Gimnazija Petra Preradovića, Virovitica

Kralježnjaci

Nastavni predmet: Biologija

Razred: 2.d

Ime i prezime učenika: Petra Kovač

Ime i prezime učenika: Klara Moslavac

Ime i prezime mentora: Borna Louvar

Zlatna ribica (Carassius auratus)

A. Vanjska obilježja tijela

Zlatna ribica (Carassius auratus) je slatkovodna riba iz razreda koštunjača. Tijelo joj je dvobočno simetrično i
zdepasto, a dugo je 13-40 centimetara, ovisno o pasmini. Leđna peraja je duga i snažna, a repna je račvasta. Na glavi,
leđnoj i prsnoj peraji nalazi se mnogo kvržica. Koža joj je prekrivena tankim i savitljivim ljuskama metalik crvenkasto-
narančaste boje. Njezini vid i sluh su među najbolje istraženima kod svih riba.

B. Građa unutarnjih organa

Probavni sustav započinje usnom šupljinom u kojoj su jezik i zubi. Crijevo stvara nabore za povećanje površine za
apsorpciju. Probavilo završava crijevnim otvorom kroz kojeg se iz tijela izbacuju neprobavljeni ostaci. U razgradnji
hrane pomažu probavne žlijezde, jetra i gušterača. Štetne i otpadne tvari iz tijela izlučuju bubrezi. Disanje se događa
tako da se kroz otvorena usta uvlači voda koja se potiskuje preko škržnih listića i zatim se zatvaranjem usta istiskuje
ispod škržnog poklopca. Ispod njega se nalaze četiri škrge, a svaka ima po dva reda škržnih listića. Srce im je građeno
od jedne pretklijetke i jedne klijetke. Kroz njega potječe samo venska krv. Takvo vensko srce istiskuje krv siromašnu
kisikom direktno u škrge kraj kojih se nalazi. Krv obogaćena kisikom dalje je protjerana u sve dijelove tijela. Iz tijela je
dalje kisikom nanovo osiromašena krv protjerana sve do srca.

C. Strategije preživljavanja

Prirodno područje rasprostranjenosti zlatne ribice je istočna Azija. Unesena je po cijelom svijetu, a u mnogim je
zemljama uspostavila održive populacije uspješnim razmnožavanjem u prirodi. Nastanjuju gotovo sva slatkovodna
staništa sa sporijim strujanjem vode i bogatom vegetacijom (rijeke, jezera, kanali, bare, ribnjaci itd.). Podnose veliki
temperaturni raspon, smanjeni udio kisika u vodi i zagađenje, što im omogućuje preživljavanje u različitim staništima
iako bolje preživljavaju u hladnijim vodama. U prirodi se hrane se kukcima, račićima, planktonima i vodenim biljem, a
u akvarijima dobivaju gotovu hranu s izbalansiranim hranjivim tvarima. Nemaju prirodnih neprijatelja. Životni vijek
zlatnih ribica u akvariju je 3 do 5 godina, a u prirodi i do 10 godina.

D. Socijalni život

Zlatne ribice se ne brinu za svoje mlade, nego ih prepuštaju samima sebi.

Zlatna ribica (Carassius auratus)

Gatalinka (Hyla arborea)

A. Vanjska obilježja tijela

Gatalinka (Hyla arborea) je jedna od najmanjih žaba na svijetu, dužine 3-5 cm. Dvobočno simetrično tijelo prekriveno
je glatkom, mekom i uvijek vlažnom kožom. Jednobojna je, s gornje strane obično svijetlo-zelene boje, dok s donje
strane boja znatno varira. Na vrhovima prstiju imaju okrugle jastučiće za prihvaćanje, s pomoću kojih se mogu držati
na uspravnim i glatkim predmetima. Može se penjati, a kad zatreba, i daleko skočiti zahvaljujući snažnim stražnjim
nogama. Imaju jako dobro razvijena osjetila mirisa sluha i okusa.

B. Građa unutarnjih organa

Probavilo počinje usnom šupljinom u kojoj se nalaze mali rožnati zubići i jezik. Jezik im je ljepljiv i pokretljiv, njime
love svoje plijen koji gutaju bez žvakanja. Usna šupljina se sužava u ždrijelo koje je jednjakom spojeno sa želudcem.
Na njega se nastavljaju tanko i debelo crijevo koje se otvara u nečisnicu uz koju je pridružen i mokraćni mjehur. Dišu
plućima koja su sastavljena od dvije vrećice. Uz njihovu se stijenku nalazi velik broj malih mjehurića, alveola, preko
kojih se odvija izmjena plinova. Tijekom disanja usta su im zatvorena. Spuštanjem dna usne šupljine zrak se uvlači
kroz nosne otvore, a njegovim se dizanjem zrak potiskuje u pluća. Uz pluća, žabe dišu i površinom kože te usno-
ždrijelnom šupljinom pa se plinovi mogu izmjenjivati i na kopnu i u vodi. Srce im je građeno od dvije pretklijetke,
jedne klijetke i arterijskog čunja. U desnu pretklijetku ulazi venska krv, u lijevu arterijska, a u klijetki se miješa i takva
odlazi u tijelo. Oksigenacija krvi se događa u plućima i koži.

C. Strategije preživljavanja

Nalazimo ih u gotovo cijeloj Europi, sjeverozapadnoj Africi i dijelom u Aziji. U pravilu ne žive u šumama već
preferiraju osunčane rubove šuma, grmlja i šikare, močvarna zemljišta, livade i vode stajaćice bogate vegetacijom i
bez prisustva ribe. Hrani se kukcima i paucima. Zimuje u većim grupama u zemlji, ispod korijena, u šupljinama drveća.
Gatalinka može mijenjati boju kože ovisno o raspoloženju, temperaturi i vlazi.

D. Socijalni život

Ženka polaže svoja jaja tako da ih zalijepi za list koji visi iznad lokve vode. Jaja su zaštićena mekom želatinom, a
mladunci rastu unutar jaja. Kada se izlegnu, past će sa stabla u lokvu ispod njega.

Gatalinka (Hyla arborea)

Leteći zmaj (Draco volans)

A. Vanjska obilježja:

Leteći zmajevi (Draco volans) gmazovi su, a pripadaju redu ljuskaša te podredu guštera. Tijelo im je prekriveno
rožnatim ljuskama, trup izdužen, a glava spljoštena i zašiljena. Oči imaju gornji i donji pokretljivi očni kapak te
prozirnu kožicu koja se prevlači preko oka – migavicu. Dugi su oko 20 cm, a mužjaci su obojeni življe od ženki
(žutosmeđe do jarkonarančaste boje). Imaju veliki kožnati padobran (patagium) koji liči na krila, a sa svake ga strane
pridržava pet do šest pari lažnih rebara. Spljošteno tijelo povećava mu aerodinamičnost, dok mu rep služi kao
kormilo.

B. Građa unutarnjih organa:

Probavni sustav

Probavilo započinje širokim usnim otvorom s malenim čunjastim zubićima. Na usnu šupljinu nastavljaju se ždrijelo,
jednjak, želudac te crijevo koje završava u nečisnici.

Dišni sustav

Dišni otvor vodi u grkljan i dušnik koji se grana u dvije dušnice. One vode u dva plućna krila obložena dobro
prokrvljenim naborima kojima se povećava površina za izmjenu plinova.

Optjecajni sustav

Srce je obavijeno osrčjem i sastoji se od tri dijela. Desna i lijeva pretklijetka zaliscima su odijeljene od nepotpuno
podijeljene klijetke. Krv se iz srca usmjerava kroz dva aortina luka i plućnu arteriju. Od aortinih lukova izlaze arterije
koje vode oksigeniranu krv prema glavi, prednjim udovima i utrobi, dok plućna arterija vodi krv prema plućima (mali
optok).

C. Strategije preživljavanja

Leteći zmajevi nastanjuju južnu i jugoistočnu Aziju te obitavaju u šumama i džunglama. Arborealne su životinje.
Hrane se mravima i drugim insektima, a ostalim su životinjama plijen. Zaklop na vratu (gularna zastava) služi kao
vodoravni stabilizator i upozorenje drugim jedinkama. Migavica vlaži oko i zaštićuje ga, dok ljuske štite tijelo od
isušivanja i gubitka vode.

D. Socijalni život

Ženka odleti na tlo jedino kad je spremna položiti jaja. Tamo pravi rupu za gnijezdo i odlaže 2–5 jaja koja čuva oko 24
sata, a potom odlazi i više nema nikakve veze sa svojim potomstvom.

Leteći zmaj (Draco volans)

Carski pingvin (Aptenodytes forsteri)

A. Vanjska obilježja tijela

Carski pingvin (Aptenodytes forsteri) je najveća i najteža od svih živućih vrsta pingvina. Visoki su 122 centimetra, a
teži između 27 i 37 kilograma. Vrlo su dobro prilagođeni životu u vodi. Dvobočno su simetrične životinje. Imaju
debeljuškasto tijelo, noge su im kratke s plivaćim kožicama, a krila su spljoštena tako da predstavljaju peraje. Krila i
glava crne, trbuh bijele, leđa plavkasto-siva, a područje grla žutonarančaste boje. Oči su im građene da omoguće
oštar vid pod vodom.

B. Građa unutarnjih organa

Probavilo započinje usnom šupljinom bez zubi uz koju se nalaze žlijezde slinovnice. Progutana hrana kroz ždrijelo
ulazi u jednjak pa u volju gdje hrana nabubri i omekša. Potom odlazi u željezni želudac koji luči enzime pa u mišićni
gdje se hrana usitnjava. Zatim ulazi u tanko crijevo gdje se dovršava razgradnja i upijanje hranjivih tvari u krv.
Neprobavljeni ostatci ulaze u debelo crijevo te kroz nečisnicu izlaze iz tijela. Dišni sustav započinje nosnim otvorima
na kljunu. Na njih se nastavlja dušnik koji se grana u dušnice koje ulaze u pluća. Na njih se nastavlja sustav zračnih
vrećica koji služi kao spremište zraka. Srce je sastavljeno od dvije pretklijetke i dvije klijetke. Desna strana krvotoka je
venska, a lijeva arterijska. Arterijska se i venska krv ne miješaju. Stanice se bolje opskrbljuju kisikom jer do njih dolazi
arterijska krv pa se oslobađa više energije. Tako pingvini mogu očuvati stalnu tjelesnu temperaturu.

C. Strategije preživljavanja

Izvrsno plivaju i mogu duboko roniti. Žive na južnoj polutci gdje su temperature ekstremno niske. Za toplinsku
izolaciju imaju i do 3 cm debeli sloj masnoće i gusto perje. Mogu piti morsku vodu jer imaju posebnu žlijezdu koja iz
krvotoka filtrira sol. Crna leđa pomažu pingvinima da se stope s okolinom i tako izbjegnu predatore koji ih vrebaju s
visine. Bijela boja na trbuhu pomaže im da u vodi izbjegnu predatore koji ih vrebaju iz dubina. Najveći prirodni
neprijatelji pingvina su morski leopard, morski pas i orka. Hrane se ribama i račićima, ali i krilom i hobotnicama.

D. Socijalni život

Pingvini su vrlo društvene ptice i rade sve u skupinama, plivaju i hrane se zajedno. Oba se roditelja brinu oko
mladunca u svojoj koloniji. Ako izgube mladunče ili jaje, ponekad se dogodi da pokušaju ukrasti tuđe

Carski pingvin (Aptenodytes forsteri)

Beluga (Delphinapterus leucas)

A. Vanjska obilježja

Beluga (Delphinapterus leucas) je vrsta kita iz porodice bijelih kitova. To je dvobočno simetrični sisavac dug između
tri i šest metara, a težak od 400 do 1.000 kilograma. Mužjaci su u pravilu veći i teži od ženki. Novorođeni beluge
dolaze na svijet tamno sive do smeđe boje, a nakon pete godine postaju potpuno bijeli.

Kao i kod svih drugih kitova, koža beluge nije obrasla dlakama i ima debeli vanjski sloj. Taj sloj (epiderma) je kod
beluga debeo između 5 i 12 cm što je iznadprosječno za kitove. Isto tako, potkožno tkivo, koje je sloj masnoće,
debelo je do 22 cm.

Vrat je dobro vidljiv, a glava pokretljiva.. Repna je peraja široka, a oči su im vrlo male i nalaze se blizu kuta usta. Ušni
otvori gotovo su nevidljivi. Na glavi se nalazi čeono zadebljanje – melon.

Melon je organ koji funkcionira kao sonar te pomaže kod hranjenja i snalaženja zbog mogućnosti eholociranja.
Eholokacija je sustav orijentacije pomoću odbijenih ultrazvučnih valova. Melon usmjerava valove proizvedene u
nosnim šupljinama, koji se zatim odbijaju od objekta i dolaze do donje čeljusti. Pomoću toga beluga, plivajući ispod
leda, može pronaći rupe za disanje.

B. Građa unutarnjih organa

Probavni sustav

Probavni sustav beluge jednak je kao i većini kralježnjaka. Sastoji se od usne šupljine, ždrijela, jednjaka, želudca,
tankog i debelog crijeva te završava crijevnim otvorom. U usnoj šupljini nalazi se 36 – 40 malih i tupih zuba koji ne
služe za žvakanje, već samo za hvatanje plijena. Na dnu je usne šupljine pokretljiv jezik s okusnim pupoljcima na
površini. Žlijezde slinovnice vlaže hranu i počinju probavu, a iza usne šupljine nalazi se ždrijelo koje vodi u jednjak. Iz
jednjaka hrana odlazi u želudac gdje se nalaze brojne probavne žlijezde.

Dišni sustav

Dišni sustav započinjem nosnim otvorom u obliku polumjeseca na vrhu glave koji se otvara u ždrijelo ispod kojega je
grkljan. Hrskavice podupiru stijenke grkljana između kojih su glasnice, a njihovim titranjem zbog prolaska zraka dolazi
do stvaranja glasova. Beluge su poznate po širokom opsegu vokalizacije. Na grkljan se nastavlja dušnik koji se dijeli na
dvije dušnice koje se pak granaju u sve tanje slijepe ogranke obložene alveolama. One su okružene mrežom krvnih
kapilara preko kojih se zbiva izmjena plinova. Beluge imaju i protein mioglobin koji veže i skladišti kisik te tako
obskrbljuje kita s većim postotkom kisika u krvi što je važno za mišiće tijekom ronjenja.

Optjecajni sustav

Srce je smješteno u posebnoj ovojnici unutar prsne šupljine – osrčju. Podijeljeno je na četiri dijela. Venska krv ulazi u
desnu pretklijetku pa potom u desnu klijetku i plućnim arterijama prema plućima. Tamo se obogaćuje kisikom i vraća
venama u lijevu pretklijetku i klijetku. Iz aortina luka izlaze arterije koje arterijsku krv raznose po tijelu. U krvi se
nalaze eritrociti koji sadrže hemoglobin, leukociti koji imaju obrambenu ulogu te trombociti važni za zgrušavanje.
Protok krvi kod beluga preusmjerava se iz određenih tkiva prema mozgu, srcu i plućima, koji zahtijevaju stalnu
opskrbu kisikom.

C. Strategije preživljavanja

Beluge žive u arktičkim i subarktičkim vodama uz obale Aljaske, Kanade i Rusije. Vole mirne, pliće vode, naročito
zaljeve i ušća rijeka. Koža im je bijele boje kako bi se prilagodili okolišu i zaštitili od predatora. Hrane se ribama i
mekušcima, a plijen su kitova ubojica i polarnih medvjeda. Nemaju leđnu peraju kako bi lako mogli plivati ispod leda.
D. Socijalni život

Beluge su izrazito društvene životinje i žive uglavnom u obiteljskim skupinama ili malim grupama. Majke se s
mladuncima često odvajaju od mužjaka.

Beluga (Delphinapterus leucas)