Moral

Pod moralom se uglavnom_podrazumijeva vrijednosna procjenjivanje ljudskih postupaka i htijenja kao

pozitivno ili negativno vrijednih (ili nevrijednih) pri čemu se prvi odobravaju, žele, preporučuju,
zapovijedaju, a drugi ne odobravaju, kude, osuđuju, zabranjuju. Drugim riječima, moral podrazumijeva
razlikovanje dobra i zla, onog što je čovječno od onoga što nije.

Elementi morala

Moral u sebe uključuje tri grupe elemenata:

 Moralna norma
 Moralni sud
 Moralna sankcija

Moralna norma označava zahtjev, zapovijed ili naredbu, upućenu pojedincu da čini ono sto je dobro, što
je čovjeka dostojno i zabranu da čini ono što je protivno tome. Međutim zahtjevi i zapovijedi ne dolaze
izvana, već se javljaju kao glas savjesti, proizilaze iz čovjekove nutrine kao osjećaj dužnosti da se
ponmaša u skladu s vladajućim sistemom vrijednosti.

Moralni sud je vrijednosno procjenjivanje o tome je li konkretna nakana, htijenje ili izvršena radnje u
suglasju s vladajućim sistemom vrijednosti, sistemom predodžaba o dobru I zlu dupuštenim I
zabranjenim, ili im je suprostavljena. U skladu s tim se one i odobravaju ili osuđuju.

Moralna sankcija je zapravo spontana reakcija društvenog okruženja ili samog pojedinca na njegove
osobne postupke koji se odnose na moralne vrijednosti. Može biti upućena prema drugome u formi
izbjegavanja, sankcija može biti okrenuta i prema sebi za pobude ili radnje koje pojedinac sam učini.

Pravo

Pravo se može odrediti kao ukupnost društvenih normi koje donosi, ali i sankcionira državo preko
svoga aparata prisile.

Elementi prava

Osnovna jedinica ili element prava je pravna norma. Ona se može odrediti naprosto kao pravilo o
odredenom ponašanju ljudi, čiju obveznost jamči i osigurava država kroz aparat prisile. U svezi s
pravnom normom moraju se izdvojiti najmanje dva bitna dijela. Jedan je onaj koji od pojedinaca ili grupa
zahtijeva određeno ponašanje ili poštivanje određenih pravila, a koja se u pravnoj terminologiji
označavaju nazivom dispozicija. Taj zahtjev ili zapovijed mogu biti formulirani na razne načine, prije
svega u formi naredbe ili zabrane. Drugi dio norme je sankcija, dakle prinudna mjera, kazna, koju
primjenjuje država nad onim tko je prekršio njezin zahtjev ili zapovijed, naredbu ili zabranu, dakle
dispoziciju.

Umjetnost

Umjetnost je specifičan oblik drušvene svijesti kojim se estetski izražava ukupna objektivna stvarnost I
iskazuje bogastvo života u prirodi I društvu.

Umjetnost naime, progovara pomoću u slika i zvukova, a umjetničko izražavanje može se manifestirati
rječju (u književnosti), crtom i bojom (u slikarstvu), plastičnim oblikom (u kiparstvu), govorom i
mimikom (u glumi), pokretom (u plesu). Ovisno o obliku umjetničkog izražaja govori se i o različitim
tipovima umjetnosti — likovnoj, filmsko, teatarskoj itd.

Umjetnosti ima i određene društvene funkcije. Ona je, prije svega estetsko oblikovanje svijeta kojim se
oplemenjuje i priroda i društvo, ali i čovjekov Život. Drugo, umjetnost je i u funkciji kultivacije i
socijalizacije pojedinca, ali i oblik njegova iskazivanja i samopotvrđivanja pomoću simbola, slika, pisane i
govorne riječi itd. Ona je, osim toga, i sredstvo komuniciranja, i to jedno od moćnijih sredstava
komuniciranja medu ljudima i društvenim grupama. Na koncu, umjetnost je i oblik razonode i specifična
forma korištenja čovjekova slobodnog vremena.

Filozofija
Filozofija je sistematizirani oblik kritičkog, istinitog, logičnog i cjelovitog mišljenja o stvarnosti —
prirodi, društvu, čovjeku i mišljenju. Filozofija je, osim toga, u svojoj biti humanistička.

Filozofija je, poslije religije dakako, najstariji oblik društvene svijesti. No, budući seje iz religije prva
izdvojila, smatra se prvim izdiferenciranim oblikom društvene svijesti.

Počeci filozofije vežu se za stare Kineze i narode Bliskog Istoka. Ipak, kod njih ona još uvijek nije
egzistirala kao izdiferencirani oblik svijesti.

Na početku su sebe je uključivala sveukupnu znanost a kasnije će se iz nje početi izdvajati pojedine
znanstvene discipline — astronomija, matematika, medicina i druge. No, razvojem se i unutar same nje
diferenciraju pojedine filozofske discipline — prvo opća filozofija i filozofija historije, a potom logika,
etika, estetika, gnoseologija i druge.
Znanost

Znanost je sistematizirana i argumentovana suma znanja u određenom historijskom razdoblju o

objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda.

Obilježlja znanosti:

 a) Društveni karakter znanosti, koji se manifestira, prije svega, u njenoj univerzalnosti,

usmjerenosti interesima čovječanstva, ali i svakog pojedinačnog društva.
 b) Jedinstvenost znanosti
 c) Jedinstvo znanstvene teorije i prakse. ne postoji znanstvena spoznaja koja se, prije ili kasnije,
ne može primijeniti u praksi, ali isto tako i da prakse koja nije, utemeljena na znanosti.
 d) Interdisciplinarnost znanosti, koja pretpostavlja interaktivno povezivanje dvije ili više
disciplina u cjelinu višeg reda.
 f) Internacionalni karakter znanosti, koji proizlazi iz činjenice da se znanost ne može svesti u uže
okvire, okvire jedne regije, nacijc ili države
 g) Primjena znanstvene metode u znanstvenom istraživanju.- nema znanstvenog istraživanja
bez primjene znanstvene metode

Obilježja razvoja znanosti:

 1. Proces istodobnog diferenciranja i integriranja znanosti.

 2. Zakon ubrzanog razvoja znanosti
 3. Svjestan timski rad

Religija

Porijeklo riječi:

Ervin Mann, navodi tri tumačnja mogćeg podrijetla riječi religija. Prvo tumaeenje dao je Ciceron koji riječ
religija vezuje za latinski glagol relegere (ponovo čitati, opet skupiti). Sveti otac Augustin riječ religija
izvodi iz glagola reeligere (ponovo izabrati) misleéi pri tome na obvezu kršćana da Boga, kojega su
zaboravili, pronadu. Konačno, prema tredem tumačenju religija potječe od latinskog glagola religare, što
znači vezati, povezati.
Definicija religije:

Glenn Vernon daje pet odrednica, bitnih za definiranje religije:

a) vjera u natprirodno ili neprirodno,

b) b)vjerovanje u sveto, koje je usko povezano s vjerovanjem u natprirodno,
c) sustav vjerovanja i običaja,
d) snabdijevanje moralnim definicijama/vrijednostima,
e) udio skupine.

Postanak religije

1. Religija je urođena čovjeku. Polazi se od toga da je čovjek po prirodi religiozno biće. On se rada
s odredenim religioznim predožbama religiozna svijest mu je genetski imanentna. Drugim
riječima, religija je stara koliko i čovjek.
2. 2. Religija je društveno i povijesno uvjetovana. To zanči daje nastala na određenom
povijesnom stupnju razvijenosti eovjeka i drußtva i da se njihovim razvitkom i sama razvijala i
mijenjala forme svoga ispoljavanja.

Elementi religije

a) Svaka religija se sistem teorijski objašnjenja

b) Svaka religija je sistem cjelovitog vjerovanja
c) Svaka religija je sistem osjecajnih predozbi
d) Svaka religija je sistem razlicitih obreda (rituala)

Društvene funkcije religije

a) Religija u funkciji socijalne integracije-kolektivna svijest kao uvjet života

b) U funkciji instrumenta socijalne kontrole-utjece na oblikovanje savjesti pojedinca i time opravlja
njima
c) Religija je u funkciji drustvenih promijena
flip flop

asinhroni

Binary Coded Decimal