Svetvinčenat

Svetvinčenat (čakavsko Savičenta, ili

[1]
Svetvinčenat
Savicjenta ) je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u
Istarskoj županiji.

Sadržaj
Administrativna podjela
Zemljopis
Stanovništvo
Uprava
Svetvinčenat
Povijest
Gospodarstvo
Poznate osobe
Spomenici i znamenitosti
Obrazovanje
Kultura
Šport
Svetvinčenat na zemljovidu Hrvatske
Galerija
Država Hrvatska
Izvori
Županija Istarska
Vanjske poveznice
Načelnik općine Dalibor Macan (SDP)
Naselja u sastavu Bibići, Bokordići, Boškari,
općine Bričanci, Butkovići, Cukrići,
Administrativna podjela Čabrunići, Foli, Juršići,
Kranjčići, Pajkovići, Peresiji,
Pusti, Raponji, Režanci,
U sastavu općine Svetvinčenat nalaze se 22 Salambati, Smoljanci,
naselja: Svetvinčenat, Štokovci
Površina 15 km2
Bibići (Bibici) Pajkovići (Paicovi) Stanovništvo (2001.) 2.218
Bokordići Peresiji (Peresio)
Poštanski broj 52342
(Boccordi) Pusti (Radigosa)
Boškari Raponji (Rapogni)
(Boscari)
Režanci (Resanci)
Brhanići
Salambati
(Bercani)
(Salambati)
Bričanci (San
Smoljanci
Bricio)
(Smogliani)
Butkovići
Stancija Malusa
(Butcovici)
(Stanzia Malusa')
 Cukrići Svetvinčenat
(Zuccari) (Sanvincenti)
Čabrunići Štokovci (Stocozzi)
(Zabroni) Tofulini (Toffolini)
Foli (Folli)
Juršići
(Roveria)
Kranjčići
(Cranzetti)
Krase (Crasse
o Marchetti)

Zemljopis
U središtu južnog dijela Istre na pola puta Pazin-
Pula, uz cestu koja spaja unutrašnjost s jugom
poluotoka, položen je gradić. Na krševitoj
visoravni okružen šumama, pašnjacima i
vinogradima, sa svojim kaštelom, crkvama i Svetvinčenat
zvonikom smjestio se Svetvinčenat.

Područje općine Svetvinčenat obuhvaća u cijelosti

katastarske općine: Svetvinčenat, Smoljanci,
Bokordići, Juršići i Štokovci, te dijelove
katastarskih općina Vodnjan i Filipana.

Područje općine čini devetnaest statističkih naselja:

Bibići, Bokordići, Boškari, Bričanci, Butkovići,
Cukrići, Čabrunići. Foli, Juršići, Krančići,
Pajkovići, Peresiji, Pusti, Rapanji, Režanci,
Salmabati, Smoljanci i Svetvinčenat, koje se sastoji Svetvinčenat na zemljovidu Istarske županije
od pedeset i pet građevnih područja naselja. Ostali
dio naselja koji se ne ubrajaju u statistička naselja
sadrže izdvojeni dijelovi naselja poput Sv. Kirina, Bankovića, Brščića, Ferlina.

Općinu Svetvinčenat možemo, po mnogim pokazateljima, smatrati tipičnim područjem tzv. «Crvene Istre»,
odnosno središnjeg istarskog ravnjaka, s reljefom blage dinamike i bez istaknutih morfoloških jedinica
(cjelina), ali s brojnim krškim fenomenima (jamama, vrtačama, lokvama, kamenjarima).

Stanovništvo

Uprava
Načelnik općine je Dalibor Macan (SDP). Predsjednik 13-članog Općinskog vijeća je Mauricio Macan (IDS).

Povijest
Svetvinčenat, Savičenta, San Vincenti, tri naziva istog mjesta, kojima je polazište u imenu zaštitnika,
hispanskog mučenika sv. Vincencija i istoimenoj opatiji oko koje se razvio gradić.
"Odtu idoše ravno putem ki gre z Montmorana v Savičentu, i po pute mnoge križe va kamikeh visekoše, i tako
gredući po stareh zlamenjah različna i tu čekahu ... od svetog Vincenca opatije, župan Faško, Adam i Žil i vas
komun. I vsi rekoše i potvrdiše da se pravo ondi svršuju četiri termeni od razvod meju nimi i Vodnanski s
Guranom i savičenski, goločanski i barbanski. I tu pokazaše četiri zlamenja na kamikeh visečini i ondi
pokazaše komun goločanski list ki biše pisan na prvih razvodnih let božih 1025..."

Tako čitamo u jednoj od starih listina u kojima se spominje Savičenta. Istarski razvod, vjerojatno iz godine
1325., pisan na hrvatskom jeziku glagoljskim pismom, na njemačkom jeziku i latinskom, opisuje pohod
povjerenstva akvilejskog patrijarha i porečko-pazinskog kneza Alberta IV. po Istri, u svrhu uređenja granica i
međa. I danas se vide križi visečeni na velikim kamenovima na granici župe, stoljeća ih nisu izbrisala. Istim
putem kojim su išli i starci možemo obići komun savičenski. Još ranije, godine 1178. papa Aleksandar III.
potvrđuje porečkim biskupima, uz druge crkve, ujedno i crkvu sv. Vicenta s njenim kapelama. Ali već oko 200
godina prije toga, jedan dokumenat iz 965. spominje vlast porečkih biskupa nad Savičentom.

Starijih zapisa o Savičenti nema. Možemo se samo domišljati tko su bili prvi doseljenici na ovom u ono
vrijeme osamljenom mjestu, posred velikih hrastovih šuma, na visoravni između teritorija Barbana, Gočana,
Žminja, Dvigrada, Bala i Vodnjana.

Počeci Svetvinčenta najčešće se vežu uz benediktince iz Ravenne, čija se jedna zajednica u 6. stoljeću naselila
na tom prostoru bogatom drvom, unutar feuda Sv. Apolinara.

Vrijedni benediktinci su, pionirski prokrčivši šume, obrađivali crvenu zemlju, sagradili nastambu i crkvu, te
tako privukli prve naseljenike. Medu visokim čempresima koji skrivaju najstariju sačuvanu svetvinčensku
građevinu i danas šumi njihovo staro geslo Ora et labora (moli i radi).

To je područje bilo, kao što je i danas, bez vodenih tokova, pa je opatija podignuta u blizini jedne lokve koja je
isušena tek prije nekoliko godina (Suhaća).

Područje je dobilo na važnosti i kao granica između triju biskupija: porečke, pulske i pićanske.

Nakon više stoljeća bizantske, langobardske i franačke vlasti čini se da je Svetvinčenat pripadao porečkom
biskupu unutar jednog složenog okvira nadležnosti akvilejskog patrijarhata. Biskupsko vlasništvo bilo je više
puta potvrđivano počevši od isprave cara Otona II.. iz 983.

Upravnu i sudsku vlast u Svetvinčentu vršili su laici koji su se kao feudalci miješali u porečku biskupsku
menzu u okviru složenih gospodarskih transakcija, koje su bile uzrokom, a istovremeno i potvrdom političke
moći prvih ljudi toga područja. U toj su perspektivi zapinjali odnosi između porečkog biskupa i akvilejskog
patrijarha, te goričkih grofova i obitelji Sergijevaca iz Pule, kasnije prozvanih Castropola, i obitelji Morosini
della Sbarra iz Venecije.

Formalnom investiturom Bonifacija - potomka obitelji Nascinguerra Castropola, koju je obavio porečki biskup
1280. godine, ovi su postali i de iure gospodari feudalnog dobra Svetvinčenta ( u ono vrijeme obitelj
Sergijevaca iz Pule bila je na vrhuncu moći usprkos rastućem mletačkom utjecaju, njihovo gospodarstvo
obuhvaćalo je veći dio južne Istre).

Zaplet između obitelji Castropola i Morosini nastavio se i dalje, usprkos prijelazima svetvinčentinskog
područja drugim nadarbenicma.

Nakon diobe feuda na pola, titulari postaju Fulcherio i Andriolo Castropola, dok druga polovica 1388. godine
dolazi u ruke plemića Krotendorf, nadarbenika Alberta vojvode od Austrije.

Padom svjetovne vlasti patrijarha 1420. godine dolazi i do preraspodjele posjeda na području Istre i 1460.
godine odlučeno je da se nasljednici Krotendorfovih moraju odreći svoje polovice u korist porečkog biskupa.
Ovaj se pobrinuo da taj dio ponovno preda jednom potomku obitelji Castropola, Nascinguerri. Tako je
Svetvinčenat opet došao pod upravu zastupnika Castropola, Paola Nascinguerre (8. listopada 1460.).

Godine 1464. postao je porečkim biskupom Francesco Morosini, koji je u svojoj osobi ujedinio feudalna prava
biskupske menze na Svetvinčenat. Ovaj je poslije smrti Paola Castropole, koji je umro bez nasljednika, uveo u
njegovu feudalnu polovicu jednog svog rođaka - Paola Morosinija, te će nakon toga Morosinijevi zadobiti
pravo korištenja titule nad feudom. Oni će uspijeti zadržati titulu usprkos preuranjenim smrtima i zahvaljujući
igri ženidbenih veza.

Nakon izumiranja mletačke loze Paola Morosinija u manje od dvadeset godina, investituru Pietra, njegova
nećaka po sestri, osporio je porečki biskup Giorolamo Campegia (1516.-1533.) koji je zahtijevao predaju
feuda biskupskoj menzi. Spor koji je iz toga nastao zaključen je u Rimu 23. siječnja 1524. godine jednom
transakcijom kojom je porečkom biskupu priznato izvorno pravo, a pravo korištenja obitelji Morosini.

Plodovi feuda morali su se dijeliti na pola, kao što se na pola moralo dijeliti plaćanje naknade donositelju
presude. Od tada je feudalac jednako kao i biskup bio dužan četvrtinu desetina davati crkvi Svetvinčenta.
Biskup Campegio je nadalje dodijelio zbornoj crkvi Svetvinčenat četvrti dio svoje polovice, protiv imenovanja
kanonika, dok je imenovanje nadžupnika otada dogovarano s feudalcima Svetvinčenta. Iste je godine Pietro
Morosini izdao stanovništvu pismeni Statut, koji su proširivali njegovi nasljednici, a kroz tri stoljeća je
uređivao svakodnevni život Svetvinčenta.

Godine 1547. Andrea, sin Pietra Morosinija, koji ga je naslijedio u upravljanju feudom, umro je bez muških
potomaka, te je tako nasljedstvo predviđeno i za žensku lozu, mogla voditi udovica Chiara dotle dok,
zahvaljujući udaji njezinih dviju kćeri za braću Marina i Aloroa Grimani, ogranka di San Luca, feud
Svetvinčenta nije prešao, kao miraz, obitelji Marina Grimanija 1585. godine.

Feudalna jurisdikcija ostala je u rukama obitelji Grimani do pada Mletačke Republike 1797.

Prestankom mletačke i dolaskom Napoleonove vlasti, Svetvinčentom je upravljao delegat, ali taj više nije imao
sudsku vlast.

Po prestanku feudalne jurisdikcije područje Svetvinčenta iskusilo je prvu austrijsku upravu sve do 1805.
godine, nakon toga francusku upravu pod Kraljevinom Italijom, nasljednicom republike s ove strane Alpa, do
1810. godine, da bi nakon toga pripao području Ilirskih Provincija do 1813. godine kada je ponovno prešao u
sastav austrijskog carstva i u njemu ostao do svršetka Prvog svjetskog rata.

U tom razdoblju neprekidnih smjenjivanja država i područje Svetvinčenta bilo je ponovno zahvaćeno pošasti
razbojništva.

Također, zaoštrilo se suparništvo između obitelji naseljenih u mjestu i onih naseljenih po selima. Austrija je
naime privilegirala bolje stojeće obitelji, obično stanovnike samoga mjesta, dajući im povlasticu zastupljenosti.

U razdoblju između prvog i drugog svjetskog rata Svetvinčenat se nalazi pod talijanskom vlašću, i tada dolazi
do izražaja naglašeni nacionalizam koji će favorizirati veleposjednike kao i u austrijskom razdoblju, i tako
potencirati etničku nejednakost stanovništva.

Porazom Osovine i uspostavom Socijalističke Jugoslavije situacija se preokrenula.

Tada dolazi do egzodusa mnogih talijanskih i istro-venetskih obitelji.

Stiže se tako do devedesetih godina od kada se, nakon raspada Jugoslavije, državni suverenitet ovog prostora
ostvaruje kroz novostvorenu Republiku Hrvatsku.

Gospodarstvo
Poznate osobe
Miroslav Bulešić, hrvatski svećenik i mučenik

Spomenici i znamenitosti
Dvorac Morosini-Grimani
Kaštel Grimani
Gradska loža

Kaštel Grimani

Preko gotovo cijele sjeverne strane gradskoga trga proteže se kameni kaštel Grimani, najsačuvaniji u Istri i
najveća građevina u Svetvinčentu koja je već stoljećima simbol samog mjesta. Prva tvrđava je bila sagrađena
još početkom 13. stoljeća, no burne godine ratovanja su za posljedice imale često uništavanje, pa zatim
obnavljanje i promjenu izgleda kaštela, a osim izgleda mijenjali su se i vlasnici posjeda. Nakon biskupa,
obitelji Castropola i obitelji Morosini, vlasnikom kaštela postaje patricijska venecijanska obitelj Crimani di San
Luca. Sadašnji oblik građevina dobiva 1589. godine, kada Marino Grimani obnavlja spaljeni kaštel po nacrtu
venecijanskih arhitekata Scamozzija i Campagne. Kaštel je danas jedna od najznačajnijih mletačkih gradnji tog
vremena u Istri. Na tri ugla smjestile su se tri kule, a na četvrtom uglu nalazi se palača sa sobama za gospodu i
stanom kapetana. S tih su kula bila nadzirana sva četiri ulaza u grad. Kule su povezane bedemima koji izvana
pri dnu imaju i potporni zid, a unutra po cijeloj dužini balkon s kojeg su stražari motrili kroz otvore puškarnica.
Na vratima je, osim pokretnog mosta, postojala je i velika rešetka za spuštanje. Iznad ulaza nalaze se grb
kaštela - sadašnji grb Svetvinčenta, te grb obitelji Grimani di San Luca. U unutrašnjosti kaštela nalazilo se:
široko dvorište, stan upravitelja mjesta, skladište za javna davanja i municiju, oružarnica, prostorije za 200
mušketira i kopljanika, te vrlo siguran zatvor koji je bio smješten pod zemljom. U 19. stoljeću obitelj Grimani
prepušta kaštel biskupima, a oni ga početkom ovog stoljeća prepuštaju općini. Krajem drugog svjetskog rata
kaštel je bio još jednom spaljen.

Gradska loža

Na južnom dijelu gradskoga trga nalazi se gradska loža s otvorenim trijemom i arkadama. Gradska loža otvara
se jednim ulazom trijema prema trgu, a drugim ulazom otvorena je prema sporednoj ulici.

Gradski trg

Svetvinčentski trg, pučkog naziva Placa, u velikom dijelu sačuvao je autentični renesansni izgled, a
obilježavaju ga skladne arhitektonske proporcije i jednostavnost. Trg trapezoidnoga tlocrta okružen je kaštelom
s kulama i palačom, župnom crkvom Marijina navještenja, gradskom ložom te nizom renesansnih kuća iz 16.
stoljeća, a u središtu se nalazi gradska šterna (cisterna) u klesanom kamenu, sagrađena 1808. godine od priloga
puka.

U samom Svetvinčentu postoji pet dobro sačuvanih crkava:

Crkva sv. Vincenta

Crkva Navještenja Marijina
Crkva sv. Antuna Opata
Crkva sv. Roka
Crkva sv. Katarine

Crkva sv. Vincenta

Crkva sv. Vincenta nekoć je bila opatijska i župna crkva, a potječe iz 12. stoljeća. Jednobrodna crkva s tri
apside u svojoj unutrašnjosti ima tri sloja zidnih fresaka, među kojima je i najopsežniji istarski ciklus
romaničkih fresaka pod bizantskim utjecajem s kraja 13. stoljeća, rad majstora Ognobenusa Trevisanusa.

Crkva Navještenja Marijina

Na istočnom dijelu gradskoga trga nalazi se župna crkva Navještenja Marijina, građena početkom 16. stoljeća
iz domaćeg klesanog kamena. Iako se još ne zna točno vrijeme nastanka crkve, a ni ime arhitekta, po nekim
sličnim arhitektonskim detaljima izvedenim u Istri može se zaključiti kako je njezina gradnja počela najkasnije
krajem 15. stoljeća, te je dovršena do 1529. godine kada umire Pietro Morosini, glava mletačke obitelji čiji se
inicijali nalaze na grbovima isklesanim na pročelju crkve. Arhitekt je nesumnjivo bio venecijanskog podrijetla,
što se zaključuje s obzirom na prostornu organizacije široke jednobrodne crkve: zaključena je dubokim
jednoapsidalnim svetištem s uokvirenim istaknutim trijumfalnim lukom, čime se izravno oslanja na franjevačku
crkvu San Giobbe u Veneciji (1470), dok se u standardiziranom repertoaru jednostavne arhitektonske
dekoracije uočavaju jasni utjecaji kasne klesarske radionice Pietra Lombarda. U unutrašnjosti crkve pet je
mramornih oltara s oltarnim slikama koje pripadaju venecijanskoj školi. Osobito su vrijedna dva oltara: oltar
sv. Viktorije koji je djelo Palma Mlađega, sa slikom koja prikazuje Majku Božju s anđelima, sv. Sebastijana i
sv. Roka, te glavni oltar sa slikom Navještenja, autora Giuseppea Porta-Salvatija, koji su dali izgraditi Grimani.
U crkvi se štuje tijelo sv. Viktorije koje je preneseno u Svetvinčenat iz Rima 1669. godine.

Crkva sv. Antuna Opata

Odmah do gradskoga trga nalazi se crkva sv. Antuna Opata. Ova crkva sa preslicom nepravilnog je tlocrta i
pripada gotičkoj pučkoj arhitekturi. U unutrašnjosti crkve nalazi se drveni kip sveca, rad domaćeg majstora iz
14. stoljeća.

Crkva sv. Roka

Crkva sv. Roka iz 1622. godine nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Svetvinčenta i predstavlja tip
srednjovjekovne istarske arhitekture.

Crkva sv. Katarine

Crkva posvećena svetoj Katarini nalazi se na istočnom izlazu iz mjesta (Svetvinčenta?) i primjer je pučke
romanike u Istri. Datira se u 14. stoljeće, a oslikana je freskama s početka 15. stoljeća.

Obrazovanje
Na području općine Svetvinčenat djeluju dvije matične osnovne škole. U Svetvinčentu OŠ Svetvinčenat, a
Juršićima OŠ Juršići. U Svetvinčentu djeluje i predškolska ustanova Balončić. Inače na području ove općine
postoji nekoliko zgrada starih škola i to u Štokovcima, Bokordićima, Režancima i Smoljancima.

Kultura
U Svetvinčentu djeluje katedra Čakavskog sabora.

Već se sedam godina za Dan općine, na lipanjsku Ivanju u tamošnjoj Žlinji podno kaštela Morosini-Grimani
održava manifestacija Izbor najkoze.

Festival plesa i neverbalnog kazališta

Istra Etno Jazz Festival (neko vrijeme se održavao i u ovom gradu)
Ujedno je poznata i po svojoj smotri istarskih suvenira koja se već dvije godine zaredom početkom rujna
predstavlja kao Mrkat istrijanskega dela te posjetiteljima demonstrira vještine starih zanata.

U kontekstu djelovanja Čakavskog sabora, u novijoj kulturnoj povijesti Svetvinčenta ostali su zabilježeni i
značajni književno-znanstveni događaji koje je sredinom osamdesetih godina 20. st. organizirala Istarska
književna kolonija “Grozd”, osobito glasoviti međunarodni simpozij “Polemika na jugoslavenskom
književnom poprištu” (1987.).

Šport
NK Smoljanci Sloboda

Galerija

Izvori
1. Istarski rječnik. Prikaz riječi Svetvinčenat (http://www.istarski-rjecnik.com/pregled_rijeci/12504
0/), istarski-rjecnik.com, pristupljeno 31. ožujka 2012.

Vanjske poveznice
Službene stranice Općine Svetvinčenat (http://www.svetvincenat.hr/)
Službene stranice Turističke zajednice Općine Svetvinčenat (http://www.tz-svetvincenat.hr/)
 Gradovi i općine Istarske županije

Gradovi Buje • Buzet • Labin • Novigrad • Pazin • Poreč • Pula • Rovinj • Umag • Vodnjan

Bale • Barban • Brtonigla • Cerovlje • Fažana • Funtana • Gračišće • Grožnjan •

Kanfanar • Karojba • Kaštelir-Labinci • Kršan • Lanišće • Ližnjan • Lupoglav •
Općine Marčana • Medulin • Motovun • Oprtalj • Pićan • Raša • Sveta Nedelja •
Sveti Lovreč • Sveti Petar u Šumi • Svetvinčenat • Tar-Vabriga • Tinjan • Višnjan •
Vižinada • Vrsar • Žminj

Ostale općine i gradovi po županijama u Hrvatskoj

Zagrebačka županija • Krapinsko-zagorska županija • Sisačko-moslavačka županija •

Karlovačka županija • Varaždinska županija • Koprivničko-križevačka županija •
Bjelovarsko-bilogorska županija • Primorsko-goranska županija • Ličko-senjska županija •
Virovitičko-podravska županija • Požeško-slavonska županija • Brodsko-posavska županija •
Zadarska županija • Osječko-baranjska županija • Šibensko-kninska županija •
Vukovarsko-srijemska županija • Splitsko-dalmatinska županija • Istarska županija •
Dubrovačko-neretvanska županija • Međimurska županija

Popis općina u Hrvatskoj • Popis gradova u Hrvatskoj

Naselja u sastavu Općine Svetvinčenat
Bibići • Bokordići • Boškari • Bričanci • Butkovići • Cukrići • Čabrunići •
Foli • Juršići • Kranjčići • Pajkovići • Peresiji • Pusti • Raponji • Režanci •
Salambati • Smoljanci • Svetvinčenat • Štokovci

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Svetvinčenat&oldid=5590174"

Ova stranica posljednji je put uređivana 30. srpnja 2020. u 14:56.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti se mogu
primjenjivati. Pogledajte Uvjete uporabe za detalje.