Kontinuitet/ diskontinuitet

obiteljskog i institucionalnog
odgoja
U smislu stalnosti ili promjenjivosti

• Učenje samostalnosti, autonomije ili učenje poslušnosti i

ovisnosti – problem obučavanja u doba mladosti
• Nesuglasje između naučenog ponašanja i sklopa usvojenih
vrijednosti (različite razine internalizacije) i očekivanog
ponašanja u doba zrelosti
 2 razine (dis)kontinuiteta
• 1 u obitelji

• 2 između obitelji i predškolske institucije

U obitelji
• Diskontinuitet u obitelji: nesuglasje između autonomije i
ovisnosti te odgovornosti i potčinjenosti
• Statusna orijentacija roditelja i konformizam – ovisnost djece,
izvor nesigurnosti, nemogućnost vlastitog izbora
• Ponašanja odraslih: kažnjavanje, discipliniranje,
prezaštićenost, promjenjivo ponašanje roditelja…
• Pretjerani zahtjevi, discipliniranje i kažnjavanje izloženost
djeteta strahu i potčinjavnju sputavanje razvoja osobnog
identiteta, njegove personalne i socijalne kompetencije
Diskontinuitet uzrokovan nesuglasjem u vrijednosnoj orijentaciji
roditelja
• Konfuzija, otežavanje uspješnosti orijentacije i
individualizacije
• Tipovi vrijednosne orijentacije:
1) Vrijednosti heteronomne orijentacije
(poslušnost, pokornost, poštovanje, ljubaznost, omiljenost…)
2) Vrijednosti autonomne orijentacije
• Moguće je ostvarivanje roditeljske uloge ukoliko je ostvarena
usmjerenost na dijete (priznavanje prava na vlastito mišljenje,
postupke, pogreške…)
• Bitan uvjet razvoja osobnog identiteta i djetetove autonomije
jesu partnerski
odnosi roditelja i djece
(dis)kontinuitet u predškolskoj instituciji
• Odgojni ciljevi roditelja i odgojitelja kao vrijednosne
orijentacije
• Rezultati istraživanja:
- Sličnost u vrijednostima u odgojnim praksama obitelji i
institucije povećavaju razvojne potencijale oba okruženja
- Strukturalni aspekti kontinuiteta (povezanost i komunikacija
roditelja i odgojitelja) pridonosi sukladnosti iskustava i
očekivanja te olakšavaju prijelaz djeteta iz jednog u drugo
okružje
- Razlike na relaciji obitelj-institucija mogu nadoknaditi deficit u
kognitivnom razvoju, socijalizaciji i školskom uspjehu djece iz
“neprivilegiranih” obitelji
• Često je vidljiva dominacija imperativnih obraćanja djeci
praćena negativnim emocionalnim ekspresijama
• Usmjerena su ka uspostavljanju i održavanju discipline,
održavanju poželjnog socijalnog ponašanja u grupi i realizaciji
zadataka (prema očekivanjima odgojitelja)
• statusna orijentacija status sudionika određuje uloge i
mogućnost odlučivanja
Istraživanja: kazne, opomene, upozorenja i sl. na
samoinicijativnu aktivnost djece mogu prouzročiti kronično
protivljenje i odbijanje aktivnosti koje predlaže odgojitelj
Preporučljivi postupci: hrabrenje, poticanje, podržavanje
(asistencija)
• Neizbježno je postojanje razlika u gledištima na odgoj
(između obitelji i institucije)
• Više “neformalnih” oblika komuniciranja rezultira kvalitetnijim
međusobnim odnosom
• Partnerstvo podrazumijeva uzajamnost, jednakovrijednost,
međusobno razumijevanje i odgovornost.
• Viši stupanj stalnosti o općim vrijednostima (npr. o
roditeljstvu, majčinstvu, bračnim ulogama…) roditelja i
odgojitelja bitan je za uzajamno razumijevanje
• Bitnost razine suglasja vrijednosnog sustava i ponašanja
roditelja (obiteljski
kontekst) i odgojitelja (institucijski kontekst)
Utjecaj na djetetov razvoj
• Selekcija socijalnih vrijednosti unutar obitelji ovisna je o
vrijednosnoj orijentaciji roditelja
• Promišljanje o postojećem sustavu vrijednosti
(na socijalnoj i individualnoj razini)
• Mogućnost izbora drugih, alternativnih vrijednosti
• Svjesnost o postojanju razlika u stožernim vrijednostima
roditelja
• Pitanje:
- Primarnosti suglasja unutar vrijednosti roditelja ili vrijednosti
roditelja i socijalnih vrijednosti
- Utjecaja konkretnih načina posredovanja vrijednosti
(discipliniranje, vođenje uz mogućnost izbora)
• Pojašnjenje:
- Sigurnost koja pruža suglasje neutralizira ili ublažava
posljedice nesuglasja između
vrijednosti obitelji i drugih socijalnih zajednica
- Prednost posredovanju vođenjem uz mogućnost izbora
(discipliniranje otežava građenje osobnog identiteta; ono
funkcionira prema načelu nadređeni podređeni)
• Vođenje pretpostavlja socijalno-kognitivnu koordinaciju
odraslog i djeteta radi obostrane dobiti
• Usmjereno je na aktualnu i potencijalnu razinu djetetova
funkcioniranja
• Kontinuitet je ostvariv:
- Konsenzusom (dogovorom) u odnosu na odgojne ciljeve
- Uzajamnim podržavajućim vezama koje djetetu olakšavaju
ulazak u novo okružje
- Prisutnošću bliske osobe
- Otvorenom dvosmjernom komunikacijom između socijalnih
okružja
- Personaliziranim oblicima komunikacije obitelj-institucija