Vretence ( umna)

Red: Odonata
Porodica: Platycnemididae
Rod: Platycnemis
Vretenca ili vilinski konjici su red srednje velikih do velikih kukaca duguljasta tijela, s dva para
jednakih ili podjednakih, opnastih, prozirnih krila mrežaste nervature, slabih nogu. Izvrsni su letači i u
letu love druge kukce. Usni organi snažni su i prilagođeni za griženje. Na glavi su kratka ticala i velike
oči sastavljene od triju dijelova. Često su izrazite boje, katkad metalnoga sjaja.Vretenca možete vidjeti
od travnja do rujna uz lokve, bare, rukavce te mirniji tok Mure. Vrlo su agresivni gospodari svog
teritorija. Mogu vidjeti sliku na udaljenosti od 30 metara, mozaičnim očima smještenim na glavi koja se
pokreće u svim smjerovima. Imaju dva para krila, prožetih žilicama, čijim zamasima lete iznad vode
brzinom i do 45 km/h, jasno su prikazana na slici broj 3. Pošto navigiraju vidom, lete po danu. Hrane se
uglavnom sitnim kukcima, mušicama koje hitiniziranim vilicama sijeku, drobe i melju.
Svojim načinom života povezuju vodene i kopnene ekosustave. Vretenca se pare (kopuliraju) u letu
stvarajući srcoliku formu. Nakon oplodnje ženka uranja kraj zatka u vodu, polažući jaja u alge ili
mulj, pričvršćujući se za vodeno bilje. Razvijaju se 4-5 tjedana (ovisno o vrsti) i tada iz njih izlazi
pronimfa. Nakon presvlačenja ličinka se ukapa u mulj. Ako je dovoljno toplo može se potpuno
razviti za 3-4 mjeseca, te se do zime presvuče desetak puta. Ličinka je termofilna i veoma
proždrljiva- zovu je „vodeni tigar“. Nakon 1-2 godine izlazi na vodeno bilje i preobrazi se, za
sunčanog vremena, u elegantnog letača. Budući da im se život sastoji od odraslog i ličinačkog
stadija kojeg provode u vodi, najčešća mjesta na kojima ih možemo naći su vode stajaćice, poput
jezera, močvara, bara, ali i tekućica kao što su potoci i rijeke. Ličinka vretenaca jako je čudno
biće. Ona cijeli svoj ciklus provede u vodi dišući škrgama, koje su ipak malo drukčije od onih
ribljih. Ličinke su vrlo grabežljive i proždrljive, a hrane se kukcima, punoglavcima žaba pa čak i
malim ribama.
Hvataju svoj plijen čeljustima koje mogu izbaciti poput opruge, a nazivaju se krinka. Vretence će u
obliku ličinke provesti i do tri godine, a tada će se presvući po posljednji put, dobit će krila. Život
odraslog vretenca sastoji se od lova na mušice i komarce, obrane svog teritorija i pronalaska spolnog
partnera. Sve ovo mora napraviti u najviše 90 dana jer to je najdulje što život odraslih vretenaca traje, a
često i puno kraće. Oni su bioindikatori stanja okoliša, a to znači da tamo gdje se pojavljuju određene
vrste okoliš je zdrav i u dobrome stanju. Također, vretenca kontroliraju brojnost komaraca i ostalih
malih kukaca. Zbog svega toga, ali i njihove ljepote, moramo ih sačuvati, naučiti nešto o njima i
pobrinuti se da okoliš u kojemu žive ostane netaknut dom ovim zanimljivim vrstama kukaca.
Višegodišnja istraživanja vretenaca na području Međimurja pokazala su veliku raznolikost.
Determinacijom 200 odraslih primjeraka, 59 ličinaka i 9 svlakova utvrđeno je 31 vrsta iz dva podrazreda
Zygoptera s četiri porodice i 15 vrsta te Anisoptera s 3 porodice i 16 vrsta
Veliki car (Anax imperator Leach)
Zemlju nastanjuje oko 6000 vrsta vretenaca. Europska fauna obuhvaća oko 160 vrsta, dok u Hrvatskoj
nalazimo njih 70.
Veliki car jedno je od naših najvećih vretenaca. Pripada redu Odonata (vretenca), podredu Anisoptera
(debelostruka vretenca), porodici Aeshnidae (kraljevska vretenca). Odrasle jedinke dugačke su 8 cm, s
rasponom krila do 11 cm.
Oprsje mužjaka je zeleno,a zadak plav s tamnim oznakama, dok su ženke nešto zelenije. Velike složene oči
odraslog vretenca smještene su postrance i većim se dijelom dodiruju na tjemenu (kod debelostrukih
vretenaca oči se dodiruju, kod tankostrukih su odijeljena zatiljnom prečkom). Pokretnom glavom i
izbočenim očima vretence vidi u svim smjerovima i izdaleka uočava plijen. Osim složenih očiju, ima i tri
jednostavna oka smještena uz rub tjemena.
Veliki car razmnožava se na više tipova staništa sa stajaćom ili sporo tekućom vodom (bare, kanali, jezera,
rijeke, lokve itd.), no važno je da vodene površine obiluju vegetacijom. Za razliku od leptira, koji u
razvoju prolaze potpunu preobrazbu u četiri stupnja, vretenca prolaze kroz nepotpunu, pa njihov razvoj
obuhvaća samo tri stadija: jaje, ličinka ili nimfa i odrasli kukac ili imago (dakle, nema kukuljice). Ženka
velikoga cara jaja polaže uz vodeno bilje, na topla i osunčana mjesta. Ličinke se izliježu za oko 3 tjedna i
žive u vodi. One su, kao i odrasli oblici, grabežljivci i hrane se praživotinjama, maločetinašima,
kolnjacima, puževima, drugim ličinkama, punoglavcima i ribljom mlađi. Ličinke se više puta presvlače, a
u međurazdobljima rastu i razvijaju se. Ujesen ličinka ulazi u dijapauzu tj. stadij hibernacije u kojem
prezimljuje. U odrasli oblik preobražava se u proljeće ili u rano ljeto sljedeće godine. Razvojni put od
ličinke do odraslog oblika može trajati 1 - 2 godine, ovisno o klimatskim i drugim uvjetima na staništu.
Nakon posljednjeg presvlačenja slijedi preobrazba ličinke u odrasli oblik. Uoči preobrazbe ličinka češće
izviruje iz vode i počinje mijenjati način disanja, prilagođavajući se udisanju atmosferskog kisika. Potom
izlazi iz vode, pričvršćuje se za biljku, nadima prsa i otvara kožu na leđima. Kroz taj otvor izlazi odrasli
oblik vretenca; prvo oprsje i glava, zatim noge i na kraju zadak. Do spolne zrelosti proći će još oko dva
tjedna, pri čemu ženke sazrijevaju nešto sporije od mužjaka. Tijekom parenja, mužjak hvata ženku na
specifičan način, tako da se spolni otvor ženke spaja sa spolnim ustrojem mužjaka. Odmah nakon oplodnje
ženka polaže jaja u vodu, uz vodeno bilje, pri čemu je mužjak gotovo nikada ne prati. Mužjaci su vrlo
teritorijalni, agresivni prema drugim vretencimna i neumorni u kontroli svojeg teritorija. Vretenca su
aktivna u toplijem djelu dana, a noću i za hladnijeg vremena miruju.
Veliki car najčešće doživi oko godinu dana starosti. Najveći dio tog vremena razvija se kao ličinka u vodi,
a kao odrasli oblik živi samo 4 do 8 tjedana. Zabilježeno je da odrasli oblik može doživjeti starost i od 80
dana. Predator je koji se hrani vodencvjetovima, leptirima, drugim vretencima, komarcima, mušicama,
raznim kukcima itd. Ličinkama velikog cara hrane se ribe, ličinke drugih vretenaca, vodeni kukci, ptice i
vodozemci. Odraslim oblikom hrane se ptice poput pčelarica, gmazovi, vodozemci i neki kukci.
Veliki car je u Hrvatskoj i Europi široko rasprostranjena vrsta i za sada nije ugrožen (LC).
Vretenca su najvećim dijelom svog životnoga ciklusa vezana za vodena staništa, a to su najugroženiji
stanišni tipovi, radi čega su i vretenca potencijalno ugrožena. Od 70 vrsta vretenaca u Hrvatskoj, njih 36 je
svrstano u neku od kategorija ugroženosti većeg ili manjeg rizika.
Vodeni ekosustavi nužni su za opstanak vretenaca!
Divlja patka (Anas platyrhynchos

Slika 19. Divlja patka (lat. Anas platyrhynchos) [30]

Red: Anseriformes
Porodica: Anatidae
Rod: Anas
Divlja patka (lat. Anas platyrhynchos), poznata i kao gluhara, vrsta je patke koja nastanjuje umjerena i
subtropska područja Sjeverne Amerike, Europe, Azije i Australije. Vjerojatno najbolje poznata od svih
pataka, pomogla je u uzgajanju brojnih domesticiranih pataka.
Mužjak divlje patke na glavi i vratu ima tamnozeleno perje metalnog sjaja s bijelim prstenom na dnu
vidljivo na slici broj 19. Prsa su mu smeđe boje, a trbuh i donja strana krila svijetlosivi. Kratko
repno perje je bijelo. Dva srednja repna pera zavinuta su u kovrčice. Kljun je žut i sa strane
nazubljen. Ženka je pokrivena neuglednim svijetlosmeđim i tamnosmeđim perjem koje ima
zaštitnu ulogu. Narančaste kratke noge među prstima imaju široke plivaće kožice. Vrlo brzo leti i
dobro pliva. Naraste do 58 centimetara u duljinu. Nastanjuje gusto obrasle obale vodotoka i
jezera, bara i močvara, a zimi je uz obrasle obale ušća rijeka. Hrani se biljnom hranom, ali jede i
vodene kukce, žabe i ribe.
Na tlu uz vodu gradi gnijezdo u zaklonu, često u području stabla ili u duplji. Ženka snese do 13
svijetlozelenkastih jaja na kojima sjedi i kasnije se brine za male potrkušce. Živi u čitavoj Europi, a
samo najsjevernija područja zimi napušta i seli u susjedna južnija. Česta je ptica, lovi se i umjetno
uzgaja[30].
DIVLJA PATKA (Anas platyrhynchos L.)
Divlja patka je ptica iz reda guščarica (Anseriformes), porodica patke (Anatidae). Jedna je od najvećih
vrsta iz porodice patki. Masa tijela iznosi do 1600 grama, dužina tijela od 50 do 65 cm, a raspon krila u
zamahu od 81 do 98 cm. Ovo je jedna od najpoznatijih ptica vezanih za vodena staništa u Međimurju.
Poznata je kao divlja raca ili samo raca i spominje se u narodnim pjesmama.
Divlja patka naseljava uglavnom plitke i mirnije vode. Gnijezdi se uz Dravu i Muru, uz ribnjake, bare,
mrtvice te na sličnim staništima. Van sezone gniježđena obitava u jatima koja se nerijetko sastoje i od
drugih vrsta patkarica (socijalna je ptica). Divlja patka je vrsta širokog rasprostranjenja, dolazi na
prostorima gotovo cijele sjeverne hemisfere te na području Australije.
Pri ulasku u vodu, divlja patka praktički „sjeda“ na vodu. Izuzetno dobro pliva mahanjem nogu. Noge su
kratke, a prva tri prsta povezana su plivaćom kožicom. Pri traženju hrane ispod površine vode patka ponire
samo glavu, vrat i otprilike polovicu trupa. Zaroni cijelim tijelom vrlo su rijetki. Pri polijetanju iz vode ne
uzima zalete poput nekih drugih ptica, već uzlijeće okomito. Tijekom leta izdužuje vrat. Perje divlje patke
je hidrofobno, stalno ga podmazuje masnim izlučevinama trtične žlijezde. Ptica masne izlučevine raznosi
kljunom po cijelom tijelu. Glasanje divlje patke je općepoznato: „kva, kva, kva“.
Spolni dimorfizam u divlje patke jasno je izražen. Mužjaci su ljepši od ženki iz sljedećih razloga: (1.)
skretanje pozornosti neprijatelja kako bi ženka i podmladak bili zaštićeniji i (2.) ljepši mužjak snubljenjem
olakša ženki spolni odabir (female choice).
Perje mužjaka različitih je boja. Glava i vrat su sjajno zeleni, bijeli prsten razdvaja vrat od trupa. Perje na
leđima je tamnosivo, na trbuhu svijetlosivo, a oko zatka je crno. Ženka ima perje smeđe boje s
crnosmeđim pjegama. Glava i vrat su tamnosmeđi s jasnom još tamnije smeđom prugom preko oka.
Repno perje u oba spola je kratko. Krila su također kratka, ali patke zato imaju jake letne mišiće. Kljun je
plosnat, narovašenih rubova; u mužjaka žuti, u ženke crno-narančasti. Nakon ljetnog mitarenja
(odbacivanje starog i rast novog perja) mužjaci i ženke nekih 3-4 tjedna ne mogu letjeti.
Gniježđenje je uvijek u blizini vode među bujnom vegetacijom i traje od ožujka do lipnja. Uglavnom na
jednog mužjaka dolazi jedna ženka. Parovi se odabiru još u listopadu prethodne godine. Ženke prave
gnijezdo u tlu, šupljinama panjeva ili među korijenjem stabala. Gnijezdo je obična udubina obložena
perjem i travom. U jednom pologu ima 8-13 svijetlih zelenoplavih jaja. Na jajima leži samo ženka, dok se
mužjak u to vrijeme zadržava blizu gnijezda. Inkubacija traje 28 dana. Nakon što se mali pačići izvale iz
jaja, roditelji se međusobno razilaze. O mladim potrkušcima brine se isključivo majka. Mladi pačići su
sposobni za plivanje odmah nakon što se izvale iz jaja, a za let s 50 dana starosti. Iako rano postanu
samostalni, mladi ostaju s majkom do sljedeće sezone parenja.
Glede izbora hrane, divlje patke nisu izbirljive. Svejedi su, jedu hranu i biljnog i životinjskog porijekla. Od
biljaka jedu sjemenke i zeljaste dijelove, naročito listove. U vodi pronalaze za hranu vodene kukce i
njihove ličinke, račiće, mlade vodozemce, ribe, itd.
Glavni prirodni neprijatelji divljih patki su ptice grabljivice i sisavci (posebno tvor i vidra, koji jedu mlade
ptiće). Osim mladunaca, meta brojnih grabežljivaca često su i jaja u gnijezdu.
Divlja patka je gnijezdeća i zimujuća vrsta naših prostora. Djelomična je selica. Seli se u južnije krajeve
samo onda kad su vodene površine zamrznute zbog nemogućnosti pronalaska hrane. Tijekom leta u jatima
divlje patke strogo poštuju red i pravila jata.
Kako u Hrvatskoj, tako i na prostoru Međimurja, populacija divlje patke je stabilna (LC), no kao i brojne
druge vrste vodenih staništa, divlje patke su ugrožene gubitkom staništa (antropogeni utjecaji, intervencije
u okoliš, onečišćenja vode kemijskim sredstvima itd.) Dio populacije strada zbog lova i krivolova.
Učestalo prisutvo ljudi na staništu radi rekreacije također uznemirava ptice, naročito pri gniježđenju.
Pripitomljavanjem i neprestanom selekcijom divlje patke dobivene su različite pasmine domaćih patki.
KARAKTERISTIKE Divlja patka (Anas platyrhynchos L.) je vrsta ptice iz porodice
pataka (Anatidae). Patke narastu do 60 cm veličine i teže 800-1400 g. Mužjak ima
karakterističnu tamnozelenu glavu i vrat s bijelim, uskim ovratnikom. Tijelo im je s
prednje strane smeđe, dok je ostatak tijela većinom bijelosive boje. Rep je bijeli, no
srednja pera su crne boje i uvijena prema nazad. Kljun je žut, s izraženim
zadebljanjem u prednjem dijelu Ženka je manja od mužjaka a njeno tijelo je posve
prekriveno blagom, smeđom bojom s izraženim tamnosmeđim šarama koje posebno
dolaze do izražaja na perju tijela. Kljun im je narančasti sa smeđom mrljom po
sredini, te isto tako zadebljan u prednjem dijelu kao kod mužjaka. Kod oba spola
nožice su plosnate i narančaste s plovnim kožicama između prstiju. Puni raspon
krila im je 80-100 cm a obično žive 5-10 godina, iako je zabilježen primjerak star
26 godina.
STANIŠTE Široko je rasprostranjena vrsta. Živi na području Europe, Azije,
Sjeverne Amerike i Australije gdje nastanjuje vodene površine – jezera, rijeke,
potoci, bare i umjetna jezerca. Češća je u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
RAZMNOŽAVANJE Spolno su zreli s godinu dana i gnijezde se jednom godišnje u
razdoblju od ožujka do svibnja. Ženka nese 5-15 jaja koja polaže na skrivena uz
obalu, ponekad i na deblima vrba. Gnijezdo pravi od trave i listova, a unutrašnjost
oblaže paperjem. Jaja su sivobijela, velika 58×41 mm. Na jajima sjedi 27-28 dana,
dok mužjak čuva stražu. Kada ženka napušta jaja prekrije ih perjem koje je
iščupala iz svog tijela. Nakon otprilike 4 tjedna, pačići se izlegnu i ženka se i dalje
sama brine o njima. Već sljedeći dan vodi ih u vodu na prvi plivanac i više se ne
vraćaju u gnijezdo. Mladi potrkušci čvrsto se drže njene blizine ili provode vrijeme
sakriveni u visokoj trski, a mami se vraćaju kada ih pozove karakterističnim
kvakanjem. Osamostaljuju se nakon 50-60 dana. Stranice koristPe
kRolEačHićeRza AboNljuAfunkcionalnost stranice. Ukoliko nastavite s
pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim. Slažem se Hrane
se biljkama (nježnim lišćem, travama, sjemenkama i mladim izdancima barskih
biljaka, pupoljcima) no također jedu insekte, crv, vodene beskralježnjake te
žitarice, pogotovo kako ih ljudi ponekad znaju hraniti komadićima kruha.
ETIMOLOGIJA Latinski naziv roda anas ustaljen je naziv za patke, dok se
nazivom vrste platyrhynchos ukazuje na zadebljan, širok kljun (platús – širok,
rhúnkhos – nos, kljun). Na stranim jezicima nazivi su mallard, wild duck (eng.),
Stockente (njem.), canard colvert, colvert (fr.), germano reale (tal.), ánade real,
azulón (špa.), pato-real (port.), mlakarica, divja raca (slo.). Vrstu je službeno prvi
puta opisao Carl Linnaeus (https://www.plantea.com.hr/carllinnaeus) 1758.
godine.
TAKSONOMIJA Animalia CARSTVO: Animalia
(https://www.plantea.com.hr/zivotinje) KOLJENO: Chordata RED: Anseriformes
PORODICA: Anatidae (/oznaka/Anatidae) ROD: Anas (/oznaka/Anas) VRSTA:
Anas platyrhynchos SINONIMI: Anas boschas L.