SVEUILITE U ZAGREBU

UITELJSKI FAKULTET U ZAGREBU

SOCIJALNE KOMPETENCIJE U RANOME DJETINJSTVU

Seminarski rad iz kolegija Pedagogija ranog odgoja 1

TEA STRNIAK

RANI I PREDKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE / 1.

SEMESTAR

ELJKA POGAJ

Zagreb, studeni 2017.

 Sadraj

Uvod............................................................................................................................. 2

Razrada ........................................................................................................................ 3

Teorijska razmatranja i aktualne relevantne spoznaje o socijalnim kompetencijama

.................................................................................................................................. 3

Prosocijalno ponaanje, altruizam i empatija temeljne odrednice socijalne

kompetencije ............................................................................................................ 5

Agresivno ponaanje i djetetove socijalne kompetencije......................................... 6

Razvojno-ekoloki model u funkciji razumijevanja znaenja obitelji i ranoga

djetinjstva ................................................................................................................. 7

Dijete i djetinjstvo u suvremenoj teoriji i praksi ...................................................... 8

Uloga obitelji u razvoju socijalne kompetencije ...................................................... 9

Pedagogijski aspekt kvalitetne ustanove ranoga odgoja ........................................ 11

Socijalne i komunikacijske dimenzije uenja djece kao pretpostavke razvoja

socijalnih kompetencija .......................................................................................... 11

Nove paradigme u obrazovanju odgojitelja ........................................................... 12

Suradnja ili partnerstvo obitelji i odgojno-obrazovne ustanove ............................ 12

Zakljuak ................................................................................................................... 14

Literatura .................................................................................................................... 15

1
 Uvod

U ovom radu kratko su opisana naela, stajalita i prakse kojima se odgojitelji i

drutvo slui prilikom odgoja djeteta, posebno pridodajui panju na njegove
socijalne kompetencije na temelju knjige Socijalne kompetencije u ranome
djetinjstvu Anke Jurevi Lozani. Autorica u ovoj knjizi pojanjava pojam
socijalne kompetencije djeteta rane dobi te prolazi kroz neke bitne sastavnice:
prijateljstvo, emocije, prosocijalno ponaanje, agresija, uloga obitelji i slino. Ovdje
nalazimo odgovore na pitanja to i kako napraviti po pitanju agresivnog djeteta, kako
pospjeiti razvoj socijalne kompetencije, kako djecu nauiti prosocijalnom ponaanju
te koja je uloga roditelja, a koja odgajatelja po tom pitanju. Takoer, naglasak se
stavlja na kvalitetu obrazovnih ustanova i rada odgojitelja kako bi se djetetu
omoguio pravilan razvoj socijalnih kompetencija.

2
 Razrada

Teorijska razmatranja i aktualne relevantne spoznaje o socijalnim

kompetencijama

Kada govorimo o kompetencijama, govorimo o primjenama znanja, vjetina i

stavova za postizanje eljenih rezultata i ishoda u osobnom i profesionalnom razvoju.
Iako je definicija kompetencija mnogo, za ove potrebe e biti dovoljno operativno
definirati ih kao neka ukupna znanja, sposobnosti, vjetine, vrijednosti i stavove koja
osobu osposobljavaju za odreeno djelovanje ili izraavanje. Kada govorimo o
socijalnim kompetencijama, govorimo o socijalnoj prilagodljivosti i vjetinama
rjeavanja razliitih socijalnih problema radi postizanja nekog unaprijed definiranog
cilja. Gledajui iz te perspektive, socijalno kompetentna osoba bi bila ona osoba ije
ponaanje podrazumijeva razvijene socijalne, emotivne i kognitivne vjetine.
Autorica je kroz sve navedeno opisala socijalno kompetentno dijete kao: ono dijete
koje je drutveno osjetljivo jer ima razvijena socijalno poeljna ponaanja i socijalno
kognitivne sposobnosti koje omoguuju da ta ponaanja primjenjuje usklaeno s
potrebama drugih.

Socijalna kompetencija ne podrazumijeva iste karakteristike u svakom stadiju ivota,

pa tako niti poticanje njenog razvoja ne izgleda isto kroz ivot. U predkolskom
odgoju potrebno je omoguiti djetetu da provede vrijeme s drugom djecom razliitih
razvojnih razina i kompetencija (naglasak je na razliitim ponaanjima djece jer
dijete kroz ostvarivanje kontakta s drugom djecom uvjebava svoje socijalne
vjetine). Djeca rane i predkolske dobi svoje socijalne vjetine unaprjeuju,
usavravaju i grade svoje kompetencije kroz igru. Osim to kroz igru ono propituje
svoje ope znanje, svoje ideje i iskustva, istovremeno se nalazi u situaciji da se mora
emotivno prilagoditi razliitim situacijama u kontaktu s drugom djecom. Tu je
mogue vidjeti nekoliko razliitih ponaanja djece prilikom igre; najee
kooperativno ili natjecateljsko ponaanje. Zbog ee pojave natjecateljskog
ponaanja, vidimo potrebu za sve veim poticanjem kooperativnog ponaanja ve u
ranom odgoju, tj. potrebno je ohrabrivati zajedniku suradnju i meusobno
pomaganje.
3
Ako govorimo o socijalno kompetentnom djetetu rane i predkolske dobi, ono ima
sljedee karakteristike: empatino, ne izraava pretjeranu ovisnost o odraslim
osobama, sudjeluje u aktivnostima i lako se uklapa u igru s drugima, dobrog je
raspoloenja, prihvaeno je od strane druge djece te sklapa prijateljstva, spremno je
na kompromise i zna pregovarati s drugima te svoje elje jasno verbalno izraava.

Kada govorimo o prijateljstvu djeteta s drugom djecom, moemo istaknuti vanost

njihove meusobne prihvaenosti, njihovoj igri ili vjetinama razrjeavanja
problema. U ranoj i predkolskoj dobi mogue je da e dijete svoje potrebe za
prijateljstvom pokuati zadovoljiti kroz imaginarnog prijatelja. Jedan od razloga
zato do toga dolazi jest i bujna djeja mata koja pomae djetetu da na kreativan
nain zadovolji svoje emocionalne i drutvene potrebe. Kod djetetove interakcije s
drugom djecom primjeujemo dva fenomena: prijateljstvo i popularnost. Iako
popularna djeca imaju mnogo vie prilika za ostvariti prijateljstvo s vrnjacima,
mogue je da se desi da je dijete popularno i prihvaeno od strane vrnjaka ali nije
razvilo blizak uzajamni odnos s nekim drugim djetetom, te samim time nema
prijatelja. Prijateljstva su iznimno vana za djetetov razvoj u ovoj dobi jer osim to
pridonose razvoju socijalnih kompetencija, pomau pojedincu izgraditi sliku o sebi
kao poeljnoj osobi u drutvu.

Povuenija djeca oteano uspostavljanju drutvene kontakte i tee sklapanju

prijateljstva. Tada se javlja socijalna usamljenost koja predstavlja djetetov konstantni
osjeaj da ne zna kako uspostaviti i odravati prijateljski odnos. Ako ta povuenost
izaziva potekoe, potrebno je ohrabrivati dijete da postane otvorenije i pristupanije:
U tome smislu naglaava se vanost refleksivne uloge odrasle osobe koja pomae
djetetu da komunikacijske vjetine uvjebava u razliitim ivotnim situacijama
ponajprije kroz neposredno osobno iskustvo, u konkretnoj praksi s drugom djecom.

Djeji se drutveni ivot sastoji od mnotva interakcija s drugom djecom ili osobama
u svojoj okolini i kroz te interakcije ostvaruje socijalne kompetencije. Socijalne
interakcije autorica definira kao proces u kojem postoji meudjelovanje dvije ili
vie osoba na nain da je njihovo doivljavanje i ponaanje uzajamno uvjetovano i
meuovisno. Kod djece s manje uspjenim socijalnim interakcijama primjeujemo
4
izoliranost od strane vrnjaka. Odgovor na ovaj problem krije se u djetetovim
emocijama koje uvijek trebaju biti vidljive i koje su vane zbog dojma koje dijete
ostavlja prilikom interakcije s drugom djecom. Iz tih razloga vano je poticati djecu
da jasno i prikladno izraavaju svoje emocije kako bi bolje upoznali i prihvatili sebe,
a onda i druge. Upravo ta pravila iskazivanja emocija odreuju to se smatra
drutveno prikladnim u odreenoj situaciji. Tako dolazimo do regulacije ponaanja
koje omoguuje pojedincu da svoje emocije izraava u skladu s drutvenim normama
te da se istodobno zatiti od neugodnih emocija. Kod djece koja su sklonija
negativnim emocijama primjeuju se problemi poput povlaenja i agresije to u
daljnjem razvoju moe bitno utjecati na ponaanje i oteati socijalne interakcije u
kasnijoj dobi.

Prosocijalno ponaanje, altruizam i empatija temeljne odrednice socijalne

kompetencije

Prosocijalno ponaanje i altruizam odnose se na ponaanje koje obuhvaa brigu za

druge ali bez oekivanja da e iz toga proizai neka osobna korist ili nagrada (npr.
pomo drugima, zadovoljavanje tuih potreba, otklanjanje potekoa, suradnja i
slino). Dijete svoje prosocijalne vjetine usavrava kroz odravanje prijateljstva,
dijeljenje, pomaganje, sluanje, suradnju, empatino ponaanje, timski rad te
prepoznavanje, imenovanje i razumijevanje osjeaja. Altruistino ponaanje
podrazumijeva suradnju i pomaganje drugima radi odravanja odnosa i harmoninog
funkcioniranja u nekoj zajednici. U tom smislu altruistino ponaanje nikada nije
inicirano materijalnom nagradom ili drutvenim priznanjem. Ovdje razlikujemo tri
razliita motiva altruistinog ponaanja: odobravanje i uvaavanje drugih osoba,
unutarnji motivi (osjeaj zadovoljstva u pruanju pomoi) i tzv. bezuvjetni altruizam
(uestalo pruanje pomoi i podrke).

Kada govorimo o empatiji, autorica naglaava veliki doprinos Martina Hoffmana koji
empatiju tumai na dva naina: empatija je kognitivna svjesnost o unutranjim
stanjima druge osobe, njezinim mislima, osjeajima, opaanjima i namjerama i
empatija je posredovana emotivna reakcija za drugu osobu. Empatija je neto to
se ui od najranije dobi i javlja se izmeu druge i tree godine ivota kada dijete

5
poinje shvaati kako i drugi oko njega imaju osjeaje koji se ponekad razlikuju od
njegovih. Takvo ponaanje je vidljivo na primjeru kada jedno dijete drugome nudi
igraku kao utjehu a preduvjet za takvo ponaanje je djetetovo razumijevanje tuih
osjeaja. Kasnije se, s razvojem govora, empatija puno bolje izraava verbalno.
Empatija ukljuuje oblike altruistinog ponaanja na dva naina: dijete pomaui
drugom djetetu umanjuje svoju nelagodu zbog tue nevolje te kasnije ta radnja
rezultira osjeajem ugode, veselja i zadovoljstva. Do kolskog doba djetetovo
empatino ponaanje dostie do mogunosti sagledavanja stvarnosti iz tue
perspektive. Vanost ovakvih ponaanja nije samo u razvijanju boljih drutvenih
odnosa i zadovoljstvo samim sobom, ve i u injenici da se kod razvijanja humanih
ponaanja kod djece bitno smanjuje agresivno i nepoeljno ponaanje.

Agresivno ponaanje i djetetove socijalne kompetencije

Agresivno ponaanje openito se u literaturi definira kao drutveno nepoeljno

ponaanje s namjerom nanoenja tete drugoj osobi ili objektu. Kako je agresivno
ponaanje kod djece u stalnom porastu, opravdano se pitamo zbog ega je to tako,
kako se nositi s time i kako pravilno reagirati kako bi se ovaj trend smanjio.
Agresivno je ponaanje usko povezano s razvojem svakog djeteta, a istraivanja su
potvrdila kako postoji bliska (negativna) veza izmeu agresivnosti i razine
prihvaenosti djeteta u zajednici. Takoer, brojna su istraivanja agresiju povezala s
poremeenim obiteljskim odnosima, zanemarivanjem, zlostavljanjem, negativnom
obiteljskom atmosferom, slabijom emocionalnom potporom, nekompetentnou
roditelja itd. S obzirom na to da se korijen agresivnog ponaanja nalazi u izraavanju
bespomonosti, nezadovoljstva i pomanjkanju zadovoljenja djetetovih potreba, bitno
je naglasiti vanost potpore odraslih osoba, njihovu strpljivost, ustrajnost i
kreativnost. ... naglaavajui vanost emocionalno podraavajueg odnosa s
agresivnim djetetom, a da pri tome ne ugroava druge te adekvatno postavljati
granice u njegovom ponaanju. Takoer, puno e pomoi ako dijete nauimo na
pravilan nain iskazivati svoje osjeaje. Pogotovo ako govorimo o ljutnji, bitno je da
ju dijete naui kontrolirati i iskazati na pravi nain kako se ona ne bi nakupljala u
djetetu i uzrokovala agresivno ponaanje.

6
Agresivna ponaanja s obzirom na ciljeve i ishode moemo podijeliti na proaktivna i
reaktivna agresivna ponaanja. Reaktivna agresija je odgovor na neke situacijske
uvijete i esto je praena emocionalnim i fiziolokim promjenama. Proaktivna
agresija je namjerno ponaanje radi ostvarivanja nekog cilja ili dominacije, pogotovo
kada je osoba svjesna da agresivnou moe postii neki cilj. Sve veu panju danas
privlae i relacijska i socijalna agresivnost iji su ciljevi unitavanje osjeaja
pripadnosti (namjera je najee izoliranje pojedinca iz skupine). Iako su djeaci
naelno skloniji agresivnom ponaanju (pogotovo u nekom fizikom obliku),
djevojice su sklone socijalnoj agresiji i to je dosta uvjetovano kulturom u kojoj
djeca odrastaju.

Kako bismo razumjeli agresivno ponaanje djeteta, prvo je bitno znati kako, kada i
zato ono nastaje. Kriterij namjere je ovdje najvaniji; ako dijete svojim ponaanjem
pokazuje namjeru da se nekoga povrijedi to moemo protumaiti kao agresivno
ponaanje. Dijete koje je dovoljno intelektualno, socijalno i emocionalno
kompetentno da razumije uzrono-posljedine veze bira svoje ponaanje kako bi
zadovoljilo svoje potrebe ili dolo do odreenog cilja. U tom smislu, ako za svoju
reakciju odabere destruktivno ponaanje, govorimo o agresiji. Ovdje se i vidi uska
povezanost socijalne kompetencije i agresivnog ponaanja: ako dijete nije dovoljno
socijalno kompetentno i u interakciji s drugom djecom alje krive signale, dobiti e
negativan odgovor (npr. druga e a djeca odbaciti, zanemarivati, odbijat e igru i
slino) te e se odavde poeti razvijati njihovo agresivno ponaanje. Upravo u tim
ranim pregovaranjima djeca razvijaju i ue uinkovite socijalne strategije pomou
kojih se mogu izboriti za svoja prava i rjeavati mogue nesuglasice.

Razvojno-ekoloki model u funkciji razumijevanja znaenja obitelji i ranoga

djetinjstva

Cjelokupni ekoloki kontekst ljudskog razvoja obuhvaa pet sustava koji se kreu
od djelovanja izravne interakcije sa socijalnim imbenicima do ire utemeljenih
djelovanja kulture, a to su: mikrosustav, mezosustav, egzosustav, makrosustav,
kronosustav. Ovdje se zapravo radi o shemi koja objanjava ljudski razvoj kao
meudjelovanje 5 sustava koji imaju jai utjecaj to su blii pojedincu. Tako

7
mikrosustav koji se sastoji od obitelji (te ostalih osoba s kojima je dijete u
neposrednom kontaktu na dnevnoj bazi, npr. odgojitelji, uitelji itd..) predstavlja
djetetovu najbliu okolinu i okolinu koja ima najvei utjecaj na njega. Mezosustav
predstavlja povezanost obitelji s obrazovnim institucijama, povezanost djeteta s
braom i sestrama i slino. Egzosustav predstavlja cijeli socijalnu mreu koja djeluje
na dijete (mediji, crkva i slino). Makrosustav predstavlja kulturu u kojoj dijete
odrasta i sustav vrijednosti koje ta kultura promie. Kronosustav objedinjuje sve te
predstavlja i socijalno-povijesne okolnosti u kojima dijete odrasta. Ovi slojevi
okoline su u konstantnom meudjelovanju, i iako svi imaju utjecaj na dijete, kod
nekih se taj utjecaj vri vrlo direktno i utjecaj je jai, a kod nekih indirektno i takvi
sustavi imaju neto slabiji utjecaj na dijete.

Dijete i djetinjstvo u suvremenoj teoriji i praksi

Suvremene teorije koje se temelje na znanstvenim istraivanjima jasno naglaavaju

znaaj senzibilnoga roditeljstva kao temelja za rani razvoj socijalnoga,
emocionalnoga i kognitivnoga razvoja djeteta. Pod terminom senzibilnog
roditeljstva u fokus se stavlja vrlo topao i siguran odnos izmeu roditelja i djeteta,
gdje jo k tome roditelj zna dobro prepoznati i protumaiti djetetove razliite poruke
poput znatielje, veselja, smirenosti, nezadovoljstva i slino. Osobito se ovdje
naglaava povezanost majke s djetetom koja je bitan temelj za daljnji razvoj djeteta.
Sigurnost koju dijete tako dobije omoguava mu da nesmetano ui i istrauje svijet.
Osim toga, razne kulture uvjetuju i raznolikost djetinjstva, a razvoj i ciljevi nikada
nisu jednako definirani ve su usko vezani za kulturu i drutvene vrijednosti.

Kako su se kroz povijest mijenjala drutva i kultura, tako se mijenjalo i djetinjstvo.

Tako primjerice vidimo kako u srednjem vijeku dijete nije imalo nikakva prava i
slobode jer je dijete promatrano kao ovjek u malome kojeg je potrebno stalno
nadzirati, odvajati od stvarnoga svijeta te strogo odgajati. Djetinjstvo dobiva novu
dimenziju u renesansi kada se otvaraju prvi domovi za siroad, briga o djeci je sve
intenzivnija i toplija te djeca naelno imaju vie sigurnosti i zatite. Djeji se ivoti
dalje mijenjaju na bolje s J. A. Komenskim, idejnim zaetnikom predkolske
pedagogije, a djetinjstvo postaje malo slinije dananjim u 15. i 16. stoljeu

8
zahvaljujui Johnu Lockeu i J. J. Rousseauu. U ovom se razdoblju jo vjeruje kako je
odgoj svemogu i kako odgoj poinje odmah nakon roenja. Daak topline u odgoju
doao je krajem 18.-og stoljea kao dio vizije romantiarske obitelji gdje je ena
posveena majinstvu. U 19.-om stoljeu dolazimo do razvoja humanistikih
znanosti to je rezultiralo uvoenjem djejih prava u okviru zakona. U 20. stoljeu
izraajna je Deweyjeva humanistika pedagogija koja je nastojala pokrenuti cijeli
raspon djetetovih interesa, talenata i sposobnosti.

Dijete je prirodno znatieljno i eli uiti, pa je osobito vano djetetu pripremiti

okolinu u kojoj ono moe istraivati i uiti, samostalno traiti rjeenja za neke
probleme, razmiljati o vlastitim teorijama te razgovarati o svom znanju s drugima.
U tom kontekstu, preporuljivo je organizirati praktine radionice gdje djeca sama
istrauju neke odreene fenomene ili karakteristike. Takoer, potrebno je poznavati i
razvojni proces djeteta i sukladno tome doputati djetetu da ui na njemu
najprihvatljiviji nain (kroz igru).

Uloga obitelji u razvoju socijalne kompetencije

... obiteljsku zajednicu ini sloen odnos izmeu lanova koji istodobno ostvaruju
brojne socijalne odnose izvan obitelji. Razliitost dananjih struktura obitelji je
takoer povezana s kulturom u kojoj obitelj obitava, s naglaskom na prihvaenost
pojedine strukture obitelji u drutvu. Kako to sve ima jak utjecaj na dijete, postavlja
se pitanje koliko su roditelji kompetentni odgajati dijete unutar svih kulturolokih
normi a ujedno i zadovoljiti djetetove potrebe. Zbog svega navedenog, otvara se
prostor za pedagoko obrazovanje roditelja koje bi roditelje osposobljavalo za
dinamino i kvalitetno roditeljstvo. U drugu ruku, roditelji se danas nalaze u situaciji
gdje struka jo nema odgovor na suvremene masovne medije, pa su roditelji suoeni
s izazovima uspjenog roditeljstva u kulturi medija, individualizacije i tehnologije.
Nadalje, roditelji su suoeni sa stalnim vaganjem izmeu biti dobar model djetetu i
uvaavanja djetetove individualnosti. Meutim nestrpljenje, nepoznavanje i
nerazumijevanje djetetovih individualnih i razvojnih potreba kao i njihova odsutnost
iz obitelji esto su razlozi slabljenja odgojne funkcije suvremene obitelji.

9
Osim znaaja ljubavi, topline, osjeaja pripadnosti i slino, vano je spomenuti i
znaaj autoriteta i discipline. Dananja struka rjeenje tog problema vidi u disciplini
suosjeajnosti koja se temelji na odgovornosti te djetetovom razumijevanju realnih
ogranienja u stvarnom svijetu. Ovo se namee kao puno bolje rjeenje od starog
modela nagrade i kazne u odgoju jer istraivanja potvruju kako dijete koje je esto
kanjavano ne pamti razloge zbog kojih je kanjavano i njegovo e budue
ponaanje biti uvjetovano strahom a ne eljom za odgovornim ponaanjem. Jo jedna
zamka suvremenog roditeljstva je i tzv. hiperroditeljstvo u kojemu roditelji
stavljaju djecu pod veliki pritisak u ime tenje za najboljim buduim ivotom.

Poseban naglasak kod odgoja i podizanja djeteta se stavlja i na kvalitetu

komunikacije izmeu djeteta i roditelja. Uvjet za dobar odnos u obitelji je kvalitetna
komunikacija i roditeljska mo da prepoznaju osjeaje i potrebe svoje djece koja se
obino skrivaju iza njihovih rijei. Iz te kvalitetne komunikacije proizlazi i
roditeljska toplina i ljubav to je preduvjet da dijete lake prihvati savjete i upute od
roditelja. Osim komunikacije, u procjeni kvalitete obiteljskog ivota bitno je
istaknuti i emocionalnu i psiholoku sigurnost te skladan brani odnos. Blizak i
harmonian odnos roditelja osnova je za uspjean odgoj djeteta. Takoer, za djetetov
razvoj socijalnih kompetencija bitna su braa i sestre jer djetetu daje mnotvo prilika
za socijalne interakcije i usavravanje socijalnih vjetina.

Prouavajui nain na koji roditelji odgajaju svoju djecu, moemo razlikovati dvije
dimenzije roditeljstva (roditeljska toplina i nadzor) i etiri stila roditeljstva koja iz
toga proizlaze. Tako razlikujemo:

Autoritativne roditelje koji pokazuju veliku dozu topline ali i veliku dozu kontrole
prilikom odgoja. Naelno najbolje uspijevaju u odgoju djece na sve 3 razine:
drutvenoj, emocionalnoj i akademskoj.

Autoritatne roditelje koji su specifini po granicama bez ljubavi tj. razina kontrole je
visoka ali doza topline je niska. Djeca ovih roditelja esto su pod stresom, nesigurna
i sputava ih zabrinutost oko reakcije roditelja na njihove postupke.

10
Permisivne roditelje koji su popustljivi roditelji, karakterizirani s niskom kontrolom
ali velikom dozom topline to rezultira djecom koja su nezrela i imaju slabo
razvijenu samokontrolu i slabije su kompetentna na akademskom podruju.

Indiferentne roditelje koji nisu dovoljno ukljueni u odgoj djece te imaju nisku
razinu i topline i kontrole. Djeca su im esto nekompetentna na svim razinama te su
sklona agresivnim ponaanjima.

Pedagogijski aspekt kvalitetne ustanove ranoga odgoja

Kvaliteta ustanove ranog odgoja je rezultat promiljenog a ne sluajnog djelovanja

koje je prilagoeno svojim korisnicima. Prilikom procjene kvalitete potrebno je
obratiti panju na strukturalnu dimenziju ustanove, opremljenost, interakciju djece s
odgojiteljima, kulturu ustanove itd.. Kvaliteta ustanove jako utjee na daljnji djetetov
razvoj, a kvaliteta ponajvie ovisi o sposobnosti samoprocjene i refleksivnom
razmiljanju odgojitelja. Raznolikost materijala, boja, mirisa i ostalih podraaja kod
djece izazivaju prirodnu elju za istraivanjem pa moemo rei da dobro organiziran
prostor bitno utjee na kvalitetu ustanove.

Socijalne i komunikacijske dimenzije uenja djece kao pretpostavke razvoja

socijalnih kompetencija

Kvalitetno steeno znanje koje dijete gradi aktivnim sudjelovanjem i primjerenim

misaonim angamanom, polazna je toka za razumijevanje vanih pitanja, bliskih
realnim ivotnim situacijama s kojima se dijete svakodnevno susree u interakciji,
diskusiji, razmjeni, to govori o jedinstvu znanja i komunikacije. Jednostavnije
reeno, djetetu je potrebno omoguiti ne samo da istrauje i ui, ve da moe
komunicirati o tome i tek tada njegovo znanje postaje kompletno i iskoristivo. Ovaj
se koncept moe ostvariti organiziranjem praktinih radionica i projekata gdje djeca
mogu sudjelovati, istraivati, promatrati te raspravljati. Osim toga, prostor u kojem
djeca borave mora omoguavati kretanje, interakcije i neovisnost ali i ispunjavati
potrebe za privatnou. Takoer, taj isti prostor bi trebao biti poticajan i trebao bi
pozivati na igru i istraivanje.

11
Osim prostora, potrebno je djeci osigurati i vrijeme za igru. Kroz igru najlake
upoznavaju i prihvaaju drutveno prihvatljivo ponaanje i norme, a ujedno i razvija
sve svoje vjetine i sposobnosti. Primjerice, kroz simboliku igru dijete stvara
sloenije miljenje a istovremeno se snalazi u koordinaciji vie uloga. Djetetu je ova
igra vrlo prirodna, a ako ono postane jako dobro u svojoj ulozi dodat e nove i
sloenije zahtjeve da igra postane zanimljivija.

Djetetov razvoj mogue je jo dodatno potaknuti u dobno mjeovitim grupama. U

takvim grupama djeca se osjeaju prirodnije (slinost s braom i sestrama u obitelji
zbog dobne razlike) i prirodno ue jedni od drugih. Istraivanja su pokazala kako u
ovakvim grupama ima vie socijalnih interakcija meu djecom te vie izraavanja
emocija i mate. U drugu ruku ovakve grupe predstavljaju poseban profesionalni
izazov za odgojitelje te nailaze na neke tehnike prepreke (povean broj djece u
skupini, manjak prostora i materijala, razliita zainteresiranost djece za pojedine
materijale i sadraje...).

Nove paradigme u obrazovanju odgojitelja

Identitet profesije odgojitelja ine njegove osobne, strune i profesionalne

kompetencije koje obuhvaaju njegovu spremnost i otvorenost za redefiniranje i
prerastanje tradicionalnih pristupa uenju i pouavanju. Ovdje je bitno naglasiti da
profesija odgojitelja podrazumijeva konstantno usavravanje pedagokih i
didaktiko-metodikih vjetina i kompetencija. Inicijalno obrazovanje odgojitelja
trenutno se suoava s problemom podijeljenosti teorije i prakse a rezultat toga je
necjelovitost i nepovezanost nauenoga. Rjeenje problema je integracija sve vie
prakse u obrazovni proces te naelo prema kojemu svaki pojedinac gradi teoriju
temeljenu na praksi i obratno.

Suradnja ili partnerstvo obitelji i odgojno-obrazovne ustanove

Partnerstvo obitelji i ustanova ranog odgoja temelje se na zajednikoj elji za

dobrobiti djeteta. U ovakvoj suradnji, potrebno je usuglasiti neke norme, pravila i
zahtjeve koji e biti prioritet prilikom odgoja djeteta kako kod kue tako i u ustanovi
ranog odgoja. Za dobar partnerski odnos preduvjet je kvalitetna komunikacija, koja

12
uvijek mora biti smirena, iskrena i uz iskazivanje potovanja. Odgojitelj mora
uvaavati miljenja roditelja, bez pobjednika i gubitnika u raspravama. Ako postoji
problem, jasno istie kako on nije niija krivica i predlae da se na problemu radi
zajedno.Roditelji sa svoje strane uvaavaju miljenje odgojitelja te zajedno s njime
rade na odgoju djeteta, pomau mu u razumijevanju djetetovih karakteristika te
govore jasno i iskreno.

13
 Zakljuak

Za kraj, moemo zakljuiti kako razvoju djetetovih socijalnih kompetencija najvie

pridonosi ua okolina i osobe koje su djetetu model. Takoer, velik broj socijalnih
interakcija i uenje emocionalne regulacije bitno e unaprijediti djetetovu socijalnu
kompetenciju. Kod empatije potrebno je biti dobar i dosljedan model, a kod
agresivnih ponaanja potrebno je djetetu omoguiti pravilno izraavanje svojih
emocija. Razvoj ovih vjetina unaprijedit e i kvalitetan prostor odgojno-obrazovne
ustanove te poticajno i prijateljsko okruenje. Uloga odgojitelja je ovdje bitna, a
uloga roditelja nezamjenjiva, i upravo e njihova pravilna i bogata suradnja
omoguiti djetetu razvoj i napredak kojem tei.

14
 Literatura

Jurevi Lozani, A. (2016.) Socijalne kompetencije u ranome djetinjstvu. Zagreb:

Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu

15