SKRIPTA - FILOZOFIJA

Filozofija je pitanje o bitku, svijetu i istini, a u svojim rezultatima nazor o svijetu i ivotu. - u svom sreditu ima ovjeka kao ovjeka, pitanja o svrhama njegova postojanja, o smislu ivota - izvorno znai ljubav spram mudrosti (filos prijatelj, ljubitelj; filia prijateljstvo, ljubav; sofos mudrac; sofia mudrost) - filozofija je protiv mita racionalnim znanjem dosljedno, slobodnim miljenjem, istinu i znanje tek dokui Platon i Aristotel prvi zapazili da se filozofija javlja uenjem divljenjem, to je kasnije potaklo prve mislioce na filozofska promatranja ivota - izvori filozofije uenje, sumnja, potresenost i komunikacija FILOZOFSKE DISCIPLINE I OSNOVNI POJMOVI - fil. discipline kao rezultat pojedinih, posebnih filozofski pitanja i problema - uvijek su u meusobnoj vezi - TEORIJSKE: ontologija, gnoseologija, filozofija prirode itd. - PRAKTINE: filozofija politike, prava ili povijesti, etika - POJETIKE: estetika, poetika, retorika, filozofija tehnike itd. METAFIZIKA I ONTOLOGIJA - metafizika istrauje ono to je prvo i ono to je posljednje <<uenje o prvim izvorima i uzrocima bia>> Aristotel (meta ta fizika = iza fizike) znanost o onome to je s one strane fizikog (s one strane promjenjivog) - dijeli se na: ontologiju, kozmologiju, antropologiju i teologiju ONTOLOGIJA (opa metafizika) uenje o bitku - temeljna fil. disciplina; njena rjeenja su temelj za druga fil. pitanja i discipline Bie jest ono to jest, (sve) ono o emu se moe rei da 'jest' (npr. ovjek, uenik, koarka etc.) Bit (sutina, esencija) jest ono po emu neto jest ba to to jest - sainjava postojanu prirodu neega, osnovno odreenje Bitak ono po emu jest sve to jest; bit bia kao bia Razlikujemo, dakle, to da neto jest (bie) i to to neto jest (bit). Drugim rijeima, razlikujemo opstanak (egzistenciju) i bit (esenciju) ONTOLOKE KONCEPCIJE Monizam ui da je sve u svojoj osnovi jedno, svu raznolikost svijeta svodi na jedno naelo Dualizam gledite koje nalazi dva meusobno nesvodljiva samostalna razliita naela svega Pluralizam pravac koji pretpostavlja vie naela (Empedoklo ui da se sve sastoji od 4 elementa)

ONTOLOKA GLEDITA (prema temeljnom odreenju bitka) Materijalizam bitak je materijalan; materija je primarna, a duh, svijest i miljenje su sekundarni Idealizam pravi bitak i osnova svega ideja ili misao, miljenje, duh, svijest, volja, bog; pojavna bia su izvedena

ANTROPOLOGIJA Filozofska antropologija je filozofija ovjeka. - nastaje s krizom modernog ovjeka koji je doivio Prvi svjetski rat - u emu je posebnost ovjekova bia; u emu se sastroji dostojanstvo ljudske osobe, koja je uloga odgoja, tradicije, jezika, kulture, povijesti kao ovjekovih konstitutivnih medija - Max Scheler antropologijski obrat spram Hegelu; konstituira se suvremena fil. antropologija - uz njega istaknutiji: Helmuth Plessner, Arnold Gehlen - ovjek je prepoznat kao bie prirode i ujedno duhovno bie; kao odmak od prirode, izuzetak, suprotstavljen svijetu; slobodno, stvaralako, aktivno bie; kao tvorac kulture i ujedno njen proizvod; kao bie usmjereno budunosti etc.
TO JE OVJEK

objektivni idealizam - utemeljuje idejni bitak kao objektivnu zbiljnost subjetkivni idealizam naa svijest je ono primarno, a zbilja je onda idejan tvorba subjekta

- aktivno suprotstavljen svijetu; nije u njemu, nego naspram njega - svijet je ovjekov predmet; oni se uzajamno uvjetuju - ovjek mijenja i sainja svoj svijet (mijenja prirodu oko sebe) - sam svoje vlastito djelo; nj sudbina je u nj rukama; jedino je bie koje ima povijest i budunost; stvara svoju povijest, ali je ujedno i njen proizvod - ovjek je slobodno stvaralako, samostvaralako bie: aktivno, djelatno, samodjelatno bie; on nikad nije dovren do kraja - ovjek je stvaralac: on ini novo; svjesno proizvodi i mijenja svoj ivot
OVJEK I SLOBODA

Sloboda je bit ovjeka njegovo temeljno odreenje; od svih drugih bia se razlikuje jer je slobodan, to nije do kraja odreen (determiniran) Sloboda znai stvaralatvo, odreenje da ovjek nije samo ono to jest, nego da je bie koje se svestrano i stalno razvija; Sloboda je samoodreenje (autonomija). - sloboda znai i odgovornost (on je taj koji daje smisao svom opstanku te je zato i odgovoran za svoj svijet, za to kakav jest) - filozofi razlikuju konstitutivnu, tj. slobodu za (slobodu za slobodu ili slobodu volje) slobode od sloboda od razliitih ogranienja sloboda izbora mogunost da ovjek bira to e uiniti izmeu najmanje 2 mogunost - bijeg od slobode oblik je ovjekova samounitenja, jer ovjek je ovjek samo dok je slobodan

OVJEK I PRIRODA

- stari Grci prirodu (fisis) shvaali kao sveukupnost svega to jest (obuhvaa anorgansku prirodu, organsku prirodu i ovjeka - ovjek nije samo ono to on naprosto jest, on sadri mogunost za neto drugo, novo; on je dio prirode - ovjek je ovjek ba po tome to prevladava prirodu; nije on proizvod prirode, nego je priroda proizvod ovjeka, ona je oitovanje ovjekova ljudske prirode - novovjekovni ovjek prema prirodi se odnosi kao predmet grubog iskoritavanja Pomirenje i usklaivanje ovjeka s prirodom postalo je preudvjet uope mogunosti njegova opstanka i preivaljvanja. GNOSEOLOGIJA

- utemeljitelj: J. Locke u 17. st. - spoznaja je utvrivanje istine; jedno od osnovnih svojstava ovjeka, jedan od osnovnih oblika u kojima se on potvruje kao ovjek, jedan od bitnijih naina njegova ivota i opstanka - u spoznaji je sadrano 'htijenje' da se otkrije ono neto to vai objektivno, to vai za sve ljude, neto iznad subjektivnog, pojedinanog doivljavanja
KONCEPCIJE IZVORA SPOZNAJE

TO JE SPOZNAJA I NJEZINI PROBLEMI

Empirizam ui da je iskustvo izvor svega naeg znanja, duh je tabula rasa; John Locke Senzualizam osjetno iskustvo je glavni izvor spoznaje Racionalizam do bitnih spoznaja dolazimo umovanjem, istim miljenjem; Heraklit, elejci, Descartes, Spinooza i dr. Kriticizam gnoseoloka koncepcija prevladavanje empiristikog, odnosno racionalistikog dogmatizma; kritika sinteza empirizma i racionalizma; Kant Intuicionizam do najdubljih, bitnih, najvanijih, ivotnih spoznaja dolazimo intuicijom, neposrednim gledanjem; H. Bergson Iracionalizam nerazumski, iracionalni izvori kao glavni izvori spoznaje
voluntarizam pravac koji daje primat volji nad razumomom; Augustin, Schopenhauer misticizam spoznajna mo nalazi se u ekstazi sjedinjenju s apsolutnim; Plotin VRIJEDNOST I DOSEG SPOZNAJE

Dogmatizam mogua sigurna spoznaja istine, svijet i stvari spoznajemo kakvi su o sebi; svako prihvaanje nekim temeljnih istina, a da one nisu provjerene Skepticizam nije mogue spoznati objektivnu istinu, pa da je zato mudro suzdravati se od izricanje tvrdnji - spoznaja je utvrivanje istine - istina postoji nekoliko odreenja: a) klasina teorija istine: istina je slaganje misli i stvari; tzv. teorija adekvacije i korespondencije (slaganje, podudaranja) vrijedi od antikih vremea, od Aristotela pa sve do 19 st.

ETIKA - filozofija morala - ispituje podrijetlo, motive, norme i svrhu moralnog djelovanja i prosuivanja - promiljanje o tome zato mi neke norme odreenog morala smatramo vaeim, raspravljanje o tome koje bi norme mogle biti opevaee
MORALNI I ETIKI STAV

moralni predteorijski stav sam po sebi jo nije etiki promiljen - pitanje moralnosti u domeni je savjesti onoga pojedinca koji djeluje i prosuuje - prosuivanje etinosti predmet je rasprave i obrazlaganja Heteronomna etika izvor morala je izvan ovjeka Autonomna etika izvor morala je u ovjeku samom: on sam na temelju svojih umnih sposobnosti odreuje normu kojoj e se pokoravati - s obzirom na shvaanje dobroga razlikujemo ove koncepcije: eudajmonizam motiv i cilj ljudskog djelovanja je srea blaenstvo, radost hedonizam - uitak j cilj ivota; ugoda, naslada = dobro, bol = zlo utilitarizam dobro je u najveoj moguoj koristi od ljudi perfekcionizam motiv i svrha moralnog djelovanja je usavravanje - ovim idejama suprotstavlja se Kantovo uenje o samoodreenju volje
UDOREDNO DOBRO PITANJE IZVORA I SVRHE MORALNOG DJELOVANJA

- Aristotel i Kant odredili dobro kao ono to odgovara svrsi neega - udoredno dobro je ono to odgovara biti ovjeka, ono to je dobro za ovjeka kao ovjeka, ono gdje je ovjek svrha - ovjenost je dunost - svoje samoozbiljenje ovjek postie samo u odnosu i suradnji s drugim ljudima - uljudnost kao proces uzajamnog uljuivanja uvjet je dobrog ivota s drugim ljudskim biima kao osobama - dostojanstvo osobe sastoji se u samoodreenju djelovanja te osobe; meusobno uvaavanje i potovanje
KANTOV KATEGORIKI IMPERATIV

- Kant smatra da svatko ve u sebi nosi naelo djelovanja dobra - jedino to je dobro bez ogranienja jest dobra volja; ona je dobra sama po sebi (htijenju) - dobra volja nosi svrhu u sebi, a to je ispunjenje dunosti - dunost je nunost djelovanja iz potivanja moralnog zakona, osjeaj obveznosti da se djeluje onako kako to zahtijeva moralno naelo, naelo koje nam postavlja zajednica ili ga ovjek kao subjekt sam po sebi postavlja - jednostavnije reeno, radi tako da moe htjeti da svi djeluju tako kao to ti djeluje - ovjek u sebi nosi moralni zakon; on je autonomni zakonodavaca svega ljudskog djelovanja - razlikuje prirodnu uzronost i uzronost iz slobode; ovjek tako pripada dvama svjetovima (kao osjetilno bie = svijet prirodne nude; bie slobode = umni svijet)

FILOZOFIJA POLITIKE - politika javna djelatnost, briga za ono to je zajedniko, ope, drutveno, dravno, to se tie sviju - antiko grko shvaanje ovjek je po prirodi 'politiko bie' (Aristotel), tj. bie zajednica ljudsku bit moe ozbiljiti tek u zajednici s drugim ljudima - praktino djelovanje usmjereno organiziranju i upravljanju, odravanju i unapreivanju drave - Horkheimer pokoran tip i tip otpora ovjeka ESTETIKA - filozofija lijepog i fil. umjetnosti: ispituje bit, uvjete i kriterije stvaranja, doivljavanja i prosuivanja lijepog, odnosno umjetnosti - umjetnost stvaralatvo koje u sreditu ima ponajprije ljudskost ovjeka, najblia je filozofiji ANTIKA FILOZOFIJA (7/6.st.pr.Kr.-529.g.pos.Kr)
POECI FILOZOFIJE

- prije pojave fil. ovjek je pokuavao odgovoriti na pitanja o postanku svijeta i sebe - prva tumaenja su bila u obliku mitskih predodbi - filozofija se razvijala protiv mita, nastojala je racionalno proniknuti tajne svijeta i ivota; da otkrije prirodni temelj prirode, prirodno naelo iz kojeg sve postaje - grka filozofija je izvorna, druge kulture nisu imale utjecaja na razvitak grke fil. - prvi su znanju i spoznaji dali znanstveno i spekulativno obiljeje; grk fil. je uzdizanje refleksijom i metodikim miljenjem slobodna duha a) KOZMOLOKO RAZDOBOLJE GRKE FILOZOFIJE Miletska kola (Mala Azija) - osnovno pitanje: to je pratemelj svega, prauzrok (arhe), praelement svijeta? Tales (624-547) 'otac grke filozofije' ui da je praelement voda Anaksimen (588-524) bitak svega je zrak, a zgunjavanjem i razrjeivanjem zraka nastaje raznolikost pojavnog svijeta Anaksimandar (650-546) praosnova svega je apeiron (neto beskonano, kvalitativno neodreeno) izdvajanjem suprotnosti toplog i hladnog nastaju stvari - Mileani izraavali monistiko gledite - smatrali da je svaka tvar proeta ivotom (hilozoizam) Pitagorejska kola (Pitagora 580-500) - u 5. st. bila na vrhuncu s Filolajem na elu - polazili od vlastitih praktinih teorijskih uvida (matematika, glazba i astronomija) - svijet je harmonija i broj - broj je bit svega; poelo prirode, vjeni i nepromjenjivi - prouavajui akustina mjerenja otkrili sklad odnosa koji se mogu brojano izraziti
<< Sve to se spoznaje ima broj, jer se bez njega ne moe nita ni shvatiti ni spoznati.>> GRKA KOLIJEVKA FILOZOFIJE

Heraklit (540-480) (grad Efes Mala Azija) - otkrio je neprekidnu promjenu, kretanje kao bit svijeta (Panta rei.) - vatra kao praelement, simbol vjenog kretanja - svaka stvar u sebi nosi svoju suprotnost: sve je puno suprotnosti koje se slau - svijet je harmonija i borba suprotnosti; po suprotnom neto se uope spoznaje, a i jest ot to jest
LOGOS VLADA SVIJETOM - jedinstven svjetski zakon, red, ustroj, ureenje, poredak, sveopa zakonitost logos

da je vjeno i potpuno nepokretno>>

koji nuno odreuje sve zbivanje - logos se zbiva kao jedinstvo i borba suprotnosti; oblik kojim se on oituje u drutvu je borba (rat) pokreta ljudskih odnosa - prvi razmatrao pitanje izvora spoznaje - senzualizam ne zadovoljava, prava spoznaja je racionalna; tek ona spoznaje logos - Heraklit je do apsoluta dovoeo pojam promjene (kretanja) i pojam reda (zakonitosti te promjene kao harmonije suprotnosti) Elejska kola (juna Italija) - racionalistika fil. kola - utemeljitelj: Ksenofan (570-480) iz miletske kole izveo svoje monoteistikopanteistiko gledite <<da je Sve (to pan) jedno, oblika kugle i ogranieno; da nije nastalo, nego - Parmenid (540-480) razvio pojam bitka do jedne od moguih krajnosti ontolokog monizma - Zenon (490-430) braio uenje svog uitelja (Parmenida)
ISTO MILJENJE I SPOZNAJA

- Parmenidov spjev O prirodi

- ako razum svlada osjetila, doi emo do spoznaje, istine - osjetilna spoznaja smatrana kao mnijenje (doksa), vidljivi svijet je varka - jedino miljenjem spoznajemo istinu bitak istinsko bie jedno vjeno nepromjenjivo - racionalna spoznaja je 'pravo znanje' i istina (aletheia)
BITAK JEST NEBITAK NIJE

- bitak jest, to je postulat; to je postojee tjelesnost ispunjene prostora - nebitak je nepostojee bestjelesnost prazan prostor
PRAVO MILJENJE = BITAK ; MISLITI =BITI

ZENONOVE APORIJE (paradoksi) Ahilej i kornjaa; Dihotomija* (kretanje ne moe poeti jer bi uvijek trebalo najprije prijei pola puta od A do B. Prije toga trebalo bi prijei pola od te polovice i tako u beskraj), Strelica
*razlika koja postoji izmeu dvije grupe ili stvari koje su totalno suprotne jedna drugoj

- bivanje je prelaenje iz nebitka u bitak, a to je protivno razumu. Ono to jest nije postalo: da je postalo iz neega to jest onda ve jest, a iz niega ne moe postati neto. Nema ni mnotva, raznolikosti, kretanja, djeljivosti. Bitak jest nema bivanja.

Heraklit nema bitka sve je u bivanju Parmenid bitak jest nema bivanja

POSREDNICI

Empedoklo (483-423) tvorac teorije elemenata; uvodi 4 kvalitativno nepromjenjiva elementa: voda, vatra, zrak i voda - sile su odvojene od elemenata: Ljubav spaja, a Mrnja razdvaja Anaksagora (500-428) ui da postoji bezbroj vrsta praelemenata, estica koje je Aristotel kasnije nazvao homeomerijama - Nus objektivan um svjetski um, najfinija i najipa tvar, sama od sebe kree i pokree druge ATOMISTI - osniva Leukip (5. st.) - tvrdili da cijepanje staje kod nedjeljivih tjeleaca i ne ide u beskonanost - dijeljenje se zaustavlja kod nerazrezivih estica atoma (atomos = nedjeljiv) Atomi su bitak, vjeni i nepromjenjivi, nenastali i neunitivi, a uz njih postoji i neogranien prazan prostor nebitak, u kojem se atomi kreu sami od sebe uslijed vlastite teine, sudaraju se, odbijaju ili siprepliu i tako uzrokuju pojavne promjene stvari. - sve je sastavljeno od atoma i praznog prostora - dua je sainjena od finijih atoma i propada zajedno s tijelom - dogaanje svode na gibanje padanje i sudaranje atoma: svijetom vlada mehanika zakonitost i neumitna prirodna nuda u kojoj nema sluaja
MRANA I PRAVA SPOZNAJA

- po Demokritu (460-370) postoje 2 vrste spoznaje: mrana dobivena osjetilima, opaanjem prava dobivena razumom, racionalno - neka svojstva pripadaju samim atomima (oblik, veliina etc.) provotna svojstva tvari - posljedica djelovanja objektivnih, stalnih svojstava atoma na naa osjetila drugotna svojstva tvari b) ANTROPOLOKO RAZDOBLJE GRKE FILOZOFIJE
PRIMARNE I SEKUNDARNE KVALITETE

- u sreditu prevladavaju pitanja ovjeka, etika pitanja, problemi ljudske prakse

Sofisti (sofist = znalac) - prvi prosvjetitelji Grke - zanemaruju teorijsku filozofiju, favoriziraju praktina i odgojna pitanja - vjeti govornici, razvijaju tehnike uvjeravanja, umijee argumentiranja i dokazivanja te ih smatraju uvjetima uspjeha u praktinome ivotu - Protagora (481-411) uio da o svakoj stvari postoje 2 tvrdnje, jedna drugoj protivne - provodio logike argumentacije pro et contra - mladi sofisti iskrivili to umijee do eristike isprazna nadmudrivanja - sofisti i izvedenice od te rijei poprimile pejorativno znaenje, u 19. st. rehabilitirao ih je Hegel kao ljude koji su imali vanu kulturno-povijestnu ulogu, ljudi velike uenosti, osnivai gramatike, retorike

- oni su razvili kritinost usmjerenu protiv dogmatizma - poznatiji sofisti uz Protagoru: Gorgija, Trazimah, Hipija, Kalikle etc. - glavna teza Protagore, sofista i cijelog antrop. razdoblja: >>ovjek je mjera svih stvari; onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu.<< - ovjek je taj po emu neto jest ili nije, on je sam sebi mjera svijeta
SPOZNAJNI RELATIVIZAM

- opaaji su izvor spoznaje, ali su subjektivni i nepouzdani; oni ovise o ovjeku (kakvo se kome to ini, tako to za njega i jest - Protagora je senzualist, nj spoznajno gledite vodi skepticizmu i relativizmu - na svojim putovanjima Protagora uvidio da ne postoje ope vaee norme morala: u razliitim krajevima, vremenima i uvjetima razliiti ljudi razliito smatraju dobro ili zlo - drao da je ovjek upuen na ograniavanje svojih nagona - mlai sofisti nagon odreuju kao osnovni element ovjeka - Trasimah pravednost je korist jaeg - Kalikle jaki ne trebaju zakon jer on titi slabe, a prirodno je da jaki vladaju nad slabima - Hipija zakon je silnik nad prirodom ovjeka SOKRAT (469-399) - ne postoje njegovi pisani spisi, nauavanje poznajemo od uenika Ksenofana, Platona i iz Aristotelovih prikaza
VRLINA JE SMISAO IVOTA ETIKI RELATIVIZAM

- smisao ivota lei u ovjekovoj kreposti, potovanju zakona, umjerenosti, samosvladavanju - <<Spoznaj sama sebe!>> - nastojii preodgojiti sugraane, usmjeriti ih prema idealima - razvija ivotno-praktino-etiko znaenje filozofije, namjenjuje joj odgajateljsku funkciju
OPTUBA, OSUDA I SMRT

- odluan zagovornik aristokracije <<vladavine najboljih>> - protivnik i otar kritiar vlasti neobrazovane veine u demokraciji, opire se i tiraniji 30-orice u Ateni - trai vrlinu i istinu, u kripac dovodio ugledne Atenjane - neprijatelji su ga osudili da <<ne vjeruje u bogove u koje vjeruje drava i kvari mlade>> - Sokrat provodi svoje naelo potivanja zakona i odbacuje bijeg jer bi time obezvrijedio svoje etiko nastojanje - sam ispija vr otrova, iz ivota odlazi spokoja, dostojanstven i moan, herojska smrt postaje mu najvea pobjeda i donosi slavu
OVJEKA ODLIKUJE UMNI UVID

- Sokrat istie odgovornost pojedinca i nj individualni sud - ako je ovjek sam sebi mjera svega, to ne mora znaiti pobjedu relativizma - ovjeka ne odreuje samo opaaj, nego ponajprije um: ne samo nagon, nego i osjeaj dunosti i moralna svijet i savjest

- mjera svega za ovjeka je umni vid, miljenje, spoznaja, istina, tono poznavanje stvari
PROTIVNIK SOFISTA

- protivi se sofistima jer oni relativistikim uenjem ugroavaju ionako sve slabiji moral gr, drutva - ako govorimo o istini, relativizam je neodriv - potrebne su jasne spoznaje jer onaj tko zna, ne grijei - netko moe biti zao i grijeiti samo iz neznanja - tko je mudar i zna to je dobro, taj i djeluje dobro te postie sreu i blaenstvo - dobar je onak koji zna (krepost= znanje) - etiki intelektualizam - suprotno stavu sofista, Sokrat tvrdi da moemo spoznati to je dobro i tako stei vrlinu - za njega znati to je dobro automatski vodi k injenju dobrog, pri emu je zaboravio ukljuiti element htijenja/volje u priu
IRONIJA I MAJEUTIKA VRLINA JE ZNANJE

- u istraivanju znanja kreemo od pojedinanog, tj. od razgovora s pojedincima - razgovor: ironija prvi dio pokazati da je sugovornikovo znanje zapravo neznanje, tzv. negativni korak Znam da nita ne znam. - majeutika (porodiljna vjetina) drugi dio uz pomo navesti sugovornika da porodi znanje , tzv. pozitivni korak - iz pojedinanog zakljuujemo ono to je zajedniko, tj. ope Sokrat je time utemeljitelj indukcije
KIRENSKA I KINIKA KOLA tzv. Sokratske kole

- traile rjeenje etikog naela dobra u praktinoj domeni Kirenjani (Aristip, Hegezija etc. 4. st.) - nauavali hedonizam: dobro = uitak, naslada (hedone); zlo = bol, neugoda - smisao ivota je u osjetilnim-tjelesnim zadovoljstvima - mudro je prihvatiti manju bol, ako je slijedi vei uitak i izbjei ugodi ako vodi veoj neugodi Kinici (Antisten, Diogen etc.) - isticali bespotrebnost kao ideal: trebati malo, a to malo i dalje suavati - nauavaju jednostavan i oskudan ivot u skladu s prirodom - znanje je potrebno samo toliko koliko slui djelovanju - vrlina je iskljuivo u djelovanju i postie se vjebom c) ONTOLOKO RAZDOBLJE GRKE FILOZOFIJE Platon (427-347) - potomak aristokratske obitelji, Sokratov uenik, uz njega proveo 9 god. - 387. g. osnovao je u Akademovom vrtu filozofsku kolu (akademija) - utemeljitelj filozofije politike kojom se bavio itav ivot - pod utjecajem je Sokratove etike, elejaca i pitagorejaca - nekoliko etapa Platonova razvoja: sokratsko, prijelazno, zrelo i kasno doba

10

- njegovi spisi su prvi sauvani u cijelosti u obliku dijaloga Drava (o pravednosti), Simpozij (o ljubavi), Fedon (o dui), Fedar zreli spisi i dr.
IDEALIZAM - miljenje vodi pravoj istini, znanju; opaanje mranoj spoznaji, mnijenju, prividu

- razlikuje ne samo spoznaje nego i predmete tih spoznaja: predmet umovanja je prava zbilja (svijet ideja), predmet opaanja je prolazna zbilja (svijet pojava) - ideje su vjene i nepromjenjive biti svega one su bitak i bit, po njima tek neto uope jest i jest to to jest - izvor, uzrok i uzor svega, praslike paradigme stvari - dijeli zbilju na: istinsku zbilju ideja i vidljivi materijalni svijet (sjene ideja) - najvia je ideja dobra obuhvaa sve druge ideje, ona je svrhovit sadraj sve zbilje, izvor bitka i biti - nauava objektivni idealizam - pojmovi su ideje, ideje su bitak (uinio je ope pojmove biima) - izvor razlikovanja i podvajanja pojmovnog i pojavnog, ideja i stvari matematika matematika odreenja su pojmovna, ista, savrene zamisli - misaonom svijetu primjerena je umna spoznaja (noesis), a pojavama vidljivog svijeta odgovara mnijenje (doksa) - vrste umne spoznaje: znanje o idejama i predoivanje matematike razumske spoznaje, gdje je pojmovni jo u vezi s pojedinanim - vrste mnijenja - vjerovanje o konkretnim stvarima, pojavama; nagaanja o sjenama tih stvari - razlikujemo 4 odgovarajua stupnja stvarnosti: ideju npr. ideja trokuta, matematiki ostvaraj predodbu trokuta, pojavu materijalnog pojedinanog predmeta oblika torkuta i sjenu toga predmeta na vodi - spoznaja je sjeanje (anamneza) spoznajni proces je tek prisjeanje due na sadraje koje je ona znala prije spajanja s tijelom i ivota u ovozemaljskom svijetu sjena Eros (ljubav) - fil. tenja za spoznajom, mudrou, zanjem, lijepim, trajnim, dobrim, besmrtnim Dijalektika - prava metoda spoznaje kojom se u razgovoru dobro postavljenim pitanjima izaziva u dui sjeanje na ideje
IDEALNA DRAVA

- drava je nastala iz potrebe ljudi za suradnjom u podjeli rada - cilj drave je srea svih graana, srea zajednice - 3 stalea: proizvoditelji zemljoradnici, ostvaruju proizvodna dobra za sve pripadnijed drutva; vojnici uvari brane dravu od vanjskih i unutranjih neprijatelja; vladari upravalju - pravednost sastoji se u tome da svatko radi svoj posao i da ne ometa druge u obavljanju zadatka; to je sklad, harmonija svih dijelova dru. cjeline - 3 dijela due: pouudni, voljni i umni; ovjek je pravi ovjek kada umni dio vodi druga dva 11

- zagovara aristokraciju, takvi graani su najbolje voe - drava je savreno dobra kada je mudra, hrabra, umjerena i pravedna temeljne vrline Platonove fil. pol. i etike - glavna funkcija drave je odgoj graana - u Dravi nalazimo i elemente totalitarnog poretka pojedinac i stale se gube pred zajednicom (u korist sree drutva nema pitanja osobne sree pojedinca) - ideja lijepog najvie mjesto u hijerarhiji svijeta ideja - Platon je poima kao sklad-harmoniju i poistovjeuje je s idejom dobra i istine - malo cijeni umjetnost; ona ima odgojnu ulogu, no, svedena je na puko sredstvo; trea je od istine: pred svijeta ideja i pojava (one su ve sjene ideja), kao odraavanje pojavnih stvari ona je tek sjena sjene (mimesis oponaanje) Aristotel ( 384-322 ) - Platonov uenik; osnovao peripatetiku kolu (peripatos=etalite) - tvorac logike - pravi sistematiar daje povijestni pregled i kritiku razliitih gledita o kakvu problemu te na kraju izlae svoje poglede - odgojen je u prirodoznanstvenom i realistikm duhu za nj nema drugog svijeta do ovog svijeta pojedinanih stvari: nema druge zbilje (realnosti) pored ove koja je jedinstvo opeg i pojedinanog, biti i pojave; nema opeg izvan pojedinanog, biti izvan pojave i obratno - ope nije izvan, nego u pojedinanom - kritizira Platonov idealizam ne prihvaa dvojstvo svjetova; bit njegove kritike svodi se na neodrivost odvajanja ideja od realnih stvari, takvo odvajanje stvara tekoe
TVARI I OBLIK

tvar (graa, materijal)- pasvina mogunost, potencija za savrenstvo, postaje zbiljskim tek kad se oblikuje, kad poprimi oblik (formu) oblik bit po kojoj neto jest to to jest, svrha - stvar je oblikovana tvar; prijelaz iz tvari u oblik, iz mogunosti u in, iz mogunosti u zbilju jest kretanje, dogaanje - postoji hijerarhija, stupnjevitost oblika; itav svijet nije drugo nego hijerarhija oblika, vjeno kretanje, razvoj, na vrhu stoji oblik svih oblika, isti oblik, miljenje, bog, pokreta svega, isti akt
TELEOLOGIJA

- zastupa teleoloko gledite: svrhovitost vlada svijetom (telos = svrha) - 4 vrste uzroka: tvar, oblik, uzrok kretanja i svrha istrauje ih prva filozofija (metafizika) - postojee je bit koja se u pojavama sama razvija - spoznaja poinje od onoga to je nama prvo dano: u opaanju dohvaamo pojedinano, prvu supstanciju, a miljenje se postupno induktivno uzdie do spoznaje opeg, o opem je jedino i mogue znanje - istina je podudaranja pojma i stvari, tj. slaganje misli i stvari - od nj potjee klasina teorija istine (teorija adekvacije ili korenspodencije)
SPOZNAJA

12

- tok izvoenja istine deduktivan (ope ka posebnom) je i tako obrnut toku istraivanja - razlikuje trpni (pasivni) um prima grau opaaja; djelatni (aktivni) um istu misaonu djelatnost zajedinku svim pojedincima
ETIKA

- ovjek e biti sretan ako razvije svoju specifinu prirodu, umnu prirodu - vrline dijeli: etike (vrline volje) postiu se ako um usmjeruje i odgoji volju u izboru po naelu zlatne sredine, izbjegavanja neumnih krajnosti - to je sredina izmeu dva loa smjera (hrabrost sredina izmeu plaljivosti i neustraivosti; dareljivost krtost i rasipnost etc.) dijanoetike vrline (znanje, razboritost, umovanje) kad se mudrac priblii teorijskom spoznajom prvim izvorima svega te sudjeluje u boanskom miljenju - svaki odreeni ovjek moe uvijek ostvariti kakvo realno dobro; Ar. je zaokupljen vrlinama poput dareljivosti, trijeznosti, prijateljstva etc. - ovjek po prirodi politiko bie (zoon politikon bie zajednice) svoju biti ozbiljuje tek u pol. zajednici ili dravi (onaj tko je sam sebi dovoljan je ili zvijer ili bog) - valjana vladavina- cilj je ope dobro neovisno o broju vladara - loa vladavina cilj je korist samo onih na vlasti (tiranija, demokracija) - odgoj graana temeljna je funkcija drave; vrijedi naelo sredine (drava neka ne bude ni premala ni prevelika, nego srednje veliine) - u O pjesnikoj umjetnosti, on iznosi empirijske orijentacije u filozofiji umjetnosti - Umjetnost je oponaanje, ali stvaralako i idealizirano - funkcija tragedije: proiavanje, katarza, oplemenjivanje - gledaoci iz kazalita trebali bi izai bolji nego prije predstave d) ETIKO RAZDOBLJE HELENISTIKO-RIMSKE FILOZOFIJE - razdoblje zapoinje osvajanjem A. Velikog, a paralelno s tim krenuo je i proces mijeanja razliitih kultura, ujedno i prevage grk. duha i kulture u svijetu - Helenizmom kulturno-povijesno razdoblje prevladavanje grkog duha u svijetu; razdoblje procvata specijalnih znanost, dostignua u matematici i dr. podrujima - u fil. dolo do okreta prema etikim pitanjima; naglaena praktina uloga fil. kao ivotnoga uvjerenja - porpau polisa graanin gubi svoj prirodni okvir ivota, normi i obiaja; naao se izgubljen, osamljen kao pojedinac - temeljno pitanje onoga vremena postaje pitanje sree pojedinca; kako ovjek moe postii duevni mir - trai se ideal mudraca koji postie nepomuenost (ataraksiju) - razlikujemo etiku (stoika i epikurejska kola) i religioznu (id. fil. religije, novoplatonizam, fil. kranstva) orijentaciju
IDEAL MUDRACA POLITIKA

13

Stoicizam - poinje osnivaem Zenonom (336-264), do Hrizipa (281-208) do mlaeg stoicizma Seneka (4. prije n. ere do 65. n. ere), rob Epikte (60-140)t i car Marko Aurelije (121-180) - razvili logiku sudova (Aristotel razvio logiku pojmova) - stoika slika svijeta heraklitska svime vlada logos, svjetski um, bog, Zeus - sve je dogaanje nuno odreeno sveopom zakonitou, mudar ovjek to prihvaa i ivi prema tom poretku svijeta - u etici bliski kinicima; zahtjev je i ideal stoika: ivjeti u skladu s prirodom svijeta i s vlastitom razumnom prirodom - nepomuenost duevnog mira postie se vrlinom autarkije samodostatnosti (<<ti sam sebi dostatan>>) - sloboda se satoji upravo u uvianju nunosti, mogua jedino u podruju svijesti - znanje je potrebno, ali samo kao sredstvo za postizanje vrline nepomuenosti - stoikog mudraca odlikuju 4 vrline: razboritost, hrabrost, pravednost i umjerenost - njihova etika ne tei srei drutva nego pojedinca - razvili su ideju kozmopolitizma (jednakost svih ljudi, bili oni slobodni ili robovi) Epikurejska kola - utemeljitelj Epikur (341-270), Tit Lukrecije Kar (98-55) opjevao nauk svog uitelja u spjevu O prirodi stvari - fil. jaa ovjekovu samosvijest i pokazuje put srei - opi ideal hel. doba duevni mir pojedinca, blaensto nepomuenosti mudraca (ataraksija) odreuju kao bezbolan mir i bezbrinost - spoznajom prirode i razboritim ivotom oslobaamo se elja i prevladavamo strah od smrti i bogova, strah to se temelji u neznanju i predrasudama - Epikur ui hedonizam ugoda je dobro, a bol je zlo, ugoda mu znai odsutnost bola - nisu im cilj tjelesne, osjetilne naslade (kao kirenjanima), nego via i trajna zadovoljstva radosti duha koje doivaljvamo u ljepoti, prijateljstvu, mudrosti, estitosti pravednosti - Epikur obnavlja Demokritov atomizam, ali uz jednu preinaku: prvi svom kretanju atomi spontano skreu s puta i nepredvidiljivo se sudaraju i isprepliu (nije sve odreeno bezuvjetnom nudom kao u Demokrita, Heraklita i stoika, nego su kao bezuzrono dogaanje mogui sluaj, a onda i slobodno djelovanje ovjeka) - u spoznajnoj teoriji Epikur je senzualist, opaaji su izvor i kriterij istine Skepticizam - utemeljitelj Piron (360-270), nije pisao, ali nj sljedbenik Sekst Empirik (200) napisao Pironove postavke - kritiziraju osjetilnu i racionalnu spoznaju (relativnost doivaljaja svijeta i opaanjem i miljenjem) - uviaju da su teza i antiteza (pro et contra) uvijek u ravnotei - ovjek ne moe doi do sigurnosti, ne moe spoznati kakve su stvari o sebi; smatraju da se trebamo suzdravati od izricanja suda

14

- uvianje relativnosti znanja vodi nas do sumnje (skepse), a ona do uzdravanja od izricanja bilo kakvih sudova - to je prednost, jer je onaj tko je opredijeljen uznemiren, a ravnoduan nepomuen - za njih je vrlina suzdravanja (epohe), nepomueni duevni mir (ataraksija) - ovjek skeptik treba se konformistiki pokoravati obiajima te biti bez uvjerenja da je neto po prirodi dobro ili lijepo

e) RELIGIOZNO RAZDIBLJE HELENISTIKO-RIMSKE FILOZOFIJE IDOVSKA FILOZOFIJA RELIGIJE - glavni mislilac Filon (30. p. n. ere. do 50. n. ere) nastoji povezati starozavjetnu predaju s gr. filozofijom - po nj bog je nedokuiv racionalnoj spoznaji, primjeren put njemu je jedino ekstaza (ekstasis = biti izvan sebe), stanje mistine ljubavi, u kojem se iznimnim darom pribliavamo bogu NOVOPLATONIZAM - mislilac Plotin, koji je djelovao u Aleksandriji kao uitelj fil. (204-270) nj apsolutni monizam nadahnut Platonom (stoicizmom i skepticizmom, aristotelizmom) poznat je u povijesti fil. kao osebujan sustav emanacije (isijavanja, odsjaja) - Jedno je uzrok i izvor svega to je neto dalje od Jednog, ono manje jest - stupnjevi bitka su: um, ideje, dua i materija - metafizika pokazuje put isijavanja: silazak od Jednog k mnotvu postojeih bia, a etika ui pu povratka k Prajednom - Jedno ne moe spoznati ni znanje, ni pojmovno mnijenje, dohvaamo ga tek 'gledanjem' mistinom ekstazom, kad nas napusti svijest i u mistinoj ljubavi utonemo u Prajedno KRANSTVO I FILOZOFIJA RANO KRANSTVO - dolazi do propadanja antikog svijeta, a Rimsko Carstvo koje je obuhvatilo cijelo helensko drutvo, ide svome kraju ugroeno stalnim unutranjim nemirima i krizama te u takvim okolnostima stanovnitvo treba i trai mir, nadu, vjeru i spas - kranstvo se javlja u Palestini kao kult i pokret malobrojnih sljedbenika - razvilo se na idovskoj SZ tradiciji koncentrairanoj oko deset zapovijedi - najzanimljiviji tekst s fil. gledita je Evanelje po Ivanu koje je svojevrsan pokuaj fil. tumaenja Isusovog uenja
DVA SVIJETA

- Isus propovijeda ljudima spas na drugom svijetu; ovaj svijet je tek priprema za zagrobni vjeni ivot u duhu - kranstvo razbija onu harmoniju duha i tijela to bijae idealom antike kulture - navijeta skori obraun, sudnji dan

15

ETIKA LJUBAVI

- kranstvo je svijet osvojilo svojom etikom ljubavi: zapovijeu nenasilja, ljubavi, pratanja i milosra - ono je prevladalo plemensku ogranienost, nacionalnu zatvorenost i netrepeljivost te je izrazilo demokratski, nadnacionalni, kozmopolitski duh; obraa se svim ljudima dobre volje neovisno o rodu, rasi etc. - kr. su predstavljali otpor vlasti jer nisu priznavali druge kultove - s vremenom je jaao broj pristaa, prihvaali su ga i bogatiji, moniji slojevi; vlast je kranstvo konano poela tolerirati - Konstantin 313. g. Milanskim ediktom priznao kranstvo ravnopravnim s drugim kultovima - 391. postaje ak dravnom religijom Rimskog Carstva KRANSKA FILOZOFIJA - vjerovanje u ono to je dano najviim svjedoanstvom objave iskljuuje istraivanje - zbog potrebe suprotstavljanju herezi, dr. religijama i fil. kritici, Crkva posegnula sustavnom domiljanju i izlaganju svog uenja, racionalnom utemeljenju
GNOSTICI I APOLOGETI DEMOKRATSKI DUH

- Gnostici (2. st.) - prvi koji pokuavaju spoznajom doi do objavljenje istine vjere i uspostaviti fil. kr. s osnovnim problemom odnosa vjere i uma - Apologeti brane izvorno religiozno uvstvo te ga prepostavljaju svakoj znanstvenoj i fil. spoznaji - primjer apologeta koji odbija spajanje vjere i spoznaje je Tertulijan (160-220) (vjerujem jer je apsurdno)
PARITRISTIKA (1.8. st.)

- u st. koja slijede provodi se postupna, ali sve potpunija helenizacija kranstva (proimaju se antikom kulturom, filozofijom) - obrana kr. protiv religija pogana, raznih sekta gnostika, sustavnija izgradnja krp. nauke (patres crkv. oci, kr. pisci staroga vijeka) AURELIJE AUGUSTIN (354-340) - najznaajniji mislilac i najvei filozof kranstva; djelo Confessiones (Ispovijesti) - izlaz iz skepse nalazi u injenici samoizvjesnosti (sumnjam, dakle, jesam) pretea je novovjekovnog miljenja s Descartesom poinje (mislim, dakle, jesam)
TEOCENTRIZAM

- eli spoznati duu i Boga, pod utjecajem je Platona i novoplatonizma - Bog ima sredinje mejsto, on je uzrok i svrha svega, svomean je, premudar i predobar; sve dobro potjee od Boga, zlo je nedostatak dobra - prvi u povijesti zastupao ovo gledite: volja je bitna mo, ona je nadreena razumu, ovjek se opredjeljuje u pitanjima vjere i prihvaa istinu - ovjek ima slobodnu volju - Bog unaprijed zna budue dogaaje; ovjek djeluje po slobodnoj volji, te je za svoje djelovanje odgovoran
VOLUNTARIZAM

16

NEBESKA I ZEMALJSKA DRAVA

- u djelu O dravi Bojoj (De civitate Dei) prvi postavio problem fil. povijesti (neprestana borba dobra i zla) - Nebeska drava ljudi koji ive po Bogu, predodreeni da vjeno vladaju s Njim - Zemaljska drava zajedinca ljudi koji ive po ljudima, s avolom trpe vjenu kaznu, ljubav prema sebi dovedena do prezira Boga - dualistiko naelo se bori u ovjeku glavni sadraj nj ivota jest da se priblii Bogu - on ne moe sam nai put spasa, nego mu je potrebna pomo voditeljske ruke matere Crkve koja kao posrednik izmeu ovjeka i Apsoluta ima dunost brinuti se o spasu svakog pojedinca SREDNJOVJEKOVNA FILOZOFIJA Skolastika - glavna pitanja odnosa vjere i uma, religije i znanosti, teologije i filozofije - srednjovjekovna kr. filozofija (scolasticus = uitelj) - fil. postala predmetom kolskog prouavanja, a ne istraivanja; odlikuje je poseban odnos prema teologiji, zahtjev da filozofije objasni i obrani dogme te privede ovjeka razumijevanju objavljenih i prihvaenih istina - postala je orue teologije (philosophia ancilla theologiae = fil. je sluavka teologije) - cilj nije bio pronai istinu, nego shvatiti i opravdati ve danu, objavljenu istinu - argumentacija se poziva na autoritete tradicije: Bibliju, miljenja crkv. otaca i Aristotela - uz ovo razvila se i mistika nastoji pojedinca intuitivnom spoznajom voditi jedinstvu i ljubavi s Bogom - periodizacija skolastike rana skolastika (9. 12. st.); drugo doba (1200-1300); raspad (1300-renesansa) Ivan Scot Eriugena (810-880) - pretpostavlja slaganje uma i vjere, spoznaje i objave - um i objava kao dva izvora spoznaje imaju izvor u bo. mudrosti - autoritet crkvenih otaca mi prihvaamo upravo zato to je zasnovan na valjanu umovanju - um zasniva istinu, autoritet bez uma nema snage Anselmo Canterburyski (1033-1109) - pretpostavlja bitnu suglasnost vjere i uma - vjerovanje mu je poetak znanja i poetak fil. istraivanja - vjera ipak treba potvrdu znanja (spoznaja i dokaz); pravo miljenje nemoe proturijeiti vjerovanju, jer oboje ima zajedniki izvor u bo. svjetlu Petar Abelard (1079-1142) - trai sklad vjere i uma jer pretpostavlja da pravo umovanje uvijek vodi istini objave
ODNOS VJERE I UMA CRKVA VODITELJ

17

- suprotno od Anselma tvrdi da se ne vjeruje u neto zato to je to Bog rekao, nego se prihvaa da je on rekao, jer smo se uvjerili da je ta stvar istinita (Introducio ad theologiam) - racionalist temelje eli spoznati i dokazati ljudskim razumom, koji je iznad autoriteta; nosilac prosvjetiteljske tendencije u srednjem vijeku ZRELA SKOLASTIKA (1200-1300) - odlikuje se potpunijim i boljim poznavanjem Aristotela; nastojanjima oko izgradnje aristotelovskog skolastikog susatava; zaotravanje temeljnog problema kolastike fil. priznavanjem umogunosti neovisnih rezultata i samo djelomina slaganja uma i vjere Roger Bacon (1210-1292) doctor mirabilis - engleski franjevac; odbacuje pozivanja na autoritete te zahtijeva da se umjesto prouavanja knjiga prouava priroda koju se moe spoznati samo iskustvom (promatranjem i eksperimentom) - pretea renesanse i novovjekovonog duha - razlikuje izvanjsko iskustvo (na kojem se zasniva prava fil., eksperimentalna spoznaja prirode) unutarnje iskustvo (ekstazom vodi do doivljaja natprirodnih pojava Bonaventura (1221-1274) - odluno postavlja nadmo vjere nad znanou i to u pitanjima istine vjere, ali ne i u pitanjima istina uma Albert Veliki (1193/1206-1280) doctor universalis - divio se Aristotelu - objava je nad umom i ne proturijei mu - odvaja filozofiju od teologije (po prvi puta u skolastici) - izraeno naglaeno uenje o dvostrukoj istini (eli razgraniiti podruje znanje od podruja vjere) kasnije e to slijediti Duns Scot i William Occam Toma Akvinski (1225-1274) (kasnije i doctor ordinis) - glavna djela Summa Theologiae i Summa contra Gentiles - na vrhuncu skolastike brani i uspostavlja jedinstvo uma i vjere, znanja i objave, filozofije i teologije - istina ne moe proturijeiti istini; istina uma ne moe proturijeiti istini objave; um je podreen vjeri - vjeri slui branei, dokazujui i tako uvrujui istini vjere - temeljne dogme kranstva (inkarnacija, Trojstvo) um ne moe dokazati, ne moe pokriti cijelo podruje vjere - teologija kao znanost o nunom bitku Boga nadreena je fil. (metafizici) kao znanost o konanom bitku stvorenih stvari Duns Scot (1266/1274-1308) doctor subtilis - poetak odluna odvajanja fil. od teologije, znanja od vjere, razuma od volje - Filozofija (metafizika) ista je teorijska znanost, zasnovana na dokazim uma, kritikom i analitikom postupku - Teologija je praktina znanost razliita od dr., ali im nije nadreena - podruje vjere je praktino, slobodno podruje - vjera nije predmet razuma, nego volje i to slobodne volje

18

William Occam (1300-1350) doctor invincibilis - konano otklanja kao neodrivu vezu i sklad izmeu filozofije i teologije, uma i objave - znanost i vjera su heterogeni; teologija se treba oslanjati samo na vjeru u objavu i autoritet - crkva kao domena duha treba biti slobodna religiozna zajednica - ovjek treba prihvatiti iskustvo kao izvor svake spoznajem - poreknuo odrivot skolastikog problema odnosa vjere i uma - okamizam kritika skolastike tradicije RASPRAVA O PROBLEMU UNIVERZALIJA - universalia = opi pojmovi - rasprava o tome jesu li oni neto realno ili nisu i kakav je zatim njihov odnos prema pojedinanim stvarima - Ekstremni realizam (nauavaju ga Eriugena, Anselmo) zastupa platonistiko i novoplatonistiko uvjerenje da ope postoji realno, nezavisno od pojedinanih stvari (universalia ante res), to je neto openitije, to je i realnije to vie jest - Umjereni realizam (Toma) priznaje opem egzistenciju, ali tako da se opa bit individualno oblikuje u svakoj pojedinanoj stvari (universalia in rebus) - Ekstremni nominalizam (glavni mislilac Roscelin) ope nije nita realno, postoje samo pojedinane stvari, a ope je tek rije, ime (nomen), prazan zvuk kojim imenujemo i povezujemo vie pojedinanih stvari - Umjereni nominalizam (konceptualizam; nauava ga Abelard) zastupa gledite da ope postiji u umu kao pojam (conceptus) (universalia post res), a ne realno odvojeno kao samostalan bitak - Anselmo izveo ontoloki dokaz za egzistenciju Boga zakljuio je u duhu realizma, nunost postojanja takva najsavrenijeg bia, koje inae ne bi bilo najsavrenije i najvie ako ne bi postojalo; opovrgnuo ga je Gaunilo FILOZOFIJA RENESANSE (15.-16- st.) - preporod, drugo roenje, roenje novog ovjeka, povratak ovjeka svojim izvornim mogunostima; oslobaa se stega tradicije - u fil. ovo je doba borbena i strastvena suprotstavljanja novoga starome - fil. se odvaja od teologije, znanost od religije, spoznaja od dogme, a razum od vjere - kao u antici, afirmira se isto teorijski interes, novovjeka je upuena zadai ovladavanja prirodom i iskoritavanja prirode - stvaralako nastojanje da se izgradi nova fil. slika svijeta i ovjeka; duhovno osloboenje od crkvene vladavine; u opoziciji je prema svemu dotadanjem - cilj je bio postaviti ovjeka na autonomno gledite nj prave ovjenosti; interes za nj unutranji ivot; ovjek postaje cilj i mjerilo svih vrednota (antropocentrizam) - proima se ideja individualizma kao potrebe slobodna, posve osobnog razvitka - duh nacionalnog individualizma, narodnim jezikom nastojao se predvladati latinski univerzalizam

19

REFORMACIJA I PROTUREFORMACIJA

- M. Luther zapoeo protestom usmjerenim protiv korumpiranosti visoke crkvene hijerarhije i tako pokrenuo pobjedniki pokret reformacije (dovelo do odvajanja Rima) - voen je idejom obnove izvorne istoe i nevinosti prvobitnog evaneoskog kranstva - Calvin traio povratak religioznosti SZ, brani jedinstvo SZ i NZ - uslijedio val protureformacije (sredite u panjolskoj) - svi oblici krivovjerstva provodili se inkvizicijom od strane isusovaca Giordano Bruno (1548-1600) - pod utjecajem panteizma; oduevljen je Kopernikov uenjem - privlai ga mogunost opravdavanja beskonanosti svijeta, to je ujedno i sredinja tema nj spekulacije - svemir je beskonaan, u njemu je mnotvo svjetova - Bog nije izvan svijeta (nije transcendenta), on je dua svemira; on je uzrok i poelo svega; <<Priroda je Bog u stvarima.>> - Bog kao nestovrena stvaralaka mo (natura naturans) se oblikuje do stvorene prirode (natura naturata) - svijet je jedan, beskonaan: sastoji se od monada minima (atoma koji su u centru sila) - mikrokozam je ogledalo markokozma; ovjek upravo kao dio svjetske cjeline moe spoznati svijet i izraziti sve suprotnosti svijeta: spoznaja je samospoznaja ovjeka
HOMO FABER

- zbiljski svijet je jedini kojem ovjek pripada i ostaje - nema neba nad nama, mi smo ve na nebu i od ovjeka zavisi to da raj zemaljski ovdje i izgradi - svojim vlastitim trudom i naporom ovjek kao radnik (homo faber) gradi i odreuje svoj ivot, sudbinu i sreu EMPIRIZAM I RACIONALIZAM - glavni problem fil. bio je problem metode nametnut razvojem znanosti - Francis Bacon (Novi organon znanosti; Rasprava o metodi) i Rene Descartes utemeljitelji novovjekovne fil istaknuli upravo pitanje postupka znanstvenog istraivanja - Bacon polazi od empirijske prirodne znanosti, a Descartes od matematike i fizike - polazite im je razliito, ali su postavili temlje glavnim metodolokim koncepcijama: empirizmu i racionalizmu Francis Bacon (1561-1626) - cilj znanosti i filozofije jest opskrbiti ljudski ivot novim pronalascima i dobrima, ovladati prirodom, poveati ovjekovu mo nad njom, jer znanje je mo - uvjet napretka u znanosti je dobro postavljen cilj, zatim prevladavanje stare logike i izgradnja postupka prirodoznanstvenog istraivanja; zato trai novo orue znanosti - najprije treba duh osloboditi svih moguih zabluda, predrasuda koji su se kao idoli godinama nagomilavali u svijeti i ometavali pristup istini
IDOLI

20

- Idoli plemena zasnovani u ljudskom rodu (ovjek grijei u spoznaji, prirodu svog razuma mijea s prirodom stvari, slui se predrasudama, nastoji sve uksladiti s ranije prihvaenim uvjerenjima) - Idoli spilje zablude pojedinca zbog manjkavosti svoje prirode, odgoja, neproitanih knjiga etc. - Idoli trga najneugodniji idoli, rezultat su slobodne i neprecizne upotrebe rijei - Idoli teatra posljedica fil. dogmi i teorija, nekritiki prihvaenih naela i pogreaka u postupku dokazivanja
PRAVA METODA JE ISTINSKA INDUKCIJA

- indukcija kao jedinstvo eksperimentalne i racionalne sposobnosti (sposobnost sabiranja i preraivanja, kao u pele) - ne smije se prebrzo uopavati i anticipirati, a napredak u znanostima treba biti postupan i sistematian, usmjeren prema spoznaji uzroka i opih zakona prirode Frane Petri (1529-1597) - najugledniji i najvaniji hrv. renesansni filozof - postao je profesor platonike akademije u Ferrari gdje je objavio svoja najvanija djela: Peripatetike rasprave; O polietici; Nova sveopa filozofija (Nova de universis philosophia glavno djelo) - aktivno sudjelovao u raspravama oko sredinjeg problema renesanse: sukoba autoriteta Platona i Aristotela, suprotnosti velikih fil. tradicija aristotelizma (peripateizma) i (novo) platonizma - kritiar aristotelizma kao izvorom bezbonosti i zagovornik platonizma kao kranstvu blie fil. koncepcije - od Aristotela preuzeo samo pojedina shvaanja: slijed spoznavanja od osjetilnog (prvog za nas) prema neosjetilnome, (onome to je prvo po prirodi stvari) - Nova sveopa filozofija slijedi tri metode: a) Aristotelovska metoda slijedi put napredovanja spoznaje od bia k uzroku, tj. od onoga to je prvo za nas (osjetilono) do onoga to je prvo po prirodi stvari (uzrok) b) Vlastita (srednja) metoda posredovanje je aristotelovkse i platonike metode - mogunost proslijeda spoznaje od osjetilnog prema uzroku temelji se na biima koja su srednja, tj. koja imaju udio i u osjetilnome i nadosjetilnome (bia, svjetlo, dua, prostor) c) Platonika metoda slijedi put od uzroka do sveukupnosti uzrokovanog
NOVOPLATONISTIKA TEORIJA EMANACIJE SINTEZA ARISTOTELOVSKE I PLATONIKE TRADICIJE SUKOB ARISTOTELIZMA I PLATONIZMA

- izraeno u obnavljanju novoplatonike teorije emanacije Svjetlo (isto je i Jedno, Dobro, Poelo, Prvo, Bog) izvor je, ishodite svega, uzrok svemu - sve to jest, tek je odsjaj prasvjetlosti; iz svjetlosti (Jednog prapoela) amanacijom izvire redom jedinstvo, bit, ivot, um, dua, priroda, oblik... - cijela je priroda i sve u njoj proeto duom i oivljeno (panpsihizam) - boansku spoznaju odreuje kao in ljubavi, spajanja <<jedinstva sa spoznajnim predmetom>>

21

Rene Descartes (1596-1650) - ideal novovjekovne filozofije je da ona bude znanost i tenju modernoga ovjeka da mu znanje bude mo za vlast nad prirodom, izrazio je Descartes - djela: Rasprava o metodi pravilna upravljanja umom i traenja istine u znanostima; Praktina i jasna pravila upravljanja duhom u istraivanju istine - sredinje mjesto nj fil. je problem metode (nametnula ga znanost) - ovjek je sposoban spoznati isitinu, ali osnovno je pitanje postupka istraivanja
PRAVILA METODE

a) naelo da nita ne prihvatimo kao istinito osim onoga to spoznajemo jasno i razgovjetno (jedini i opi kriterij istinitosti spoznaje) b) analitiko naelo: tekou treba ralaniti na jednostavne dijelove c) naelo sinteze: red i potupnost od jednostavnoga k sloenom d) naelo provjeravanja potpunosti postupka - u Raspravi o metodi neveo da je odluio uiti iz samog sebe - eli poeti od poetka, sve preispitati, oistiti duh od nesigurnih sadraja kako bi doao do pouzadnih istina - kritiki stav nj sumnje nije skepticizam, ve pothvat temeljite obnove s uvjerenjem da svaki ovjek svojim razumom moe razlikovati istinu od zablude
COGITO SUM METODIKA SUMNJA

- odluio je u sve posumnjati i upravo tada je uvidio da dok sumnja, nuno je da jest dok misli - istina mislim, dakle jesam pouzdana da se u nju ne moe sumnjati - cogito u njega znai samosvijest - to je prva i najsigurnija spoznaja, nj je izvjesnost neposredna, intuitivna i to je traeno prvo naelo filozofije
OVJEK JE MISAONO BIE

- ovjek je supstancija koje je itava bit ili priroda u tome da samo misli - ovjek je njemu najprije misaono bie i na tome se temelji nj racionalistiko gledite
RACIONALIZAM: DEDUKCIJA, UROENE IDEJE

- ne odbacuje racionalno iskustvo, ali je ipak dao prvenstvo racionalistikom postupku jer samo razum moe odrediti to je istina - istim miljenjem je mogue deduktivno, neovisno o iskustvu, spoznati zbilju - takve istine nazivaju se apriornim spoznajama ili uroenim idejama - u jednostavnim zakljucima dedukcija se svodi na intuitivan uvid, dok u sloenijim situacijama je potrebno nabrajanja ili indukcija - ako sumnjam, znai da nisam savren, jer je spoznaja savrenija od sumnje - ideju bia savrenije od moga molgo je u mene usaditi jedino to savrenije bie, koje sadri sva savrenstva to je Bog (ontoloki dokaz) - Bog je jamac istinitosti
DUALIZAM BOG POSTOJI

- razlikuje 2 supstancije: duh i tijelo; misleu stvar i protenu stvar (materija)

22

Baruch de Spinoza (1632-1677) - kao idov pobjegao u Nizozemsku - zbog svoje teze on biva izopen iz idovske vjerske opine (ekskomuniciran) i ivotne zajednice
POLITIKE IDEJE

- u svom djelu Teoloko-politikoj raspravi anticipirao neka od najnaprednijih rjeenja velike franc. revolucije - kao i Hobbes ui da u prirodnom stanju svaki pojedinac u borbi za samoodranje ima prirodno pravo na sve to moe - uviajui prednosti ivota u zajednici, dogovaoraju se da e svime upravljati po razumu: zbog straha od veeg zla, odriu se dijela prirodnog prava i obvezuju na pokornost vlasti - ta pokornost ne moe biti apsolutna; graani imaju pravo zamijeniti vlast ako ona radi protiv nj interesa - svrha drave nije da ljude dri u strahu, nego je svrha sloboda: U slobodnoj dravi svakome je doputeno misliti to hoe i govoriti to misli. - sredinji pojam nj fil. je pojam supstancije - kao Descartesov sljedbenik prihvaa definiciju supstancije (stvar koja tako postoji da joj za postojanje nije potrebna nikakva druga stvar), te je odreuje kao uzrok sama sebe (casua sui) - suprotno Descartesu, zakljuuje da je supstancija nuno jedna Bog ili priroda, beskonana stvaralaka priroda svega to jest, natura naturans
- supstancija ima beskrajno mnotvo atributa (svojstava) ATRIBUTI SUPSTANCIJA: MONIZAM I PANTEIZAM

- nita nema atribute jer je nita, neto ima atribute, a Bog mora imati sve atribute - ljudi pak spoznaju samo dva takva atributa: protenost i miljenje
MODUSI

- stanja supstancije, konane, ograniene, jedna drugom uzrokovane pojedinane stvari, stvorena priroda (natura naturata) - ovjek je tako modus prirode: dua i tijelo dvije su strane iste biti
DETERMINIZAM

- supstancija je casua sui, ali svaka ograniena stvar odreena je, uzrokovana je drugom takvom ogranienom stvari i tako u beskonanost - svijetom vlada nunost pa sluaju nema mjesta - protenost i miljenje beskrajna su svojstva iste vjene prirode ili Boga; supstancijalni identitet atributa objanjava paralelizam stvari i ideja Red i veza idjea jesu isti kao red i veza stvari.; duh i tijelo su jedna i ista stvar, koja se shvaa as pod atributom miljenja, as pod atributom protenosti
RACIONALISTIKA ETIKA PARALELIZAM ATRIBUTA I MODUSA

- u djelu Etika eli dati osnovu ljudskog, racionalnog ivota; ovjek mu je ono bitno, a fil. uenje o slobodi - etika mora poeti s ontologijom: uenjem o supstanciji, Bogu, atributima i modusima 23

- svijetom vlada nepromjenjiva zakonitost, prirodni red kojim je sve nuno odreeno - ljudska sloboda sastoji se u spoznaji prirode i ivota u skladu s njom; za njega sloboda je spoznata nunost - spoznajom se ovjek oslobaa afekata (neadekvatne spoznaje) Gottfried Wilhelm Leibniz (1646-1716)
- osniva Berlinske akademije znanosti (1700) MONADA JEDNOSTAVNA SUPSTANCIJA - u Monadologiji izloio svoj pojam supstancije svijet se sastoji od beskrajna

mnotva duhovnih atoma monada, neprotenih, jednostavnih, cjelovitih individualnih supstancija - one su sredite stila, imaju mo predoivanja (percepcije) - Leibniz je otklonio protenost kao bit stvari i u prvi plan odreenja supstancije postavio zbivanje, silu, aktivnost
MIRKOKOZAM MAKROKOZAM

razgovijetno, tj. imaju apercepciju svijeta ili samosvijest)

Mikrokozam je ogledalo makrokozma. - svaka monada predouje itav svijet, ona je jedinstvo u mnotvu, svaka se razlikuje od drugih po stupnju svog savrenstva; svaka tei viem savrenstvu (najnie su gole monade koje imaju nejasnu predodbu svijeta, a najvie due predouju jasno i

- svaka monada je potpuno samostalna; zatvorena u sebi - Bog je predodredio i uskladio svaki in svake monade, tako da se oni odvijaju kao da postoji uzajaman utjecaj jedne na drugu prestabilarna harmonija - utjecaj meu monadama samo je idealan i mogu jedino posredstvom Boga
ISTINE UMA I ISTINE ISKUSTVA

- prve su nune istine utemeljene na naelu proturjenosti nj suprotnost nemogue je pomiljati bez proturjenosti - istine iskustva utemljene su na naelu dovoljnog razloga; one su sluajne, nj je suprotnost mogua, jer one ne nose u sebi svoju nunost, nego je jedna utemeljena na drugoj - Leibniz je racionalist U razumu nema niega to prije nije bilo u osjetilima, osim samoga razuma. Thomas Hobbes (1588-1679) - u sreditu interesa su mu problemi ovjeka, drutva i drave - u svojim fil. razmatranjima polazi od ovjekova nagonske prirode, ali uvaava i nj razum - po njemu drava nije kao to se do tada smatralo boanska tvorevina, ve je rezultat drutvenog ugovora meu ljudima - tjelesnim i duhovnim sposobnostima ljudi su veinom podjednaki pa nitko ne moe raunati na prednost pred drugima, zato se dogaa da kad u prirodnom stanju dva ovjeka ele istu stvar i onda dolazi do sukobljavanja - u tom stanju bez vlasti i zakona ljudi se nalaze u ratu svaki protiv svakoga, a posljedica takvog stanja je bijedan, surov i kratak ivot; zato se iz straha od smrti ljudi odriu svog prirodnog prava na sve uz uvjet da to uine i drugi te vlast stvaraju i

24

prenose na pojedince ili skupinu, na taj nan drutvenim ugovorom unitavaju se nedostatci prirodnog stanja - drava je mnotvo ujedinjeno razumom u jednu linost - suveren je nosilac te linosti te ima apsolutnu vlast John Locke (1632-1704) - utemeljitelj spoznajne teorije - u Ogledalu o ljudskom razumu pobija miljenje da postoje uroene spoznaje (ideje, naela)
EMPIRISTIKO GLEDITE

- duh je tabula rasa, sva spoznaja potjee iz iskustva, a ono je dvovrsno: izvanjsko osjetilno iskustvo i unutarnje iskustvo refleksija, svoj izvor ima u radnjama naeg duha Nema niega u razumu to prije toga nije bilo u osjetilima. - Prvotna svojstva (vrstoa, protenost, oblik) neodvojiva su od tijela neovisno o nj stanju i veliini ideje dobivamo preko vie osjetila (dojmovi, doivljaji), to su objektivne slike - Drugotna svojstva ideje dobivamo pojedinim osjetilima (modro, slatko, toplo), to su subjektivni dojmovi
TRI STUPNJA SPOZNAJE PRVOTNA I SEKUNDARNA SVOJSTVA

- Intuitivna najvia, najjasnija i najsigurnija sastoji se u neposrednu opaanju, slaganju ili neslaganju dviju ideja - Demonstrativna otkriva slaganje ili neslaganje ideja posredovanjem drugih ideja zakljuivanjem, dokazivanjem - Senzitivna (osjetna) otkriva pojedinanu egzistenciju konanih bia izvan nas
POLITIKI POGLEDI

- zagovara podjelu vlasti na zakonodavnu (najvia), izvrnu i federativnu (vanjska politika) - trajni je suveren samo narod, a suverenitet je neotuiv (suprotstavlja se apsolutnoj vlasti) - narod moe i silom vratiti vlast (opravdava narod na revoluciju) - osniva liberalizma i zagovornik vjerske tolerancije George Berkeley (1684-1753) - porie postojanje materije; materija kao i sve apstraktne ideje, nije nita drugo nego zvuk praznog imena; nj gledite je nominalistiko - Lockeov sljedbenik - empiristiko gledite je doveo do subjektivnog idealizma; predmeti su nae spoznaje ideje, a ideje su nai doivljaji dobiveni promatranjem radnji duha i doivljaji stvoreni pamenjem i matom
BITI = BITI OPAEN

- za osjetne stvari postojati ne znai drugo nego biti opaen (biti = biti percipiran) - odbacio je mogunost stvaranja apstraktnih ideja ili pojmova o stvarima (ideja kretanja uope, boje, tijela etc.), odnosno mogunost odvajanja u mislima onog to odvojeno uope ne moe postojati

25

SUBJEKTIVNI IDEALIZAM

- postoji samo duh koji opaa i kompleksi ideja (osjeta) koje on doivljava, nema materije, sve stvari postoje samo u duhu vodi k solipsizmu (solus, ipse=jedini, sam) (gleditu po kojem postoji samo Ja sa svojim doivljajima i nita vie) David Hume (1711-1776) - radikalno proveo empiristiko gledite i doveo ga do skepticizma - negira mogunost metafizike spoznaje pa i mogunost spoznaje tjelesne ili duhovne supstancije - predmete ljudskog uma dijeli na odnose ideja i injenica - prve od tih predmeta spoznajemo intuitivno ili demonstrativno, dakle neovisno o svakom iskustvu - injenice ne spoznajemo tako sigurno, niti je njihova istinitost oigledna; suprotnost neke injenice lako zamiljamo bez ikakva proturjeja jer <<to jest moe i ne biti>> (moemo zamisliti da sutra Sunce nee izai)
NAELO UZRONOSTI ODNOS IDEJA I INJENICA

- osnova naih zakljuaka o injenicama je naelo uzronosti (pretpostavka da postoji veza izmeu injenica te da je jedna uzrok, a druga njena posljedica npr. naemo li sat na pustom otoku, zakljuit emo da je na nj ve ranije bilo ljudi) - spoznaja uzrono-posljedine veze postupno izvodi a posteriori upravo iz iskustva da su neke pojave stalno povezano, pa smatramo da jedna proizlazi iz druge
OBIAJ ILI NAVIKA

- osnova naeg zakljuka o vezi uzroka i posljedica jest obiaj ili navika da oekujemo isti takav slijed dogaaja kakav smo ranije vie puta doivljeli - doivljavamo samo vremenski slijed pojava, jedna pojava slijedi iza druge, ali ne doivljavamo nain slijeda niti nunost slijeda - ako su obiaji i navika temelj naih spoznaja o injenicama, onda je isljuena svak mogunost apriorne, o iskustvu neovisne spoznaje o injenicama - nj konaan stav je agnostiki i skeptiki nije mogua objektivno nuna spoznaja PROSVJETITELJSTVO (18.st.) - poinje u Engleskog, najizranije u Francuskoj - vjera u razum ostala vrhovno naelo ovoga doba utjecajem Descartesa, Spinoze i Leibniza iz 17. st.
VJERA U BUDUNOST I KRITIKA PROLOSTI

- na budunost gleda optimistiki (ak i utopistiki) kao na carstvo potpune sree koja e ostvariti prirodno (racionalno, za sve najbolje) pravo, prirodnu religiju, odgoj... - kritiki odbacuje dogmatski autoritet - pod utjecajem Lockea iskljuen je svaki interes za ono to bi imalo biti s one strane ljudskog iskustva (antimetafiziko) - usmjerenost na praktine ivotne probleme (drava, vlast, crkva etc.) odredila je i oblik i knji. rod fil. djelovanja - usmjereno je na sabiranje znanja to bi posluilo u pouci i odgoju naroda - najznaajnije djelo je Enciklopedija ili obrazloeni rjenik znanosti, umjetnosti i zanata

26

MATERIJALIZAM I MEHANICIZAM

- znaajka posljednje etape jest materijalizam (Lamettrie, Helvetius i Holbach) - tjelesna materija jedina je supstancija, a u svijetu vlada apsolutna nunost uzronog dogaaja (iskljuuje se sluajnost i sloboda)
IZVORI

- Descartes (naelo uma to slijedi jedino put jasne i razgovijetne spoznaje), Locke (fil. usmjerio na praktine probleme ivota, razum smatrao doraslim da te probleme i rijei) Voltaire (1694-1778) - duhovni voa prosvjetitelja, slavljen kao najvei duhovni autoritet svoga vremena - smion i uporan borac za slobodu i napredak, za vjersku snoljivost i zdrav razum kao najvie naelo prosuivanja - smatra da je drutvu u cjelini potreban bog, pa kad bog ne bi postojao, trebalo bi ga izmisliti - zagovornik razumne religije, deizma bog je praum svijeta, stvoritelj i prvi pokreta koji poslije stvaranja nema veze sa svijetom - najvanija djela: Engleska (ili filozofija) pisma; Filozofski rjenik; Filozof neznalica; Candide (ismijava Leibnizovu optimistiku fil.) Jean Jacques Rosseau (1712-1778) - najutjecajniji mislilac prosvjetiteljstva - isticao se svojom osebujnom filozofijom srca, izrazitom osjeajnou i kritikom apsolutnog razuma (spajao prosvjetiteljstvo i romantiku) - djela: Drutveni ugovor; O podrijetlu nejednakosti; Emili ili o odgoju; Ispovijesti - smatrao da je tadanja kultura i civilizacija umjetna i zato propovijeda povratak prirodi kao izvoru
PRIVATNO VLASNITVO JE IZVOR NEJEDNAKOSTI

- u O podrijetlu i osnovama nejednakosti meu ljudima, ocjenjuje postojee drutvo kao neprirodno - po prirodi ljudi su slobodni, jednaki i ravnopravni, u suvremenom drutvu vlada nejednakost (politika i moralna) - nejednakost proizlazi iz pojave privatnog vlasnitva prevara kojom pojedinac prisvaja zajednika prirodna dobra Samo narod u cjelini jest suveren i njegov je suverenitet nedjeljiv i neotuiv. - upravna je vlast tek sluga naroda, despotizam (1 osoba ima apsolutnu i neogranienu vlast) je krajnji oblik nejednakosti - opravdava revolucije i poziva na uspostavljanje prirodnog stanja na vioj razini
FILOZOFIJA ODGOJA DRUTVENI UGOVOR

- u djelu Emil ili o odgoju razmatra prirodnog ovjeka kao pojedinca koji treba pokazati civiliziranom ovjeku kako postati prirodan razuman - odbacuje svaku religiju i obrede posredovanja izmeu boga i ovjeka te zagovara prirodnu religiju koja prihvaa svemonu volju

27

Josip Ruer Bokovi (1711-1787)

DINAMISTIKI ATOMIZAM

- djelo: Teorija prirodne filozofije - zamilja atom kao neprotenu toku materija se sastoji od toaka potpuno jednostavnih, nedjeljivih, neprotenih i meusobno odijeljenih - ovisno o meusobnoj udaljenosti, toke se odbijaju ili privlae; pri malim udaljenostima oituje se odbojna sila, nj vrijednost raste do neizmjernosti ako udaljenost izmeu toaka tei prema nuli - ako se povea udaljenost meu tokama, tada e se odbojna sila smanjivati do nule, zatim prijei u privlanu silu, rasti do neke najvie vrijednosti i tako ponavljajui - njegov suvremenik je Benedikt Stay koji ga je opjevao (kao Lukrecije Epikura) KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - Kant, Fichte, Schelling i Hegel - kritika sinteza sveg dotadanjeg filozofskog nastojanja novog vijeka, vrhunac graanske kulture uope i ishodite sveg daljnjeg fil. razvoja do naih dana Immanuel Kant (1724-1804) - kriticizmom izveo prevrat u povijesti filozofije - kriticizam znai kritiko preispitivanje uma samog, zahtjev umu da pred sudom sebe sama odredi svoje mogunosti i granice (djela: Kritika istoga uma; Kritika praktinog uma; Kritika rasudne snage) - iz dogme ga trgnuo D. Hume - otklanja Humeov skepticizam (matematika i prirodna znanost su dokaz da postoje apriorne, objektivno vrijedne i nune, o iskustvu neovisne spoznaje) - racionalizam za nj je nekretian i dogmatian, empirizam naivan i nekritian - pita se kako je mogua spoznaja, a ne je li - u spoznaji sudjeluju subjekt i objekt: to je upravo sinteza subjekta i objekta - objekt daje sadraj spoznaje (materiju, grau, ono 'to' spoznajemo), a subjekt daje oblik spoznaje (formu, ono 'kako' spoznajemo) - od objekta subjekt prima utiske, a zatim ih oblicima svoje spoznajne svijesti doivljava te tako oblikuje u iskustvo
KOPERNIKANSKI OBRAT KRITIKA SINTEZA EMPIRIZMA I RACIONALIZMA PROBLEM SPOZNAJE

- Kant okrenuo odnos subjekta i objekta - objekt je do sada imao ulogu nepomina sredita oko kojeg krui subjekt u svom naporu da spozna objekt onakvim kakav on jest neovisno o subjektu - naglaava spontanitet subjekt; ovjek dospijeva u sredite spoznajnog procesa - on je zakonodavac prirode
TRANSCENDENTALNA ANALIZA

- nj metoda je transcendentalna, tj. njome utvruje transcendentalne, o iskustvu neovisne, apriorne, objektivno vrijedne i nune uvjete nae spoznaje- apriori za Kanta znai opost i nunost vaenja, koja je neovisna o iskustvu - spoznaja poinje s iskustvom, nije sva iz iskustva jer ima o iskustvu neovisnih spoznaja

28

OBLICI OPAANJA: PROSTOR I VRIJEME

- povezivanje osjeta u opaaje zbiva se kada osjetne sadraje sreujemo prostorom i vremenom kao oblicima opaanja - oni ine iskustvo uope moguim, bez njih ne moeno nita osjetno doivjeti - vrijeme i prostor nisu svojstva stvari, nego nai subjektivni uvjeti doivljavanja predmeta - razum je mo sinteze onog to je u opaanju raznoliko i odvojeno - sposobnost razuma miljenje, tj. sjedinjavanje predodaba u svijest, suenje - sa 12 kategorije, pojmova razuma, razum sreuje i povezuje sadraje opaanja - kao ni prostor i vrijeme, tako ni kategorija (pojam) kauzaliteta nije svojstvo prirode, svijeta, stvari kakve su o sebi, nego je na subjektivni oblik suenja, kojim tek postaje mogue iskustvo, tj. svijet pojava - ovjek svojim kategorijama uvjetuje i odreuje kakvo e biti nj iskustvo razum ne crpi svoje zakone (a priori) iz prirode, nego ih njoj propisuje
SPOZNAJEMO POJAVE, A NE STVARI O SEBI OBLICI MILJENJA: KATEGORIJE

- mi ne doivljavamo niti moemo spoznati stvar o sebi, nego uvijek samo pojave - ne doivljavamo objekt nezavisno o subjektu, nego predmet: objekt kako nam je predmetnut, kako nam se pojavljuje ovisno o naim subjektivnim oblicima miljenja
ISKUSTVO JE GRANICA SPOZNAJE - transcendentalni oblici svijesti (prostor, vrijeme i kategorije razuma), ogranieni su na

iskustvo, ali ne vrijede preko granica iskustva, jt. ne vrijede za stvar o sebi - transcendentalni oblici svijesti: a) neovisni su o iskustvu (apriorni prethode mu) b) omoguuju iskustvo c) vrijede samo za iskustvo, ne preko nj granica
UM

- nezadovoljan ogranienjem spoznaje na pojavu i uvjete iskustva, eli spoznati stvar o sebi - uvijek se iznova zalijee preko granice iskustva te se idejama (o besmrtnosti due, o cjelini svijeta, o bogu) uputa u spekulacije metafizike - tu pada u proturjeja iskustvo uti o njegovim izvodima, ne potvruje ih niti opovrgava - ideje vode prividu, ali i to ima vrijednost jer ideje mogu biti regulativna naela, odnosno vodii u ivotu, vjeni ciljevi i zadae ETIKO UENJE - analizom moralne svijesti dolazi do pojma dobre volje ono jedino na svijetu to moe biti dobro bez ogranienja, jer je dobro po sebi - volja nije dobra po inu, ona je dobra po sebi, po htijenju, u sebi nosi ona svoju svrhu, a to je ispunjenje dunosti Dunost je nunost djelovanja iz potovanja prema zakonu. - djelo koje je samo primjereno dunosti, a nije uinjeno iz dunosti, ima vrijednost legalnog, ali ne i moralnog ina Radi prema dunosti iz dunosti.
DOBRA VOLJA

29

KATEGORIKI IMPERATIV

- Hipotetian imperativ ako upuuje na djelovanje kao dobro, ukoliko je sredstvo za to drugo - Kategorian imperativ (bezuvjetan) ako upuuje na kakvo djelovanje kao po sebi dobro, on u sebi sadri nunost - svaki vojek i bez pomoi znanosti i filozofije zna to je dobro, a to zlo; svatko u sebi ve nosi naelo djelovanja - ovjek kao umno bie egzistira kao svrha sama o sebi, a ne kao sredstvo - on u sam sebi nosi zakone kojima je podloan, rije je o samoodreenju autonomiji volje, nae moralne svijesti - po Kantu ovjekova je volja sama po sebi zakon; ovjek je autonomni zakonodavac svega ljudskog djelovanja - Sloboda je pretpostavka odgovornosti i moralnog zakona koji bi bili nemogui bez nje; sloboda se spoznaje tek po moralnom zakonu - ona je postulat zahtjev praktinog uma - sloboda volje je autonomija, svojstvo volje da sama sebi bude zakon i znai nezavisnost o kauzalitetu prirode - ovjek pripada dvama svjetovima: kao osjetilno bie to se usmjeruje k srei i ugodi (pripada svijetu prirodne nude) i kao bie slobode pripada umnome svijetu
SLOBODA VOLJE

30