SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEK

Maja Prpi, apsolventica

Preddiplomski studij smjera Hortikultura

NAJVANIJI TETNICI
DEKORATIVNIH I CVJETAJUIH SOBNIH BILJAKA

Zavrni rad

Osijek, 2011.

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEK

Maja Prpi, apsolventica

Preddiplomski studij smjera Hortikultura

NAJVANIJI TETNICI
DEKORATIVNIH I CVJETAJUIH SOBNIH BILJAKA

Zavrni rad

Povjerenstvo za obranu zavrnog rada :

prof. dr. sc. Emilija Raspudi, predsjednik
doc. dr. sc. Ivana Maji, voditelj lan
prof. dr. sc. Marija Ivezi, lan

Sadraj

1. Uvod 1
2. Cilj rada ... 1
3. Lisne ui ..
3.1. Sistematika i morfologija .
3.2. tete i mjere zatite ..
3.2.1. Prirodni neprijatelji .

2
2
4
6

4. titasti moljci ..
4.1. Sistematika i morfologija .
4.2. Trialeurodes vaporariorum ..
4.2.1. tete i mjere zatite .
4.2.2. Prirodni neprijatelji .

8
8
9
10
11

5. titaste ui ...
5.1.Sistematika i morfologija ..

12
12
13

5.2. tete i mjere zatite ..

6. Tripsi ...
6.1. Sistematika i morfologija .
6.2. Frankliniella occidentalis
6.2.1. tete i mjere zatite .
6.3. Heliothrips haemorrhoidalis
6.3.1. tete i mjere zatite .
6.4. Thrips tabaci
6.4.1. tete i mjere zatite .
6.5. Echnothrip americanus
6.5.1. tete i mjere zatite .
7. Lisni mineri .
7.1. Sistematika i morfologija .
7.2. tete i mjere zatite ..

15
15
17
17
19
20
21
22
22
24
26
26
28

29
8. Crveni pauk .
29
8.1. Sistematika i mjere zatite
31
8.2. Tetranychus urticae ..
32
8.3. tete i mjere zatite ..
34
9. Zatita dekorativnih i cvjetajuih sobnih biljaka
34
9.1. Mehanike mjere kontrole tetnika ..
35
9.2. Kemijske mjere kontrole tetnika
36
9.2.1. Insekticidi
10. Zakljuak ...

39

11. Popis literature ..

40

12. Saetak ..

41

13. Summary ...

42

14. Temeljna dokumentacijska kartica

43

15. Basic documentation card .

44

1. Uvod
Dekorativno i cvjetajue sobno bilje podlono je napadu brojnih kukaca i grinja. Dok
neki od tetnika predstavljaju samo smetnju, neki mogu izazvati poprilino velika oteenja i
naruiti izgled i zdravlje biljke. tetnici su gotovo uvijek prisutni na tek kupljenim ili
dobivenim biljkama, a najvei broj sobnih biljaka takoer najee strada zbog nestrunog
dranja i premalo njege. Temeljnim i redovitim pregledom biljaka mogue je utvrditi
prisutnost nekog tetnika, te na vrijeme reagirati i odreenim biolokim, mehanikim ili
kemijskim mjerama ukloniti tetnika i time sprijeiti propadanje biljke.

2. Cilj rada
Cilj rada je prikazati biologiju, tetnost i mogunosti zatite dekorativnih i cvjetajuih
sobnih biljaka od najvanijih tetnih kukaca. Rezultati rada su dobiveni pretraivanjem
literature (knjiga, internetskih baza, znanstvenih radova i druge relevantne literature, te
pregledavanja slika na internetskim stranicama).

3. Lisne ui
3.1. Sistematika i morfologija
Koljeno :

Arthropoda lankonoci

Razred :

Insecta kukci

Red :

Hemiptera

Podred:

Homoptera jednakokrilci

Infrared :

Sternorrhyncha

Natporodica : Aphidoidea lisne ui

Lisne ui su sitni kukci, veliine svega nekoliko milimetara. Imaju dva para opnenastih krila,
jednake strukture, od kojih su gornja znatno vea od donjih. Usni ustroj prilagoen je za
bodenje i sisanje, te u biljni organ uvlae usnu bodlju, koja se nalazi u sredini rila, i njome
siu i unose biljne sokove u organizam. Na glavi imaju ticala, a na kraju abdomena nalaze se
dva nastavka koja se nazivaju sifoni i zadnji lanak abdomena zavrava kaudom.
Identifikacija pojedinih vrsta je sloen proces, te da bi se odredila vrsta potrebno je temeljito
pregledati sve morfoloke karakteristike : oblik i veliina lanaka ticala, broj, oblik i veliina
lanaka na ticalima, oblik fronta glave, duljina i oblik apikalnog lanka rostruma, broj i
raspored ila na krilima, raspored, oblik i veliina ara, pruga i slino na abdomenu, oblik i
raspored stigmi na abdomenu, oblik i veliina kaude, oblik i veliina sifona, broj i duljina seta
na nogama i kaudi itd. Vano je napomenuti da se determinacija ne smije obavljati prema boji,
jer lisne ui imaju nepostojane kutikularne boje koje u alkoholu nestaju, a takoer i neke vrste
mogu imati tri ili etiri forme razliitih boja (npr. Sitobion avenae). Osim toga, morfoloke
karakteristike se mogu mijenjati ovisno o dobu godine ili podneblju. Osim morfoloke
varijabilnosti, odlikuje ih i velika varijabilnost u biologiji i nainu ivota. Pojavljuju se u dva
oblika, beskrilne - apterae (Slika 1.) i krilate alatae (Slika 2.).

Slika 1. Beskrilna lisna u

(izvor: www.ipm.ncsu.edu)

Slika 2. Krilata lisna u

(izvor: www.ipm.ncsu.edu)
1

Prema razvojnom ciklusu mogu se podijeliti u takoer dvije grupe i to holociklike i

anholociklike vrste (Slika 3.).
Holociklike vrste karakterizira potpuni razvojni ciklus, oviparitet, uz partenogenezu i
viviparitet. U prezimljava kao zimsko jaje, sjajno crne boje, veliine 0,5-0,6 mm, na
zimskom domainu, to je najee drvenasto bilje. U proljee iz jaja izlazi u osnivaica
(fundatrix) i partenogenetski i viviparno stvara prve kolonije beskrilnih ui. Nakon nekoliko
beskrilnih generacija pojavljuje se prva krilata generacija, te se tijekom ljeta do jeseni
izmjenjuju. Krilate ui mogu ostati na jednom domainu ili se seliti na druge, ljetne domaine.
Pred jesen vraaju se seksupare (ginopare) enke na zimskog domaina te daju beskrilnu
enku koja e kopulirati. Istovremeno na zeljastom ili ljetnom domainu beskrilne seksupare
(andropare) daju krilatog mujaka, koji se sada prvi put pojavljuje, te on leti prema zimskom
domainu traei enku za kopulaciju. Nakon kopulacije enka odlae dva zimsko jaja, te se
time ciklus zatvara.

Slika 3. ivotni ciklus lisne ui

(izvor: www.metapathogen.com)
Anholociklike vrste karakterizira nepotpuni razvojni ciklus, nedostatak gamogeneze i
kopulacije. Ne stvaraju se mujaci i prezimljava odrasla enka, pa je cijeli razvoj
partenogenetski i viviparan.
Jedna vrsta moe biti i holociklika i anholociklika to najvie ovisi o klimatskim uvjetima.
Jedna od takvih najpoznatijih vrsta je Myzus persicae koja u e u zatvorenom prostoru
(staklenicima i plastenicima) ili u Dalmaciji biti anholociklika, dok e primjerice u
sjeverozapadnoj Slavoniji bit holociklika. Razlog tome je to zimsko jaje podnosi mnogo
nie zimske temperature nego imago, a to u hladnijim krajevima osigurava bolje
prezimljavanje i opstanak vrste.
2

Lisne ui posjeduju visoki biotiki potencijal, najvie zbog velikog broja generacija (10-25)
tijekom godine, kratkog razvoja jedne generacije, te partenogenetskog razmnoavanja. Ve
kratko razdoblje povoljnih ekolokih imbenika omoguuje masovno razmnoavanje i jak
napad na kulture. Razvoju posebno pogoduju temperature izmeu 20C i 25C, dok
temperature iznad 35C negativno djeluju na njihov razvoj. Razvoju takoer pogoduje i
umjerena vlanost, dok jake kie mogu ispirati ui s lia. Osim klimatskih imbenika, na
pojavu lisnih uiju utjecaj imaju i brojnost i aktivnost prirodnih neprijatelja, primjena
insekticida i drugih pesticida, korovi i biljni pokrovi, takoer pojaana gnojidba, naroito
duikom.
3.2. tete i mjere zatite
Lisne ui ubrajaju se meu najvanije tetnike, te gotovo da ne postoji biljna vrsta koju one ne
naseljuju. Napadaju veliki broj vrsta cvijea kao to su orhideje, mauhice, hibiskusi,
oleandri, pelargonije, surfinije, bakopa, te vrtno cvijee kao to su rue, ljiljani, tulipani i
drugo (Slika 4., 5., 6., 7.).

Slika 4. Lisne ui na mauhici

(izvor: www.gardenworldimages.com)

Slika 6. Lisne ui na hibiskusu

(izvor: www.natureloveyou.sg)

Slika 5. Aphis nerii - oleandrova

lisna u (pri uzgoju oleandra
u zatienom prostoru)
(izvor: insects.tamu.edu)

Slika 7. Macrosiphum rosae

- ruina lisna u
(izvor: www.qwiki.com)

tete koje nanose mogu biti izravne i neizravne. Izravne tete uzrokovane su ishranom lisnih
ui na biljkama. Velika veina sie biljne sokove na liu, no neke vrste siu sokove i na
stabljici, vlati, grani, plodu, pa ak i korijenu. Neprekidna ishrana velikog broja ui oduzima
biljci hraniva to se oituje razliitim simptomima. Neke vrste, u biljne sokove izluuju i
otrovne tvari, primjerice triptofan, to poveava njihovu tetnost. Posljedica napada su
deformacije ili kovranje lia, vlati ili stabljike, suenje na mjestu sisanja zbog
deklorofilacije, te nekroza tkiva (Slika 8. i 9.). Napad na korijenu vrlo esto uzrokuje venue i
propadanje cijele biljke.

Slika 8. Lisne ui i deformacija lista

(izvor: www.gardenworldimages.com)

Slika 9. Zaraen cvijet orhideje

(izvor: www.orchidgeeks.com)

Neizravne tete nastaju kao posljedica luenja medne rose i prenoenja virusnih bolesti.
Medna rosa sastoji se preteno od ugljikohidrata iz biljnog soka, a kapljice medne rose
prekrivaju biljne dijelove, naroito lie, inei ga ljepljivim. Te kapljice medne rose
skupljaju mravi kao hranu liinkama, stoga je prisutnost mrava na biljkama jedan od prvih
znakova da je biljka napadnuta lisnim uima (Slika 10.). Na biljne dijelove oneiene
mednom rosom naseljuje se saprofitska mikroflora, koja se naziva gljive aavice (Slika 11.).
To dovodi do potamnjenja tih dijelova i znatno slabiju asimilaciju, te lie mnogo bre stari i
skrauje se vegetacija. Napadnutom cvijeu smanjuje se estetska vrijednost, kao itrina
vrijednost.

Slika 10. Mravi i oleandrove lisne ui

(izvor: sheltontrails.blogspot.com)

Slika 11. Medna rosa i gljive aavice

(izvor: www.gardenworldimages.com)

Osim medne rose, problem su i virusne bolesti koje, kada su u biljci, vie ih nikako ne
moemo sprijeiti pa biljka esto propada. Jedini nain borbe protiv njih, je unitavanje
njihovih vektora. Lisne ui su najvaniji prenositelji virusa, te ih mogu prenositi na
perzistentan, neperzistentan i semiperzistentan nain. Faze u prenoenju virusa lisnim uima
su akvizicija, latencija, retencija i inokulacija. Akvizicija oznaava vrijeme sisanja potrebno
da u primi virus, latencija vrijeme nakon akvizicije potrebno da u postane infektivna,
retencija vrijeme tijekom kojeg u ostaje infektivna i inokulacija vrijeme sisanja potrebno da
infektivna u zarazi zdravu biljku.
Kod perzistentnog naina prenoenja virusa u najee uzima virus iz mezofila, ksilema ili
floema, te on preko usnog ustroja ulazi u organizam, tj. probavni sustav. Vrijeme akvizicije je
relativno dugo, latencija ovisno o vrsti virusa i ui traje sat do nekoliko dana, a inokulacija
traje nekoliko sati. Retencija je vrlo duga i katkad traje cijeli ivot.
Vei broj vrsta virus prenosi na neperzistentan nain pri emu u najee uzima virus iz
epiderme i on ulazi samo u njezin usni ustroj. Akvizicija je vrlo kratka, nema latencije to
znai da u odmah postaje infektivna, a inokulacija traje vrlo kratko, do minute. Retencija je
kratka i infektivnost se obino brzo gubi.
Za kontrolu pojave i ekoloko mehaniko suzbijanje lisnih ui slue ute ljepljive ploe, a u
biolokoj borbi vrlo su znaajni i prirodni neprijatelji. Za kemijsko suzbijanje preporuuju se
insekticidi na bazi prirodnog piretrina, insekticidi iz grupe neonikotinoida te organo-fosforni
insekticidi kako nesistemici tako i sistemici.
3.2.1. Prirodni neprijatelji
Najznaajniji prirodni neprijatelji, grabeljivci lisnih ui su boje ovice ili bubamare
Coccinella septempunctata (Slika 12. i 13.) i Adalia bipunctata (Slika 14. i 15.), a vane su i
predatorske vrste Stethorus punctillum, Exochomus quadripustulatus i Chilocorus
bipustulatus. Smatra se da liinka bubamare moe pojesti 20-50 lisnih uiju dnevno.

Slika 12. Liinka Coccinella septempunctata

(izvor: www.superstock.co.uk)

Slika 13. Imago Coccinella septempunctata

(izvor: bugguide.net)
5

Slika 14. Liinka Adalia bipunctata

(izvor: www.flickr.com)

Slika 15. Imago Adalia bipunctata

(izvor: www.rspb-images.com)

Vani neprijatelji su i liinke zlatooka (Chrysopidae), osolike muhe (Syrphidae), trci

(Carabidae), bogomoljke (Mantodea) i brojne vrste grabeljivih stjenica. Za bioloko
suzbijanje vana je i muica ikarica Aphidoletes aphidimyza iz porodice Cecidomyidae.
Male, svijetlo naranaste liinke muica ikarica (Slika 16.) ubrizgavaju otrov u noge lisnih
ui kako bi ih paralizirali, a tada izvlae sadraj tijela kroz rupu ugriza na toraksu.
Od parazita najznaajnije su ose najeznice iz porodice Aphidiidae, a za bioloko suzbijanje
koriste se Aphidius matricariae (Slika 17.) i Aphidius colemani (Slika 18.), a znaajna je i
vrsta Lysiphlebus testacepies koja parazitira jaja lisnih ui. U komercijalnoj primjeni u
zatienom prostoru, lisne ui mogu napasti i gljivice i to najee Verticillium lecanii (Slika
19.).

Slika 16. Liinke Aphidoletes aphidimyza

(izvor: www.flickr.com)

Slika 18. Imago Aphidius colemani

(izvor: www.viridaxis.com)

Slika 17. Imago Aphidius matricariae

(izvor: store.evergreengrowers.com)

Slika 19. Lisna u napadnuta

Verticillium lecanii
(izvor: www.flickr.com)
6

4. titasti moljci
4.1. Sistematika i morfologija
Koljeno :

Arthropoda lankonoci

Razred :

Insecta kukci

Red :

Hemiptera

Podred :

Homoptera jednakokrilci

Infrared :

Sternorrhyncha

Natporodica: Aleurodoidea
Porodica :

Aleurodidae titasti moljci

Porodica Aleurodidae obuhvaa mali broj vrsta sitnih kukaca. Po svom razvoju pripadaju
posebnoj skupini hemimetabole, tj. nepotpune preobrazbe. Iz jaja koja su obino poloena na
nalije lista, izlaze liinke koje imaju etiri stadija razvoja (Slika 20.). Samo prvi stadij
razvoja je pokretljiv, dok su ostali stadiji nepokretni, bez zaetaka krila i sa zakrljalim
nogama. etvrti stadij drugaijeg je oblika od prethodnih i ima votane bodlje, a slian je
kukuljici holometabolnih kukaca. Poetkom ovog stadija kukac se hrani na isti nain kao to
se i prethodno hranila liinka, a zatim prestaje s ishranom. Ispod kutikule odvija se sloeni
razvoj bez vidljivih zaetaka krila izvan, formira se imago.
Pri povoljnim klimatskim uvjetima, temperature od 22C do 25C i visoke relativne vlanosti
zraka, razvojni ciklus traje 21-28 dana.

Slika 20. Razvoj titastog moljca

(izvor: www.ipm.ncsu.edu)
7

Imago po vanjskoj grai prilino nalikuje na sitne moljce ili leptirie. Imaju malu glavu s dva
facetirana oka i dva jednostavna oka, dva para krila, duge, tanke i dobro razvijene noge i na
zatku lijezde za izluivanje voska. Krila su bijele boje prekrivena votanom prevlakom,
prednja su vea od zadnjih i s rudimentiranom nervaturom.
S obzirom na nain ishrane su herbivori, hrane se biljnom hranom i sokovima, a usni ustroj im
je za bodenje i sisanje.
titasti moljci poznati su kao poljoprivredni tetnici, a najvie teta ine na raznom povru,
industrijskom, te ukrasnom bilju.
Dva najpoznatija predstavnika su Trialeurodes vaporariorum cvjetni titasti moljac i
Dialeurodes citri titasti moljac agruma.
4.2. Trialeurodes vaporariorum cvjetni titasti moljac
Cvjetni titasti moljac je mali bijeli kukac zbog ega se zove jo i bijela muica. Ekonomski je
znaajan tetnik na povru i cvijeu u zatvorenom uzgoju. titasti moljac je polifagan tetnik.
Hrani se s preko 100 biljnih vrsta, kako kulturnih tako i korovnih .
titasti moljac veliine je 2 mm, a tijelo i krila su mu prekrivena votanim prahom to mu
daje bijelu boju. enke polau 100-200 jaja na nalije lista, u manjim skupinama ili
pojedinano. Jaja su vretenastog oblika, duljine 25m, svijetlo zelene boje nakon odlaganja, a
boja prelazi u tamnije nijanse do ljubiasto crne prije izlaska liinke (Slika 21.). Zadnji stadij
liinke bijele je boje, pa je poznata i kao "bijela pupa"(Slika 22.). Izlegla liinka je zelenkaste
boje, a razvija se tridesetak dana. Odrasli oblici ivahno lete, a u stanju mirovanja krila stoje
ravno (Slika 23.). Nalaze se i jaja odlau, na mladom liu, a ive 21-40 dana. Ima 10-12
generacija godinje, pa se na biljci istovremeno nalaze svi razvojni stadiji.

Slika 21. Nepokretni stadij liinke

titastog moljca
(izvor: nathistoc.bio.uci.edu)

Slika 22. ''Bijela pupa''

titastog moljca
(izvor: nathistoc.bio.uci.edu)
8

Slika 23. Imago titastog moljca

(izvor: nathistoc.bio.uci.edu)

Slika 24. Razliiti razvojni stadiji

titastog moljca na listu
(izvor: www.fildom.biz)

4.2.1. tete i mjere zatite

tete ine liinke i odrasli oblici koji siu biljne sokove iz listova to prvo uzrokuje bljedilo
listova, a postupno i odumiranje. Simptom zaraze ovim tetnikom je ''medna rosa'' koju
obilno izluuju, a na koju se nastanjuju gljive aavice. Time umanjuju asimilacijsku funkciju
lia, a plodove i cvijee oneiuju do te mjere da gube trinu vrijednost. Smanjuju prirod i
kakvou proizvoda, a na cvijeu u stambenim prostorijama ujedno smetaju ljudima.
tetnik se iri prodajom zaraenih presadnica, sa starijih zaraenih biljaka u istom prostoru,
od zaraenih korova i preko odjee i alata radnika u stakleniku.
est je tetnik na sobnom i balkonskom cvijeu kao to su fuksija, pelargonija, surfinija,
hibiskus, sobni rododendron ili azalea i dr. (Slika 25., 26., 27.).

Slika 25. teta na hibiskusu

(izvor: davesgarden.com)

Slika 26. titasti moljci na

listu hibiskusa
(izvor: davesgarden.com)

Slika 27. titasti moljci na

naliju lista
(izvor: www.todoagro.com.ar)

Uz provoenje mjera biljne higijene, na vrijeme treba poduzimati kemijske ili bioloke mjere
suzbijanja. Najee za suzbijanje bijele muice u zatienom prostoru se preporuuju
doputeni pripravci iz skupine organo-fosfata, sintetskih piretroida i neonikotinoida. Sa
suzbijanje se koriste uglavnom sistemini insekticidi doputeni za suzbijanje mnogih kukaca
koji siu i nekih koji grizu ukljuujui i mnoge vektore virusa.
Bioloke mjere podrazumijevaju koritenje razliitih prirodnih organizama. Svaki tetnik
moe biti napadnut svojim prirodnim neprijateljima (predatorima, parazitima ili sl.).

4.2.2. Prirodni neprijatelji

Zadnji stadij liinke, ''bijela pupa'' esta je meta korisne parazitske osice Encarsia formosa
(Slike 28. i 29.), koja se uzgaja u laboratorijima i koristi za bioloko suzbijanje titastih
moljaca. Parazitirane pretkukuljice ovog tetnika ili tzv. "crne pupe" su zalijepljene na
kartonie, uvaju se u posebnim spremnicima, a donoenjem u zatieni prostor (plastenik ili
staklenik) i privrivanjem za biljke zapoinje razvoj korisne osice. Osica trai liinke
titastih moljaca u koje odlae svoja jaja. Jedna enka osice odloi 60-100 jaja u tzv.
predkukuljicu titastog moljca. Temperatura zraka mora biti vea od 15C. Liinka osice
razvija se u liinki titastog moljca ili bijele muice, pa ona pocrni (Slika 31. i 32.). Uspjeh
ovog naina suzbijanja titastih moljaca ponajvie ovisi o povoljnom omjeru broja osica
prema broju tetnika u objektu, pa bioloko suzbijanje treba zapoeti u poetnim zarazama sa
titastim moljcima. Mogu se koristiti jo parazitske osice Eretmocerus mundus (Slika 30.)
i Eretmocerus eremicus.

Slika 28. i 29. Encarsia formosa

mundus
(izvor: www.bcpcertis.com ; www.buglogical.com)

Slika 30. Eretmocerus

(izvor: www.bio-nabat.com)
10

Slika 31. Parazitirane liinke

''crne pupe''
(izvor: www.forestryimages.org)

Slika 32. Parazitirane kukuljice

Encarsia formosa crne,
Eretmocerus mundus uto smee
(izvor: www.fildom.biz)

5. titaste ui
5.1. Sistematika i morfologija
Koljeno :

Arthropoda lankonoci

Razred :

Insecta kukci

Red :

Hemiptera

Podred :

Homoptera jednakokrilci

Infrared :

Sternorrynchea

Natporodica : Coccoidea
titaste ui fizioloki su tetnici od velikog znaaja za voke, vinovu lozu, ukrasno drvee i
grmlje, tj. na viegodinjim kulturama, dok se na jednogodinjim kulturama ne mogu odrati
zbog slabe mobilnosti.
titaste ui su sitni kukci, dugi 2-5 mm i odlikuju se izraenim spolnim dimorfizmom. enka
ima zdepasto tijelo, reducirane noge, krila i ticala, a usni je ustroj prilagoen sisanju. Tijelo,
na gornjoj i djelomino donjoj strani, je prekriveno votanim izluevinama ili votanim
titom, to je proizvod votanih lijezda, a pomou tog tita privruju se na listove ili koru
biljke. Mujak ima tijelo s jasnom segmentacijom, dobro razvijenim nogama i jednim parom
krila, a usni ustroj je reduciran ili uope ne postoji.
11

Razmnoavaju se spolno ili partenogenetski, te postoje viviparne i oviparne vrste. Neke vrste
odlau jaja u jajne vreice koje se dre tijela, dok druge odlau jaja ispod tita. Razvoj kukca
je parametabolan to znai da liinke iz kojih e se razviti enke imaju nepotpunu preobrazbu
i najee 3-4 razvojna stadija, dok se mujaci razvijaju iz liinki s punom preobrazbom i
prolaze najee 5 razvojnih stadija. Slabo su pokretni, pa se ire uglavnom pasivno,
prenoenjem sadnog materijala, a katkad i vjetar prenosi liinke i jaja. Veina titastih ui
ubraja se u termofilne kukce proirene u toplijim krajevima te na njih povoljno djeluje suho
vrijeme. No, za vrijeme zimskog mirovanja dobro podnose niske temperature, ali ako nakon
poetka proljetne aktivnosti nastupe mrazovi, njihova je smrtnost velika. esto se smatraju
tetnicima onih biljaka koje se nalaze u nepovoljnim uvjetima za razvoj jer takvi uvjeti
pogoduju razvoju tetnika. Za njihov razvoj vrlo su pogodni uvjeti u zatienom prostoru i
kod sobnih biljaka, a sve agrotehnike mjere koje poboljavaju razvoj ugroenih biljaka,
smanjuju posljedice napada titastih uiju.
5.2. tete i mjere zatite
Veina su polifagne vrste i hrane se na mnogim domainima. Liinke i enke ubadaju svoje
rilo do provodnih ila razliitih organa biljaka iz kojih siu biljne sokove. Prilikom hranjenja
u tkivo biljke ponekad ue slina ui koja uzrokuje deformacije biljnih organa, promjene boje,
krljanje ili ak ugibanje biljke. Izluuju slatkaste, ljepljive izluevine koje nazivamo medna
rosa. Na njih se naseljavaju gljive aavice pa zaraena biljka dobije tamniji izgled, a
smanjuje se i asimilacijska sposobnost lia.
titaste ui su izloene napadu brojnih prirodnih neprijatelja. Od predatora su najznaajnije
bubamare, zlatooke i stjenice, a od parazita ose najeznice iz porodica Chalcididae,
Pteromalidae, Braconidae i dr.
Suzbijaju se razliitim metodama, od kojih je najvaniji primjena insekticida. Naslage titastih
ui skidaju se sa grana i stabla i mehanikim ienjem ili otklanjanjem stare kore. Zimsko
prskanje za vrijeme mirovanja vegetacije je osnovna mjera sprjeavanja teta od titastih ui
na svim biljkama na kojima se ne provode druge mjere intenzivne zatite (ukrasno drvee i
grmlje, voke i dr.). U to se vrijeme, bez opasnosti za biljke, mogu koristiti radikalni
insekticidi jakog djelovanja koji unitavaju i titaste ui ispod tita, koje je inae teko unititi
sredstvima koja se koriste za vrijeme vegetacije. Koriste se mineralna i bijela ulja, te uljana
organofosforna sredstva. Osim zimi, razvojni oblici titastih ui koji nisu dovoljno zatieni
titiem mogu se suzbijati za vrijeme vegetacije brojnim organofosfornim insekticidima,
12

naroito, proienim mineralnim uljem i nekim drugim sredstvima. Osnovno pravilo je da se

primjenjuju sredstva za koje je provjereno da ne tete biljkama, tj. ona koja nisu fitotoksina.
Najznaajnije vrste titastih ui koje prave tete na dekorativnom i cvjetajuem bilju su
Pseudoccocus longispinus (Slika 33. i 34.), Quadraspidiotus perniciosus (Slika 35.) i Coccus
hesperidum (Slika 36.).

Slika 33. Pseudoccocus longispinus

(izvor: itp.lucidcentral.org)

Slika 34. Pseudoccocus longispinus,

tragovi medne rose na efleri
(izvor: www.forestryimages.org)

Slika 35. Quadraspidiotus perniciosus

(izvor: kentcoopextension.blogspot.com)

Slika 36. Coccus hesperidum

(izvor: http://bugguide.net)

13

6. Tripsi
6.1. Sistematika i morfologija
Koljeno :

Arthropoda lankonoci

Razred :

Insecta kukci

Red :

Thysanoptera - resiari

Resiari su sitni kukci izduenog tijela, veliine nekoliko milimetara. Naziv su dobili po
karakteristinim krilima, koja imaju slabu nervaturu i obrasla su resama. Neke vrste su
beskrilne, neke imaju reducirana krila, a krilate vrste imaju dva para uskih krila. Liinke su
blijedoute, naranaste do crvene boje, a imaga uglavnom ute do crne boje. Noge su im
kratke, graene za hodanje, s jednosegmetnim ili dvosegmentnim stopalom koje zavrava s
kanicom i prihvatnim mjehuriem koji omoguuju kretanje po glatkoj povrini, a u stanju
mirovanja su uvueni. Glava je izduena i najee hipognatnog poloaja to znai da je usni
ustroj, koji je graen za bodenje i sisanje, uvuen prema tijelu i smjeten s njegove donje
strane. Na glavi se nalaze sloene oi s krupnim facetama i kod nekih vrsta tri ocele, tj. male
oi koje se esto vide kao crvene, smee ili crne toke. Ticala su graena iz 6-10 segmenata.
Razmnoavanje resiara je razliito i postoje mnoge vrste koje se razmnoavaju
partenogenetski, ali i one kod kojih je razmnoavanje gamogeneza. Premda se ubrajaju u
kukce s nepotpunom preobrazbom, preobrazba resiara je specifina i to je prijelazni oblik
izmeu holometabole i hemimetabole, koji se naziva remetabola.1 Razvoj obuhvaa jaje, dva
stadija liinke, pokretnu predkukuljicu, pokretnu kukuljicu i imago (Slika 37.). Liinke prvog
i drugog stupnja sline su odraslim kukcima po opem izgledu i grai tijela. Stadij pokretne
predkukuljice karakterizira zaetak krila, a u stadiju pokretne kukuljice krila su razvijena.
Imaga se razliku s obzirom na posljednji lanak koji moe biti produen, cilindrian i bez
leglice i zaobljen sa srpolikom leglicom.

Entomologija i fitofarmacija-opi dio; dostupno na url : http://www.google.hr/url?

sa=t&source=web&cd=3&ved=0CCIQFjAC&url=http%3A%2F%2Fponude.biz%2Fskripte%2FEntomologija%2520i%2520fitofarmacija
%2520-%2520skripta%2520-%2520seminarski%2C%2520diplomski%2C%2520maturski%2520radovi%2C%2520ppt%2520i
%2520%2520skripte%2520na%2520www.ponude.biz.doc&rct=j&q=remetabolija%20resi
%C4%8Dari&ei=IQvtTdXcKY7UsgbPsa3nCg&usg=AFQjCNGi2T1xHwAWdl2pZW8EzsN9aRUe7Q

14

Slika 37. Razvoj resiara: 1-jaje, 2,3-liinka, 4-pokretna predkukuljica,

5-pokretna kukuljica, 6-imago
(izvor: www.agr.unizg.hr)

Red Thysanoptera dijeli se na dva podreda: Tubulifera i Terebrantia.

Podred Tubulifera (Slika 38.) ima samo jednu porodicu, Phlaeothripidae, koja je brojna
vrstama a karakterizira ih cilindrian posljednji lanak zatka, nedostatak leglice, ovipozicija u
supstrat, pukotine drveta, ispod lia i potpuno reducirana krilna nervatura. Krila im se u
stanju mirovanja preklapaju.
Podred Terebrantia (Slika 39.) ima sedam porodica koje karakterizira proiren posljednji
lanak zadka sa srpolikom leglicom, ovipozicija u biljno tkivo i nervatura krila koja su u
mirovanju paralelno poloena.

Slika 38. Podred Terebrantia,

Thrips australis

(izvor: www.ento.csiro.au)

Slika 39. Podred Tubulifera

Holoplothrips sp.

(izvor: www.ento.csiro.au)

15

6.2. Frankliniella occidentalis kalifornijski trips

Kalifornijski trips je mali kukac iz porodice Thripidae, podreda Terebrantia. Veliina imaga
mujaka je oko 1 mm, dok su enke neto vee do 1,4 mm. Uglavnom se razmnoavaju
partenogenezom, pa su mujaci rijetka pojava. Svaka enka sposobna je poloiti 40-100 pa
ak i vie jaja i to u biljno tkivo i esto u cvijet. Jaja su okruglasta, bijela i veliine 0,2 mm.
Izlegle liinke zapoinju se hraniti na biljci, i prolaze kroz dva razvojna stadija, a zatim
padaju s biljke i zavravaju s ostalim razvojnim stadijima. Razvojem postaju uti, do crvenih i
smeih. Prezimljavaju u obliku imaga u tlu, a u proljee izlaze iz tla i hrane se mladim liem
te polau jaja na njih (Slika 40. i 41.). Pogodna temperatura za razmnoavanje je od 25C do
30C i tada cjelokupan razvoj traje dvadesetak dana.

Slika 40. Razvojni stadiji kalifornijskog tripsa

1,2-liinka; 3-predkukuljica; 4-kukuljica; 5-imago

Slika 41. ivotni ciklus tripsa

(izvor: www.na.fs.fed.us)

(izvor: www.hydro-gardens.com)

6.2.1. tete i mjere zatite

Kalifornijski trips je izraziti polifag, hrani se s oko 500 razliitih vrsta biljaka i jedan je od
najopasnijih tetnika kultura u zatvorenom prostoru. tete nanosi na razne naine. Imaga
(Slika 42.) uzrokuju vee tete prilikom ovipozicije u biljno tkivo, a takoer su i vektori
virusa. tete nastaju i prilikom hranjenja, sisanjem biljnih sokova (Slika 43. i 44.). Na
laticama tamnijih boja nastaju bjeliaste pjege, a na laticama svijetlih boja smee pjege i na
licu listova svijetle pjege. S porastom intenziteta zaraze, pjege se poveavaju, novi cvjetovi su

16

sve sitniji, bezbojnih ili deformiranih latica, a cvatnja biva sve slabija. Privlae ih svjetlije
cvjetne boje, posebno bijela, plava i uta.
U zatvorenom prostoru zaraze su mogue ve u veljai, a na otvorenom neto kasnije.
esto napada rue, gerbere i sobno bilje kao to je pelargonija, ciklama, afrika ljubiica i dr.

Slika 42. Imago tripsa

(izvor: www.aujardin.ch)

Slika 43. tete na listu petunije

(bijele pjege uzrokovane su hranjenjem
tripsa koji nije nositelj tospovirusa,
a crne pjege posljedica su hranjenja
tripsa nositelja tospovirusa)
(izvor: www.extension.umn.edu)

Slika 44. tete od hranjenja tripsa

na rui
(izvor: www.gatescss.org)

S obzirom da ih privlai plava boja, za njihovo utvrivanje koristimo se plavim ljepljivim

ploama.
Bioloko suzbijanje moe se obaviti predatorima kao to su grabeljive stjenice roda Orius
(Slika 45.), liinke Chrysoperla carnea zlatooke (Slika 46.) i grabeljivim grinjama kao to
su Amblyseius cucumeris (Slika 47.) i Amblyseius barkeri (Slika 48.). tetnik se moe suzbiti i
bioinsekticidom koji sadri grabeljivu nematodu Steinernema feltiae. Koristiti se mogu i
biopesticidi kao to su Indeuce na bazi gljive Nomuraea rileyii i Vercitile na bazi gljive
Verticillium lecanii.

17

Slika 45. Stjenica roda Orius

(izvor: www.flickr.com)

Slika 47. Amblyseius cucumeris

(izvor: www.buglogical.com)

Slika 46. Liinke C. carnea

(izvor: www.omafra.gov.on.ca)

Slika 48. Amblyseius barkeri

(izvor: www.biotus.fi)

6.3. Heliothrips haemorrhoidalis cvjetni, vrtni resiar

Nakon kalifornijskog, cvjetni ili vrtni trips je najznaajniji resiar u zatienom podruju,
takoer iz podreda Terebrantia. Razmnoava se partenogenezom i mujaci se rijetko
primjeuju. enke leglicom polau bijela jaja pojedinano u biljno tkivo, pod epidermu,
uzdu glavne lisne ile. Liinke su u poetku bjelkaste, nakon hranjenja postanu ukaste
(Slika 49.). Razvojem postaje tamniji, pa je tako imago crne boje sa svijetlo utim nogama
(Slika 50.). Hladnije temperature mogu usporiti promjenu boje. Razvoj do imaga traje oko 30
dana i moe imati 12 generacija godinje, u zatienom podruju.

18

Slika 49. Razliiti razvojni stadiji

(izvor: www.entomology.umn.edu)

Slika 50. Imago cvjetnog tripsa

(izvor: entomology.ucdavis.edu)

6.3.1. teta i mjere zatite

tete prave sisanjem biljnih sokova pri emu se na listovima pojavljuju bijele tokice,
ozlijeeno tkivo poprima srebrnkastu boju, koja se pretvara u bijelu, a kasnije u smeu (Slika
51.). Na liu se mogu razviti velike promjene i hranjenje na listu moe dovesti do uvijanja
vrhova i uvenua (Slika 52.). Pojavljuju se uta klorotina podruja koja mogu biti okruena
zelenim lezijama. Na naliju lista takoer mogu biti vidljiva nekrotina podruja i srebrnkasto
bijele pjege u kojima se mogu uoiti male crne toke to su zapravo fekalne estice.
Ovi tripsi se kreu relativno sporo i rijetko lete. Vole hladnija, sjenovita i vlana podruja. Ne
biraju izmeu starijeg i mlaeg lia, a esto prije lia preferiraju cvijet ili plod (Slika 53.).
est je tetnik na lonanicama i ukrasnom bilju kao i kalifornijski trips, a posebno na
biljkama koje se uzgajaju u plastenicima i staklenicima, tj. u zatvorenom prostoru, dok na
otvorenom na predstavlja znaaj problem.

Slika 51. Oteenja od hranjenja

(lice i nalije lista)
(izvor: www.ctahr.hawaii.edu)

Slika 52. Nekroza lista

Slika 53. teta na cvijetu
(izvor:www.viarural.com.ar)
(krizantema)
(izvor: www.iobcnrs.com)

Bioloka kontrola mogua je prirodnim neprijateljima, a najbitniji su parazitne osice

Megaphragma mymaripenne (Slika 54.) koja napada jaja tripsa i Thripobius semiluteus (Slika
55.) koja napada liinke u drugom stadiju razvoja. Neke vrste tripsa takoer se mogu koristiti
u biolokoj kontroli, jer se ponaaju kao predatori i hranit e se vrtnim tripsom, a to su
19

Franklinothrips orizabensis, Watsoniella flavipes, Leptothrips mali, Franklinothrips

vespiformis.
Od insekticida se preporuuju oni s djelatnom tvari imidakloprid, pirimifos metil, neki
piretroidi.

Slika 54. Megaphragma mymaripenne

(izvor: www.bugsinthenews.com)

Slika 55. Tripobius semilutes; crne

mumificirane liinke
(izvor: www.bugsinthenews.com)

6.4. Thrips tabaci duhanov trips

Duhanov trips je vrlo mali, 0,8-1.2 mm, resiar iz podreda Terebrantia. Razmnoava se
partenogenezom, a enka jaja odlae leglicom odlae u list, u biljno tkivo. Jaja su
mikroskopski mala i gotovo ih je nemogue vidjeti golim okom, bijele ili ute boje. Liinke
imaju izdueno tijelo, svijetlo ute ili bijele boje, kratka ticala, oi tamnije boje i nemaju krila
(Slika 56.). Liinke se preteno nalaze na mlaem liu na kojem se i hrane. Kukuljice su
takoer vrlo male, kratkih ticala, a pojavljuju se i zaetci krila. U ovom razvojnom stadiju
trips se nalazi na donjim dijelovima biljke ili u tlu i ne hrani se. Imaga imaju potpuno
razvijena krila s nervaturom i utosmee su boje (Slika 57.). Embrionalni razvoj traje 5-10
dana, razvoj liinke 10-20 dana, a ima do 5 generacija godinje.

Slika 56. Liinka duhanovog tripsa

(izvor: web.entomology.cornell.edu)

Slika 57. Imago duhanovog tripsa

(izvor: www.ces.csiro.au)

20

6.4.1. tete i mjere zatite

Liinke i odrasli oblici hrane se sisanjem biljnih sokova na liu najvie uz ile lista. Pri tome
nastaju brojne sitne bjeliaste tokice, koje se brzo spajaju te list uz ile pobijeli. Pri jaem
napadu smanjuje se prirod ak i do 50%. Pored izravnih teta duhanov trips prenosi i viruse i
to TSWV (Tomato spotted wilt virus2).
Za bioloko suzbijanje mogu se upotrijebiti prirodni neprijatelji zlatooke, neke vrste stjenica i
grabeljive vrste tripsa.
Insekticidi koji se preporuuju su oni sa djelatnom tvari imidakloprid i piretrini s visokom
poetnom toksinosti i kratkim djelovanjem.

6.5. Echinothrips americanus

Echinothrips americanus je sjevernoamerika vrsta iz porodice Thripidae, potporodice
Thripinae, roda Echinothrips. Prvi put je utvren 1913. godine na Floridi, na biljci bijela
emerika (Veratrum album) i posredstvom trgovine ukrasnog bilja polako se irio na ostale
zemlje. Prvi puta u Hrvatskoj je utvren u kolovozu 2002. godine u vrlo visokoj populaciji na
biljkama vodenike (Impatiens sp.) uvezenim iz Nizozemske. Osim u biljnom materijalu
primijeeni su i pri pregledu utih ljepljivih ploa u istom objektu, tj. stakleniku. Od tada, i
sljedee dvije godine, trips je registriran na osam razliitih ukrasnih lonanica, a svaka od njih
uvezena je iz Nizozemske. Te lonanice su Impatiens sp., Surphinia sp., Hibiscus rosa
sinensis, Azalea indica, Gardenia jasminoides, Spatiphyllum sp., Diffenbachia laguna i
Diffenbachia sp.
U populaciji ove vrste prevladavaju enke, iako to ovisi o klimatskim uvjetima okoline.
Razmnoava se spolno i partenogenetski, a razvoj od jaja do imaga se u cijelosti odvija na
listu. enka odlae izduena, prozirna ili bijela jaja pojedinano u biljno tkivo. Ovisno o
biljci, jedna enka tijekom svog ivotnog vijeka, od 40 dana, odloi prosjeno 80 jaja. Iz
oploenih jaja se razvijaju enke, a iz neoploenih mujaci. Liinka je neposredno nakon
izlaska iz jaja bezbojna, a nakon nekog vremena postaje bijela i nakon hranjenja uta.
Pretkukuljica je bijele boje sa zaecima krila i ticalima ispruenim prema naprijed. U stadiju
kukuljice vide se dugi zaeci krila i ticala su savinuta prema natrag iznad tijela (Slika 58.).
Imaga su tamno smea sa crvenkasto naranastom pigmentacijom izmeu pojedinih
2

virus iz skupine tospovirusa

21

segmenata (Slika 59.). Prednja krila su svijetlo smea sa bijelim dijelovima na bazi, sredini i
vrhu. Ticala na glavi se sastoje od osam lanaka, od kojih su prva dva tamno smei, a druga
dva svjetliji. Imaga razliitih spolova razlikuju se po veliini i enka je neto vea od
mujaka. Odrasla enka duga je oko 1,6 mm, dok je duljina mujaka oko 1,3 mm. Odrasli
tripsi nisi osobiti letai i slabo su pokretni pa se stoga uglavnom zadravaju na istom mjestu,
preteno uz ile lista biljke domaina.

Slika 58. Kukuljica E. americanus

(izvor: www.entomology.umn.edu)

Slika 59. Imago E. americanus

(izvor: www.entocare.nl)

Duljina razvoja tripsa najvie ovisi od temperaturi zraka, a utjecaj ima i relativna vlaga zraka.
Bioloki temperaturni pragovi su temperature zraka 15C i 30 C i kod tih temperatura enke
ili ne odlau jaja ili se jaja ne uspiju razviti. Pri temperaturi od 25C potrebno je petnaest dana
za potpuni razvoj tripsa. Na temperaturi zraka ispod 0C tetnik ne moe preivjeti vie od
nekoliko sati, i to u stadiju imaga.
Od ostalih vrsta tripsa kojima je jako slian, moe se razlikovati mikroskopski i to po
nekoliko karakteristika. Glava, pronotum i metanotum 3 imaju mreastu strukturu po emu se
razlikuje od Franklinielle occidentalis i Thrips tabaci. Najznaajnija odlika po emu se
razlikuje od tripsa iz porodice Panchaetothripinae, je duga endofurcalna spinula na
mesosternumu4 (Slika 60.). Od ostalih tripsa koji nastanjuju biljke u zatienom prostoru
razlikuje se i po tome to prednja krila nose dva niza vrstih, debelih dlaka sa zaobljenim
vrhom (Slika 61.). Brojne microtrichia (male dlaice) ima i na tergitu5 (Slika 62.).

pronotum gornja strana prothoraxa, prvog lanka prsita ; metanotum gornja strana matathoraxa, treeg
lanka prsita
4
unutranji odskoni bode ili kuka na sredinjem donjem dijelu abdomena
5
leni dio svakog lanka prsita

22

Slika 60. Endofurcalna

Slika 61. Krilo, dlake zaobljenih Slika 62. Microtrichia
spinula na mesosternumu
vrhova
(izvor slika : Diagnostic Methods for Poinsettia thrips : Echinothrips americanus)

6.5.1. tete i mjere zatite

Echinothrips americanus je izraziti polifag i napada vie od 40 rodova biljaka iz dvadesetak
razliitih porodica. Odrasli tripsi i liinke hrane se sisanjem biljnih sokova pri emu na
listovima dolazi do pojave brojnih sitnih svijetlih, plitko uleknutih pjega (Slika 63.). Kod
jaeg napada dolazi do pojave srebrnkastih i izbijeljenih zona, koje su rezultat sisanja
staninih sokova, ukljuujui i klorofil. Na napadnutim listovima mogu se vidjeti male crne
tokice to su zapravo fekalije tetnika (Slika 64.).

Slika 63. Echinothrips americanus na listu

(izvor: www.corbis.co.in)

Slika 64. Crne tokice-fekalije na listu

(izvor: mrec.ifas.ufl.edu)

Obzirom da napada lonanice, ekonomski je znaajan tetnik jer znakovi napada na listovima
bitno umanjuju njihovu trinu vrijednost (Slika 65. i 66.).
Od biljnih porodica koje napada najznaajnije su Araceae i Balsaminaceae, a od vrsta
staklenikih ukrasnih biljaka lonanica posebno su ugroene vrste Anthurium, Asparagus,

23

Bambus, Cordyline, Dendranthema, Desmodium, Diffenbachia, Euphorbia, Ficus, Hibiscus,

Impatiens, Passiflira, Philodendron, Spatiphyllum i Syngonium.

Slika 65. teta na listu fikusa

(izvor: www.sciencephoto.com)

Slika 66. Trips u cvijetu orhideje

(izvor: www.nativeorchids.co.nz)

Za razliku od mnogih drugih vrsta, Echinothrips americanus nije vektor nijednog biljnog
virusa.
U zatienom prostoru, uz ostale znaajnije tetnike, predstavlja sekundarnog tetnika jer je
osjetljiv na veinu insekticida koji se koriste za suzbijanje dominantnih tetnika, to je rezultat
i njegovog naina ivota jer ga provodi na listovima gdje je lako dostupan djelovanju
kemijskih pripravaka.
Provoenje bioloke zatite predstavlja problem jer su liinke ovog tripsa znatno vee od
liinki ostalih, pa grabeljive grinje Amblyseius spp. koje se inae uinkovito primjenjuju, ne
mogu napasti te liinke. Najdjelotvornije u biolokoj zatiti pokazala se primjena grabeljive
stjenice Macrolophus caliginosus (Slika 67. i 68.).

Slika 67. Macrolophus caliginosus na listu

(izvor: www.fildom.biz)

Slika 68. Imago Macrolophus caliginosus

(izvor: www.schneckenprofi.de)

24

7. Lisni mineri
7.1. Sistematika i morfologija
Koljeno :

Arthropoda lankonoci

Razred :

Insecta kukci

Red :

Lepidoptera leptiri
Microlepidoptera
Coleoptera kornjai
Hymenoptera opnokrilci
Diptera - dvokrilci

Lisni mineri su grupa kukaca ije su liinke endofagne tj. hrane se i ive unutar biljnog tkiva.
Kao rezultat svoje ishrane ostavljaju karakteristine tragove na biljnim organima, najee na
listu, koji se nazivaju mine, odnosno tuneli. Izrazito najvei broj lisnih minera su gusjenice
leptira, pa je prema tome red Lepidoptera najbogatiji vrstama. No, u lisne minere ubrajaju se i
liinke nekih dvokrilaca, opnokrilaca i katkada kornjaa.
Mine se mogu klasificirati prema biljnom organu na kojem su nastale, vertikalnom rasporedu
na listu, horizontalnom rasporedu na listu i obliku mine.
Prema pojavi na biljnim organima mogu se podijeliti na
-

filonom (phyllonome) mina na listu i peteljci;

kaulonom (caulonome) mina na stabljici;

antonom (anthonome) mina na cvijetu;

karponom (carponome) mina na plodu;

Prema vertikalnom rasporedu na listu, tj. prema nainu konzumiranja parenhima dijele se na
-

puna mina takva kod koje je liinka konzumirala cijeli mezofil lista i ostale su
samo gornja i donja epiderma. To je najprimitivniji oblik mine i esta
je kod redova Coleoptera i Hymenoptera (Slika 69.);

gornjopovrinska mina nalazi se s gornje strane lista i liinka konzumira samo

palisadni parenhim, dok spuvasti parenhim ostaje
nedirnut (Slika 70.);

donjopovrinska mina nalazi se s donje strane lista i liinka konzumira samo

spuvasti parenhim (Slika 71.);

epidermalna mina takva kod koje liinka konzumira samo povrinski dio
25

palisadnog parenhima ispod same epiderme, pa na povrini

lista ostavlja srebrnasti trag. Ovakav oblik epidermalne mine
se zadrava itavog ivota liinke kod malog broja vrsta, te je
ei sluaj da se epidermalna mina pretvara u parenhimsku
(Slika 72.);
-

meuparenhimska mina takva kod koje liinka konzumira i palisadni i spuvasti

parenhim, ali ostaje netaknut jedan sloj i jednog i drugog
parenhima uz gornju i donju epidermu. Ovakva vrsta je
karakteristina za red Diptera (Slika 73.).

Slika 69. Puna mina

Slika 70. Gornjopovrinska
Slika 71. Donjopovrinska
Kaliofenusa pusilla
mina
mina
(izvor: www.leafmines.co.uk)
Parectopa robiniella
Phyllonorycter messaniella
(izvor: www.scientificsocieties.org)
(izvor: www.ukflymines.co.uk)

Slika 72. Epidermalna mina

Phyllocnistis unipunctella
(izvor: www.ukflymines.co.uk)

Slika 73. Meuparenhimska mina

Aulagromyza cornigera
(izvor: www.ukflymines.co.uk)

Horizontalni raspored ovisi o nainu hranjenja liinke, tj. nainu na koji se liinka kree u
mini tijekom svog ivota i ishrane. Prema tome mogu se podijeliti na linearne i okruglaste.
Linearna mina nastaje kada se liinka kree u samo jednom smjeru, prema naprijed, a forme
26

su spiralna, serpentinasta i zvjezdasta mina. Okruglaste mine nastaju kada se liinke kreu
nepravilno, u svim smjerovima. Forme okruglastih mina su mjehurasta, atorasta i linearno
okruglasta.
Boja mine nastaje zbog toga to su dijelovi lista izjedeni, pa zrak ulazi u prazne dijelove tkiva
i nastaje drukija boja od one na ostatku, zdravom dijelu lista. Kod nekih vrsta boju mine ne
odreuje samo vrsta lisnog tkiva koje je pojedeno nego i promjene u tkivu lista koje je ostalo,
a to su degeneracije i promjene boje preostalog lisnog tkiva pod utjecajem izluevina tkiva.
Boja prema tome varira od bijele do ukaste, svijetlozelene, tamnozelene, srebrnobijele,
crvenosmee i crne boje, te zelenobijele proaranosti ili pjegavosti.

7.2. tete i mjere zatite

Gusjenice leptira prave mine u liu buei hodnike raznih oblika u parenhimu lista,
ostavljajui epidermu neoteenu. Mina prua liinki hranidbeni i ivotni prostor, a nalazi se
samo na biljnim organima koji sadre parenhimsko tkivo u kojem je klorofil, tj. listovima,
stabljikama, nezrelim plodovima, dijelovima cvijeta i u rijetkim sluajevima na korijenu.
Liinka se hrani cijelog ivota osim kad se presvlai, ali samo manji dio konzumirane hrane
koristi za procese u svom tijelu, dok veinu izbacuje u obliku ekskrementa. Veina liinki svih
redova ostavlja ekskremente u mini, a jedino liinke reda Lepidoptera stvaraju mali otvor na
mini kroz koju izbacuju ekskremente i vraaju se u minu.
Prirodni neprijatelji su im entomofagne osice koje polau svoja jaja u samu minu ili pokraj
nje, a kada se izlegnu hrane se tjelesnim tekuinama liinki lisnih minera (Slika 74. i 75.).

Slika 74. Dacnusa sibirica, parazitna osica

iz porodice Braconidea, odlae
jaja u lisnu minu
(izvor: www.syngenta.com)

Slika 75. Diglyphus isaea, parazitna osica

iz porodice Eulophidea, odlae
jaja pokraj lisne mine
(izvor: ladybirdplantcare.co.uk)

27

8. Crveni pauk
8.1. Sistematika i morfologija
Koljeno :

Arthropoda lankonoci

Razred :

Arachnoidea - paunjaci

Red :

Acarina - grinje

Porodica :

Tetranychidae crveni pauci

Razred Arachnoidea obuhvaa 75500 opisanih vrsta, a najrasprostranjenije i najee vrste

pripadaju redu grinja.
Tijelo paunjaka sastoji se od dva osnovna dijela, odnosno glava i prsite su spojeni u
glavoprnjak (cephalothorax), a drugi dio je tijela je zadak (abdomen). Imaju etiri para nogu,
od kojih je prvi par kod nekih vrsta produen i ima preteno osjetilnu funkciju. Osim toga, na
glavoprnjaku imaju jo dva para ekstremiteta. Prvi par se zovu klijeta (chelicere) i
uglavnom ih koriste za hranjenje, a kod nekih vrsta i za ubrizgavanje otrova i drugi par
pedipalpi koji djeluju slino ticalima. Na prednjem dijelu tijela su i jednostavne oi, dok se
organi za disanje, probavu, razmnoavanje, eludac, te lijezde za proizvodnju pauine nalaze
u zadku (Slika 76. i 77.).

Slika 76. Vanjska graa tijela

(izvor: biologipedia.blogspot.com)

Slika 77. Unutranja graa tijela

(izvor: biologipedia.blogspot.com)

28

Slika 78. Razliite vrsta grinja iz reda Acarina

(izvor: keys.lucidcentral.org)

Red grinja obuhvaa veliki broj opisanih vrsta razliitih veliina (Slika 78.). Tijelo grinja
veliine je 0,4-1 mm i razliitih oblika, ovisno o nainu ivota (okruglasto, ploasto, kuglasto,
duguljasto i sl.) (Slika 79.). Kod mnogih vrsta grinja raspoznaje se samo glava i tijelo, no kod
nekih je jasna segmentacija. Iza drugog para nogu nalazi se prstenasta brazda koja tijelo dijeli
na prostomu ili glavoprnjak i epistomu ili zadak. Iako postoje vrste sa samo dva para, odrasle
grinje najee imaju etiri para nogu koje im slue za hodanje, tranje, plivanje ili
prihvaanje, a liinke imaju tri para nogu. Stopalo zavrava sa kanicama ili kod nekih
nametnika irokim prijanjalkama. Nemaju ticala i imaju 1-3 para jednostavnih oiju. Povrina
tijela esto im je dlakava, a dlake mogu biti posebnog oblika i rasporeda te slue kao posebno
osjetilo. Diu putem treheja ili kroz kou, a dunice su smjetene obino ispod ili iza stranjeg
para nogu. Grinje koje se hrane vrstom hranom imaju usni ustroj za grizenje, a one koje se
hrane biljkama u vegetaciji imaju usni ustroj za probijanje tkiva i sisanje sokova (Slika 80.).
Grinje se razmnoavaju jajima, a neke viviparno ili ovoviviparno. U razvoju prolaze etiri
faze : jaje, liinka, nimfa i odrasla grinja. U sluaju nepovoljnih uvjeta, neke grupe grinja
prelaze u posebnu nimfalnu fazu zvanu hipopus.
Porodice koje obuhvaaju vanije tetnike su Tetranychidae i Tyroglyphidae. Iz porodice
Tetranychidae bitan je tetnik Tetranychus urticae obini crveni pauk.

29

Slika 79. Mikroskopska slika grinje

(izvor: www.vermica.com)

Slika 80. Mikroskopska slika glave,

usnog ustroja grinje
(izvor: www.great-danes-of-the-world.info)

8.2. Tetranychus urticae obini crveni pauk

Crveni pauk ili koprivina grinja je tetnik koji dolazi na nadzemnim dijelovima biljaka. Sitna
je grinja, veliine 0,5 0,6 mm. esto se razlikuju jedan od drugog, iako su ista vrsta, po boji
koja varira od bijele, uto-zelene, crvene do sive ili smee, ovisno o biljci na kojoj se nalazi.
Odlae stotinjak bjeliastih, prozirnih i jedva vidljivih jaja razbacano po cijelom listu. Iako je
razvoj mogu u temperaturnom rasponu 12-40C, optimalne temperature su 30-32C pri emu
razvoj traje 8-12 dana. Razvoju pogoduje i niska relativna vlanost zraka (45-50%), pa je iz
tog razloga ova vrsta brojna za suha i topla vremena. Liinka je slina odraslom obliku, samo
to je mnogo manja i ima tri para nogu. U stadiju liinke tetnik se zapoinje hraniti. etvrti
par nogu, koliko ima imago, razvije se u stadiju nimfe. Postoje dva stadija nimfe i to
protonimfa u kojem postaju tamnije i vidljivije od liinki i deutonimfa, stadij u kojem je
mogue raspoznavanje spola (Slika 81.). enke ostaju svijetlo zelene ili ute, a mujaci
postaju naranasti ili smei, a oba spola zadravaju crne toke koja se pojavila u stadiju
nimfe. Prezimljava u obliku imaga, kada enke postaju crvene i gube im se crne toke (Slika
82., 83., 84.) . U toplim uvjetima nastavlja s razmnoavanjem.

30

Slika 81. ivotni ciklus Tetranychus urticae

(izvor: www.agf.gov.bc.ca)

Slika 82. Razliiti razvojni stadiji Slika 83. Imago

Slika 84. Odrasle enke i jaje
Tetranychus urticae
Tetranychus urticae
Tetranychus urticae
(izvor: www.flickriver.com)
(izvor: www.cvijet.info)
(izvor: www.flickriver.com)

8.3. tete i mjere zatite

Crveni pauk izraziti je polifag i hrani se s oko 200 vrsta biljaka. tete izazivaju svi pokretni
stadiji siui biljni sok, a zadravaju se na naliju lista ili laticama gdje stvaraju finu pauinu
unutar koje se kreu. Na licu lista mogu se uoiti se bjelkaste, ukaste i srebrnkaste pjege
koje listu daju mramoran izgled. Jaanjem zaraze pjege se spajaju, a listovi ute i sue se.
tetnik je slabo pokretljiv pa se sporo iri. Prvo se uoava na pojedinim biljkama s kojih
prelazi na susjedne i na taj nain nastaju arita. Do zaraze dolazi tijekom vruih ljetnih
mjeseci ili suhih proljea.
31

est je tetnik na ruama i na gotovo svom sobnom bilju (orhideje, hibiskusi, kaktusi, eflera,
fikus, pelargonije, dracene, azaleja i dr.) (Slika 85. i 86.).

Slika 85. Crveni pauk na fikusu

(izvor: http://plantsarethestrangestpeople.blogspot.com)

Slika 86. Crveni pauk na hibiskusu

(izvor: http://plantsarethestrangestpeople.blogspot.com)

32

9. Zatita dekorativnog i cvjetajueg sobnog bilja

9.1. Mehanike mjere kontrole tetnika
Mnogi se tetnici mogu kontrolirati, barem djelomino, povremenim pranjem biljaka pod
snanim mlazom vode. To je posebno uinkovito kod lisnih ui i grinja (crveni pauk).
Zalijevanje biljaka utjee na tetnike na nekoliko raznih naina. Prekomjerno vlano tlo
pogoduje razvoju tetnika iz porodice Sciaridae, dok biljke postavljene na vrue i suho mjesto
uglavnom imaju problema s grinjama.
Vei kukci kao to su titaste ui (porodice Coccoidea, Pseudococcidae i Diaspidiae) mogu se
runo ukloniti s biljaka. Za uklanjanje odraslih oblika titastih moljaca esto se koriste i runi
usisavai za kukce.
ute ljepljive ploe mogu biti korisan mamac za reduciranje broja tetnika koji lete, kao to su
titasti moljci, lisne ui i muice roda Bradysia. Ove zamke se mogu kupiti ili ih se moe
samostalno napraviti (uti karton i ljepljiva materija). Meutim, na ovaj nain se ne moe u
potpunosti eliminirati tetnika, jer na biljci i oko nje ostaje dio populacije, ukljuujui i mlae
razvojne stadije.
Koritenje alkohola moe biti uspjena metoda u kontroliranju titastih ui, no alkohol moe
ostaviti negativne posljedice na biljci, ozljede kao to su pale lista.
Pod odreenim uvjetima, prirodni neprijatelji mogu biti uinkoviti u smanjenju broja tetnika
na prihvatljivu razinu. No neke od njih se relativno teko nabavlja, obino preko
specijaliziranih dobavljaa.
Napadnute dijelove biljaka (listove, vrne grane i dr.) treba odstraniti, a zaraene biljke neko
vrijeme izolirati. Jako zaraene biljke esto je najbolje baciti jer zahtijevaju dugotrajne i
izuzetne napore za kontrolu tetnika. Takve biljke takoer mogu posluiti i kao izvor zaraze
za druge biljke. Vano je koristiti sterilni kompost odnosno supstrat za uzgoj sobnog bilja.

33

9.2. Kemijske mjere kontrole tetnika

Insekticidni sapuni sadre kalij i soli masnih kiselina i jedan su od najdostupnijih insekticida
za sobno bilje. Koriste se kao razvodnjeni sprejevi (1-3% koncentracije) , a mogu pomoi u
kontroliranju mnogih insekata i grinja. Takoer i mnogi tekui sapuni za ruke i sredstva za
pranje posua imaju insekticidno djelovanje, ali kod upotrebe postoji i mogunost biljne
ozljede.
Hortikulturalna ulja su razrijeeni sprejevi ulja (naftnih destilata, mineralna ulja) i smatraju se
jednima od najkorisnijih insekticida, sposobni za kontrolu titastih ui (porodice Coccidea,
Pseudococcidae, Diaspidiae) i grinja. To su visoko rafinirana ulja ije se djelovanje oituje
kao guenje tetnika.
Neki insekticidi su dobiveni iz ekstrakta sjemena ''Neem'' biljke (Azadirachta indica), stabla
koje se uzgaja u mnogim tropskim podrujima. Sjeme sadri tvari koje ometaju rast kukaca i
korisno je za kontrolu razvoja titastih moljaca.
Piretrini su est sastojak u insekticidima i oni su prirodni proizvod dobiven iz cvjetova buhaa
(ivanica, Pyrethrum). Imaju visoku poetnu toksinost, ali kratko djelovanje. Piretroidi su
sintetiki piretrini, tj. sintetski proizvedeni insekticidi na osnovi kemije prirodnih piretrina.
Neki od tih piretroida, kao to su resmethrin i sumithrin, takoer brzo djeluju i imaju kratko
djelovanje kao prirodni proizvod.
Sistemini insekticidi se prvenstveno koriste za suzbijanje kukaca koji siu i tetnih grinja.
Nakon primjene biljka ih upija te oni cirkuliraju unutar biljke kao dio biljnog soka,
djelotvorno skladite u raznim biljnim organima i zadravaju neko vrijeme.
Bacillus thuringiensis var. israelensis je bakterija koja je prirodno u tlu i ima insekticidno
djelovanje, pa se koristi u proizvodnji insekticida na bazi mikroorganizama.

34

9.2.1. Insekticidi
Tablica 1. Pregled insekticida koji se koriste u suzbijanju tetnika dekorativnih i cvjetajuih
sobnih biljaka
Proizvod

Aktivna tvar

Formulacija

Suzbija

Bijelo ulje

Rafinirano mineralno
ulje 80%

Tekua uljna
emulzija

Zimska jaja
tetnika, zimska
jaja crvenog pauka,
lisne ui, titaste ui

Boxer 200 SL

Imidakloprid 200g/l

Tekui koncentrat za
otopinu

Lisne ui, cvjetni

titasti moljac

Calypso SC 480

Tiakloprid 480g/l

Tekua koncentrirana
suspenzija (SC)

Lisne ui

Conidofor SL 200

Imidakloprid 200g/l

Tekui koncentrat za
otopinu (SL)

Lisne ui, titasti

moljci

Congo

Imidakloprid 200g/l
12g/l

Tekui koncentrat za
otopinu (SL)

Lisne ui, titasti

moljci

Fastac 10 SC

Alfa-cipermetrin 100g/l

Tekua koncentrirana
suspenzija

Cvjetni itasti
moljac, resiari

Fascon

Alfa-cipermetrin 100g/l

Tekua koncentrirana
suspenzija (SC)

Cvjetni titasti
moljac, resiari

King

Lambda cihalotrin 25g/l

Koncentrat za
emulziju (EC)

Lisne ui, cvjetni

titasti moljac, lisni
mineri, lisne sovice

Laser

Spinosad 240g/l

Tekua koncentrirana
suspenzija

Lisni mineri,
kalifornijski trips

Pirifos - EC

Kloripirifos 480g/l

Koncentrat za
emulziju (EC)

Lisne ui, zemljini

tetnici

Imidakloprid 200g/l

Vodotopivi
koncentrat (SL)

Lisne ui, lisni

mineri, titasti
moljci

Rapid

35

Bijelo ulje je kontaktni insekticid i akaricid za zatitu viegodinjih biljaka i za ljetna

tretiranja. Primjenom bijelog ulja za vrijeme mirovanja ili poetkom vegetacije suzbijaju se
brojni tetnici i njihova zimska jaja. Takoer se koristi i kao pomono sredstvo (ovlaiva) za
poboljanje uinka herbicida.
Boxer 200 SL je sistemini i kontaktno-eluani insekticid iz skupine neonikotinoida
namijenjen za suzbijanje tetnih kukaca u zatienim i otvorenim prostorima. U zatienom
prostoru primjenjuje se u zatititi ukrasnog bilja protiv :
-

lisnih ui ljiljana u koncentraciji 0,10% (100 ml/100 l vode)

odraslog stadija cvjetnog titastog moljca u koncentraciji 0,10-0,20% (100-200

ml/100 l vode)

i protiv lisnih ui na rui, na otvorenom prostoru u koncentraciji 0,05-0,15% (50-150 ml/100 l

vode)
Calypso SC 480 je sistemini insekticid za folijarnu primjenu protiv insekticida koji siu i
grizu. Protiv lisnih ui upotrebljava se u koncentraciji 0,03% (30 ml/100 l vode).
Conidofor SL 200 je sistemini insekticid koji se koristi za suzbijanje tetnika na ukrasnom
bilju u zatienom prostoru :
-

lisne ui ljiljana u koncentraciji 0,10% (100 ml/100 l vode)

duhanov titasti moljac u koncentraciji 0,1% (10 ml/10 l vode)

odrasli stadij titastog moljca u koncentraciji 0,10-0,20% (100-200 ml/100 l vode)

Conidofor SL 200 se smije koristiti na ukrasnom bilju samo jednom godinje.

Congo je sistemini insekticid koji se koristi i za suzbijanje tetnika na ukrasnom bilju u
zatienom prostoru, samo jednom godinje, i to :
-

lisne ui ljiljana u koncentraciji 0,10% (100 ml/100 l vode)

odrasli stadij titastog moljca u koncentraciji 0,10-0,20% (100-200 ml/100 l vode)

Fastac 10 SL je kontaktno-eluani insekticid iz skupne piretroida, visoko uinkovit i irokog

spektra, s vrlo brzim djelovanjem u vrlo niskim dozama. Dolazi u kontakt sa tetnicima tako
to oni siu i grizu tretirane biljke, te djeluje kao otrov ivanog sustava. Najbolje djeluje kada
se primjenjuje na samom poetku pojave tetnika i osim to suzbija imaga i liinke, pokazuje i
znaajno ovicidno djelovanje. U staklenicima se upotrebljava za suzbijanje
36

cvjetnog titastog moljca u koncentraciji 0,02-0,025% (2-2,5 ml/10 l vode)

resiara u koncentraciji 0,012-0,018% (12-18 ml/10 l vode).

Fascon je insekticid koji se koristi u staklenicima za suzbijanje

-

cvjetnog titastog moljca u koncentraciji 0,02-0,025% (2-2,5 ml/10 l vode)

resiara u koncentraciji 0,012-0,018% (12-18 ml/100 l vode).

King je nesistemini insekticid s kontaktnim i eluanim djelovanjem, a primjenjuje se protiv

cvjetnog titastog moljca i lisnih minera u zatienim prostorima u koliini 0,4-0,6 l/ha.
Laser je kontaktno-eluani insekticid iz skupine naturalita i namijenjen je suzbijanju
kalifornijskog tripsa i lisnog minera u zatienim prostorima u koncentraciji 0,03-0,05% uz
dva tretiranja u razmaku od 3-4 dana.
Pirifos EC je kontaktni insekticid za suzbijanje tetnika folijarnom zatitom i preko tla za
suzbijanje liinki tetnika. Kao zemljini insekticid smije se primijeniti jednom godinje na
istoj povrini.
Rapid je sistemini insekticid koji se koristi za suzbijanje brojnih tetnika folijarno i putem
tla. Na ukrasnom bilju u zatienom prostoru koristi se protiv :
-

lisnih uiju ljiljana u koncentraciji 0,1% (10 ml/10 l vode)

odraslog stadija titastog moljca u koncentraciji 0,1-0,2%

Herbopak zatita cvijea je pakiranje fungicida i insekticida za primjenu na ukrasnom

cvijeu. Sadri insekticide Bijelo ulje, King, Rapid i fungicide Nordox 75 WG (bakreni oksid
75% WG), Sumpor SC-80 (sumpor 800 g/l, SC) i Stoper (kaptan 50%). Namijenjen je za
suzbijanje uzronika najeih biljnih bolesti kao to su plamenjaa, koncentrina pjegavost i
pepelnica, te za suzbijanje tetnika kao to su lisne ui, titaste ui, tripsi, lisni mineri i lisne
sovice na cvijeu i ukrasnom bilju.

37

10. Zakljuak
tetnici na sobnom bilju su esta pojava, posebno tijekom ljetnih mjeseci zbog
povienih temperatura pri emu se stvaraju idealni uvjeti za njihov razvoj. Veliki broj tetnika
nalazi se na naliju lista te ih je teko uoiti, pa je potrebno redovito pregledavati biljke kako
bi se tetnici uoili na vrijeme. Najei tetnici su lisne ui koje napadaju gotovo sve biljke i
sisajui biljne sokove uzrokuju njihovo propadanje. Takoer, gotovo sve sobne biljke napada i
crveni pauk, pogotovo ako je zrak u prostorijama suh i topao. Na sobnim biljkama se osim
toga vrlo esto mogu uoiti i lisni mineri, titasti moljci, titaste ui i tripsi. Napadnuti dijelovi
biljke trebaju se odstraniti, a ako se tetnik ve proirio zaraena biljka treba se odmah
izdvojiti kako ne bi predstavljala izvor zaraze za druge biljke. U zatiti je potrebno istaknuti
pravilnu njegu i odravanje biljaka, te prozraivanje prostorija u kojima se nalaze, a ako se
prepozna tetnik preporua se primjena odreenih mehanikih, biolokih ili kemijskih mjera
zatita.

38

11. Popis literature

Ivezi, M. (2008.) : Entomologija Kukci i ostali tetnici u ratarstvu; Grafika d.o.o. Osijek
Maceljski, M. (1999.) : Poljoprivredna entomologija; Zrinski d.d. akovec
Maceljski, M., Igrc, J. (1991.): Entomologija tetne i korisne ivotinje u ratarskim usjevima;
Sveuilina naklada udbenici Sveuilita u Zagrebu
Matoevi, D., (2007.) : Neke bioloke osobitosti lisnih minera; rad. umarski institut
Jastrebarsko 42 (1): 4766
imala, M., Masten, T., Seljak, G., : Echinothrips americanus (Morgan)
(Thysanoptera: Thripidae, Thripinae) Sveprisutnija vrsta tripsa u uvezenim poiljkama
ukrasnog bilja; Glasilo biljne zatite, 6
Tanasijevi, N., Ili B. (1969.) : Posebna entomologija; Graevinska knjiga, Beograd
Katalog sredstava zatite bilja, BASF Croatia d.o.o. Zagreb
Pinusov klju Savjeti za suzbijanje biljnih tetnika, bolesti i korova uz preporuku naih
Sredstava (2011.); Pinus Agro d.o.o. Osijek
Proizvodni program (2010.); Herbos d.d. Sisak
Proizvodni program sredstava za zatitu bilja (2011.); Chromos Agro d.d. Zagreb
***
www.agroklub.com
www.cvijet.info
www.ento.csiro.au
www.ext.colostate.edu
www.fildom.biz
www.mojcvijet.hr
www.scribd.com

39

12. Saetak
U ovom radu opisani su najei tetnici na dekorativnim i cvjetajuim sobnim
biljkama, a to su lisne ui, titasti moljci, titaste ui, tripsi, lisni mineri i crveni pauk.
Prikazana je njihova sistematika i morfologija, te tetnost i mogunost zatite. Takoer,
opisani su i prirodni neprijatelji koji mogu posluiti za kontrolu i smanjenje broja tetnika.
Navedene su mehanike mjere kontrole tetnika, te kemijske mjere kontrole i neki od
insekticida koji se preporuuju, uz kratak opis djelovanja i koncentracije u kojoj se
upotrebljavaju.

40

13. Summary
The most common pests on decorative and blomming house plants, such ans aphids,
whiteflies, mealybugs, thrips, leaf miners and red spider mites, are described in this paper.
Pest systematics and morphology, damage and management measure are reviewed. The
presence and ability of usage of natural enemies in pest control are described. The most
common mechanical and chemical control measures are shown, as well as insecticides based
on their activity mode and other characteristics.

41

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Preddiplomski sveuilini studij smjer Hortikultura

Zavrni rad

Najvaniji tetnici dekorativnih i cvjetajuih sobnih biljaka

Maja Prpi
Saetak: U ovom radu opisani su najei tetnici na dekorativnim i cvjetajuim sobnim biljkama, a to su lisne
ui, titasti moljci, titaste ui, tripsi, lisni mineri i crveni pauk. Prikazana je njihova sistematika i morfologija, te
tetnost i mogunost zatite. Takoer, opisani su i prirodni neprijatelji koji mogu posluit za kontrolu i smanjenje
broja tetnika. Navedene su mehanike mjere kontrole tetnika, te kemijske mjere kontrole i neki od insekticida
koji se preporuuju, uz kratak opis djelovanja i koncentracije u kojoj se upotrebljavaju.
Rad je izraen pri: Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Mentor: Doc. dr. sc. Ivana Maji
Broj stranica: 44
Broj grafikona i slika: 86
Broj tablica: 1
Broj literaturnih navoda: 1
Broj priloga: Jezik izvornika: hrvatski
Kljune rijei: lisne ui, titasti moljci, titaste ui, tripsi, lisni mineri, crveni pauk, tete, zatita
Datum obrane:
Struno povjerenstvo za obranu:
1.
2.
3.

Prof. dr. sc. Marija Ivezi, red. prof

Doc. dr. sc. Ivana Maji, docent
Prof. dr. sc. Emilija Raspudi, red. prof.

Rad je pohranjen u: Knjinica Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku

42

BASIC DOCUMENTATION CARD

Josip Juraj Strossmayer University of Osijek
Faculty of Agriculture
University undergraduate study course Horticulture

Undergraduate thesis

The most important pests on decorative and blomming house plants

Maja Prpi
Abstract: The most common pests on decorative and blomming house plants, such ans aphids, whiteflies,
mealybugs, thrips, leaf miners and red spider mites, are described in this paper. Pest systematics and
morphology, damage and management measure are reviewed. The presence and ability of usage of natural
enemies in pest control are described. The most common mechanical and chemical control measures are shown,
as well as insecticides based on their activity mode and other characteristics.

Thesis performed at: Faculty of Agriculture in Osijek

Mentor: Doc. dr.sc. Ivana Maji
Number of pages: 44
Number of figures: 86
Number of tables: 1
Number of references: 1
Number of appendices: Original in: Croatian
Key words: aphids, whiteflies, mealybugs, thrips, leaf miners, red spider mites, damage, protection
Thesis defended on date:
Reviewers:
1. prof.dr.sc. Marija Ivezi, full professor
2. doc.dr.sc. Ivana Maji, assistant professor
3. prof.dr.sc. Emilija Raspudi, full professor
Thesis deposited at: Library, Faculty of Agriculture in Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek

43