vjetra, atmosferski talog i antropogeni utjecaj, to je s higijenskog stajalita veoma vano. Poznato je da u tlo dospijevaju razliiti otpaci ivotinjskog i biljnog podrijetla, koji oneiuju tlo, te troe velike koliine kisika za oksidaciju i mineralizaciju. U dubljim slojevima tla gdje nema dovoljno kisika razgradnja se obavlja u anaerobnim uvjetima. Za vodu i zrak moe se rei da se u tlu nalaze u konkurentskim odnosima. Vei sadraj vode smanjuje koliinu zraka i obrnuto. Voda je vaan imbenik u odvijanju svih procesa koji se odigravaju u tlu. Utjee na filtracijsku sposobnost, retencijski kapacitet, kapilaritet, higroskopinost tla i dr. U tlu se nalazi kao slobodna i vezana. Vezana je adsorbirana na sitne estice tla, a slobodna ispunjava srednje i vee kapilarne i nekapilarne pore. Filtracijska sposobnost ili propusnost tla za vodu podrazumijeva proputanje vode s povrine u dublje horizonte. Ovisi o veliini i rasporedu pora u tlu te granulometrijskom sastavu. Filtracija je vea to su pore, odnosno estice tla vee. Tla sa sitnim esticama (kao npr. glina) i s manjim porama due zadravaju vodu i imaju malu filtracijsku sposobnost. Takva su tla s higijenskog stajalita nepovoljna, jer se time spreava aeracija pa izostaje i samoienje vode koja prolazi kroz takva tla. Retencijski kapacitet tla za vodu, tj. sposobnost tla da zadri vodu s higijenskog stajalita je veoma vaan imbenik. Vlana tla s higijenskog stajalita su nepovoljna za gradnju staja jer su one posljedino hladne i vlane, to se odraava na zdravstveno stanje ivotinja koje tamo borave. Na takvim tlima slabija je i kvaliteta biljne hrane, a este su i invazije raznih parazita. Takva tla se ne mogu koristiti za stona groblja ili jame grobnice jer se u njima odvijaju procesi truljenja i gnjiljenja. U odabiru lokacije za gradnju staja vaan pokazatelj je i kapilaritet tla. Tla s jako izraenim kapilaritetom nepovoljna su za gradnju staja jer kroz temelje vlaga ulazi u zidove staja i u njima stvara nepovoljnu mikroklimu. Najvaniji izvor topline za zagrijavanje tla je Suneva radijacija koju upija povrinski sloj. Od ostalih izvora topline u obzir dolaze tople zrane mase, toplina koja nastaje pri oksidaciji u egzotermnim procesima i dr. Koliina topline koju tlo primi razliita je u raznim tlima ( u istom tlu mijenja se tijekom dana i godine) i ovisi o brojnim imbenicima, kao npr. o geografskoj irini, nadmorskoj visini, o biljnom pokrovu i sl. Tamna, krupnozrnata i suha tla jae se zagrijavaju, pa su time i toplija. Najvei dio topline iz tla gubi se zraenjem i isparavanjem vode. Temperatura tla ima znatan utjecaj na razvoj i razmnoavanje raznih mikroorganizama u tlu. Saprofitski mikroorganizmi u tlu razgrauju razliite organske tvari ali sudjeluju i u sintezi mnogih organskih spojeva. Za razliku od njih, patogeni mikroorganizmi svojom prisutnou zagauju tlo i trajna su prijetnja zdravlju ljudi i ivotinja. Tako npr. koliformne bakterije i enterokoki u tlo dospiju otpadnim vodama, tekuim gnojem i fecesom. Ostali patogeni mikroorganizmi dospiju u tlo izluinama bolesnih ivotinja, zakapanjem leeva na neadekvatnom terenu i sl. U tlu patogeni mikroorga-

24

I. poglavlje Higijena tla

nizmi razliito dugo preivljavaju, od nekoliko sati do nekoliko mjeseci, pa i desetke godina. Neki od njih sporuliraju pa ostaju virulentni dui vremenski period. Tlo zagaeno tim sporama ostaje trajan izvor zaraze za ljude i ivotinje. Velik broj helminta dospijeva u tlo ekskrementima ljudi i ivotinja. Meu najrairenijim geohelmintima nalaze se askarisi. Takoer je poznato da su vlana tla pogodna za razvoj velikog metilja (Fasciola hepatica). U takvim tlima mogu se nai trematode, cestode, nematode i kokcidije. Za higijenu je veoma vaan proces samoienja koji se odvija u tlu. Organska tvar razgrauje se na jednostavnije spojeve, koji mogu posluiti u daljnjoj sintezi. Dva su osnovna procesa u samoienju: proces humifikacije i proces mineralizacije. Ovi procesi u uskoj su vezi s fizikalnim, fizikalno-kemijskim i ostalim kvalitetama tla. Potrebno je napomenuti da izmeu pojedinih mikroorganizama postoji antagonizam, pa se i na taj nain njihov broj smanjuje.

25

Vjeba 1
ODREIVANJE RETENCIJSKOG KAPACITETA TLA ZA VODU
Uzorak broj: Vrsta tla Retencijski kapacitet tla za vodu odreuje se postupkom po Kopeckom, s nehrajuim elinim valjkom zapremine oko 150 ml sa sitastim dnom. Postupak: `` uroni se prazan valjak u vodu `` izvadi, pusti da se ocijedi i vagne (a) `` valjak se dobro osui `` uzme se 100 g tla, napuni njime valjak i tono vagne (b) `` uroni pod vodu, pusti da se ocijedi i vagne (c)

Raun:

ca 100 = Rkv% b

Rezultat: RKV % =

26

Vjeba 2
ODREIVANJE KAPILARITETA TLA
Uzorak broj: Vrsta tla Postupak: `` u staklenu cijev promjera 0,6 cm i duine 40 cm nasuti dobro promijeano tlo (na donjem kraju staklena cijev je zatvorena gazom da tlo ne bi propadalo, a da moe ulaziti voda) `` uroniti cijev ili vie cijevi s razliitim uzorcima s donjim krajem u metalnu posudu s destiliranom vodom, tako da nivo vode bude nekoliko milimetara iznad donjeg ruba cijevi (nulta toka na visinskoj skali) `` u raznim vremenskim intervalima oitavati visinu do koje se navlai tlo u cijevima, u vremenu do pola sata oitava se svakih 10 minuta, - potom nakon 1 sata - odnosno 5, 6 i 24 sata. Rezultat: Zabiljeiti visinu navlaenog stupca tla u odnosu na vrijeme

27

Vjeba 3
ODREIVANJE KALCIJEVA KARBONATA U TLU
Uzorak broj: Vrsta tla Postupak: `` na pokrovno satno stakalce staviti 2 do 3 g tla `` preliti razrijeenom solnom kiselinom (HCl 1:3) Pojava pjenjenja i uma upuuje na to da tlo sadri odreenu koliinu kalcijeva karbonata, jer ugljikov dioksid izlazi van uz um i pjenjenje. `` Prema intenzitetu uma i pjenjenja moe se zakljuiti o sadraju kalcijeva karbonata u tlu: - ako je um jedva ujan, u tlu je manje od 1% CaCO3 - ako je um slab i kratkotrajan, u tlu ima 1-3 % CaCO3 - ako je um jak i kratkotrajan, u tlu ima 3-5 % CaCO3 - ako je um jak i dugotrajan, u tlu ima vie od 5 % CaCO3 Rezultat: Sadraj CaCO3 u tlu =

28

Vjeba 4
ODREIVANJE SLOBODNIH HUMINSKIH KISELINA U TLU
Uzorak broj: Vrsta tla Postupak: `` u epruvetu staviti 2-3 g tla `` preliti sa 6-9 ml 2% amonijeve luine (NH4OH) `` suspenziju promukati i ostaviti stajati 2-3 sata, `` zatim profiltrirati Po boji filtrata zakljuuje se o prisutnosti slobodnih huminskih kiselina u tlu: `` ako je humus kiseo, tj. ako ima mnogo slobodnih huminskih kiselina, boja filtrata je smea oznaiti s +++, `` ako je humus umjereno kiseo, boja filtrata je ukasta oznaiti s ++, `` ako je filtrat bezbojan, nema slobodnih huminskih kiselina oznaiti s 0. Rezultat: Sadraj slobodnih huminskih kiselina u tlu =

29

Vjeba 5
PRIPREMA VODENE ISCRPINE TLA
Uzorak broj: Vrsta tla Vodena iscrpina tla priprema se na nain da se tlo osui do stalne teine na sobnoj temperaturi. Postupak: `` odvagnuti 10 g tla `` staviti tlo u Erlenmeyerovu tikvicu od 300 ml `` preliti s 150 ml destilirane vode `` dobro promukati `` ostaviti stajati 20 minuta da se talog sedimentira `` profiltrirati gornji dio tekuine preko filtrirnog papira u tikvicu

30

Vjeba 6
ODREIVANJE pH TLA
Uzorak broj: Vrsta tla Postupak s univerzalnim pH papiriima: `` uliti u epruvetu oko 2 ml vodene iscrpine tla `` navlaiti indikatorski papiri odgovarajueg raspona mjerenja `` nakon nekoliko sekundi usporediti boju namoenog indikatorskog papiria sa standardom `` zabiljeiti rezultat Rezultat: pH tla =

31

Vjeba 7
ODREIVANJE AMONIJAKA U TLU
Uzorak broj: Vrsta tla `` uliti u epruvetu 2 ml vodene iscrpine tla `` dodati 1 ml Seignettove otopine `` dodati 1 ml Nesslerove otopine Istovremeno se radi i slijepa proba, samo to se umjesto vodene iscrpine tla stavi destilirana voda. `` promukati i ostaviti stajati oko 10 minuta Ako je reakcija pozitivna, razvije se uta boja. Ovisno o intenzitetu ute boje i iskustvu, moe se prilino tono odrediti sadraj amonijaka u uzorku. Po boji reakcijske smjese zakljuuje se o koncentraciji amonijaka u tlu: `` ako je reakcijska smjesa intenzivno ute boje oznaiti s +++ `` ako je slabije ute boje oznaiti s ++ `` ako je limun ute boje oznaiti s + `` ako je bezbojna oznaiti s 0

Rezultat: Sadraj amonijaka u tlu =

32

Vjeba 8
ODREIVANJE NITRITA U TLU
Uzorak broj: Vrsta tla Postupak: `` uliti u epruvetu 2 ml vodene iscrpine tla `` dodati 1 ml sulfanilne kiseline `` dodati 1 ml otopine alfa-naftil amina Istovremeno se radi i slijepa proba, samo to se umjesto vodene iscrpine tla stavi destilirana voda. `` promukati i ostaviti stajati oko 10 minuta Ako je reakcija pozitivna, razvije se crvena boja poput vinje. Ovisno o intenzitetu boje i iskustvu, moe se prilino tono odrediti sadraj nitrita u uzorku. Po boji reakcijske smjese zakljuuje se na koncentraciju nitrita: `` ako je reakcijska smjesa intenzivno crvene boje poput vinje oznaiti s +++ `` ako je boja manje intenzivna oznaiti s ++ `` ako je slabo roza boje oznaiti s + `` ako je bezbojna oznaiti s 0 Rezultat: Sadraj nitrita u tlu =

33

Vjeba 9
ODREIVANJE BAKTERIJA U TLU
Uzorak broj: Vrsta tla Ukupan broj mezofilnih bakterija u tlu odreujemo na sljedei nain: `` uzeti 1 g tla `` staviti u sterilnu odmjernu tikvicu zapremine 1000 ml `` napuniti do oznake sterilnom fiziolokom otopinom `` tikvicu dobro promukati `` uzeti sterilnom pipetom 1 ml suspenzije `` nasaditi u Petrijevu zdjelicu `` u Petrijevu zdjelicu naliti hranjivu podlogu, koja se jednolino izmijea s uzorkom. Nakon nekog vremena, kad se hranjiva podloga skrutne `` staviti Petrijevu zdjelicu u termostat na inkubaciju 48 sati na 37 C Nakon inkubacije `` izbrojiti izrasle kolonije, uz pretpostavku da svaki mikroorganizam formira jednu koloniju Raun: Broj izraslih kolonija 1000 = broj bakterija u 1 g tla (CFU/1 g)* Ako se pretpostavlja da u tlu ima patogenih bakterija, postupak je isti kao i prethodni, samo to se kao hranjive podloge uzimaju razliite selektivne podloge. Rezultat: Broj bakterija u tlu CFU/1 g = Napomena: * CFU = colony forming unit

34