 Značenje odnosa sa roditeljima za psihološko

funkcioniranje pojedinca – klasično i jedno od

temeljnih pitanja psihologije ličnosti (Bezinović,
2000).

 Odnos izmeĎu roditelja i djeteta – temeljan za

uspješnu socijalizaciju djeteta i razvoj zdrave
ličnosti (Lacković-Grgin, 1994).
 Koja roditeljska ponašanja i postupci dovode do
poželjnih, a koja do nepoželjnih razvojnih rezultata?

 Savremeni pokušaji odreĎivanja dobrog i lošeg

sveukupnog obiteljskog okruženja razlikuju tri različita,
meĎusobno povezana pojma:
 roditeljski ciljevi i vrijednosti;
 roditeljski odgojni stil;
 roditeljske aktivnosti.
 Elementi roditeljskih odgojnih utjecaja i njihovi
meĎusobni odnosi prikazani su u kontekstualnom
modelu koji su predložili Darling i Steinberg (1993).

 Roditeljski odgojni stil – najvažniji faktor i moderator

svih odgojnih utjecaja.
 Roditeljski odgojni stil

Odgojni ciljevi i
roditeljske vrijednosti Djetetovo prihvaćanje
roditeljskih utjecaja

Roditeljska aktivnost i
RAZVOJNI REZULTATI
postupci
 Ciljevi koje roditelji žele postići u razvoju svoje djece.

 Opći ciljevi (univerzalni za sve kulture) – preživljavanje i

zdravlje djeteta, želja da se dijete postepeno ekonomski
osamostali i dostigne propisane norme u pogledu
postignuća, moralnih i vjerskih stavova i osobne sreće.

 Specifični ciljevi (variraju od kulture do kulture) –

individualističke kulture (osjećaj neovisnosti=dobra
prilagoĎenost); kolektivističke kulture (poslušnost i
poštovanje djeteta=dobra prilagoĎenost)
 Zbroj roditeljskih vrijednosti, stavova prema djetetu,
emocionalnih prilika u kojima se donose različite
roditeljske odluke.

 Različite tipologije roditeljskog odgoja – različiti modeli

roditeljstva.
 Roditeljsko ponašanje koje je odreĎeno odgojnim
ciljevima.

 Roditeljski odgojni postupci se moraju promatrati unutar

roditeljskog odgojnog stila – isti postupci mogu imati
sasvim drugačije posljedice u toplom,emocionalnom
okruženju, nego u strogoj i hladnoj sredini.
 KLASIČNI MODELI
 Model roditeljskih stilova
(Baumrind, 1971; Maccoby i
Martin, 1983)
 Model roditeljskog prihvaćanja-
odbijanja (Rohner, 1980)
 Model privrženosti (Bowlby,
1969; Ainsworth, 1973)
Jednosmjerni modeli socijalizacije
SAVREMENI MODELI
 Model dvosmjerne, tekuće
komunikacije i kontrolnih
procesa u obitelji (Kerr i Stattin,
2000)
 Model odrednica roditeljskog
ponašanja (Belsky, 1984)
Modeli dvosmjerne kauzalnosti
 Klasični modeli
 modeli jednosmjernog utjecaja (roditelj “proizvodi”
dijete s odreĎenim karakteristikama); pasivna uloga
djeteta, a prenaglašena uloga roditelja; zanemaruje
se širi kontekst

 Savremeni modeli
 modeli dvosmjernog utjecaja; aktivna uloga djeteta;
odnos roditelj-dijete dvosmjeran; ekološki model
razvoja (uzima se u obzir širi kontekst djelovanja)
KLASIČNI MODELI
RODITELJSTVA
 Diana Baumrind (1967) – roditeljski nadzor najvažniji
element roditeljske funkcije – tri roditeljska stila:

(1) autoritaran (kruti-strog)

(2) autoritativan (demokratski-dosljedan)
(3) permisivan (popustljivi)
 Maccoby i Martin (1983) – preimenovali nadzor kao
zahtjevnost i uveli dimenziju topline (osjetljivost roditelja
na potrebe djeteta) – četiri roditeljska stila:

(1) autoritaran (niska emocionalnost, visoka kontrola)

(2) autoritativan (visoka emocionalnost i kontrola)
(3) permisivan (visoka emocionalnost, niska kontrola)
(4) zanemarujući (niska emocionalnost i kontrola)
 Steinberg, Elmen i Mounts (1989) – dopunili model
četiri roditeljska stila sa još jednom dimenzijom –
roditeljska potpora autonomiji ili kako je shvaćaju noviji
autori – uravnoteženost moći (Weiss i Schwarz, 1996)

 Važna u periodu adolescencije!

 Roditeljsko poticanje djeteta da bude neovisno i

samostalno u odlučivanju (izazov – uspostaviti balans
izmeĎu poticanja djetetove neovisnosti i postavljanja
granica)
 Ronald Rohner (1986) – roditeljski stil zamijenio
jednom, najvažnijom dimenzijom roditeljskog ponašanja,
a to je roditeljsko prihvaćanje-odbacivanje.

 Osnovni oblici ponašanja:

(1) tjelesni iskazi ljubavi;
(2) verbalni iskazi ljubavi;
(3) tjelesni iskazi neprijateljstva;
(4) verbalni iskazi neprijateljstva;
(5) indiferentnost;
(6) nediferencirano (općenito) odbacivanje
 Bowlby (1969), Ainsworth (1979) – teorija afektivnog
vezivanja – emocionalna dostupnost skrbnika
 Unutrašnji radni modeli – mentalne reprezentacije o dva
osnovna elementa – sebi i drugima (pozitivne/negativne)
 Četiri tipa privrženosti:
(1) sigurna (pozitivna slika o sebi i drugima)
(2) zaokupljena (negativna slika o sebi, pozitivna o
drugima)
(3) odbijajuća (pozitivna slika o sebi, negativna o drugima)
(4) plašljiva (negativna slika o sebi i drugima)
SAVREMENI MODELI
RODITELJSTVA
 Stattin i Kerr (2000) – kvaliteta nadzora

 Tri moguća izvora podataka kojima se roditelji služe da

održe nadzor:
(1) djetetovo spontano opisivanje aktivnosti;
(2) roditeljevo izravno ispitivanje;
(3) neposredna kontrola roditelja.

 Topla i otvorena komunikacija izmeĎu roditelja i djeteta od

djetinjstva pa nadalje potiče iskrenu djetetovu otvorenost
– kvalitetan i učinkovit nadzor u adolescenciji.
 Determinante roditeljskog ponašanja:
 Individualne karakteristike roditelje (spol, dob,
osobine ličnosti, razvojna istorija i odnos s vlastitim
roditeljima, znanja i uvjerenja o dječijem razvoju i
roditeljskom ponašanju)
 Karakteristike djeteta (spol, dob, sposobnosti,
osobine temperamenta)
 Kontekstualni faktori (bračni odnos, radno mjesto i
socijalna mreža)
DOMINANTNE DIMENZIJE
RODITELJSTVA
 Odnosi se na emocije koje roditelj doživljava i pokazuje
u interakciji s djetetom; to je bipolarna dimenzija, na
čijem se jednom kraju nalazi emocionalna toplina, a na
drugom emocionalna hladnoća.

 Roditeljska toplina povezana je sa nizom pozitivnih

razvojnih ishoda kod djece i adolescenata (visoke razine
samopoštovanja, socijalne kompetencije, prosocijalnog
ponašanja i empatije, te niske razine internaliziranih i
eksternalizirani problema)
 Bihevioralna kontrola – odnosi se na regulisanje
ponašanja djeteta (stepen u kojem roditelj postavlja
pravila i granice u svrhu modifikacije djetetova
ponašanja); na jednom kraju ove bipolarne dimenzije
nalaze se postupci čvrste kontrole, a na drugom
postupci slabe kontrole djetetova ponašanja.

 Pretjerano stroga kontrola djetetova ponašanja može

dovesti do submisivnosti i potisnute hostilnosti, dok
pretjerano blaga kontrola može dovesti do agresivnosti i
nedosljednog ponašanja; umjerena bihevioralna kontrola
se povezuje s pozitivnim razvojnim ishodima.
 Odnosi se na kontrolu djetetova unutrašnjeg,
psihološkog svijeta.

 Psihološka kontrola negativno utječe na psihički razvoj

djeteta (kvari vezu roditelj-dijete; praćena je negativnim
afektom i oduzima djetetu osjećaj lične kontrole);
povezana sa internaliziranim problemima kod djece,
poput anksioznosti i depresije.

 Posebno važna u razdoblju adolescencije.

 Odnosi se na roditeljska nastojanja da aktivno potiču
adolescentovu težnju za nezavisnošću i samostalnim
donošenjem odluka; predstavljaju dodatnu dimenziju
roditeljstva (Steinberg, Elmen i Mount, 1989).

 Savremena shvaćanja upućuju da se ova dimenzija ne

može smatrati suprotnim polom psihološke kontrole
(kako se nekada mislilo), nego se radi o različitim
konstruktima.
 Važnost percepcije kao subjektivne interpretacije odnosa
roditelj-dijete (Rašomonski efekat).

 Dječija percepcija ponašanja njegovih roditelja može

biti relevantnija za njegovu prilagodbu, nego aktualno
roditeljsko ponašanje (Schludermann i Schludermann,
1970).
 Tranzicija u roditeljstvo – reorganizacija života i unutrašnjeg svijeta
pojedinca koji postaje roditelj.

 Obuhvata period od trudnoće do nekoliko mjeseci nakon porođaja.

 Uspješna tranzicija u roditeljstvo – dobra podloga za kvalitetno

roditeljstvo i kvalitetu ranih interakcija roditelja i djece.
 Faktori koji doprinose uspješnoj tranziciji?

 percipirana ravnopravnost raspodjele poslova

 visoko zadovoljstvo obiteljskim životom
 kvaliteta odnosa oba partnera sa vlastitim roditeljima
 osobine ličnosti budućih roditelja
 kvaliteta odnosa među partnerima
 pozitivni doživljaj roditeljstva (zadovoljstvo roditeljskom ulogom i
doživljaj roditeljske kompetentnosti/samoefikasnosti)
 priprema za roditeljstvo (stvaranje pretpostavki za osjećaj
roditeljske kompetencije, razvijanje realnih očekivanja od
roditeljstva, stvaranje pretpostavki partnerskog roditeljstva)
 Roditeljska i radna uloga središnje su uloge odraslih osoba u
današnjem svijetu.

 Višestrukost uloga (primjerice suprug, roditelj, zaposlenik) može

imati povoljne, ali i nepovoljne utjecaje na psihološku dobrobit
pojedinca.

 Rezultati istraživanja pokazuju da većina zaposlenih muškaraca i

žena smatra da postoje brojne dobiti u balansiranju između
poslovnog i privatnog života koje u većini situacija premašuju
negativne aspekte.
 Tokom 1990-ih tema ravnoteže poslovnog i privatnog života privukla
je veliku istraživačku pažnju.

 To možemo objasniti s dvije velike promjene koje su se odvijale u

tom vremenskom periodu:
 sve veća međunarodna konkurencija na tržištu rada dovela je do
povećane potrebe za radnim angažmanom čime su se smanjili vrijeme i
energija koju su pojedinci mogli posvetiti obitelji;
 sve veći broj žena priključio se tržištu rada što je rezultiralo zabrinutošću
da će zapošljavanje žena dovesti do dvostrukog opterećenja u kojem
vrijeme provedeno na poslu nije nadoknađeno ili je neadekvatno
nadoknađeno smanjenjem rada u kućanstvu.
 Konflikt poslovne i obiteljske uloge – doživljaj da su zahtjevi
uloga iz radne i obiteljske domene neuskladivi, odnosno da
udovoljavanje zahtjevu iz jedne domene otežava ili pak
onemogućuje udovoljavanje zahtjevu iz druge.

 Sukob radne i obiteljske uloge – najveći kada su pojedinci izrazito

emocionalno angažirani i u obitelji i u radu.
 Savremeni modeli – konflikt ide u oba pravca:
(1) sukob rad – obitelj do kojeg dolazi kada radne obaveze
ometaju obiteljski život
(2) sukob obitelj – rad koji se javlja kada obiteljske obaveze
ometaju radnu ulogu

 Između ove dvije vrste sukoba postoji razlika u ishodima, međutim

oni su međusobno povezani, te imaju dvosmjeran utjecaj.

 Obje vrste sukoba imaju negativan utjecaj na psihičko i tjelesno

zdravlje pojedinca.
 Facilitacija poslovne i obiteljske uloge – definira se kao stepen u
kojem iskustva koje pojedinac doživljava u jednoj ulozi poboljšavaju
kvalitetu njegova života u drugoj ulozi.

 Facilitacija nastaje kada sudjelovanje u jednoj ulozi (npr. ulozi

zaposlenika) dovodi do poboljšanja izvedbe ili funkcioniranja
pojedinca u njegovoj drugoj ulozi (npr. ulozi majke).

 Brojni nalazi ukazuju da je biti zaposlena majka i supruga povezano

s boljom fizičkom i psihološkom dobrobiti za razliku od nezaposlenih
supruga, posebice među ženama koje žele raditi ili onima koje su
ekonomski ugrožene.
Značajni obiteljski faktori Značajni radni faktori

 mala djeca i stari roditelji u  preopterećenost,

obitelji,  vremenski tjesnac,
 veliko vrijeme uloženo u  repetitivni rad,
obiteljske obaveze, bračne  mala autonomija u planiranju
napetosti i neuglasice, rada i vremena rada
 nepravedna raspodjela
kućanskih dužnosti,
 nedostatak emocionalne
potpore partnera
 nedostupnost jaslica/vrtića
 Mjere koje pomažu obitelji i smanjuju obiteljski i radni stres:

 zakonska regulativa (zakonski akti koji pomažu ostvarenje

zdrave ravnoteže između rada i obiteljskog života)
 prilagodba u organizacijama (dobra organizacija rada, mjere
dodatne brige za zaposlenike, i sl.)
 potpora obitelji mjerama socijalne zaštite (društvena
intervencija i primjerene mjere socijalne politike)
 potpora obitelji jačanjem same obitelji (kvalitetni bračni
odnosi, uzajamna podrška bračnih partnera, socijalizacija za
egalitarnu spolnu ideologiju, i sl.)
 Prijateljski odnos
Partnerski odnos

Slobodno vrijeme
Odnosi sa roditeljima
Odnosi između roditeljske i drugih životnih uloga
(polustruktuirani intervju sa roditeljima)
 Cilj zadatka je napisati studiju slučaja o tranziciji u roditeljstvo, usklađivanju
roditeljske i drugih životih uloga, kriterijima dobrog roditeljstva i roditeljskim odgojnim
ciljevima kod majki i očeva.
 Da biste dobili sve potrebne informacije, intervjuirajte jednu majku i jednog oca (ne
moraju nužno biti supružnici).
 Na osnovu podataka koje dobijete od oba sudionika, napišite kratki rezime za svakog
ponaosob po segmenitima koji su navedeni u nastavku teksta. Nakon toga, napravite
paralelu, odnosno usporedite u kojoj mjeri se iskustva majke i oca podudaraju (kako
su doživjeli tranziciju u roditeljstvo, gdje se javlja sukob uloga, da li su im kriteriji
dobrog roditeljstva slični ili ne i koliko se podudaraju njihovi roditeljski odgojni ciljevi).
 Možete koristiti i dosadašnje teorijske i empirijske spoznaje (ukoliko su dostupni na
internetu ili u nekim drugim izvorima), kako biste produbili razumijevanje ove
tematike.
 Tekst možete organizirati po želji, a navedena pitanja koristite kao smjernice za
oblikovanje sadržaja rada.
 Obim rada 1-2 stranice teksta (s proredom 1,5).
Opći podaci o roditelju i djetetu/djeci:
 spol, dob i stručna sprema roditelja?

 ukupan broj djece?

 u kojoj dobi je osoba postala roditelj?

 spol i dob djeteta/djece?

Tranzicija u roditeljstvo
 kako su to doživjeli; da li se njihov život nakon toga promijenio i u kojem segmentu;
krizni periodi (posebno teška razdoblja – u kojem uzrastu djeteta); olakšavajuće i
otežavajuće okolnosti tokom tranzicije u roditeljstvo...

Usklađivanje roditeljske i drugih životnih uloga

 koje sve životne uloge usklađuju; kakva su iskustva (ima li suprostavljenih uloga);
olakšavajuće i otežavajuće okolnosti...
Roditeljski odgojni ciljevi
 koji su njihovi odgojni ciljevi; šta žele postići u odgoju djeteta/djece (koje vrijednosti
žele da prenesu djetetu/djeci); jesu li ciljevi isti ili različiti s obzirom na uzrast i spol
djece (u slučaju da imaju dvoje ili više djece)...

Kriteriji dobrog roditeljstva

 šta je za njih dobro roditeljstvo (šta znači biti „dobar roditelj“)...
 RODITELJSTVO,
MAJČINSTVO, OČINSTVO
POJAM RODITELJSTVA

• Odlučivanje za djecu
• Preuzimanje i prihvatanje roditeljske uloge
Doživljaj roditeljstva • Redefiniranje vlastitih ciljeva, vrijednosti kao i
doživljaja vlastite vrijednosti

• Rađanje djece
• Zaštidivanje djece i briga za njihovo održanje,
Roditeljska briga i skrb život i razvoj
• Vođenje i pomaganje razvoja djece

• Svi namjerni postupci i aktivnosti, koje roditelj

Roditeljski odgojni stil poduzima i provodi kako bi osigurao
prethodno navedene ciljeve
•Roditeljski postupci, aktivnosti i ponašanje
 Integrativni model roditeljstva
(Bronfenbrenner, Belsky, Martin i Colbert)

Širi obiteljski i društveni kontekst

Karakteristike roditelja
(spol, ličnost, emocionalna
zrelost, psihološko zdravlja,
inteligencija, obrazovanje,
stavovi, znanje)
(ekonomska sigurnost porodice, struktura
porodice, međusobni odnosi roditelja,
podržavajuda društvena mreža
(emocionalna podrška, konkretna pomod),
usklađenost radne i roditeljske uloge Karakteristike djeteta
(temperament, usklađenost
karakteristika roditelja i
djeteta, spol, dob,
sposobnosti)
RODITELJSTVO
Subjektivni doživljaj roditeljstva
Roditeljski odgojni stil
Roditeljske vrijednosti, aktivnosti i
postupci

Razvoj djeteta Razvoj roditelja

(emocionalna sigurnost, (promjena važnosti ciljeva i
samoregulacija, samostalnost i vrijednosti, prilagodba na višestrukost
nezavisnost, društvena kompetencija, uloga, prilagodba na nove obiteljske
kognitivna zrelost, školska uspješnost, odnose, prilagodba na djetetove
profesionalna uspješnost) razvojne promjene)
Doživljaj roditeljstva

 Tradicionalne obiteljske vrijednosti (DeFrain i Olson, 1999):

1) Biti oženjen bolje je nego biti samac;

2) Biti vjenčan bolje je nego živjeti nevjenčano;
3) Imati djecu bolje je nego nemati;
4) Imati više djece bolje je nego imati jedno dijete;
5) Dva roditelja su bolja nego jedan jedan roditelj;
6) Bolji je prirodni roditelj nego stečeni roditelj;
7) Majka koja se bavi samo djecom bolja je nego ona koja
radi i izvan kude
Doživljaj roditeljstva

 Promjene tradicionalnih obiteljskih vrijednosti

 Dobrovoljno odustajanje od roditeljstva

 mijenja se shvatanje o poželjnosti djece i njihovoj središnjoj
vrijednosti u vlastitom životu
 mnogi bračni parovi se odlučuju na život bez djece (odbacuju
vrijednost djece i roditeljstva kao središnju ljudsku vrijednost)

 Prisilno odustajanje od roditeljstva

 posljedica nemogudnosti začeda ili uspješnog završetka trudnode
 potvrđuju vrijednost roditeljstva kao normu
Doživljaj roditeljstva

 Roditeljstvo utječe na razvoj i mijenjanje odraslih pojedinaca

– utječe na mišljenje, osjedaje i ponašanje; mijenja njihovu
sliku o sebi i sliku koju o njima ima sredina

 Doživljaj roditeljstva značajna je promjena u cjelokupnom

identitetu pojedinca!

 Složen pojam – teško ga je odrediti, opisati i mjeriti

Doživljaj roditeljstva

 Sabatelli i Waldron (1995) – tri zasebne dimenzije doživljaja

roditeljstva:

 Roditeljsko zadovoljstvo

 Zahtjevi i stres roditeljske uloge

 Osjedaj roditeljske kompetencije

Roditeljsko zadovoljstvo

 Obuhvata sljedede dimenzije:

 Zadovoljstvo odnosom roditelj – dijete

 Zadovoljstvo vlastitom uspješnošdu kao roditelja
 Zadovoljstvo potporom bračnog partnera u roditeljskoj
ulozi
 Zadovoljstvo ponašanjem djeteta
 Zadovoljstvo samim sobom kao roditeljem
 Zadovoljstvo roditeljskom ulogom – primjeri čestica

 Iako je biti roditelj predivno iskustvo, osjedam se frustriran sad kad

je moje dijete u ovoj dobi.
 Liježem i budim se s istim osjedajem kako nisam mnogo postigao/la
kao roditelj.
 Ne znam zašto, ali ponekad se osjedam izmanipulirano, a trebao/la
bih imati kontrolu nad situacijom.
 Moj otac/majka je, za razliku od mene, bio/bila bolje pripremljen/a
na to da bude dobar roditelj.
 Teško je biti roditelj jer nisam uvijek siguran postupam li dobro ili
ne.
 Ponekad mi se čini da ništa ne mogu napraviti u svom roditeljstvu.
Zahtjevi i stres roditeljske uloge

 Sastoji se od dva zasebna pojma:

 Zahtjevi roditeljske uloge – vanjski pritisci na pojedinca da

trajno ostvaruje roditeljsku ulogu u skladu sa očekivanjima
i normama sredine

 Stres roditeljske uloge – unutarnji doživljaj pojedinca da

nije u mogudnosti ispuniti zahtjeve roditeljske uloge u
skladu sa vlastitim očekivanjima i osobnim normama
Subjektivna roditeljska kompetencija

 Roditeljev osjedaj koliko je sposoban i uspješan kao roditelj:

 osjedaj lakode/teškode odgajanja u različitim razvojnim

radobljima djeteta
 skup dimenzija kao što su samoprocjene roditeljskog
znanja, vještine, lakode odgajanja, zadovoljstva,
samoučinkovitosti i samopoštovanja
 osjedaj roditelja da nadzire proces odgoja
 Roditeljska kompetentnost – primjeri čestica

 Osjedam se siguran kad nastupam kao roditelj.

 Da su mene bolje odgajali ja bih više znao s djecom.*
 Često mi se čini da moje dijete ima bolji odnos s drugima nego sa mnom.*
 Po instinktu znam što je djetetu potrebno.
 Kada bi roditeljstvo bilo barem malo zanimljivije, bio/la bih više
motiviran/a da budem dobar roditelj.*
 Uvjeren sam da su svi moji postupci za dobro mog djeteta.
 Odgoj djeteta predstavlja za mene teret.*
 Često nisam siguran da pravilno odgajam dijete.*
 Kada vidim da sam pogriješio prema djetetu, to me doista pogodi. *
Utjecaj djeteta i okoline na doživljaj roditeljstva

 Kontekstualni faktori:
 kvaliteta bračnih odnosa prije rođenja djeteta
 očekivanja od uloge roditeljstva
 podjela dužnosti i poslova nakon rođenja djeteta

 Karakteristike roditelja:
 kontrola impulsivnosti (majke), društvenost (očevi)
 odsutnost depresivnosti i razvijene vještine rješavanja
problema
 Karakteristike djeteta:
 temperament, problemi u razvoju, pubertet
Utjecaj subjektivnog osjedaja roditeljske kompetencije

 Roditeljski doživljaj kompetencije djeluje na:

 roditeljsku sliku o sebi

 motivaciju za bavljenje djetetom razvoj djeteta
 odnos roditelja prema djetetu

 bračno zadovoljstvo
nagli pad/postupno slabljenje/nepromijenjena
kvaliteta/blagi porast bračne kvalitete
MAJČINSTVO I OČINSTVO

 Sve do početka 90-ih god. prošlog stoljeda, roditeljstvo se

uglavnom izjednačavalo s majčinstvom
 biološka predispozicija za rađanje izjednačavala se sa “majčinskim
nagonom” kao jedinim ispravnim i kvalitetnim izvorom brige za dijete
 u istraživanja utjecaja obitelji i utjecaja roditelja bile uključene samo
majke

 Dva posljednja desetljeda – vrijeme “otkrida očeva” (NICHD,

2004)
 savremena društva postavljaju sve snažnije zahtjeve na očeve za što
obuhvatnijim preuzimanjem brige za dijete
 povedanje broja obitelji samohranih majki i zaposlenih majki
 specifičan doprinos očinstva (ne samo indirektni, nego i direktni)
Majčinska vs. očinska praksa

 Utvrđene razlike u:
 količini uključenosti
 vrsti dominantnih aktivnosti
 vrsti i načinu odnosa prema djetetu
 specifičnim i različitim učincima i posljedicama koje imaju
majčino i očevo bavljenje djetetom
Stavovi prema majčinskoj i očinskoj praksi*

 Istraživanje provedeno u 12 zemalja Evropske zajednice i

Norveškoj – 10 000 sudionika (Apparala, Reifman i Munsch,
2003).

 Za 12 kudanskih zadataka i poslova koje uključuju brigu za

djecu označiti je li zadatak prvenstveno majčin, očev ili ga
podjednako trebaju obaviti oba roditelja.

 Stepen egalitarizma.
Tri sistema odnosa roditelj – dijete prema Bowlby-u

 Sistem privrženost – skrbnik

društveno-emocionalna regulacija
(majka)

 Sistem učenje – podučavatelj

 Sistem igra – partner
igra, podučavanje, poticanje nezavisnosti
i samostalnosti
(otac)
Sistem privrženost-skrbnik

 Za postizanje fleksibilne društveno-emocionalne regulacije

dvije su ključne komponente:
 roditeljska dostupnost (tjelesna i emocionalna) – osjedaj sigurnosti
 roditeljsko prihvatanje djetetove rastude nezavisnosti

 Privrženost – čvrsta emocionalna povezanost između skrbnika

i djeteta
 važna za razvoj emocionalnosti, društvenih odnosa i kognitivni razvoj
djeteta
 osjetljivost i reagiranje na dječije potrebe
Sistem privrženost-skrbnik

 Neuroznanstvena istraživanja – privrženost proizilazi iz

fizioloških procesa sazrijevanja
 fiziološka potreba za tjelesnim i oralnim dodirom proizilazi iz aktivnosti
žlijezde amigdale (čije se bujanje zaustavlja kada je potreba
zadovoljena)
 ako potreba za dodirom nije zadovoljena amigdala i dalje buja
(amigdala – središte negativne emocionalnosti, straha i bijesa)

 Senzitivno majčinstvo – odgovaranje na potrebe djeteta,

iskazivanje pozitivnih emocija, održavanje stalne emocionalne
i verbalne komunikacije i poticanje djeteta.
Sistem privrženost-skrbnik

 Senzitivno majčinstvo – nezapadnjačka vs. zapadnjačka

društva...
 narod Gusii (jugozapadna Kenija) – majka održava neprekidan kontakt s
djetetom do kraja 3. mjeseca (nakon toga, danju ga preuzima starija
sestra, koja ga neprestano drži u zagrljaju do 18. mjeseca – nakon toga,
muško dijete se dalje razvija pod okriljem “bratske socijalizacije”)
 majke plemena Gusii osjetljive samo na znakove djetetove žalosti i
nemira...
 zapadnjačke majke – drugačija praksa...
Sistem učenje-podučavatelj i sistem igra-partner

 Očevo ponašanje je više usklađeno sa ova dva sistema

 očeva uloga manje usmjerena na uspostavljanje socio-emocionalnih
odnosa, a više na igru, podučavanje i poticanje na neovisno istraživanje
i suočavanje sa izazovom
 uloga mentora i partnera za igru

 Majka i otac uključeni u bitno različite vrste odnosa i aktivnosti

sa svojom djecom
Majčinstvo vs. očinstvo

 Subjektivni doživljaj roditeljstva

 Bavljenje djetetom (vrsta i količina uključenosti)

 Specifičan doprinos bavljenja djetetom

Subjektivni doživljaj roditeljstva: majčinstvo vs.
očinstvo
Majčinstvo
• biološka predispozicija za rađanje
izjednačava se sa “majčinskim
nagonom” kao jedinim ispravnim
i kvalitetnim izvorom brige za
dijete
• majčinstvo – nužna uloga žene u
brojnim kulturama
Očinstvo
• očinstvo poželjna, ali ne i nužna
uloga muškarca
• nedostatak socijalizacije očinske
uloge – muškarci slabije
pripremljeni za ulogu oca
Bavljenje djetetom: majčinstvo vs. očinstvo
Majčinstvo
• znatno veda uključenost majke u
brigu za djecu potvrđena u
brojnim kulturama
• intenzivno majčinstvo - njega,
zaštita i odgoj djeteta (univerzalni
oblici majčinske prakse)
• specifično majčinstvo (zaposlene
majke, samohrane majke, majke u
nezaposlenim obiteljima,
maloljetne majke)
• obrazovanije majke se više i
kvalitetnije bave djecom od
neobrazovanih
Očinstvo
• “prirodna” funkcija očeva funkcija
hranitelja
• uključenost očeva pod utjecajem
dobi i obrazovanja očeva, očeva
slobodnog vremena, majčine
zaposlenosti, ali i stavova majke o
sposobnosti očeva da preuzmu
brigu o djetetu
• povedava se s povedanjem dobi
djeteta (igra i podučavanje)
• veda uključenost očeva u
obiteljima netradicionalnih i
egalitarističkih vrijednosti
Specifičan doprinos bavljenja djetetom: majčinstvo vs.
očinstvo
Majčinstvo
• utjecaj na djetetovu sposobnost
emocionalne regulacije –
senzitivno majčinstvo
(odgovaranje majke na potrebe
djeteta, majčina vedrina i
emocionalna dostupnost)
• za majke je tipično veliko
emocionalno prihvadanje djeteta,
ali uz veliki nadzor (naročito
psihološki)
Očinstvo
• očeva uključenost povoljno
djeluje na školski uspjeh,
socijalne vještine i uspješnost u
odrasloj dobi
• povoljnije na odgoj djece utječu
očevi čija se briga jasno razlikuje
od majčine
• važno je otkride tzv. odgođenog
učinka očeve uključenosti –
očevo bavljenje djetetom u prve
tri godine života
Kako to izgleda u realnosti...

Why moms get NOTHING DONE.mp4

y2mate.com - Mommy!_F2Mjlfvvqgc_1080p.mp4

y2mate.com - A Normal Day_bL7Y6S4dMjI_1080p.mp4

y2mate.com - Road Tripping with KIDS_-G7Bg74lc-E_1080p.mp4

Video linkovi

https://www.youtube.com/watch?v=_bP0Uf3Shd0
https://www.youtube.com/watch?v=F2Mjlfvvqgc
https://www.youtube.com/watch?v=bL7Y6S4dMjI
https://www.youtube.com/watch?v=-G7Bg74lc-E

Idudi susret...

Biologija očinstva (BBC):

https://www.youtube.com/watch?v=XFA1ZDqgpEI
UTJECAJ OBITELJI NA
RAZVOJ DJECE
Važnost obitelji za razvoj pojedinca

 Kada je riječ o psihosocijalnom razvoju djeteta, obitelj je ved

odavno prepoznata kao jedan od najznačajnijih okolinskih
faktora i naglašava se u vedini teorijskih sistema u razvojnoj
psihologiji (Freud, Adler, Jung, Erikson, Vigotski...).

 Obitelj je prva socijalna grupa u kojoj se dijete nalazi nakon

rođenja i u kojoj stiče svoja prva iskustva, formira stavove i
razvija lične potencijale.
Važnost obitelji za razvoj pojedinca

 Jedinstvena vrijednost obitelji sažeta je u kvaliteti obiteljskih

odnosa i specifičnim potencijalima odgojnog djelovanja.
 emocionalni odnosi zasnovani na privrženosti i ljubavi između
roditelja i djece – najznačajni element
 obitelj pruža sigurnost i podršku svojim članovima, širi
informacije o svijetu, te nudi savjete i konkretnu pomod
 u odnosima s roditeljima dijete stiče sigurnost i razvija snažan
osjedaj pripadnosti zajednici, a briga i ljubav, koje dijete dobiva
od svojih roditelja, pružaju mu osjedaj sigurnosti u sebe i druge
Dinamika obiteljskog sistema i razvoj djeteta

 Dominantni teorijski okviri (savremeno stajalište):

 Teorija razvoja obitelji
 Sistemska obiteljska teorija
 Teorija ekoloških sistema

 Obitelj kao sistem, dvosmjerni utjecaji, međudjelovanje članova obitelji i

šire socijalne okoline (višesmjerni i višestruki utjecaji), bioekološki model
(razvoj djeteta zajednički oblikuju djetetove biološke karakteristike i faktori
okoline), razmatranje obiteljske dinamike u kontekstu razvoja...
Teorija razvoja obitelji (Duvall, 1957)

 Opisuje promjene koje se događaju u obitelji tokom različitih razvojnih

razdoblja, te kako obitelji doživljavaju i proživljavaju različite normativne i
nenormativne događaje.

 Osnovne teme: razvojni stadiji i razvojni zadaci

 teme preuzete iz teorija razvojnih stadija
 životni ciklus pojedinca sastoji se iz nekoliko razvojnih stadija, a svaki stadij
podrazumijeva specifične razvojne zadatke; uspješan prelazak u svaki naredni stadij
zahtijeva ispunjavanje razvojnih zadataka iz prethodnog stadija
 teoretičari razvoja obitelji primijenili su ovaj koncept na obitelj kao sistem

 Obitelj tokom vremena prolazi kroz različite faze ili cikluse, mijenja se i
prilagođava novim situacijama. Uspješna tranzicija implicira da su članovi
obitelji usvojili nove
Razvojne faze obiteljskog sistema
Sistemska obiteljska teorija (Bowen, 1966)

 Obitelj se najbolje može razumjeti ako se poznaju njeni dijelovi (članovi

obitelji, dijade, trijade) i interakcije među tim dijelovima, koje kasnije
postaju obrasci ponašanja.

 Važni koncepti: hijerahija, granice, klima, ravnoteža, pozitivne i negativne

povratne informacije i sl.

 Dinamika obiteljskog sistema se proučava u kontekstu razvoja, pri čemu je

naglasak na sposobnosti članova obitelji da dožive sebe istovremeno kao
odvojene, ali i povezane jedinice.
 pojedinac se promatra u kontekstu vlastitog obiteljskog sistema, ali i u
kontekstu složene mreže odnosa kojima je obiteljski sistem okružen
Sistemska obiteljska teorija (Bowen, 1966)

 Obitelj funkcioniše kao emocionalni sistem u kojem svaki član ima

određenu ulogu i mora slijediti određena pravila.

 Na temelju uloga u sistemu, od ljudi se očekuje da međusobno

komuniciraju i reagiraju na određeni način. Uzorci se razvijaju unutar
sistema, a ponašanje svakog člana utječe na ostale članove na predvidljive
načine.

 Ovisno o određenom sistemu, ti obrasci ponašanja mogu dovesti do

ravnoteže ili disfunkcije sistema, ili oboje, u različitim vremenskim
trenucima.
Sistemska obiteljska teorija (Bowen, 1966)

 Obitelj se promatra kao svaki živi organizam sa svojim varijantama od

rođenja, rasta, razvoja, stagnacije i smrti tj. ima svoju prošlost, sadašnjost i
bududnost.

 Svaka obitelj ima 3 osnovne karakteristike: cjelovitost, samoregulirajudi

kapacitet i sposobnost transformacije, a tri najznačajnija faktora
su obiteljske vrijednosti, obiteljska struktura (granice, pripadanje i mod u
sistemu) i funkcije.

 U sistemskoj obiteljskoj teoriji na nositelja simptoma se gleda kao na

osobu koja je razvila simptom da bi uspostavila balans u sistemu, a sistem
svojim unutarnjim odnosima i konstelacijama podržava simptom, te se
simptomi promatraju kao neuspjesi u adaptaciji sistema.
Ekološka teorija (Bronfenbrenner, 1979)

 Teorija ekoloških sistema objašnjava različite ekološke sisteme u kojima se

razvijaju i žive djeca i njihove obitelji, te kako interakcije tih ekosistema
mogu utjecati na razvoj.
 ovaj pristup se koristi kada se pažnja želi dati pojedincu, interakcijskim
procesima među pojedincima i utjecaju vremena

 Tri važna elementa ekološkog pristupa primjenjiva u istraživanjima obitelji s

djecom:
 naglasak se zadržava na recipročnom odnosu djeteta i konteksta
 utjecaj ekosistema može biti izravan i neizravan
 ističe se važnost povezanosti među različitim socijalnim kontekstima

 PPCT model (eng. Process-Person-Context-Time)

Zdrava i poticajna obitelj

Kakva obitelj je dobra za dijete?

Glavne odrednice zdrave i funkcionalne obitelji

 Osnovne dimenzije zdravog obiteljskog funkcionisanja (Walsh, 1982):

 individuacija nasuprot “zapletenosti”
 uzajamnost nasuprot izolaciji
 fleksibilnost nasuprot rigidnosti
 stabilnost nasuprot nestabilnosti
 jasne nasuprot iskrivljenim percepcijama
 jasne nasuprot konfliktnim ulogama
 recipročnost nasuprot konfliktnim ulogama
 jasne nasuprot nejasnim generacijskim razlikama

 U različitim periodima razvoja obitelji mijenja se istaknutost i važnost

pojedinih dimenzija...
Glavne odrednice zdrave i funkcionalne obitelji

 Novija istraživanja ukazuju da se iz mnoštva dimenzija obiteljskog

funkcioniranja mogu smatrati dvije dimenzije:
 obiteljska kohezivnost – stepen emocionalne povezanosti među članovima
obitelji
 obiteljska prilagodljivost – sposobnost obiteljskog sistema da adekvatno
reaguje na različite normativne i nenormativne događaje

 U odnosu na nabrojanih osam dimenzija, ove dvije dimenzije mogle bi se

smatrati dimenzijama višeg reda (podjednako važne u svim periodima
života jedne obitelji)

 Kružni model bračnog i obiteljskog funkcionisanja (Olson i sar., 1979) –

umjerene razine kohezivnosti i prilagodljivosti – pokazatelj optimalnog
funkcionisanja obitelji.
Zdrava i poticajna obitelj

 Obitelj de biti odgojno djelotvorna ako se članovi obitelji međusobno

poštuju i vole, ako pokazuju jedni prema drugima razumijevanje, te ako
poznaju smisao odgoja i zajednički teže njegovom ostvarivanju (Maleš,
1993)

 Brajša Žganec i saradnice (2005) ističu važnost obiteljske povezanosti,

zajedništva i organizacije, kao i obiteljske prilagodljivosti, zadovoljstva i
razvoja, kao preduslova za odupiranje potencijalno negativnim utjecajima
okoline.
 funkcionisanje obitelji može se pratiti na kontinuumu od funkcionalne i zdrave
do nefunkcionalne ili nezdrave
 kao najvažnije psihološke dimenzije koje određuju obitelj, navode osjedaj
uzajamnog obvezivanja članova obitelji, te osjedaj kontinuiteta, kao i razvijanje
dugotrajnih bliskih odnosa
Zdrava i poticajna obitelj

 Čudina-Obradovid i Obradovid (2006) ističu da obitelj smatra zdravom i

poticajnom okolinom za dijete, ukoliko tokom njegovog razvoja postoji
roditelj ili jedan stalan skrbnik, koji stvara čvrstu vezu sa djetetom, te koji
ga podržava i pruža mu pažnju tokom cijelog perioda odrastanja, sve do
djetetove potpune samostalnosti
 zdrava i poticajna obitelj je ona koja osigurava djetetu zdravstvenu zaštitu, živi
u čistoj i urednoj sredini, te ona u kojoj članovi dijele zajedničke vrijednosti i
prioritete.
Zdrava i poticajna obitelj

 Zdrava i poticajna obitelj – emocionalna toplina, zajedničke

aktivnosti, fleksibilnost (prilagodljivost), međusobno povjerenje
članova obitelji, podrška, kvalitetna komunikacija, poštivanje
individualnih granica...

 Rizična obitelj – postojanje sukoba i agresije, hladni, zapuštajudi i

zanemarujudi odnosi među članovima obitelji, manjak prihvadanja,
topline i podrške od roditelja, tjelesno nasilje među roditeljima,
neposredna izloženost nasilju, omalovažavanje i manipuliranje
djecom...
 odrastanje u rizičnoj obitelji opasno je za zdravlje djeteta (posljedica
reakcije djetova organizma na stres i kumulativni učinci stresa)
Zdrava i poticajna obitelj u ranom djetinjstvu i
predškolskoj dobi

 Zdrava i poticajna obitelj u ovom razdoblju djeteta je ona u

kojoj djeca dobivaju osjedaj sigurnosti, a okolina te obitelji
pruža djetetu najvedu tjelesnu sigurnost i zdravlje, a također
mu daje znanje, vještine i navike koje osiguravaju zdravlje, ne
samo u djetinjstvu, nego i u odrasloj dobi.

 Zdrava i poticajna obitelj nudi djetetu trajnu, stalnu i

strukturiranu okolinu, koja de istovremeno biti poticajna za
dijete, nuditi razna iskustva, a roditelji de objašnjavati nove
doživljaje i razvijati djetetovo razumijevanje vanjskih
događaja.
Zdrava i poticajna obitelj u školskoj dobi

 U školskoj dobi i dalje najvažniju ulogu imaju roditelji i

njihova emocionalna potpora i brižnost, a važna je i briga za
djecu tokom dnevne razdvojenosti od roditelja.

 Zdrava obitelj postavlja dnevnu i životnu organizaciju, planira

zajedničke aktivnosti, uspostavlja pravila ponašanja i
discipline. Briga o konstruktivnom i sigurnom provođenju
slobodnog vremena djeteta je također od ključne važnosti.

 Jedinstvo i sloga obitelji, te poticajna sredina pomažu

kvalitetan razvoj u školskoj dobi.
Zdrava i poticajna obitelj u adolescenciji

 U adolescenciji roditelji i obitelj i dalje emocionalno podupiru

dijete i zainteresovani su za njegov rad i uspjeh u školi.

 Obitelj i dalje uspostavlja strukturu, organizaciju, jasne

granice i pravila ponašanja, iako se u adolescenciji te granice
šire u skladu sa vedom zrelošdu i kompetentnošdu
adolescenta, a nadzor proizilazi iz dobre komunikacije.

 Od adolescenta se očekuje da sudjeluje u podjeli obiteljskih

dužnosti i da djelimično preuzme brigu za dobrobit obitelji.
Utjecaj obitelji na razvoj djece – povezanost nasljeđa i
okoline
 Kada govorimo o utjecaju obitelji na djecu obično mislimo na
ponašanje roditelja i okolinu koju oni stvaraju za razvoj djece,
a pritom se zaboravlja da roditelji na djecu imaju dvojak
utjecaj: oni s djecom imaju dio zajedničkog naslijeđa, a i
zajedničku okolinu.
 roditelji djeci prenose osobine svojim genima, a na njih
utječu stvarajudi manje ili više poticajnu okolinu za razvoj,
koja opet donekle ovisi i o roditeljskim genima
 drugim riječima, naslijeđe i okolina su međusobno
povezani i teško je odrediti šta zapravo utječe na razvoj i
osobine djeteta
Utjecaj obitelji na razvoj djece – povezanost nasljeđa i
okoline

 Djetetovo nasljeđe i okolina mogu biti povezani na tri načina:

pasivno, aktivno i reaktivno (Philips i sar., 1998)
 Pasivna povezanost – pasivno prenošenje roditeljskih gena
(roditeljski geni utječu na nasljeđe djeteta, ali i na njegovu
okolinu).
 Aktivna povezanost – omoguduje da djetetovi geni utječu na
dijete, tako da ono izabire aktivnosti i aktivno traži aspekte i
svojstva okoline za koje je najviše osjetljivo (djetetovi geni
utječu na okolinu).
 Reaktivna povezanost – interakcija genskog naslijeđa i okoline
(okolina različito reaguje na pojedince različitih naslijeđenih
osobina i različite osjetljivosti).
Pasivna povezanost nasljeđa i okoline

Djetetovi geni

Roditeljski geni Razvoj određene

sposobnosti

Poticajna
okolina
Aktivna povezanost nasljeđa i okoline

Roditeljski geni

Djetetovi geni

Djetetova osjetljivost za
određene aspekte okoline

Djetetov izbor
poticajne okoline

Razvoj određene
sposobnosti
Reaktivna povezanost nasljeđa i okoline

Roditeljska
poticajna reakcija

Razvoj određene
Djetetova sposobnosti

Roditeljski geni Djetetovi geni osjetljivost za

određene
aspekte okoline Nema razvoja

Izostanak roditeljske
poticajne reakcije
Četiri osnovna tipa obitelji (Fisher i sar., 1998)

 Obiteljska kohezija i usmjerenost na zajednički cilj – posebno

važan izvor snage i za pojedinca i za obitelj

 Četiri tipa obitelji prema unutrašnjoj organizaciji odnosa

(neovisno od SES):

 Tradicionalni tip
 Moderni (uravnoteženi) tip
 Nepovezani tip
 Emocionalno narušen tip
Tradicionalni tip obitelji

 Članovi su međusobno čvrsto povezani, emocije se izražavaju

i integriraju u obiteljski život, stalnost, rutina, usmjerenost na
obitelj, protustresna energija, ali krutost u rješavanju
problema...
Moderni tip obitelji

 Postižu dobru ravnotežu između pripadanja obitelji i osobne

neovisnosti, članovi nisu usmjereni isključivo na obitelj, nego
i na pojedinca izvan obitelji, podrazumijevaju promjene i
inovacije, velika količina protustresne energije...
Nepovezani tip obitelji

 Tipična je slaba veza među članovima obitelji,

dezorganizacija, netrpeljivost i međusobno izbjegavanje,
obitelj je sposobna da rješava zajedničke probleme, ali ne
osigurava pojedincu nimalo snage za borbu sa stresom,
nego je i sama izvor stresa za svoje članove...
Emocionalno narušeni tip obitelji

 Ima neprekidno neriješene probleme u odnosima članova,

koje povremeno eruptiraju u vanjskom sukobu; ove obitelji su
izvor jakog stresa i pružaju slabu zaštitu, a majke često nalaze
antistresni rezervoar u djeci, od koje se teško odvajaju...
Utjecaj obitelji na razvoj djece

 Utjecaj jednoroditeljske obitelji...

 Utjecaj ekonomskog bogatstva...

 Utjecaj ekonomske bijede...

 Utjecaj brade i sestara...

 Učinkovit roditeljski nadzor...

Utjecaj jednoroditeljske obitelji na razvoj djece

 Četiri glavna faktora koja mogu dovesti do nepovoljnog

utjecaja jednoroditeljske obitelji su:
 ekonomski položaj obitelji
 manjkav socijalizacijski kontekst
 stres zbog raspada obitelji
 majčina psihološka adaptacija
Utjecaj ekonomskog bogatstva obitelji na razvoj djece

 Mogudi pogubni utjecaji u razvoju djece iz imudnih obitelji:

 pritisak da se ostvari postignude (velike ambicije roditelja)
 odvojenost od roditelja (smanjena mogudnost nadzora i slaba
emocionalna povezanost).

 Zaštitni faktori: visok društveno-ekonomski položaj i visoka

inteligencija (mada mogu biti i rizični faktori); dijete treba
ostvariti povezanost s bliskim, kompetentnim pojedincem u
obitelji i široj okolini, koji bi smanjivao, nadoknadio ili
opravdao roditeljevu odsutnost); savjetovanje i potpora
obitelji (pomod da obitelj uspostavi emocionalnu
povezanost).
Utjecaj ekonomske bijede obitelji na razvoj djece

 Tri bitne karakteristike okoline koju stvara ekonomska bijeda:

 biološka i zdravstvena ugroženost djece
 nekvalitetna socijalna okolina
 neprimjeren roditeljski stil
Utjecaj brade i sestara na razvoj djece

 Teorija intelektualne sjedinjenosti - kognitivne sposobnosti djeteta

znatno ovise o ukupnoj razini inteligencije svih članova obitelji. Prvo
dijete u najpovoljnijem položaju, a svako sljedede dijete izloženo sve
manjoj obiteljskoj intelektualnoj razini (na njih djeluje nerazvijena
inteligencija brade). Najstarije dijete intelektualno profitira i zato što je
učitelj mlađoj bradi, što povoljno djeluje na njegov razvoj.

 Teorija smanjene obiteljske poticajnosti - roditelji imaju sve manje

vremena i manje materijalnih sredstava za svako pojedino dijete u obitelji
s više djece. Zbog toga de djeca s više brade prosječno dobiti manje
razvojnih poticaja od jedinaca ili djece koja imaju samo jednog brata ili
sestru (reaktivna povezanost; nejednak odnos roditelja – pozitivna ili
negativna diferencijacija; nezajednička okolina).
Utjecaj obitelji - roditeljski nadzor

 O potrebi i vrsti nadzora tokom djetetova odrastanja postoje

mnoge roditeljske zablude:
 Djeca trebaju stalni nadzor odraslih.
 Mlađa djeca trebaju više nadzora, što su djeca starija treba im
manje nadzora.
 Djeca koja nisu pod nadzorom, prepuštena su sebi.
 Djeca koja su prepuštena sebi, razvijat de se lošije od djece koja
su pod nadzorom odraslih.
Razvojni redoslijed učinkovitog roditeljskog nadzora
(Riley i Steinberg, 2004)

RANO DJETINJSTVO

 Roditelji neposredno nadziru dijete

 Roditelji organizuju i osiguravaju djetetovu okolinu
 Aktivosti roditelja i djeteta su sinhronizovane

 Glavni oblici nadzora: osiguranje okoliša, stalna dostupnost

roditelja, stalno nadziranje djetetovih aktivnosti, početak
govornih objašnjavanja pravila
Razvojni redoslijed učinkovitog roditeljskog nadzora
(Riley i Steinberg, 2004)

SREDNJE DJETINJSTVO

 Roditelji postavljaju pravila ponašanja; provode nadzor iz

daljine; povedava se samostalnost djeteta; uvježbava se
usklađivanje aktivnosti roditelja i djeteta
 Zbog roditeljskih čestih objašnjenja, dijete pravila prihvada
kao vlastita (internalizacija)

 Glavni oblici nadzora: primjena i objašnjavanje pravila i

normi, nadziranje djetetovih aktivnosti iz udaljenosti
(dogovoreni redoslijed, telefonsko pradenje), potiče se
samostalnost (nadzor ima sve više ulogu potpore)
Razvojni redoslijed učinkovitog roditeljskog nadzora
(Riley i Steinberg, 2004)

ADOLESCENCIJA

 Dijete dobrovoljno otkriva roditelju šta radi i šta ga muči;

roditelj sve više nadzire dijete razgovorom i raspravom
 Dijete uz pomod roditelja preuzima sve vedu odgovornost;
adolescent preuzima nadzor nad svojim svakodnevnim
ponašanjem

 Glavni oblici nadzora: napušta se neposredni nadzor, nadzor

se provodi razgovorom sa djetetom i dobrovoljnim izjavama
djeteta (prirodan nastavak dobrog obiteljskog ozračja)
Učinkoviti roditeljski nadzor

 Nadzor postepeno prelazi od roditelja na dijete, a pri tom je

najvažniji proces internalizacija (usvajanje znanja, pravila i
normi pomodu kojih de dijete upravljati svojim ponašanjem –
prihvadanje roditeljskih normi i pravila kao vlastitih)

 Samostalnost i prepuštanje nadzora ne ovisi toliko o dobi

djeteta koliko o stepenu internalizacije roditeljskih normi
 jasno je da se zahtjevi za vrstom samostalnosti usklađuju s dobi
djeteta, ali prepuštanje nadzora u tim zadacima ovisi o tome
koliko su roditelji uspjeli prenijeti svoja pravila o granicama
ponašanja
Umjesto zaključka

“Svako treba kudu u kojoj živi, ​ali obitelj koja pruža podršku je ono što
gradi dom.”
Anthony Liccone
RAĐANJE DJECE U
OBITELJI
Poželjnost roditeljstva i vrijednost djeteta

Zašto ljudi uopće imaju djecu?

Poželjnost roditeljstva i vrijednost djeteta

 Nema jednoznačnog odgovora!

 roditeljstvo prirodni završetak povezivanja muškarca i žene u
ljubavnom aktu (nagonski imperativ za produženjem ljudskog roda)
 želja za penisom predstavlja želju za djetetom (S. Freud)
 identifikacija sa majkom priprema žene za materinstvo (H. Deutch)
 biološki korijen majčinstva počiva na biofiziologiji tijela i identifikaciji
s majkom, a očinstva – težnja da se preživi, da se nastavi živjeti u
svome djetetu (T. Benedek)
 roditeljski imperativ - roditeljstvo kao aktivnost od životnog značaja
(Gutman)
 roditeljstvo kao simbol generativnosti i stvaralaštva – brižnost kao
osobina generativnosti kod zrelih ljudi (E. Erikson)
Poželjnost roditeljstva i vrijednost djeteta

 Nalazi pojedinih empirijskih studija daju osnove pretpostavci

da se motivi za roditeljstvo mijenjaju s obzirom na spol, broj i
redoslijed djece u porodici
 preferencija za određeni spol djeteta (u vedini kultura za muško
dijete) važan je faktor u nastanku želje za djetetom
 pokazalo se da je interval rađanja prvog i drugog djeteta znatno duži
ako je prvo dijete bilo muško; ako je dijete bilo žensko, taj interval je
bio znatno kradi što može biti indirektna potvrda preferencije spola
Poželjnost roditeljstva i vrijednost djeteta

 Jedan od motiva za roditeljstvo jeste i to da mnogi ljudi vide

svoju djecu kao nastavljanje sebe samih, ljudski oblik vječnog
života
 Nadalje, pokazalo se da motivacija za roditeljstvo ovisi o
razvoju bračnih odnosa, o razvoju karijere, pa i o konkretnoj
društvenoj atmosferi, odnosno historijskom vremenu
 Mnogi bračni parovi konformiraju se sa socijalnim normama,
pa i sa apelima za rađanje djece
Poželjnost roditeljstva i vrijednost djeteta

 Tradicionalne vrijednosti vezane za djecu:

 djeca su poželjan i vrijedan cilj
 imati djecu društvena je norma za odrasle pojedince
 imati više od jednog djeteta poželjno je i hvale vrijedno u mnogim
društvima
 imati više od troje djece ne smatra se pozitivnim, nego pomalo i
neodgovornim

 Problemi koje imaju neplodni parovi pokazuju snažnu

potrebu za potvrđivanjem u roditeljskoj ulozi
 majčinstvo se u vedini društava smatra glavnom oznakom
ženstvenosti, a neplodnost se doživljava kao nedostatak i krivnja
Motivacija za roditeljstvo*

 Četiri osnovne vrijednosti djeteta za roditelje (Rabin i Green,

1968):
 altruistična motivacija
 fatalistična motivacija
 narcistička motivacija
 instrumentalna motivacija
Altruistična motivacija za roditeljstvo

 Uključuje nesebične motive za roditeljstvom kao što su

naklonost i želja za djecom, ljubav prema djeci, potreba za
odgajanjem i brigom, želja da im se pruži ljubav i zaštita,
potreba za bliskim odnosom s drugim ljudskih bidem i slično.
Altruistična motivacija za roditeljstvo

Djeca su smisao života.

Zato da imam za koga živjeti.

Zato da imam nekoga za koga du se brinuti.

Djeca uljepšavaju život.

Zato što djeca pružaju osjedaj nježnosti.

Dijete znači veliku sredu.

Djetetu pružaš ljubav i ono ti je vrada.

Djeca osmišljavaju život.

Zbog ljubavi prema djeci.

Zato što djeca uveseljavaju i upotpunjuju život.

Zato što volim djecu.

Zato što želim upoznati taj osjedaj – biti majka/otac.

Dijete pruža još jednu mogudnost da volim.

Fatalistična motivacija za roditeljstvo

 Odnosi se na uvjerenje da je reprodukcija neizbježna,

odnosno stav da su ljudi predodređeni imati djecu. To se
smatra zakonom prirode i dijelom ljudske sudbine i
postojanja, Božjom voljom.
 Potreba za održavanje kontinuiteta ljudskog roda.
Fatalistična motivacija za roditeljstvo

Radi stvaranja novog života.

Prirodno je imati djecu.
To je Božija volja.
Zato što „to treba tako biti“.
Bog hode da stvaramo djecu.
Zato što sam mlad/a i zdrav/a pa mogu rađati djecu.
Imati dijete je ljudska obaveza.
Zato što je to prirodna pojava.
Žena je stvorena da ima djecu.
Čovjek je stvoren da ima djecu.
Žena je biološki uslovljena da ima djecu.
Ako čovjek nema djecu negira svoju pravu prirodu.
Bog nas je stvorio da rađamo djecu.
Narcistička motivacija za roditeljstvo

 Odnosi se na očekivanja da de dijete pridonijeti i povedati

vrijednost roditelja i njihov osjedaj zadovoljstva sobom, te biti
dokaz njihove seksualne sposobnosti, maskulinosti, odnosno
femininosti.
 Manje je vjerojatno da bi takvi pojedinci usvojili dijete, jer
roditeljstvo gledaju iz drugačijeg aspekta od pojedinaca koji
su altruistično motivirani. Nisu vođeni željom za djecom,
ljubavlju ili emocionalnim razlozima. Takvi ljudi često žele
djecu da bi se dokazali, no teško im je brinuti se za njih.
Narcistička motivacija za roditeljstvo

Ljudi s djecom imaju vedi status u društvu.

Djeca daju osjedaj važnosti i autoriteta.
Čovjek je bolje prihvaden u društvu ako ima djecu.
Radi dokazivanja sebe, da sam sposoban/na imati djecu.
To je dio onoga što znači biti odrasla žena/muškarac.
Djeca su dokaz moje ženstvenosti/muškosti.
Instrumentalna motivacija za roditeljstvo

 Dijete se koristi kao sredstvo kojim se mogu postidi neki

specifični roditeljski ciljevi, kao naprimjer materijalna dobit,
ispomod u starosti, nasljedstvo, sam brak i drugo.
 Dijete se smatra sredstvom kojim se postiže određeni cilj.
Instrumentalna motivacija za roditeljstvo
Zato da ostavim nešto iza sebe.
Zato da ono ostvari ono što ja nisam ostvario/la u životu.
Zato da imam nasljednika.
Djeca doprinose stabilnosti u braku.
Da imam nekoga u životu.
Radi pokoljenja – nastavka loze.
Preko djece mogu ostvariti neostvarene želje i ambicije.
Uz djecu starost je sigurnija.
Zato što želim život koji ostaje iza mene.
Zbog povedanja nataliteta u državi.
Da ispunim domoljubnu dužnost.
Dijete de unijeti više ljubavi između mene i supruga.
Zato da imam kome ostaviti imanje.
Djeca učvršduju brak.
Treba obnoviti demografski državu.
Ako imam djecu neko de me paziti u starosti.
Zato da mogu nekome prenijeti svoje vrijednosti i ideale.
Da odgojim dijete onako kako sam ja želio/la da budem odgajan/a.
Djeca zbližavaju muža i ženu.
Motivacija za roditeljstvo

 Kod istih osoba, motivacija za roditeljstvo može biti

uslovljena višestrukim i različitim razlozima. Razloge možemo
razlikovati po njihovoj snazi, osviještenosti, usmjerenosti na
sebe i drugim obilježjima.
 Spomenuti motivi ne moraju egzistirati zasebno, ved ih je
mogude pronadi i u međusobnim kombinacijama.
 Roditeljstvo koje započinje jednom vrstom motiva
(primjerice fatalističkim), može kasnije biti obogadeno i
drugim vrstama (primjerice altruističkim motivima).
Vrijednosti koje dijete ima za roditelja (Veevers, 1993)

 Vrijednost djeteta za roditelje proizilazi iz roditeljeve

potrebe da zadovolji društvena očekivanja i norme:
 želja da se udovolji moralnim obavezama
 odgovornosti
 prirodnom toku života
 ispunjenju rodnog identiteta i ljudske kompetencije
 ostvarivanju i osiguranju braka
 potreba da se zadovolje kriteriji mentalnog zdravlja i
normalnosti
Vrijednosti koje dijete ima za roditelja (Hoffman i
Hoffman, 1973)

1. Postizanje statusa odraslog i društvenog identiteta.

2. Produžetak vlastitog bida.
3. Moralna vrijednost.
4. Uspostavljanje veza u obitelji.
5. Poticaj, razonoda i veselje.
6. Postignude, kreativnost.
7. Mogudnost utjecaja i modi.
8. Natjecanje.
9. Društvena usporedba, ekonomski dobitak.
Temeljne potrebe koje roditelji zadovoljavaju
rađanjem djece

 Autorica Kohlman (2002) upotpunjuje klasifikaciju vrijednosti

djeteta koju su ponudili Hoffman i Hoffman (1973) dvjema
opdeljudskim potrebama: materijalno blagostanje i
društveno odobravanje.

 Tri temeljne potrebe koje roditelji nastoje zadovoljiti

rađanjem djece:
 ekonomska sigurnost
 postizanje društvenog položaja
 psihološke potrebe roditelja
Ekonomska sigurnost

 Može se postidi kratkoročno u društvima u kojima je

dopušten dječiji rad (rađanje što vedeg broja djece) ili
dugoročno u društvima koja omogudavaju da se djeca brinu
za ostarjele roditelje (rađanje što “kvalitetnije, obrazovanije i
ekonomski modnije djece – rađanje se ograničava na manji
broj djece kojoj de se omoguditi što kvalitetnije obrazovanje).
Potreba za postizanjem društvenog položaja

 Ovu potrebu roditelji de najprije pokušati zadovoljiti

zauzimanjem za vlastiti položaj. Ako u tome ne uspiju, uložit
de sve da osiguraju djetetov položaj (najčešde kroz
omogudavanje školovanja, odnosno, osiguravanje visokog
obrazovanja djetetu).
 Roditelji uglavnom nastoje ispuniti zahtjev “ne manje od
jednog, a ne više od dva djeteta”.
Psihološke potrebe roditelja

 To su potrebe za davanjem i primanjem pozitivnih emocija

pripadanja i ljubavi.
 Vjerovatno ne utječu na broj djece jer se te potrebe jednako
mogu ispuniti s jednim, kao i sa više djece.
Želja za djecom i apstinencija od rađanja

 Među opdim vrijednostima koje djeca imaju za roditelje,

istraživači se trude pronadi pojedinačne varijable koje bi bile
najvažnije odrednice fertilitetne motivacije – one koje bi
prevagnule u odluci pojedinca hode li imati dijete ili ne.

 Objašnjenja fertilitetnog ponašanja naročito dobivaju veliku

važnost otkad je u gotovo svim ekonomski razvijenim
društvima opažena velika promjena u fertilitetnoj motivaciji
(smanjeni fertilitet kao opdi trend).
Želja za djecom i apstinencija od rađanja

 Fertilitet – krajnji ishod fertilitetnog ponašanja (začede i

rađanje djece; stvarno reproduktivno ponašanje pojedinca)

 Fertilitetna motivacija – želja za rađanjem djeteta, bez obzira

na broj željene djece i bez obzira na vrijednost koje pojedinac
vezuje za rađanje djeteta

 Odrednice fertiliteta i fertilitetne motivacije:

 ciljevi (motivacija i stavovi)
 mogudnost ostvarenja ciljeva
 donošenje odluke
Statički i dinamički pristup u promatranju faktora
fertilitetne motivacije

 U promatranju faktora fertilitetne motivacije koji djeluju na

odlučivanje za ili protiv rađanja djeteta, razlikujemo:
 Statički pristup – smatra da je fertilitet ekonomski uvjetovano
donošenje odluka o rađanju djece u vremenu sklapanja braka
(npr. Hoffman i Hoffman, 1973; Kohlman, 2001)

 Dinamički pristup – promatra donošenje odluka o rađanju

djece u vremenu i uzima u obzir promjene odluka u
promijenjenim okolnostima pojedinčevog života – zbog toga se
smatra da odluke donesene u vrijeme sklapanja braka nisu
nužno stabilne (Gutman, 1985)
Šta utječe na odlučivanje za rađanje ili apstinenciju od
djece?

 Neki autori razlikuju racionalnu i iracionalnu fertilitetnu

odluku. Racionalna odluka ovisi o pojedinčevoj procjeni
dobitaka i gubitaka od rođenja djeteta. Iracionalna se odluka
pak temelji na stavovima i vrijednostima preuzetim iz obitelji
ili šire društvene sredine.
 Društveno-ekonomske teorije – pad fertilitetne motivacije
objašnjavaju društveno-ekonomskim promjenama
 Teorije socijalizacije za fertilitet – ističu važnost društvenih
interakcija kao glavnih pokretača pada fertiliteta
Društveno-ekonomske teorije fertilitetne motivacije

 Teorije ulaganja i koristi (Coleman, 1990) – procjenjuju kolika

de ulaganja i koju korist od rađanja djece imati bududi
roditelji; pad nataliteta povezan s povedanim ulaganjem u
dijete i smanjenom “ekonomskom isplativosti” djeteta
(smanjena fertilitetna motivacija i povedana kontrola
rađanja).

 Teorija tokova sredstava (Caldwell, 1982) – pad fertiliteta

tumači promjenama u vrijednosti djeteta (ulaganja u dijete
počela premašivati korist koju djeca donose roditeljima);
velika ulaganja, a vjerovatnost da de se ta ulaganja vratiti su
mala.
Teorije socijalizacije za fertilitet

 Teorija širenja novih spoznaja – povezanost društvenih

skupina i olakšano širenje obavjesti znanja dovodi do
razvijanja novih stavova o poželjnosti djece, poželjnom broju i
načinima ograničavanja broja djece (poznavanje
kontracepcije, individualističke vrijednosti).

 Teorija promjene vrijednosti – pad fertiliteta može se

posmatrati kao dio šire promjene vrijednosti u zapadnim
društvima (posljedica sekularizacije crkve i rasta individualne
slobode izbora).

 Teorija preferencija – preferencije za određene životne

stilove (ženske preferencije određuju fertilitetno ponašanje i
ukupan fertilitet).
Fertilitetna motivacija žena

 Prema teoriji promjene vrijednosti glavni uzrok pada

fertilitetne motivacije kod žena leži u odbijanju žene da se
žrtvuje za dijete, a uzrok odbijanja jest zaposlenost izvan
kude i neusklađenost majčinske i radne uloge
 uzroke apstinencije od rađanja treba tražiti u neskladu između
majčinske i radne uloge, u preopteredenosti majki,
usmjerenosti njenog zanimanja, ciljeva i vrijednosti na
nemajčinske sadržaje i aktivnosti, potrebe žena za
autonomijom, i sl.
 dodatne otežavajude okolnosti neusklađenosti majčinske i
radne uloge: negativni društveni stavovi prema zaposlenim
majkama; dostupnost i kvaliteta institucijske brige za djecu;
neravnomjerna rodna podjela opteredenja i nespremnost očeva
za punu roditeljsku uključenost.
Fertilitetna motivacija muškaraca

 Opdenito, puno manje pažnje se posveduje fertilitetnoj

motivaciji muškaraca nego žena (pad nataliteta se povezuje
isključivo sa promjenama u ženinoj spremnosti za rađanje)

 U razvijenim društvima, međutim, sve je evidentniji trend

smanjenja fertilitetne motivacije i kod muškaraca
 smanjena spremnost na ženidbu i smanjena spremnost da preuzmu
materijalnu i drugu odgovornost za obitelj – obje pojave se tumače
povedanim savremenim materijalizmom i željom za posjedovanjem
skupih tehničkih proizvoda i dobara
 istraživanja opdenito pokazuju da vedu fertilitetnu motivaciju imaju
muškarci koji su manje usmjereni na posao i karijeru
 oni koji su angažirani kao roditelji zadovoljniji su u braku, manje skloni
razvodu i opdenito životno zadovoljniji
Obiteljske teorije socijalizacije za fertilitet

 Posebnu skupinu unutar teorija socijalizacije za fertilitet čine

teorije obiteljske socijalizacije, koje neki autori poistovjeduju
s dugoročnim razvojem ličnosti.
 Prema teorijama obiteljske socijalizacije fertiliteta, motivaciju
bračnog para za rađanje djece mogude je razumjeti samo ako
se poznaje socijalizacija koju su partneri iskusili u svojoj
primarnoj obitelji. Prema ovoj teoriji, bračni partneri de
pokazivati različitu fertilitetnu motivaciju u skladu sa
vrijednostima stečenim socijalizacijom.
Video materijal....

The Women Who Can't Stop Having Babies | Full Documentary | Big Families
https://www.youtube.com/watch?v=8tMX6OjM6Co