Presadnice se mogu uzgajati na gredicama ili u kontejnerima dok kontejnerski uzgoj ima

niz prednosti pa je stoga i zastupljeniji.

Prednosti kontejnerskog uzgoja presadnica

Presadnice uzgojene u kontejnerima imaju potpuno pravilan i jednak vegetacijski prostor

što omogućuje ujednačen porast biljaka i visoku ujednačenost presadnica.

Za uzgoj presadnica koriste se gotovi supstrati dobrih vodozračnih odnosa, visoke

vododržnosti i sadržaja hranjivih tvari u pravilu dostatnih za potpun razvoj presadnica.
Supstrati za uzgoj presadnica su sterilizirani i ne sadrže uzročnike bolesti, štetnike i
klijave sjemenke korova kojih zasigurno ima u svakom tlu.

Omogućava se presađivanje sa supstratom na korijenu kojeg dobro razvijene presadnice

u potpunosti prerastu.Presađivanjem s grudom supstrata na korijenu biljke prelaskom na
poljske uvjete ne doživljavaju stres kao one presađene s golim korijenom pa nastavljaju
kontinuiran rast. Puno lakše i brže se primaju pa je podsađivanje gotovo nepotrebno.
Takove presadnice u odnosu na one s golim korijenom mogu se presaditi ako je to
neophodno i na tlo koje nije optimalne vlažnosti, a presađivanje je moguće obavljati
tijekom čitavog dana što opet omogućava bolje korištenje postojeće opreme za sadnju, te
sadnju na većim površinama u optimalnom vremenu.

Presadnice uzgojene u kontejnerima dospijevaju ranije za berbu i u pravilu daje veće

prinose u odnosu na presadnice golog korijena uzgojene na gredicama.

Kontejnerski način uzgoja presadnica posebice je prikladan kod proizvodnje hibrida

povrća kod kojih je zbog skupoće sjemena izuzetno važno da se iz svakog sjemena dobije
kvalitetna presadnica.

Za sjetvu u kontejnere koriste se gotovi supstrati dobrih vodozračnih odnosa, visoke

vododržnosti i sadržaja hranjivih tvari u pravilu dostatnih za potpun razvoj presadnica.
Supstrati za uzgoj presadnica su sterilizirani i ne sadrže uzročnike bolesti, štetnike i
klijave sjemenke korova kojih zasigurno ima u svakom tlu.

Sjetvu je moguče obavljati ručno ili pak pneumatskom sijačicom.

Rajčica je biljka koja se pikira nakon što razvije prvi pravi list, iz tog razloga sije se gusto
na gredice ili u sanduke bez pregrada ili pak u kontejnere namjenjene za sjetvu biljaka
koje se pikiraju. Takvi kontejneri veličine su 60 x 40 a imaju 400 - 450 sjetvenih mjesta
(lončića). Biljčice nikle u tim lončićima pikiraju se sa grudam supstrata što omogučava
100% - tni primitak te ubrzava i olakšava rad u usporedbi sa pikiranjem bilčica
uzgojenim na gredicama ili pak u sanducima. Pikiranje biljčica izniklih u malim
lončićima moguče je obaviti mehanizirano.

Pikiranje tj. presađivanje mladih biljčica provodi se kad se pojavi prvi pravi list.
Pikiranjem se biljčice iz kontejnera sa lončičima manje zapremnine presađuju u one s
večim lončičima (35 - 50 cm3). Prilikom pikiranja eliminiraju se slabo razvijene ili
oštećene biljke te se na taj način bolje iskorištava uzgojni prostor jer se sva sjetvena
mjesta popune biljkama.

Pikirane bilje su kvalitetnije i ranije ulaze u generativnu fazu a plodovi takvih biljaka su u
pravilu krupniji pa se postiže veći prinos. Pikiranje se može obaviti ručno ili strojno a u
oba slučaja supstart mora biti optimalno navlažen kako se biljčice prilikom čupanja nebi
oštetile.

Mikroklimatski uvijeti pri uzgoju pesadnica

Da bi sjeme što brže proklijalo kontejneri se smještaju u komore za naklijavanje u

kojima se održava optimalna temperatura / oko 30°C /uz potpunu zasićenost zraka
vlagom pomoću mikrorasprskivača koji sitnim kapljicama zapravo prave maglu.

U komorama za naklijavanje kontejneri ostaju nekoliko dana da sjeme proklija. Nakon

toga se premještaju u grijane zaštićene prostore u kojima se održava ujednačena
optimalna temperatura tijekom dana i noći sve dok sjeme u potpunosti ne nikne uz
održavanje vlažnosti supstrata.

Nakon što mlade biljčice niknu i razviju prve kotiledonske listove temperaturu u
zaštićenom prostoru treba sniziti na 20-25°C s tim da noćna bude oko 7°C niža nego
tijekom dana uz redovito prozračivanje i vlaženje supstrata.

Takav temperaturni režim se održava uz prozračivanje i aktivno ventiliranje sve dok

presadnica razvije 6-8 listova i kad je vidljiv zametnutni cvat, tada je biljka spreman za
presađivanje.U uvjetima previsokih temperatura nakon nicanja dobivaju se izdužene i
krhke presadnice loše kvalitete i slabije produktivnosti.

*ako se zbog nepovoljnih vanjskih uvijeta sadnja mora odgoditi (preniske temperature,
prevlažno tlo, kiša), presadnice se mogu uskladištiti do 2 tjedna na temperaturi od 1 -
2°C.

Način uzgoja presadnica te njega presadnica do sadnje

Kontejneri se u zaštićenim prostorima smještaju tako da ne budu izravno na tlu već malo
uzdignuti, što se postiže postavljanjem cigli ili kamenih blokova na tlo i na njih mreže od
betonskog željeza ili drvene letve.

Povišeni položaj omogućava brže i bolje zagrijavanje, a zračni prostor ispod kontejnera
ne omogućava proraštanje korijena kroz otvor na dnu sjetvenog mjesta, već će on u
potpunosti preplesti supstrat u kojemu se razvija čime će opet biti olakšano vađenje
presadnica tijekom presađivanja.

Supstrat tijekom čitavog perioda uzgoja presadnica treba održavati umjereno vlažnim.
Zbog relativno malog volumena sjetvenih mjesta u kontejnerima zalijevanje je neophodno
obavljati ujutro, a tijekom dana vlažnost održavati samo orošavanjem. Predvečer i
tijekom noći je poželjno da biljke ostanu neorošene.

Za zalijevanje najbolje je koristiti kišnicu sakupljenu sa samih objekata, vodu iz vlastitih

bunara ili čistu vodu iz prirodnih vodotoka.. Izravno zalijevanje vodom iz vodovoda nije
najprimjerenije jer takova je voda u pravilu znatno hladnija što može negativno utjecati
na razvoj presadnica. Zalijevanje presadnica se obavlja pomoću automatskih kišnih krila
s rasprskivačima koji stvaraju izuzetno sitne kapi koje ne oštećuju mlade biljčice i ne
zbijaju supstrat. Ako se zalijevanje obavlja ručno nužno je koristiti također ruže za
zalijevanje koje tvore izuzetno sitne kapljice. Automatskim sistemom za zalijevanje
moguće je po potrebi primijeniti i neka lisna gnojiva za prihranu kao što su Fertina P,
Profert Mara, Kristalon i neka druga. Prihrana preko lista u proizvodnji presadnica se
primjenjuje kad se primijeti gubitak tamnozelene boje, a što je često ako iz razloga
nemogućnosti presađivanja u optimalnom stadiju razvijenosti presadnice moraju duže
vrijeme biti u kontejnerima.

Upotrebom kvalitetnog tretiranog sjemena i uzgojem u steriliziranom supstratu zaštita

presadnica od bolesti tijekom kontejnerskog načina uzgoja uglavnom nije potrebna.

No prije presađivanja presadnice je uputno preventivno tretirati nekim od kontaktnih

fungicida kao što je mankozeb u koncentraciji 0,2% ili fungicidima na bazi bakra u
koncentraciji 0,2%.

Tjedan dana prije planiranog roka presađivanja zaštićene bi prostore trebalo maksimalno
otvarati kako bi presadnice došle u izravni kontakt sa sunčevim svjetlom i na taj način se
što bolje prilagodile ukupnom spektru sunčevog svjetla koji ih očekuje nakon
presađivanja u polju.

Prije samog presađivanja supstrat mora biti umjereno navlažen što će omogućiti lagano
vađenje presadnica sa supstratom na korijenu. Ako je supstrat prevlažan prilikom sadnje
otpada s korijena, a opet ako je presuh biljke će se lošije primiti u polju.

Rajčica

Sinonim: paradajz, poma, pomidora, kavoda/kavada; Engleski naziv: Tomato; Latinski naziv:
Lycopersicum esculentum;
Rajčica je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae. Uzgaja se u plastenicima, staklenicima i na polju. Dijeli
se na srednje ranu i kasnu. Ima dobro razvijen vretenast korijen s puno bočnih žila, a glavni korijen prodire u tlo
do 1,5 m dubine. Najveća masa korijenovog sistema razvija se do dubine od 40-50 cm što ovisi o kvaliteti tla.
Biljka isto tako stvara i adventivno korijenje. Stablo je zeljasto, razgranato, a visina se kreće od 0,5-3 m što
ovisi o uzgoju. Svi zeleni djelovi biljke obrasli su dlačicama, a cvjetovi su skupljeni u grozd. Boja cvjeta je
žuta. Oprašuje se uglavnom autogamno (samooprašivanje), ali u suvremenoj proizvodnji u zaštićenom prostoru
oprašivanje potiće čovjek.

Agroekološki uvjeti

Temperatura

Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 10 ºC, a klijanje traje 8-23 dana. Optimalna temperatura za
klijanje je 22-25 ºC, a za rast i razvoj sve do plodonošenja potrebna je temperatura od 18-22 ºC. Najpovoljnija
relativna vlaga zraka je između 55-65 %.

Svjetlost

Rajčica za rast i razvoj traži dosta svjetlosti. Tijekom jeseni i zime imamo nepovoljne uvjete za uzgoj rajčice u
zaštićenim prostorima. Dužina dana za cvjetanje i zametanje plodova iznosi 8-10 sati, što se u kontinentalnim
uvjetima postiže već u veljači i traje sve do listopada.

Voda

Rajčica se svrstava u usjeve sa srednjim zahtjevima za vodom. Kritično je razdoblje za vlagu vrijeme cvatnje i
zametanja plodova, što traje 1-2 mjeseca. Za normalan rast i razvoj rajčica traži umjerenu vlažnost zemljišta i
zraka (60-70 % PVK i 50-60 % relativne vlažnosti zraka). (PVK - Poljski vodni kapacitet)

Tlo

Tlo za uzgoj rajčice mora biti rahlo, dobre strukture, plodno, neutralno ili slabo kisele reakcije pH 6,0-6,5.
Treba izbjegavati tla koja sadržavaju puno gline jer u tim uvjetima ne može se dobro razvijati korijenov sistem.
Isto tako je važno da tlo na kojem se uzgaja rajčica ne smije imati visoki nivo podzemnih voda.

Agrotehničke mjere

Plodored

U plodoredu, rajčica za prethodnu kulturu zahtijeva salatu, špinat, mladi luk, rotkvicu i sl., a nikada ju ne treba
uzgajati iza kultura iz porodica Solanaceae (paprika, patlidžan, krumpir).

Obrada tla
Tlo za rajčicu treba u jesen duboko preorati (30-35 cm). Pred sadnju se tlo 1-2 puta obradi frezom. Na
izravnano tlo unose se herbicidi. U posljednje vrijeme sve je više prisutan uzgoj na crnoj foliji, a ispod folije je
sustav za navodnjavanje, kap po kap, pa se na taj način izbjegava primjena herbicida.

Gnojidba

Zbog velikih potreba za kalijem za vrijeme rasta i sazrijevanja ploda rajčica većinom osjetljivo reagira na
manjak K. Tada plodovi prema peteljci ostaju zeleni (tamo ne sazriju), kao i žuto-ljubičasta pigmentacija unutar
mreže žilica i rubova od vrha donjih listova. Kalij se treba unositi u većim količinama, u obliku oksida, u
omjeru od 1:2,5-3 N:K.

Stajski gnoj se dodaje u količini 40-60 t/ha. Koristi se zreli stajski gnoj koji se nakon rasipanja odmah unosi u
tlo, obično pred oranje. Za gnojidbu rajčice koriste se razne kombinacije NPK mineralnih hraniva (s omjerom
hraniva 7:14:21 ili 10:30:20) u količini 300-400 kg/ha. Za prihranjivanje se najčešće koristi KAN, u količini
200-300 kg/ha, ali je najbolje za prihranjivanje koristiti NPK gnojiva u obliku kristalonske formulacije koja je
pristupačna biljci. Prihranjivanje se obavlja 2-3 puta, i to u vrijeme cvatnje i zametanja prvih plodova te u
vrijeme zriobe prvih plodova.

Kod uzgoja u zaštićenom prostoru ima nekoliko mogućnosti prihrana, ali svaka se bazira na osnovu analize tla i
preporuci stručnjaka. Najčešća prihrana je metodom kap po kap.

Sjetva i sadnja

Rajčica se proizvodi iz rasada i direktnom sjetvom. Za ranu poljsku proizvodnju sjetva sjemena za proizvodnju
rasada počinje u južnim toplijim područjima oko 10. siječnja, a za srednje ranu oko 15. veljače. U sjevernim
područjima RH sjetva za ranu proizvodnju počinje oko 20. veljače, a za kasniju početkom ožujka pa sve do 10.
travnja, što ovisi i o sorti koju sijemo. Direktna sjetva na otvorenom, za proizvodnju industrijske rajčice, počinje
polovinom travnja i traje do 10. svibnja i obavlja se na gredicama. Koriste se precizne sijaćice koje imaju
ulagače za gnojiva i herbicide. Dubina je sjetve 2-3 cm, a na gredicu se siju 2 reda razmaka 30 cm, a razmak je
kućica u redu 25-30 cm.

Može se sijati direktno u lončanice, tresetne kocke, lijehe ili u plastične saće. Direktna sjetva zahtijeva veći
grijani prostor. Bez obzira na to gdje se sjetva obavlja, dubina zemljišnog supstrata treba biti 15 cm. Koriste se
razne kombinacije zrelog stajskog gnoja, zemlje i pijeska, zatim gotove hranjive smjese (Klasmann supstrat ili
Brill supstrat).

Prije sjetve, smjesa se zbije daskom. Ako se sije u redove, razmak redova je 4-5 cm, dubina sjetve je 1,5-2 mm,
a razmak od sjemenke do sjemenke je 2 cm. Ovako se dobiju čvrste i neizdužene sadnice. Nakon sjetve sjeme
se pokrije hranjivom smjesom debljne 2 cm, zatim se malo zbije i dobro zalije.

Veliki proizvođači rasada obično nakon sjetve i zalijevanja, pokriju lijehu prozirnom plastikom ili novinama da
bi se održala povoljna vlaga. Taj se pokrov drži do pojave prvih znakova nicanja. Tako se štedi u radnoj snazi
potrebnoj za obavljanje zalijevanja, a omogućuje se ravnomjerna vlaga u rasadu.

Rasad rajčice za ranu proizvodnju, kao i za proizvodnju za plastenike, pikira se (presađuje) kad razvije 1-2
prava lista, (obično 20 dana nakon sjetve), u plastične lonce promjera 10 cm, tresetne kocke 10x10 cm. Nakon
što se pikirani rasad razvije, treba razmicati lonce ili kocke, kako bi biljke imale dovoljno prostora za svoj rast i
razvoj.

Sadnja rajčice obavlja se kad biljke formiraju 5-6 listova, pa sve dok se na njima pojave začeci prvih cvjetnih
grančica (što se postiže za 40-60 dana od nicanja). Nepikirani se rasad dan prije sadnje obilno zalije da bi se
lakše čupao, a rasad u loncima ili kockicama posljednja se 2-3 dana ne zalijeva, da bi se lakše vadio i da zemlja
sa žila ne bi ispadala. Pred iznošenje, rasad se poprska jednim od fungicida na bazi bakra.

Kao potporanj za uzgoj rajčica na okućnicama se najčešće koriste drveni kolci, dok su u plastenicima i
staklenicima najpraktičniji plastificirani konopci obješeni o krovnu konstrukciju. U vrtinm centrima se mogu
nabaviti i spiralni potpornji za rajčice izrađeni od metala uz koje se biljka lako vodi u vis.

Vrijeme sadnje zavisi od regije proizvodnje. Tako u toplijim južnijim krajevima sadnja počinje već krajem
ožujka za ranu proizvodnju na otvorenom, a u hladnijim krajevima sadnja počinje sredinom travnja do početka
svibnja. Industrijska rajčica sadi se od 10-15 svibnja.

Rana rajčica sadi se na razmak 70 x 35 cm (41000 biljaka/ha). Srednje rana i kasna rajčica sadi se na razmak 80
x 40 cm. U plastenicima i staklenicima sadi se na razmak 70 x 50 cm.

Što se tiče navodnjavanja, od formiranja plodova, pa sve do berbe i tijekom berbe, rajčici je dovoljno 25-30 l/m2
ili 3 l/min po jednoj dužini, ako se vrši navodnjavanje kišenjem. Normalno da su u zimskom uzgoju potrebe
biljke za vlagom u tlu manje, ali u ljetnom uzgoju na otvorenom potrebno je tjedno dodati 40-50 l vode/m2.

Idealni je sustav navodnjavanja kap po kap ili primjena perforiranih plastičnih cijevi koje već prema određenom
pritisku crpke doziraju vodu pokraj biljke. Idealno zalijevanje je ono u ranim jutarnjim satima jer su biljke i tlo
u to vrijeme najhladniji, što je posebno važno u ljetnim mjesecima. Ovo je jednako važno i za proizvodnju
rajčice u zaštićenom prostoru.

Njega nasada

Pinciranje (zakidanje zaperaka) - Rajčice rastu tako da se mladi izbojci (tzv. zaperci) stvaraju u pazušcima
listova. Kad bismo pustili biljku da se slobodno razvija, poprimila bi zamršen grmolik izgled. Zbog slabije
prozračenosti porasla bi opasnost od razvoja gljivičnih bolesti, a i plodovi bi bili manji i slabije kvalitete jer bi
kroz guštik izbojaka i listova sunce do njih teže prodiralo te bi oni zbog toga neravnomjerno dozrijevali. Da bi
se spriječilo da do toga dođe zaperci se otkidaju dok su još mali, tj. ne veći od 5 do 8 cm i to najmanje jednom
tjedno. Ako vam je neki zaperak promaknuo i naraste, više ga nemojte trgati, nego mu samo otkinite vrh.

Dekaptacija (zakidanje vrhova) - obavlja se nakon što je biljka razvila 4-6 cvjetnih grančica ili etaža (i do 14
etaža) da bi se ubrzala zrioba.

Skidanje donjeg lišća - uklanja se donje lišće koje stari i uvija se, a počinje se nakon što su prvi plodovi sazreli
ili postigli veličinu karakterističnu za sortu. Ovo je važno zbog boljeg provjetravanja usjeva. Naročito se
provodi u plastenicima i staklenicima. Nakon skidanja lišća (koje mora biti postupno, 1-2 lista u jednom
prohodu) obavezno je prskanje fungicidima, radi zaštite rana od napada uzročnika bolesti.

Oplodnja - produktivnija je u doba oblačnog vremena s visokom relativnom vlažnosti zraka (sprečava
oslobađanje polena) obavlja se mehaničkim i kemijskim putem. Mehaničkim putem, upotrebom vibratora ili
potresanjem gornjih žica za koje su biljke pričvršćene, vršimo oslobađanje polena koji na taj način lako oplodi
tučak u cvijetu. Ovaj postupak izvodi se u prijepodnevnim satima kada je relativna vlaga niža. Kemijska
sredstva, fitohormoni ili stimulatori rasta također pomažu oplodnju. Ovim sredstvima tretiraju se prve 2-3
cvjetne grančice, bilo da se prskaju ili potapaju u rastvor ovih sredstava. Ova se mjera također obavlja u
jutarnjim satima.

Berba
Berba je gotovo uvijek 90-120 dana od sadnje. Kod sadnje rane i srednje rane proizvodnje berba traje od
početka mjeseca srpnja pa do studenog. Za svježe tržište, ovisno o udaljenosti tržišta, određuje se trenutak
berbe. Tako, za udaljeno tržište, gdje transport traje 1-2 dana, berba se obavlja kada se na plodovima pojavi
ružičasta boja. Potpuno crvena i zrela rajčica bere se, ako se želi plasirati na mjesnom tržištu. U početku se bere
rijetko (svakih 6-7 dana), a kasnije češće (svaka 2-3 dana), a u staklenicima se berba vrši svaki dan. Rane sorte
tijekom lipnja i srpnja daju 70 % od ukupnog prinosa.

Berba industrijske rajčice iz direktne sjetve počinje kad je oko 70-75 % plodova zrelo, a kasnije se zrelost
povećava za oko 5 % za svaki dan pri normalnim temperaturama. Za berbu industrijske rajčice koriste se
kombajni, koji imaju veliki dnevni učinak (1-1,5 ha), u plastenicima i staklenicima to se radi ručno.

Rajčica može naknadno dozrijevati, pa se zeleni plodovi, ubrani prije mraza i neoštećeni, koriste u industriji za
kiseljenje. Rajčica se pakira u drvene letvarice, holandeze i u kartonske kutije čije su stranice obložene
parafinom da sačuvaju svježinu te se tako transportiraju.

Hidroponski uzgoj rajčice

Hidroponska proizvodnja odvija se u grijanom i povremeno grijanom zaštićenom prostoru (staklenici ili
plastenici), što znači da je proizvodnja moguća tijekom cijele godine u vertikalnom uzgoju s 20-34 etaža
plodova. Hidroponi su zaštićeni pojedinačni prostori u kojima se biljke uzgajaju bez tla, sa ili bez inertnih
supstrata (kocke ili ploče kamene vune, drvena piljevina, perlit, vlakna kokosova oraha, zobene ili rižine
pljevice ili njihove kombinacije).

Presadnice se proizvedu u čepovima kamene vune te se u fazi dva prava lista biljke presađuju u kontejnere s
kokosovim vlaknom (promjer 8 cm), a isti se ulaže u ploču čiji je sadržaj vlakno kokosova oraha ili sve u
kamenu vunu.

Opskrba hranjivom otopinom odgovarajućeg sastava makro- i mikorelemenata periodički se tijekom dana 12-24
puta osigurava sustavom kapanja pomoću mikroprocesora i pogonskih kompjutora.

Sjetva u hladnije doba godine

Tko ima negrijani plastenik ili visoku gredicu može i tijekom zime nešto posijati, kako bi ranije u proljeće imao
berbu. Ali sada je zemlja jako hladna i teško će nam isšta niknuti prije toplijih sunčanih dana.

Tome možemo doskočiti tako što ćemo u stanu naklijati sjeme i kad pusti klicu posijat ćemo ga u plastnik,
staklenik ili na visoku gredicu.

Postupak naklijavanja

1. U nekoj kantici pripremite mješavinu do 1/3 pijeska, 1/3 zrelog komposta ili glisnjaka i 1/3 vrtne zemlje ili zemlje
sa krtičnjaka. Tu zemlju sa kanticom stavite kraj radijatora ili nekog drugog izvora topline i ostavite (pokriveno da
se zemlja ne isuši) dan-dva da se zagrije.
2. Uzmite tanku platnenu krpicu veličine 30×30 cm. Još je bolje ako imate stare agril (lutrasil) koprene iste veličine.
3. Krpicu stavite u plitku plastičnu zdjelu i u nju ubacite pregršt zagrijane vlažne zemlje.
4. Sjeme pospite po toj zemlji i dobro ga izmiješajte.
 5. Skupite krajeve tkanine (sva 4 čoška) i gumicom čvrsto stegnite. Nalijepite ceduljicu sa sadržajem i datumom
sjetve.
6. Tako zapakirano “culo” stavite u plastičnu kanticu i ponovo na ili pokraj izvora topline.

Na ovaj način možete staviti na naklijavanje rotkvice, daikon, mrkvu, peršin, celer, papriku, rajčicu, matovilac,
grašak, mahune, salatu, blitvu, zeljarice – praktički sve što želite sijati u hladnu zemlju.

Ako želite još ubrzati klijanje možete sjeme namakati 24 sata u toploj vodi, vodu odliti preko cjedila i zatim ga
ubaciti u pripremljenu zemlju, ali u tom slučaju je teže dobro ga izmiješati sa zemljom.

Ako Izvor topline dolazi samo s jedne strane onda treba kanticu okretati.U istu kanticu možete staviti više
“cula” sa zemljom, ali im mjenjajte mjesto kako neki ne bi imali previše, a neki premalo topline.

Jako je važno svakodnevno pratiti proces klijanja.

Rotkvice, daikon, zeljarice počnu klijati već sljedeći dan. Rajčica, blitva, grašak mogu pokazati klicu već treći
dan. Mrkva, cikla, paprika obično bace klicu nakon 5 do 7 dana, a peršin i celer trebaju i do 10 dana. Ipak
budite oprezni i svakodnevno otvarajte “cula”, da vam klice ne prerastu, jer je tada jako teško sijati (kad se
korjenčići spetljaju). Najbolje je sijati čim klica izviri iz sjemena i nije duža od 1 do 3 mm (ovisno o vrsti
povrća).

Sjetva

Trokutastom motičicom napravite jarčiće dubine desetak cm i u njih ćete sijati naklijalo sjeme. Ako je zemlja
premokra, morate imati normalno vlažne zemlje za lagano pokriti naklijalo sjeme.

Da biste pto bolje rasporedili sitno zrnje mrkve, peršina, celera, salate, zeljarice uzmite veću plastičnu posudu i
u nju istresite sadržaj iz “cula”. Dodajte još barem 5 puta toliko normalno vlažne zemlje, pijeska ili komposta,
sve jako dobro izmiješajte i tada sijte u pripremljene jarčiće. Kad sijete sa tako puno zemlje obično ne treba
posebno pokrivati jer je naklijalo sjeme već dobro izmiješano sa zemljom.

Nakon obavljene sjetve nategnite agril koprenu preko posijanih jarčića. Na taj način koprena će štititi male
biljčice kad počnu nicati i neće im odmah “sjediti na glavi” jer će one biti u jarčićima.

Kasnije kad porastu do koprene već su snažnije i mogu je držati.

Za sunčanih dana koprenu treba skidati kako bi se zemlja lakše grijala u plastenicima, ali čim nestane sunca i
noću obavezno vratiti agril kopenu.

Za sjetvu na visoku gredicu bilo bi dobro izabrati neki sunčan dan i pokriti gredicu crnom folijom da se malo
zemlja zagrije. Nakon nekoliko sati raditi jarčiće i sijati kao i u plasteniku te pokriti dvostrukom agril
koprenom. Ovu koprenu ne skidamo ni za sunčanih dana.

Na ovaj način možemo vrlo rano u proljeće imati svježeg povrća

Tehnike sijanja u kućnoj radinosti
Početkom svake nove godine mnogi vrtlari/ce već u siječnju počinju naveliko razmišljati i planirati sjetvu. Već sama
naznaka da će uskoro završiti zima i da će početi sve nicati i pupati unosi onaj veseli nemir i iščekivanje u mnoge, izaziva
kako bi to neki rekli "svrbež pod prstima”:). Već jedno vrijeme prevrćem vrećice sjemena i kalkuliram…ma naravno, ne
samo da sam već sijala, nešto je već i niknulo:)) Ozbiljno se suzdržavam nekih većih sijanja, sijem tako rano samo biljke
koje sam procijenila da ih trebam čim prije sijati prema iskustvu – peruanske jagode, da počnu čim prije cvijetati kad ih
jednom posadim na vrt, jer kad imaju najviše plodova na sebi koji nisu dozorjeli – uništi ih mraz, te osteospermum, za
koji želim da mi čim prije procvijeta. Za sve ostalo – radije čekam ožujak.

ODABIR ZEMLJE ZA SJETVU

Ako ste odlučili sijati biljčice u teglice, imajte na umu da je odabir kvalitetne zemlje jako veliki preduvjet uspješnog
klijanja i rasta. Imala sam loša iskustva s raznim supstratima prije nego što sam pronašla odgovarajući – ili su bili previše
skloni isušivanju, ili se je supstrat previše nabio nakon zalijevanja, ili su se razvili crvići u njemu (jer često iz proizvodnje
gljiva supstrat završi kao sastojak zemlje za cvijeće, a iz njega se razvija šampinjonska muha, koja je u početnoj fazi rasta
mali bijeli crvić koji uništi sve posijano u tegli), ili supstrat nije bio dovoljno sitan pa su veći komadi u supstratu
onemogućavali mladim biljčicama pravilan rast…. dakle, ako niste pronašli do sad supstrat s kojim ste zadovoljni, najbolje
da kupite zemlju za sijanje – ona jest malo skuplja od ostalih supstrata za lončanice, ali je kvalitetna i baš za tu svrhu,
bolje više platiti nego da vam se dogodi nešto od gore navedenog.

POSUDE ZA SJETVU

Dućani i vrtni centri već lagano pune police teglama za cvijeće. Na izbor imate razne tegle od plastike, keramike,
terakote. Za sjetvu zapravo nije previše bitno od kojeg je materijala, najbitnije je da obavezno ima rupe na dnu da se u
tegli ne zadržava voda. Postoje i posebne teglice i posude predviđene baš za uzgoj presadnica, napravljene od stiropora,
plastike i kartona. Prednost velikih skupnih posuda s pojedinačnim mjestima je što tu možete sijati u svaku "rupu” jednu
po jednu sjemenku, tako da se ne morate baviti pikiranjem mladih biljčica (pikiranje = rasađivanje malih biljčica u
zasebne posudice), već kad dođe vrijeme presađivanja na otvoreno jednostavno presađujete biljke. Ako se želite okušati
u zasebnoj sjetvi, ne morate kupovati posebne posude za to koje baš i nisu jeftine, vrlo su funkcionalne i sače i kutije za
jaja – jedino je malo problem što su kartonske, pa morate pripaziti da ne pretjerujete s zalijevanjem da karton zadrži svoj
oblik. Neki sade čak i u ljuske jajeta – možete probati staviti prazne polovice ljuski u sače ili kutije za jaja, pa u to sijati.
Prednost kartonskih posudica je što ih možete skupa s posudicom posaditi na otvoreno – ali pitanje je koliko se taj
karton ipak ne razgradi i sputava rast korijena biljke jednom kad je posađena na otvoreno. A sad još malo razmislimo
ekološki i probajmo "reciklirati nepotrebne stvari” – nema potrebe bacati velike novce na posude i posudice za sijanje
ako imate posudice/čašice od jogurta, vrhnja i sl. Zamislite si samo koliko se toga baca na dnevnoj bazi u cijelom svijetu i
postaje otpad, a posudice za jogurte su idealne za uzgoj presadnica – idealne su veličine da mlade sadnice mogu razviti
korijenje i porastu do trenutka za presađivanje na otvoreno – biljke se bez problema vade iz čašica i sa svom zemljom
presađuju na otvoreno – tako i korijen biljke preživljava minimalni šok presađivanja . Jedino što ne smijete zaboraviti je
izbušiti rupu na dnu za odvodnju viška vode. U čašice možete također odmah sijati po 1-2 sjemenke, pa nemate ni posla
s pikiranjem, ili uzgojite sve mladice u jednoj posudici te ih pikirate naknadno u posudice/čašice od jogurta. Osim čašica
od jogurta možete i iskoristiti one mekane teglice u kojima se kupuju presadnice i ostale biljčice – nemojte ih bacati
nakon sadnje kupljene biljke, nešto takvo će vam uvijek prije ili poslije zatrebati. A za novac koji ste na ovaj način
uštedjeli mirne se duše možete počastiti nekim novim sjemenom ili biljčicom:)

STRATIFIKACIJA SJEMENA
Stratifikacija sjemenja znači izlaganje sjemena niskim temperaturama, a da bi se potaknulo klijanje. Ova
tehnika je zapravo oponašanje prirodnih uvjeta – u prirodi se sjeme rasipa po tlu, prezimi niske zimske
temperature i proklije na proljeće. Sjeme se stratificira tako da se vrećice sjemena drže jedno vrijeme u
frižiderima, ili teglice s već posijanim sjemenjem. Može se zapravo i posijati u teglice i staviti teglice zimi van,
na hladno.
Postoji popriličan popis biljaka koje navodno trebaju stratifikaciju da bi uopće proklijale, među njima su
verbena, jaglaci, ljubičice, monarda, physostegia….. Osobno sam sijala mnoge biljke koje su na popisu za
stratifikaciju bez tog postupka i niknule su uspješno, tako da se iskreno uopće ne zamaram time (dok mi
iskustvo ne pokaže suprotno:)).

NAČINI SIJANJA U "KUĆNOJ RADINOSTI”

Što se sijanja tiče, svake godine imam drukčija iskustva. Nemam nažalost niti staklenik niti ikakvo hladno
klijalište, tako da teglice držim u sobnim uvjetima na prozorskim daskama. U tim amaterskim uvjetima razvila
sam 3 glavne "tehnike”:

- sijanje u 3. mjesecu u teglice na prozorske daske,

- sijanje u 4. mjesecu u teglice koje se drže na otvorenom,

- sijanje direktno na otvoreno od 4. mjeseca nadalje.

Kad nabavim neku novu biljku pokušavam na sva 3 načina, pa bilježim što je najučinkovitije.

SIJANJE U TEGLICE NA PROZORSKIM DASKAMA – VELJAČA/OŽUJAK

Podnaslov zapravo sve govori, sjeme se sije u male teglice, bilo prije opisane ili malo veće teglice. Ono što je za uzgoj
biljaka najbitnije jest odgovarajuća toplina (idealno 18-20 stupnjeva) i dovoljno svjetlosti. Postupak je da napunite teglice
do 3/4 zemljom, zalijete te rasporedite sjemenke. Ako sijete sitno sjeme možete probati s sjemenkama na presavijenom
listu papira, tako se lakše ravnomjerno raspoređuju. Nakon što ste rasporedili sjeme, lagano dodate tanki sloj zemlje
kojim ćete prekriti sjemenke, možete bilo prstima, bilo pomoću sita kroz koje prosijavate zemlju u teglice- tako je i bolje
jer ravnomjernije stavljate sloj zemlje i možete odstraniti eventualne prevelike komade u supstratu. Iznimka od ovog
jesu sjemenke koje kliju na svijetlu – njih samo lagano utisnete u zemlju i sjetva je gotova. Nakon što ste stavili gornji sloj
zemlje možete još malo zaliti, najbolje s raspršivaćem. Preporučam prije (a ne nakon) stavljanja sjemena zaliti zato jer
ako kasnije zalijevate, te ako to ne činite jako nježno možete od siline udara vode po zemlji "istjerati” sjemenke prema
gore, na površinu, pa ste se bezveze trudili rasporediti sjemenke. Isto tako i poslije nježno zalijevajte, radi istog razloga –
ja zalijevam vodom iz vodovoda koja barem jedan dan odstoji u plastičnoj boci u dnevnoj sobi – voda ima sobnu
temperaturu, nije prehladna za biljčice, a kad zalijevam netom posijane teglice udarac mlaza vode zaustavljam prstima.
Nakon što ste posijali teglice možete rasporediti po prozorskim daskama, ali i na tamnije mjesto – sve dok ne niknu nije
toliko bitna svjetlost. Možete se poslužiti i jednim starim "domaćim” trikom za brže i uspješnije nicanje – teglice prekrijte
prozirnim najlonom i pričvrstite gumicom, baš kako su se nekad zatvarale tegle s zimnicom. Ovaj sam način preuzela od
moje bake, ona uvijek sije papriku i rajčicu početkom veljače u veće tegle, stavi ih na toplo mjesto i prekrije najlonom, po
potrebi digne najlon i prozrači. Čim biljčice niknu miče najlon i stavlja tegle na prozorske daske gdje imaju dovoljno
svjetla. Prednost ovakvog načina sijanja su zadržavanje vlage te samim time i manja potreba za zalijevanjem, te toplija i
pogodnija mikroklima u teglici za nicanje. U ovakvim uvjetima biljčice prije niknu i lakše se oslobode vanjske ovojnice
sjemena jer je ona vlažna – to nekim biljkama zna pričinjavati priličan problem i upravo se radi toga muče, čak i
propadaju u toj početnoj fazi rasta. A i to je razlog zašto sam prije napisala da se teglice pune do 3/4, ne do vrha – da
postoji slobodan prostor između zemlje i najlona – da biljka ima prostor za nicanje. Ali i tu morate biti oprezni i ne
pretjerati s zalijevanjem – ukoliko je prevelika vlaga u teglicama, sjeme može istruliti. I naravno – obilježite što ste gdje
sijali, najbolje natpisima na naljepnicama, vjerujte mi na riječ – zaboraviti ćete prije ili poslije, a naljepnice ostaju kao
dobar podsjetnik:))

Osim najlona na teglicama, iste uvjete možete stvoriti i ako teglice poslažete u prozirne kutije, npr veće prozirne
kutije od sladoleda, plastične prozirne kutije za kolače i sl.- na ovaj način imate besplatno malo klijalište, a
morate ga provjetravati jednom dnevno.
ŠTO SVE MOŽE POĆI PO ZLU?
Prvi bitni faktor je kvaliteta sjemenja – ako sjeme nije bilo na pravilan način skupljeno, posušeno i spremljeno – možda je
izgubilo klijavost i neće vam ništa niknuti. Također neke vrste jako brzo gube sposobnost klijanja, dok neke zadržavaju
klijavost godinama. Drugi faktor je kvaliteta zemlje, a o čemu sam prije u članku detaljno pisala. Treće su specifični uvjeti
za početak klijanja – neko sjeme klije na svjetlu, neko na tami, nekom je potrebno razdoblje stratifikacije, nekome
određena temperatura za klijanje - ako ne posijete na odgovarajući način, i radi toga možda sjeme ne proklije. Uvijek
morate paziti da ne zalijevate previše, jer od prevelike vlage može istruliti sjeme i brzo se mogu razviti gljivične bolesti,
koje često prosperiraju u vlažnijim uvjetima. Još jedan veliki problem su nametnici - iako je i supstrat sterilan, uvijek vam
se može dogoditi najezda u teglama – najčeće u vidu malih bijelih crvića, koji su uglavnom ličinke raznih mušica koje se
često pojave oko biljaka u teglama. Ako se one razviju u teglama, mogu potpuno uništiti sjeme koje ste sijali, ili čak i veće
biljke. Prva pomoć jest održavanje gornjeg sloja zemlje u teglama sušim, ako se radi o najezdi na biljku ili hitno
presađivanje uz potpunu promjenu zemlje, ispiranje korijena mlakom vodom i dezinfekcije teglice barem sredstvom za
pranje suđa. Treći je način s biljnim insekticidom – namočite cigaretu u vodu, ostavite da odstoji i time zalijete/prskate –
nikotin u duhanu je prirodni insekticid. Biljčice prije sijane u teglicama često se izduže radi nedostataka svjetla, često ih
radi topline u stanu i nedostataka prozračnosti napadaju gljivične bolesti i štitasti moljci, znaju se pojaviti i lisne uši, te se
se moraju postupno prilagođavati vanjskim uvjetima prije nego se presade na vrt.

SIJANJE U TEGLICE KOJE SE DRŽE NA OTVORENOM – TRAVANJ/SVIBANJ/LIPANJ

Sijanje u teglice koje se drže na otvorenom ima jednu prednost pred ranijim sijanjem – biljčice koje tako niknu su već
priviknute na vanjske uvjete, dok one uzgojene prije morate privikavati na vanjske uvjete. Kako se uglavnom drže na
terasi – dakle ipak su djelomično zaštićene od mrazeva, brže napreduju. Ova vrsta sijanja ima i prednost pred sijanjem na
otvoreno, a to su odsustvo "vanjskih faktora” – kukaca, te suše ili previše vode. Sjeme posijano na otvorenom u velikoj
mjeri odnose kukci, pogotovo mravi – to se rijetko može dogoditi ako se sije u tegle. Također možete bolje osigurati
dovoljno vlage, jer su vam teglice ipak bliže nego gredice.

SJETVA NA OTVORENO – TRAVANJ, SVIBANJ, LIPANJ

Sjetva na otvoreno je najbezbrižniji način sjetve – nemate brige s teglicama, zalijevanjem, pikiranjem… Sjeme
rasporedite na željeno mjesto, zatrpate, lagano utisnete i zalijete – ako je zemlja dovoljno vlažna, niti zalijevanje nije
potrebno. Ako ne želite brigu s rasađivanjem, sijete sjemenku po sjemenku na željeno mjesto, ili kasnije rasađujete po
želji. Biljke su otporne, priviknute na vanjske uvjete i u prednosti su pred onima koje ćete presađivati iz teglica na
otvoreno, jer će se te biljke jedno vrijeme prije privikavati na vanjske uvjete, pa tek onda nastaviti s rastom. Doduše,
dobro uzgojene presadnice prije ipak će nešto prije roditi – to je opet prednost ranije sjetve u teglice. Problem sjetve na
otvoreno su već prije spomenuti kukci koji odnose sjeme, nepredvidivi vremenski uvjeti i korov koji niče posvud, pa na
otvorenom morate paziti da vam ne preraste i uguši mlade niknule biljčice. Dobra stvar je što se mnoge biljke i same
zasijavaju. Jednostavno pustite biljku da ode u sjeme i sjeme sa samo rasipa po tlu. Na taj način ja "sijem” moge biljke u
vrtu, a kad niknu jedini mi je posao eventualno rasađivanje.

KOJA JE METODA NAJUČINKOVITIJA?

Nažalost, sve je relativno i nema pravila. Ponekad mi bolje uspijevaju biljke posijane u teglicama, ponekad uzgojene vani.
Unatoč tome da se biljki osigura sve što mislimo da je potrebno – možda ipak neće niknuti ili rasti. Zato – isprobavajte,
razvijajte svoje tehnike. Nikad nemojte posijati svo sjeme koje imate odjednom, uvijek si ostavite nešto za rezervu,
možda prvi put neće uspijeti, pa možete pokušati na drugi način.

ALTERNATIVNA METODA SIJANJA NA OTVORENO – "SEED BALLS” MASANOBU FUKUOKE Želite posijati sjeme na
otvoreno bez previše muke, kopanja i pripremanja gredica? Želite obogatiti vašu livadu cvijetovima ivančica, makova i
različka, ali nemate ideje kako osim da pokušate pobacati sjeme? Kod sijanja samo bacanjem sjemenja nažalost često se
tu upliću i drugi "vanjski” faktori – veliki dio sjemenja odnose kukci i vjetar, negdje sam našla podatak da je to čak i do
90%, tako da na taj način neće mnogo niknuti, čega god da se sije. Ali, postoji jako dobra metoda kojom se može posijati
bilo što bez ukopavanja – metodu je razvio Fukuoka Masanobu, jedan od začetnika biovrtlarstva. Sjeme se mora
pomiješati s dijelom humusa i dijelom gline (može i ilovasta zemlja), malo vode i formiraju se rukom kuglice, one se
posuše i spremne su za sijanje – jednostavno se pobacaju po površini predviđenoj za sjetvu. Nakon prve kiše se namoče,
a sjeme je zaštićeno od vanjskih utjecaja kukaca, ima hranjivo za rast i tako je visok postotak klijanja