Biljka borovnice

Visokobunasta borovnica prirodno je rasprostranjena u podru jima sa kiselim

zemljitima koja sadre visoke nivoe organske materije, i koja imaju izobilje dostupne
vode. Ovakvi uslovi uinili su da biljke borovnice razviju takve karakteristike koje istu
ine dobro adaptiranom na navedenu vrstu okruenja, radije nego na tipina
poljoprivredna zemljita.
Morfoloka
obiljeja
biljke
https://www.scribd.com/doc/296166206/Vodi
%C4%8D-za-proizvodnju-jagodastog-vo%C4%87a-pdf
Borovnica je viegodinja, listopadna biljka koja se sastoji od plitkog korijenovog
sistema i drvenastih izdanaka koji se obino razvijaju iz pupoljaka smjetenim u bazi,
osnovi biljke, a nekada i ispod povrine zemljita.
Odrasle biljke borovnice obino zahtjevaju est do osam godina da dostignu punu
produkciju i one su tada 1,5 do 3,0 m visine. One pripadaju familiji Ericaceae, koja
takoe obuhvata brusnice, rododendron i azeleu. Poput ostalih vrsta iz ove familije,
borovnice uspjevaju na kiselim zemljitima i najbolje im odgovaraju ista sa pH
vrijednou izmeu 4 i 5.
Odrasli, zreli, grm kultivisane borovnice obino ima 15-18 izdanaka. Habitus rasta
varira izmeu kultivaraneki grmovi rastu veoma uspravno, dok drugi imaju rast sklon
irenju. Plodovi su sakupljeni u grozdove koji se razvijaju iz pupoljaka na jednu
godinu starim prirastima prirastima, a beru se pojedinano. Plodovi visokobunaste
borovnice su i do deset puta krupniji u odnosu na iste kod divljih vrsta koje se
sakupljaju u planinskim podru jima Bosne i Hercegovine.
Korijenov sistem je veoma vlaknast sa mnogo nog transportnog korjenja, ali ne
posjeduje korjenove dlaice. Korijenove dlaice, koje veina biljaka ima, poveavaju
povrinu korijena za usvajanje vode i hranjiva. Odsustvo korijenovih dlaica na
biljkama borovnice ini iste veoma osjetljivim na promjene uslova vlage u zemljitu.
Veina korijena borovnice smjetena je unutar drip linije grma i u gornjih 45 cm
zemljita. Tanko, brozno (vlaknasto) korjenje borovnice zahtjeva otvoreno, porozno
zemljite za adekvatan rast. U prirodi, korijen borovnice je kolonijaliziran od strane
gljivinog simbionta koji formira mikorizu (gljiviasto korjenje). Ova simbiotska veza
pomae biljci da bolje apsorbuje nutriente, posebno N, i javlja se u manjoj mjeri kada
se biljke borovnice konvencionalno uzgajaju, odnosno prilikom izraene primjene
hemijskih ubriva.

Izdrljivost i potrebe spram hladnoe

Visokobunasta borovnica generalno podnosi temperaturu do -29C, iako postoji
odreena razlika izmeu kultivara. Veina genotipova visokobunaste borovnice
zahtjeva 750 do 800 sati hladnoe, ispod 7C, kao preduslov za prekid mirovanja. U
veini podruja uzgoja visokobunaste borovnice, ovaj zahtjev se obino ispuni
sredinom zime, nakon ega samo niske temperature odravaju biljku da ne krene sa
vegetacijom.
Nakon to su potrebe za hladnoom zadovoljene, i temperature postanu toplije, voda
se poinje kretati u biljnim tkivima kao prekusor za buenje pupoljka. Ovaj poveani
sadraj vode ini biljke borovnice osjetljivijim spram oteenja od strane niskih
temperatura. Borovnice, kao i veina ostalih vrsta voaka, mogu cvjetati rano u
proljee, tako da je izbor mjesta koje nije sklono kasnim proljetnim i ranim jesenjim
mrazevima vaan korak prije sadnje.
Rast korijena poinje u proljee kada temperature zemljita dostignu oko 6C,esto se
ovi uslovi poklapaju sa fenofazom bubrenja pupoljaka na nadzemnom sistemu. Rast
korijena se nastavlja do kraja proljea, ali usporava za vrijeme perioda razvoja
sazrijevanja ploda. Veina rasta korijena se dogodi nakon berbe do jeseni, sve dok
temperature zemljita ne padnu ispod 6C.
Vegetativni rast zapoinje u proljee sa bubrenjem pupoljka. Prirasti rastu u
intervalima, koji se manifestuju kao ubrzan rast, zatim se isti zaustavlja kako aplikalni
pupoljak abortira. Nakon toga, pupoljak blizu vrha mladara e nastaviti da raste.
Mladari mogu imati jedan do nekoliko intervala rasta tokom sezone vegetacije.
Sredinom ljeta, rast prirasta usporava, i nekoliko pupoljaka du novih mladara
diferenciraju u cvjetne pupoljke koji e plodonositi sljedee godine. Formiranje
cvjetnog pupoljka zapoinje na vrhu prirasta i nastavlja prema osnovi. Cvjetni pupoljci
su krupniji i gotovo okrugli, dok su vegetativni takasti, mali, i jasno se mogu golim
okom razlikovati. Svaki cvjetni pupoljak sadri od pet do deset potencijalnih cvjetova.
Formiranje cvjetnog pupoljka se dogodi kada temperature postanu hladne u jesen.
Oba tipa pupoljaka, cvjetni i vegetativni zahtjevaju period mirovanja tokom zime koji
traje odreeni broj sati na adekvatnim temperaturama, prije nego ponovo zapone
rast sljedeeg proljea.
Novi izdanci se razvijaju iz baze biljke borovnice na poetku proljea. Ovi prirasti,
tokom ljeta za iste se koristi termin mladari, su veoma bujni i oni predstavljaju drvo za
obnovu proizvodnje u narednim godinama.Biljke borovnice cvjetaju u proljee, sa
cvjetovima na vrhu prirasta i cvasti koji se otvaraju prvi. Ako se opraivanje ne dogodi
unutar tri dana nakon otvaranja cvjetova, zametanje ploda se vjerovatno nee
dogoditi.

Opraivanje
Biljka borovnice moe da zemetne plodove na 100% svojih cvjetova, ali 70 do 80%
ini komercijalno vrijedan prinos. Visokobunasti varijeteti su umjereno do visoko
samooplodni. Meutim, veina istih e imati koristi od unakrsnog opraivanja, to kao
rezultat moe voditi veem broju sjemenki u bobici, krupnijem plodu, te dovesti do
ubrzanog sazrijevanja, odnosno generalno poboljati prinos. Dakle, potrebno je
obezbjediti izobilje insekata opraivaa da se postigne optimalna polinacija, ak i u
pouzdanim blok plantaama iskljuivo samooplodnih sorti.
Planiranje dvije ili vie sorti borovnice e esto koristiti plodonosnim karakteristikama.
Ne postoje konkretni podaci koji ukazuju koji je najbolji aranman kultivara za
optimalnu polinaciju, meutim, izmjenini blokovi od etiri reda svakog kultivara se
uobiajeno preporuuju kao prednost za opraivanje i provoenje uzgojnih mjera. U
tom pogledu neophodna su dva kultivara istog vremena cvjetanja.
Iako periodi sazrijevanja kultivara variraju, postoji dovoljno poklapanje perioda
cvjetanja kako bi se omoguilo veini kultivara da poslue kao izvori polena jedan za
drugi. Individualni kultivari mogu cvjetati u periodu 7 do vie od 20 dana, u zavisnosti
od ekolokih uslova. Sorte koje rano cvjetaju sklone su da imaju dui period cvjetanja
nego kasnocvjetajui genotipovi. Na primjer, tri kultivara visokobunaste borovnice
cvjetaju u sljedeem rasporedu: Duke (rana do srednja sezona), Blucrop (srednja
sezona), i Elliott (kasna sezona).
Cvjetovi borovnice imaju nekoliko svojstava koja potiu unakrsno opraivanje.
Preokrenuti cvjetovi sa uskim otvorima korole tite reproduktivne strukture od vjetra i
kie, spreavajui prekomjerno samoopraivanje. Teka, ljepljiva polenova zrna ne
mogu biti noena vjetrom, i mirisni nektar se iskljuivo lui za privlaenje insekata
opraivaa na otvorene cvjetove. Pojedinani cvjetovi borovnice ostaju prijemljivi za
polen samo nekoliko dana, i adekvatno opraivanje mora se dogoditi u ovom
vremenu kako bi se izvrilo zadovoljavajue zametanje plodova.
Polen sa cvjetova visokobunaste borovnice se najekasnije oslobaa iz antera
pomou insekata koji proizvode zvuk u traganju za hranom. Oni vibriraju miiima
svojih krila, to dovodi do stresanja polena. Bumbari imaju ovo ponaanje u traganju
za hranom, dok medonosna pela ( Apis mellifera) nema. Iako su medonosne pele
manje ekasne kod opraivanja cvjetova borovnice, one to nadoknauju imajui vee
populacije nego nemedonosne pele, koje kod istih variraju po godini i esto su
neadekvatne za velike plantae. Kao takve, divlje pele se ne smiju koristiti kao jedini
izvor opraivanja. Bez obzira na vrstu jedno opte naelo je imati etiri do osam
pela koje tragaju za hranom na svakoj biljci borovnice u bilo kojem trenutku tokom
najtoplijeg dijela dana. Obezbjeenjem jedne ili dvije jake kolonije medonosnih pela
na etiri dunuma visokobunaste borovnice je obino dovoljno. Konice bi trebalo
rasporediti kroz cjelokupnu plantau da se osigura adekvatna posjeta cvjetovima.
Konice trebaju biti unijete u momentu kada je oko 5% cvjetova otvoreno, ali ne
kasnije gdje je istih 25% u punom cvjetanju. Ako se unesu suvie rano, medonosne

pele e pronai alternativne biljne izvore i mogu preferirati iste naspram cvjetova
borovnice dok konkurencijske biljke ne zavre cvjetanje.
Eliminisanje korovskih vrsta koje cvjetaju u polju e usmjeriti aktivnosti pele na biljke
borovnice. Koritenje pesticida, a posebno insekticida, tokom cvjetanja treba
izbjegavati za spreavanje unitavanja pela. Nakon to se dogodi opadanje latica,
kolonije medonosnih pela trebaju biti uklonjene iz plantae.
Razvoj ploda dogodi se za oko dva do tri mjeseca nakon cvjetanja, u zavisnosti od
kultivara, vremena, i bujnosti biljke. Sadraj eera u plodu se poveava tokom
sazrijevanja do oko 15% kada je isti zreo. Veliina ploda nastavlja se poveavati
nakon to plod postane plave boje, uglavnom zbog usvajanja vode. Sua tokom
perioda sazrijevanja ploda e smanjiti krupnou istog i moe uticati na okus. Prema
tome, navodnjavanje je posebno vano tokom perioda nalijevanja i sazrijevanja
ploda.
Prinosi koji se mogu oekivati u proizvodnji borovnice variraju od 1,2-1,5 t po
dunumu u punom rodu, odnosno kod grmova starih est do osam godina.
GENERALNA RAZMATRANJA PRILIKOM ODABIRA MJESTA
Ovdje treba pogledati razmatranja za jagodasto voe kako je diskutovano u uvodnim
poglavljima. Dodatni aspekti koji se odnose specino na visokobunastu borovnicu
dati su u tekstu koji slijedi.
Topograja
Borovnica, poput veine vrsta voaka, e cvjetati rano u proljee, te je izbor mjesta
koje je osloboeno od mraza, ili u pripremi da prua zatitu od istog, jako vano.
Kada su borovnice u punom cvjetanju, cvjetovi mogu biti povrijeeni pri temperaturi
neznatno ispod take smrzavanja (-1C). Genotipovi koji cvjetaju rano su veoma
osjetljivi na povrede od mraza. Prema tome, treba izbjegavati sadnju istih na
mjestima sklonim mrazu.
Prethodni usjevi i granice plantae
Kao i kod jagodastog voa u cjelini, treba izbjegavati sadnju na mjestima gdje su bile
okopavine ili zaputena ledina, jer zemljine tetoine mogu biti posebno opasne za
mlado korjenje borovnice.
Usjevi za zelenino ubrenje uzgajani jednu ili dvije godine prije sadnje su izuzetno
vrijedni za nove plantae visokobunaste borovnice, koja zahtjeva visok sadraj
organske materije (poeljno 5%). Heljda je dobra predkultura za borovnicu zbog
svoje sposobnosti da tolerie nizak pH zemljita.
esto se, divlje borovnice mogu pronai u okolnim umama i neobraenim
podru jima. Te biljke mogu biti izvori virusa i drugih bolesti, tako je potrebno drati
nove plantae najmanje 150 m od divljih populacija.

Karakteristike zemljita
Korijen visokobunaste borovnice nee tolerisati ekstremno suha ili prekomjerno
vlana zemljita. Borovnice e uspjevati na lakim zemljitima koja su bogata
organskom materijom i imaju relativno nizak prirodni pH.
Borovnice naime, spadaju u kategoriju biljaka poznatih kao biljke koje ne rastu dobro
u kreom bogatom zemljitu to znai da loe podnose kre. Iako teka zemljita
(glina ili glinovita ilovaa) mogu biti dopunjena i izmjenjena sa organskom materijom
za poboljanje aeracije, i visok pH zemljita moe biti izmjenjen sa sumporom, u cilju
sniavanja istog, a problemi sa ishranom e predstavljati trajnu pojavu i produktivnost
biljke e biti nia nego na zemljitima koja su bolje pogodna za uzgoj borovnice.
Kada se borovnice uzgajaju na zemljitu koje je bogato sa kalcijem, nedostatak
magnezijuma je problem koji se ponavlja usljed konkurencije prilikom usvajanja ova
dva hranjiva. Prilikom smanjenja visoke vrijednosti pH zemljita, odvijaju se isti
hemijski procesi koji mijenjaju poeljna hranjiva, kao to su eljezo i cink, u biljci
raspoloive forme, kao i elemente koji mogu biti toksini, poput alminijuma i
mangana, u vie pristupanije forme. Osim toga, vano je napomenuti da su
borovnice jako osjetljive i na visoke koncentracije soli u zemljitu.
Raspoloivost navodnjavanja
Borovnice su veoma osjetljive na uktuacije nivoa vlage u zemljitu zbog njihovog
plitkog korijenovog sistema i vlaknaste grae istog. Korijen visokobunaste borovnice
moe pretrpjeti trajno oteenje ukoliko isti bude izloen i kratkom periodu ekstremne
sue. Zbog toga, instaliranje sistema za navodnjavanje tipa kap po kap se veoma
preporuuje u plantaama visokobunaste borovnice. S druge strane, iako sistem za
navodnjavanje kienjem nije potreban svake godine, imati njega na raspolaganju je
poeljno, obzirom da se isti koristi kao mjera zatite cvjetova od izmrzavanja.
Priprema zemljita za sadnju visokobunaste borovnice
Kada se izabere mjesto za budui zasad visokobunaste borovnice prvi korak koji
slijedi jeste analiza zemljita i priprema istog jednu do dvije godine prije same sadnje.
Nekoliko podruja u BiH posjeduje povoljne karakteristike zemljita koje moe
podrati borovnice bez znaajnijih korekcija prije sadnje.
Najbolja zemljita za borovnicu su pjeskovite ilovae, koje su vlane, porozne, i
kisele. pH zemljita mora biti izmeu 4,5 i 5,0. Nii pH zemljita moe rezultirati u
toksinosti mangana ili aluminijuma, dok vee vrijednosti istog rezultiraju u
neraspoloivosti odreenih hranjiva, posebno eljeza.
Treba teiti takvim zemljitima ije su karakteristike najblie onima gdje
visokobunasta borovnica prirodno raste, a to su obino pjeskovite ilovae, na kojima
je nivo podzemne vode plitak, organska materija visoka, i pH zemljita prirodno

izmeu 4,3 i 5,0. Ona podruja koja ne posjeduju tip zemljita navedenih
karakteristika moraju pretrpjeti odreene modikacije, prilagoavanje istog za datu
produkciju, kroz prepravke, te plantae moraju biti malirane i navodnjavane.
ak i najbolja zemljita esto nemaju sadraj organske materije vei od 2%, dok
uobiajena krenjaka i glinovita zemljita imaju tendenciju da budu vie bazina
nego to je potrebno za borovnicu. Budui da veina kultivara borovnice nije dobro
prilagoena na teka zemljita u brdovitim predjelima, veina istih e zahtjevati
znaajnu dopunu/popravku sa organskom materijom, kako bi se biljke uspjeno
proizvodile. Sadraj organske materije moe se poveati uzgojem usjeva za
zelenino ubrenje dvije ili vie uzastopnih godina prije sadnje borovnica na
odabranom mjestu. Usjevi kao to su grahorice/leguminoze i uljana repica mogu
obezbjediti potrebnu organsku materiju, samo ako se zaoru kad su zelene. Stajnjak
se takoe, moe koristiti. Meutim, isti bi zbog visoke pH vrijednost trebao biti
kompostiran ili primjenjen daleko prije sadnje kako bi se omoguilo dovoljno vremena
za ispiranje soli. Meutim, najbolji izvor organske materije u produkciji borovnice
predstavlja piljevina etinara koja se sama ili u kombinaciji sa stajnjakom aplicira
prilikom pripreme zemljita. Takoe, sadna mjesta, odnosno gredice na kojima e biti
posaene biljke borovnice formiraju se mijeanjem piljevine etinara sa zemljitem,
bilo mainski ili runo. Adekvatna priprema zemljita sutinski je faktor za uspjenu
produkciju borovnice. Piljevina ne zakiseljava zemljite, ve obezbjeuje adekvatnu
rahlost istog i toliko potrebnu organsku materiju. Aplikacija sumpora se obino
preporuuje za sniavanje pH zemljita, ali isti treba biti inkorporiran adekvatno kako
bi se pospjeilo njegovo djelovanje u zoni korijena biljaka.
ak i nakon unoenja sumpora, puni efekti mogu ne biti realizovani za najmanje est
mjeseci. Ovo, zajedno sa prednostima dopune organske materije jednu ili dvije
godine, jeste kljuni faktor zato je rani odabir mjesta prije sadnje toliko vaan.
eljezo sulfat se takoe, moe koristiti u ovu svrhu, ali su njegove koliine osam puta
vee nego one za elementarni sumpor. Ne preporuuje se koristiti aluminijum sulfat
za sniavanje pH zemljita, obzirom da je aluminijum toksian za borovnice, i ve
prisutan u veini zemljita u koliinama koje mogu negativno uticati na biljke im se
izvri smanjenje pH. Sumpor je naj ee dostupan u prakastoj formi, ali je on teak
za manipulisanje, tako da veina proizvoaa aplicira isti kao jedan vid mjeavine sa
tenou. Paletizirani sumpor je relativno lak za rukovanje. Poto se sumpor ne
kree kroz zemljite lako, povrinske aplikacije istog nakon sadnje biljaka su relativno
neekasne prilikom sniavanja pH. Sniavanje pH zemljita samo u redom prostoru
gdje e biti posaene biljke borovnice takoe, se ne preporuuje, obzirom da
interakcija njegovih estica sa istim visokog pH u meurednom prostoru e uiniti
odravanje pravilnog pH unutar reda dosta tekim. Dakle, unoenje sumpora treba
izvriti na cijelokupnu povrinu budue plantae borovnice.
Izbor sadnog materijala borovnice.
Kada je u pitanju izbor sadnog materijala borovnice u obzir treba uzeti sljedee:

obavezno kontejnerska sadnica korijenov sistem visokobunaste

borovnice je veoma vlaknast sa mnogo nog transportnog korjenja, ali ne
posjeduje korjenove dlaice. Korijenove dlaice, koje veina biljaka ima,
poveavaju povrinu korijena za usvajanje vode i hranjiva. Odsustvo
korijenovih dlaica na biljkama borovnice ini iste veoma osjetljivim na
promjene uslova vlage u zemljitu, ali i na ostale klimatske i edafske faktore.
Kao zamjena za korjenove dlaice, prirodno, korijen borovnice kolonijaliziran
je od strane gljivinog simbionta koji formira mikorizu. Ova simbiotska veza
pomae biljci da bolje apsorbuje nutriente, posebno nitrogen, i javlja se u
manjoj mjeri kada se biljke borovnice konvencionalno uzgajaju, odnosno
prilikom izraene primjene hemijskih ubriva. Zbog izrazite osjetljivosti korijena
u praksi se za zasnivanje komercijalnih plantaa borovnice dominantno koriste
kontejnerske sadnice;

starost biljke (sadnice) i zapremina saksije Reprocentar jagodastog voa

H&H Fruit proizvodi sadni materijal borovnice kontejnerskog tipa sa biljkama
koje mogu biti jednu, dvije, tri i vie godina starosti. U pogledu zapremine
kontejnera Reprocentar proizvodi sadnice razliitih zapremina saksije,
prvenstveno spram zahtjeva kupaca. Generalno, dvogodinje sadnice dolaze
u kontejnerima zapremine 0,9 i 2,0 l, dok trogodinje mogu biti upakovane u
saksije zapremine 3,0, 4,0 i vie litara, a viegodinje mogu varirati u tom
pogledu ak i do 15 l sadraja supstrata u kontejneru, naravno u zavisnosti od
elje kupca;

razvijenost nadzemnog sistema , ili broj osnovnih prirasta biljka borovnice

plodonosi na prirastima starim jednu godinu, te u zavisnosti od razvijenosti
nadzemnog sistema i starosti biljke moe se odmah prve ili druge godine
oekivati prvi rod. Meutim, posebno vana stvar kod odabira sadnice
borovnice jeste da ista ima razvijen nadzemni sistem sa vie prirasta koji
polaze iz osnove biljke, a ne samo sa jednom stabljikom.

Jednu godinu stara sadnica podrazumjeva oiljenu reznicu, te se ista ne

preporuuje za sadnju u plantau, s obzirom da zahtjeva posebnu njegu i uslove za
razvoj, ve se ona iskljuivo koristi za proizvodnju daljih kategorija sadnog materijala
(dvo i trogodinje sadnice).
Dvo i trogodinja sadnica borovnice preporuuje se za zasnivanje komercijalnih
plantaa, dok viegodinja za vrtove ili okunice.U sluaju dvogodinje sadnice
nakon sadnje u proljee prve godine svaka sadnica se mora prikrati kako bi se
eliminisali dijelovi prirasta koji nose cvjetne pupoljke ime se naredne godine
obezbjeuje vegetativni porast i razvoj korjenovog sistema. Tek u treoj godini nakon
sadnje biljke se putaju da plodonose. Meutim, nekada u sluaju adekvatne
razvijenosti nadzemnog sistema dvogodinjim sadnicama se moe dozvoliti da
plodonose i druge godine nakon sadnje.U sluaju trogodinjih sadnica treba
napomenuti da iste u zapremini kontejnera od 3,0 l mogu plodnositi odmah u godini

nakon sadnje odreenu koliinu roda. Za obje navedene kategorije preporuuje se

izbor kontejnera to vee zapremine kako bi se obezbjedila to vea zona u okviru
sadnog mjesta sa povoljnim uslovima.
Viegodinja sadnica borovnice podrazumjeva biljke iste starije od tri godine i
iskljuivo je namijenjena za velike trne centre ili specijalne narudbe. Takoe,
navedne sadnice ve na sebi nose odreenu koliinu plodova i iste se mogu zadrati
u datom kontejneru u okviru bate ili vrta. Proizvedeni sadni materijal borovnice koji
se prodaje u velikim trnim centrima i poljoprivrednim apotekama podrazumjeva
dvogodinju kontejenrsku sadnicu zapremine saksije 0,9 l i dolazi u adekvatnoj
ambalai koja podrazumjeva osnovno pakovanje - kartonska kutija na kojoj je sa
eone strane, uz sliku date vrste, utisnut naziv iste i na jedinstveni logo i slogan, na
poleini su date osnovne informacije u pogledu znaaja kontejnerske sadnice,
odnosno karakteristike iste golih ila, sa adekvatnim sistemom uzgoja i razmacima
sadnje, te adresom i naim kontaktom, i dopunsko pakovanje prema zahtjevima
kupca.
Sadni materijal borovnice moe biti kupljen kao jednu godinu stare ukorjenjene
reznice, dvije ili tri godine stare biljke golog korijena, te kao kontejnerske sadnice
(biljke razliite starosti). U pravilu, dvije godine stare, kontejnerske biljke borovnice
pokazale su se najbolje za nabaviti. Jednu godinu stare reznice zahtjevaju veoma
veliku panju u pogledu njege i odravanja, a i mortalitet e biti visok, dok tri godine i
starije biljke esto ne opravdavaju svoju ekstra cijenu. Kontejnerske sadnice esto su
skuplje, ali mnogi uzgajivai su otkrili da se takve biljke uspostavljaju mnogo bre,
odnosno imaju bolji procenat prijema, a kasnije i snaniji porast. Svo vrijeme dok
biljke u saksiji nisu ispunile zapreminu iste, te dok se osigurava dobar kontakt
korijena i zemljita prilikom sadnje, kontejnerske biljke su razumna, iako skupa
alternativa. Ako je pak biljka podzemnim sistemom ispunila kontejner/saksiju, i ima
zbijeno i zamreno korjenje, bala korijena mora biti odsjeena, tako da se stimulie
grananje korijena odmah nakon sadnje biljke na stalno mjesto. Pri tome prvo se
ukloni saksija, a zatim se izvri rez kroz periferiju korijenove mase etiri do est puta,
okreui balu korijena izmeu svakog reza. Rezovi trebaju biti ravnomjerno
rasporeeni oko periferije mase korijena.
Izbor sortimenta visokobunaste borovnice.
Pravilan izbor adekvatnog kultivara, (varijetet, sorta), u proizvodnji visokobunaste
borovnice posebno je vaan kako zbog tehnolokih principa uzgoja, tako i trine
orjentacije. Samo oni kultivari koji su adaptirani na klimatske uslove planiranog
podru ja, i koji imaju potencijal za visoke prinose kvalitetnih bobica trebali bi biti
izabrani. Obzirom da se kultivari veoma razlikuju u osobinama plodova i
karakteristikama vegetativnog rasta, prilikom izbora adekvatne sorte za uzgoj
visokobunaste borovnice potrebno je paljvo razmotriti sljedee parametre: datum
sazrijevanja, tip planiranog trita, raspoloivost radne snage za berbu, namjenu
koritenja plodova, veliinu bobice, te period trajanja berbe.Kultivari visokobunaste

borovnice u jednoj sortnoj kompoziciji mogu biti odabrani tako da se berba plodova
istih moe vriti od jula do sredine septembra u naim klimatskim uslovima. Veina
kultivara visokobunaste borovnice proizvodi zrele plodove tokom perioda berbe koja
u jednoj vegetacionoj periodi traje etiri do pet sedmica, sa najveim prinosima koji
se postiu tokom druge i tre e sedmice. Veliina bobice normalno je najvea tokom
prve dvije ili tri sedmice, a zatim se snano smanjuje u berbama koje slijede.
Prosjeni datumi sazrijevanja bobica kultivara visokobunaste borovnice uticali su na
sljedeu podjelu kultivara, i to:

rani kultivari, sazrijevaju poetkom do sredina juna,

kultivari srednje sezone sazrijevanja, od sredine do kraja juna, i

kultivari kasne sezone, (kasni kultivari), sazrijevaju od poetka do sredine jula.

Visokobunaste borovnice su samooplodne biljke, ali iste postiu daleko bolje

rezultate ako se primjeni unakrsno opraivanje. Zbog toga se prilikom podizanja
zasada visokobunaste borovnice preporuuje izbor od najmanje dva kultivara.
Vrijeme cvjetanja kultivara ranog i srednjeg, te srednjeg i kasnog perioda sazrijevanja
preklapa se u dovoljnoj mjeri za veinu godina to uz polnu kompatibilnost
dozvoljava opraivanje, jednih drugima. Meutim, preklapanje cvjetanja izmeu ranih
i kasnih kultivara moe biti nedovoljno za dobru polinaciju izmeu istih. Rani kultivari
su skloni da su vie pod uticajem nepovoljnih vremenskih uslova u proljee, nego
sorte srednjeg i kasnog perioda sazrijevanja. Karakteristike nekoliko kultivara
visokobunaste borovnice od kojih
Reprocentar proizvodi sadni materijal nabrojani su abecednim redom u tekstu koji
slijedi. Grupacija istih na preporueni (**) ili preporueni sa rezervom (*), bazirana je
na uspjehu kultivara tokom njihovog istraivanja u komercijalnim plantaama irom
svijeta. Grupa preporueni sa rezervom oznaava one kultivare kod kojih se moe
desiti da imaju neke karkteristike koje mogu smanjiti njihovu produktivnost
(osjetljivost na hladnou, podlonost prema patogenima, slabiju bujnost, itd.), ili da
oni nisu testirani za dovoljno dug vremenski period kako bi se ocjenio njihov uspjeh
pri uzgoju u SAD (vie razliitih klimata). Bobice visokobunaste borovnice prema
njihovoj veliini mogu biti: male (1-1,5 g), srednje velike (1,5-2 g), velike (2-2,5 g), i
veoma velike (vee od 2,5 g). Kada je u pitanju procjena prinosa, isti mogu biti:
srednji (2,72-4,08 kg/biljka), visoki (4,08-5,44 kg/biljka), i veoma visoki (vei od 5,44
kg/biljka). Procjene veliine bobice i prinosa su bazirane na rezultatima ogleda
ocjene kultivara u podru jima njihovog uzgoja u razliitim klimatima irom SAD.
Poznato je da okus ploda (u potroakom smislu) predstavlja u krajnjem subjektivnu
kategoriju, odnosno to je dobro za jednog potroaa moe biti manje dobro za
drugog. Dobar okus podrazumjeva ujednaenost izmeu oporih/kiselih i slatkih
karaktera, skupina osobina, i to jeste tipini okus borovnice. Neto loiji okus, poznat
je kao vedar, to podrazumjeva da je isti vie ili manje kiseo, ili sladak sa manje

ujednaenosti, i moe ponekad biti djelomino pripisivan stepenu zrelosti ploda. I

ovaj okus kod borovnice je takoe veoma prihvatljiv.
Bluecrop (Blukrop)** - ovo je sorta selekcionisana 1952. od strane USDA-e i Nju
Dersija. Varijetet je srednje sezone sazrijevanja. Takoe, ima srednju veliinu ploda,
izrazito svijetlo plave boje, dobre vrstoe i malog oiljka od peteljke, te blagog
okusa. Bobice su sakupljene u rastresite grozdove. Blukrop je sorta koja ostvaruje
visoke i redovne prinose. Ista formira uspravan, otvoreni bun koji se iri. Ovo je
standardni kultivar srednje sezone sazrijevanja.
Blueray (Blurej)**- to je sorta selekcionisana 1955. od strane USDA-e i Nju Dersija.
Srednje je sezone sazrijevanja. Ima krupne plodove, svijetlo plave boje, koji su vrsti
i sa srednjim oiljkom od peteljke, te dobrim okusom. Bobice su sakupljene u male,
zbijene grozdove. Sorta je umjerenih prinosa, uspravnog grma koji se iri.
Brigitta Blue (Bridita Blu)** - australijski je kultivar selekcionisan 1977 godine.
Srednja je sezone sazrijevanja. Ima plod srednje krupan do krupan, umjereno plav,
veoma vrst sa malim, suhim oiljkom od peteljke i dobrim okusom. Visokoprinosni je
kultivar koji formira uspravan, gust grm koji se iri.
Darrow (Darov)** - ova sorta borovnice patenirana je 1965. od strane USDA i Nju
Dersija. Kasne je sezone sazrijevanja. Ima plod srednje veliine, svijetlo plave boje,
dobre vrstoe, sa srednjim oiljkom od peteljke i dobrim okusom. Ostvaruje visoke
prinose, a formira uspravan, otvoren grm.
Duke (Djuk)** - ovaj kultivar patentiran je 1987. od strane USDA. Rane je sezone
sazrijevanja, i predstavlja standardni genotip za borovnicu. Plod je srednje veliine,
umjereno plave boje,vrst sa malim, suhim oiljkom od peteljke i prepoznatljivim
okusom. Ostvaruje umjerene prinose. Formira uspravan, a otvoren grm.
Earliblue (Erliblu) * - sorta je stvorena 1952. (USDA i Nju Dersi). Rane je sezone
sazrijevanja. Plod je mali, svijetlo plave boje, vrst sa srednjim oiljkom odpeteljke i
dobrim okusom. Plodovi su sakupljeni u rastresite grozdove. Visokoprinosna je sorta,
ali prinosi koje ostvaruje nisu dosljedni. Ima zavidan vegetativni rast priemu formira
uspravan grm.
Elliot (Eliot) ** - ova sorta stvorena je u USDA, 1973. Kasne je sezone sazrijevanja.
Plod je srednje veliine, svijetloplave boje, veoma vrst sa malim oiljkom od peteljke
i prepoznatljivog okusa. Plodovi su sakupljeni u rastresite grozdove. Sorta je
umjerenih prinosa. Formira uspravan grm koji se iri.
Goldtraube - ova sorta daje deliciozne plodove sa njihovim nim, svjeim okusom,
koji sazrijevaju sredinom ljeta. Njeni plodovi su savreni za duboko smrzavanje, i oni
zadravaju svoj odlian, dobar okus. Samobesplodna je sorta, te prilikom podizanja
zasada treba planirati jo jednu kao opraiva. Ovo je izrazito bujna sorta sa
plodovima krupnijim od prosjeka za veinu plodova sorti borovnice.
Jersey (Dersi)** - ovaj genotip patentiran je od strane USDA, 1928. Kasne je
sezone sazrijevanja. Ima sitan plod, srednje plav,vrst sa srednjim oiljkom od

peteljke i lijepim okusom. Grozdovi ovog kultivara su rastresiti, a prinosi umjereni.

Posjeduje uspravan grm koji se iri.
Northland * - patentirana je u Miigenu, 1967. Kultivar je srednje sezone sazrijevanja.
Isti ima sitne plodove, tamno plave boje, ali vrste i sa srednjim oiljkom od peteljke i
lijepim, osrednjim okusom. Ova sorta postie visoke prinose, te formira uspravan grm
koji se iri.
Patriot (Patriot)* - ovo je kulivar patentiran 1976. (USDA i Mejn). Varijetet je rane
sezone sazrijevanja. Posjeduje plod srednje krupno e koji je svijetlo plav, vrst sa
malim, suhim oiljkom od peteljke i dobrim okusom. Ostvaruje umjerene prinose, te
formira uspravan grm.
Sadnja visokobunaste borovnice
Biljke visokobunaste borovnice mogu se saditi krajem jeseni ili poetkom proljea.
Jesenja sadnja ima niz prednosti, i to: omoguava adekvatnu pripremu zemljita;
dozvoljava dovoljan vremenski period za prilagoavanje biljaka na uslove novog
stanita, kako bi iste na vrijeme zapoele sa vegetacijom s proljea; rezultira u e
kasnijem prijemu sadnica obzirom da je to period godine koji obiluje padavinama i
malo je vjerovatno da vazduni depovi, koji su nepoeljni, ostanu unutar sadnih
mjesta. Meutim, ukoliko se zbog odreenih razloga zakasnilo sa jesenjom sadnjom
(nedostatak sadnica, kratak period za korekciju pH vrijednosti zemljita i dr.), ista
moe biti realizovana u proljee, s tim da treba napomenuti kako je pri tome veoma
kratak period kada je mogue, usljed loijih vremenskih uslova, izvriti dopunsku
pripremu zemljita i samu sadnju, a da biljke ne zaponu sa vegetacijom.
Preporueni razmak sadnje za biljke visokobunaste borovnice je 0,9-1,2 x 2,6-2,8
m, naravno u zavisnosti od bujnosti kultivara. Kada je u pitanju pravac redova, i u
sluaju visokobunaste borovnice vae pravila navedena u poglavlju koje se
generalno odnosi na sve vrste jagodastog voa. Uobiajeno, prilikom sadnje
visokobunaste borovnice vlane tresetnice ili kiseli supstrati se dodaju u adekvatnoj
koliini po biljci za svako sadno mjesto. Prilikom aplikacije ovih supstrata voditi
rauna da se isti prije primjene adekvatno zaliju vodom.
Kompostirana piljevina etinara, borove iglice ili komadii drveta takoe se koriste
prilikom sadnje borovnice, zamjenivi oko jedne polovine orginalnog zemljita sa
istim. Prilikom aplikacije ovih materijala treba voditi rauna da su oni pretrpjeli
adekvatan stepen razgradnje (dekompozirani), te da se unutar svakog sadnog
mjesta dobro izmjeaju sa zemljitem. S druge strane, prilikom pripreme gredica za
sadnju, kao i za maliranje (zastiranje) rednog prostora nakon sadnje moe se
koristiti i sirova piljevina. Autori ove publikacije ne preporuuju primjenjivati supstrate,
komposte, koji su koriteni u proizvodnji gljiva, poto pH ovog komposta nije
pogodan za rast biljaka borovnice, ali i mogunosti prenoenja bolesti i tetoina.
Generalno, u zavisnosti od tipa zemljita mogue je razlikovati dva osnovna naina
sadnje visokobunaste borovnice, i to:
sadnja u rupe ili brazde, i
sadnja na gredice ili bankove.

Sadnja visokobunaste borovnice u rupe ili brazde izvodi se samo na lakim, dobro
dreniranim zemljitima (pjeskovita). Rupe ili brazde dubine 30-40 cm pri sadnji
ispune se mjeavinom zemljita i kiselog treseta, ili nekog drugog kiselog supstrata
organskog porijekla (piljevina, borove iglice, borova kora itd). Biljka borovnice se
zatim postavi u ispunjeno sadno mjesto na odgovarajuu dubinu, te se navedenom
smjesom dopuni ostatak rupe.Meutim, kada se radi o bosanskohercegovakim
zemljitima, koja u veini sluajeva imaju naglaen sadraj gline i decit organske
materije ovakav nain sadnje se ne preporuuje. Prema tome, sadnja na prethodno
formirane gredice od piljevine, zemljita i borovnih iglica ostaje kao najbolje rjeenje
za uspjenu produkciju borovnice.Na teim zemljitima gdje postoji opasnost od
moguih problema sa drenaom, kakva je veina u BiH, dakle periodino izrazito
zasiena vlagom, visokobunaste borovnice treba saditi na uzdignutim bankovima,
gredicama ija se visina moe kretati u rasponu 25-30 cm, a irina 90-120 cm, stim
da su iste u osnovi ire nego u gornjem dijelu.
Gredice se formiraju mjeanjem zemljita sa kiselim organskim materijalima piljevina,
borove iglice, raspadnuto lie, sjekom i dr.), odreeni vremenski period daleko prije
sadnje, kako bi se obezbjedilo dovoljno vremena za slijeganje i homogenizaciju
zemljita. Obzirom da se nakon sadnje gredice zastiru ponovo organskim
supstratima dimenzije istih e se poveati za debljinu primjenjenog mala. Kod ovog
naina sadnje korijen biljaka visokobunaste borovnice svojim veim dijelom e se
nalaziti u povoljnom mediju, gredici, gdje je razgradnja organskih materijala
postepena, te ne postoji opasnost od neeljenih pojava koje nastaju kod sadnje u
rupe.Kako ne bi dolo do isuivanja korijena, a time i do trajnih posljedica, biljke
visokobunaste borovnice bi trebalo adekvatno zaliti odmah nakon sadnje, posebno
kada je rije o istoj u proljee. Sa poetkom vegetacije u proljee biljke borovnice e
listati i emitovati val rasta prosjeno dvije sedmice kasnije. To je znak da je korjenov
sistem poeo usvajanje vode i hranjiva iz zemljita. Prva aplikacija ubriva trebala bi
biti izvrena u ovom trenutku. Biljke treba ubriti sa adekvatnim formulacijama
ubriva prema programu koji je predstavljen u narednim poglavljima. Treba
napomenuti da kod maliranih biljaka borovnice koliinu ubriva u sluaju sirovog
mal materijala potrebno je poveati i za duplo. Odmah nakon sadnje, treba orezati
25% postojeih prirasta i ukloniti sve cvjetne pupoljke. Takoe, potrebno je potpuno
ukloniti cvjetove biljaka tokom njihove druge godine, tako da iste postanu dobro
uspostavljene. Odbacivanje ove male koliine plodova ima veliki znaaj prilikom
uspostavljanja plantae koja e plodonositi za narednih 50 godina ili vie, ako se
naravno ista dobro odrava. Neto od cvjetova moe se ukloniti takoe i tree
godine, posebno ako biljke nisu izgradile adekvatan habitus (zadovoljavajui porast).
Uspjeh jesenje sadnje (sredina do kraja oktobra) dobrim dijelom zavisi od
temperatura za taj period godine, te se veoma esto moe pronai odreeni broj
biljaka iji je korijen izdignut iznad nivoa zemljita usljed naizmjeninog izmrzavanja i
otkravljivanja zemljita. Zastiranje (maliranje) biljaka organskim materijalima
(piljevina, sjeka, borove iglice i dr.) odmah nakon sadnje minimizira ovaj problem.
ubrenje nitrogenom ne treba obavljati do proljea, kada se koriste koliine za prvu i
drugu aplikaciju kako je navedeno iznad, i to primjenjene u fenofazi otvaranja
pupoljka i est sedmica kasnije. Preporuuje se odravati zemljite unutar zasada u
sistemu trava mal, odnosno u meurednom prostoru se zasijava trava. Meutim,
treba imati na umu da busenje u meurednom prostoru poveava uestalost
problema sa bolestima i tetoinama, ukoliko se koenje trave ne obavlja redovno.
Trave koritene za maliranje prostora izmeu redova obino podrazumjevaju
necvjetnice, one koje dobro formiraju bokor, sporo rastu, relativno su nekonkurentne,

te imaju dosta tvrd/kompaktan habitus da izdre pritisak tokova maina i opreme

koje se koriste.
Njega zasada borovnice nakon sadnje.
Odravanje plantaa borovnice podrazumjeva:
odravanje zemljita;
ubrenje;
navodnjavanje;
rezidbu i
zatitu biljaka od tetnih organizama.
Navedene aktivnosti bazirane su na godinjem ciklusu rasta biljaka, i one se razlikuju
iz godine u godinu spram klimatskih i edafskih (zemljinih) uslova.
Odravanje zemljita.
Biljke borovnice bolje uspjevaju i rastu kada su malirane, iako veliki broj uspjenih
plantaa nema mala. U produkciji borovnice maliranje predstavlja zastiranje
zemljita u rednom prostoru organskim materijalima. Maliranje u sloju debljine 12-15
cm na povrini zemljita u plantai borovnice odrava zemljite rashlaenim svjeim),
pomae u konzerviranju zemljine vlage, dodaje organsku materiju u zemljite,
poboljava strukturu zemljita, te pomae u spreavanju jednogodinjih korova da se
uspostave. Meutim, mal materijal je manje ekasan protiv viegodinjih korova.
Korijen borovnice ima tendenciju da raste kako u zemljitu tako i malu. Dakle, kako
se sloj mala raspada, velika masa korijena moe biti izloena na povrinu, to moe
imati za posljedicu stradanje biljaka. Prema tome, sloj mala mora biti odravan sa
dodavanjem 5-7cm svake ili svake druge godine novog materijala u 90-120 cm iroke
trake ispod biljaka borovnice. Piljevina etinara se najee koristi kao mal za
borovnice. Generalno, mal od piljevine se raspada svakih 2,5 cm tokom godine, i
ona ima veoma malo uticaja na pH vrijednost zemljita. Meutim, svjea piljevina
moe vezati mnogo azota (N), te zahtjeva poveanje koliine N-ubriva. Najbolje je
koristiti djelimino raspadnutu piljevinu, odnosno ako je mogue nabaviti zalihe
piljevine jednu godinu prije momenta aplikacije. Ostali ogranski materijali, poput
borovih iglica, mogu se koriste kao mal materijali. Meutim, slama i lie
listopadnog drvea se ne preporuuju kao mal materijal za borovnice kako oni imaju
tendenciju da se zbiju, ne doputajui adekvatno prodiranje vode.
Pored maliranja redni prostor u plantaama borovnice se odrava i tako to se na
kraju vegetacije sa obje strane gredica izvuku plitke brazde ime se raspadnuti
mal materijal premjeta u zonu korijena i isti uva od izmrzavanja tokom zime, s
obzirom da se nalazi blizu povrine zemljita.Meuredni prostor u plantaama
borovnice se odrava u sistemu trava mal i kosi redovno tokom cijele godine.
ubrenje visokobunaste borovnice
Biljke borovnice zahtjevaju hemijske elemente iz vazduha, vode i zemljita da
obezbjede adekvatan vegetativni rast i produkciju plodova. Kada su nivoi ovih
hranjiva u biljci neadekvatni, rast i prinos mogu biti smanjeni ili potpuno izostati.
Ekstremno smanjenje opskrbe hranjivima moe voditi vidljivim simptomima
nedostatka istih, kao to je gubitak boje lista, te njihova deformisanost, ali i potpuni
izostanak rasta do stradanje cjelokupne biljke. Vano je utvrditi razlog, odnosno
uzrok nedostatka hranjiva, te naine kako isti prevazii.

Aplikacija hranjiva treba biti bazirana na analizama zemljita i biljke, te iskustvu

proizvoaa.ubrenje treba da bude bioloki ispravno, drugim rijeima, ono treba
proizvesti mjerljivu promjenu u porastu biljke i statusu hranjiva. Od aplikacije ubriva
oekuje se poveanje prinosa ploda ili kvaliteta, to e proizvesti povrat uloenog.
Rezultati od aplikacije hranjiva e se razlikovati od parcele do parcele, i iz godine u
godinu. Ovaj vodi ne razmatra svaku priliku, okolnost, sa kojom se proizvoa moe
susresti, nego veinu uobiajenih situacija. Uzgajiva i uz pomo eksperata i
oglednih parcela, trebaju godinje razmatrati potrebe hranjiva za svako podruje
proizvodnje. Rutinske analize zemljita i uzorci tkiva su korisni u odreivanju potrebe
ubriva. Godinje analiziranje tkiva moe utvrditi nisku koncentraciju hranjiva prije
pojave vidljivih simptoma, ili nego to se smanjenje prinosa dogodi.Za pomo kod
interpretacije rezultata analiza zemljita i tkiva voditi evidenciju vremena, problema
sa tetnim organizmima, te aplikacijama hranjiva za svaku parcelu. Osmatranje
godinjeg porasta (broj mladica, prenik, duina prirasta), prinos, boja lista, te kvalitet
ploda (zametanje plodova i vrstoa) su takoe korisni.
Primjena ubriva treba biti dio kompletnog paketa upravljanja plantaom borovnice.
Sve prakse, od odabira kvalitetnih sadnica, do prije i poslije berbe navodnjavanja,
moraju biti izvrene pravilno i vremenski tano, tako da biljka moe koristiti
primjenjena hranjiva. Aplikacija hranjiva nije zamjena za vremenski loe
navodnjavanje, kasnu berbu, ili neizvrenje kontrole insekata, bolesti, glodara ili
korova. Osobine zemljita, kao to su visok pH i/ili loa drenaa mogu biti znaajno
ograniavajui faktori za postizanje visokih prinosa bobica borovnice. Poveanje
aplikacija i koliina ubriva ili dodavanje hranjiva kada su ista u adekvatnoj zalihi
nee ispraviti ove ograniavajue faktore.Tehnologija uzgoja borovnice je veoma
jednostavna, s obzirom da ukoliko su adekvatni edafski i klimatski faktori za
proizvodnju, kao i izvrena pravilna priprema zemljita i sadnja, tokom perioda
eksploatacije zahtjeva minimalnu brigu. Biljke ne zahtjevaju naslon, niti odgajanje
prirasta kao kod maline ili kupine, te ima veoma malo bolesti i tetoina od kojih
zahtjeva minimalnu zatitu. Meutim, korovi, krtice i voluharice mogu predstavljati
veliki problem ukoliko se na vrijeme ne suzbiju. Biljka borovnice zahtjeva vrlo
jednostavnu rezidbu, ali ima velike zahtjeve spram ubriva (posebno N), gdje u
odnosu na ostale vrste jagodastog voa ima neke specine potrebe.
Uloga pH vrijednosti zemljita prilikom ubrenja borovnice
pH vrijednost je mjera kiselosti u rastvoru zemljita (voda zadrana izmeu estica
zemljita). pH vrijednost zemljita regulie cjelokupnu sredinu, odnosno ambijent, za
rast korijena. Ona odreuje dostupnost odreenih hranjiva, kao i elemenata toksinih
za biljke. Za optimalan rast i proizvodnju biljke borovnice trebaju zemljite sa pH
vrijednou izmeu 4,2 i 5,0. pH vrijednost zemljita iznad 6,0 sa aspekta
ekonomske opravdanosti ne moe biti smanjena koritenjem sumpora ili kiselog
treseta, te takve parcele izbjegavati prilikom sadnje borovnice.
Vrlo esto neadekvatna pH vrijednost zemljita predstavlja ograniavajui faktor u
pravilnoj ishrani borovnice, te izaziva simptome nedostatka odreenih hranjiva na
listovima biljaka. Korekcijom pH vrijednosti, uoeni nedostatak odreenog hranjiva
moe se ispraviti prije nego aplikacijom ubriva koje to hranjivo sadri. Visok pH
zemljita je jedan od primarnih problema koji se susreu unutar
bosanskohercegovakih plantaa borovnice.

Kada se biljke borovnice uzgajaju na zemljitu sa visokim pH, listovi, posebno na

novom porastu (za razliku od simptoma nedostatka N koji se manifestuju na starijim
listovima), su uti sa istaknutim zelenim nervima ili potpuno uti. Ovi listovi su mali u
poreenju sa onim kod biljaka koje rastu na zemljitu sa adekvatnom pH vrijednou,
rubovi istih mogu biti smei, te otpadaju sa biljaka prije kraja sezone. Ova pojava
utila moe zahvatiti samo jednu granu borovnice ili pak cjelokupan grm.
Lo porast borovnice moe biti rezultat visoke pH vrijednosti zemljita, ak i bez
vidljivih simptoma na biljci. Takve biljke emituju veoma malo novog porasta, a neke
se mogu i osuiti, kako iste ne mogu uzeti dovoljno hranjiva iz zemljita za
odravanje ivota.
Ukoliko postoji sumnja analiza zemljita e pomoi u procjeni da li je pH zemljita
stvarno problem. Prema tome, voditi rauna da se prilikom aplikacije ubriva pH
zemljita odri u optimalnom intervalu za uzgoj borovnice, pored obezbjeenja
hranjiva. Biljke borovnice zakrljale usljed visokog pH zemljita obino nee povratiti
normalan rast i kada se pH vrijednost prilagodi zahtjevima iste, te one esto
zahtjevaju ponovnu sadnju za ostvarenje uniformnog zasada.
Principi ubrenja visokobunaste borovnice
Ovaj program ubrenja ne moe biti zamjena za neadekvatne uslove zemljita ili
odreene nepravilnosti prilikom sadnje, izostavljenu zatitu od bolesti i tetoina, kao
i nedostatka vode za navodnjavanje. Prema tome voditi rauna da isti jedino daje
rezultate ukoliko je sve prethodno navedeno poduzeto. Upravo zbog toga u okviru
ove publikacije date su osnovne smjernice kod zasnivanja i odravanja (agrotehnika ubrenje, navodnjavanje, odravanje zemljita, zatita od bolesti i tetoina
pomotehnika zimska i ljetna rezidba) zasada visokobunaste borovnice.
Nitrogen, duik, azot (N).
Biljke visokobunaste borovnice koriste vie N nego bilo kojeg drugog hranjiva.
Prema tome, odluka o izvoru N, koliini N-ubriva, vremenu i broju aplikacija N,
mogu imati glavni uticaj na rast biljaka borovnice i prinos bobica.
Izvor N. Biljkama borovnice bolje pogoduju amonijane forme (NH4) N. Prema tome,
kao izvor N za ishranu borovnice dominantno koristiti ubriva amonijum sulfat (21%
N) i ureu (46% N). Ukoliko je pH zemljita iznad 5,0 tada za ishranu borovnice
koristiti iskljuivo amonijum sulfat, a ako je pH zemljita ispod 5,0 onda ureu. Ukoliko
je pak pH vrijednost zemljita u optimalnom rasponu za uzgoj borovnice koristiti
kombinovano ureu i amonijum sulfat u naizmjeninim aplikacijama. Urea je veoma
dobro ubrivo za borovnicu koje se brzo konvertuje u amonijanu formu N u
zemljitu, i biljke pozitivno reaguju na istu. Meutim, prilikom aplikacije uree voditi
rauna da preko 20% iste moe biti izgubljeno volatizacijom (gubitak u plinovitom
obliku), ako kia ne padne u adekvatno vrijeme. Prema tome, aplikacije uree planirati
prije padavina ili pak nakon primjene aktivirati sistem za navodnjavanje. Prilikom
aplikacije amonijum sulfata kao izvora N isti e smanjiti pH vrijednost zemljita.
Generalno, prilikom ubrenja borovnice preporuuje se izbjegavati koritenje nitratnih
formi (NO3) N, odnosno svih formulacija ubriva koja iste sadre. Ipak, s obzirom da
veina proizvoaa nema pristup N- ubrivima sa samo amonijanim oblikom N,

nitrat takoe moe biti koriten u mjeavinama ubriva gdje nitratni dio konstituenta
smjese je samo manji dio ukupnog N u miksu, i pH zemljita je ispod 5,3.
Sve vei broj proizvoaa, kao izvor N, koristi vodotopiva ubriva, tzv. kristalone, za
ishranu borovnice. Pri tome treba imati na umu da je borovnica izrazito osjetljiva na
poveane koncentracije soli u zemljitu, te neadekvatan sastav kristalona za
posljedicu moe imati promjenu boje lista, zakrljalu ili pak u konanici spaljenu
biljku. Ukoliko ipak proizvoa koristi kristalone kao izvor N, tada mora voditi rauna
da je dominantna forma N u njima amonijani ili oblik uree (Tabela 2.). Takoe, za
ubrenje borovnice ne koristiti ubriva koja sadre kre (na primjer KAN kreni
amonijum nitrat), kako e isti uticati na poveanje pH zemljita. Urea i amonijum
sulfat koriguju pH vrijednost zemljita, te pravilan odabir istih moe pomoi
stabiliziranju pH u optimalnom rasponu za biljke borovnice, i time osigurati uspjenu
produkciju, bez potrebe za ostalim hranjivima.
Simptomi nedostatka N. Nedostatak N moe se dogoditi u bilo koje vrijeme tokom
sezone vegetacije, sa simptomima koji se prvo pojavljuju na starijim listovima.
Meutim, veoma esto prohladno vrijeme na poetku proljea ima za posljedicu da
biljke borovnice razvijaju privremeni nedostatak N, to je obino samo rezultat loih
uslova za rast, a ne decita N u zemljitu. Takoe, nedostatak N esto se dogodi kada
se ubrivo ispere izvan zone korijena pomou prekomjernih kia ili nekontrolisanog
navodnjavanja. Neadekvatni nivoi N u zemljitu rezultirat e cjelokupnim smanjenjem
rasta i proizvodnje biljaka visokobunaste borovnice. Biljke borovnice kojima
nedostaje adekvatan N generalno su krljave. Simptomi nedostatka N manifestuju se
postepeno, i obino imaju sljedei redoslijed: sitniji, blijedi listovi koji na sebi mogu
imati male crvene takice, smanjen ukupan porast - malo ili nimalo novog rasta
izdanaka i grana na postojeim i manje novih izdanaka iz baze biljke, te smanjen broj
cvjetnih pupoljaka. U sluaju ekstremnog nedostataka N, cjelokupna biljka borovnice
moe postati hlorotina (listovi postaju svijetlo zeleni do uti tzv. hlorotini), to se
prvo manifestuje na starijim listovima i polako napreduje prema mlaim, s tim da
nervatura lista ne ostaje zelena (evidentna razlika u odnosu na hlorozu izazvanu
usljed neadekvatnog pH zemljita). Listovi borovnice koji su decitarni u sadraju i
opskrbi N takoe imaju sklonost da razvijaju jesenju obojenost (ispolje crvenkastu
boju), zatim postanu smei i otpadaju mnogo ranije nego listovi na onim biljkama
koje su adekvatno obezbjeene N.
Vrijeme aplikacija N. Biljke visokobunaste borovnice koriste razliite koliine N u
razliitim fazama porasta i produkcije. Dakle, pravilno odreivanje vremena aplikacije
N presudno je u obezbjeenju biljaka sa istim kada je hranjivo stvarno potrebno.
Dobar plan ishrane osigurava da su biljke borovnice obezbjeene pravilnom
koliinom hranjiva u vrijeme aktuelnih potreba istih za njima. Jedan od najboljih
naina za odreivanje vremena aplikacije ubriva za borovnice jeste dovesti u
uzajamni odnos primjenu N sa rastom biljke ili fazom razvoja, to je sve usko
povezano sa aktivnou korjenovog sistema. Biljke visokobunaste borovnice imaju
visoke potrebe za N u sljedeim fazama rasta i razvoja:
1. otvaranje pupoljaka (korjenov sistem borovnice poinje da raste u proljee
kada temperatura zemljita poraste u prosjeku iznad 7C, to odgovara periodu
na nadzemnom sistemu kada cvjetni pupoljci poinju bubriti, odnosno
momenat kada zapoinje novi porast);

2. formiranje bobica i razvoj istih (vrhunac aktivnosti korijena borovnice je

krajem proljea kada je temperatura u zoni istog izmeu 12 i 18C (faza
intenzivnog rasta biljke, zametanja ploda, razvoja bobica), zatim usporava
kako bobice dostiu adekvatnu veliinu i sazrijevaju);
3. zametanja cvjetnih pupoljaka za sljedeu godinu (aktivnost korijena
borovnice poveava se ponovo poetkom jeseni i nastavlja sve dok
temperatura zemljita ne padne ispod 6C).
Prema tome, aktivnost korijena je najvea u fazi otvaranja pupoljka,
formiranja/razvoja bobice, i nakon berbe, kada biljke borovnice formiraju cvjetne
pupoljke za sljedeu godinu, to vremenski diktira aplikaciju N. Preporuenu ukupnu
koliinu N-ubriva planirati primjeniti u fazi otvaranja pupoljka, sljedei sa dvije
dodatne aplikacije u 6-sedminim intervalima podudarajui se sa periodima najvee
aktivnosti korijena (apsorpcija hranjiva) i najveeg koritenja N od strane biljaka
borovnice. U pravilu, amonijum sulfat ne bi trebao biti apliciran poslije 15-tog
avgusta, dok je 30. juli krajnji rok za zadnju preporuenu aplikaciju uree, kako bi se
obezbjedilo adekvatno odrvenjavanje (postizanje zimske izdrljivosti) biljaka
borovnice prije nastupanja mrazeva (krajnji rok primjene N prilagoditi posebno za
svaku lokaciju proizvodnje).
Koliine N. S obzirom da su biljke borovnice osjetljive na soli, pravilna primjena i
koliina apliciranog N-ubriva moraju biti paljivo praeni. Koliina primjenjenog N
prvenstveno zavisi od tipa zemljita, procenta organske materije u istom, starosti
biljke, te zdravstvenog stanja i snage biljaka borovnice. Takoe, ne manje znaajno,
zavisi i od primjenjenog mal materijala u rednom prostoru. Tokom prvih godina
uspostavljanja, biljke borovnice trabaju godinje aplikacije N za rast i produkciju
novih izdanaka. Mlade borovnice esto mogu biti unitene prekomjernim ubrenjem
sa N ili koritenjem pogrenog tipa ubriva. U kasnijem periodu ivota biljke
borovnice koje plodonose takoe trebaju N za rast i produkciju izdanaka, plus
dodatni nitrogen za bobice koje se razvijaju i sazrijevaju. Koliine N trebaju biti malo
poveane svake godine kako biljke sazrijevaju i prinosi se poveavaju (prinos
plodova nakon pete ili este godine berbe postaje konstantan to treba imati u vidu
da se nakon toga ne poveavaju koliine ubriva, ve se iste zadre na tom nivou).
Biljke slabije, odnosno nezadovoljavajue bujnosti, ili biljke koje ispoljavaju simptome
nedostatka N, trebaju
ee aplikacije ili vee koliine N, nego normalne biljke. Biljke borovnice malirane
organskim materijalima tipa piljevine etinara, sjekom, borovim iglicama i sl. trebaju
za oko 30-50% veu koliinu N. Ovaj dodatni N je neohodan kako mikrobi u zemljitu
trebaju njega za razgradnju organskog mal materijala, i oni su ekasniji u koritenju
N iz zemljita nego biljke. Prema tome, N-ubrivo mora biti primjenjeno tako da se
normalna mikrobioloka razgranja moe odvijati bez uzimanja N od biljaka borovnice
(u suprotnom, biljke borovnice e biti uskraene za N koji e biti potroen na
razgradnju mal materijala). Inkorporirana piljevina imobilizira vie N nego ista
primjenjena na povrinu. Koliina N za primjenu zavisi i od naina aplikacije.
Nain aplikacije N. Jedan od najeih naina aplikacije N jeste iz ruke posipanje
istog po zemljitu oko baze biljke. Ovaj nain aplikacije ubriva meu proizvoaima
borovnice poznat je i kao prstenovanje (slike 29 i 30), a isti podrazumjeva da se
ubrivo rasporedi u krugu od 30 cm oko biljke unutar zone koju prekrivaju grane (kod
starijih biljaka, aplicirati veinu ubriva u zoni prekrivenoj sa vanjskim granama).
Prilikom aplikacije N prstenovanjem voditi rauna da se ubrivo ravnomjerno
rasporedi u navedenoj zoni, a nikako da isto ostane koncentrisano samo na jednom

mjestu. Preporuke date u narednim tabelama odnose se iskljuivo na ovakav nain

aplikacije N.
Budui da je u produkciji borovnice posebno vano odravati pH vrijednost zemljita
prilikom zalijevanja biljaka vodom koja nije kisela, a vrlo esto sadri i karbonate,
moe doi do poveanja iste. Prema tome, drugi nain aplikacije N jeste putem
sistema za navodnjavanje, ili tzv. fertirigacija. Rastvori N postali su vie popularni kao
ubrivo za borovnicu, s obzirom da pored toga to zakiseljavaju vodu imaju prednost
naspram suhih, vrstih ubriva kako N ide direktno u zemljini rastvor i odmah je
dostupan za apsorpciju od strane korijena biljke. Prilikom aplikacije N putem sistema
za navodnjavanje preporu uje se N-ubrivo potpuno rastopiti u odreenu posudu, a
potom napravljeni rastvor dodati u bave ili sistem za navodnjavanje.
Postoji nekoliko rastvora N koji mogu biti direktno raspreni na listove biljaka
borovnice (folijarno). Meutim, folijarne aplikacije N korisiti sa oprezom, kako neke
formulacije mogu izazvati oegotine na listovima. Generalno folijarne aplikacije nisu
uinkovit nain za aplikaciju N kod borovnice.
Orjentacioni program ubrenja azotom. U proljee nakon sadnje, aplicirati ukupno
12 g aktivnog N po biljci borovnice u podijeljenoj aplikaciji metodom prstenovanja.
Poveavati koliinu N svake godine sve dok ukupno 36-48 g istog ne bude aplicirano
po grmu borovnice. Prema broju posaenih biljaka borovnice izraunati ukupnu
koliinu potrebnog N po jedinici povrine. Preraunati za dodatnu koliinu N kada je
primjenjen mal materijal. Orjentaciono za svaku plantau metodom prstenovanja
aplicirati N u tri termina:
neposredno prije nastupanja fenofaze otvaranja pupoljaka (orjentaciono u
uslovima unutranjosti BiH kraj marta do polovina aprila, ali voditi rauna da
svaki proizvoa ovaj termin kalendarski prilagodi momentu nastupanja ove
fenofaze, s obzirom da u pojedinim podru jima BiH sezona vegetacije moe
da kasni i do 15 dana. Pored datuma, voditi rauna o kasnijim ili ranijim
aplikacijama u zavisnosti od sorte, kako sve u isto vrijeme ne prolaze identinu
fenofazu),
nakon opadanja latica(orjentaciono u uslovima unutranjosti BiH oko
polovine maja, ali kao i u prethodnom terminu izvriti prilagoavanje datuma
spram pojave ove fenofaze za datu lokaciju i prema sorti koja se gaji),
kraj jula - poetak avgusta (orjentaciono u uslovima unutranjosti BiH 30. juli
do 15. avgust. Kako je ova posljednja aplikacija N kljuna za pravovremeno
odrvenjavanje biljaka istu prilagoditi spram lokacije i sorte. Kasnije sorte do
ovog momenta nisu jo uvijek zavrile plodonoenje, to takoe treba uzeti u
obzir - slika 32).
U nekim sluajevima navedeni termini aplikacije N za biljke borovnice mogu biti
nedovoljni, te se isti mogu poveati za jo jedan do dva dodatna termina, s tim da se
vodi rauna o krajnjem roku primjene N kako bi prirasti na vrijeme odrvenili i
ripremili se za nastupajuu hladnou tokom zime.
Kada je u pitanju aplikacija N putem sistema za navodnjavanje isti primjeniti prilikom
svakog navodnjavanja tokom vegetacije koritenjem amonijum sulfata (paljivo na
kraju sezone). Orjentacione koliine su 1,2-1,5 kg amonijum sulfata na 1000 litara

vode. Prema tome, proizvoa koji navodnjava 15 puta tokom vegetacije maksimalno
na ovaj nain moe primjeniti 22,50 kg amonijum slufata po dunumu.
Fosfor (P)
Fosfor je vano hranjivo za dobar rast korijena i energetski transfer u biljkama
borovnice. P moe biti u nedostatku unutar plantaa borovnice u sljedeim
sluajevima: ako se radi o dugo neobraivanim zemljitima, smanjena dostupnog
istog u veoma kiselim, te mogunost ispiranja u pjeskovitim zemljitima. Simptomi
nedostatka P podrazumjevaju zakrljale biljke sa tamnim, purpurno-zelenim, malim
listovima. Meutim, listovi borovnice ponekad imaju purpurnu boju poetkom prolje
a kada su temperature hladne i zemljita vlana, to je znak privremenog nedostatka
P, ali ovo stanjee se popraviti im se zemljite zagrije. Generalno, za veinu sluajeva
jedna aplikacija P prilikom pripreme zemljita je obino sve to je potrebno za biljke
borovnice. Prema tome, kljuno je korigovati nedostatke fosfora spram analize
zemljita prije sadnje. Ukoliko se pak u plantai analizom zemljita utvrdi nedostatak
istog od koristi je dodati ubrivo sa veim sadrajem P, kao to je kombinacija 1428-14. Tada voditi rauna da nitratna forma N je samo mali procenat od ukupnog u
datom ubrivu. Diamonijum fosfat (DAP 16%N i 48% P) je odlino ubrivo za
borovnicu tamo gdje su samo N i P potrebni. Treba imati na umu da P nije mobilan u
zemljitu, te prema tome, promjene istog u tkivu se dogode godinu ili dvije nakon
aplikacije. Ako je potrebno, aplicirati P krajem jeseni ili u proljee prije buenja
pupoljaka. Navodnjavati nakon aplikacije ako kia ne padne unutar 1 do 2 dana.
Razliita ubriva mogu biti koritena: trostruki superfosfat (0-45-0), amonijum fosfat
(11-52-0), ili amonijum fosfat sulfat (16-20-0-15). Koliine P-ubriva odrediti spram
provedene analize zemljita. Na mjestima sa visokim nivoima P u zemljitu,
preporuuje se dodati malo ili nimalo istog. Visoki nivoi fosfora u zemljitu mogu
vezati/ograniiti eljezo, ine i ga nedostupnim za biljku.
Kalijum (K)
K je vano hranjivo za fotosintezu i regulisanje vode kod biljaka borovnice. Tipino
jedna ili dvije aplikacije K potrebne su tokom godine za biljke borovnice koje su u fazi
plodonoenja. Iako je nedostatak K relativno rijedak, listovi biljaka kojima on
nedostaje mogu razviti nekoliko simptoma,ukljuujui pale izmeu margina,
peharast oblik, kovranje, i nekrotine pjege, mrlje. Niske vrijednosti K u listu mogu
biti izazvane od strane loe drenae, sue, ili veoma kiselih zemljita. Prinos takoe
ima uticaj na nivoe K u listu biljaka borovnice. Koncentracija kalijuma u bobicama se
poveava kako one sazrijevaju, i berbom se iznese prosjeno vie od 60 mg po
bobici ovog hranjiva. Prema tome, niski nivoi K u listovima mogu se dogoditi poslije
visokih prinosa. Ukoliko je potrebno K aplicirati prema analizi zemljita. Vremenski
aplikacije K mogu se obaviti u jesen ili u proljee prije otvaranja pupoljaka. Aplicirati K
unutar zone ispod vanjskih grana grmova, kako je opisano za N. Kalijum moe biti
pomijean i apliciran sa N u proljee. Kao izvore koristiti kalij magnezij sulfat (22%
kalija, 11% magnezijuma) ili kalij sulfat (50% kalija). Borovnice su osjetljive na
povredu od hlorida sadranog u kalijum hloridu (0-0-60), te isti izbjegavati prilikom
ubrenja borovnice.
Mikroelementi
Jedan od najeih mikroelemenata iji se simptomi nedostatka manifestuju na
listovima biljaka borovnice je eljezo (Fe). Nedostatak Fe u listovima borovnice

esto je rezultat visokog pH zemljita nego njegovog manjka u zemljitu. Simptomi

nedostatka Fe manifestuju se kao utilo izmeu lisnih nerava, koji ostaju zeleni
(tipino za visok pH zemljita u produkciji borovnice), prvo na mladim listovima, dok
su rast mladara i veliina lista najee smanjeni.Manjak Fe, na primjer, nije dovoljno
odrediti putem analize zemljita, kako biljka borovnice moe trpiti od nedostatka istog
ak i kada analiza zemljita ukazuje da su adekvatne koliine. Hloroza je izazvana ne
od strane nedostatka eljeza u zemljitu, ono sadri dovoljno Fe za rast biljke,
ve isto nije u formi dostupnoj za biljku borovnice kada se ona uzgaja na zemljitu
visoke pH vrijednosti. Iako e aplikacija eljeza bez zakiseljavanja zemljita poveati
sadraj ukupnog Fe, ona moe ne poveati Fe u rastvoru zemljita i prema tome ne
korigovati nedostatak. Zakiseljavanje poveava rastvorljivost i dostupnost Fe i
popravlja njegov nedostatak. U nekim sluajevima, nedostatak eljeza nije izazvan
samo od strane visokog pH, ve i dodavanjem karbonata, odnosno aplikacijom
krea u zemljite.Kre moe promjeniti pH zemljita dovoljno da smanji raspoloivost
Fe. On takoe inhibira sposobnost biljke borovnice da dobije Fe iz zemljinog
rastvora. Pored toga, bikarbonat moe ometati sposobnost biljke da koristi eljezo
unutar iste. Kreom izazvana hloroza moe biti posljedica dodataka krea (ili visokog
sadraja karbonata u zemljitu), nekih ubriva, ili visokog pH vode kojom se
navodnjava. Karbonati su supstance koje neutraliziraju kiselinu i esto su rastvorene
u zemljinoj vodi. Tako na primjer, navodnjavanje vodom koja ima visoku
koncentraciju karbonata podie pH zemljita isto kao i aplikacija krea, to je
nepovoljno za rast borovnice.
Korekcija nedostatka Fe. Kako uta boja listova borovnice moe biti izazvana od
strane nekoliko faktora, ne zakiseljavati zemljite samo na osnovu vizuelnih
simptoma. Ako se sumnja da je pH vrijednost problem, izvriti analizu zemljita da se
ista odredi.
Korigovanje pH vode za navodnjavanje.
Nakon odreivanja pH zemljita, testirati vodu kojom se navodnjava plantaa
borovnice na sadraj karbonata, i pH vrijednost. Ako voda za navodnjavanje ima
visok pH i ukupni karbonati iznose 2 ili vie od 5 meq/l, onda kontrolisati pH zemljita
i performanse biljke. Voda za navodnjavanje moe biti zakiseljena do pH od 6,0 do
6,5 za smanjenje ili elminisanje problema sa karbonatima.
Folijarna aplikacija eljeza. Veina proizvoaa borovnice pokazuje interes za
folijarnu primjenu Fe u svrhu ublaavanja nedostatka istog. Folijarne aplikacije Fe su
mogue, ali je vano znati da su njihovi efekti kratkog trajanja. S obzirom da je Fe
nepokretno unutar biljke, folijarne aplikacije moraju biti provedene najmanje svake
druge sedmice tokom vegetacije, kako bi novi porast bio tretiran. Meutim, folijarna
primjena eljeza, u kombinaciji sa zakiseljavanjem zemljita predstavlja jedini nain
da biljke borovnice mogu preivjeti ekstreman nedostatak Fe. Drugo uobiajeno
pitanje o aplikaciji Fe jeste da li rastvor istog moe biti dodat u zemljite. Zemljine
aplikacije zahtjevaju vee koliine Fe, to poskupljuje proizvodnju. Za grmove
borovnice, iskopati plitak kanali ili rupu u zoni koju kvasi crijevo sa kapaljkama, te u
iste aplicirati napravljeni rastvor Fe-ubriva. Nakon upijanja rastvora u zemljite,
vratiti ponovo zemljite u formirane rupe ili kanali.
Navodnjavanje borovnice.
Borovnicu je potrebno navodnjavati i u podrujima gdje postoji izobilje padavina, s
obzirom da su iste uglavnom neravnomjerno rasporeene. Priroda korjenovog
sistema ini biljke borovnice izrazito osjetljivim na uktuacije vlage. Dubina korijena

se kree izmeu 20-30 cm, ali uglavnom ne prelazi istu od 40cm. 90% mase korijena
locirano je u zoni koju pokriva crijevo sa kapaljkama sistema za navodnjavanje tipa
kap po kap. Predpostavlja se da biljke borovnice trebaju 2-5 cm vode po sedmici u
zavisnosti od faze rasta i obino 5 cm u periodu ekspanzije plodova pa do berbe, ali
ovo je dosta gruba procjena. Sugeriu se dvije kapaljke po biljci, kako bi se postiglo
adekvatno vlaenje. Konstantno odravanje vlage je imperativ, i nikako ne dozvoliti
isuivanje, pa ponovo navodnjavati. Preporuuje se navodnjavati najmanje dva puta
sedmino, a na lakim zemljitima frekventnije aplikacije manjih koliina vode. Listovi
plavljenih ili biljaka borovnice koje su doivjele stres od sue postaju tamno crveni sa
smeim marginama i odumiru. Takoe, mladi prirasti venu od privremenog nedostatka
vode tokom vrelog dana.
Principi rezidbe borovnice.
Rezidba borovnice neophodna je za odravanje vigora i produktivnosti biljaka,
ekasnije upravljanje tetnim organizmima, poboljanje krupnoe i kvaliteta ploda, te
formiranje pogodnog habitusa rasta za berbu. Pravilna rezidba balansira produkciju
snanih, novih prirasta i odrava visoku produkciju plodova, a poseban znaaj ima u
poetnim godinama razvoja biljaka. Kada se biljke borovnice oreu malo, one postaju
guste, sa slabim porastom, te u tom sluaju ne razvijaju nove, mlade priraste za
produkciju plodova u budunosti (uobiajena greka velikog broja proizvoaa jeste
nepraktikovanje rezidbe u prvim godinama nakon sadnje). S druge strane,intenzivnija
rezidba ima za rezultat manju koliinu krupnijih bobica, kao i vie novih prirasta za
produkciju u budunosti. Ukoliko se pak grmovi borovnice oreu samo povremeno,
mnogo mladih izdanaka e biti proizvedeno u godini nakon izvrenja rezidbe. Ovi
izdanci e stariti i postati neproduktivni u isto vrijeme, te nakon nekoliko godina,
rezidbom e biti potrebno ukloniti skoro cjelokupan grm. Istovremeno, nee biti
mladog, novog, porasta koji bi trebao biti prisutan da zamijeni izgubljeno rodno drvo,
ime dolazi do prekida produkcije plodova za odreeni period.
Rezidba borovnice se mora provoditi svake godine, poev od momenta sadnje
biljaka. Posebno je vana rezidba tokom prvih godina, sa ciljem da se podstakne
prijem biljaka i njihov porast. Kada grmovi borovnice dostignu adekvatnu veliinu,
tada rezidba slui da povea prinos i pobolja kvalitet ploda, kao i da regulie eljenu
visinu i irinu grmova. Kao i kod ostalih vrsta voaka i kod borovnice mogue je
razlikovati dva tipa rezidbe:
zelenu ili ljetnu i
zimsku.
Naravno, obje se praktikuju kako kod biljaka u razvoju tako i kod onih koje su se
potpuno razvile. Najbolje vrijeme za zimsku rezidbu je od januara do sredine marta,
odnosno tokom perioda mirovanja biljaka. Meutim, borovnice za ovaj tip rezidbe
mogu biti orezane u bilo koje vrijeme od kraja berbe do otvaranja pupoljka sljedeeg
proljea. Vremenski izvrenje zelene rezidbe prilagoeno je periodima aktivnog
porasta prirasta tokom cijelog perioda vegetacije. Rezidba borovnice se jo moe
podijeliti kao ona u prvim godinama nakon sadnje biljaka i nakon to biljke zaponu
sa produkcijom plodova. Kako se prilikom zasnivanja plantaa borovnice koriste
kontejnerske sadnice, ukoliko je korijen uvijen okolo unutranjosti saksije isti je
potrebno zarezati kako bi se omoguio rast izvan zone kontejnera u okolno zemljite.
Kada se provede rezidba korijena, intenzitet rezidbe nadzemnog sistema trebalo bi
poveati da se odri ravnotaa korijen/prirast.

Najmanje prve dvije do tri godine nakon sadnje biljkama borovnice ne bi trebalo
dozvoliti da plodonose. Prema tome, najbolje je prve dvije godine ukloniti sve cvjetne
pupoljke sa biljaka borovnice za stimulisanje razvoja prirasta i korijena. Cvjetovi i
plodovi borovnice crpe znaajnu energiju od biljke, i prinos plodova u iduim
godinama moe biti znaajno smanjen prvenstveno zbog loeg razvoja biljaka koje
postaju zakrljale. Kako bi se to postoglo cvjetni pupoljci se na posaenim i mladim
biljkama moraju ukloniti prije cvjetanja.Dva su naina na koji se isti mogu ukloniti, i to:
rezidbom (cvjetni pupoljci kod borovnice su smjeteni u vrnom dijelu jednu godinu
starih prirasta, te prikraivanjem istih za jednu treinu do jednu polovinu uklonit e
iste) i otkidanjem (osljepljivanjem) rukom. Jedna od najveih greaka kod
bosanskohercegovakih proizvoaa borovnice jeste u neizvravanju ove aktivnosti,
ime dolazi do ogromnog zaostatka u razvoju novoposaenih biljaka.
Zelena rezidba.
Jedan od najvanijih zahvata u zelenoj rezidbi jeste pinciranje ovogodinjih prirasta u
cilju sitmulisanja razgranjenja istih. Naime, kada novi prirast se razvija iz baze biljke,
on generalno ostaje nerazgranat u prvoj godini, i svi kasniji intervali rasta polaze iz
jednog vegetativnog pupoljka. Rezultat toga jeste manji broj prirasta koji nose cvjetne
pupoljke. Nakon plodonoenja u drugoj godini, dva ili vie vegetativnih pupoljaka
ispod cvasti prekida dormantnost i poinju rasti, rezultirajui u prvom grananju.
Veliina ploda i prinos po izdanku se smanjuju kako rodni izdanci postaju granatiji
vie razgranati.