Neverbalna komunikacija

Neverbalna komunikacija je komunikacija koja se ostvaruje sredstvima koje nisu rijei.

Dakle, rijei se koriste kao verbalni element. Istraivanjima je dokazano da oko 55% poruke
prenosimo govorom tijela. U sutini, neverbalni su znakovi ti koji stvaraju znaenje poruke
koju prenosimo. Nauno je dokazano da ljudi temelje svoje osjeaje na osnovu onoga to
osoba ini a ne kae, zbog toga jer je neverbalna komunikacija je povezana sa verbalnom,
dakle svaki nesklad na toj relaciji moe izazvati sumnje u vjerodostojnost poruke. Ovu
komunikaciju moemo podijeliti na tri podruja: a) komunikacijska okolina (fizika i
spacijalna) b) tjelesni pokreti i pozicioniranje c) fizike znaajke osobe koja komunicira
Neverbalna komunikacije je univerzalna, ali postoje neki faktori koji mogu uticati na nju, kao
npr. Kultura, rod. Postoje mnoge vrste neverbalne komunikacije, koji mogu okarakterisati i
kao elementi, a kao najbitnije navesti u: a) glas, koji daje osnovne informacije o osobi, npr
ivotnoj dobi, zdravstvenom stanju itd. Ugodan glas veoma je vaan, a elementi glasa su
jasnoa, boja i visina. b) Govor tijela je izuzetno sloena kategorija. kako se dre ruke, kako
su prekriene noge ili kako je sugovornik uspravan govori o namjeri, stavu ili raspoloenju c)
Lice i oi, koji pokazuje stav prema sagovorniku. Izraz lica i oiju ne smije odraavati bilo
kakav negativan osjeaj. Poeljno je izbjegavati mrtenje, okretanje ili stiskanje oiju. Ostali
bitni elementi neverbalne komunikacije su: lini prostor, dodir, fiziki izgled, okruenje itd
Najbitnije karakteristike neverbalne komunikacije su: a) da je to komunikacije koja je uvijek
prisutna kada se ljudi meusobno susreu te u mnogim situacijama u kojima oni nisu fiziki
prisutni b) Ima veliku vrijednost prenoenja informacija o drugima i jo mnogo informacija
koje netko drugi nije htio namjerno otkriti. Neverbalne znakove moemo podijeliti na:
ekstralingvistike i paralingvistike. Ekstralgvistiki znakovi su znakovi koji su nevezani za
govor. Njih djelimo na statine i dinamine. Statinim znakovima pripadaju: udaljenost tijela,
stav tijela, tjelesni kontakt, meusobni poloaj, vanjski izgled. Dinaminim znakovima
pripadaju: izraz lica, vizualna komunikacija (kontakt oima, pogled), kretnje (geste).

Kanali neverbalne komunikacije

Govor tijela
Govor tijela pokriva znakove dodira, orijentacije tijela, dranja tijela, gesti rukama i kimanja
glavom.
Dodir ili openito tjelesni kontakt, varira sa stupnjem intimnosti koji postoji izmeu dvoje
ljudi. Kad se to dogaa, onda je ono to vidimo proces meusobnog povlaenja u privrenosti
koja savlauje prirodnu tenju svakog pojedinca da titi svoj osobni prostor. Poto u osnovi
postoji konflikt izmeu "dranja na udaljenosti" i "uspostavljanja kontakta" posljedica je toga
da se javljaju mnoge varijante i razliiti stepeni prijateljskog dodirivanja.
Najuobiajeni oblik dodira pojavljuje se kad se sretnemo ili se opratamo. Najee dolazi do
rukovanja, koje je oekivana formalnost pri pozdravljanju. Toplina pozdrava esto se izraava
prenaglaavanjem te radnje na razliite naine. Ona se progresivno amplicira hvatanjem ake
objema rukama, hvatanjem za nadlakticu, hvatanjem za rame i zagrljajem oko ramena.

Vizualna komunikacija
Vizualna komunikacija odnosi se ne samo na gledanje i kontakt oima, nego na
vienjedostupnih i korisnih socijalnih znakova.
Kontakt oima se dogaa kad oboje ljudi gledaju jedno drugo u podruje oiju. Obino su
razdoblja kontakta oima vrlo kratka. Kad su produena, ili kad jedna od osoba pone buljiti u
drugu, moe doi do pojave tjeskobe i to se moe protumaiti kao prijetnja. Izbjegavanje
pogleda i gledanja u oi povezuje se s nepostojanim ponaanjem, to navodi na prepredenost,
pa ak i na nepotenje. Ta se gesta moe smatrati neprijateljskom eljom jedne osobe da se
socijalna interakcija prekine.
Pokazalo se da su gledanje i kontakt oima sinhronizirani s govorom, posebno s izmjenama
govornika izmeu dvoje ljudi.

Izrazi lica
Izraavanje emocija izrazima lica bilo je prouavano znatno prije svih vidova neverbalne
komunikacije. Lice je najizraajnija i najprepoznatljivija znaajka svih ljudskih bia. Njime se
izraavamo, a da ne upotrebljavamo rijei. Pomnim promatranjem facijalne espresije mogue
je saznati mnogo o ljudima iza nestalne maske kojom namjerno ili nesvjesno iskazuju svoje
reakcije na dogaaje i i podraaje oko sebe. Veina socijalnih psihologa tvrdi da obio svi
mogu prepoznati est osnovnih emocija: srea, tuga, strah, bijes, iznenaenje, gaenje.
Srea se izraava smijehom pri emu se donji kapci uzdiu i nabile se koa oko vanjskog kuta
oka.
Kad je osoba iznenaena irom otvara oi, obrve joj se uzdignu i zakrive, a donja eljust
padne i usne joj se rastave.
Kod straha se oi takoer otvore, ali donji kapci su napeti; obrve se uzdignu i priblie. Usne
se povuku u vodoravnom poloaju.
Za gnjevan izraz lica karakteristino je sputanje obrva, izravan pogled i intenzivno gledanje
u oi, gornji kapci su sputeni, a donji su napeti i suavaju pogled.
Zgaeno lice ima podignute donje kapke i stisnute eljusti ili otvorene eljusti i esto ga prati
boranje nosa.

Osobni prostor
Osobni prostor pretpostavlja stupnjeve fizike blizine koji su dozvoljeni zavisno od intimnosti
odnosa s osobom s kojom smo u interakciji. Postavljaju se nevidljive granice unutar koje
"uljezi" ne smiju ui. Intimni i dobri prijatelji ne ine nam neugodu ako nam priu blizu, dok
poznanike i strance s kojima razgovaramo obino drimo na veoj udaljenosti. Drutveni
kontekst moe promjeniti te udaljenosti. U velikim guvama u svoj intimni, osobni prostor
prisiljeni smo pustiti neznanca to izaziva negodovanje. Uinci naruavanja tog "nepisanog
pravila" nastoji se drastino smanjiti izbjegavanjem pogleda. Isto tako, ako je rije o
prevelikoj udaljenosti, potreba za intimnou nadoknauje se estim i duim vizualnim
kontaktom.