You are on page 1of 17

STILOVI

RODITELJSTVA

Antonija Maras
Mirjana Tominac
Višnja Surać
DOŽIVLJAJ RODITELJSTVA

 Subjektivan doživljaj roditeljstva opisuje se s


pomoću tri dimenzije:

 RODITELJSKO ZADOVOLJSTVO
 ZAHTJEVI I STRES RODITELJSKE ULOGE
 OSJEĆAJ RODITELJSKE KOMPETENCIJE
RODITELJSKO PONAŠANJE
 Različiti su pokušaji opisivanja roditeljskog
ponašanja.
 Istraživači su desetljećima pokušavali odrediti i
opisati oblike ponašanja roditelja za koje bi se
unaprijed moglo znati kakav će utjecaj imati na
razvoj djeteta.

 Tri su najvažnija pojma u definiranju


roditeljskog odnosa i ponašanja prema djeci:
 RODITELJSKI CILJEVI I VRIJEDNOSTI –
ciljevi koje roditelj želi postići u odgoju svoje
djece.
 RODITELJSKI ODGOJNI STIL - predstavlja
klimu u kojoj se odvija interakcija roditelj –
dijete.
 RODITELJSKA AKTIVNOST – odnosi se na
roditeljsko ponašanje koje je određeno
odgojnim ciljevima.
RODITELJSKI ODGOJNI STIL
Razlikujemo četiri stila roditeljstva:

 AUTORITARAN – veliki roditeljski zahtjevi,


nadzor nad djetetom,ne pružaju dovoljno topline
i ljubavi
 AUTORITATIVAN – postavljaju granice i provode
nadzor, ali pokazuju toplinu i ljubav.
 PERMISIVAN ( POPUSTLJIV) – roditelji od djece
zahtijevaju malo,daju im preveliku slobodu.
 ZANEMARUJUĆI (RAVNODUŠAN) – mali
roditeljski nadzor, ne pokazuju interes za
djetetove potrebe, ne pokazuju ljubav.
Stilovi roditeljstva razlikuju se s
obzirom na dvije dimenzije:
 RODITELJSKA TOPLINA – odnosi se na
potporu, ohrabrivanje i ljubav koju roditelji
pružaju djetetu.

 RODITELJSKI NADZOR ILI KONTROLA -


to je želja roditelja da upravlja životom
djeteta, kontrolira njegovo ponašanje i to
pomoću mehanizma kažnjavanja, snage i
deprivacije .
Razlikuju se dva oblika nadzora:
 VANJSKI ILI NADZOR PONAŠANJA - odnosi se
na postavljanje pravila ponašanja i dopuštenih
granica. Njime se želi izbjeći nepoželjno
ponašanje djeteta.

 UNUTARNJI ILI PSIHOLOŠKI NADZOR - nastoji


pratiti djetetove unutarnje doživljaje, emocije i
misli. Svi oblici nadzora,posebno psihološki,
nadzor, pritisak i ograničavanje povezani su s
lošim razvojnim rezultatima kao što su
depresija, delikvencija,a nadzor ponašanja je
povezan sa agresivnim ponašanjem.
Druga klasifikacija odgojnog stila pretpostavlja samo jednu
dimenziju odgojnog stila RODITELJSKU TOPLINU.
Koja podrazumijeva:

 RODITELJSKO PRIHVAĆANJE - izraženo


je kao ljubav i toplina, a može se iskazati
tjelesno ili verbalno.

 RODITELJSKO ODBIJANJE - izraženo je


kao neprijateljstvo/agresija,
indiferentnost/zanemarivanje i nediferencirano
odbacivanje.
UTJECAJ RODITELJSKOG PRIHVAĆANJA ILI ODBIJANJA NA
DIJETE

Roditeljsko prihvaćanje ili odbijanje povezano je sa :

- problemima u ponašanju i lošom slikom o sebi


- lošim školskim postignućima
- pokazuju u većoj mjeri neprijateljstvo prema drugima
- slabije samopoštovanje i osjećaj kompetentnosti
- u dječjoj dobi efekti vidljivi u interakciji s vršnjacima
- u odrasloj dobi vidljive posljedice na ličnost i
ponašanje pojedinca
- odbijaju roditelje i ne mogu ostvariti kvalitetne
prijateljske odnose
UTJECAJ RODITELJSKOG ODGOJNOG STILA NA
DIJETE

 Autoritativan odgojni stil pokazuje


blagotvorni utjecaj na psihosocijalnu
prilagodbu djece.
Manja upotreba alkohola i droga, rjeđe
devijantno ponašanje, bolji školski uspjeh,
dobri odnosi s vršnjacima.
 Krut autoritaran odgoj povezuje se sa
školskim neuspjehom, slabijom
psihosocijalnom prilagodbom mladih, te
s konzumiranjem droge i alkohola.

 Indiferentni i permisivni odgojni stilovi


povezani su pušenjem i konzumiranjem
droga i alkohola.
 Subjektivan doživljaj kompetentnog roditeljstva
utemeljen na pozitivnim samoprocjenama roditelja
utjecat će na učinkovitost roditeljskih postupaka i
stvorit će emocionalnu klimu koja će pozitivno
djelovati na djetetov razvoj.
 Negativan doživljaj roditeljstva, izražen kao
manjak roditeljske kompetencije i stres roditeljske
uloge,može ugroziti djetetov razvoja zbog
negativnog utjecaja na roditeljske postupke i
odgojni stil,tj.neosjetljivost na dječje
potrebe,agresivnost, kažnjavanje, što sve proizvodi
neželjene posljedice u dječjem ponašanju i
razvoju.
DOBRO RODITELJSTVO

Istraživanja su pokazala da roditeljstvo, odgojni


stilovi i postupci znatno utječu na djetetove
razvojne rezultate.

 U prve dvije godine života dobro roditeljstvo


usmjereno je na zdrav socioemocionalni
razvoj djeteta i razvoj kognitivno-motivacijske
kompetencije.
 Tijekom predškolskog razdoblja (3–6 godina)
dobro roditeljstvo usmjereno je na razvijanje
djetetovih socijalnih vještina, tj. izražavanje
prijateljstva kao i sposobnosti da bude snalažljivo
u okolini i motivirano za postizanje rezultata.
 U tijeku osnovnoškolskog razdoblja odgojni
ciljevi jesu postizanje unutarnje kontrole
(vladanja sobom), prosocijalna orijentacija,
razvijanje socijalnih vještina uspostavljanja
prijateljstva i suradnje s vršnjacima, razvijanje
pozitivne slike o sebi i samopoštovanja, i
intelektualni razvoj.
 Za razumijevanje promjena u odnosima
adolescenata i roditelja osobito je važno da su
neminovni sukobi roditelj-adolescent ako roditelji
primjenjuju autoritarni i nedosljedan stil.

 Znatno se manje negativnih odnosa među


adolescentima i roditeljima događa u onim
obiteljima koje su, unatoč prkosnom odnosu
svojih adolescenata, uspjele zadržati
karakteristike autoritativnog stila: neposredne i
pozitivne metode nadzora, uz nagrađivanje
dobrog ponašanja.
ZAKLJUČAK
Odgojni stil roditelja i ponašanje roditelja prema
djeci ima važnu ulogu u njihovu socijalnom i
kognitivnom razvoju. Nije svejedno koji će odgojni stil
koristiti roditelji, jer istraživanja pokazuju da je
autoritativni stil najbolji.
Svaki roditelj bi trebao, hvaljenjem, davanjem
komplimenata, upućivanjem lijepih riječi pokazati
djetetu da ga prihvaća i da je voljeno.
Nerazumijevanje, agresivan stav prema djetetu, te
zanemarivanje djetetovih potreba ostavlja negativne
posljedice kako na razvoj djeteta tako i na interakciju
dijete – roditelj.
LITERATURA:

 Klarin M. Razvoj djece u socijalnom kontekstu,


Znanstvena monografija Sveučilišta u Zadru, Sveučilište u
Zadru, NAKLADA SLAP, 2006.

 M. Čudina – Obradović i J. Obradović, Psihologija braka i


obitelji, Sveučilište u Zagrebu, Golden marketing –
Tehnička knjiga, Zagreb 2006.

You might also like