Professional Documents
Culture Documents
ODSJEK ČAKOVEC
STUDIJ: Odgojitelji
Kolegij: RAZVOJNA PSIHOLOGIJA 2
Čakovec, 2015.
UVOD
Tema ovog seminarskog rada su predrasude prema starijim osobama. Svjedoci smo
demografskog starenja populacije pa nije ni čudo da se javlja sve više stereotipa u vezi sa
starijom populacijom. Na početku seminara objasnile smo zašto se javljaju stereotipi i
predrasude, a zatim smo navele neke od najučestalijih predrasuda.
Na kraju seminara spomenule smo pojam koji se odnosi na ageizam odnosno diskriminaciju
starijih osoba, a na kraju tog poglavlja navele kako se boriti protiv toga.
Smatramo također da je ova tema zanimljiva za obrađivanje jer postoji puno predrasuda, kako
smiješnih, tako i onih ozbiljnih koje mogu zaista dotaknuti stariju osobu da promjeni
samopercepciju.
1
ZAŠTO SE JAVLJAJU PREDRASUDE PREMA STARIJIM OSOBAMA?
Nisu sve starije osobe iste, odnosno, sve ovisi o socijalnom, ekonomskom, zdravstvenom
statusu osobe. Na stvaranje stereotipa utječu brojna iskustva i ponašanja povezana sa starijim
osobama, kako osoba koje žive u obitelji ili u ustanovama.
Isto tako kod pojave predrasuda i stereotipa prema starijoj populaciji, susrećemo se sa
pojavom pojma „samoispunjujućeg proročanstva“, odnosno, starije osobe, svijesne svoje
uloge i svijesne stereotipa s kojima se moraju suočavati, često odražavaju upravo te stereotipe
na način da počinju prihvaćati predrasude kao točan opis sebe te u skladu s tim opisom
počinju se ponašati te mijenjati svoju vlastitu samopercepciju. I upravo zbog toga postaju dio
začaranog kruga predrasuda i utječu na njihovo stvaranje i potvrđivanje. Na primjer,
predrasuda da su starije osobe dosadne, utječe na njihovu socijalnu interakciju, odnosno,
odbijaju naučiti neku novu vještinu jer misle da su nesposobni.
No, kako su istraživanja pokazala (Levy i sur. 2002.), odnos prema vlastitom starenju
relativno je najvažniji predikator duljine života pojedinca, te bi s tom činjenicom trebalo
upoznati starije osobe i tako im olakšati.
Također, postoje razni pristupi objašnjavanju predrasuda, a mi ćemo ih u ovom dijelu ukratko
izložiti, odnosno, uzele smo jedan pristup, socijalno-psihologijski koji se pokazao
najdosljednijim. Prema tom pristupu predrasude se javljaju zbog individualnog pristupa koji
se usredotočuje na procese unutar same jednike. Ljudi ne prepoznaju svoj sukob, sukob i
problem unutar njih, već se orijentiraju na to da je uzrok eksternalan, vanjski (primjerice,
predrasude prema starijim osobama se opravdavaju obilježjima starijih osoba, a ne obilježjima
osobe koja stvara predrasude). Drugo, predrasude se javljaju zbog međuljudskog pristupa
koji se usmjerava na procese unutar društvene zajednice. Tu dolazimo do pojma
konformizma, odnosno, često se događa da razlike u uvjerenjima o nekim pitanjima postaju
odrednica predrasuda ili diskriminacije. Treći pristup je međugrupni koji se usredotočuje na
odnose između različitih grupa te objedinjuje međugrupno natjecanje dviju ili više grupa za
nagrade ili resurse, koja može dobiti samo jedna grupa na štetu druge.
Osim navedenog pristupa postoje još mnogo razloga zašto se javljaju predrasude prema starim
osobama. Oni mogu biti utemeljeni na nedovoljnom znanju o starenju, na iskustvu, ali i na
negativnom uvjerenju o neizbježnim promjenama u starenju. I na kraju bi spomenule osjećaj
2
ugroženosti i smrtnosti, te stvaranjem predrasuda razvija se mehanizam potiskivanja misli o
starenju i smrti kao neizbježnom scenariju.
Većina odraslih osoba ima slične potrebe – ovo je netočan mit jer svaka osoba ima svoje
individualne potrebe. No, ipak smo stari onoliko koliko se mi osjećamo starima.
Kreativnost i doprinos obilježja mlađe dobi – ovo je netočan mit jer ne postoji dobna
granica za kreativnost i talent, te društveni doprinos starijih osoba treba biti iskazan kroz
stečene kompetencije i iskustvo, podršku i potporu mlađim naraštajima.
Iskustvo starijih osoba manje je relevantno za moderno društvo – ovo je također netočan
mit, zbog toga što starije osobe pružaju iskustvo koje i sa današnjom tehnologijom je
nemoguće steći (npr. kultura i običaji, razne vještine i sl.).
Većina starih osoba želi da ih se ostavi na miru i u osami – istina je da se starije osobe žele
posvetiti mirnom i opuštenom životu, no one ne smiju biti izuzete iz socijalne interakcije jer
još uvijek imaju volju za aktivnošću i druženjem.
Bolnički kreveti i medicinsko osoblje primarna su briga starije populacije – ovaj mit
odražava problematiku starosne dobi u Europi te je, radi njegova savladavanja, potrebno
odrediti determinante zdravlja starosne populacije i njihovo zdravlje uključiti u sve moguće
politike.
Briga i skrb za starije oduzima resurse mlađoj populaciji - što je netočan mit jer briga i
skrb za starije doprinose sigurnosti mlađoj populaciji (npr. zaštitne mjere na cestama,
preoblikovanje javnog prijevoza uz mnoštvo zelenih površina...).
3
Trošenje na starosnu populaciju je gubitak resursa – netočan mit iz razloga što davanje
nužnih sredstava za starosnu populaciju zapravo pridonosi većoj štednji novca pri čemu stariji
mogu biti oslonjeni na svoju socijalnu mrežu, ne trežeći dodatnu pomoć i brigu.
Stariji ljudi nisu pogodni za radna mjesta – umirovljenje nema veze sa radnim
mogućnostima i sposobnostima, alii donošenjem odluka, jer starije osobe mogu uvelike
olakšati posao onim koji se tek sa njim upoznavaju.
Ne možeš naučiti starog psa novim trikovima – ovdje se postavlja pitanje naučenog znanja,
te je iz tog razloga ova mit potpuno netočan jer pojam cjeloživotnog učenja odnosi se također
i na najstariju populaciju.
Od starijih ljudi očekuje se da se pomaknu na stranu – što je netočno, jer su starije osobe
upućenije i informiranije o nastupajućim bolestima, o poboljšanju kvalitete života te od rugim
bitnim stvarima koje uvelike mogu olakšati život mlađim generacijama.
No, uz ove mitove pojavljuju se još razne predrasude prema starijim osobama. Možemo ih
svrstati u 3 kategorije.
4
Predrasude o intelektualnim sposobnostima starijih osoba
AGEIZAM
Kako je tema ovog seminarskog rada predrasude prema starijim osobama, morale smo
spomenuti pojam ageizma.
Ovdje se radi o reakciji na osjećaj ugroženosti. Starih ljudi je svakim danom sve više pa se
mlađe generacije osjećaju da neće moći udovoljiti njihovim potrebama i zahtjevima. Nadalje,
ageizam je također reakcija na frustracije i stresove. Sakupljenu agresivnost i nezadovoljstvo
najlakše je usmjeriti na najnezaštićenije.
Treba se boriti protiv ageizma; znanjem i spremnošću da svakoj osobi pristupamo bez obzira
na njenu starost i dob, odnosno, kao individui koja ima vlastiti put razvoja, vlastita životna
iskustva koja su je učinila ovakvom kakva je danas.
5
ZAKLJUČAK
Kroz proučavanje i obradu ove teme možemo reći da su predrasude prema starijim osobama
postale ustaljena pojava u našem društvu. Iako je velika većina ovih predrasuda negativno
usmjerena možemo reći da uvijek postoje izuzetci koji se ne pokoravaju ovim predrasudama
te žive svoje najzrelije godine punim plućima. Svi smo mi barem jednom u životu bili
svjedoci neke negodovštine starije osobe, ali neizmjerna je vrijednost onoga što nam oni
prenose i ostavljaju budućim generacijama koje bi morale više cijeniti starije osobe, pogotovo
današnja mladež. Iskustvo govori svoje i tek kada stignemo u godine „starijih osoba“ vidjeti
ćemo da je sve što su nam prenosili i podučavali istina. Zato nemojmo biti grubi prema njima
i bezobrazni jer ćemo jednog dana možda i mi biti starija osoba koja je ogledni primjer svim
predrasudama bile one negativne ili pozitivne.
6
LITERATURA
Pregledni rad