1

Dr.DELALI ZEMIRA, redovni profesor

VISOKA ZDRAVSTVENA KOLA, BIHA
AUTORIZOVANI MATERIJAL ZA PRIPREMU
ISPITA

IZ

PRENOSNIKA

PREDMETA
BOLESTI''

''SUZBIJANJE
ZA

STUDENTE

ODSJEKA SANITARNO INENJERSTVO

I DIO-OPA ENTOMOLOGIJA

Materijal pisani je besplatan za studente!!!

BIHA, 2012.

1. UVOD
U ivotu ovjeka insekti su vrlo znaajni, jer oni napadaju ovjeka, tetoine su gajenih
biljaka i paraziti u domaih ivotinja. esto se namnoe toliko da mogu potpuno ugroziti
prinose biljaka i smanjti brojnost stoke. Nasuprot tetnim insektima, postoji grupa korisnih
insekata koji su paraziti i predatori tetnih insekata kao i grupa insekata od kojih ovjek
dobiva korisne proizvode. Zbog svega navedenog u savremenoj poljoprivredi insektima se
posveuje posebna panja. Osnovni cilj uzgajivaa biljaka je suzbiti tetne insekte, a
iskoristiti korisne.
Entomologija je nauka koja se bavi prouavanjem insekata. Naziv dolazi od grkih rijei
entomon insekt, logos nauka. Entomologija je jedno od naunih podruja unutar
zoologije, a dijeli se na opu i specijalnu (sistematsku, primjenjenu). Opa entomologija
prouava direktno i indirektno tetne i korisne vrste insekata. Opa entomologoja prouava
morfologiju (vanjsku graa tijela ), anatomiju (unutranju grau tijela), fiziologija (ulogu i
funkciju pojedinih organa) histologiju i citologiju (tkiva i elije), razmnoavanje, razvoj i
metamorfozu (preobraaj), filogeniju (porijeklo i evoluciju insekata), ekologiju (odnos
prema okolini), etologiju (ponaanje insekata)
Specijalna entomologija izuava taksonomiju (sistematika insekata). Ona moe biti
primjenjena na neke ljudske djelatnosti, pa tako potoji poljoprivredna, umarska,
veterinarska, medicinska i tehnika entomologija. Obzirom na podruje koje prouava
moe biti urbana entomologija, pedoentomologija, paleoentomologija, forenzina
entomologija, i dr.
Poljoprivredna entomologija je primjenjena nauna disciplina koja se prvenstveno bavi
prouavanjem tetnih insekata u poljoprivrednoj proizvodnji, radi pouzdane identifikacije
tetoina, te prognoze, a istovremeno sagledavanja mehanizama djelovanja zoocida, to je
vezano s otpornou, osjetljivou, a o emu zavisi uinkovitost, te ekoloka i ekonomska
opravdanost mjere zatite kulturnih biljaka.
Naalost, poljoprivrednih tetoina ima i u drugim ivotinjskim grupama, npr meu
nematodama, grinjama, puevima, glodarima i pticama.Iako se radi o tetoinama razliitih
sistematskih grupa, one su predmet prouavanja u entomologiji.
tetoine mogu vrlo esto napraviti velike tete na gajenim biljkama i na uskladitenim
proizvodima. Tako su poznate tete filoksere, tetoina koja je krajem 19. vjeka uzrokovala
masovno propadanje vinove loze u Evropi. U periodu od 1929 do 1931. Godine ljivina

titasta u jeunitila oko 15 miliona stabala ljive u zemljama bive Jugoslavije. U mnogim
zemljama se redovno javljaju skakavci i ine velike tete.
U Bosni i Hercegovini u periodu od 1924-1921. godine, potkornjaci su unitili ogromne
povrine etinarskih uma. Ogromne tete takoe moe uiniti i krompirova zlatica, koja se
redovno javlja. Zbog toga je vrlo vano poznavati tetoine gajenih biljaka i njihovo
suzbijanje. Poznavanje tetoina i njihovo suzbijanje treba da bude obaveza svih
poljoprivrednih proizvoaa. Jedino tako je mogue obezbjediti visoke i kvalitetne prinose
i sprijeiti masovne gubitke poljoprivrednih proizvoda.
Ljudi su se interesovali za korisne i tetne insekte jo u starim vremenima. Za korisne
insekte interesovao se zbog proizvoda koje je od njih dobivao (med, svila, lijekovi), a za
tetne, jer su inili velike tete biljkama, domaim ivotinjama, pa i samom ovjeku.
Entomologija se poela razvijati zahvaljujui grkim naunicima, Platonu (427 347. p. n.
e.) i Aristotelu (384 322). Prve naune osnove postavili su svojim radom M. Malpighi i
J. Swammerdam u XVII stoljeu. Ubrzan nauni uspon entomologije ostvaren je u XVII
stoljeu zahvaljujui radovima R. A. F. de Reamura i drugih naunika.
Kda su u pitanju evropske bogate zemlje, entomologija se naroito razvila krajem XIX i
poetkom XX stoljea. U naoj zemlji, Bosni i Hercegovini entomologija se naroito
razvila poslije II svjetskog rata.
Insekti su najbrojnija skupina ivotinja. Rasprostranjene su u svim biotopima gdje je
mogu ivot, pa su to ivotinje sa najveim akcijskim radijusom. Najvie ih ima na
livadama, poljima, umama, u tekuim i stajaim vodama.Takoe su rasprostranjeni i
planinskim podrujima sve do snjene granice, u savanama, prerijama, tundrama,
pustinjama, ispod zemlje, i u morima gdje se esto javljaju kao nametnici sisara.
Neki autori navode da je do danas opisano oko milion vrsta insekata. Pretpostavlja se da ih
ima oko 4 do 5 miliona. Svake godine otkrije se od 1000 do 2000 novih vrsta. Prema
brojnosti zauzimaju skoro 3/5 ivotinjskog svijeta na Zemlji. Najbrojniji su tvrdokrilci
(Coleoptera), leptiri (Lepidoptera), opnokrilci (Hymenoptera) i dvokrilci (Diptera).

2. MORFOLOGIJA INSEKATA
Tijelo odraslog insekta je bilateralno simetrino i lankovito. Sastavljeno je od tri jasno
izdvojena dijela: glava (caput, cephalon), prsa, grudi (thorax) i zadak (abdomen).

2.1. GLAVA
Glava je vrsta hitinska ahura, razliitog oblika i veliine, a nastala je spajanjem est
segmenata. Na glavi su se nalaze: eoni titi (clipeus), elo (frons), tjeme (vertex), zatiljak
(occiput), obrazi (genae) i slijepoonice (temporae). Iza zatiljka nalazi se vrat (collum), koji
povezuje glavu s prsima.
U dijelove glave jo spadaju: gornja usna (labrum), gornja vilica (mandibulae), donja vilica
(maxillae), donja usna (labium), pipci (antennae), sloene oi (facetovane oi), eone oi
(ocelae).
U odnosu na tijelo poloaj glave u moe biti:
-prognatan (Isoptera, Coleoptera), kada je usneni otvor naprijed, a elo prema gore
-hipognatan (Blattodea, Hemiptera: Homoptera i Heteroptera), kada je usneni otvor
okrenut dolje, ali koso prema prsima.
-ortognatan (Orthoptera), ako je usni otvor okrenut prema dolje, a elo prema naprijed.

Izgled
Graa glave

tjela

insekata

Antene (ticala)
Antene (ticala) se nalaze na glavi, izmeu i ispred oiju. Svi insekti, osim iz reda Protura
(beskrilni), imaju jedan par pipaka. Pipci su razliitog oblika i veliine, zavisno od vrste
insekta, to se koristi u identifikaciji i odreivanju sistematskog mjesta.

Pipci su lankoviti, sastoje se od veeg i manjeg broja lanaka i na njima se mogu

razlikovat tri dijela: bazalni (osnovni) lanak (scapus), drak (pedicellus) i bi ili zastavica
(flagellum). Bazalni lanak obino je dulji od ostalih lanaka i njime je pipak uzglobljen u
ahuru glave, antenalnu udubinu. Drugi lanak je prekreta. On je kratak i u njemu se
nalazi Johnstonov organ. On osigurava primanje zvunih vibracija preko pipaka. Zastavica
pipka moe biti sastavljena od samo jednog lanka ili velikog broja lanaka, pa zbog toga o
zastavici zavisi oblik i duljina pipka. Zastavica ili bi je sastavljen od razliitog broja
lanaka (1-60). lanci zastavice mogu biti slini i razliiti po obliku. Razlikuju se dva tipa
pipaka: prosti (antennae inaequales) i sloeni (antennae inaequales). Kada su lanci
zastavice jednaki ili slini, onda su pipci prosti, a ako su lanci zastavice razliiti, onda se
radi o sloenim pipcima.

Graa pipaka
U proste pipke spadaju :
1. ekinjast pipak

4. Testerast pipak

2. Konast pipak

5. eljast pipak

3. Nizast pipak

6. Perast pipak

ekinjast pipak Ovu su najei pipci od pipaka sa jednakim lancima u zastavici.

Njihovi se lanci postepeno suavaju u jednu ekinju. Ovu vrstu pipaka imaju
predstavnici reda Orthoptera i Blattaria.

Konast pipak Kod ovih pipaka lanci su jednake irine po cijeloj duini pipka. Pipak
podsjea na dio niti ili konca. Ovakvi pipci se sreu kod predstavnika reda Orthoptera,
Dermaptera, Hemiptera, Coleoptera, Hymenoptera i Isoptera.
Nizast pipak lanci zastavice su okruglastog oblika sa malim dodirnim povrinama.
Podsjeaju na nisku, pa im otud i ime. Ovakvi pipci susreu se kod nekih predstavnika reda
Coleoptera.
eljast pipak lanci zastavice su sa duim zadebljalim izratajima i podsjeaju na
ealj. Imaju ih neki predstavnici reda Coleoptera.
Perast pipak Ovaj pipak sa obje strane lanaka ima po jedan dui izrataj. Pipci
podsjeaju na pero od ptica. Ovakvi pipci susreu se kod Lepidoptera.
U sloene pipke spadaju:
1. Glaviast pipak

4. Koljenast (prelomljen)

pipak
2. Glaviast pipak sa trnom (bodljom)

5. Prelomljen pipak sa

glavicom
3. Glaviast pipak sa perom

6. Lepezast pipak

Glaviast pipak Posljednji lanci pipka proirenjem i sraivanjem formiraju glavicu i

nastaje glaviast ili topuzast pipak. Ovakve pipke imaju predstavnici read Lepidoptera.
Glaviast pipak sa trnom (bodljom) Posljednji lanci formiraju bodlju, a osnovna 2 - 3
lanka obrazuju glavicu. Ovaj tip pipka imaju nsekti reda Diptera.
Glaviast pipak sa perom Slian je predhodnom tipu pipaka, samo to se umjesto bodlje
nalazi pero. Imaju ga neki predstavnici reda Dipetera.
Koljenast (prelomljen) pipak ovaj pipak je na jednom mjestu koljenasto prelomljen.
Imaju ga insekti reda Hymenoptera.
Prelomljen pipak sa glavicom slian je predhodnom sa tom razlikom to se na vrnom
dijelu javlja glavica. Imaju ga neki predstavnici reda Coleoptera i Hymenoptera.
Lepezast pipak Kod koljenastih pipaka zastavica moe biti u obliku lepeze i tada se
nazivaju lepezasti pipci, a imaju ih neki predstavnici Coleoptera.

1.ekinjast pipak

2.Testerast

1.2.Dvostruko eljast pipak

3.Jednostruko eljast

3.4.Nepravilno eljast pipak

1. Perast pipak

2. Lepezast pipak

1, 2. Prelomljen pipak sa glavicom

3,4. Glaviast pipak

2. Glaviat pipak s perom

Kod mnogih insekata pipci su sekundarne spolne osobine, a naroito su razvijene kod
mujaka leptira, komaraca i dr. Na njima se nalaze osjetila mirisa, opipa i sluha. Razlikuju
se po grai, obliku i veliini. Kod veine insekata pipci su razvijeniji kod mujaka nego
kod enki. Tako npr. mujak majskog hruta (Melolontha melolontha L.) ima zastavicu
graenu od sedam listia sa 50. 000 osjetnih elemenata, a enka od est listia sa 8.000
osjetila.

10

Usneni aparat
Na glavi insekata smjeteni su i dijelovi usnenog aparat. Kod insekata postoje slijedei
tipovi usnenog aparat: za grizenje i vakanje, za grizenje i sisanje, za lizanje i sisanje, za
bodenje i sisanje. Njihovi su dijelovi neparna gornja usna (labrum), parne gornje vilice
(mandibulae), parne donje vilice (maxillae) i donja usna (labium).
Usni aparat, osim za uzimanje hrane, slui i za rad (pravljenje gnijezda, prenoenje tereta,
pravljenje saa ili voska, borbu itd). Osnovna uloga im je prihvatanje, drobljenje i unoenje
hrane u usta i zato se nalaze oko usnog otvora.

Usneni aparat za grizenje i vakanje

Slui za uzimanje vrste hrane. Ima ga veliki broj insekata iz redova: Orthoptera (Isoptera,
Hymenoptera, Coleoptera i larve Lepidoptera.
Sastavljen je iz slijedeih dijelova: gornja usna (labrum) je etvrtasta neparna ploa koja
zatvara usta sa gornje strane. Unutranja strana je u vidu nabora i naziva se gornja usna
(epipharynx). Slui za pridravanje hrane prilikom grickanja. Kod nekih insekata je dobro
razvijena, kod nekih slabije, a neke je nemaju.
Gornje vilice (mandibulae) su parne razvijene ploice, etvrtastog ili trouglastog oblika,
mogu se kretati samo u horizontalnom pravcu. Sa unutranje strane imaju jake hitinske
zube. Snabdjevene su jakim miiima i slue za prihvatanje, otkidanje i mrvljenje hrane, a
zatim za rad i borbu. Ponekad mogu biti preobraene u organe za borbu, kao npr. kod
jelenka (Lucanus cervus).
Donje vilice (maxillae) su parne, uzglobljene su sa bonih strana usnog otvora i lankovite.
Jedna strana donje vilice sastoji se iz slijedeih dijelova: ep (cardo), stablo (stipes),
donjovilini senjak (palpes maxillares), kaciga (lobus externus) i grizaljka (lobus
internus).
ep je bazalni lanak i uzglobljen je pomou odgovarajueg zgloba na glavinoj ahuri. Na
njega se nastavlja stablo. Za stablo pri vrhu privren je donjovilini senjak koji je
lankovit. Sa unutranje strane stabla nalazi se kaciga i grizaljka koja je nazubljena i slui
za fino mrvljenje hrane. Na senjacima se nalaze ula za okus i miris i imaju ulogu
pronalaenja hrane.

11

Donja usna (labium) zatvara usni aparat sa donje strane, neparna je i lankovita. Tokom
evolucije kod donje usne dolo je do sraivanja, uglavnom u partijama epa i stabla, a
ostali dijelovi su i dalje ostali odvojeni. Tako su epovi stapanjem obrazovali neparnu
plou, podbradak (submentum), a stabla bradu (mentum). Slino, grizaljka moe da
sraste u jezik (glossa), a kaciga u pajezik (paraglossa). Senjaci ostaju uvijek razdvojeni
kao donjeusneni senjaci (palpes labiales).
Sa unutranje strane nalazi se unutranja donja usna (hypopharynx) koja ograniava
drijelo sa donje zadnje strane. Unutranja donja usna je od mekane koe u vidu nabora i
sadri organe okusa. Izmeu donje usne i unutranje donje usne nalaze se izvodni otvori
pljuvanih lijezda.
Usneni aparat za grickanje

Usneni aparat za sisanje

Usneni aparat za grizenje i sisanje susree se kod opnokrilaca (Hymenoptera: bumbare, ose,
pele). Kod njih je ostala neizmjenjena gornja usna i gornje vilice. U pela i bumbara gornje
su vilice njenije grae i slue za oblikovanje saa, a u ostalih opnokrilaca mogu biti vrlo
snane (Vespidae), jer slue za otkidanje drveta za izgradnju gnijezda, ali i za hvatanje
plijena.
Donje vilice i donja usna izmijenjene su, pa su preuzele funkciju sisala. Jezik je neparan,
produen i obrastao dlaicama, a na kraju zavrava kaiicom (labellum). Pajezici su parni,
ali kratki, a usna pipala su jako produena. Svi ostali dijelovi prvobitnog usnenog aparat za
grizenje zakrljali su.

12

Usneni aparat za lizanje

Ovaj tip usnog aparata pretrpio je najvee promjene u grai. Susree se kod predstavnika iz
reda Lepidoptera i nekih Diptera:Muscidae. Slui za uzimanje tene hrane. Ovaj tip ima
sisaljku (spiritromp) nastalu sraivanjem kaciga. Sisaljka je razliite duine zavisno od
dubine cvjetnih aica. Kod nekih vrsta je jako duga i premauje duinu tijela. Kod leptira,
koji se ne hrane, sisaljka je zakrljala ili je nema.

2. 1. 2. 4. Usneni aparat za bodenje i sisanje

Usneni aparat za bodenje i sisanje imaju stjenice (Heteroptera), jednakokrilci (Homoptera)
i dvokrilci (Diptera: komarci i obadi). Glavni dio tog usnog organa je lankovito je rilo,
koje se razvilo iz donje usne. U lijebu rila smjetene su etiri bodlje, koje su nastale od gornjih i donjih vilica.
Ovaj tip usnenog aparat imaju komari, kao i stjenice, ali on je neto drukije grade. Rilo
ini izduena donja usna s etiri bodlje, a funkciju sisala preuzela je gornja usna.
Insekti su se tokom evolucije morfolokim, fiziolokim i drugim prilagodbama, te ponaanjem
prilagodili uzimanju biljke kao hrane. Razlikujemo insekte koji grizu i vau pojedine biljne
dijelove (Orthoptera, Coleoptera, gusjenice Lepidoptera i dr.), insekte ije larve bue hodnike u liu (lisni mineri iz reda Lepidoptera, Diptera, Hymenoptera i Coleoptera) i drvetu
(Cossidae, Scolytidae).
Poznati su insekti koji formiraju izrasline odnosno ike na pojedinim biljnim dijelovima
(Diptera:

Cecidomyiidae,

Hymenoptera:

Cynipidae,

Coleoptera,

Thysanoptera

Homoptera), kukce koji bodu i siu (Hemiptera, Thysanoptera i dr.) i insekte tetoine

13

sjemena (Bruchidae). Poznavanje naina ishrane insekata ima praktinu vanost pri odabiru
pripravaka za njihovo uspjeno suzbijanje.

Usneni aparat za bodenje i sisanje

GRUDI (TORAX)
Grudi insekata slue za pokretanje i sastavljene su od tri segmenta, koji su meusobno
vrsto srasli:

Prothorax prednje grudi,

Mesothorax srednje grudi,

Metothorax zadnje grudi.

Svaki segment sa donje (ventralne) strane nosi po jedan par nogu, a sa gornje (dorzalne), u
veini sluajeva, na mesothoraxu i mettathoraxu, po jedan par krila.

Kod nekih

Hymenoptera (opnokrilci) prvi trbuni segment je vrsto srastao sa grudima pa se stie

utisak da grudi imaju etiri segmenta. U ovom sluaju taj abdominalni segment se zove
epinotum (apodeum, propodeum, medijelni segment).
Segmenti grudi su slini zatvorenom prstenu i sastavljeni su od vie segmentnih ploa. Na
dorzalnoj strani nalazi se zadebljala gornja ploa (tergum, notum), a sa ventralne strane,
donja ploa (sternum). Obje ove ploe vezane su sa bonih (lateralnih) strana tankim
koastim ploicama (pleurae). Ploe se sastoje od ovrslih dijelova kutikule (sklerita) i
zavisno kojoj strani grudi pripadaju nazivaju se tergiti, sterniti i pleuriti.

14

Presjek grudnog segmenta

Kod nekih insekata tergum prednjih grudi moe biti tako razvijen da prekriva cijele grudi,
pa i cijelog insekta i tada se on oznaava kao vratni tit ili pronotum (Orthoptera,
Hemiptera, Dermaptera, Coleoptera).
Ako je izraen jedan tergit mesothoraxa, koji je obino trouglastog oblika, onda se on
oznaava kao titi (scutelum) i nalazi se kod Hemiptera i Coleoptera.
Veliina i oblik grudi zavisi od organa za kretanje (lokomotornih organa noge i krila),
odnosno od razvijenosti miia koji ove organe pokreu. Gryllotalpa gryllotalpa (rovac)
ima prvi par nogu prilagoen za kopanje zemlje, pa su mu prednje grudi najrazvijenije.
Muhe i pele dobro lete, pa zato imaju dobro razvijene srednje i zadnje grudi, poto se na
njima nalaze krila. Grudni miii utiu i na nain spoja grudnih segmenata. Tako, insekti
koji gmiu i tre (stjenice i dr.) imaju slobodne prednje grudi, a srednje i zadnje su srasle.
Kod leptira svi grudni segmenti su srasli u jednu cjelinu. Segmenti grudi mogu prema grai
kod nekih insekata jednaki (homonomni), a kod drugih nejednaki (heteronomni) ili spojeni
te se meusobno razlikuju. Razlike su u uskoj vezi sa funkcijama njihovih organa za
pokretanje tj. krila i nogu.
Noge

15

Na grudima insekata nalaze se tri para nogu i zbog toga naziv klase, Hexapoda. Svaki
grudni segment, sa ventralne strane, ima po jedan par nogu. Pojava apodnosti (odsustvo
nogu) karakteristina je za larve insekata sa potpunom metamorfozom (holometabola).
Najvei broj insekata ima dva para krila, ali postoje vrste i sa jednim parom krila ili uopte
bez krila. Krila se nalaze sa dorzalne strane grudi.
Noge kod insekata su lankovite (segmentirane), povezane su s grudnim segmentima preko
udubljenja za noge (koksalni zglobovi) koji se nalaze izmeu donjih ploa (sternum) i
lateralnih ploa (pleurae).
Osnovni djelovi nogu insekata su:

Coxa kuk,

Trochanter butni valjak,

Femur but,

Tibia goljenaa,

Tarsus stopalo,

Praetarsus predstopalo

Ovi nabrojani dijelovi noge nisu iste veliine i oblika. Kuk je bazalni lanak, slui za
povezivanje noge sa grudima. Zavisno od vrste insekata moe biti razliitog oblika (loptast,
cilindrian) i razliite je veliine. Sa hitinskim skeletom spojen je preko koksalnih
zglobova. Na kuk se nadovezuje slabo razvijen butni valjak koji je dosta jednostavan, sa
izuzetkom nekih Hymenoptera kod kojih je butni valjak dvolan i dug. Butni valjak je
zadebljao i snabdjeven jakim miiima. Na but se nastavlja goljenjaa, koja je izduena i
tanka. Zadnji dio noge predstavlja stopalo. Stopalo je izgraeno od 1-5 lanaka. Prvi lanak
stopala uz goljenjau naziva se metatarsus, a posljednji, vrni, prestopalo (praetatarsus).
Na prestopalu su smjetene 1-2 pandice (ungues).Uz pandice ili izmeu njih mogu se
nalaziti dodaci: kande (ingulae), jastuii (pullvilus), mjehurii, jastuii (arolium),
pulvilli (proirenja) i ekinje (empodium). Dodaci omoguuju kretanje insekata po
neravnim, glatkim i vertikalnim povrinama.

16

Graa nogu insekata

Kod insekata oblik noge zavisi od naina kretanja i drugim funkcijama koje noga moe da
ima. Pored osnovnog tipa za hodanje, insekti mogu imati druge tipove nogu, kao to su: za
skakanje, plivanje, hvatanje, sakupljanje, prijanjanje, penjanje, ienje, pletenje i
dr.
Noge za hodanje izduene su i vitke, npr. kod leptira. Kod nogu za skakanje posljednji par
nogu je izdueni miiav, npr. skakavci, zrikavci, cikade, lisne buhe, stjenice i buhai. Kod
nogu za kopanje najbolje je razvijen prvi par nogu, npr. rovac.
Za hvatanje slui prednji par nogu. But i goljenjaa formiraju klijeta za hvatanje plijena
npr. bogomoljka. Za skupljanje je prilagoen zadni par nogu, susree se kod radilica pela i
bumbara, vrni dio goljenjae je spljoten i sa vanjiske strane udubljen i obrastao
ekinjama, tako da se formira korpica koja slui za prenoenje polena. Za prihvatanje je
podeen prednji par nogu. Na goljenjai se nalazi ureaj koji omoguava prihvatanje za
glatke povrine.
Noge pokreu miii grudi i miii koji se nalaze u segmentima nogu. U svakom segmentu
nogu postoje dva miia: jedan djeluje kao ispravlja (ekstensor), a drugi kao savija
(fleksor).
Kod osnovnog tipa kretanja insekata-hodanje i tranje, pokreti se vre sa sva tri para nogu.
Noge se pokreu istovremeno ili priblino istovremeno u dvije serije. Svaku seriju obrazuje
prednje i zadnje noga jedne i srednja noga druge strane tijela. Prednji par nogu odreuje
pravac hoda i povlai tijelo naprijed. Srednje i zadnje noge potiskuju tijelo naprijed.
Hodanje po glatkim povrinama omoguavaju jastuii, a po neravnim bodlje i kande.

17

Noge insektima mogu posluiti za rad, borbu (napad i odbranu). Kod larvi insekata noge su
obino krae u odnosu na imaga i na njima se razlikuju svi nabrojani dijelovi. Larve nekih
insekata su apodne (bez nogu). Za hvatanje slui prednji par nogu, but i goljenjaa
formiraju klijeta za hvatanje plijena npr. bogomoljka. Za skupljanje je prilagoen zadni
par nogu, susree se kod radilica pela i bumbara, vrni dio goljenjae je spljoten i sa
vanjiske strane udubljen i obrastao ekinjama, tako da se formira korpica koja slui za
prenoenje polena. Za prihvatanje je podeen prednji par nogu. Na goljenjai se nalazi
ureaj koji omoguava prihvatanje za glatke povrine.
Noge pokreu miii grudi i miii koji se nalaze u segmentima nogu. U svakom segmentu
nogu postoje dva miia: jedan djeluje kao ispravlja (ekstensor), a drugi kao savija
(fleksor).
Kod osnovnog tipa kretanja insekata-hodanje i tranje, pokreti se vre sa sve tri para nogu.
Noge pokreu istovremeno ili priblino istovremeno u dvije serije. Svaku seriju obrazuje
prednje i zadnje noga jedne i srednja noga druge strane tijela. Prednji par nogu odreuje
pravac hoda i povlai tijelo naprijed. Srednje i zadnje noge potiskuju tijelo naprijed.
Hodanje po glatkim povrinama omoguavaju jastuii, a po neravnim bodlje i kande.
Za plivanje

Za skakanje

Za hodanje i tranje

Za kopanje

18

Za hvatanje plijena

Krila
Insekati najee imaju dva para krila, osim predstavnike iz reda Diptera, koji imaju jedan
par krila, a zadnji par je sveden na par njihalica. Krila se nalaze na srednim (mesothorax) i
zadnjim (mettathorax) grudima. Na mjestu spajanja gornjih (tergum) i lateralnih ploa
(pleurae) srednjih i zadnjih grudi nalaze se udubljenja za krila (krilni zglobovi), preko
kojih su krila privrena za grudi. Krila ine dvije povrine (membranozne ploe),
postavljene jedna iznad druge i meusobno srasle, izmeu kojih se nalaze krilne cjevice
koje se nazivaju i krilnom nervaturom. Kroz krilnu nervaturu prolaze hemolimfa, nervi i
trahealne cijevi. Na svakom krilu se razlikuje:

osnova (baza),

vrh,

prednji, zadnji i vanjiski rub.

Krila mogu biti razliitog oblika: etvrtasta, trouglasta, ovalna itd. Obino se prednja i
zadnja krila razlikuju po obliku i veliini i rijetko su slina.
Kako bi krila u toku leta insekata djelovala kao jedna cjelina, na prednjim i zadnjim krilima
postoje posebni dodaci koji ih povezuju. Kod nekih insekata na zadnjem rubu prednjih
krila postoji prstoliki izrataj (jugum), koji se vezuje za ojaali prednji rub zadnjih krila.
Takoe, kod nekih insekata na prednjem rubu zadnjih krila postoji grupa jaih ekinjastih
dlaka (frenulum), koje se vezuju sa ekinjastim dlakama na zadnjem rubu prednjih krila.
Krilna nervatura je stalna i karakteristina za pojedine vrste insekata, to se koristi za
njihovo determinisanje i svrstavanje u pojedine sistematske kategorije u klasi insekata.

19

Mnoge sistematske grupe dobile su struna imena po strukturnim odlikama njihovih krila
(Hymenoptera, Hemiptera, Lepidoptera i dr).
Nervatura krila poinje od krilnog zgloba i prua se prema rubovima krila, a postepeno se
suava i grana.

Kostalni nerv (costa) se prua uz prednji rub krila i ne rava se.

Subkostalni nerv (subcosta) protee se du kostalnog nerva i pri vrhu se rava na

dva ogranka.

Radijalni nerv (radius) je najjai, protee se sredinom krila i rava se vie puta.

Medijalni nerv (medius) prua se sredinom, najee se na poetku stapa sa

radijalnim, dvostruko se rava.

Kubitalni nerv (cubitus) rava se odmah pri osnovi, a zatim se lijeva grana, pri
vrhu, jo jednom rava.

Analne ile (anales) su skupina nerva, pri osnovi su spojene i ne granaju se.
Nalaze se blie zadnjem rubu krila.
Kod nekih insekata postoje i popreni nervi, druge uzdune ile, dok kod nekih
nervatura nije potpuno izgraena, a kod nekih je redukovana. Ove karakteristike
krilne nervature su vane za determinaciju vrste.

ZATAK (ABDOMEN)

20

Zadak je trei dio tijela insekta. Sastavljen je najvie od 11 segmenata. Zadnji analni
segment se zove

telson ili pygidium. Kod veine insekata, reduciran je broj

segmenata zatka pa su u nekih vrsta vidljiva samo 3 do 4 segmenta. Potpuni broj

segmenata imaju insekti samo u embrionalnog razvoju, npr. pripadnici reda Protura.
Segmenti zatka nisu tako vrsto graeni kao segmenti grudi, jer se zadak mora iriti i
stezati prilikom disanja, sazrijevanja jaja i poveanja spolnih organa. Zadak i grudi
mogu biti razliito spojeni pa se prema tome razlikuju se tri oblika zatka.

Kada je prvi segment zatka cijelom povrinom srastao s posljednjim segmentom grudi, onda
je zadak sjedei (tvrdokrilci, pravokrilci, vretenca). Kod insekata sa pokretnim zadkom prvi
segment zatka je srastao s grudima, a prednji dio drugoga segmenta zatka izduen je i
suen. To je visei ili osolik zadak.Takav zadak imaju pele, ose, bumbari.
Insekti (npr. entomofagne osice: Ichneumonidae, Braconidae) koji svojom leglicom ulau
jaja u biljke ili ivotinje imaju peteljkast ili drskat zadak. Kod ovog zatka je prvi
segmnet zatka srastao s grudima, a drugi i djelomino trei segment sueni su u drak ili
peteljku. Kod ovih insekata zadak je jako po Izmeu grudi i zatka jasna je granica, jer na
zatku odrasli insekti
modificirane.Prema

nemaju lankovite noge, a ako noge na njemu postoje, one su

svom

filogenetikom

razvoju

insekti

pripadaju

polipodnim

lankonocima koji su nekad, na svakom segmentu zatka, imali po jedan par nogu.
Kasnijim razvojem, u kukaca su potpuno reducirani tjelesni privjesci.

21

Meutim kod nekih su na zatku vidljivi ostaci abdominalnih nogu kao to su cerci, styli,
abdominalne noge u gusjenica i pagusjenica te vanjski spolni organi.
Cerci su slini ticalama, a nalaze se izmeu desetog i jedanaestoga segmenta zatka u nekih
Apterygota i u niih Pterygota (vretenca, jednodnevne muice, rovci). Styli su neralanjeni
i vrsti privjesci (uholae).
Uz spolne otvore mujaka i enki smjeteni su vanjski genitalni organi vani pri kopulaciji i
odlaganju jaja, a porijeklom su od trbunih nogu.
Kod mujaka su to dva do etiri privjeska razliitog oblika i strukture. Mekani su privjesci
gonopodi,a vrsti su harpogoni. Slue za pridravanje tijela enke pri kopulaciji, a njihova
raznolikost i konstantnost u iste vrste vani su za determinaciju insekata.
Spolni privjesci u enki nekih vrsta insekata ine leglicu (ovipozitor). Ona je razliitog
oblika, ovisno o tome ulae li enka jaja u tlo, drvo, trule ili u druge organizme. Moe
nastati suenjem ili produenjem nekoliko zadnjih segmenata zatka kao u skakavaca,
parazitskih osica i muha ili nju sastavljaju dva do tri para posebnih privjesaka
(gonapophysae), kao u zelenog konjica (Locusta viridissima L.). Kod nekih opnokrilaca
(pele) koji polau jaja slobodno ili u posebne nastambe, legalica ima funkciju otrovnog
alca, slui za odbranu.

Sjedei zadak - ohar

Visei zadak - mrav

Drkast zatak

KOA

Tijelo insekata obavijeno je koom. Osnovni zadatak konosistema je da zatiti tijelo od

vanjskih opasnosti, a to su: mehanikie ozljede, prodiranje u tijelo bakterija i drugih

22

infektivnih i hemijskih tetnih materija, sprijeavanje prevelikog gubitak tekuine iz tijela i

odbrana organizma od prejakog djelovanja ultraljubiastih zraka. Pored toga koa daje stalan
oblik tijelu, slui za privrivanje tjelesne muskulature te predstavlja vanjski skelet insekata.
(ekoskelet). U koi su smjeteni osjetni organi, dlake, pigmenti i neke posebne tvorevine te
brojne lijezde koje izluuju razne sekrete. Na poprenom presjeku koe razlikuju tri sloja:
kutikula (cuticula), epiderma (epidermis) i bazalna membrana (membrana basilaris).
Kutikula je povrinski sloj koe, graen od neive materije. Nastala je od epiderme, i
uglavnom se sastoji od hitina. Hitin je sloeno, tvrdo organsko jedinjenje i na vazduhu brzo
tamni. Pored toga to prekriva tijelo insekta, prekriva i neke dijelove unutarnjih organa, npr.
prednje i stranje crijevo, te dine cijevi. Na kutikuli se razlikuju tri sloja: epikutikula,
egzokutikula i endokutikula.

Epikutikula je tanki, vanjski sloj koe, debljine 0,03 do 4 mikrometra. Ima zatitnu ulogu od
sue, vlage i temperature, regulie transpiraciju.Sprijeava prekomjerno isuivanje
organizma. Otporna je prema kemijskim utjecajima. Bez strukture je, izgraena od kutikulina
(lipoproteina bjelanevinaste prirode), polifenola, votanih i masnih materija. Eksokutikula
je deblji sloj kutikule, tamne boje i jasne strukture. Graena je od hitina, koji je ugljeni
hidrat slian celulozi-acetilglikozamin (C8HnO,N). Hitin je vlaknaste strukture, mekan,
savitljiv, rasporeen je u obliku hitinskih ploica izmeu kojih se nalazi sklerotin. Sklerotin
daje vrstou egzokutikuli, a sam proces ovravanja naziva se sklerotizacija. Otporan je na
djelovanje razliitih hemikalija, ali nije otporan na djelovanje koncentriranih mineralnih
kiselina. U tom dijelu kutikule nastaju dlake, ekinje i ljuske koje pokrivaju kutikulu. Taj dio
kutikule naziva se i primarna kutikula. Endokutikula je najdeblji, ali mekani i elastini sloj
kutikule. Graena je od hitinskih ploica, koje su sloene jedna preko druge, te od
proteinske materije artropodina, koji je slian sericinu iz svile. Naziva se i sekundarna
kutikula. vrstoa kutikule ne ovisi o koliini hitina nego o koliini artropodina i sklerotina.

23

Epiderma je jednoslojni epitel koji na povrini izluuje vrstu kutikulu koja onemoguava rast
insekata. Rastom se kutikula odbacuje, a epiderma stvara novu kutikulu. Kutikula na
razliitim djelovima tijela ima razliite funkcije pa je i njezina debljina razliita. U larvi
insekta koje brzo rastu epiderma je deblja, a u odraslih oblika, koji ne rastu, vrlo je tanka.
Od elija epiderme diferenciraju se trihogene stanice koje stvaraju korijen dlake, te elije
lijezda i osjetne elije. Sa svoje donje strane elije epidermisa lue produkte koji formiraju
tzv. bazalnu membranu (basilaris). Bazalna membrana jest membrana koja se nalazi ispod
epiderme, a povezuje kou s miiiima. Vano je znati da insekatska koa nije po itavoj
povrini iste debljine. Kod nekih insekata na pojedinim mjestima je jako zadebljala, kod nekih
je vrlo tvrda po itavoj povrini (tvrdokrilci), a kod nekih insekata je tanka i njena (lisne ui).
Povrina koe moe biti sa razliitom strukturom.Tako koa moe biti glatka, fina, grubo
nabrana, grbiasta izbrazdana, sa raznim oiljcima. Na koi se susreu organi u obliku dlaka i
ljuspica. Na koi insekata razlikuju se neprave dlake (microtrichia, chaetoiclae) i prave dlake
(macrotrichia, setae). Neprave dlake nastaju iz eksokutikule i epikutikule, oblika su
bradavica, bodlji, ljuskica, a nisu ive. Prave su dlake ive jer imaju korijen u epidermi u
obliku trihogenih elija. Zglobno su povezane s kutikulom i iznutra su uplje. Mogu biti
tanke i mekane ili vrste. Dlake mogu biti razliitog oblika nitaste, peraste, granate, pilaste,
nazubljene, smotane itd. Njihova je namjena razliita. Kao osjetne dlaice primaju podraaje,
kao dlaice za sabiranje pomau pri skupljanju peluda, zatim ima dlaica za ienje, za
prihvaanje pa i lijezdanih i otrovnih dlaka (toxophore). vrste dlake nazivaju se ekinje.
Poseban oblik dlaka jesu ljuspice (squamae) koje imaju mnogi insekti, npr. leptiri na krilima.
Graa im je slina grai dlaka, samo su manje i golim okom se vide kao fini prah, pljosnate
su, slabije spojene sa kutikulom i pri manjem dodiru lako opadaju. Mogu biti: kvadratne,
okrugle, ovalne, elipsaste, iroke, uzke, izreckane itd. Uloga im je razliita, daju insektima
boju, a kod nekih daju mirise (mirisne ljuspe) zbog privlaenja suprotnoh polova. Kod nekih
je insekata dlakavost je slaba i ograniena samo na neke dijelove tijela, kod nekih je gusta i
bujna, npr. u bumbara. Broj, oblik i raspored dlaka na tijelu morfoloka su oznaka pojedinih
grupa insekata.

Boje insekata
Kod insekata razlikujemo pigmentne i strukturne boje.
Pigmentne boje potjeu od melanina, karotenoida, pterina, omokroma, antrakinona i dr.

24

Strukturne boje nastaju zbog posebne grae kutikule. Zbog interferencije se javljaju metalne
i preljevne boje, a od svjetla koje prodire kroz tanki povrinski sloj kutikule odraavaju se
modre i zelene boje.Insektima obojenost mogu dati i izrasline na koi, npr. leptirima
ljupice, a bumbarima i pelama dlaice. Prekrasno obojeni insekti nastaju slaganjem
strukturnih i pigmentnih boja. Kod nekih insekata obojenost potjee i od izluevina na
povrini koe, tako npr. mujaci vretenaca imaju modru boju od njene votane prevlake.
Neke pipe imaju ukastu boju od izluevina koje prekrivaju tijelo poput praine. Moe se
skinuti s tijela, ali se kod ivog insekta brzo obnovi. Osnovna boja u insekata obino je
svijetlija, a pjege su najee tamnije. Mnogi su insekti nakon presvlaenja blijedi, a tek
nakon djelovanja zraka potamne.
Neki skakavci i gusjenice mogu mijenjati obojenost jer boja okoline utjee preko na boju
njihova tijela. Vjetakim mijenjanjem temperature, vlage, svjetla i hrane moe se utjecati na
obojenost insekta, to su i pokazali pokusi s leptirima, kornjaima itd.
Pojava sezonskog dimorfizma u leptira Araschnia prorsa L. i Arascbnia levana L. temelji se
upravo na toj injenici pa se ljeti javljaju obino tamniji, a u proljee svjetliji oblici.
Bogomoljka (Mantis religiosa L.) pri veoj relativnoj vlanosti zraka (60 %) i temperaturi vioj
od 30 C stvara zeleni pigment, a pri manjoj vlanosti i viim temperaturama sivosmei
pigment.
Boje su vane kao zatita od djelovanja svjetla, pa ih zbog toga nemaju larve koje ive u
mraku (larve muha, opnokrilaca, kornjaa itd.).
Kod mnogih insekata obojenost se toliko podudara s njihovim prebivalitem da se pri
mirovanju jedva mogu primjetiti. Ova obojenost se naziva zatitna ili filaktika obojenost.
Mnogi insekti koji se zadravaju na biljkama livada ili uma izrazito su zelene boje
(konjici, gusjenice, pagusjenice i druge larve).
Insekti na tlu i kori drveta esto su smei. Neki insekti uz obojenost i oblikom su slini
suhim granicama, a putujui list (Phyttium bioculatum Gray) slian je zelenom nagrizenom
listu. Letilist i drugi leptiri sklopljenih su krila slini suhom liu, kori, liajima, trulom liu
ili granicama.
Neki insekti, istiu se u svojoj okolini uoljivim izazovnim sematofilaktinim bojama
(kombinacija crvene, ute i crne boje). Tim pojava odvraaju od sebe napadaa. Ovi
insekti obino imaju za obranu ili alac (ose, pele, bumbari) ili odvratan okus, kao tropski
leptiri. Njih oponaaju drugi nezatieni insekti.Oni su im slini po izgledu, boji i kretnjama.

25

Na primjer, strljenima i osama slini su leptiri staklokrilci, a pele i bumbare oponaaju

neke muhe kao bumbarice, prilice i cvjetarice, i to ne samo bojama nego i dlakavim tjelom
i zujanjem.
RAZMNOAVANJE INSEKATA
Insekti i su uglavnom razdvojenih spolova, a rijetko su dvospolci, kao npr. Termitoxeniidae
(muhe koje ive u termitnjacima) ili neke titaste ui, npr. naranin crvac (Icerya purchasi
Mask.), poznati tetnik agruma. Amfigonija je uobiajeni nain razmnoavanja, to znai
razmnoavanje

oploenim

jajacima.

Oplodnji

prethodi

parenje

(kopulacija)

tj.

sjedinjavanje mujaka i enke zbog ubacivanja spermija u spolne organe enke Najee se
kopulacija odvija na nekoj podlozi koja moe biti biljka, tlo ili povrina vode. Neki insekti
kopuliraju u zraku, npr.pele (Apidae), mravi (Formicidae) ili vretenca (Odonata).
Kopulacija moe trajati kratko, ponekad samo nekoliko sekundi (Diptera), dok mnogi insekti
kopuliraju i po vie sati (Lepidoptera, Coleoptera), a ima sluajeva da neki kopuliraju dva do
tri dana (Collembola). Insekti koji kratko ive kopuliraju samo jednom (Ephemeroptera vodencvjetovi), a ostali vie puta. Mujaci najee nakon kopulacije umiru, dok enke
nastavljaju sa aktivnostima (polaganje jaja, briga za potomstvo i dr. ...).
Kod nekih vrsta insekata primijeen je kanibalizam u vrijeme kopulacije. Poznato je da
bogomoljka (Mantis religiosa L.) neposredno nakon kopulacije pojede mujaka. Kako bi
mogli obaviti kopulaciju spolovi se moraju pronai. U pronalaenju pomau aromatine
lijezde, smjetene na zatku ili na drugim dijelovima tijela enke. Te lijezde izluuju mirise
koje mujak moe osjetiti i na nekoliko kilometara udaljenosti (gubar).
Ukoliko enke ne lue mirise, presudno u traenju spolova je ulo vida. Neki insekti
proizvode zvuk brzim pokretima krila, naglim strujanjem zraka kroz stigme ili kroz drijelo,
stridulacijskim i zvunim organima i tako

privlae suprotni spol. Kod nekih insekata

(Lampyridae, Cantharidae, Buprestidae) pronalaenju spolova pomau organi za proizvodnju

svjetlosti.
Pored amfigonijom insekti

se mogu razmnoavati i partenogenezom (djevianskim

porodom), to znai iz neoplodenih jaja. Kod nekih insekata partenogeneza je fakultativna

pa potomci iste enke nastaju dijelom iz oploenih, a dijelom iz neoplodenih jajaaca. Iz
neoplodenih jajaaca nastaju mujaci, pa je to fakultativna arhenotokija (kod pela, osa,
bumbara i mrava). U obligacijskoj partenogenezi itava se generacija razmnoava samo

26

partenogenezom. Neki insekti imaju stalnu partenogenezu, a drugi izmjeninu. Kod stalne
partenogeneze nastaju gotovo iskljuivo samo enke, vrlo rijetko mujaci, to se naziva
telitokija, npr. Kod nekih konjica, leptira, kornjaa, opnokrilaca i dr. Kod

izmjenine

partenogeneze se pojave i mujaci pa se ova pojava naziva amfitokija. U njoj se u pravilnom

slijedu izmjenjuju partenogenetike telitoke generacije s amfitokim, npr. u lisnih ui i
parazitskih osica.
Specifian sluaj partenogeneze jest pedogeneza (Aphidoidea, Coleoptera, Cecidomyiidae),
kada se ve u enskim larvama ponu pedogenetiki razvijati nove larve. One ive u tijelu
larvemajke, koju pojedu do koe i iz nje opet iziu kao pedogentike larve. Zatim se javlja
vie takvih generacija pedogenetikih larvi. Kod nekih insekata javlja se poliembrionija. To je
pojava kada se iz jednog jajaca razvije mnogo larvi. Brazdanjem jajaaca blastomere se
razdvoje te se iz svake razvije samostalan zametak, a potom larve sve istog spola.
Poliembrionija je poznata u entomofagnih osica (Encyrtidae: Litomastix truncatellus Dalm.,
Ageniaspis fuscicollis Dalm.) u kojih se iz jednog jajaca moe razviti vie stotina pa i hiljada
larvi.
POLAGANJE JAJA (OVIPOZICIJA)
Koliki e broj jaja enka poloiti zavisi od vrste insekta i ekolokim iniocima. Neke vrste
tokom ivota odloe samo jedno ili nekoliko jaja, a druge mogu proizvesti nekoliko stotina,
hiljada, pa i miliona jaja (termiti i do 100 miliona jaja). Insekatska jaja prema obliku mogu
biti: okrugla, ovalna, duguljasta, pljosnata, spuvasta, cvjetasta, izbrazdana, rebrasta, s raznim
nastavcima i privjescima. Prema obojenosti mogu biti:crna, smea, zelena, uta, crvena,
arena. Takoe mogu biti razliite veliine, najsitnija su jaja nekih entomofagnih osica, oko 0,1
mm, a najvea su jaja pripadnika porodice Buprestidae (Coleoptera), promjera 6-8 mm.
Veliina jaja ovisi o veliini insekata, ali i o ukupnom broju jaja, koje proizvede jedna enka.
enke mogu polagati jaja pojedinano ili u skupinama, tzv. jajna legla. Najee jaja polau na
slobodnim prostorima, na skrovitim mjestima, te u neki supstrat (hrutevi, skakavci, konjici), a
mogu i u ive organizme, npr. entomofagne osice. Krompirova zlatica i kupusar lijepe jaja sa
donje strane listova krompira i kupusa, dok enke bogomoljke, ohara i skakavaca poloe
jaja u ooteke (jajni omoti), u kojima su dobro zatieni. Boje ovice polau jaja na
listovima gdje se nalaze lisne ui, jer se hrane lisnim uima.Kod veine insekata njihova jaja
se razvijaju izvan tijela enke, pa kaemo da su oviparne. Neki su insekti ovoviviparni, jer
njihove enke ne odlau odmah svoja jaja nego ih zadre jo neko vrijeme u jajovodu u
kojem se obavi vei dio zametnog razvitka pa kad enke izbace jaja ubrzo iz njih iziu larve

27

(Tachinidae - muhe gusjeniarke, Heteroptera - stjenice: Cimex lectularius L.). Postoje i

viviparni ili ivorodni insekti u kojih se zameci razvijaju u jajovodu ili u njegovu proirenju
"plodnici" pa te enke raaju larve (neke vrste muha, lisne i titaste ui). Kod pupiparnih
insekata, kao to su neke ivorodne muhe (Glossina palpalis R. D. - ce-ce muha,
Hippobosca equina L. - konjska muha) larve se i dalje razvijaju u "plodnici" enke, gdje se
hrane izluevinama mlijenih lijezda, a nakon izlazka odmah prelaze u stadij lutke.
GRAA JAJA I OPLODNJA
Insekatska jaja razvijaju se u ovariju. Nakon sazrijevanja, prolaze kroz jajovode i spolnicu
(vaginu) i kroz spolni otvor izlaze iz tijela enke. Jaje je graeno od jajne elije koju obavija
sekundarna jajna lupina (chorion). Jajnu eliju ini citoplazma i jezgra. Tanki sloj citoplazme
nalazi se na povrini i obavija umanjak, kojim se hrani embrij.Takoe se jedan manji dio
citoplazme nalazi i u sredini, a jezgra je u sredini ili pomaknuta prema jednom polu. Ovakva
jaja zovu se centrolecitelna (lat. centrum - sredina; lekithos - umanjak). Citoplazmu na
povrini obavija umanjana membrana (membrana vitelina), a jaje obavija sekundarna
jajna lupina, u kojoj se nalaze sitne pore za disanje, ali i kanalii (micropilae) kroz koje ulazi
spermij. Nakon to spermij ue u jaje, njegova jezgra spoji se s jezgrom jajne elije. Ovaj
proces naziva se oplodnja, a nakon nje slijedi embrionalni razvoj insekta.
RAZVOJ INSEKATA
Pod razvojem insekata podrazumjevamo sve procese od oplodnje do razvoja spolno zrelog
oblika (imaga) odnosno do njegova uginua. Razvoj se moe podijeliti u tri razvoja:
embrionalni, postembrionalni i postmetabolni.
EMBRIONALNI RAZVOJ
Embrionalni razvoj poinje oplodnjom, a zavrava izlaenjem larve iz jaja.Tokom
embrionalnog razvoja jaja se brazdaju, stvaraju se zametni listii i organi, a vri segmentiranje
tijela.Jaja insekata se brazdaju superficijalno jer je umanjak u njihovim centrolecitelnim
jajima smjeten jednoliko u sredini, a jezgra se dijeli u vei broj jezgara koje putuju prema
povrini jajeta, gdje se nastavlja njihovo dijeljenje. Citoplazma obavija svaku novonastalu jezgru
pa na povrini nastaje sloj elija koji se zove blastoderm, koji okruuje umanjak u sredini.
Ovaj stadij naziva se periblastula. elije blastoderma su u poetku sve jednake, a kasnije se
daljnjim dijeljenjem veliina i broj elija povea pa se one invaginiraju u unutranjost. Na taj
nain nastaje brada du jajeta s dva sloja elija koje izgrauju dva zametna listia vanjski
(ektoderm) i unutranji (endoderm). Kasnije se izmeu ta dva zametna listia razvije trei

28

zametni listi (mezoderm). Nakon zavretka razvoja zametnih listia poinje proces
organogeneze tj. razvoj tkiva i organa. Oni nastaju rastom i diferencijacijom stanica zametnih
listia. Iz ektoderma nastaje koa, lijezde, prednje i stranje crijevo, nervni sistem, ula i vanjski
spolni organi. Iz mezoderma nastaje miini sistem, srce, krvne elije i unutranji spolni
organi, a od endoderma srednje crijevo. Tokom organogeneze tijelo se segmentira pa je
zametak ve rano segmentirane grae.
Na svakom prvotnom segmentu javjaju se zaeci nogu pa i na segmentima zatka. Nakon toga se
pojedini segmenti izmjene i stapaju, zaeci nogu izrastu u noge, izmjene se u usne organe ili se
smanje, a mogu i nestati. Kada je dovoljno razvijeni zametak izlazi iz jajne lupine kao larva i
zapone samostalni ivot.Kod nekih insekata jajne lupine ostanu do kraja zametnog razvoja
slabe, tako da se raspuknu od samog poveanja mlade larve. Ukoliko se radi o vrstim
lupinama, na jajima su predviena mjesta poput poklopia, gdje se ona otvore. Larve koje
ve imaju razvijene usne organe, progrizu otvor na lupini., dok neke larve imaju na glavi
bodlje ili zubie, kojima probiju jajni omota.Embrionalni razvoj insekata traje razliito, a
zavisi o vrste insekata. Moe trajati od nekoliko sati do nekoliko godina. Tako npr. kod muha
traje od nekoliko sati do jednog dana, kod leptira od nekoliko do devet mjeseci.Embrionalni
razvoj traje zavisno o ekolokim iniocima, naroito o temperaturi i vlazi.Tako kod pipe
mahunarke (Sitona lineatusL.), traje 38 dana kod 10 C, 10 dana kod 20 C, a kod 27 C, pri
zasienoj vlanosti zraka sedam dana, dok kod temperature od 27 C, ali 62 % relativne
vlanosti zraka traje 21 dan.
POSTEMBRIONALNI RAZVOJ
Larve moraju proi postembrionalni razvoj, koji poinje izlaskom iz jaja, a zavrava pojavom
polno zrelog insekta (imaga).Nakon izlazka iz jaja, larve se hrane, a njihovo tijelo se
poveava. Obzirom da vrsta kutikula ne moe pratiti rast tijela larve, ona je odbacuje tj. presvlai se. Prilikom presvlaenja pomau izluevine Versonovih lijezda. Pojedine vrstu mogu
se presvlaiti

od nekoliko

(tri

do etiri)

do etrdeset

puta

kao npr.porodice

Ephemeridae.Uglavnom se presvlae larve, a u odraslom stadiju presvlae se samo neki insekti

npr. Collembola, Thysanura i Ephemeroptera. Larve, pored presvlaenja prolaze preobrazbu
ili metamorfozu. Larve imaju privremene larvarne organe, prema kojima se vie ili manje
razlikuju od odraslih. Larve koje su bez larvarnih organa i sline odraslim insektima zovu se
primarne larve. Larve s malo larvarnih organa, a koje prilino slie odraslom insektu,
nazivamo sekundarne larve. Tercijarne larve su one koje imaju mnogo larvarnih organa, pa
se jako razlikuju od imaga. Na mnogobrojnim mjestima u tijelu larve postoje imaginalne ploice koje su zaeci organa, buduih potpuno razvijenih kukaca.

29

Procesom histolize se razgrauju organi larve, suvino se tkivo raspadne, a fagociti iz krvi
prodru u tkivo te ih rastoe i probave. Materije razorenih tkiva novo su tkivo koje izgrauje
organe potpuno razvijenoga insekta. Insekti prolaze kroz dva osnovna oblika preobrazbe ili
metamorfoze: nepotpunu preobrazbu (heterometaboliju ili hemimetaboliju) i potpunu
preobrazbu (holometaboliju).
Heterometabolija (nepotpuna preobrazba)
Heterometabolija je zastupljena kod jednostavnijih ili filogenetiki starijih insekata, ije
larve ive u vodi, te kod kopnenih insekata, kojima larve ive isto kao i potpuno razvijeni
insekti, pa su im sline.
Poznata su tri tipa nepotpune preobrazbe: paleometabolija, heterometabola typica i
neometabolija.
Paleometabolija je karakteristina za najednostavnije insekte s primarnim larvama i insekte
beskrilce. Zbog toga se paleometabolija dijeli na: epimetaboliju i prometaboliju.
Epimetabolija je karakteristina za beskrilne insekte (Apterygota), koji imaju primarne larve.
Pripadnici reda Protura pokazuju poveanje broja segmenata tokom razvoja larve
(anamerija).Collembola i Thysanura su ametabola, gotovo bez preobrazbe, jer su njihove
larve potpuno sline odraslom insektu. Kod Collembola se odvija presvlaenje, kao i kod
odraslih jedinki.
Prometabolija je karakteristina za vodencvjetove (Ephemeroptera) koji imaju sekundarne
larve. ive u vodi, imaju trahealne krge i presvlae se do etrdeset puta. Odrasli oblici ive
kratko i presvlae se samo jednom.
Heterometabola typyca prisutna je kod nekih vodenih insekata i velikog broja kopnenih
insekata.
Kod velikog djela kopnenih insekata prisutna je paurometabolija.Kod takvih insekata su
razlike izmeu larvi i odraslih insekata vrlo male. Njihove se larve sa svakim presvlaenjem
sve vie pribliavaju potpuno razvijenimin

insektima. Pomalo im rastu krila i pri

posljednjem presvlaenju nastane potpuno razvijeni insekat.

U ovu grupu insekata spadaju: ohari (Blattaria),termiti (Isoptera), bogomoljke
(Mantodea), pravokrilci (Orthoptera), stjenice (Heteroptera) i jednakokrilci (Homoptera).

30

Neometabolija je nepotpuni preobraaj, ali pokazuje prijelaz prema potpunom

preobraaju. Kod ove preobrazbe krila se pojavljuju tek u zadnjem stadiju larve, koji se
oznaava kao nimfa. Postoje tri oblika neometabolije: remetabolija, parametabolija i
alometabolija.
Remetabolija oblik je neometabolije kod tripsa (Thysanoptera). Larve su sline
odraslom insektu.Larve drugog stadija prelazi u pokretnu pronimfu u koje se vide zaeci
krila, a zatim u pokretnu nimfu koja ima krila duga gotovo koliko je dugako i njeno tijelo.
Paramelabolija je oblik neometabolije kod titastih ui (Coccoidea) kod kojih postoji
razlika u preobrazbi izmeu mujaka i enke.
Kod enke je preobrazba jednostavna, pa su razlike izmeu larve i odrasle enke
minimalne. enka je vea i spolno zrela. Kod mujaka je preobrazba potpuna. Larva se
poslije drugog presvlaenja pretvara u nepokretnu pronimfu, a zatim u nimfu iz koje se
razvije krilati mujak titaste ui.
Alometabolija je oblik neometabolne preobrazbe, koju imaju titasti moljci
(Aleyroidea). Prvi stadij larve je pokretan i ima razvijene noge, a ostali su stadiji
nepokretni, sa zakrljalim nogama. Stadij nimfe nepokretan je i po izgledu slian lutki
holometabola. Krila se pojavljuju tek u odraslih kukaca.
Presvlaenje i preobraaj insekata se vri naizmjenino sa dva hormona, i to juvenilni
hormon (neotenin), koji lui lijezda corpora allata, i hormon ekdison ( ecdyson), koji
lue protorakalne lijezde.
Potpuna preobrazba (holometabolija)
Najvei broj insekata ima potpuni preobraaj. Susree se kod: mreokrilaca (Neuroptera),
kornjaa (Coleoptera), leptira (Lepidoptera), opnokrilaca (Hymenoptera), dvokrilaca
(Diptera) i dr. To su savreniji insekti i filogenetski mladi. Njihove tercijarne larve jako
se razlikuju od potpuno razvijenih insekata. Poslije odreenog broja presvlaenja larva
prelazi u stadij lutke, a iz nje izlazi odrastao insekat.
Larve insekata s potpunom preobraajem prilagoene su razliitim ivotnim uslovima,
pa mogu biti: protopodne, polipodne, oligopodne i apodne. Protopodne larve imaju
izdueno tijelo i tri para rudimentiranih prsnih nogu, karakteristine su za neke vrste
parazitskih osica (Proctotrupidae).

31

Za polipodne larve karakteristino je da imaju tri para prsnih nogu i vie pari trbunih
ili abdominalnih nogu, koje im pomau pri kretanju. Trbune noge su zastupljene samo kod
larvi, a one nestaju u stadiju lutke. Sastavljene su iz tri dijela: subcoxa, coxa i telopodit.
Subcoxa je dio pleure i mjehurasto je zadebljala. Iza sabcoxe lei membrana na koju se
vee coxa, ona je izduena, cilindrinog oblika i spojena s telopoditom. Zadnji dio
najmanji je i na vrnom dijelu s donje strane nosi vijenac ili poluvijenac kukica, pomou
kojih se gusjenica ili pagusjenica prihvati za podlogu.
Polipodne larve su gusjenice leptira. One mogu imati dva do pet pari trbunih nogu na
3., 4., 5., 6. i 10. segmentu. Tako npr. gusjenice leptira, grbice (Geometridae) mogu imati
samo dva para trbunih nogu na 6. i 10. segmentu zatka. Kod osa listarica
(Tenthredinidae) pagusjenice imaju osim tri para prsnih lankovitih nogu, jo 6 do 8 pari
abdominalnih nogu.
Oligopodne larve se susreu najee kod tvrdokrilaca (Coleoptera). Imaju tri para
prsnih nogu kao i odrasli insekti, a razlikuju se graom tijela. Neki predstavnici imaju
vrsto hitinizirano tijelo, a druge imaju mekano tijelo s jako hitiniziranom glavom. U treu
grupu spadaju larve strizibuba (Cerambycidae) i osa vlatarica (Cephidae), koje imaju
takoer mekano tijelo, ali slabo razvijene prsne noge.
Apodne larve nemaju ni prsnih ni trbunih nogu. Obino ive u nekom supstratu kao
larve potkornjaka (Scolytidae), pipa (Curculionidae), pela (Apidae), osa (Vespidae) i
entomofagnih osica.
Kod dvokrilaca (Diptera), larve takoer nemaju noge, a meusobno se razlikuju po grai
glave. Na primjer, larve komaraca (Culicidae) koje ive u vodi i imaju dobro razvijenu
glavu zovu se eucephalne larve (larvae eucephalae), larve komaraca (Tipulidae)
hemicephalne su (larvae hemicephalae), jer imaju slabo razvijenu glavu. Larve raznih
vrsta muha su acephalne (larvae acephalae), jer su bezglave, a usni im je organ uvuen
u prsa.
Lutka, kukuljica (pupa) jedan je od stadija u razvoju holometabolnih insekata. Kod
velikog broja insekata lutke miruju. Meutim, kod nekih su pokretne, kao npr. u
komaraca i mreokrilaca. U tom stadiju zbivaju se najvee promjene pod utjecajem
hormona. Razlikuju se tri glavna oblika lutki: pupa libera, pupa obtecta i pupa coarctata.
Pupa libera ili slobodna lutka, javlja se u tvrdokrilaca, opnokrilaca, mreokrilaca i
komaraca. Kod ove lutke svi privjesci tijela (noge, krila) slobodni su i odiu se od tijela.

32

Pupa obtecta ili pokrivena lutka prisutna je kod leptira, nekih dvokrilaca (Nematocera),
i bojih ovica (Coccinellidae). Ovaj tip lutke obavijen je vrstim hitinskim omotaem
tako da se privjesci tijela neprimjeuju.
Pupa coarctata ili bavasta lutka susree se kod muha, to je stadij mirovanja u muha.
Larva zadnjeg stadija ne odbacuje kou nego se ona stvrdne u bavicu ili puparij, u
kojemu lei lutka.
Lutke obino miruju na skrovitim mjestima, esto u tlu, u drvu, mahovini, ispod kore,
kamenja i dr. Kod nekih vrsta insekata (leptiri, opnokrilci) lutke su zatiene zapretkom
ili kokonom. Dobro zatiene lutke ne trebaju se posebno sklanjati. Insekti iz lutke izlaze
najee tako to kutikula lutke puca na odreenim mjestima, zbog nadimanja potpuno
razvijenog insekta. Neke vrste insekata progrizu lutku usnenim aparatom ili je probiju
zubiima na glavi. Ima insekata koje izluevinama otope omota lutke.

Stadij jajeta, larve i lutke

Stadij larve, lutke i imaga kod muhe

Larve insekata

kod krompirove zlatice

33

Lutke insekata
Pupa libera

Pupa obtecta

Pupa coarctata

Postmetabolni razvoj

Postmetabolni razvoj poinje izlaskom imaga iz lutke ili njegovim razvojem iz zadnjega
stadija liinke, a zavrava smru. Ovo razdoblje je vano u razvoju mnogih insekata, jer
mogu napraviti i najvee tete na gajenim biljkama. U postmetabolnom razvoju koa
insekata otvrdne, pojavljuju se takice na pokriljima nekih vrsta, krila se napune zrakom,
odmah nakon izlaska iz lutke smjeuraju se, insekti sazrijevaju, kopuliraju i stare. Ovaj
razvoj traje od nekoliko sati do nekoliko godina. Pored biolokih osobina vrste, na
duljinu ivota insekata utjeu i vanjski faktori, naroito temperatura.
Najkrae ive inekti koji nemaju razdoblje sazrijevanja, pa odmah im se razviju, kopuliraju i odlau jaja. Najee ti insekti ne uzimaju hranu, a neki od njih imaju i zakrljale
usne organe. Neke vrste leptira, mujaci titastih uiju i dr. ive samo nekoliko sati.
Istovremeno s odlaganjem jaja tee i proces starenja, poinje propadanje organa,
izostajanje pojedinih ivotnih funkcija i na kraju smrt.

Stadij mirovanja
U stadiju mirovanja insekta smanjena je izmjena materija, pa su ivotne funkcije svedene
na minimum. Taj stadij oznaava se kao dijapauza, a pomae preivljavanju nepovoljnih
ivotnih uvjeta ljeti i zimi. Moe nastati u svakom razvojnom stadiju, npr. u stadiju imaga
(Phytodecta fornicata Brugg, Oulema melanopus L., Leptinotarsa decemlineata Say i
dr.), jaja (Lymantria dispar L., Bombyx mori L., Malacosoma neustria L.), larve
(Pyrausta nubilalis Hb., Euproctis chrysorrhoea L., Agrotis segetum Schiff., Hypogymna
morio L.) i lutke (Antherea yamamaiG. M., Saturnia pavoniaL., Pieris brassicae L.).
Uglavnom, samo jedan stadij iste vrste ima dijapauzu, izuzev rijetkih situacija. Insekti s

34

veim brojem generacija najee ulaze u dijapauzu u zadnjoj generaciji. Stadij kukuljice
ne odrava se dijapauzom.
Dijapauza, zavisno od sluaja moe biti fakultativna i obligatna.
Fakultativna dijapauza nastaje kao reakcija organizma na nepovoljne ekoloke faktore
(hrana, toplota, vlaga, svjetlost i dr.). Obzirom da kratki dan esto izaziva dijapauzu, zbog
toga u veine insekata u jesenskim generacijama nastupa dijapauza, jer su insekti kratko
izloeni svjetlosti. Dijapauzu kod skladinih insekata (Trogoderma granarium Everts.),
esto uzrokuju poviene temperature, a moe je prouzrokovati i nepovoljna vrsta hrane,
kao npr. vrste Laspeyresia funebrana Tr. i vrste Leptinotarsa decemlineata Say. ako ih se
hrani starim liem.
Obligatna dijapauza nastaje kod dueg prilagoavanja uslovima promjenljivog klimata,
nasljedna je i uvijek sastavni dio razvojnog ciklusa vrste.
Dijapauza se pojavljuje i u parazitskih insekata.Uglavnom, ako je domain u dijapauzi,
nastupa dijapauza i u parazita. Ponovnim aktiviranjem domaina nastavlja se i razvoj
parazita, npr. u entomofagnih osica (Braconidae, Ichneumonidae i dr. koje polau jaja u
gusjenice leptira).
Postoji potpuna i djelomina dijapauza. Kod potpune dijapauze usporen je razvoj
cijelog organizma, a kod djelomine nastaje zastoj u razvoju samo pojedinih organa,
npr. spolnih lijezda u vrsta: Apion pisi F., Apion aestivum Germ., Apion apricans
Herbst. i dr.
POLIMORFIZAM
Pod polimorfizmom podrazumjevamo pojavu da se u jedne vrste pojavljuju oblici koji se
morfoloki razlikuju jedan od drugoga. Ova pojava se moe utvrditi u embrionalnom i
postembrionalnog razvoju, a naroito u stadiju odrasloga insekta. Postoji vie oblika
polimorfizma: sezonski dimorfizam, seksualni dimorfizam i socijalni polimorfizam.
Sezonski dimorfizam javlja kod nekih insekata koji tokom jedne godine imaju po dvije
generacije, kod kojih se proljetna i ljetna generacija razlikuju po boji, obliku, veliini i
dr. npr. kod umske rie Araschnia levana L. (Nymphalidae), proljetna generacija nastaje
iz prezimjelih lutki, a ljetna iz lutki koje su se razvijale tokom ljeta.Utvrene su razlike
izmeu leptira prve i druge generacije. One su bile velike da su opisane kao dvije
razliite vrste (Araschnia levana L. i A.prorsa L.). Kod leptira prve generacije (proljetni

35

oblik) su crvenosmea i crna s utim pjegama, dok su krila leptira druge generacije
(ljetni oblik) crnosmea s redovima svijetlih pjega, a razlika postoji i u obliku ara na
krilima. Ove morfoloke razlike nastale su jer su se gusjenice prve generacije razvijale u
uvjetima kratkoga dana, a gusjenice druge generacije u uvjetima dugoga dana(sezonski
dimorfizam).
Sezonski dimorfizam javlja se najee u leptira (Pieris napi L., Popilio podalirius L.,
Leptidea lathyri L. i dr.)
Kod seksualniog dimorfizma (spolno dvolije), mujaci se od enki razlikuju jo i po
ponaanju, obiajima, navikama i dr. Spolno dvolije esto je kod insekata, ima svoje
osnove u genotipu, a oznaava morfoloke i fizioloke razlike izmeu mujaka i enke
iste vrste.
Najee su enke vee od mujaka zbog potrebe proirenja zatka tokom razvoja jaja.
Meutim, ima i mujaka veih od enki, obino u insekata iji se mujaci bore za enku,
npr. u jelenjaka, nosoroaca, ohara, pa i pela. Kod nekih inekata mujaci imaju
razvijene organe za borbu, naroito eljusti, a enke ih nemaju (Lucanidae)
este su razlika izmeu mujaka i enke u boji tijela i krila, naroito u leptira
(Papilonidae, Lymantridae i dr.) koji katkad imaju i drukije are na krilima.
Pored boje postoje razlike i u razvijenosti odnosno nepostojanju krila. Ima leptira iji
mujaci imaju dobro razvijena krila, a enke djelomino ili potpuno reducirana krila
(Operophtera brumata L. - mali mrazovac, Erannis defoliaria L. - veliki mrazovac,
Orgyia antiqua L. - ljivin prelac, Hypogymna mario L. - livadni gubar). Slino je u velike
krijesnice (Lampiris noctiluca L.) i u svibanjske krijesnice (Lamprohiza splendidula L.),
zatim u pripadnika porodica Scolytidae i Mutillidae, te Homoptera (Coccoidea - titaste
ui) i drugih insekata. enke titastih uiju imaju zdepasto tijelo, bez nogu su i bez krila.
Meu spolovima postoji razliit oblik i graa pipaka. Kako mujaci pronalaze enku,
esto i na velikim udaljenostima, pipci su u njih gotovo uvijek vei nego u enki
(Scarabaeidae, Cerambycidae, Saturnidae, Bombycidae, Lvmantridae, Arctiidae,
Culicidae i dr). esto je i broj lanaka pipaka vei u mujaka nego u enke.
Prisutne su i druge razlike izmeu spolova: veliina oiju, prisutnost mirisnih lijezda,
ureaji i organi za glasanje, vanjski spolni organi te razni tjelesni dodaci i privjesci.

36

Jako dobar primjer spolnog dimorfizma je gubar (Lymantria dispar L.). enka je vea od
mujaka, ima zdepasto tijelo i slabo leti, a mujak ima vitko tijelo i dobro leti. enka ima
uskoeljaste, a mujak irokoeljaste pipke. enka ima ukastobijela krila, s tamnim
valovitim prugama ili takicama, raspona est do sedam cm, a mujak ima sivosmea
krila, raspona 3,5 cm.
Socijalni polimorfizam pojava je u socijalnih insekata, u kojih se javljaju 3 do 4 oblika
koji se meusobno morfoloki razlikuju. Prisutan je kod pele (Apis mellifera L.), mravi
(Formicidae) i termita (Isoptera).
EKOLOGIJA INSEKATA
U ovom e se poglavlju ukratko prikazati odnosi insekata i klime, insekata

i edafskih

faktora, insekata i biotikih faktora sredine, insekata i inioca hrane, kao i osnovna
obiljeja populacije, to je od velike praktine vanosti.
UTICAJ KLIME NA INSEKTE

Pod klimom podrazumjevamo skup meteorolokih inioca atmosfere koji se nazivaju i

abiotski inioci. U abiotske inioce spadaju: temperatura, vlaga, svjetlo, zrana strujanja
(vjetar). Ovi klimatski inioci djeluju uvijek povezano i njihovo ukupno djelovanje na
insekte vrlo je sloeno i od velike vanosti.
Uticaj temperature kao ekolokog faktora
Insekti su poikilotermne ivotinje (promjenjive tjelesne temperature), pa je temperatura
jedan od najvanijih abiotskih inioca koji utjee na njihovu aktivnost. Oni je mogu
donekle regulirati, to nazivamo termoregulacija. Razlikuje se fizika termoregulacija i
kemotermoregulacija.
Fizika termoregulacija obuhvaa promjenu mjesta boravka insekata, npr. temperatura
tijela skakavca na suncu jest 40 C, a kad se premjesti u hlad padne na 20 C.
Kemotermoregulacija podrazumjeva reguliranje toplote putem poveanja odnosno
smanjenja intenziteta oksidacije osobnom proizvodnjom topline. Tako je kod pela
(Apis mellifera L.), strljena (Vespa crabro L.) i nekih mrava (Formica sp.) poznata
proizvodnja toplote radom miia, ija uloga nije odravanje konstantne tjelesne
temperature, nego vie odravanje temperature prostora koji naseljavaju (konica,
mravinjak).

37

Kada temperatura u konici tokom zime pada ispod 18 C, pele se uznemire i pokretima
tijela povisuju temperaturu konice do oko 24 C. U zaprecima gusjenica borova etnjaka
(Thaumatopoea pityocampa Schiff.) temperatura je tokom zime bila za 6 C do 18 C
via, u odnosu na vanjsku temperaturu, jer su ti zapreci termiki izolatori.
Termoregulacija ima ekoloki znaaj, jer omoguava egzistenciju vrsta gdje to inae ne
bi bilo mogue. Temperatura je dominantan inioc koji ima utjecaj na ostale ekoloke
inioce s kojima je u korelaciji ili ih modificira. Temperaturni raspon unutar kojeg je
mogu aktivan ivot poikilotermnih vrsta naziva se temperaturna valencija.
Neke vrste podnose mnogo nie temperature od donje granice temperaturne valencije.
Tako je poznato je da zlatokraj, gubar, borov etnjak i dr. podnose temperaturu i do - 40
C. Temperaturna valencija nije jednaka za sve vrste, ali nije jednaka niti za razliite
razvojne stadije, kao niti za spolove iste vrste.
S obzirom na temperaturu, kod insekata razlikujemo vitalno razdoblje, koje se npr. kod gusjenica smrekova prelca (Lymantria monaeha L.) kree izmeu -10 C i 45.5 C. Unutar
te zone nalazi se aktivno razdoblje (izmeu -1 C i 43,5 C), u kojem su gusjenice
aktivne. Izmeu -1 C i -10 C nastupa ukoenost zbog hladnoe, a izmeu 43,5 C i 45,5
C nastupa ukoenost zbog previsokih temperatura. Temperature nie od -10 C i vie od
45,5 C su letalne temperature i pri njima nastupa smrt.
Za svaku vrstu insekata karakteristian je granini prag (donji i gornji), koji je razliit za
kretanje (hodanje i let), ishranu, kopulaciju, ovipoziciju, razvoj i dr. Tako intenzitet svih
tih aktivnosti zavisi o temperaturi. Tako je donji termalni prag za prve kratke letove
repine pipe (Bothynoderes punctiventris Germ.)19,5 C, a za masovni let

23 C, za

kretanje larvei ljivine titaste ui (Parthenolecanium corni Bouche) 13 C. Za veinu

insekata optimalna temperatura je oko 26 C.
Iako navedene temperature vrijede za veinu insekata, ipak svaka vrsta ima razliite
temperaturne zahtjeve. Tako skladina tetoina, mali branar (Triholium confusum Duv.)
ugiba ako je nekoliko dana izloen temperaturi od 7 C.
Na niske temperature su otporna jaja mnogih vrsta insekata. Poznato je da jaja gubara
glavonje (Lymantria dispar L.) podnose temperature do - 40 C, a jajaca titastih uiju
(Coccoidea) do 30 C.
Na osnovu temperaturne valence insekti se dijele na euritermne i stenotermne.
Euritermni insekti podnose velike temperaturne razlike, a stenotermni podnose mala

38

temperaturna kolebanja. Euritermna vrsta je

komarac malariar (Anopheles

maculipennis Fali.). Njegova temperaturna granica je od 30 C, pa do vrlo niskih

temperatura, a stenotermne vrste su termiti (Isoptera), obalne muhe (Plecoptera),
grabeljive muhe (Asilidae; Diptera), hitre (Cicindelidae, Coleoptera). Optimalna
temperatura za hitre je izmeu 32 i 42 C. Od previsoke temperature pijeska tite se
hitrim cik-cak kretanjem ili letom na kratke udaljenosti. Njihove larve se ukopavaju u
dublje slojeve pijeska.
Na prezimljavanje insekata ima veliki znaaj privikavanje (aklimatizacija) na hladnou.
Iznenadne niske temperature mogu izazvan uginue vrsta koje su inae otporne na niske
temperature. Tako je utvreno da dvadeset etverotakasta boja ovica (Subcoccinella
vigintiquatorpunctata L.) ako se postepeno izloi niskim temperaturama, odrasli oblik
moe preivjeti i na -20 C nekoliko sati. Kod iznenadnog izlaganja niskim temperaturama
ugine ve pri temperaturi od -3 C do -9 C.
Temperatura kao ekoloki faktor znaajno utjee na slijedee ivotne procese:
na kretanje i proirenje areala insekata, jer nepovoljna temperatura izaziva
promjenu mjesta boravka insekata.
na brzinu razvoja insekata, redovito, to je temperatura via, razvoj je organizma
bri.

39

na broj generacija insekata.

na uzimanje hrane.
Uticaj vode kao ekolokog faktora
Voda je jedan od najvanijih faktora za ivot svakog organizama. Ona je medij u kojem neki
insekti ive, ali i inoc bez kojeg se ne bi mogli odvijati fizioloki procesi u njihovom
organizmu. Voda uestvuje u procesu fotosinteze i regulira osmotski pritisak u biljaka, slui
za prijenos produkata asimilacije i disimilacije te regulira tjelesnu temperaturu.
Optimalna relativna vlaga zraka za veinu insekata je izmeu 50 i 90 %. Postoje stenohigre
vrste, koje imaju manji raspon tolerancije obzirom na vlagu, a

vrste koje imaju iroki

raspon tolerancije nazivaju se eurihigre. Pored relativne vlanosti zraka, kia, snijeg i led
takoer imaju vano ekoloko djelovanje na insekte. Obilne kie mogu uzrokovati uginue
insekata koji ive u tlu ili otetiti krilate forme insekata na biljkama. Slino djelovanje imaju
i poplave, kao i navodnjavanje zemljita. Snjeni pokriva stvara izolacijski sloj na povrini
zemlje koji je slabe toplinske provodljivosti te insekti ne osjete niske temperature tokom
zime, to ima povoljan utjecaj na tok njihova prezimljenja. Prilikom pojave golomrazica,
veliki broj insekata ugiba, te su one nepovoljne za njihovo prezimljenje.
Postoje higrofilne vrste insekata koje se mogu odrati samo u jako vlanim sredinama i
osjetljive su na promjenu vlage. Na njih pad vlanosti ispod 85 % djeluje letalno (Elateridae,
Scarabaeidae, Noctuidae). Kserofilne vrste, npr. skladine tetoine, tetoine u drvetu i dr.,
trae nisku relativnu vlanost zraka.
Stanje vlanosti moe utjecati na :
na ponaanje insekata, jer se insekti kreu u smjeru optimalne vlanosti

(higrotaksija) ili izbjegavaju mjesta koja su za njih nepovoljne vlanosti.

na brzinu razvoja insekata, pa ponekad relativna vlaga moe ubrzati razvoj

Vlaga utjee na plodnost insekata, kopulaciju, brzinu njihova spolnog sazrijevanja, ishranu i
pojavu oboljenja. Zbog toga u vlanim godinama odrasli oblici i njihovi razvojni stadiji vie
oboljevaju od gljivinih, virusnih i bakterijskih oboljenja.
Jako je vano meusobno djelovanje temperature i vlage na ive organizme. Prvi razlog je
to su to dva dominantna i najvanija ekoloka inioca, a drugi je to su oni meusobno
ovisni i u prirodi djeluju zajedniki. Oba ova inioca djeluju na intenzitet isparavanja koje je
pri istoj je temperaturi

vee u suhoj nego u vlanoj atmosferi. Temperatura i vlaga

40

najvaniji su ekoloki inioci, koji imaju utjecaj na sve ivotne procese, metabolizam,
razmnoavanje, fertilitet, razvoj, duljinu ivota, mortalitet, te na aktivnost ivih
organizama.
Uticaj svjetloti kao ekolokog faktora
Svjetlost je klimatski inioc koji ima utjecaj na veinu insekata. Neke vrste insekata pokazuju
pozitivnu fototaksiju (tvrdokrilci, leptiri, dvokrilci), jer se kreu prema izvoru svjetla. Druge
vrste imaju negativnu fototaksiju, jer izbjegavaju svjetlo (trci, ohari, rovci, vinske muice).
Kada je izvor svjetlosti prema kojem ili od kojega se neki organizam kree Sunce, govorimo
o pozitivnoj odnosno negativnoj heliotaksiji. Kod nekih organizama svjetlosni podraaj
potie kretanje, ali smjer tog kretanje ne ovisi o izvoru svjetlosti, to se naziva fotokineza.
Ima organizama koji zauzimaju odreeni poloaj tijela u odnosu na izvor svjetlosti, to je
poznato kao fototropizam, pri emu tu pojavu oznaavamo kao heliotropizam, ako je izvor
svjetlosti Sunce.
Ista vrsta, u razliitim uvjetima i stadijima razvoja, ne reagira uvijek jednako na svjetlo. Tako
npr. muha cece (Glossina palpalis L.) na temperaturi ispod 32 C pokazuje pozitivnu, a
iznad 32 C negativnu fototaksiju.
Promjena svjetlosnog reima moe kod insekata izazvati smrt. Larve i lutke vinske muice
(Drosophila melanogaster Meig.) normalno ive u tami, pa ako ih izloimo svjetlosti, one
uginu. Postoje insekti, kao to su

krijesnice, koje same proizvode svjetlost

(bioluminiscencija).
Insekti se prema aktivnosti na svjetlo dijele na: dnevne, none, sumrane i indiferentne.
Postoji reagiranje insekata na izmjenu dana i noi - dnevna fotoperiodinost, i na izmjenu
godinjih doba - godinja periodinost. Istraivanja pokazuju da je sezonski dimorfizam
leptira Araschnia levana L. uzrokovan djelovanjem svjetla.
Takoe svjetlost moe pozitivno ili negativno utjecati na: ishranu, brzinu razvoja,
razmnoavanje, produkciju jaja, rojenje, razvoj spolnih lijezda, dijapauzu i dr.
Uticaj vjetra kao ekolokog faktora
Vjetar je ekoloki faktor koji djeluje mehaniki na insekte, tako to smeta insektima u
kretanju, ishrani, kopulaciji i rojenju. Takoer onemoguava normalnu aktivnost insekata
koji ive na povrini vode (vodene stjenice, larve komaraca i dr.) jer uzburka povrinu
vode.

41

Ima ulogu u rasprostranjivanju i irenju nekih vrsta insekata (leptiri, skakavci, lisne ui,
cikade). Jai vjetar moe te insekte prenijeti na nova, udaljena podruja, pa se na nekom
lokalitetu mogu pojaviti vrste kojih do tada nikada nije bilo te mogu prouzrokovati znatne
tete.
Lisne ui i cvrci noeni vjetrom naeni su i etiri kilometra visoko u zraku. Migracije
(Hymenoptera, Diptera, Cicadoidea, Aphidoidea) veinom su pod utjecajem vjetra i zranih
strujanja.
Bijelci (Pieridae), mogu podnijeti brzinu od 3 m/sekundi, a lisne ui (Aphidoidea) do 5
m/sekundi. Trutovi vrste Apis mellifera carnica Poli. mogu letjeti pri brzinama vjetra veim
od 7 m/sekundi, ali nema kopulacije ako je brzina vea od 5 m/sekundi. Brzina vjetra vea
od 9 m/sekundi smeta i najboljim letaima.
Putem vjetra insektima dolaze razliiti mirisi (lue ih njihove mirisne lijezde) koji su vani
za njihovo razmnoavanje, ishranu ili za zatitu od neprijatelja.
Uticaj edafskih faktora
Tlo (zemljite) pripada edafskim iniocima koji obuhvataju fizika i kemijska svojstva tla s
klimom koja u njemu vlada. Za ivot insekata vaan je povrinski dio zemlje (pedosfera) u
kojem se odvija ivot i koji zajedno s atmosferom i hidrosferom ini biosferu. Mehaniki
sastav tla, kemijski sastav tla i pH vrijednosti tla imaju velik utjecaj na insekte koji itav
ivot provode u tlu (rovac), kao i na insekte koji se samo u pojednim razvojnim fazama
zadravaju u tlu (gusjenice sovica, larve hruteva, injaci, trci i dr.).
UTICAJ BIOTSKIH INIOCA
Pod biotskim iniocima podrazumjevamo sve ive organizme sredine koji mogu utjecati na
jedinke. Ovi faktori prouavaju se kao intraspecifini odnosi (odnos jedinki iste vrste),
interspecifini odnosi (odnos jedinki razliitih vrsta). Prouavaju se takoe i odnosi kao u
borbi za samoodravanje vrste.
Pod intraspecifinim odnosima podrazumjevamo odnos izmeu organizama iste vrste koji
su u funkciji razmnoavanja odnosno odravanja vrste. Naroito je vano medu jedinkama iste
vrste ujednaena pojava oba spola, posebno u vrsta relativno kratkoga ivotnog vijeka.
Da bi opstala neka vrsta vano je vie inioca: klimatski inioci, prostor, uspjenost
kopulacije, duljina ivota vrste, kao i njena bioloka karakteristika, odnos roditelja prema

42

potomstvu, fizioloko stanje i dr. Kada doe do promjene gustoe populacije mijenjaju se i
meusobni odnosi izmeu jedinki istih vrsta.
Porastom gustoe populacije smanjuje se kapacitet sredine obzirom na odreeni prostor,
hranu, uvjete razmnoavanja i preivljavanje. Tako nastaju konkurentni odnosi izmeu
jedinki iste vrste. Ovaj se odnos moe nazvati kompeticija. Kod jedinki istih vrsta postoji
kompeticija za hranu, kompeticija za ivotni prostor, kanibalizam i promjena sredine.
Kompeticija za hranu javlja se kad je koliina hrane ograniena, a populacija raste.
Kompeticija za ivotni prostor moe se javiti u ogranienom ivotnom prostoru.
Kanibalizam je pojava koja prati porast gustoe populacije mnogih vrsta
Jedna je od najvanijih posljedica porasta gustoe populacije je promjena sredine. Provedena
istraivanja s populacijom malog branara (Tribolium confusum Duv.) pokazuju da ti insekti
hranei se branom, ostavljaju u njemu razne produkte metabolizma te progresivno mijenjaju
kvalitetu hrane. Promijenjena sredine djeluje na populaciju, smanjujui plodnost enki, te
produuje razvoj larvi i njihov mortalitet, kao i mortalitet odraslih oblika.
Interspecifini odnosi podrazumjevaju odnose izmeu dvaju organizama razliitih vrsta.
Ekolozi su pokuali interspecifine odnose izmeu populacija grupirati prema njihovom
pozitivnom, negativnom

ili neutralnom djelovanju.Odnosi izmeu populacija dviju

razliitih vrsta mogu biti:

Kompeticija.To je odnos izmeu dvije vrste koje imaju iste ili sline ekoloke
zahtjeve za hranom, prostorom i drugim ivotnim potrebama.Ovo je negativan
odnos izmeu dvije vrste. Ako dugo traje, jedna vrsta moe potisnuti drugu pa
ak i dovesti do njenog nestanka u nekom biotopu.

Neutralizam podrazumijeva odnos izmeu dvije vrste bez ikakva neposrednog,

aktivnog utjecaja jedne vrste na drugu.Ovo je u prirodi vrlo rijetka pojava.

Komensalizam je odnos izmeu jedinki dviju vrsta, gdje jedna vrsta izvlai
korist, a u ovom odnosu dobiva hranu, zaklon, potporu ili pokretanje. Kao
primjer moe se navesti bakterija Escherichia coli, koja je normalno nastanjena
u crijevu ovjeka i drugih sisara. Meutim, u povoljnim uslovima moe se
prenamnoiti i izazvati upalu crijeva (kolibacilozu).

Mutualizam je odnos jedinki dviju razliitih vrsta pri kojem se jedinke nalaze u
bliskom fizikom kontaktu, to je uzajamno koristan odnos. Taj odnos izmeu
jedinki dvije razliite vrste moe biti stalan ili povremen. Ponekad se

43

mutualizam naziva i simbioza, iako ona oznaava iri pojam. Kao primjer
mutualizma mogu se navesti insekti iz porodice Siricidae i Scolytidae koji
uglavnom ive u hodnicima drveta i omguavaju rast gljiva "Ambrosia", ijim se
micelijama hrane. Mutualizmu pripadaju odnosi mrava i lisnih uiju, iju mednu
rosu koriste za hranu.

Amensalizam je odnos negativan za jednu, a neutralan za drugu vrstu. Ovaj

pojam oznaava niz jo nedovoljno istraenih odnosa izmeu dvije razliite vrste
organizama. Odnosi se oituju luenju sekundarnih metabolita (alelokemiklija)
u vanjsku sredinu koji djeluju negativno na drugu vrstu inhibirajui njezin rast ili
razmnovanje, ili djeluju stimulirajue (alelopatija).
Poznat je je alelopatski utjecaj na biljke, ali i na tetnike. Ovo ima praktinu
vanosti jer se pretpostavlja, da e u budunosti alelokemikalije biti vane za
suzbijanje korova, ali i tetoina.

Predatorstvo je pozitivan odnos za jednu, a negativan za drugu vrstu.

Predator

grabeljivac napadne svoju rtvu, ubije je i pojede. To su

karnivorni (zoofagni) insekti i od velike su vanosti za bioloko suzbijanje

tetoina. Poznato je da poljoprivredna proizvodnja nastoji smanjiti klasine
hemijske insekticide u suzbijanju tetnika iz ekotoksikolokih i ekolokih
razloga. Predatori, parazitoidi i uzronici bolesti dobivaju sve veu vanost,
jer se njihovi pripravci (biopesticidi) danas komercijalno nalaze na tritu.

Parazitizam je pozitivan odnos za jednu vrstu, a negativan za drugu. Paraziti

su vrste koje ive na raun domaina, ali ga ne moraju ubiti. Mnoge vrste
insekata, grinja, nematoda i patogenih mikroorganizama (protozoa, virusi,
bakterije i gljivice) poznati su kao paraziti i parazitoidi drugih insekata koji
se koriste za bioloko suzbijanje. Paraziti mogu ivjeti na tijelu ili u tijelu
domaina (ektoparaziti i endoparaziti).
Ektoparaziti koji ive na domainu, ne ubijaju svog domaina (ui, komarci,
krpelji). Postoje i parazitoidi koji ive na raun jednog razvojnog stadija
domaina. Tako se razlikuju jajni parazitoidi, parazitoidi larvi, parazitoidi
lutki ili parazitoidi odraslih oblika, koji su vrlo rijetki. Najee rtvu
pronalaze podraajem kairomona. To je materija koju izluuje domain ili
napadnuta biljka.

44

Borba za samoodravanje vrste je kod insekata jako vana. Kod insekata su razvijena sredstva za napad, obranu, a vrlo esto im slue i za napad i za obranu npr.alac u ose. Kod
insekata su razvijena mehanika i kemijska obrambena sredstva: morfoloka graa (eljusti
u jelenjaka), luenje neugodnog mirisa ili materija (smrdljivi martin, smrdljiva greta),
luenje mravlje kiseline (mravi). Najjednostavniji nain odbrane jest bijeg. Poseban oblik
odbrane insekata od neprijatelja jest mimikrija, koja slui nekim vrstama da se bojom ili
oblikom potpuno prilagode okolini u kojoj se nalaze i tako izbjegnu opasnost od neprijatelja
koji ih ne moe primijetiti.
Poznato je da se leptir, Zygaena carniolica Scopoli, ne skriva od neprijatelja, ve svojim
bojama upozorava neprijatelje na opasnost te je na taj nain zatiena. Mnogobrojni noni
leptiri, koji preko dana borave na kori raznog drvea, crnobijele su boje. Tako su dobro
prikriveni na kori koja je prekrita liajevima. Gusjenica vrste Iphiclides podaliriusL. ivi na
raznom drveu, gdje se hrani njegovim liem. Interesantan oblik borbe za samoodravanje
je kod leptira lastina repa (Papilio machaon L.). On ima na stranjim krilima izraene
nastavke, odnosno lana ticala, a pri dnu lanih ticala tzv. lane oi. Kada grabeljivac
napada lastin rep, mijenja lanu glavu za pravu glavu, te ga napadne sa stranje strane.
Insekti i inioci hrane (trofobiotski inioci)
inioci hrane su potrebni svakom ivom organizmu. Vrsta hrane, nain ishrane, koliina i
kvaliteta hrane, mogu pozitivno ili negativno utjecati na: potencijal razmnoavanja,
fizioloku kondiciju insekata, brzinu razvoja, broj generacija, broj potomaka, odnos meu
spolovima, veliinu i boju, natalitet, mortalitet, pojavu oboljenja. Sva iva bia povezana su
odnosima ishrane. U procesu ishrane svaki je lan jedna karika u lancu ishrane, a poetna
karika uvijek su biljke.
lanovi lanaca ishrane poredani su po veliini, pa je posljednji lan i najvei. ovjek
svojim aktivnostima moe prekinuti lanac ishrane i na taj nain remeti ravnotee u
biocenozi.
ivotinje se prema vrsti hrane koju uzimaju, dijele na: mesojede (zoophaga ili carnivora)
koji se hrane ivotinjama, biljojede (phytophaga ili herbivora) koji se hrane biljkama ili
njihovim dijelovima, svatojede (pantophaga ili omnivora) koji se hrane biljnom i
ivotinjskom hranom, to ovisi o prilikama, te saprophaga ili saprofiti koji se hrane
organskim materijama uginulih biljaka i ivotinja.

45

Fitofagne vrste insekata dijele se na one koje se hrane listom (filofagi), cvjetnim pupovima
i cvjetovima (antofagi), drvenastim dijelovima biljke (ksilofagi), sjemenom (karpofagi),
plodom (fruktofagi) ili korijenom (rizofagi).
Zoofagne vrste mogu biti paraziti i predatori. Paraziti su vrste koje ive na raun domaina,
ali ga za razliku od predatora ne moraju ubiti. Paraziti mogu ivjeti na tijelu (ektoparaziti) ili
u tijelu domaina (endoparaziti). Ektoparaziti koji ive na domainu (ui, komarci, krpelji)
ne moraju ubiti svog domaina.
Veliki broj parazitskih vrsta insekata parazitiraju kao larve, a ne kao odrasli oblici, hranei
se unutar domaina, a ponekad i na domainu, kojeg nakon zavretka razvoja i ubiju. Takvi
se paraziti nazivaju parazitoidi.Od svih vrsta insekata oko 10 % su parazitoidi. Oko 75 %
insekata pripada redu Hymenoptera (entomofagne osice), a 25 % parazitoida pripada redu
Diptera ili Coleoptera.
Paraziti se dalje dijele na prave parazite, koji provode dio ili cijeli razvojni ciklus na
jednom domainu ili u jednom domainu, a fakultativni paraziti parazitiraju u jednom ili
vie razvojnih stadija svoga ciklusa, a mogu ivjeti i kao predatori ili saprofagi. Postoje
permanentni paraziti parazitiraju domaina cijeli ivot, periodini paraziti samo odreeno
vrijeme (entomofagni insekti), temporerni samo dok se hrane (komarci), a stacionarni su
stalno na domainu.
Pod predatorima podrazumjevamo vrste insekata koje ive grabeljivim nainom ivota,
nau svoju rtvu, ubiju je i pojedu (Nabidae, Miridae, Anthocoridae, Carabidae,
Coccinellidae, Chrysopidae, Syrphidae i dr.). Parazitoidi i predatori prirodni su neprijatelji
tetnih insekata i oni se danas komercijalno upotrebljavaju za bioloko suzbijanje insekata
tetnih za biljke.
Insekti se mogu hraniti proizvodima raspadanja organske tvari, tj. detritusom (detritofagi),
ivotinjskim izmetom (koprofagi) ili ivotinjskom strvinom (nekrofagi). Takvi insekti
spadaju u saprofagne vrste.
Prema specijalizirani u ishrani, insekti mogu biti: monofagi, oligofagi i polifagi. Monofagi
se hrane jednom vrstom organizma, a u nekim sluajevima samo odreenim oblikom
pojedine vrste. Oligofagi insekti se hrane raznim vrstama biljnih i ivotinjskih rodova koji su
srodni (srodni oligofagi). Ukoliko su rodovi vrsta kojima se hrane insekti srodstveno
udaljeni, to su disjunktni oligofagi. Polifagni insekti hrane se raznim biljnim i ivotinjskim
organizmima koji nisu u bliim srodstvenim odnosima.

46

Koju e koliinu hrane insekti konzumirati zavisi o vrsti i razvojnom stadiju insekta, ali i o
abiotskim faktorima. Insekti u pojedinim razvojnim stadijima konzumiraju razliitu
koliinu hrane, o emu ovisi tetnost pojedinih stadija iste vrste. Kvaliteta hrane, takoer je
vana za razvoj nekog organizma. Organizmi su prilagoeni na odreenu vrstu hrane, a
vaan je kemijski sastav te hrane. Ponekad se u prirodi dogaa da insekti moraju promijeniti
vrstu hrane zbog pomanjkanja hrane koju preferiraju.
Oko 50 % vrsta insekata hrani se biljkama. Od ukupno 32 reda insekata, iz 8 se redova
vrste insekata hrane biljkama. Insekti su se tokom evolucije svojim morfolokim,
fiziolokim i drugim prilagodbama te ponaanjem prilagodili uzimanju biljke kao hrane.
Razlikuju se insekti koji grizu i vau pojedine biljne dijelove (Orthoptera, Coleoptera,
gusjenice Lepidoptera i dr.), insekti ije larve bue hodnike u liu (lisni mineri iz reda
Lepidoptera, Diptera, Hymenoptera i Coleoptera) i drvetu (Cossidae, Scolytidae), insekti
koji formiraju izrasline odnosno ike na pojedinim biljnim dijelovima (Diptera;
Cecidomyiidae, Hymenoptera;Cynipidae, kao i neke vrste Coleoptera, Thysanoptera i
Homoptera), insekti koji bodu i siu (Hemiptera, Thysanoptera i dr.), te insekti tetnici
sjemena (Bruchidae). Pored toga to se hrane insektima i drugim vrstama ivotinja, biljke
im mogu posluiti kao sklonite, mjesto za odravanje i dr. Biljke su ivi organizmi koji
nemaju sposobnost kretanja, pa su dostupan i obilan izvor hrane za insekte

47

II DIO SPECIJALNA ENTOMOLOGIJA

48

KRPELJI
Krpelji su lankonoci iz reda grinja (Acarina). Glava, prsite (grudi) i zadak (abdomen) ine
jednu cjelinu. Radi se o srodnicima pauka (imaju osam nogu) dugakim do dva centimetra,
ute ili smee boje. Za svoj razvoj i razmnoavanje trebaju obrok krvi. Svi krpelji su paraziti
(Rajkovi, 2003.), oni siu krv i prema tome im je podeen usni aparat. Povremeno ive kao
nametnici na toplokrvnim kraljenjacima (pticama i sisavcima), kojima siu krv. Krpelji su
rasprostranjeni iroko u prirodi, a najee ih nalazimo u prizemnom sloju rubnih podruja
uma, sloju grmlja i niskog rastinja, po ikarama i visokotravnatim stanitima (Jurii, 2003).
Krpelji su vani vektori u prenosu bolesti kod ljudi i ivotinja. Prilikom uboda preko sline na
ovjeka mogu da prenesu patogene viruse, bakterije i druge uzronike epidemijskih zaraznih
bolesti.
Znaaj.krpelja
Krpelji oteuju nositelje na vie naina:
1. bue kou na mjestu gdje siu krv, ostavljajui otvorenu ranu nakon otputanja
2. siu krv
3. produktima slinskih lijezda djeluju toksino lokalno i na sredinji ivani sistem (tzv. Tick
paralysis)
4. prenose razliite uzronike specifinih bolesti (viruse, rikecije, bakterije, spirohete i
protozoe)

49

Za veterinarsku parazitologiju naroito je znaajna njihova uloga biolokog vektora protozoa

(bolesti babezioze).
Obrok krvi nuan je krpeljima u svakoj od razvojnih faza, radi presvlaenja hitinske
ovojnice koja im postaje premala, a najveu koliinu krvi treba odrasla enka kako bi mogla
izvesti svoje potomstvo tj. proizvesti vie stotina pa i hiljada jajaaca. Za vrijeme sisanja, ako
su zaraeni nekim za ljude opasnim mikrobom, krpelji mogu prenijeti i tu infekciju. Pri tome
je mogunost vea ako je trajanje sisanja i boravka na tijelu dui, pa je tako najvei rizik ako
se na nas prihvati odrasla enka krpelja. Ona za nekoliko dana kada je ne bi uklonili, moe
viestruko premaiti svoju veliinu i postati velika poput graka i izgledom i bojom podsjeati
na plod biljke ricinusa (stoga ime Ixodes ricinus.) enka Ixodes ricinus moe se prepoznati po
crvenkastom polumjeseastom zadku, za razliku od jednobojnih tamnije ili svjetlije smeih
mujaka ili larvi (Walker, 2001).
Podjela krpelja
Latinsko ime za krpelje je "ixodides". Radi se o srodnicima pauka (imaju osam nogu)
dugakim do dva centimetra, ute ili smee boje. Graa nogu prilagoena je za prihvatanje za
krzno ivotinje ili odjeu ovjeka. Ima ih oko 300 vrsta (Gospodinovi, 2003.)
Krpelji se dijele se u 3 porodice:
a. Tvrdi krpelji - krpelji ikare - (Ixodidae)
b. Meki krpelji - krpelji nastambe - (Argasidae)
c. Nuttalliellidae - sa samo jednom vrstom (Nuttalliella namaqua)

Pridjev "tvrd" odlino odgovara opisu (Ixodidae). Krpelja koji se nije preobrazio pijui krv
domaina je izuzetno teko mehaniki unititi. Za medicinsku i veterinarsku epidemiologiju
znaajna je porodica Ixodidae (Jurii, et al. 2003).
Graa krpelja
Najinteresantniji je krpeljov organ za bodenje i sisanje krvi. To je ubodno rilo, iji je sredinji
kopljasti dio sastavljen od brojnih zubia okrenutim prema nazad. Uz njega su prislonjene
dvije noaste tvorbe s povratnim kukicama pomou kojih krpelj probija kou. Takoer, krpelji
posjeduju posebno kombinirana osjetila, nazvana Hallerov organ. Budui da se njihove

50

osjetne stanice nalaze obostrano na prednjim nogama, u potrazi za "rtvom" krpelji se

uzdignu na grmlja ili na travi i tu rairenih prednjih noica.registriraju.prolaz.ivotinje,.
njihovu.toplinu.i.ugljini.dioksid,.kao.i.jo.neke.mirise.

Krpelj

se.

dobro

prilagoava

nepovoljnim uvjetima okolia kao to su nedostatak hrane, sua, hladnoa i slino, mogu se
prilagoditi i brzini svog razvoja i preivjeti kao neiva tvar duga nepovoljna razdoblja bez
hrane (Avsic-Zupanc, 2010). Meutim, ono to je za medicinu i epidemiologiju naroito
znaajno, jest injenica da zaraeni krpelji tu ostaju cijeli svoj ivotni vijek, koji moe trajati i
do pet godina, a viruse predaju u potomstvo! Iako ubod krpelja kod ovjeka najee nema
nikakvih tetnih posljedica, koji put moe nastati toksoalergijska lokalna reakcija. Kada
probije kou domaina, krpelj obrazuje kanal u koji ubrizgava pljuvaku i na taj nain
sprjeava zgruavanje krvi, to mu omoguuje da je lako konzumira. Tada, a pogotovo ako
krpelj dugo stoji, obino nastaju lokalna upala, crvenilo i svrbe, koje uglavnom kad se krpelj
odstrani, prolaze nakon nekoliko dana, ali kad je rije o zarazi, simptomi su kod svake bolesti
drugaiji, ali i prepoznatljivi.
Ekstermiteti
Kod parazitskih vrsta ekstremiteti mogu biti potpuno ili djelimino zakrljali. Kao i kod svih
arahnida, akarine posjeduju:

helicere, prvi par dvolankovitih nogu koji slui za ishranu

pedipalpi, drugi par nogu izgraenih od veeg broja lanaka;

noge za hodanje izgraene od 5-7 lanaka.

Noge mogu da budu razliito razvijene kod pojedinih vrsta. Razliitost se ogleda u njihovom
obliku, veliini i broju. Tako helicere mogu biti u obliku klijeta, iglica, nazubljene i sl. pa
slue za grickanje, probadanje, sisanje te akarine pomou njih love, pridravaju i mehaniki
obrauju plijen (hranu) (Hubalek, 2004). Pedipalpi takoer uestvuju u ishrani, mada kod
nekih vrsta mogu imati i ulnu funkciju. Noge za hodanje variraju po veliini, broju segmenta,
a osim toga kod parazitskih vrsta mogu biti malo ili potpuno zakrljale.
Unutranja graa
Crijevni sistem je kompletan, sastoji se od:

prednjeg crijeva koje poinje usnim otvorom, a drijelo je prilagoeno za usisavanje

hrane

srednjeg crijeva koje kod veine vrsta ima divertikulume, rezervoare hrane

51

zadnjeg crijeva koje se zavrava analnim otvorom na zadnjem dijelu opistozome.

Sistem za disanje se sastoji od traheja koje se otvaraju preko stigmi u vanjsku sredinu.
Stigme se otvaraju u vanjsku sredinu u osnovi nogu za hodanje, pa ih ima od 1-4 para (jedan
vid klasifikacije krpelja izvren je upravo prema stigmama). Kod parazita moe da doe do
redukcije trahejnog sistema pa onda diu preko cijele povrine tijela. Transportni sistem je
otvorenog tipa i slabo razvijen. Hemolimfa cirkulie kroz sistem lakuna zahvaljujui miinim
kontrakcijama. Izluivanje vre na nekoliko naina, zavisno od vrste. Mogu imati 4 para
koksalnih lijezdi i par Malpigijevih sudova, dok neke vrste imaju samo jedne ili druge
organe za izluivanje. Neki predstavnici krpelja nemaju organe za izluivanje ve njihovu
funkciju obavljaju srednje ili zadnje crijevo.
Nervni sistem je skoncentrisan u prozomi i nastaje srastanjem svih ganglija iz prozome i
opistozome. Od te ganglijske mase polaze nervi prema ekstremitetima. ula su razvijena u
razliitom stepenu. Tako ima vrsta koje su sekundarno izgubile ulo vida, a ima i onih sa 1-5
pari oiju. Veina ima dobro razvijena taktilna ula u vidu ulnih dlaica koje su rasute po
itavom tijelu, a posebno skoncentrisane na prvom paru nogu. Krpelji su odvojenih polova
(gonohoristi) sa izraenim polnim dimorfizmom, a javlja se i polni polimorfizam. Polni
dimorfizam se ogleda u tome to su enke krupnije, a mujaci imaju organe za kopulaciju ili
strukture za prenoenje spermatozoida. Polni polimorfizam predstavlja prisustvo nekoliko
oblika mujaka i enki u istoj populaciji.
Tvrdi krpelji (Ixodidae)
Tvrdi krpelji ive u tropima i u podruju s umjerenom klimom. Imaju posebne usne organe za
bodenje tvrde koe i sisanje (rilce ili hipostoma). Glava, prsite i zadak ine jednu cjelinu.
Tvrdi krpelji imaju hemimetabolan ivotni ciklus (Avsic-Zupanc, 2010). Larve tekog krpelja
trae pogodnog domaina, hrane se nekoliko dana i potom otpadaju dole na zemlju.
Preobraaj u nimfa fazu traje nekoliko dana poslije ega krpelj ponovo trai pogodan krvni
obrok. Postoji samo jedna nimfa faza kod Ixodes, a nakon nekoliko sedmica mirovanja, nimfa
se preobraava u adulta. enka polae veliku masu jaja.
Stajski krpelji (Argasidae)
Ovo su meki krpelji, jer nemaju lenog tita. Uglavnom napadaju ptice (Babi, 1961). Krv
siu u svim razdobljima ivota. Vrsta Argus reflexus je dugaka 4 mm, nou sie krv

52

golubovima, kokoima, patkama i guskama (Milutinovi, 2002). Larve se na domainu

zadre sedam dana, a nimfe i odrasli samo 20 - 40 minuta. Za ovjeka su opasne vrste roda
Ornithodorus, jer prenose povratnu groznicu (sin. povratni tifus), uzrokovan spirohetama
(Borrelia recurrentis).
Stajski krpelji (Argasidae)
Ovo su meki krpelji, jer nemaju lenog tita. Uglavnom napadaju ptice (Babi, 1961). Krv
siu u svim razdobljima ivota. Vrsta Argus reflexus je dugaka 4 mm, nou sie krv
golubovima, kokoima, patkama i guskama (Milutinovi, 2002). Larve se na domainu
zadre sedam dana, a nimfe i odrasli samo 20 - 40 minuta. Za ovjeka su opasne vrste roda
Ornithodorus, jer prenose povratnu groznicu (sin. povratni tifus), uzrokovan spirohetama
(Borrelia recurrentis).
Krpelj u svom razvoju prolazi kroz tri faze: larva, nimfa, odrasla jedinka (Sl. 5). Obrok krvi
nuan je krpeljima u svakoj od razvojnih faza, te u toku svog ivota sie krv tri puta, na tri
razliita domaina. enka se ee moe sresti kao napasnik (Rajkovic, 2003)) , jer samo ako
se nasie krvi moe snijeti jajaca. Veliina krpelja razlikuje se ovisno o razvojnom obliku:
kao larva, mjeri oko 1 mm (sl. 3), dok je odrasla enka veliina je 4-5 mm. Nasisana krvi
velika je kao zrno graka. ivi oko godinu dana, ali moe dosei starost i od pet godina
(Ratajac, 2003). Sporo i dugo se hrane na domainu pa mogu usisati velik broj uzronika
bolesti; hrane se najmanje jedanput u svakom stadiju pa mogu primiti i prenijeti patogene
uzronike; posjeduju veliki reproduktivni potencijal; imaju visok stupanj preivljavanja;
mujak obinog krpelja moe gladovati 18, a enka 27 mjeseci (Romanovi i Muli, 1999).
Nakon naputanja domaina jajaca dozrijevaju u enki na tlu. enka snese od 1000 do 5000
jajaaca. Stadij nametnikog ivota mujaka krai je nego u
krv. Neki krpelji imaju otrovne izluine, pa moe nastupiti

enke. Mujak esto ne sie

paraliza janjaca, jaria, teladi i

ovjeka.
Rasprostranjenost krpelja u prirodi
Pojava tih paunjaka u prirodi je iroka, a ive u umama, na proplancima, niskom raslinju,
grmovitim i visokotravnatim stanitima, na vlanim i sjenovitim mjestima (Ratajac, 2003). U
urbanim sredinama moemo ih nai u parkovima, ivicama, vrtovima i kunim dvoritima.
Pojava krpelja u prirodi povezana je uz odreenu temperaturu zraka. Krpelji se bude kada

53

dnevne temperature dosegnu oko 15 Celzijevih stupnjeva. Slina krpelja sadri i anestetik, i
zbog toga se ne osjeti ubadanje u kou ovjeka. Ekoloki aspekt istraivanja krpelja (centralni
dijelovi) je bio u funkciji pojanjavanja njihove uloge rezervoara i vektora uzronika zoonoza.
Praen je uticaj temperature, relativne vlanosti i padavina na dinamiku krpelja (Milutinovi i
Radulovi, 2002).
Kretanje
Krpelj ima mali radijus kretanja, a udaljenost koju moe prijei ovisi o razvojnom obliku.
Odrasli se moe proetati nekoliko metara u irinu u potrazi za hranom. Krpelj svoju rtvu ne
trai aktivno kao npr. komarac - rtve moraju pokupiti njih (Gospodinovi, 2003). On se
popne na vrak trave ili granice grmlja i tu nepomino eka da se priblii rtva. Kada
ivotinja ili ovjek dotakne krpelja, on se svojim noicama zakai i prijee na njih, te trai
povoljno mjesto na tijelu gdje se mogu svojim otrim rilcem ubosti u kou i sisati krv. Kod
ljudi, krpelji se najee zadravaju na podrujima gdje je koa vlanija i meka, kao to je na
primjer: koa trbuha, prepona, pazuha i iza uha. Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na
umskim ivotinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na ovjeka ako se on nae u
njihovom prirodnom okoliu (Milutinovi, 1989). Uzronici bolesti prenose se sa zaraenog
krpelja i na nove generacije pa su stoga krpelji, osim prenosioca i rezervoari uzronika. U
naim krajevima se najee susreu tzv. umski (ikarni) krpelji vrste Ixodes ricinus.
Najaktivniji su u proljee i rano ljeto ( maj - juni), u najjaem ljetu se povlae i praktiki ih
nema, te se u jesen u manjem broju opet pojavljuju. U hladno godinje doba (novembar mart) krpelji se ne susreu, osim ako je zima topla i bez snijega (Aleksi, 1995).
Ope mjere zatite od krpelja

U prirodi je poeljno hodati obiljeenim stazama! Izbjegavajte nepotrebno provlaenja kroz

grmlje, leanje na tlu, odlaganja odjevnih predmeta na grmlje (Bukowska, 2003).

Nosite prikladnu odjeu: dugih rukava i nogavica, svijetlih boja (krpelj se lake uoava),
zatvorenu obuu. Krpelji se lako prihvate na odjeu od materijala s dlaicama (vuna) pa takvu
odjeu treba izbjegavati kod odlaska u prirodu. Koristite repelentna sredstva koja odbijaju
krpelje ispreavaju njihovo hvatanje na ovjeka. Otkrivene dijelo tijela i odjeu treba
poprskati (ili premazati) nekim od repelenata.

Pri povratku iz prirode presvucite odjeu i paljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomo druge

54

osobe radi neuoljivih dijelova tijela).

Vano je pregledati mjesta gdje je koa najtanja (pazuh, ispod dojke, oko pupka, prepone, na
glavi i iza uha). Kod djece e se esto nai na glavi - to je zbog toga to je dijete nisko i vie
se igra u travi nego odrasli, pa lake pokupi krpelja sa glavom odnosno gornjim dijelom tijela.
Eventualno otkriveni krpelj se to prije odstranjuje s koe.
ta uiniti s krpeljom koji se uvrstio u koi?
Uklanjanje krpelja je najvanija preventivna mjera ako se krpelj ve uvrstio u koi. Vano je
krpelja ukloniti to prije. Dobro je znati da krpelj nakon to dospije na domaina, oko 6 h trai
mjesto za hranjenje, neko vrijeme bui kroz kou, te je potrebno da najmanje 10 h sie da bi ta
osoba bila zaraena (Cisak, 2005). To ukazuje da ima vremena za djelovanje prije nego krpelj
prenese zarazu. Krpelja je lake odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda. Treba ga
izvaditi cijelog, skupa sa rilcem (hipostomom) kojim se dri u koi, to nije uvijek lako jer
rilce ima po sebi vie nizova sitnih zubia usmjerenih u u suprotnom pravcu od uboda.
Postupak uklanjanja krpelja:

nemojte na krpelja niti okolnu kou nanositi nikakva sredstva (premazivanje uljem,
petrolejom, lakom za nokte i sl.) jer uzrokuju grenje krpelja te pojaano izluivanje sline, to
moe uvjetovati i ubacivanje vee koliine virusa i bakterija u organizam ovjeka ako je

krpelj inficiran,
uhvatite krpelja pincetom dezinficiranom alkoholom ili opaljenim plamenom (sl.10),
neposredno uz kou (na mjestu gdje usni aparat krpelja ulazi u kou).
budite smireni i ne urite,
ne povlaite naglo i ne stiite krpelja
nakon odstranjivanja krpelja mjesto uboda (i ruke !) dobro operite sa vodom i sapunom, te
dezinficirajte,
ukoliko u koi zaostane rilce, koje se prepoznaje kao sitna tamna takica, treba je odstraniti
sterilnom iglom. Ukoliko to ne uspije, nije potrebna kirurka intervencija, jer se nita
naknadno nee dogoditi (ono e se resorbirati ili e ga koa odbaciti).
umski krpelj - Ixodes ricinus
U naim krajevima se najee susreu tzv. umski (ikarni) krpelji vrste Ixodes ricinus.
Najaktivniji su u proljee i rano ljeto, u najjaem ljetu se povlae i praktiki ih nema, te se u
jesen u manjem broju opet pojavljuju. U hladno godinje doba krpelji se ne susreu, osim ako
je zima topla i bez snijega. umski krpelji ive po umama i panjacima gdje ivotinje bivaju
due vrijeme i piju krv, a svakim razvojnim stadijem (larva, nimfa, odrasla jedinka) mijenjaju
nositelja (Jurii, 2003). ive po nekoliko godina. Prenose virusne encefalitise (upala

55

mozga), kvriavu groznicu, boreliozu i tularemiju. Rod i vrstu Ixodes ricinus definirao je
Linne 1746 god. Od tada do Neumana 1904 god., ta je vrsta u literaturi opisana pod 23
sinonima (inaica). Rodu Ixodes pripadaju 84 vrste krpelja (Babi, 1964).
Bolesti koje mogu prenositi umski krpelji
a. Krpeljni meningoencefalitis
b. Lyme borelioza
c. Erlichioza
d. Babezioza
e. Rikecioze
f. Tularemija
To su tzv. bolesti prirodnih arita jer je njihovo pojavljivanje ovisno o prirodnom stanitu
prenosioca (krpelja), te se pojavljuju samo na odreenim podrujima. Najizloeniji su im ljudi
koji profesionalno borave u prirodi, planinari, rekreativci, djeca polaznici kole u prirodi,
izletnici.
Krpeljni meningoencefalitis (KME)

Krpeljni meningoencefalitis (KME) ozbiljna je virusna bolest sredinjeg ivanog sistema

koju obiljeava akutna upala mozga i modanih ovojnica. Virus uzronik krpeljnog
meningoencefalitisa (RNA virus, skupina Flaviviridae) najee na ovjeka prenosi evropski
krpelj (Ixodes ricinus), koji je istodobno i prenositelj i rezervoar zaraze. Krpelji jednom
zaraeni virusom KME ostaju zaraeni do kraja ivota. Oni nemaju nikakve posljedice kao
nositelji virusa. Larve predaju virus kukuljicama, a kukuljice odraslima. Dokazano je da se
virus prenosi putem jajaaca. Postotak zaraenih krpelja u prirodnim aritima KME kree se
od 1 : 250 do 1 : 1500 (Bori, 1995). Uestalost nositelja virusa mijenja se iz godine u
godinu. ovjek je sluajna rtva i posljednja karika u tom lancu, jer nema prenosa KME s
ovjeka na ovjeka. Registrirane su zaraze KME konzumacijom ovjeg ili kozjeg mlijeka.
Dokazano je da se virus KME moe iriti i zrakom.
Nain prijenosa.Osnovni nain prijenosa virusa KME je ubodom zaraenog krpelja. Za
vrijeme hranjenja krpelj, preko sline, uzronika unosi u organizam na kojem se hrani. Kod
prijenosa zaraze sa zaraenog krpelja, bitno je vrijeme koje se krpelj nalazi privren na koi
- rizik od infekcije je vei to je boravak krpelja na tijelu dui.
Inkubacija.Vrijeme od zaraze do pojave prvih simptoma bolesti traje od 8 do 14 dana. Za
bolest je karakteristian bifazian tok. U prvoj fazi bolesti se u oko 90% bolesnika javljaju
simptomi slini gripi kao to su opa slabost, poviena temperatura, glavobolja, bolovi u

56

cijelom tijelu, povraanje. Ta faza obino traje od 4 do 5 dana, nakon ega nastupa razdoblje
bez simptoma (od 7 do 10). Druga faza poinje naglo s visokom temperaturom, povraanjem,
glavoboljom, uz meningitine, encefalitine ili mijelitine simptome, (znakovi upale
modanih ovojnica, mozga ili lene modine). Isto tako javlja se slabost miia, vrtoglavica i
pospanost. Bolest ne mora nuno imati bifazian tok, nego moe biti prisutna samo prva faza
ili moe odmah zapoeti drugom fazom. U najteim sluajevima moe doi do paralize
disanja, poremeaja svijesti ili smrtnog ishoda (Babos, 1964). Rekonvalescencija odnosno
faza oporavka obino je praena glavoboljom i opom klonulosti. Dijagnoza se postavlja na
temelju epidemiolokih podataka i klinike slike, a potvruje se izolacijom virusa i
serolokom dijagnostikom. Specifinog lijeenja nema, provode se iskljuivo simptomatske
terapijske mjere.
Lijeenje i imunoloka zatita. Lijeenje simptoma od strane sredinjeg ivanog sistema se
provodi u bolnici, posebno kod najteih sluajeva. Ukoliko je do uboda krpelja dolo na
podruju s visokim rizikom za razvoj KME i on je ostao na koi due vrijeme, primjerice
preko noi, mogue je pasivnom imunizacijom (hiperimuni gamaglobulin), odnosno
davanjem gotovih protutijela, zatititi osobu od KME (Babos, 1964).
Prevencija / specifina zatitaZa prevenciju krpeljnog meningoencefalitisa (KME) postoji
mogunost specifine zatite koja se provodi cijepljenjem. Time se postiemo da imunoloki
sistem osobe koja se cijepi, stvori specifina antitijela na virus KME. To je tzv.
preekspozicijska zatita, odnosno zatita prije uboda krpelja.
Osnovna imunizacija

Cijepljenje
cijepljenje : 1-3 mjeseca nakon 1. Cijepljenja
cijepljenje:.9-12.mjeseci.nakon.2.Cijepljenja
obnavljanje cijepljenja : 3 godine nakon zadnjeg

cijepljenja

Cjepivo se primjenjuje intramuskularno u podruju nadlaktice po shemi: 0,1 i 12, to znai da

za punu zatitu treba primiti tri doze cjepiva. Druga doza daje se nakon mjesec dana od prvog
cijepljenja, a trea nakon godinu dana od drugog cijepljenja. Da bi se postigla imunizacija
prije sezonske aktivnosti krpelja, 1. i 2. cijepljenje se preporuuje sprovesti u zimskim
mjesecima (Babos, 1964). Cijepljenje protiv KME preporuuje se osobama koji profesionalno
borave u prirodi (npr. umari,), ili koje trajno ili povremeno borave u prirodi u podruju s
endemskim KME (planinari, izletnici, rekreativci, lovci). Cjepivo ne sadri konzervans (nema
tiomersala - nema ive). Cjepivo za djecu i neka cjepiva za odrasle ne sadre niti sastojke

57

ljudskog, odnosno goveeg porijekla (nema humanog albumina, odnosno poligelina).

Cijepljenje se ne provodi nakon ugriza krpelja jer je cjepivo registrirano za primjenu
iskljuivo prije ugriza krpelja. Ukoliko je dolo do ugriza krpelja, cijepljenje e se provesti
mjesec dana od uboda. Nekada su se davala gotova antitijela neposredno nakon uboda, ali ta
je praksa danas naputena. Cjepivo protiv KME-a spada u mrtva cjepiva. To znai da je virus
koji se u njemu nalazi mrtav i da se ne moe razmnoavati. Prisutnost virusa potie stvaranje
zatite i ne moe kao posljedicu komplikacija prouzroiti meningitis, encefalitis, odnosno
blau formu bolesti protiv koje se cijepi kao to je to ponekad sluaj sa tzv. ivim cjepivima.
Cjepivo protiv KME-a je visokoefikasno. Nikada do sada nije registriran izostanak njegove
uinkovitosti. Cijepljenje provode pedijatri, lijenici ope medicine i Zavodi za javno
zdravstvo.
Trajanje zatite. Zatita koja se postie osnovnom imunizacijom (3 cijepljenja) traje 3-5
godina, pa se treba docijepiti 3 godine nakon zadnjeg cijepljenja, kako bi se odrala zatitna
razina titra antitijela.
Lajmska bolest / Lyme Borelioza
Kao to sam u prethodnom

tekstu spomenula, krpelji nisu samo prijenosnici virusnog

krpeljnog meningoencefalitisa, nego se njihovim ubodom moe prenijeti i bakterijska bolest

Lyme borelioza. U periodu mart - jul 2002. godine praena je dinamika populacije i
inficiranost krpelja Ixodes ricinus sa Borrelia burgdorferi. Maksimalna brojnost krpelja
zabiljeena je sredinom aprila i tokom maja (Daniels, 1998).

Uzronik i izvor zaraze. Lyme borelioza ili lajmska borelioza je oboljenje koje prenose
krpelji, a uzrokuje je vie vrsta borelija, spiroheta (jednostanini spiralni mikroorganizam na
granici izmeu bakterija i praivotinja) koje nazivamo skupnim imenom Borrelia burgdorferi
(Burgdorfer et al. 1982. & Baranton et al. 1992). Glavni rezervoar (izvor zaraze) uzronika
je krpelj Ixodes ricinus (Drndarevi, 1992). Interesantno je da je za prijenos borelija od
krpelja na ovjeka u dovoljnoj koliini, da bi se ostvarila infekcija, potrebno najmanje 24 sata,
za razliku od KME, gdje to vrijeme moe biti vrlo kratko, ve pri samom ubodu (Dmitrovi,
1991). Infekcija kod ovjeka moe proi kao blaga neprepoznatljiva bolest. Samo 2-3%
zaraenih ima tipinu Lyme boreliozu, a kod 20% zaraenih bolest se moe kasnije
manifestirati.

58

Nain prijenosa. Bakterija, uzronik bolesti nalazi se u probavnom sistemu krpelja, a na

ovjeka se moe prenijeti ubodom zaraenog krpelja (Baranton et al. 1992).
Klinika slika
I stadij.Od uboda krpelja do pojave prvih znakova bolesti proe u prosjeku 2 - 3 sedmice.
Prvi znakovi bolesti su promjene na koi tzv. migrirajui eritem - na mjestu uboda krpelja
nastaje crvenilo koje se postepeno iri u okolicu, a sredina postaje sve blijea, to moe biti
popraeno svrbeom, bolovima i peckanjem (Boji, 1995). Uz to se mogu pojaviti i opi
znakovi zarazne bolesti:

poviena temperatura, glavobolja, malaksalost, umor, bolovi u

miiima i zglobovima i poveani regionalni limfni vorovi (Baranton et al. 1992). Nakon
nekoliko sedmica u veine kone promjene nestaju i time bolest zavrava (Boji, 1990).
II stadij.Ako se prvi stadij ne lijei, bolest kod nekih nakon vie sedmica ili mjeseci prelazi u
drugi stadij u kojem dominiraju razliita upalna stanja zglobova, srca i ivanog sistema
(serozni meningitis, paralize modanih ivaca i dr.) (Boji, 2002).
III stadij.Nakon vie mjeseci ili godina mogu se pojaviti upale zglobova, zahvata jedan ili
vie velikih zglobova koji su oteeni i bolni. Na kraju nastaju teke degenerativne promjene
uz gubitak zglobne hrskavice. U ovom stadiju mogu nastati i kronine promjene na koi
(Baranton et al. 1992).
Lijeenje . Lijeenje se provodi antibioticima. Lijeenje u ranom stadiju bolesti je uinkovito,
ali ako se ne lijei, moe imati ozbiljne posljedice (Baranton et al. 1992). Zbog toga je vano
bolest na vrijeme dijagnosticirati i to prije zapoeti s lijeenjem.
U prvoj fazi bolesti preporuuje se: Penicilin 800.000IJ, Tetraciklini 2,0g za 24h kao i

Eritromycin u istoj dozi u trajanu od dvije sedmice, ili do povlaenja simptoma.

U drugoj fazi bolesti: dvosedmina terapija kristalnim Penicilinom u visokim dozama ili
Ceftriaxona 2,0g a zatim nastavak lijeenja Hloramfenikolom 2,0g u toku 24h ili u istoj

dozi Tetraciklini do povlaenja simptoma.

U treoj fazi lijek izbora je Ceftriakson 2,0g, Longaceph zbog dobre difuzije u trajanju do

est sedmica. (Boji, 1998).

Diferencijalna dijagnoza je veoma iroka od infektivnih bolesti, preko mnogih neurolokih
poremeaja sve do psihijatrijskih entiteta. Zlatni standard u lijeenju LNB je ceftriakson u
dozi od 2 grama dnevno u jednoj ili podjeljeno u dvije doze na 12 sati u intravenskoj infuziji
tokom dvije do etiri sedmice. Terapija je uspijena u 90% sluajeva. Alternative su
cefotaksim, penicilin, doksiciklin i amoksicilin (Hubalek, 1998).
Erlihioza

59

Erlihioza je akutna zarazna bolest koju uzrokuje mikroorganizam iz porodice Rikettsiaceae iz

roda

Ehrlichia. Uzrokuje bolest kod ljudi i kod ivotinja (pas). Prvi put je opisana

1987.godine. Prenosi se ubodom zaraenim krpeljom. Erlichia chaffeensis uzronik je

humane monocitne erlihioze - HME , a Anaplasma phagocytophila i Erlichia ewingii
uzrokuju humanu granulocitnu erlihiozu - HGE. Erlihioza se razvija 7 do 10 dana nakon
uboda krpelja i oituje se nespecifinim znakovima infektivne bolesti: poviena temperatura,
glavobolja, malaksalost, bolovi u miiima i zglobovima, umor, munina, povraanje,
promjene na koi u vidu ruiastog osipa. U teim sluajevima dolazi do upale sredinjeg
ivanog sistema, oteenja bubrega i potekoa s disanjem. Kod nekih zaraenih uope se ne
pojave znakovi bolest, ili su oni vrlo blagi. Lijei se antimikrobnim lijekovima. Preventivne
mjere sastoje se od opih mjera zatite od krpelja. Jednom kad se posumnja na erlihiozu, treba
to prije poeti lijeenjem.
Tularemija
Tularemija je zoonoza (bolest ivotinja) od koje obolijevaju divlji glodavci i zec (Kulii,
1995). Ukoliko se ovjek zarazi, bolest je karakterizirana upalom na mjestu ulaska uzronika
(primarni afekt), regionalnom upalom sa stvaranjem paketa limfnih vorova, te irenjem
uzronika krvlju s metastazama u udaljenim organima.
Etiologija i epidemiologija .Uzronik tularemije je gram negativni bacil Francisella
tularensis. Postoje dva tipa F. tularensis oznaena kao A i B. Tip A je virulentniji za ovjeka i
nalazimo ga kod zeeva, dok je tip B manje virulentan i uglavnom ga nalazimo kod manjih
glodavaca. Bolest se meu ivotinjama iri direktnim i indirektnim kontaktom, hranom,
vodom i insektima (Pavlovi, 2003). ovjek se najee zarazi kontaktom sa zaraenom
ivotinjom, jedenjem zaraenog mesa, ugrizom ivotinje ili insekta, vodom, zrakom itd.
Ugroeni su lovci, mesari, krznari i laboratorijski radnici. Prijenos s ovjeka na ovjeka jo
nije zabiljeen.
Patogeneza.Uzronik moe u organizam ui na vie mjesta, najee su to koa aka i
podlaktice, spojnica oka, sluznica usne upljine i drijela, rjee plua i crijeva. Na mjestu
ulaska nastaje primarni

afekt,

ulceracije

na koi

i sluznici

probavnog trakta,

ulceromembranozna angina, arine promjene na pluima, jednostrani konjunktivitis, dok na

nekim mjestima ne dolazi do vidljivih promjena (Pavlovi, 2003). Iz primarnog
arita infekcija se iri limfnim putovima do regionalnih limfnih vorova (lakat, pazuh, na
vratu, medijastinalni i mezenterijalni). Limfni vorovi oteknu, moe doi do razmekavanja i

60

perforacije na kou. Francisella tularensis moe dugo preivjeti unutar stanica, tako da na
posljetku dolazi do njegovog hematogenog irenja i metastaza u udaljene organe (jetra,
slezena, plua).
Lijeenje.Kod teih unutarnjih oblika se daje streptomicin 2x1 g dnevno, dok se kod lakih
oblika, zbog toksinosti streptomicina, daju stariji tetraciklinski preparati 4 x 0,5 g dnevno,
tokom 10 - 12 dana. Uspjeh antibiotske terapije je najbolji u akutnoj fazi bolesti, dok je u
kasnijem toku uspjeh samo djelomian. Ostale ope mjere ukljuuju mirovanje, imobilizaciju
zahvaenih dijelova tijela, punkciju u sluaju razmekavanja te dijetetske mjere u sluaju
zahvaenosti probavnog sustava.
Prevencija.Profilaksa bolesti je komplicirana, ukljuuje unitavanje zaraenih ivotinja i
insekta prenosilaca, dezinfekciju i aktivno cijepljenje izloenih osoba. Takoer zbog visoke
infekcioznosti uzronika osoblje dijagnostikih laboratorija ne bi smjelo pokuavati izolaciju
F. tularensis bez zatitnih maski i druge opreme. Pri manipulaciji sa zaraenim tkivom i
hranjivim podlogama s uzronikom savjetuje se krajnji oprez (Pavlovi, 2000).
Piroplazmoza

Piroplazmoza je bolest izazvana krvnim parazitom Babesia spp. Najei uzronik bolesti u
pasa je Babesia canis (Kulii, 1998). Od piroplazmoze obolijevaju i druge ivotinje, na
primjer konj, govedo. Uzronika prenose krpelji, uglavnom oni iz roda Ixodes, iako neka
istraivanja potvruju da se bolest moe prenijeti i direktno ugrizom. Uzronik Babesia canis
parazitira u eritrocitima, crvenim krvnim tjelecima, gdje ujedno prolazi i jednu od faza
razvoja, binarnu diobu. Nezaraeni krpelji tada se mogu zaraziti kada uzmu obrok krvi sa
zaraenim eritrocitima.

Kliniki znakovi. Znakovi bolesti variraju. Bolest moe tei od hiperakutne hemolitike krize
povezane sa okom, do inaparentne subklinike infekcije. Najei oblik je onaj akutni sa
povienom

temperaturom,

slabou,

bljedilom

vidljivih

sluznica,

depresijom,

limfadenopatijom (poveani limfni vorovi), spenomegalijom (poveana slezena) i opom

slabou. Laboratorijski testovi pokazuju anemiju, trombocitopeniju (smanjeni broj
trombocita),hipoalbuminemiju (smanjena koliina serumskih bjelanevina) i bilirubinemiju
(poveana koliina bilirubina u krvi).

61

Pravilna

dijagnoza:Kod

dobrog

dijagnosticiranja

treba

napraviti

krvnu

pretragu

(hematoloku), krvni razmaz kako bi se u eritrocitima pod mikroskopom u imerziji vidjele

uklopine i propadanje eritrocita, te seroloke pretrage. Babezioza se klasino dijagnosticira sa
dokazom trofozoita (jedan od razvojnih stadija) unutar eritrocita u krvnom razmazu. Krv za
razmaz se moe uzeti iz periferne cirkulacije ili iz vee vene, ali krv uzeta sa periferije
zahtjeva vei broj krvnih razmaza za dijagnostiku jer je parazitemija (broj zahvaenih
eritrocita sa parazitom) sa Babesiom canis vrlo niska. Postoje i druge metode dijagnostike za
dokaz Babesie spp., kao to su FA (fluorescentna antitijela) ili komercijalni ELISA testovi, ali
za ovaj nain dokazivanja (dokazujemo antitijela u krvi psa) treba uzeti u obzir da je potrebno
oko desetak dana da bi se stvorila antitijela. Laboratorijski testovi pokazuju anemiju,
trombocitopeniju (smanjeni broj trombocita), hipoalbuminemiju (smanjena koliina
serumskih bjelanevina) i bilirubinemiju (poveana koliina bilirubina u krvi) (Kulii,
1998).
Patofiziologija.Glavni mehanizam tkivnog oteenja Babesiom spp. je ishemija (nedostatak
kisika u tkivu). Eritrociti se zadravaju i razaraju u velikim koliinama u slazeni. U toku
bolesti mogu se javiti ozbiljna oteenja jetre, bubrega, plua, srca, slazene i mozga.
Lijeenje.Kemoterapeutici kojima se danas sluimo u lijeenju psee babezioze ne mogu u
potpunosti eliminirati uzronika, ve; djeluju protiv topivih plazminih antigena. Oni smanjuju
mortalitet (smrtnost) i jainu klinikih simptoma. Kod nas je najee; u upotrebi Imidocarb
diproprionat , Imizol, i Dimenazene aceturate, Berenil, koji se apliciraju jednokratno
zbog moguih negativnih djelovanja po jetru (porast jetrenih enzima u serumu) i bubrege, ali
neophodni su za ozdravljenje psa. Upravo zbog toga dijagnoza mora biti tana, a uspostavlja
se, kao to je ve opisano, vaenjem krvi i mikroskopskom pretragom obojenih krvnih stanica
u kojima se vide male babesie. Ako je potrebno daju se i vitaminski dodaci, antibiotici i
infuzije kao potpora lijeenju, takoer ponekad je, da se spasi ivotinja, potrebno dati i
transfuziju krvi od zdravog psa uz prethodno davanje heparina koji e sprijeiti neeljeno
gruanje krvi. Poznato je, da svaki lijek koji se unosi u tijelo djeluje na odreene organe u
tijelu i sudjeluje u odreenim biokemijskim procesima u tijelu zbog ega se uz eljeni uinak
mogu javiti i odreene nuspojave. Stupanj tih nuspojava ovisi o lijeku, ali i o zdravstvenom
stanju samog organizma. Kako jetra i bubrezi imaju funkciju da detoksiciraju i izlue sve
toksine unesene u organizam ili nastale kao produkt biokemijskih reakcija u organizmu, prvi
su organi koji osjete neeljene posljedice. Zbog ovoga je vano da se nakon oporavka od
bolesti psu uradi kompletna krvna slika, da se provjere vrijednosti jetrenih enzima i drugih

62

biokemijskih parametara stanja organizma. To je jedini nain da se objektivno ustanovi

stupanj moguih oteenja i nakon toga da se prikladnim preparatima olaka oporavak
organizma. Ova bolest najee je veoma brzog toka, ali ako se lijeenje zapone na vrijeme,
obino je uspjeno. Primjenom odgovarajue terapije poboljanje e naglo biti gotovo kao i
pojava bolesti, ali pri tome se ne treba prevariti jer pas mora mirovati jo najmanje jedan
mjesec da bi nadoknadio propala crvena krvna tjeleca. Ako ne miruje, postoji velika opasnost
od oteenja preoptereenog srca. Vlasnici pasa moraju biti svjesni da jedinke koje su
preivjele babeziozu ostaju subkliniki inficirane. Takvi psi mogu doivjeti kolaps bolesti u
bilo koje vrijeme, a postaju i rezervoar Babesie canis i karika u lancu prijenosa bolesti.
Uzronik bolesti ostaje mirovati pritajen u jetri i slezeni, iekujui pad imuniteta u psa kako
bi se ponovo aktivirao i prodro u krvotok. Recidivi bolesti u pravilu uslijede nakon stresa,
pada otpornosti organizma nakon preboljenja neke druge bolesti, u vrijeme trudnoe ili
poroda kod kuja, nekakve nezgode ili druge sline neprilike. Iz istih razloga, psi koji su se
oporavili od babezioze ne bi smjeli biti davatelji krvi, jer primatelji mogu razviti bolest.
Prevencija.Bolest se moe suzbiti djelovanjem na krpelje akaricidnim sredstvima na bazi
kloriranih ugljikovodika, iz skupine organofosfornih spojeva, diamididi (znai sva ona
sredstva protiv buha i krpelja frontline, advantix). Takav nain djelovanja naalost nije 100%
pouzdan, ali uestalost babezioze je smanjena to su dokazala istraivanja (Pavlovi, 2003).
Ampulica ima vijek trajanja od nekih 3-4 sedmice pa ju je potrebno ponoviti da bi se nastavilo
s zatitom. Takoer postoji i cjepivo protiv bolesti Pirodog , ali se smatra slabo uinkovito i
nije uvijek dostupno. Treba zapamtiti da svaki krpelj koji zagrize i na vrijeme ga se skine nee
prenijeti babeziozu na psa, a niti svaki krpelj ne nosi uzronika bolesti u sebi. Dovoljan je
samo jedan zaraeni krpelj da bi se bolest razvila. Zatite svoje pse pravovremeno i uvijek
pregledajte psa nakon etnje kako biste otkrili krpelja koji se moda zakaio. Obzirom da novi
krpelj treba provesti na psu 2 3 dana da bi mogao prenijeti uzronika bolesti, redovna
kontrola i pravovremeno uklanjanje krpelja moe biti presudno u sprjeavanju bolesti.

Rikecioze
Rikecije su specifini intracelularni mikroorganizmi na granici bakterijskog i virusnog svijeta.
One su veinom paraziti ivotinja koji se samo sluajnim incidentom prenose na ovjeka.
Bolesti koje uzrokuju variraju od tekih, pa i s letalnim komplikacijama, sve do onih koje
svojim simptomima podsjeaju na gripu (Baseki, 2002). Veinom se javljaju sporadino, dok

63

negdje postoje endemska podruja gdje su ivotinje, poput psa, glavni rezervoar bolesti. Kod
svih rikecioza, za obolijevanje ovjeka je presudna uloga vektora, insekata koji su ponekad i
domaini rikecija. Poneke rikecize su endemine za pojedine krajeve i biotope svijeta, pa ih
zato nema u Bosni i Evropi. Uzronik joj je Coxiella burnetii, a bolest se oituje vruicom,
mialgijama i glavoboljom, a u teim sluajevima i razvojem hepatitisa, pneumonije i
meningoencefalitisa. Bolest se rijetko prepozna zbog blage klinike slike (Boji, 2000).
Epidemiologija.U prirodi je inficirano oko 33 vrsta ivotinja ovom rikecijom i 10 vrsta
krpelja meu kojima i Dermacentor andersoni. ivotinje obino obolijevaju od inaparentne
infekcije. U prirodi se medju ivotinjama prenosi krpeljima. Za odravanje bolesti u prirodi
neobino je vaan krpelj. Domae ivotinje izluuju rikecije urinom, mlijekom, a mogu se
nai i u placenti. ovjek se inficira prainom koja je puna rikecija u jednoj inkriminisanoj
sredini. Meutim, rikecija moe prodrijeti kroz lediranu kou, zatim putem mlijeka i hrane
kao i preko konjunktiva. Rikecija je vrlo otporna u spoljnoj sredini i moe mjesecima ivjeti u
praini, na predmetima, u odjelu, na alatkama i dr. Drugi veoma vaan faktor je mala koliina
infektivne doze koja je dovoljna da ovjek oboli. Opisani su sluajevi infekcija medicinskog
osoblja (sestara, ljekara i patologa).
Patogeneza.Ukoliko infekcija nastupi preko disajnih organa, onda se pneumonija moe
smatrati primarnom lezijom, u tom sluaju se ona ne bi mogla smatrati sekundarnom nakon
rikecijemije. Rikecija ulazi u organizam putem respiratornih organa, neto rjee preko
probavnih organa (hrana, meso, mlijeko i dr.).
Klinika slika.Inkubacija traje obino 2 do 3 sedmice u prosjeku 19 dana, najdua inkubacija
je primjeena od 35 dana. Inaparentne infekcije su dosta este. Smatra se da na dva sluaja sa
manifestnom, javlja se jedan sa inaparentnom infekcijom. Prodromalni stadijum moe trajati
od nekoliko sati do nekoliko dana, a karakterie se malaksalou, gubitkom apetita,
eventualno bolovima u trbuhu, grudnom kou i ekstremitetima. Glavobolje koje se jave u
ovom stadijumu su veoma intenzivne i lokalizirane u eonom i predjelu sljepoonica.
Temperatura se penje u prva tri dana od 39 do 40 i moe ostati visoka 4 do 5 dana, ponekad
ak i 15 dana (Boji, 2000). Obino pada na normalne vrijednosti. Visceralni stadijum
nastupa nakon prodromalnog, koji u 60% bolesnika ima pulmonalnu lokalizaciju,

64

Karakterizira se suhim kaljem,

Temperatura u ovom stadiju moe biti intermitentna, a praena je sa relativnom

bradikardijom,
Opte stanje je glavobolja,
U krvnoj slici nalaze se normalan ili snien broj leukocita.

Lijeenje je sloeno, a procjena lijeenja nepouzdana. Neophodni su antibiotici sa

baktericidnim dejstvom, intracelularnom kumulacijom i aktivnou u subcelularnim
odjeljcima, gdje se infektivni agensi i zadravaju.
9. KRPELJI KOD IVOTINJA
Krpelji podjednako "vole" i ljude i ivotinje ali je kod pasa i maaka njihovo otkrivanje dosta
oteano zbog prisustva dlake i zbog toga to krpelj u poetku ima prenik od samo 1-2 mm
(Aleksi, 1999). Mehanizam pronalaenja domaina se kod krpelja oslanja na njuh. Larve se
sputaju sa biljaka na svoje nove domaine u trenutku kada osjete miris butanske kiseline koju
preko koe lue svi sisari.. Do jeseni larve rastu, a zatim miruju preko zime da bi se na
proljee pretvorili u mlade krpelje, svoju najagresivniju fazu (Aleksi, 1998). Kako u toku
ivota mijenjaju nekoliko domaina, poevi od prvog zaraenog, krpelji svakom narednom
prenose zarazne bolesti. S prvim suncem, nakon nekoliko zimskih mjeseci mirovanja,
zapoinje sezona krpelja. Vlasnici pasa i maaka uglavnom znaju za ovaj problem, pa je sada
vrijeme kada treba poraditi na preventivi kako na ljubimac uope ne bi "zaradio" krpelja.
Ako ga pas ipak pokupi u grmu, potrebno odmah odstraniti ili aplicirati neko od insekticidnih
sredstava. Parazitski krpelji spadaju u skupinu Arachnide (pauci), a razlikuju se od insekata
po tome to nemaju krila. Krpelji nisu dlakavi, u promjeru mogu imati do jednog centimetra.
Uzimanjem krvi krpelji mogu narasti ak 10 puta vie od prirodne veliine (Damnjanovi,
1995). Nakon parenja i posljednjeg obroka, enka se otputa, pada na tlo gdje na skrovita
mjestu polae jaja.
ivotni ciklus pseeg krpelja
Nakon dostizanja spolne zrelosti enka krpelja se privrsti na psa i kada nadje dobro mjesto i
pone se hraniti, mirisom doziva mujaka. Mujak je malen i crn krpelj koji se priljubi uz
enku koja se hrani i oplodi ju. Neko vrijeme nakon oplodnje, mujak krpelja se otpusti i
kree kroz psee krzno u potragu za sljedeom partnericom. Ponekad se dogodi da mujak
krpelja ostaje dugo visiti na enki. Oploena enka puta hormone rasta i pone se naglo
poveavati (Babi, 1970). Tijekom hranjenja iz krvi uzima samo hranjive sastojke, a ostatak

65

ne izbacuje probavom ve ga povraa natrag u domaina. To izaziva upalne reakcije, pa je na

tom mjestu prokrvljenje jo vee, to opet pogoduje enki krpelja koja se hrani.
Nakon to zavri s hranjenjem, enka krpelja je puna hranjivih tvari iz krvi. enka se tada
otpusti, proizvede par stotina otrovnih jajaaca koje niti mravi ne jedu i ugiba.
Krpelj / opasnost za zdravlje pasa i maaka
Krpelj na mjestu uboda izaziva reakciju organizma u vidu upale; crveno, nateeno podruje.
Nakon to se odstarni krpelja, moe kao poslijedica upale doi do promjene pigmentacije na
tom mjestu zbog ega se mogu vidjeti sitne tamnije takice po koi. Isto tako moe se na
mjestu zarastanja ubodne ranice pronai male krastice. Ukoliko je prilikom izvlaenja krpelja
rilce ostalo zabodeno u kou, organizam e ga izbaciti upalnom reakcijom u vidu gnojne
pustulice ili se oko rilca (strano tijelo organizmu), kao produkt reaktivne upale, stvori vezivno
tkivo i zaostane malo podkono zadebljanje.Reakcija na navedene promjene ili poslijedica
eanja i grickanja mjesta koje ivotinji stvara iritaciju moe biti gubitak dlake (Kulii,
1999). Prilikom uboda krpelji mogu slinom prenositi odreene zarazne bolesti, ali samo mali
broj krpelja nosi uzronike zaraznih bolesti. Inficirani krpelji obino su ogranieni na
odreena podruja u kojima se pojavljuju arita odreenih bolesti koje krpelji prenose
(piroplazmoza, borelioza, erlihioza). Kod nas je ipak najznaajnija piroplazmoza koja u niz
navrata, ukoliko se ne lijei moe dovesti i do smrtnog ishoda. Krpelji se zaraze prilikom
hranjenja na domainu, a uzronike odreenih bolesti prenose ne samo na slijedeeg
domaina ve i na nove generacije krpelja. Zbog toga su krpelji uz prijenosnike bolest jo i
rezervoari uzronika odreenih infekcija

BOLESTI KOJE PRENOSE KRPELJI

PSEA ERLIHIOZA
Erlihioza je infekcijska bolest pasa koju uzrokuje rikecija Ehrilichia canis i javlja se irom
svijeta. Psea erlihioza takoer je poznata pod drugim imenima kao to su "bolest pasa
tragaa", "tropska psea pancitopenija", "psea hemoragina groznica" i "psei tifus". Napala
je veliki broj vojnih pasa.Najei uzrok erlihioze kod pasa je Erlihia canis, Erlihia kafensis,
E.evingi i mogue E.ruminacium. Postoji mnogo vrsta Erlihie, koja napada razliite vrste
ivotinja (Aleksi, 1995). Neke takoer napadaju i ljude. Pojedini organizmi koji su ranije bili
klasifikovani kao Erlihia, sada su reklasifikovane kao Anaplazma. Erlihia-organizmi su ono
to zovemo "rikecije", koji su na evolutivnoj skali neto izmeu virusa i bakterije.Erlihia se

66

prenosi preko krpelja ukljuujui i "Smeeg pseeg krpelja" (Ripicefalus sangvineus).

Nesazrio oblik krpelja hrani se ivotinjom zaraenom Erlihiom. Kada se ovi nesazreli krpelji
ili sazreli oblici krpelja hrane nekom drugom ivotinjom, Erlihia se prenosi na tu ivotinju.
Erlihia moe da ostane u razvijajuem krpelju 1 do 5 mjeseci. To znai da krpelj moe biti
zaraen

na

jesen,

zaraziti

psa

sljedeeg

proljea.

Simptomi Erlihioze.Erlihioza moe imati tri faze. Znai akutne faze bolesti uglavnom se
razviju 1 - 3 sedmice nakon ujeda zaraenog krpelja. Akutna faza bolesti uglavnom traje 2 - 4
sedmice. Erlihia udje u bijela krvna zrnca i reprodukuje se unutar njih. Osim u krvi, ova zrnca
nalaze se i u limfnim vorovima, slazeni, jetri i kotanoj sri. Krvne ploice, mali dijelovi
krvnih zrnaca koji pomau da se krv zgrua, esto budu unitene, takoer. Kao rezultat
infekcije, limfni vorovi, slazena i jetra esto budu uveana. esto se javljaju anemija,
groznica, depresija, letarginost, gubitak apetita, nedostatak daha, bolovi u zglobovima i
ukoenost kao i modrice . Mnogi psi moi e da se izbore sa infekcijom (Billeter, 2008). Ako
ne uspiju, ulaze u subkliniku (podkliniku) fazu. U subklinikoj fazi ivotinja se moe
izgledati normalnom ili pokazivati samo blagu anemiju. Za vrijeme ove faze Erlihia ivi u
slazeni. Ova faza moe trajati mjesecima ili godinama. Konano, pas ili eliminie Erlihiu iz
tijela ili infekcija uznapreduje u hroninu fazu. Hronina faza moe biti ili blaga ili ozbiljna.
Moe se primjetiti gubitak na teini, anemija, neuroloki znaci, zapaljenje oka, edem (otok),
nakupljanje tenosti u zadnjim nogama i groznica. Testovi krvi pokazuju da su jedna ili sve od
razliitih vrsta krvnih zrnaca umanjena. Jedna vrsta, limfociti, mogu se uveati i izgledati
abnormalno. Ovo se ponekad moe pomijeati sa izvjesnim tipovima leukemije. Ukoliko pas
postane hronino zaraen, bolest se moe nanovo vraati, naroito za vrijeme stresnih perioda.
U nekim sluajevima, moe se razviti artritis ili bolest bubrega zvana "glomerluonefritis".
Smanjenje broja krvnih ploica u krvi je najuobiajeniji laboratorijski nalaz u svim fazama
bolesti. Promjene u nivou proteina u krvi su takoer uobiajene. Najuobiajeniji protein,
albumin je umanjen, a druga vrsta proteina, globulini, su poveani. S obzirom na to da jedan
krpelj moe biti zaraen i prenositi vie od jedne bolesti, nije uopte neobino vidjeti psa
zaraenog sa vie ovih bolesti istovremeno, to uglavnom prouzrokuje ozbiljnije simptome.
Dijagnoza se bazira na tipinim klinikim znacima i rezultatima specijalnih testova krvi.
Dostupna su dva testa krvi koja detektuju psea antitela (proteini koji se proizvode da bi se
izborili sa infekcijom) na Erlihiu. Jedan se zove "indirektni imunofluorescentni test antitijela"
(IFA) , a drugi je poznat kao "ELISA" test. Veterinar se ne moe osloniti samo na ove testove
kada postavlja dijagnozu. Antitijela mogu da budu neprimjeena u ranoj fazi bolesti, poto je
tijelu potrebno izvjesno vrijeme da ih proizvede. Takoer, ako je pas vrlo bolestan, on moda

67

nee biti u stanju da proizvede antitijela u broju dovoljnom da bi bila primjeena (Aleksi,
2003). Pozitivan test pokazuje da je pas bio izloen Erlihiji, ali ne da je i nuno inficiran. U
akutnom stadijumu bolesti nivo antitijela znaajno e porasti. esto e testovi biti raeni na 2
sedmice razmaka i rezultati uporeivani. Psi sa aktivnom infekcijom e pokazivati znaajno
poveanje u broju prisutnih antitijela. Antitijela mogu biti prisutna jednu ili vie godina nakon
infekcije, ali ona ne ine psa imunim na erlihiozu, tj. pas se moe ponovo inficirati. Koriste se
antibiotici, tetraciklin ili doksiciklin. Lijeenje obino traje 3 - 4 sedmice, iako se psu
simptomi poboljaju nakon nekoliko dana terapije. Nekim psima e biti potrebna transfuzija
krvi ili intravenozno davanje lijeka u zavisnosti od ozbiljnosti bolesti. Uglavnom su, za
vrijeme trajanja akutne faze, prognoze dobre, ukoliko je ivotinja pravilno lijeena. Psi koji
dou u hroninu fazu imaju loiju prognozu. Njemaki ovari i dobermani skloniji su teem
obliku hronine bolesti (Billeter, 2008). tete koji izazove Erlihia moe imati veze sa linim
imunim sistemom psa i njegovom reakcijom na zarazni organizam. Iz tog razloga ako doe do
artritisa ili smanjenja broja krvnih ploica, mogu se davati kortikosteroidi (npr. Prednizolon).
Kontrolisanje krpelja je osnovni nain da se sprijei erlihioza. Proizvodi koji odbijaju i ubijaju
krpelje kao to su oni koji sadre permetrine su odlian izbor. Ogrlice za zatitu od krpelja iji
je aktivni sastojak amitraz se takoer koriste, ponekad u kombinaciji sa permetrinskim
proizvodima u onim oblastima gdje ima mnogo krpelja. Pri velikom broju sluajeva erlihioze
u odreenim oblastima, neki veterinari preporuuju stavljanje pasa na male doze
tetraciklina.Ne postoji vakcina protiv erlihioze.
Krpelji kod maaka.Za razliku od pasa, make znatno slabije privlae krpelje, zbog ega
krpelje puno rijee nalazimo na makama. Kune make izloene su krpeljima samo onda ako
ih je vlasnik make "pokupio" za vrijeme nekog izleta u umi (sl. 30). Meutim kod maaka
koje se kreu izvan stana potrebno je kao i kod pasa i ljudi poduzeti odreene mjere
prevencije u onom dijelu godine kada su krpelji aktivniji (proljee i rano ljeto) i kada je vea
ansa invazija krpelja na ivotinje (Mii, 2001).Potrebno je naglasiti da nema preparata koji
prua 100% zatitu. Jako je bitno koristiti preparate u propisanim intervalima, a pored toga
redovito pregledavati ivotinju - osobito nakon boravka izvan kue. to prije krpelj bude
otkriven i uklonjen manja je ansa da prenese bolest na Vaeg ljubimca (Barker, 2004).
Panju treba obratiti na intenzivno ekanje i grickanje odreenog podruja, iritaciju
koe,bezvoljnost.
HEMOBARTELENOZA
Krpelji mogu prenijeti bakteriju Haemobartonellu felis koja takoer razara eritrocite make

68

uzrokujui anemiju i uticu. Zdrave make sa dobrim imunitetom uglavnom ne pokazuju

nikakve znakove bolesti, ali one koje boluju od neke druge bolesti ( najee maje leukemije
ili

side).postanu.slabe,.ne.jedu,.sluznice.su.im.blijede,.neke.imaju.povienu.temperaturu.

Hemobaroneloza.se.lijei.antibiotikom doksiciklinom, ali za spreavanje krpeljivosti i bolesti

koje oni prenose najbitnija je preventiva. Simptomi.Organizam make unitava te
mikroorganizme koji ive na eritrocitima, pa i sami eritrociti propadaju, zato je ivotinja jako
blijeda, bezvoljna. esto maka jede pijesak da nadoknadi izgubljeno eljezo. ivotinja ima
povienu temperaturu. Do simptoma bolesti moe doi mjesecima nakon infekcije ovisno u
kojem broju su ti mikroorganizmi prisutni u krvi.
Dijagnoza.Postavlja se prema simptomima bolesti , a potvruje se ako se na krvnom razmazu
u eritrocitima nau sitni mikroorganizmi. Moe se serolokim pretragama nai protutijela.
Lijeenje. Doksiciklin se daje peroralno oko tri sedmice, uz to se moe davati kortikosteroidi
da se uspori propadanje eritrocita, uz potpornu terapiju. esto se simptomi mogu ponovo
javiti pogotovo kod maaka iji je imunoloki sustav oslabljen (ako su zaraeni virusom
leukemije-FeLV ili virusom maje side-FIV) .Da bi se sprijeila ova bolest make treba
zatititi s ampulom Frontline - djeluju na krpelje (Barker, 2004).
Zatita za pse i make. Kad je rije o prevenciji najefikasniji su proizvodi koji odbijaju
krpelje, a na tritu se nalaze u obliku ampula, ogrlica, ampona i sprejeva. ivotinje je
mogue zatititi i cjepivima protiv borelioze i babezioze, ali spomenuta vanjska zatita
najsigurniji je izbor. Razvojni krug obino je kompletiran u roku od jedne godine, ali se moe
prolongirati i na period od tri godine. Krpeljima na grmlju ne smeta hladnoa, ali su osjetljivi
na direktnu sunevu svjetlost te na velike koliine kie. Neke vrste krpelja mogu se naseliti u
zatvorenim prostorima kao to su boksovi za pse pa i va stan.

GLOBALNO ZATOPLJENJE, KLIMATSKE PROMJENE, UINAK NA

KRPELJE I KRPELJOM PRENOSIVI PATOGENI
U posljednjih nekoliko desetljea suoeni smo s progresivnim globalnim zatopljenjem
uzrokovanim prekomjernom koncentracijom staklenikih plinova u atmosferi zbog ljudske
aktivnosti. Globalno zatopljenje uzrokuje i iroki raspon posljedica na ljudsko zdravlje,
ukljuujui i promjene u irenju krpeljom prenosivih patogena. Vremenske i prostorne
promjene temperature, oborine i vlaga imaju s velikom vjerojatnou znaajan uinak na
biologiju i ekologiju krpelja-vektora, domaina na kojem se krpelji hrane te mogunost

69

transmisije uzronika bolesti (Milutinovi, 1994). Osnovni cilj ovog rada je ispitati i utvrditi
imaju li promjene temperature uinak na sezonsku i prostornu raspodjelu krpeljnog
meningoencefalitisa (KME) te klinike osobitosti bolesti. Retrospektivno su se obradili
demografske, epidemioloke i klinike pokazatelje bolesnika, koji su zbog KME lijeeni u
Djelatnosti za infektivne bolesti Ope bolnice od 1979. do 2007. godine. Bolesnici su se
ovisno o godini hospitalizacije radi mogunosti usporeivanja podataka raspodijelili u tri
skupine: prva obuhvaa bolesnike od 1979. do 1988. godine, druga od 1989. do 1998. godine
i trea od 1999. do 2007. godine. Temperatura zraka mjerena je na Meteorolokoj postaji.
Dijagnozu KME temeljimo na prisutnosti pleocitoze u lumbalnome likvoru (>5106
stanica/litru) i prisutnosti specifinih serumskih IgM, ili serokonverziji IgG protutijela, dva
temeljna kriterija za ukljuivanje u studiju. Za dokaz serumskih protutijela koristio se
enzimski imunotest (ELISA), a do njegovog uvoenja, test reakcije vezanja komplementa
(RVK). Kriterij za iskljuivanje iz studije bili su bolesnici s pridruenom svjeom infekcijom
Borrelia burgdorfer sensi lato (BBSL). Tijekom provedenog istraivanja svjeu infekciju
virusom KME dokazali smo u 654 bolesnika, u dobi od 2 do 83 godine. Prevladava muki
spol. U prvom desetljeu istraivanja oboljela su 304, u drugom 260, a u treem 90 bolesnika.
Bolest je (s izuzetkom januara) prisutna tijekom itave godine, s najveom incidencijom u
junu i julu. Prvo promatrano desetljee biljei najveu incidenciju, dok se u posljednjem vie
od tri puta smanjila. U prvom desetljeu maksimum incidencije KME je u ljetnim, a minimum
u zimskim mjesecima. Tijekom drugog desetljea uoavamo izraziti pomak maksimuma
incidencije prema proljetnim mjesecima. Jesenski mjeseci biljee blagi porast, a u zimskim se
incidencija vie nego udvostruila. Obiljeje treeg promatranog razdoblja je znaajan porast
incidencije u jesenskim i zimskim mjesecima. U analiziranom razdoblju temperatura zraka
prosjeno je rasla 0,5 C/10 godina. Poveanje temperature zraka biljeila se u svim
mjesecima, osim u septembar i oktobar. Najvee poveanje uoava se u oktobru i novembru,
iako ni u ostalim mjesecima ona nisu zanemariva. Poveanje incidencije KME u proljetnim
mjesecima i mjesecu oktobru, koja se biljei tijekom posljednja dva promatrana razdoblja,
moe se povezati s povenjem temperature u tim mjesecima. Ispitujui raspodjelu naih
bolesnika prema mjestu prebivalita uoavamo sve izrazitiji pad incidencije na ispitanom
podruju te sve uestaliji porast u nizinskim podrujima. Kliniki simptomi/znakovi bolesti su
ostali isti. Promijenili su se kliniki oblici u prvom desetljeu prevladava aseptiki
meningitis, a u posljednja dva meningoencefalitis i meningoencefalomijelitis. Rezultati
dugogodinjeg istraivanja pokazuju znaajne promjene koje su se dogodile u sezonskoj i
prostornoj raspodjeli bolesnika s KME, klinikim oblicima bolesti. Uinak uoenih promjena,

70

prvenstveno poveanje temperature zraka, naroito u jesenskom i zimskom razdoblju, bez

obzira da li su one posljedica ovjekove aktivnosti, su vaan, ali vjerojatno tek samo jedan u
nizu znanih i neznanih imbenika odgovornih za ove novonastale promjene u incidenciji
KME.
Klimatske promjena utiu na krpelje
Ubodi insekata ei su u proljee i ljeto, kad zbog klimatskih uvjeta, buenja prirode, flore i
faune insekata ima sve vie. Oni koji su prespavali zimsko razdoblje izlaze na sunce i u
prirodu, u potrazi za novim rtvama. Jedan dio ne preivi zimu, a neki su u fazi zavretka
novog razvojnog ciklusa kako bi dosegnuli sposobnost izvravanja zadanih im funkcija.
Takvo ponaanje insekata bilo je uobiajeno u normalnim klimatskim uvjetima, ali s obzirom
na prologodinje dugo vrue ljetno razdoblje, zatim vrlo toplu zimu, s malo oborina i naglim
zatopljenjem, moemo oekivati neka neuobiajena zbivanja u "svijetu insekata". Vrlo rano se
bude iz zimskog mirovanja, mnogi nisu uginuli, pa je njihov broj puno vei nego inae.
Oekivati je i da e oni koji sadre otrovne i opasne supstancije imati daleko jae djelovanje
na organizam jer nije bilo uobiajenih klimatskih i ekolokih imbenika koji bi oslabili
njihovo djelovanje.
Klimatske i ekoloke promjene pogoduju razmnoavanju novih bolesti

Klimatske promjene, kao i globalizacija i druge

industrijalizacije jedan su od uzroka

promjene pojavnosti novih infektivnih bolesti, a i jo uoljivije, pojave starih i zaboravljenih

bolesti u podrujima u kojima se ranije nisu javljale, s novim klinikim slikama, otpornou
na antimikrobnu terapiju i opasnou za ljudsko zdravlje. Klimatske promjene, porast
temperature,

promjena

koliine

oborina

uzrokovale

su

promjene

ponaanju

mikroorganizama s pojavom novih mutacija, promjena njihovih rezervoara, kao i vektora koji
prenose bolesti od ivotinja na ovjeka, najee krpelja. Mijenjaju se uobiajeni putevi
migracije ptica, koje pridonose irenju i razvoju novih bolesti. Pojavljuju se vrste krpelja na
podrujima koja nisu njihovo prirodno stanite, a sa sobom donose i bolesti nekarakteristine
za nova podruja. Turizam, nekontrolirano irenje gradova, egzotine ivotinje kao kuni
ljubimci, nekontrolirani uvoz hrane, kretanje stanovnitva dovode do mogunosti unoenja
novih patogena, kao i prelaska ivotinjskih bolesti na ljude. Dolazi do porasta broja novih,

71

zaraznih bolesti, koje predstavljaju realnu opasnost za ljudsko zdravlje, ali bilo kakve
prognoze kada e se i koja bolest prilagoditi na ovjeka, izazvati epidemiju ili pandemiju.
Bitno je sagledati sve faktore koji olakavaju prijenos infekcije sa ivotinja na ljude i na
vrijeme uoiti poveanu pojavnost odreene bolesti.
Temperatura i vlanost
Posmatramo ih zajedno jer su najvaniji dio klime jedne oblasti. Zavise od apsolutne i
relativne vrijednosti svakog faktora. Temperatura ima ograniavajue dejstvo ako su uslovi
vlanosti ekstremni (prevelika ili premala vlanost), nego ako su umjereni. Vlanost ima
kritiko dejstvo na ekstremnim temperaturama. Savremena klasifikacija klima bazira se
uglavnom na kvantitativnim mjerenjima temperature i vlanosti. Thornthwaik govori o:
pet zona vlanosti

est temperaturnih zona

1. vlane ume

1. tropske vlane ume

2. ume

2. umjerene vlane ume

3. travne obalsti

3. mikrotermalne vlane ume

4. stepe

4. tajge

5. pustinje

5.tundre
6. vjeiti led

Ekoklima i mikroklima
Klima biotopa je ekoklima i moe da se razlikuje od klime toga kraja, klima u umi - ona je
drugaija od klime oko nje, a srednja godinja temperatura u umama srednje Evrope je za 510C nia nego van ume. Ekoklima ima odreenu ulogu u stvaranju ili nastanku ivotinjskih
grupa u prirodi, npr. organizmi koji ive na travi, granama. Klima mikrostanita je
mikroklima.
Uticaj ekoklime na nastanaka krpelja
Organizam

Krpelji Acarina

Ostali organizmi

Otvorena mjesta

5,4

42,0

72

Sjenka

22,4

30,2

U porastu broj bolesti prenosivih sa ivotinja na ljude!

Znanstvenici su upozorili na porast bolesti koje se sa ivotinja ire na ljude. Najvei krivac za
ovu pojavu su klimatske promjene i zagaenje okolia. Zoonoze su bolesti koje se prenose sa
ivotinja na ovjeka. Oko 60 posto novih zaraznih bolesti su ivotinjskog podrijetla, a od svih
zaraznih bolesti koje se javljaju u ljudi ak 70 posto originalno potjee od ivotinja.
Uzronici zoonoza razvrstani su u sve vrste infektivnih uzronika: viruse, rikecije, bakterije,
gljivice, protozoe i helminte. esto se javlja Lajmska bolest koju prenose krpelji.
Tularemija je neto rjea zoonoza iji su rezervoar divlji glodavci i zeevi, a ovjek se
najee zarazi kontaktom sa zaraenom ivotinjom ili zaraenom hranom. Najee
obolijevaju lovci, mesari, krznari i laboratorijski radnici.

Suzbijanje krpelja
Borba protiv umskih krpelja temelji se na njihovim biolokim osobinama i na njihovoj
biodinamici. U slobodnoj se prirodi mogu suzbijati spaljivanjem panjaka i terena na kojima
se oni zadravaju, kultiviranjem takvih terena, koritenjem krpeljevih prirodnih neprijatelja, i
sl. Najpouzdanije je njihovo unitavanje na domaim ivotinjama. Manualno uklanjanje
krpelja djelotvoran je nain unitavanja, ali se mora provoditi svakodnevno nakon povratka
stoke sa pae i oduzima mnogo vremena. Sistematska borba provodi se masovno primjenom
razliitih akaricidnih preparata u obliku tekuina za kvaenje, prskanje ili kupanje. Intervali
primjene ovih sredstava ovisi o biolokom razvojnom stadiju krpelja. Pri izboru preparata,
treba voditi rauna o tome ima li preparat produeno djelovanje, koliko je toksian, kako se
brzo razgrauje u prirodi , koliko je toksian za ljude i koje zatitne mjere treba
poduzeti.Veterinari preporuuju ivermektin preparat, jer je njegova djelotvornost nad ostalima
velika s obzirom da se jedini primjenjuje parenteralno , pa se time izbjegava bilo kakvo
zagaivanje okolia. Suzbijanje krpelja nastambi provodi se istim preparatima, pa se tako
prskaju sve povrine u nastambi, a osobito temeljito procijepi i pukotine u kojima se skrivaju i
obitavaju najvei dio svog ivota.
PAUNJACI
SISTEMATIKA-TAKSONOMIJA

73

carstvo: Animalia
tip: Arthropoda
klasa: Arachnida
red: Araneae (Clerck, 1757)
Red paukova (Araneae) dijeli se na tri podreda:
1.Liphistiomorphes
2. Mygalomorphes
3. Araneomorphes
Lifistiomorfe obuhvataju najprimitivnije vrste koje naseljavaju razne krajeve istone Azije.
Imaju segmentisanu opistozomu, 7-8 pauinastih bradavica, krupno tijelo i dva para plua.
Podijeljene su na dvije familije:
Liphistiidae sa glavnim predstavnikom, rodom Liphistius
Heptathelidae sa rodom Heptathela.
Migalomorfe obuhvataju 12 familija koje su rasprostranjene po itavoj planeti Zemlji, dok
vie od treine vrsta ovog reda ivi u Junoj Americi. Od poznatijih ovom redu pripadaju:
o

pauk zamkar

ptiji pauk

tarantule i dr.

Araneomorfe su najbrojnije i obuhvataju preko 50 familija i neke od najpoznatijih vrsta

meu paucima: crna udovica, jedan od najotrovnijih paukova:

pauk krsta

osoliki pauk

pauk skaka

vuji pauk i dr

74

Paunjaci (Arachnida) su vrstama najbrojniji razred (oko 75.500 opisanih vrsta) potkoljena
klijetara. Najrasprostranjenije i najee vrste ove skupine pripadaju redu grinja, a unutar
njega, najbrojniji su krpelji.
Graa tijela
Osnovna razlika u grai tijela izmeu paunjaka i insekata je da se tijelo paunjaka sastoji od
dva osnovna dijela tijela dok ih insekti imaju tri, te etiri para nogu, a insekti imaju tri. Glava i
prsa paunjaka spojeni su u glavoprnjak (cephalothorax) koji se kod nekih vrsta tankom
drkom vee za drugi dio tijela, zadak (abdomen), dok taj prijelaz kod drugih vrsta nije tako
vidljivo izraen. Pored toga, paunjaci se od insekata razlikuju i time, da nijedna vrsta nema
ni ticala niti krila.
Na glavoprnjaku imaju est pari "privjesaka" (ekstremiteta) od kojih je prvi par poznat kao
klijeta (chelicerae, po emu je razred dobio pripadajue latinsko ime) a oblikom podsjea na
pincetu ili dera. Uglavnom ih ivotinje koriste za hranjenje. Drugi par ovih "privjesaka",
nazvan eljusne noice (pedipali) ima oblik nogu ili je povean, a na kraju zavrava
tipaljkama. Preostala etiri para su noge i veini vrsta slue za hodanje, no kod nekih vrsta je
prvi par nogu produen i ima preteno osjetilnu funkciju. Zadak moe biti podijeljen na vie
dijelova, no moe se initi i kao da se sastoji od samo jednog. U tom dijelu su smjeteni dini
organi gdje se plinovi izmjenjuju preko cjevastih ili lepezastih uzdunica (traheja, trachea).
Kod paukova u tom dijelu se nalaze i predive lijezde.

75

Prehrana
Iako su veina vrsta ove skupine grabeljivci, meu njima ima i strvinara i parazita. Velike
vrste se u pribavljanju hrane uglavnom oslanjaju na svoju snagu (veina pauka
vujaka, tarantule), dok pauci, tipavci i laitipavci mogu ubrizgavati otrov. Kako
nemaju dovoljno iroka usta da bi mogli uzimati vee komade hrane, veliki broj vrsta u
plijen ubrizgava ili na njega isputa probavne enzime, da bi zatim usisali tekuinu koja
tako nastaje. Neki pauci se u hvatanju plijena oslanjaju na svoj vid i vjetinu uljanja,
dok drugi od pauine grade zamke. Neke tropske vrste paukova grade mree koje su
dovoljno vrste i ljepljive, da se u njih uhvate i malene ptice. Neki drugi pauci prave
malene mree koje dre izmeu nogu i bacaju je na plijen u prolazu.
Razmnoavanje
Veina mujaka paunjaka predaje enki paketi sperme (spermatofore) pomou pedipalpa,
klijeta ili nogu. enka ispusti jaja koja se kod nekih vrsta odmah razviju, dok se kod
dijela vrsta razvijaju unutar enkinog tijela. Velik broj vrsta pokazuje roditeljsku brigu
njegujui svoja jaja.
Stanita
Ovako veliki broj vrsta naselio je gotovo sva kopnena stanita, no ipak ih ima najvie u
toplim podrujima. Oko 10% krpelja i jedna vrsta pauka (vodenpauk, Argyroneta
aquatica) ivi u kopnenim vodama.
Sitem za varenje
Poinje ustima koja su prilagoena uzimanju tene hrane pa tako varenje zapoinje van tjela.
Pauk u plijen ubrizgava otrov koji ga paralie, a zatim na njegovo tjelo izluuje sekret iz
pljuvanih lijezdi. Sekret pretvara tjelo plijena u polutenu hranu koja se, zatim, tzv.
elucem za sisanje usisava. eludac za sisanje je u stvari dio prednjeg crijeva specifine grae
prilagoen za usisavanje itke hrane. Usna duplja i drijelo obrazuju cjev za sprovoenje
tene hrane do jednjaka koji je takoe cjevast i protee se do eluca. Na gornjem djelu
drijela nalaze se dlaice koje spreavaju da vrste estice hrane dospiju u jednjak. itavo
prednje crijevo obloeno je kutikulom (to ukazuje da je porijeklom od ektoderma) koja je
posebno zadebljala u elucu. eludac je obloen snanim miiima koji proizvode pokrete
pumpe usaglaene sa slinim pokretima usne duplje i drijela usisavajui hranu. Iza eluca se

76

nastavlja srednje crijevo koje je bez kutikule jer je endodermalnog porijekla. Srednje crijevo
je jako razgranato u mnogobrojne divertikulume u kojima se obavlja glavno varenje hrane.
Zadnje crijevo, obloeno kutikulom i ektodermalnog porijekla kao i prednje, ima dobro
razvijen omota od miia. Od mjesta spajanja srednjeg i zadnjeg crijeva polazi proirenje u
vidu mjeka od koga se odvaja kratka cjev (rectum) koja vodi do analnog otvora.
Respiratorni sistem
Pauci diu pomou dve vrste organa, a rjetko koja vrsta ima samo jednu vrstu respiratornih
organa:
listolika plua su kesastog oblika i predstavljaju uvrate telesnog zida, plune kese, koji
se ka spoljanjoj sredini otvaraju pukotinastim otvorima; sa zida plune kese polazi
niz listolikih izrataja koji su ustvari jako spljoteni kesasti nabori tjelesnog zida;
primitivni pauci, kao npr. tarantule, imaju dva para ovih plua dok druge vrste
poseduju samo jedan par;
traheje su sistem razgranatih cjevica koje proimaju itavo tjelo i obloene su

kutikulom koja je spiralno zadebljala; poinju otvorima, stigmama; smatra se da su

nastale preobraajem listolikih plua.
Krvni sistem se sastoji od srca koje je smeteno u sranoj kesi (preikardijumu) u opistozomi
iznad crijeva. U srce krv dospeva iz organa za disanje, a zatim iz njega odlazi u sva tkiva i
organe Tako od njega polaze:

aorta ka napred i produava se u pedicel i prozomu do eluca za sisanje gdje se prvo

grana na dvije grane, a zatim na mnogobrojne koje snabdjevaju krvlju razne organe u
prozomi;

kaudalna arterija ka nazad i koja se takoe grana na grane za pauinaste bradavice i

druge organe;

lateralne arterije koje polaze sa bonih strana srca.

Sistem za izluivanje
Pauci imaju dvije vrste ekskretornih organa:

77

koksalne lijezde koje nisu tako dobro razvijene kao kod ostalih paukolikih ivotinja;
kod primitivnih vrsta prisutna su dva, dok ostale imaju jedan par koksalnih lijezda;

Malpigijeve cevice koje se granaju izmeu crijevnih proirenja i predstavljaju glavne

organe za izluivanje guanina u kristalnom obliku; smatra se da i neke elije crijeva imaju
tu ekskretornu funkciju.

Nervni sistem i ula

Odrasli pauci imaju nervni sistem skoncentrisan u prozomi tako to su ganglije meusobno
spojene oko jednjaka u obliku prstena tako da nema granice izmeu mozga (na lenoj strani) i
nervne mase na trbunoj (ispod jenjaka). Od mozga polaze nervi za oi i helicere, dok od
ganglije ispod jednjaka (subezofagijalna ganglija) polaze nervi za pedipalpe i ostale noge za
hodanje. Postoje i ganglije koje su u vezi sa radom sistema za varenje kao to su:
stomodealna ganglija smjetena odmah iza mozga i sa koje polaze nervi za inervaciju
drijelo
par ganglija sa kojih polaze nervi za eludac za sisanje.
Pored oiju, kao ulnih organa, pauci posjeduju i druga ula koja su jae ili slabije razvijena
zavisno od vrtste i njenog naina ivota.Organi ula dodira, u obliku dlaica koje su u vezi sa
zavrecima nerava, rasporeeni su po cijelom tijelu. O ulu ukusa i mirisa se kod paukova
jako malo zna. Posebni organi, lirifirmni organi, predstavljaju ulo sluha. Sa spoljanje strane
se raspoznaju kao pukotine u kutikuli lanaka ekstremiteta.
Polni organi
Pauci su odvojenih polova, a njihove polne lijezde sa odvodima smjetene su u opistozomi.
Muki polni sistem se sastoji od testisa koji su o obliku dvije dugake cijevi u prednjem dijelu
opistozome. Ka naprijed se ove cijevi nastavljaju u izuvijane sejmenovode (vasa diferentia)
koji se spajaju u zajedniki mjeak (seminalna vezikula), a on se otvara po sredini
opistozome. Ulogu kopulatornog organa mujaka igraju pedipalpi. Obino mujaci u fino
ispredenu mreu polau spermalnu tenost da bi je zatim specijalizovanim pedipalpima unijeli
u polni otvor enke. Prilikom parenja mujak se izlae opasnosti kada se pribliava enki
poto ga ona na mrei moe zamijeniti sa plijenom. Zato on pravi tano odreene pokrete

78

kojima enki ukazuje na svoje namjere. Nit mree na kojoj se kree on ljulja, a drugu nit na
kojoj stoji enka on trza.
enski polni sistem sastoji se od:

parnih jajnika, koji su pre polaganja jaja veoma krupni i zauzimaju vei dio
opistozome

parnih jajovoda

neparne materice (uterusa)

neparne vagine koje je obloena kutikulom

spermateka koja je kao i vagina obloena kutikulom poto i jedna i druga nastaju kao
uvrati tjelesnog zida

Biologija paukova
Prema nainu ivota, odnosno, uglavnom nainu hvatanja insekata, pauke je mogue svrstati u
dva osnovna tipa:
skitnice, koji hvataju insekte u trku ili skoku i
mreare, koji u te svrhe platu mree od pauine.
Pauinaste lijezde produkuju elastinu belanevinu, pauinu, koja je u obliku ljepljivih niti i
slui za:

pletenje mree u koju upada plijen;

izradu kokona u obliku debele ahure u kojoj se nalaze i zatiena su jaja i koju enka
uva ili nosi sa sobom;

izradu stana tako to npr. kod paukova koji ive u rupicama iskopanim u zemlji zidovi
tih rupica su obloeni pauinom ili kod onih koji ive na drveu pomou pauine
saviju listove u cjevice u kojima ive i dr.

daleka putovanja vazduhom pomou dugake niti za koju se pauk prikai i leti noen
vazdunim strujanjima

79

Pauina se izluuje u tenom obliku da bi ovrsla tek u dodiru sa vazdunom. Mree izgraene
od pauine zauzimaju prostore razliite po veliini i obliku zavisno od vrste pauka koji ih
plete. Tako pauci koji ive na drveu pletu velike mree izgraene od vlakana rasporeenih u
svim pravcima, dok kuni pauci pletu vodoravne mree od gusto isprepletanih niti. Pauina se
izliva u tenom obliku iz mnogobrojnih otvora na pauinastim lijezdama, na vazduhu
ovrsne u veliki broj niti koje se zatim pomou kalamistruma sjedinjuju u jednu deblju nit i od
nje se plete mrea.
Pauk plete mreu po tano odreenoj emi. Naime, prvo na pogodnom mjestu isplete okvir
mree koji je najee etvorougaonog ili poligonalnog, nepravilnog oblika i privrsti ga za
vrst oslonac (zid, granice i dr.). Zatim ispreda niti po dijagonalama unutar okvira a onda
radijalne niti od centra okvira ka njegovoj periferiji. Na kraju plete spiralne niti kojima
povezuje cijelu mreu i posipa ih siunim lepljivim kapljicama za koje se, kao za lijepak,
hvataju insekti. Nedaleko od postavljene mree, obino na nekom skrovitom mjestu, pauk
gradi gnijezdo koje je spojeno preko jednog signalnog vlakna sa samim centrom mree. Preko
tog vlakna, pauk koji miruje u gnijezdu je obavjeten kada se plijen uhvati u mreu. Pletenje
mree predstavlja preduslov za uspjean lov koji se sastoji u strpljivom ekanju da plijen
(najee insekti) uleti u mreu i u nju se uplete. Prije nego to pone da iz njega isisava
sokove, pauk svoj ulovljeni plijen prethodno dobro obavije pauinom.
Crna udovica
Sistematika

carstvo: ivotinje (Animalia)

tip: zglavkari (Arthropoda)

klasa: paukolike ivotinje (Arachnida)

red: pauci (Aranea)

podred: araneomorfe (Araneomorphes)

familija: teridide (Theridiidae)

Poznaje li arenog pauka, manjeg od pola obola, od ijeg ujeda ovjek moe sii s uma?

80

Na ovaj je nain grki filozof Sokrat opisao pauka Latrodectus tredecimguttatus, poznatijeg
kao crna udovica.
Crna udovica u kamenjaru

Crna udovica spada u porodicu Theridiidae. Blii srodnici iz roda Latrodectus

rasprostranjeni su na svim kontinentima. Spada meu najpoznatije i najotrovnije
paukove na svijetu.

Na podruju Europe rasprostranjena je vrsta Letrodectus tredecimguttatus Rossi.

Pronaena je i u naim krajevima na podruju Istre, Hrvatskog primorja, Dalmacije, u
Bosni i Hercegovini na podrujima Trebinja, Mostara i irokog Brijega te jadranskih
otoka. U literaturi se prvi put spominje 1774.g. u djelu Alberta Fortisa "Put po
Dalmaciji" ("VIaggio in Dalmazia"). Opisana je kao pjegavi pauk kratkih nogu, na
Korzici poznat kao malmignatto (malminjat).

1948. do 1965.g. zabiljeena je masovna pojava crnih udovica na itavom Jadranu, a

po broju ujeda, posebno velika koncentracija bila je oko Pule i Porea.

Latinski naziv crne udovice potjee od rijei lathrodektos (gr. potajni ujeda,
latinizirana verzija latrodectus) kojoj je dodan pridjev tredecimguttatus (lat. tridecim trinaest, lat. gutta - pjege) - trinaest pjega.

Crna udovica je pauk s hitinskim pokrovom ija boja varira od svijetlo bjelkaste do
barunasto crne. Na zatku mogu imati od 0 do 17 najee crvenih koje ine ovog
pauka prepoznatljivim. Meusobno se razlikuju po razliitom rasporedu i obliku
pjega, a boja im se mijenja ovisno o starosti. Dok su crne udovice mlade, pjege su
bijele, a kako rastu poinje se pojavljivati u sredini pjege naranasta mrlja. Ona se
postepeno iri i tamni. Kod enke pjega potupno pocrveni, a u mujaka ostane bijeli
obrub oko pjege. Postoji seksualni dimorfizam izmeu enke i mujaka. Mujak je
puno manji, od 3 do 5 mm, a enka naraste od 1 do 2 cm.

Glavoprnjak (cefalotoraks) pauka je ovalan i pljosnat, malo dui nego iri, dok je
abdomen puno vei i okruglast. Na glavoprnjaku se nalaze uplje helicere obrasle
dlaicama koje imaju trnasti zavretak i oi u prednjem, stranjem i lateralnom redu.
Mujaci imaju i kitnjaste palpe koje koriste pri udvaranju enki. Postoje naznake da

81

lupkanjem palpama po mrei mujak omamljuje enku i ini je manje opasnom za

vrijeme oplodnje. Imaju dvije otrovne vreice u obliku slova S, 2 mm duge i 0.5 mm
iroke. Poloene su dorzalno i privrene za hitinski oklop na glavoprnjaku. Svijetle
su, bjelkasto prozirne boje. Otrovni aparat sastoji se jo od helicera (upljih tipaljki) i
izvodnih kanala. Otrovne lijezde su izvodnim kanalima povezane s helicerama.
Stijenka lijezde ima miie, kad se oni stisnu, istiskuju otrov koji izvodnim kanalima
dolazi do helicera. Pomou njih crna udovica ubrizgava otrov u svoju rtvu, a moe i
regulirati koliinu izluenog otrova. Nakon to umrtvi rtvu otrovom, ona izluuje
slinu koja sadri enzime za razgradnju. Neki od tih enzima su tripsin (iz pankreasa),
lipaza, dijastaza, himosin i proteinaza (enzim koji razgrauje i biljne bjelanevine).

Mujak i enka su istovremeno spolno zreli. Mujak plee ljubavnu igru oko enke.
Ako ga enka prihvati dolazi do parenja, u protivnom enka pokua napasti i pojesti
mujaka. enka lee jaja u kokone (do 400 jaja u jednoj kokoni) koje stavlja na
zaklonjeno mjesto u mrei (ispod kamena, trave, zemlje itd.). Krajem svibnja mali
pauci poinju izlaziti iz kokone. U poetku ive svi u istoj mrei i hrane se uglavnom
kanibalistiki (nemoniji pauii zavravaju kao hrana jaih). U poetku im je tijelo
smee s bijelim pjegama, a kasnije poinje tamniti i pjege postaju crvenije. Kada
mladi izau iz mree, potrae novu lokaciju i ispletu vlastitu mreu. Mrea im je u
poetku tanka i slaba, a kasnije izgraena od vrstih niti pauine.

Crna udovica ima i razliite prirodne neprijatelje. Najosjetljivije su kokone koje

unitavaju insekti i muhe koji parazitiraju na njima, ose najeznice, gljivice i razliiti
insekti.

Crna udovica ima oko 0.02-0.03 mg suhog otrova. Otrov je bijela bistra tekuina koja
sadri toksalbumine i lipoproteine. Toksinost tog otrova varira prema godinjem
dobu; hladnoa smanjuje toksinost otrova jer ga pretvara u kiselinu. 15 je puta jai od
otrova egrtue, jai je i od otrova kobre, poskoka i velike veine drugih vrlo opasnih
zmija. Djeluje na sredinji nervni sustav i brzo se iri po tijelu. Za analizu se dobiva
tako da crne udovice ujedu vatu, vaenjem iz helicera ili elektrinim pranjenjem.

Mlade make, takori i mievi su najosjetljiviji na taj otrov, jako djeluje na konje i
deve, na ovjeka srednje, a na psa ne djeluje. Kod ljudi, otrov crne udovice izaziva
jaku bol u limfnim vorovima, dehidriranost, pretjerano znojenje, grenje, bol u svim

82

dijelovima tijela, javlja se porast ili pad tjelesne temperature, pad tjelesne teine,
crvenilo, osjeaj sitosti, munine, strah od smrti. Drugi dan se bol seli u noge i
bolesnik osjea da mu noge gore. Najbolje lijeenje protiv ugriza crne udovice jest
kombinirana upotreba seruma s kalcijem, 10-20 minuta nakon dobivanja seruma
osjea se olakanje, a nakon 3 sata slijedi potpuno ozdravljenje.
Narodni naziv je dobila po tome to mujaci uginu posle parenja i enka ih pojede. Mree
pletu blizu tla u liu, bunju, travi ili itu kao i na zaputenim mjestima (garaama, vozilima,
skladitima i dr.) i na njoj visi okrenuta leima nadole. Otrovne su i ujedaju samo enke
duine do 1,5 cm koje su istovremeno i krupnije od mujaka. Prepoznaju se po crnom,
loptastom trbuhu (opistozomi) sa jarko crvenim pegama. Tijelo je pokriveno kratkim ili duim
crnim dlakama. Hrani se raznim vrstama insekata od kojih neki mogu biti prenosioci razliitih
oboljenja (npr. komarci), pa time ovaj pauk sprijeava irenje tih bolesti. Ujedno odravaju i
ekoloku ravnoteu spreavajui prekomjerno umnoavanje tih insekata.
Dejstvo otrova
Ujed crne udovice moe biti smrtonosan za ovjeka, naroito za djecu, ako na vrijeme ne
primi preduzme odgovarajue lijeenje koje je najdelotvornije primanjem seruma. Iako
najefikasniji serum nosi dosta opasnosti poput serumske bolesti ili anafilaktikog oka. Otrov
pripada grupi neurotoksina. Na mjestu ujeda na koi uoavaju se tragovi uboda helicerama u
vidu dvije take crvene boje. Pored toga prisutni su i drugi propratni simptomi i znaci:

jak bol koji se postepeno iri i za dva sata zahvata itavo telo;

ujedenoga obliva hladan znoj;

disanje je nepravilno: plitko i ubrzano;

povraanje;

lice povreene osobe moe dobiti karakteristian izgled (Latrodectus facies) gra lica
sa nateenim obrvama i pojaanim luenjem suza;

akutna psihoza kod posebno osetljivih osoba

Vrste crne udovice

Vrste Sjeverne Amerike i Kanade

83

crvena udovica (Latrodectus bishopi), na Floridi

crna udovica (Latrodectus hesperus), u zapadnoj Americi i Izraelu

crna udovica (Latrodectus variolus), u Kanadi

Vrste centralne i june Amerike

Latrodectus tredecimguttatus - Paragvaj, Argentina

Latrodectus apicalis - Galapagoska ostrva

Latrodectus corallinus - Argentina

Latrodectus curacaviensis - Mali Antili, Juna Amerika

Latrodectus diaguita - Argentina

Latrodectus mirabilis - Argentina

Latrodectus quartus - Argentina

Latrodectus variegatus - ile, Argentina

Evropske, srednjoistone i vrste Sjeverne Afrike i zapadne Azije

Latrodectus dahli - Srednji Istok i centralna Azija

Latrodectus hystrix - Jemen, Socotra

Latrodectus lilianae - panija

Latrodectus pallidus - Sjeverna Afrika, Srednji Istok, Rusija,

Latrodectus revivensis - Izrael.

Latrodectus tredecimguttatus - Mediteran, centralna Azija, Kazahstan

TARANTULE
Veina tarantula nije opasna za ljude, a neke vrste se dre kao kuni ljubimci ili za hranu.
Prirodno stanite tarantula su tropska i pustinjska podruja diljem svijeta. Postoje i mnoge
druge vrste paukova koje se evolucijski veu blisko tarantulama.
Openito, tarantule su aktivne nou, ubijaju lovinu injiciranjem otrova kroz svoje iljate zube.
Gladna tarantula u zasjedi eka plijen. Ima osjetljive dlaice koje im omoguuju detektiranje
veliine i poloaja potencijalne rtve pomou vibracija koje "rtva" proizvodi kretnjama. Kao
i mnogi drugi pauci ne vide mnogo, osim svjetla, tame i kretanja, a koriste osjet dodira kao
nain percipiranja svijeta oko sebe. to se tie hranjenja tarantula dranih u zatoenitvu,
bitno je napomenuti, ako tarantula odbije ponuenu hranu, treba je izvaditi van terarija i
ponuditi joj ponovno za nekoliko dana. Ako je opet odbije, ponovno joj hranu treba ponuditi

84

za nekoliko dana. Hrana se ne bi smjela ostavljati u terariju vie od nekoliko sati, a ostatke
nepojedene hrane ukloniti kako bi se izbjeglo kvarenje hrane (nastanak plijesni i dr.
mikroorganizmi). Takoer, smatra se kako temperatura ima veliki znaaj za apetit tarantule.
Ukoliko se spusti ispod 20 C slabije jedu, a preko 25C obrnuto. Ponekad ne jedu i mjesec
dana, bez posljedica na zdravlje.
Tarantule ive u gnijezdima razliite izvedbe. Razlikuju se one vrste koje ive u jamama ili
rupama (terestrijalne), koje kopaju ili sami, ili koriste naputene jame glodavaca ili drugih
malih ivotinjica. Druge tarantule grade dom ispod kamenja ili trupaca drva. No, neki grade
svilena gnijezda na drveu (arborealne), padinama planina, zidovima zgrada. Tarantule su vrlo
spretni penjai. Kao i ostale vrste paukova, tarantule prolaze razvojne stadije presvlaenjem.
Mlade tarantule presvlae se nekoliko puta godinje, dok se potpuno razvijene jedinke
presvlae jednom godisnje, ali i rjee.
Tarantule su dugog ivotnog vijeka. Neke vrste odrasle su tek sa 2 - 5 godina, no neke vrste
potpuno su spolo zrele sa 10 godina starosti. U kasno ljeto i ranu jesen (rujan i listopad u
sjevernijim krajevima), mujaci naputaju svoja skrovita u potrazi enke za parenje. Kad je
pronae, izgura je iz skrovita i daje signal za parenje vibracijama tijela i tapkanjem prednjih
nogu. Ako je enka spremna za parenje, takoer e vibrirati tijelom i tapkati nogama. Nakon
parenja, mujak se mora brzo izvui iz skrovita jer je velika vjerojatnost da e ga enka
pojesti. enka koja nije spremna za parenje, takoer ponekad pojede mujaka koji je eli
pariti. Ovo je mnogo rjee u tarantula nego u drugih vrsta paukova.
Odreene vrste tarantula pare se viekratno u periodu od nekoliko tjedana. Parenje tarantula
uvelike se razlikuje od onog u sisavaca. Prije samog parenja, osim to treba biti siguran u
vrstu i razliite spolove paukova koji e biti stavljeni zajedno za parenje, treba i dobro
nahraniti enku da mujak pri prvom kontaktu sa enkom ne postane hrana. Dakle, enku
treba hraniti dok ne pone odbijati hranu. Mujak poslije poslijednjeg presvlaenja (spolna
zrelost), radi neprozirnu mreu na ravnoj podlozi. Trljanjem trbuha po takvoj podlozi isputa
sjeme. Svojim pedipalpama ("rukama") uzima sjeme. Kod samog akta parenja, u otvore na
donjem dijelu trbuha enke, mujak pedipalpama prenaa sjeme. Tada mujak brzo naputa
mjesto parenja, kako bi izbjegao povratak apetita enke. Neki uspiju pobjei, dok neke enke
pojedu. enke polau od 50 do 2000 jaja, ovisno o vrsti, u svilenkastoj opni jajeta i tako ih
uva sljedeih 6 - 7 tjedana. Terestrijalne vrste slau kokon u obliku kugle, dok arborealne
vrste kokon postavljaju na vertikalnim povrinama iznad zemlje. Ve nakon 3 tjedna u

85

kokonu, pauci nekih vrsta e se poeti razvijati i iz jajeta se razvija u nimfu prvog stupnja. U
tom stadiju se jo ne kreu niti hrane.
Kako se enke nastavljaju presvlaiti i nakon spolne zrelosti (sposobne su regenerirati
noice), tako produljuju svoj ivotni vijek. enke ive oko 30 godina, a esto dosegnu starost
i od 40 godina. Mujaci doive 10 - 12 godina, ovisno o vrsti. Tarantule obino ive
samotnjaki jer su gotovo sve kanibali, tj. napasti e i pojesti jedinku svoje vrste. No, postoje
iznimke, tarantule Avicularia avicularia mogu ivjeti u zajednici, jer su jedinke tolerantnije
prema drugim jedinkama. No, dranje tarantula u zajednici, bez obzira na vrstu nije
preporuljivo, osim kod iskusnih vlasnika.
OSE, STRLJENI I PELE I MRAVI
OSE
Za razliku od pele osa ima drugaiji alac slian ali manji nego kod strljana kojim moe
ubosti i nekoliko puta. Nastambe ose grade nadrveu, zaputenim kuama i barakama,
pijesku, na stabiljkama biljaka i rijetko ih pune medom. U takve nastambe obino nose pljen
poput gusjenica, pauka, pela i ostalih kukaca koje uspiju uhvatiti. Drutvene ose grade
gnijezda od savakanog drvea koje je nakon njihove prerade nalik na papir. Iz tog materijala
nalik na papir grade esterokutne stanice koje spajaju u sae. Ukoliko naprave vie redova
takvog saa sve zajedno omataju lisnatom ovojnicom dok samo s donje strane ostavljaju mali
otvor za ulaz. enka ose koja preivi zimu ispod kamenja, mahovine i sl. u proljee osniva
osinjak. Njezini potomci kasnije grade i proiruju osinjak u kom hrane liinke.
Tokom ljeta javljaju se i neto vee radilice koje nose neoploena jajaca iz kojih se kasnije
raaju mujaci. Larve ose hrane se savakanim insektima. Ose se hrane slatkim tvarima pa i
medom kojeg nerijetko kradu iz slabijih pelinjih zajednica u koje uspiju ui. U junijim
toplijim krajevima ose ive u zajednicama koje se zimi ne raspadaju, ve imaju trajne
nastambe - osinjake. Ose koje ive u tim krajevima roje se (dijele) poput nae pele medarice.
Neke vrste osa:

Polistes gallicus - galska osa

Dolichovespula silvestris - umska osa

86

Paravespula vulgaris - obina osa

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Arthropoda
Razred: Insecta
Red: Hymenoptera
Podred: Apocrita
Porodica: Vespidae
Rod: Vespula
Vrsta: V. vulgaris
Ose se unitavaju insekticidom u spreju, ruenjem osinjaka - najbolje zimi, posipavanje ulaza
u osinjak insekticidom u prahu, zalijevanjem kipuom vodom, polijevanje petroleumom i
paljenje - ovisno o mogunostima lokacije, paljenjem sumpornih traka. Sve mjere najbolje je i
najsigurnije provoditi preventivno tijekom zimskih mjeseci. Unitavanjem osinje matice zimi
ili na proljee unitili ste i njezine potomke koji se ire okolinom zbog velike prilagodljivosti i
otpornosti vrlo brzo.
Preventivno unitavanje osa u blizini pelinjaka odnosi se na spaljivanje moguih gnjezda u
samom pelinjaku ili preventivnim mamcima. U plastinu jedno ili dvolitrenu bocu ulijemo
mjeavinu jabunog soka, octa ili pive. Pele nee zbog odbojnog mirisa ulaziti u bocu, dok
e ose namamljene lakom hranom ui u bocu iz koje ne mogu izai i utopiti se.
Ljeti: Plastinu bocu soka ili neeg slinog (bolje su prozirne) na polovini ili 1/3 od vrha
boce otrim noem, skalpelom, prereemo. Gornji dio boce grlom prema dolje nastavimo na
otvor donjeg dijela boce tako da s gornje strane dobijemo ulaz u obliku ljevka. U bocu
ulijemo mjeavinu pive, soka ili sirupa i octa. Ovakva smjesa privlait e ose i strljene dok
e pelama miris biti odbojan i nee ulaziti u klopku. Bocu stavimo udaljenost do max.
desetak metara od pelinjaka ili samog osinjeg/strljenovog gnijezda. Smjesu nije potrebno
mijenjati sve dok se ne napuni toliko da bi strljeni ili ose mogli izlaziti.
Zimi: Iako ose i strljeni nisu aktivni takoer moramo biti na oprezu ovisno o samom mjestu
gnijezda. Unitavanje strljenjaka i osinjaka u zimskim mjesecima osobito je efikasno.

87

Pripremljenim prahom ili nekim insekticidom obilno tretirati gnijezdo. Prema priloenim
uputama proizvoaa priekati i odsraniti gnjezdo.
Otvorenim plamenom unitavamo uglavnom lako dostupna gnijezda iskljuivo na mjestima
nad kojima u sluaju irenja plamena imamo potpuni kontrolu uz obavezan pribor za
gaenje.Nakon ili prije odstranjivanja gnjezda provjeriti okolna mjesta i uvjeriti se da li nema
slinih u blizini.
Ovakvu jednostavnu klopku za ose, strljene, muhe i sl. moete izraditi vrlo lako i sami ili
kupiti neku slinu u trgovini. Jednostavno je postavite na odabrano mjesto po mogunosti
koliko toliko natkriveno da se ne napuni vodom u sluaju kie. Ne trebate postavljati tik do
osinjaka ve na mjestima za koje smatrate da ih ili ima previe ili vas jednostavno ugroavaju.
Druga mogunost je buenje rupa na stranicama pvc flae. Efekat i sadraj punjenja flae
mamcem je isti kao u gornjem sluaju.
Efikasna klopka za ose, strljene i druge nepoeljne insekte moe se izraditi pomou flae
(najbolje etvrtaste) i okrugle pvc ili metalne cjevice. Cijevicu oko sredine probuimo na 56 mjesta. Flai koju smo odabrali napravimo dvije rupe promjera cijevice. Cijevicu
umetnemo u flau na nain da sa svake strane viri 0,5-1cm.
13.2.STRLJENI
Strljeni (Vespa) su najvee eusocijalne ose, doseui duljinu od 45 milimetara. Pravi
strljeni sainjavaju rod Vespa iz porodice osa, te se razlikuju od ostalih osa irinom svoga
tjemena (dio insekatske glave iza oiju), koje je proporcionalno vee kod ovog roda; i
prednjim krunim gasterom (dio abdomena iza osinog struka).
Rasprostranjenost
Razne vrste strljena nastanjuju Europu, Aziju, Afriku i Ameriku. Prilagodili su se kako
vlano toploj, tako i suhoj pustinjskoj klimi, no u svakom sluaju trebaju dovoljno topline da
bi mogli letjeti i preivjeti. Zbog toga ih nema u podrujima s trajno hladnom klimom.
Hranjenje

88

Strljeni love insekte, pa tako i pele, najee pred samim ulazom u konicu. Osim pred
konicom, love pele i za vrijeme odlaska ili dolaska na pau. Uhvaenu pelu odnose na
oblinje drvo gdje joj iz mednog mjehura isiu nektar, a prsne miie savau, pomijeaju sa
slinom te ih tako pretvore u sluzavu kau kojom hrane svoj pomladak. Navodi se da jedno
prosjeno veliko drutvo od oko 300 do 400 ivotinja tokom ljeta ulovi oko pola kilograma
plijena dnevno. Na taj nain, oni uz imie (jer love i nou) znaajno doprinose prirodnom
unitavanju kukaca - tetnika i tako doprinose odravanju i prirodne ravnotee.
Strljeni love i nou, za punog mjeseca, ako su noi vedre. Radijus lova im je oko 1500m od
gnijezda. Postoji zabluda u pelarskoj literaturi da se odrasli strljeni hrane mesom kukaca,
naroito pela. To nije tako, zato jer odrasla jedinka strljena nije u stanju probaviti krute
proteine.Odrasle jedinke hrane se sokovima drveta i sokovima koje isisaju iz raspucanog
voa, te drugim slatkim tvarima koje nau u prirodi.Svoje liinke hrane proteinima, najee
dijelovima kukaca.

Razmnoavanje
Strljenjake grade na zatienim mjestima, pod strehom, u upama ili pod krovovima, u
upljim stablima, od nekoliko katova saa, stanicama okrenutim prema dolje. Sve to omotaju
s vie listova poput papira tankim, savakanim drvetom. Svake godine u proljee, oploena
enka koja je prezimila u sklonitu, gradi novo gnijezdo i nikada ne useljava u staro,
prologodinje.
Opasnost od uboda
Strljen, ovdje prije svega Vespa crabo, se moe vrlo dobro braniti, prije svega ako brani
leglo. No, opasnost od strljena za ovjeka i njegove ivotinje u pravilu se preuveliava, ona
je bitno manja nego to se uobiajeno misli (poslovica: "sedam uboda ubija konja, tri ovjeka"
je sasvim pogrena).
Otrov strljena moe se usporediti s onim drugih osa, no po sastavu nije jednak, ak je manje
toksian. No, sam ubod strljena doivljava se bolnije nego ubod manje ose. Razlog tome je
to je u otrovu strljena vei udio neurotransmitera acetilholina, supstance koja izaziva osjeaj
peenja. Pored toga, strljenov alac je deblji i dui, pa prodire u dublje, osjetljivije slojeve

89

koe, to rezultira osjeajem veeg bola. Openito, ubod strljena nije smrtonosan; moguom
iznimkom moraju se smatrati alergiari, kao uostalom i kod uboda ili ugriza svih drugih
kukaca. Kod uboda u podruju usta i grla treba se svakako obratiti lijeniku zbog opasnosti od
naticanja. Da bi ivot bio ugroen, bilo bi potrebno vie od 500 intenzivnih strljenovih
uboda. Kako meutim ubada samo oko 10% strljenova jednog gnijezda, ovaj broj se nikad ne
dosie.Ubodi strljenova se gotovo uvijek uz paljivo ophoenje mogu izbjei. Pored toga,
strljenovi su u pravilu manje nervozni i skloni ubadanju nego manje ose istog podruja.
Zatita strljena
Strljeni, ovdje posebno Vespa crabo, su u Europi vrlo ugroeni. Tako su ih neke europske
drave uvrstile u crvenu listu ugroenih vrsta. U Njemakoj su od 1. Januara 1987. zakonom
stavljeni pod posebnu zatitu, tako da je za unitenje strljenovih gnijezda zaprijeeno
visokom kaznom. Za svako preseljenje ili ak unitenje legla neophodna je dozvola uprave za
zatitu okolia, a u tu svrhu se uvijek trai i miljenje eksperta.
Mravi
Mravi (lat. Formicidae) su porodica kukaca koja ivi u velikim zadrunim zajednicama.
Pripadaju redu opnokrilaca, dio su nadporodice alara (Aculeatoidea) iz podreda
utegnutozaanih (Apocrita). Uz krilate mujake i enke ima mnogo vie jedinki koje su
beskrilne, spolno zakrljale enke. Svi imaju otrovnu lijezdu koja uglavnom izluuje mravlju
kiselinu. Kiselinu isputaju s pomou alca, a ako ga nemaju, naine najprije eljustima ranu,
pa je popricaju tom izluinom. Po veliini glave te prema poslovima meu njima se esto
razlikuju "radnici" i "vojnici".
Sistematika
U porodicu mrava se ubraja 16 podporodica s 296 poznatih rodova, u koje spada ukupno 12
445 do sada opisanih vrsta mrava. Kako sigurno postoji jo puno vrsta koje nisu poznate,
entomolozi procjenjuju ukupan broj vrsta na oko 15 000.Najpoznatije su vrste: umski mrav
(Formica rufa), veliki mravalj (Camponotus herculeanus), drvotoni mrav (Lasius
fuliginosus), livadni mrav (Lasius flavus), crveni amazonac (Polyergus rufescens).

90

Evolucija

Do sada najstariji nalaz mrava je naen uhvaen i sauvan u jantaru to dokazuje, da

su u vrijeme prije oko 92 milijuna godina oni ve nastanjivali zemlju. Kako ti
fosilni nalazi ve dokazuju postojanje vie razliitih rodova, to znai da je u to
vrijeme ve ova porodica prola kroz odreeno razdoblje evolucije. Stoga se
pretpostavlja da su se prvi mravi pojavili u razdoblju krede prije oko 130
milijuna godina.
Opis mravinjaka
Kolonija mrava (koja moe brojiti oko 20 milijuna mrava) moe imati jednu (monogine) ili
nekoliko (poligine) matica. Svi mravi iz jednog mravinjaka tvore tijesno povezanu zajednicu,
meusobno se raspoznaju po mirisu. Prema mravima iz drugih mravinjaka veina se mravljih
vrsta odnosi neprijateljski.
Ljeti se pojave krilate spolne ivotinje koje izlijeu iz mravinjaka u rojevima i u letu se pare.
Nakon toga mujaci uginu, a enkama otpadnu krila te ih radnici odnesu natrag u mravinjake
da nose jajaca ili one osnuju s dijelom "radnika" nove mravinjake. enke za vrijeme parenja
pohrane sjemene stanice mujaka u posebnom dijelu svojega spolnog sustava i one dostaju za
oploivanje jajaaca tijekom cijelog njihova ivota. enke mravi doive i 15 godina.
"Radnici" briljivo njeguju liinke.
Mravi komuniciraju dodirom ticala, a svoj mravinjak mogu pronai pomou mirisa. U
mravinjacima mravi odravaju najveu istou. Ne spremaju hranu za zimu, ve se zavuku u
dublje dijelove, gdje svi zajedno ukoeni prezime.
Rasprostranjenost i raznolikost
Mravi se mogu nai na svim kontinentima osim Antarktika. U Srednjoj Europi ivi 161 vrsta
mrava razvrstanih u 28 rodova, dok najvei dio vrsta mrava ivi u tropskim i suptropskim
podrujima.

91

Prirodni neprijatelji mrava

Mravima se u Evropi hrane ptice (posebno veliki djetli, zelena una, crna una), guteri,
manje zmije, vodozemci, kukci (npr. mravlji lav), paunjaci, pa i divlje svinje, a mravojedima
(koji ive u Srednjoj i Junoj Americi) su uz termite mravi glavna hrana.
UI
UI GLAVE
ta su ui?
Ui glave (Pediculus humanus capitis) su maleni insekti, paraziti sivkasto-bijele boje, dugi od
2 do 4 mm. ive iskljuivo na vlasitu, u kosi ovjeka, a van njega ne mogu preivjeti dulje
od 48 sati. Ne pojavljuju se niti na jednom drugom dijelu tijela niti na ivotinjama. Ne
ukopavaju se u kou ve se dre za vlasi i po njima se kreu. ive ui se hrane krvlju siui
kou glave domaina nekoliko puta dnevno na kojoj onda ostaju mala ispupenja crvenkaste
boje.Prilikom hranjenja isputaju tekuinu kojom izazivaju intenzivnim i neugodan svbe
glave te se ovjek grebe zbog ega po koi glave mogu nastati ogrebotine koje se mogu
inficirati. U bez krvi kojom se hrani moe preivjeti najvie 2 dana. ive prosjeno oko 2
mjeseca.
Kako se prenose i gdje se nalaze?
Ui se najee prenose izravnim dodirom glave o glavu. Najvie ih ima tamo gdje je kosa
najgua i gdje je najtoplije, dakle uz vrat, iza uha. Na tim mjestima nalazimo i najvie
njihovih jajaca-gnjida. Ui nemaju krila i ne mogu letjeti niti skau kako se esto misli, ali se
mogu prenijeti na drugu glavu. Mogu se prenijeti i preko kapa i svih pokrivala za glavu,
eljeva, preko jastuka, runika, ovratnika na odjei (treba odvajati odjeu na vjealicama),
preko odjee koja se navlai preko glave. Nije mogue prenoenje putem vode u bazenu niti
je mogua zaraza preko i sa kunih ljubimaca. Ui se pojavljuju i u bogatim i u siromanim
sredinama skoro po cijelom svijetu. esto se nau kod kolske i vrtike populacije, mogu se
"pokupiti" u igraonicama, priredbama, tramvaju, kolektivima. kole nisu jedini izvor ui jer
su djeca meusobno u kontaktu i izvan kole to potvruje injenica da se problem javlja sve
ee sredinom ljeta

92

Posljedice zaraze
Ui ne predstavljaju opasnost za zdravlje jer ne prenose druge bolest ve kvare ope
raspoloenje, stvaraju nemir, gubitak sna, remete koncentraciju te izazivaju neugodan osjeaj
obiljeenosti koji je esto neopravdano vezan uz socijalan stutus. Ui napadaju djecu i odrasle
unato temeljitom odravanju istoe i tjelesne higijene i nisu, kako se u drutvu ponekad
smatra, iskljuivo problem obitelji nieg standarda koji ive u loijim uvjetima.
Kroz povijest
Tijekom povijesti oduvijek su bile vezane uz ovjeka, ponekad i u epidemijskom obliku.
Mumificirane ui su pronaene na staro Egipatskom elju. Ui ima i danas posvuda u svijetu
jer su postale otporne na stara, tradicinalna sredstva kojima su se prije unitavale kao i na
agresivna kemijska sredstva koja se i danas koriste.
Reproduktivni ciklus
Mnoe se preko jajaaca zvanih gnjide. Gnjide su sitna, svjetla, najee bijela, sjajna,
duguljasta, jajaca veliine oko 1 mm vrsto prilijepljena uz kosu. Odrasla enka u toku svog
ivota snese oko 200-300 jajaaca (gnjida) koje odlae uz sam korijen kose najee uz vrat i
iza uiju gdje ih fiksira vrlo ljepljivom supstancom za dlaku. Mogue ih je zamijeniti s peruti
koja se za razliku od gnjida lako skida s kose. Jednostavnije se mogu otkriti pri jakom svjetlu,
a pomae i povealo. Za oko sedmicu dana iz gnjide se izlee u. Takva mlada u jo nije
spolno zrela, a zove se larva ili nimfa. Treba joj oko 1- 2 sedmice da postaje spolno zrela, pari
se s mujakom te potom poinje nesti nove gnjide. Gnjide u sluaju nepovoljnih uvjeta mogu
ostati u stanju mirovanja i vie od mjesec dana.

Kako ih pronai i prepoznati?

Paljivim pregledom vlasita mogu se otkriti ive pokretne ui ili to je daleko ee, samo
gnjide. Odrasla enka velika je 3-4 mm i neto je vea od mujaka. Sive je ili svjetlo smee
boje. Ui imaju tri para nogu koje zavravaju "kandicama" kojima se dre za vlas (dlaku), a
usta su prilagoena usisavanju hrane. Ui se mogu detektirati i posebnim elektrinim eljem
Robi Comb Pro koji zvunim signalom javlja kada u kosi registrira i ubije u.

93

Prevencija
Od nedavno postoji i mogunost prevencije, tonije Lice Guard repelent sprej koji titi,
odnosno odbija ui od dolaska u kosu, djeluje 24 sata, pa ga je uputno koristiti prije odlaska
djece u drutvo druge djece ako je sezona uljivosti. Moe se kupiti u ljekarnama i preko
interneta, nije toksian i ima ugodan miris divljeg cvijea.
to kada ih se primjeti u kosi?
Uljivost se potvruje pregledom kose, u potrazi za uima ili gnjidama koje su vidljive. Ako
roditelji primjete ui ili gnjide, djecu ne trebaju slati u kolu prije nego ih uklone na
odgovarajui nain. Nuno je odmah obavijestiti kolektiv, kolu ili vrti jer je u od nekog
dola, ali moe i nekom drugom isto tako prijei u kosu. Poeljno je provjeriti i sve ukuane
sluaju da se ui pojave samo kod jednog. Za uklanjanje uljivosti mogu se koristit razna
sredstva i naini, preporuujemo za djecu to prirodniji i zdraviji tretman, sa to manje
agresivnih i toksinih preparata.
Kako se rijeiti ui?
Najvanije je prekinuti njihov reproduktivni niz. Neki od preparata koje moete nai na tritu
sadre toksine supstance (LiceGuard proizvodi NE SADRE) pa je potreban oprez kako
ne bi doli u kontakt sa sluznicama oka, nosa i usta djeteta, te se ne smiju koristiti esto i u
velikim koliinama, a posebno kod jako male djece jer su agresivni. Kod takvih preparata
obavezno dobro proitajte uputstva i/ili se posavjetujte sa svojim lijenikom ope prakse.
Kako bi izbjegli mogue komplikacije i neeljene posljedice ui se mogu ukloniti i mehaniki,
po djecu najsigurnijim nainom, eljanjem sa Robi Comb Pro elektrinim eljem za
ubijanje i detekciju uiju. To je vrlo elegantno rjeenje koje je predvieno za suhu kosu. Robi
Comb Pro kada s njime ieljavate kosu pomou struje koju dijete ne osjeti ubije u svaki put
kad na nju naie i pri tome vam javi prekidom zvunog tona. Tako eljem postupak moete
ponavljati svaki dan dok niste sigurni da ivih uiju nema kao i da ste ubili sve 'nove' ui koje
su se izlegle iz gnjida ili eventualno one koje je dijete u meuvremenu ponovo od nekog
dobilo. Robi Comb Pro ealj moete koristiti preventivno i prije nego dijete uope donese u
ili nakon to ih se rijeite ukoliko je sezona pojave uiju kako bi ste na vrijeme detektirali je li
dijete iz vrtia ili kole donijelo u kojoj ne treba puno da se adaptira kod svog novog
domaina. Nakon to se provede tretman treba u vruoj vodi dobro oprati svu posteljinu,

94

odjeu, kape i pliane igrake, eljeve, pangice, na kojima bi se ui mogle zadrati.

Predmete kojima ne teti zamrzavanje moete pohraniti u ledenicu na 48 sati. Kod jake i
dugotrajne zaraenosti uima preporuuje se i ianje jer je s krae kose ui i gnjide lake
ukloniti. U krajnjem sluaju se preporuuje ianje duge plave kose jer su na njoj gnjide
gotovo nevidljive. Dugu kosu svakako treba svezati u rep dok traje postupak razuivanja.
Kako se rijeiti gnjida
Bez obzira koji tretman primijenili preporuljivo je ukloniti s vlasita i sve (to je vie
mogue) gnjide jer dovoljan je par da se stvori nova generacija nametnika, a i sam proces
ubrzavate i inite sigurnijim ukoliko se paralelno rjeavate i gnjida i uiju. Iako se kod nekih
proizvoda navodi u uputstvima da unitavaju gnjide, njih je prema iskustvu ipak u pravilu
potrebno mehaniki ukloniti. Ili jednu po jednu ili, to je puno lake, sa vrlo gustim i
kvalitetnim metalnim eljem kao to je Lice Guard ealj za gnjide koji dobivate u kompletu
sa Lice Guard metalnim eljem za ieljavanje ui. Postupak ieljavanja gnjida iz kose je
efikasniji i puno laki ukoliko se pritom koristi posebni ampon koji slui upravo za otapanje i
slabljenje ljepila kojim su gnjide privrene za dlaku. Lice Guard ampon slui u tu svrhu,
raen je na prirodnoj osnovi i ne sadri toksine sastojke te se zato moe primjenivati svaki
dan i kod male djece. Lice Guard ealj za ieljavanje gnjida i uiju se zbog svoje vrlo
kvalitetne konstrukcije moe istiti iskuhavanjem to se definitivno preporua.
Okolina i drutvo
Epidemioloki podaci ne otkrivaju pravo stanje rasprostranjenosti iako se uljivost kao i svaki
parazitizam, odnosno zaraza prijavljuje epidemiolokoj slubi. Da uljivost nije u padu
dokazuju injenice o porastu prodaje proizvoda koji slue u borbi protiv uiju kao i injenica
da su u zadnjih nekoliko godina neke kole i vrtii bili primorani na odreeno vrijeme biti
zatvoreni. Prilikom pojave ui zadatak kole i vrtia je da obavijesti cijeli razred ili odgojnu
skupinu o potrebi provoenja razuivanja svih lanova te da u suradnji sa kolskim
specijalistom i epidemiologom svim roditeljima podijeli pisane naputke kako to uiniti. to se
temeljitije i prije krene u rjeavanje problema nakon to se primjeti pojava ui u zajednici, a
posebno ako se svi pojedinci u kolektivu prihvate, to e biti isti jednostavnije i bre rjeiti.
Zakljuak

95

Rijeiti se ui glave je ogroman i vrlo esto posao koji traje due vrijeme! U pravilu nema
brzog i momentalnog rjeenja. Od velike je pomoi ukoliko se cijela obitelj ukljui.
Usredotoiti se treba samo na glavu, ne na okolinu. Iskoristite vrijeme za razgovor s djetetom
i ne djelite njemu i sebi osjeaj krivnje jer dobiti ui je najnormalnija drutvena pojava
dananjice. Nije sramota imati ui, ali zadrati ih predstavlja optereenje i stvara neugodu te
ih se treba rjeiti to prije. Nikako ne skrivati problem ve nauiti/pitati kako to uiniti.
STIDNE UI (Phthirius pubis)
Stidna u manja je od ui glave, a ivi meu dlakama genitalne regije. Moe infestirati dlaice
pazuha i ostale dlake na tijelu, a kod djece moe se nai i na trepavicama i obrvama. ivi
iskljuivo na ovjeku i hrani se sisanjem krvi. Sisalo dri u koi i po nekoliko sati to izaziva
jak svrbe. Stidna u moe u rublju i posteljini preivjeti dva dana bez hranjenja na ovjeku.
Najee se prenosi spolnim kontaktom, rjee preko donjeg rublja, runika ili posteljine.
Lijeiti je potrebno sve spolne partnere. Lijei se preparatima permetrina ili amponom koji
sadri permetrin ili lindan, a prema uputama proizvoaa. Trudnicama i dojiljama ne
preporuuje se upotreba ampona koji sadri lindan. Svo donje rublje, runike i posteljinu
treba iskuhati te se suzdravati od spolnog akta 24 sata nakon lijeenja.
TJELESNA U (Pediculus humanus var. corporis)
Kao to samo ime govori, tjelesna se u najradije hrani na ovjekovu tijelu, a najradije bode
vrat, mjesta oko pleki te slabine. U tijela ivi u odjei, napose u avovima i naborima te
dolazi u kontakt s tijelom samo u vrijeme hranjeja. Tjelesna u prenosi pjegavi tifus te
povratnu i rovovsku groznicu. Podizanjem opeg higijenskog standarda u BiH uljivost tijela
je iskorijenjena. U posljednjih petnaestak godina registriran je samo jedan sluaj i to kod
osobe izbjegle iz susjedne drave poetkom ratnih zbivanja. Osobe koje su preboljele pjegavi
tifus (velik broj takvih bio je na naim prostorima u vrijeme i nakon 2. svjetskog rata) mogu
doivotno u sebi nositi uzronika ove bolesti, a blai oblik bolesti moe se pojaviti ponovno u
tijeku njihova ivota (recidiv pjegavog tifusa ili Brill-Zinserova bolest). Ako se takva osoba
nalazi u sredini u kojoj postoji uljivost, postoji mogunost da se putem tjelesnih ui koje se
na njoj hrane, uzronici pjegavog tifusa prenesu na okolinu i izazovu epidemiju. Kako meu
nama jo uvijek ima starijih osoba koje su preboljele pjegavi tifus, svaka eventualno otkrivena
uljivost tijela obvezno se prijavljuje epidemiolokoj slubi kao i svaki recidiv pjegavog tifusa
(Brill-Zinserova bolest). Postupke razuivanja tada provodi epidemioloka sluba.

96

DVOKRILCI (DIPTERA)
Komarci
Komarci (Culicidae) su porodica kukaca koja je svrstana u red dvokrilaca.Porodica ima oko
40 rodova i obuhvaa oko 31.000 vrsta. Razvili su se prije oko 170 miliona godina.
Rasprostranjenost.Komarci nastanjuju sva podruja na svijetu, osim polarnih podruja,
pustinja i podruja viih od 1500 metara N/m, ali najee u blizini vode, neovisno o njenoj
veliini i kvaliteti. No, razliite vrste ive u vrlo razliitim podrujima.Veliki su od 0,3 do 2
cm. Zbog svoje male grae u mogunosti su naseliti vrlo nepristupana stanita. Imaju usko
tijelo, grbava prsa, vitke noge. Spada u opasnije tetoine jer prenosi malariju, groznicu i
druge bolesti. enke komarca nakon oplodnje moraju sisati krv jer za izgradnju jajaaca
trebaju proteine. Inae se oba spola hrane nektarom i sokovima voa, koji ne sadre protein
Graa tijela

Glava - usni organi, osjetila, sloene oi i ticala

Prsa - noge i krila - organi za kretanje

Zadak - organi za probavu, izluivanje i razmnoavanje

Spolni ivot.im se izlegu, odrasli mujaci nakon kratkog vremena formiraju svoj novi roj.
Roj je kod komaraca skupina mujaka koji se vrtlono kreu gore dolje. U takav
novoformirani roj komaraca ulijee enka i oplouje se sa odabranim partnerom. Kod
pojedinih vrsti komaraca oplodnja se odvija u zraku, ali ipak veina vrsti za oplodnju izabere
neko mirno skrovito mjesto.
Rojenje.Rojenje je vrlo specifino ponaanje kukaca i njihov je nain opstanka i irenja vrste.
Za rojenje svakoj zajednici kukaca potrebno je uskladiti neke od uvijeta, a kod komaraca su:
stanje aktivnosti komarca, prostorni odnosi, svjetlost, vjetar, zvuk, zajednica razliitih vrsta
komaraca te temperatura i vlanost. Stanje aktivnosti je najznaajniji uvjet komaraca da
formiraju roj.
Nova vrsta. Aedes albopictus (Skuse, 1894.), odnosno azijski tigrasti komarac, vrsta je
komaraca ije se irenje u svijetu paljivo prati u otprilike posljednjih dvadesetak godina.
Azijski tigrasti komarac prisutan je i u Hrvatskoj otprilike od 2004. godine. Vrlo se naglo iri i

97

prilagoava novim prostorima, zdravstveno znaajan kao molestant - napasnik i kao

potencijalni prijenosnik razliitih arbovirusa i parazita, azijski tigrasti komarac izaziva
zabrinutost svih javno-zdravstvenih i znanstvenih ustanova.
Zimovanje.Insekti nepogrijeivo predosjeaju dolazak zimskih dana prije svega kraim
trajanjem dnevne svjetlosti, niih nonih i dnevnih temperatura i slino, ovisno o vrsti. Veina
vrsta komaraca zimu prezimljuje u stadiju jajaaca. enka zadnje generacije prije zime mora
pomno odabrati mjesto polaganja zimskih jaja koja moraju osim vremenskih neprilika biti
sauvana i od eventualnih neprijatelja.
Sistematika. Ovo je samo izbor bolje poznatih rodova i vrsta:

Malarini komarci (Anopheles)

o

Gambijski malarini komarac (Anopheles gambiae)

Stephensov malarini komarac (Anopheles stephensi)

Anopheles maculipennis

Anopheles claviger

Anopheles plumbeus

Aedes
o

Aedes vexans

Aedes sticticus (u novije vrijeme i Ochlerotatus sticticus)

Aedes aegypti (u novije vrijeme i Stegomyia aegypti)

Aedes albopictus (u novije vrijeme i Stegomyia albopicta)

Aedes mariae

Aedes pullatus

Aedes punctor

Aedes leucomelas

98

Aedes annulipes (u novije vrijeme i Ochlerotatus annulipes)

Aedes cantans (u novije vrijeme i Ochlerotatus cantans)

Aedes cinereus

Aedes rossicus

Aedes geniculatus

Culex
o

Culex pipiens

Culex quinquefasciatus

Culex modestus

Culiseta
o

Culiseta annulata

Culiseta morsitans

Haemagoggus

Mansonia
o

Mansonia richiardii

Ochlerotatus

Psorophora

Sabethes

Toxorhynchites

Verralina
o

Verralina Harbachius

Verralina Neomacleaya

99

Verralina Verralina

Wyeomyia

Zeugnomyia

Bolesti koje prenose komarci.ivotinjama i ljudima irom svjeta komarci ujedom prenose
brojne potencijalno smrtonosne bolesti, kao to su malarija, uta groznica i denga, odnosno
bolesti koje izazivaju virus Zapadnog Nila (West Nile virus), kao i nekoliko vrsti arbovirusa
koji izazivaju encefalitis (zapaljenje mozga). HIV ne prenose, jer je virus izuzetno
termolabilan i ugine na temperaturi tjela komarca, praktino im se komarac "odlepi" od tjela.

Najopasnija je svakako malarija, veoma rasprostranjeno parazitsko oboljenje koje je naroito

opasno za turiste koji stiu u tropske krajeve. Od ove bolesti u Africi svakoga dana umre vie
od 3000 ljudi, odnosno vie od milion godinje. Bolest je prisutna i u Aziji i Latinskoj
Americi, dok se na naim prostorima javlja samo sporadino, kao importovana zaraza. Djeca
do pet godina, trudne ene i starije osobe su najee na udaru.
Malariju prenosi enka jedne vrste iz roda Anophelesa, koja prilikom ugriza u tjelo rtve
ubrizga jednoelijski parazit "plazmodijum" koji nastanjuje crvena krvna zrnca, izazivajui
anemiju i oteano snabdijevanje tkiva kiseonikom. Prvi simptomi malarije su groznica,
glavobolja, povraanje, dijareja i tegobe sline gripu, a pojavljuju se od 9 do 14 dana posle
ulaska parazita u organizam. Ako se u tom periodu pacijent obrati ljekaru mogue je
adekvatnim lijekovima unititi parazita. Postoji nekoliko vrlo djelotvornih antimalarijskih
lijekova, ali uspenost lijeenja zavisi i od opteg zdravlja pacijenta i vrste "plazmodijum"
parazita koji je izazvao malariju.

Ako putujete u Afriku ili Junu Ameriku trebalo bi da se raspitate da li je neophodna vakcina
protiv ute groznice, smrtonosne virusne bolesti koju prenose komarci. U periodu inkubacije
virus se razmnoava i putem limfe prenosi do srca, jetre i bubrega, izazivajui otkazivanje
funkcije ovih organa, kada osoba dobija karakteristinu utu boju koe (zbog nagomilavanja
unih boja i drugih metabolita koji se normalno izluuju preko jetre i bubrega). Ako se ne
lei na vreme uta groznica moe da izazove komu i smrt. Lijek ne postoji, a u endemskim

100

podrujima vakcinacija je obavezna.

Denga je veoma ozbiljno, sreom rjee virusno oboljenje koje ima malu stopu smrtnosti ali
vrlo neprijatne simptome. Pored visoke temperature, postoji izuzetno jaka glavobolja, bolovi
u miiima i zglobovima, kao i karakteristian osip. U najteim sluajevima razvija se
sindrom oka, koji gotovo redovno ima smrtni ishod. Endemska podruja su u Americi, Aziji i
Africi. Komarci prenose i nekoliko arbovirusa koji izazivaju vrlo ozbiljna zapaljenja modane
kore, koja se uglavnom javljaju u Americi. Smrtnost od ovih bolesti je vrlo visoka, a najee
obolijevaju djeca. Ne postoji adekvatan lijek niti vakcina za ljude. Preivjeli imaju ozbiljna
oteenja mozga. Slinu prognozu ima i infekcija virusom West Nile.
Tigrasti komarac
Skoro je na irem podruju Beograda otkrivena za ovo geografsko podruje nova vrsta
komaraca. Radi se, najvjerovatnije, o varijanti azijskog "tigrastog" komarca (Aedes
albopictus), koji se na podruju zapadnog Balkana pojavio prole godine, a od "obinog" se
razlikuje po tome to napada i danju, ima jai ubod i ostavlja vei trag na koi, a u endemskim
podrujima prenosi izazivae denge, ute groznice, kao i arboviruse i virus Zapadnog Nila
(sreom, kod nas tih virusa nema "na slobodi", pa je i mogunost prenoenja zaraze samo
teoretska). Rje je o agresivnim insektima koji mogu da istisnu autohtone vrste komaraca,
zauzimajui njihova stanita. Veoma su izdrljivi, a legu se u ustajaloj vodi, najee u
automobilskim gumama, budui da su njihova prirodna stanita duplje drvea. Komarac je na
ovom podruju oekivan, budui da je u Italiji prisutan ve 15 godina, gde nije zabiljeen
nijedan sluaj opisanih infekcija.
MUHE
Muhe (Muscidae) su porodica srednje velikih do velikih dvokrilaca (Diptera) s usnim
organima za lizanje i sisanje, koji su kod nekih preobraeni za probadanje koe
ivotinja.Larve se hrane biljkama, trulei ili su nametnici. Neke ive u vodi.
Najpoznatije su vrste: kuna muha (Musca domestica), sobna muhica (Fannia canicularis),
pakosna pecavka (Stomoxys calcitrans). Hrane se cvjetnim sokom (cvjetarke), trulim i
svjeim organiskim tvarima (kuna muha), krvlju (pecarka, zajedavka), hvatanjem drugih
kukaca, itd. Muhe su prenosnici mnogih zaraznih bolesti: bolest spavanja, tifus, paratifus.

101

Muhe se takoer koriste u medicini i farmaciji, na primjer upljuvci muha imaju

antibakterijsko djelovanje, dok se larve muha koriste za ienje ugnjojenih rana.
Kuna muha
Obina kuna muha (Musca domestica ) Srednje je velika siva muha. Tijelo joj po duini
mjeri neto vie od 0,5 cm. Na tijelu ima etiri tamne pruge. Muha je veoma aktivan kukac i
moe letjeti i do osam kilometara u daljinu. Ima nevjerojatnu sposobnost razmnoavanja.
Strunjaci su izraunali da, kad bi preivjeli svi potomci jednog para muha, koji bi zatim imali
potomke koji bi takoer preivjeli, u jednoj bi godini imali ak milijardu potomaka.
U naim su krajevima muhe najbrojnije tijekom toplih ljetnih mjeseci, od lipnja do rujna.
Zimi se razmnoavaju samo u toplim sobama i stajama. Kune muhe i vinske muice nisu
samo neugodna pojava, ve mogu biti prijenosnici uzronika raznih bolesti. To im omoguava
veoma dobro prilagoena struktura tijela i ponaanje. Hrane se, organskim materijalom u
raspadanju u kojem ima nebrojeno puno mikroba - izmetom i ispljuvcima.Tu se bakterije i
drugi mikroorganizmi uhvate za dlaice kojima je pokriveno tijelo muhe Budui da se muhe
hrane i namirnicama koje jedu ljudi na njih prenose i navedene organizme.
Virusna bolest - trahom, koju prenosi kuna muha, najei je uzrok slijepila kod ovjeka.
Procijenjeno je da je tom boleu zaraeno oko 40 milijuna ljudi po cijelom svijetu. Muhe
prenose i uzronike tifusa, kolere, dizenterije, tuberkuloze i bedrenice. Samo je u americi i
africi

vie

desetina

ljudi

zaraeno

bolestima

koje

prenose

ba

muhe.

Muhe se brzo razvijaju. Unititi ih moemo samo ako prekinemo njihov ivotni ciklus. Zato
moramo istrijebiti odrasle muhe i liinke. Muhe se ne razmnoavaju uvijek tamo gdje smo ih
opazili, budui da su dobri letai. Zato moramo uvijek najprije potraiti mjesto
razmnoavanja te ga unititi, a moramo im oduzeti i hranu - kuni otpaci moraju biti u
zatvorenim posudama, a gnoj na imanjima mora biti na veoma suhim mjestima i prekriven
(to e za liinke biti sudbonosno). esto ne moemo uiniti nita drugo nego se braniti od
muha. Za to moemo upotrijebiti mehanika pomagala.
BUHE
Klasifikacija
Carstvo: Animalia, Koljeno: Arthropoda, Klasa: Insecta, Red: Siphonaptera

102

Buha je naziv za male insekte bez krila iz reda Siphonaptera. Buhe su vanjski paraziti koji se
hrane krvlju sisara i ptica.Najpoznatije vrste buha su:

Maija buha (Ctenocephalides felis),

Psea buha (Ctenocephalides canis),

Ljudska buha ili obina buha (Pulex irritans)

Morfologija
Buhe su mali (duge 1,5 do 3 mm), pokretni, najee tamno obojeni, beskrilni insekti koji
posjeduju cjevicu na usnom aparatu prilagoenu sisanju krvi domaina. Tijelo im je
postranice spljoteno (latero-lateralno) to omoguava lake kretanje kroz dlaku i perje
domaina. Noge su im dugake, posebno zadnji par koji je prilagoen za skakanje (vertikalno
do 18 cm, horizontalno do 33 cm, oko 200 puta vie od duine tijela, to ini buhu najboljim
skakaem u ivotinjskom svijetu (u odnosu na duinu tijela). Tijelo im je vrsto, polirano i
pokriveno brojnim dlaicama okrenutim prema nazad, to omoguava lake i bre kretanje.
Tijelo moe izdrati veliki pritisak, kao to je preivljavanje eanja. Dok se odrasle buhe
hrane samo krvlju, njihove larve se hrane organskom materijom kao to je feces odraslih
jedinki.
ivotni ciklus
Buhe se razvijaju kompletnom metamorfozom, prolazei kroz faze embriona, larve, lutke i
adulta. ivotni ciklus poinje kada enka izbaci jaja nakon hranjenja. Jaja se legu u grupicama
do 20 komada, obino na domainu, nakon ega padaju na tlo. To se deava najee na
mjestima gdje domain se odmara ili spava. Jajima je potrebno oko dva dana da se izlegu.
Larve zatim izlaze iz jaja i poinju se hraniti dostupnom organskom materijom kao to su
mrtvi insekti, feces i sl. Slijepe su i izbjegavaju svjetlost, dre se tamnijih mjesta kao to je
pijesak, razne upljine ili mjesto za spavanje domaina. Larve se razvijaju 1-2 sedmice nakon
ega stvaraju oko sebe kukuljicu i ulaze u stadij lutke. Nakon 1-2 sedmice totalno se razvijaju
i spremne su izai iz kukuljice. U sluaju da domaina nema u blizini mogu ostati u kukuljici
dok ne dobiju signal za izlazak, a to je prisustvo domaina. Signal mogu biti vibracije, zvuk,
toplina i ugljik dioksid. U fazi larve ili liinke mogu i prezimiti. Nakon izlaska iz kukuljice
odrasle buhe imaju jednu sedmicu da nau hranu, nakon ega mogu preiviti od dva mjeseca

103

pa ak i do godinu dana bez hrane.Cijeli ivotni ciklus moe trajati od dvije sedmice, pa ak i
do nekoliko mjeseci, u zavisnosti od okolnosti.
Patogeneza
Buhe napadaju razliite vrste toplokrvnih kimenjaka ukljuujui pse, make, ljude, kokoke,
zeeve, vjeverice, pacove, mieve i dr. Buhe na tijelu domaina uzrokuju svrab koji rezultira
pokuajem domaina da otkloni buhu grienjem, eanjem i sl. Takoer buhe kod nekih
domaina mogu uzrokovati i alergijske reakcije na pljuvaku buha. Najee posljedica buha
na dumainu je blaga oteklina sa ubodnom takom na sredini. U nekim sluajevima moe
doi i do opadanja dlake kao posljedica frkventnog eanja, a u ekstremnim sluajevima moe
doi i do anemije.Buhe mogu biti i prenosnici bolesti kao to je npr. kuga, endemski tifus ili
himenolepijaza.
Maija buha
Maija buha (lat. Ctenocephalides felis) je najrasprostranjenija vrsta buha u svijetu.Maija
buha je eksterni parazit domae make, ali se takoer moe nai i na psima. ivotni ciklus
moe obaviti i na drugim mesojedima, a moe se nai i na zeevima, stoci, glodarima i
ljudima ali na njima ne moe dugo opstati.
ivotni ciklus
enka maije buhe lee jaja na domaina, ali jaja nakon to se osue ispadaju iz krzna u
vanjsku sredinu, najee na mjesto gdje ivotinja spava. Iz jaja izlaze larve koje posjeduju
osobinu negativne fototaksije, to znai da se kreu suprotno od izvora svjetlosti. Larve se
hrane razliitim organskim supstancama, ali najvanije u ishrani je osuena krv koja opada sa
krzna domaina kao fekalna materija odraslih buha. Nakon tri larvalne faze, prelazi u fazu
lutke. U fazi lutke, odnosno u kukuljici ostaje sve do pojave prisustva topline, vibracija ili
poveane koncentracije ugljik dioksida od strane potencijalnog domaina. Prisustvo novog
domaina stimulie novoizlegle buhe da skoe na domaina. Mlade buhe nakon tek nekoliko
minuta poinju da se hrane krvlju.
Efekat na domaina

104

Maije buhe ne nanose neku veliku tetu odraslim domainima na kojim parazitiraju, osim u
sluaju da domain postane alergian na neke supstance u pljuvaki buhe. Ovo dovodi do
alergijskog dermatitisa. Kod mlaih jedinki sa velikim infestacijama, moe doi do
poveanog gubitka krvi to dovodi do anemije. Maije buhe takoer mogu biti vektori u
prenosu nekih bolesti, kao i u prenosu nekih parazita.
Prevencija i terapija
Kao prevencija od pojave maijih buha moe se koristiti ogrlica protiv buha, kao i redovno
eljanje. U sluaju pojave buha koriste se razliiti sprejevi ili amponi namjenjeni za tu
svrhu.

Psea buha
Psea buha (lat. Ctenocephalides canis) je vrsta buhe, eksterni parazit pasa, ali moe se nai i
na makama, pacovima, zeevima, lisicama i ljudima. Bliska je sa maijom buhom i
morfoloki je vrlo slina.Osim parazitizma na domainu, psea buha slui i kao prelazni
domain psee pantljiare Dipylidium caninum.
Ljudska buha
Ljudska buha (lat. Pulex irritans) je vrsta buhe rasporostranjene po cijelom svijetu sa
irokim spektrom domaina za parazitiranje.Iako ova buha nosi naziv "ljudska", moe se nai
i na mnogim vrstama sisara i ptica. Naena je na psima, divljim kanidima, majmunima,
oposumima, makama, divljim makama, kokoima, pacovima, svinjama, imiima i raznim
drugim vrstama. Naziv ljudska nosi jer je jedna od najeih buha koje infestiraju ovjeka.
TETOINE U SKLADITIMA
U skladitima vladaju vrlo povoljni uslovi za razvoj brojnih tetoina ivotinjskog
porijekla.To su preteno insekti, grinje, glodavci i ptice. Svi ovi tetnici nalaze u skladitima
velike koliine hrane, vrlo povoljne uslove za razvoj i razmnoavanje u odnosu na
temperaturu, a zatieni su od ekstremnih klimatskih uslova, a veim dijelom i od prirodnih

105

neprijatelja.Navedeni razlozi pogoduju da u skladitima vrlo brzo moe doi do

prenamnoavanja tetnih insekata.
Tako uz optimalne uslove jedan para branara moe za 150 dana dati milion potomaka, a par
itnih iaka vie stotina hiljada potomaka. Stoga i najmanja zaraza tetoinama moe za
relativno kratko vrijeme prerasti u masovni napad. Navedeni razlozi pogoduju da u
skladitima vrlo brzo moe doi do prenamnoavanja tetnih insekata.Tako uz optimalne
uslove jedan para branara moe za 150 dana dati milion potomaka, a par itnih iaka vie
stotina hiljada potomaka. Stoga i najmanja zaraza tetoinama moe za relativno kratko
vrijeme prerasti u masovni napad.
Grahov iak - Acanthoscelides obtectus (obsoletus) Say
Dimenzije tijela 3,5- 4,5 mm, crne su boje prekriveni dlaicama. Larva je bijela, zbijena,
povijena, bez nogu. Porijeklom iz Jun Amerike. Napada sve sorte graha, napad otpoinje u
polju i unosi se u skladite gdje se razmnoavanje nastavlja. Osim graha napada leu, bob i
graak. Grahov iak napada grah cijele godine. U toku 2 - 3 sedmice jedna enka odloi
prosjeno 50 - 70 jaja izmeu zrna graha ili na sama zrna u skladitu. Na polju odlae jaja u
poluzrele mahune graha. Broj odloenih jaja na uskladitenom grahu uvelike ovisi o
temperaturi, vlazi, ishrani larvi i drugim faktorima. Nakon izlaska iz jaja, larve imaju tri para
nogu i kreu se relativno brzo. Poto prodru u zrno, presvlae se 4 puta i gube noge. Larva
izjeda ovalnu komaricu, a pri kraju razvoja izjeda sjemenjau. Zaraza se zapaa po ovalnim ili
okruglastim mrljama na sjemenu graha. Na povoljnoj temperaturi od 27 do 28 0C razvoj traje
oko mjesec dana. U jednom zrnu moe se razviti i vei broj larvi, najvie 20 30 u sitnijem
grahu ima ih manje, u krupnijem vie. U nezagrijanim skladitima razvija 3 - 4 generacije, a u
skladitima s povoljnom temperaturom razmnoava se neprestano.
Napadnuto zrnje moe biti potpuno izjedeno. Zaraeno zrnje nije za ljudsku prehranu, a takav
se grah ne preporuuje ni kao sjemenski, iako grahov iak najee ne oteti klicu. Ako se
zaraeno zrnje koristi za sjetvu, tetnik se prenosi ti polje i na vrtove i iri se dalje. tete od
grahova ika mogu biti u pojedinim godinama vrlo velike. Smatra se da svake godine grahov
iak zarazi do 20 -50 % sjemena graha. Napadnuto zrnje moe biti potpuno izjedeno.
Zaraeno zrnje nije za ljudsku prehranu, a takav se grah ne preporuuje ni kao sjemenski, iako
grahov iak najee ne oteti klicu. Ako se zaraeno zrnje koristi za sjetvu, tetnik se
prenosi ti polje i na vrtove i iri se dalje. tete od grahova ika mogu biti u pojedinim

106

godinama vrlo velike. Smatra se da svake godine grahov iak zarazi do 20 -50 % sjemena
graha.
Istraivanja (Kralj, Maceljski) su pokazala da je zarazu manjih koliina graha grahovim
ikom najprikladnije unititi izlaganjem niskoj temperaturi. U zamrzivau pri -18 0C svi
razvojni oblici ika uginu za 3 sata. Grah podvrgnut takvom postupku treba spremiti
odvojeno od zaraenoga graha. Zaraza se moe potpuno unititi i zagrijavanjem (npr. u tavi
iznad vatre ali ne na vatri) na oko 65 0C tokom 4 sata.
Grakov iak - Bruchus pisorum L
Istraivanja (Kralj, Maceljski) su pokazala da je zarazu manjih koliina graha grahovim
ikom najprikladnije unititi izlaganjem niskoj temperaturi. U zamrzivau pri -18 0C svi
razvojni oblici ika uginu za 3 sata. Grah podvrgnut takvom postupku treba spremiti
odvojeno od zaraenoga graha. Zaraza se moe potpuno unititi i zagrijavanjem (npr. u tavi
iznad vatre ali ne na vatri) na oko 65 0C tokom 4 sata.
Grakov iak proiren je u cijeloj zemlji, a naroito je tetan u proizvodnji graka za
konzervnu industriju i sjeme. Napada graak za ljudsku i stonu hranu. Zaraeno zrno nije
pogodno za ishranu, a ni za sjetvu jer tetnik u veoj mjeri oteuje klicu zrna. Grakov iak
ima samo jednu generaciju godinje. Odrasli oblik prezimljuje u zrnima graka u smonicama
i skladitima, ali i u prirodi, pod korom drvea ili u polju na otpalom zrnju. Nakon berbe,
naime, izvjestan dio zaraenog zrnja ostaje na polju i na povrinama na kojima se graak
uzgajao i vrio. Za vrijeme prezimijenja odrasli se kornjai ne hrane. Grakov iak proiren
je u cijeloj zemlji, a naroito je tetan u proizvodnji graka za konzervnu industriju i sjeme.
Napada graak za ljudsku i stonu hranu. Zaraeno zrno nije pogodno za ishranu, a ni za
sjetvu jer tetnik u veoj mjeri oteuje klicu zrna.Grakov iak ima samo jednu generaciju
godinje. Odrasli oblik prezimljuje u zrnima graka u smonicama i skladitima, ali i u
prirodi, pod korom drvea ili u polju na otpalom zrnju. Nakon berbe, naime, izvjestan dio
zaraenog zrnja ostaje na polju i na povrinama na kojima se graak uzgajao i vrio. Za
vrijeme prezimijenja odrasli se kornjai ne hrane.
Grakov iak proiren je u cijeloj zemlji, a naroito je tetan u proizvodnji graka za
konzervnu industriju i sjeme. Napada graak za ljudsku i stonu hranu. Zaraeno zrno nije
pogodno za ishranu, a ni za sjetvu jer tetnik u veoj mjeri oteuje klicu zrna.Grakov iak

107

ima samo jednu generaciju godinje. Odrasli oblik prezimljuje u zrnima graka u smonicama
i skladitima, ali i u prirodi, pod korom drvea ili u polju na otpalom zrnju. Nakon berbe,
naime, izvjestan dio zaraenog zrnja ostaje na polju i na povrinama na kojima se graak
uzgajao i vrio. Za vrijeme prezimijenja odrasli se kornjai ne hrane.
Primijeniti se moe jedan od insekticida na osnovi fosalona, alfametrina ili deltametrina im
se na prvim mahunama primjeti napad. Zbog dugog razdoblja odlaganja jaja katkada treba
tretiranje ponoviti nakon 10 - 14 dana. Da bi se odredio rok tretiranja, treba pratiti pojavu
tetnika i cvatnju graka, i to naroito na rubnim dijelovima parcela. esto je dovoljno
tretiranje ograniiti samo na rubove veih parcela. Zaraza tim tetnikom smanjuje se i
unitavanjem biljnih ostataka na polju, izbjegavanjem sjetve graka u blizini uma, vonjaka i
drvoreda te u blizini povrina koje su godinu dana prije bile jae zaraene.
Riin iak Sitophilus oryzae

Najea je vrsta u silosima i drugim velikim skladitima. Riin iak ima vee potrebe za
toplotom, pa se bolje razvija u velikoj gomili zrnja u kojoj se zimi manje smanjuje
temperatura. Hrani se slinom hranom kao i itni iak, ali i zrnjem uljarica te veim brojem
drugih prehrambenih proizvoda. Ima na pokrilju po dvije velike etvrtaste svjetlije crvenkaste
pjege. Ispod pokrilja drugi je par opnastih krila, pa moe letjeti te na polju odloiti jaja, to se
rijetko dogaa. Inae su izgled i nain ivota slini kao kod itnog ika. Riin iak
termofilnija je vrsta te optimalna temperatura za razvoj larvi iznosi 24 - 28 0C. No znatno je
plodniji, pa jedna enka odloi 300 - 500 jaja. Larva itnog ika moe se razvijati samo u
neoteenom zrnu, a larva riina ika moe svoj razvoj zavriti i u oteenom zrnu. Stoga
riin iak ima vei potencijal razmnoavanja te u povoljnim uvjetima jo bre raste njegova
brojnost.Kod nas ima najmanje 3 4 generacije godinje. Pri temperaturi od -1 do - 4 0C
ugiba nakon osam dana, a pri temperaturi -6 do -8 0C ugiba za tri dana. Tee podnosi
gladovanje od itnog ika: kod temperature 21 0C ugiba bez hrane za 4 - 6 dana, a kod
temperature 26 0C ve za 2 - 4 dana.
Kukuruzni iak Sitophilus zeamays
Ta se vrsta sve donedavno brkala sa riinim ikom, od kojeg se prema vanjiskom izgledu
jedva moe razlikovati. Tana identifikacija mogua je samo prema grai spolnih organa.

108

Budui da se kod nas u zadnje vrijem sve vie skladiti kukuruz u zrnu i budui da je
kukuruzni iak dosta otporniji na nie temperature od riinog ika, oekujemo potpuno
poveanje brojnosti te vrste.
Openito se slabim napadom smatra kada broj iaka po 1 kg iznosi 1 - 2, srednjim 3 - 5,
jakim 6 - 10, a vrlo jakim kada ima vie od 10 iaka na kg ita.
Veliki branar Tenebrio molitor
Najvei tetni kornja u naim skladitima.Ima tijelo dugo 12-17 mm gotovo crne boje.
Larva ima valjkasto uto tijelo, dugo do 28 mm.Hrani se branom i branenim proizvodima,
no nalazi se i u itu, mlijenom prahu, mesu i drugim proivodima.ini vee tete i na
ambalai i raznim drvenim

dijelovima, koje larve mogu pregristi.Najee ima jednu

generaciju godinje, iako se razvoj kad-kad moe protegnuti i na dvije godine.

Larve se uzgajaju za hranu pticama.
Mali branar- Tribolium confusium
Pripada meu najee sekundarne tetoine itarica u nas.esti su i u skladitima sjemena
suncokreta.Tijelo im je 3 - 4 mm dugo, smee ili crvenkaste boje. Larva ima ukasto tijelo
dugo do 6 mm.Samo ako je zrno vlano, mogu oteivati i neoteeno zrno, pa su tada
primarne tetoine.Termofilni su pa ve pri 7 0C ugibaju za 25 dana, a pri - 6 0C za jedan dan.
Najradije oteuju klicu zrna, no napadaju i druge proizvode.Imaju 2 generacije godinje.
TETNI LEPTIRI
itni moljac, sitotroga Sitotroga cerealella
Ima raspon krila 15-18 mm, a ukaste je do sivkaste boje. Larva je na poetku uta, a kasnije
smea. Naraste do 7 mm. Odlae jaja na zrnje itarica ili u njegovoj blizini. Larve se ubuuju
u zrno, te se hrane njegovim sadrajem.Kada u zrnu ponestane hrane prelaze u drugo zrno.
Razvoj larve traje 30-50 dana, zatim prelaze u stadij lutke i daju novu generaciju. Larve u
zrnu itarica lako se razlikuju:

109

Larva moljca ima 3 para grudnih nogu i 5 pari slabije razvijenih nogu na zatku, dok larva
ika nema nogu. Razvoj itnog moljca prestaje na temperaturi nioj od 10 0C, ali ipak dobro
podnosi nie temperature. Ima najee 2-4 generacije godinje
Hambarski moljac Nemapogon /Tinea/ granella
Sve je ei u naim skladitima. Raspon mu je krila 10-15 mm. Krila su mu ukaste boje, sa
brojnim tamnim arama uz prednji rub. Larve su ukasto bijele, duge do 10 mm. Imaju
smeu boju.U zrnu najprije pojedu klicu. Hrane se i raznim drugim proizvodima. Hranei ga
zapredaju nitima (preom) u hrpice, a unutar njih vide se i izmetine gusjenica. Kad-kad mogu
cijele hrpe ita biti prekrivene preom. Uzrokuje lo zadah napadnute robe. Ima 2-4
generacije godinje.
Bakrenasti braneni moljac Plodia interpunctella
Tipini polifag, hrani se raznim zrnjem, stonom hranom, suhim voem i raznim drugim
proizvodima.Vrlo je est u prodavnicama prehrambenih proizvoda.
Leptir ima raspon krila 15 mm. Krila su sivkaste boje, ali karakteristino je da su na prednjem
paru krila dvije vrne treine bakrenaste boje. Larva je duga 10 - 15 mm, prljavosive boje.
Zadrava se u povrinskom itnom sloju (30-40 cm).Svu hranu zapredaju gustom preom, pa
mogu njome zapresti i cijele vree.Optimalna temperatura za razvoj je izmeu 20 - 24 0C.
Vrlo dobro podnosi niske temperature. Ima 3 generacije godinje.
Braneni moljac Pyralis farinalis
Raspon krila mu je 20- 25 mm, maslinasto smee boje, Sa tamno crvenim ili ljubiastim
arama. Larva naraste 20 mm, bijele boje s tamnom glavom i zadnjim lankom zatka.
Uz razliite esto napada si sjeno lucerke i djeteline, livadsko sijeno kao i prekrupu.
Sve proizvode koje napada, slino kao i predhodne vrste, obavija preom unutar koje se
kree, u njoj se nalazi i izmet. Ima 3 - 4 generacije godinje.
Riin moljac Corcyra cephalonica
Najnovija je vrsta tetnih leptira uskladitenih proizvoda.Napada riu, kukuruz, brano, suho
voe, okoladu i dr.
Voni moljac Cadra figuliella
Napada groice, suhe smokve i sline proizvode, a u toplim godinama moe napasti i
smokve u polju.
Krompirov moljac - Phthorimaea operculella Zell.

110

Leptiri je smeeute boje. Raspon krila je 10 - 14 mm. Gusjenica je bjeliaste boje, sa

svijetloruiastom lenom stranom. Naraste do 12 mm. tetnik ivi i razvija se u prirodi, ali i
u skladitima krumpira. Leptiri najee prezime u skladitima krumpira. Izlijeu pri 8 0C.
enke leptira odlau jaja na biljke. Gusjenice isprva miniraju lie, zatim se ubuuju u
stabljiku. Iz stabljike mogu doi i do gomolja krumpira pa tako budu donesene u skladita. Tu
se nesmetano razmnaaju, dajui vie generacija. Obino imaju 4 - 6 generacija. Osim
krumpira, napadaju rajicu, patlidan i duhan, no tete su zanemarive. Leptiri je smeeute
boje. Raspon krila je 10 - 14 mm. Gusjenica je bjeliaste boje, sa svijetloruiastom lenom
stranom. Naraste do 12 mm. tetnik ivi i razvija se u prirodi, ali i u skladitima krumpira.
Leptiri najee prezime u skladitima krumpira. Izlijeu pri 8 0C.
enke leptira odlau jaja na biljke. Gusjenice isprva miniraju lie, zatim se ubuuju u
stabljiku. Iz stabljike mogu doi i do gomolja krumpira pa tako budu donesene u skladita. Tu
se nesmetano razmnaaju, dajui vie generacija. Obino imaju 4 - 6 generacija. Osim
krumpira, napadaju rajicu, patlidan i duhan, no tete su zanemarive.
H