ISPITNA PITANJA IZ RAZVOJNE PSIHOLOGIJE (MAJ, 2016.

GODINE)

POVIJEST, TEORIJE I STRATEGIJE ISTRAIVANJA (STR. 3-42)

1. Navedite definiciju razvojne psihologije i pojasnite predmet njenog izuavanja? (str. 5)

Razvojna psihologija je znanstvena disciplina posveena istraivanju stalnosti i promjena u

ovjekovom itavom ivotnom vijeku. Utvrditi i opisati initelje koji utjeu na promjene i
stalnosti koje su prisutne u ovjekovom ivotu od trenutka zaea pa sve do smrti je
predmet njenog izuavanja.

2. Na primjeru razvoja patriotske svijesti objasnite ulogu razvojnih teorija? (str. 5-6)

Teorija je ureen, integriran skup tvrdnji koje opisuju, objanjavaju i predviaju ponaanje.
Teorije su vrlo vane iz dva razloga. Kao prvo, one pruaju okvire koji nam pomau u
organiziranju naih opaanja ljudi. Drugim rijeima, one vode i daju smisao onome to
vidimo. Kao drugo, teorije koje su potvrene istraivanjima, pruaju vrste temelje za
praktine akcije. Kada uz pomo teorije uspijemo razumjeti razvoj, moemo puno lake
znati to je potrebno uiniti kako bismo unaprijedili dobrobit djece i odraslih te skrb o
njima.

3. Navedite i objasnite temeljna pitanja ovjekovog razvoja? (str. 5-8)

a) Je li tijek razvoja kontinuiran ili diskontinuiran.

b) Postoji li jedan put razvoja koji je karakteristian za sve ljude ili pak mnogo moguih
puteva.
c) Jesu li genski ili okolinski initelji vaniji u odreivanju razvoja.

4. ta znai razumijevati razvoj ovjeka na nain ''kontinuiranog i diskontinuiranog''

procesa? (str. 6-7)

a) Neki teoretiari vjeruju kako je razvoj postupan, kontinuirani proces. Pojedinci polako
unapreuju svoje sposobnosti i vjetine prisutne od poetka.
b) Drugi teoretiari misle kako se razvoj ostvaruje kroz diskontinuirane stadije. Ljudi se vrlo
naglo mijenjaju kada zakorauju na novu razinu, a nakon toga se neko vrijeme mijenjaju
vrlo malo. Sa svakim novim korakom osoba tumai svijet oko sebe i reagira na njega na
kvalitativno drugaiji nain.

5. ta znai razumijevati razvoj ovjeka na nain ''jednog puta i mnogo puteva razvoja''?
(str. 7)
Teoretiari stadija pretpostavljaju kako svi ljudi slijede isti razvojni put. Na drugoj strani sve
je jaa svijest o tome kako djeca i odrasli ive u razliitim kontekstima, ili jedinstvenim
kombinacijama osobnih i okolinskih uvjeta, koji mogu rezultirati razliitim putevima
promjene.

6. ta znai razumijevati razvoj ovjeka na nain kljune uloge ''uroene prirode i odgoja''?
(str. 7-8)

Pod prirodom se misli na uroene bioloke datosti nasljedne informacije koje dobivamo
od svojih roditelja u trenutku zaea. Pod odgojem se podrazumijevaju sloeni initelji
fizikog i socijalnog svijeta koji utjeu na nau bioloku strukturu i psihika isustva prije i
nakon roenja.
7. Navedite i ukratko opiite glavna razdoblja ovjekovog razvoja? (str. 8)

Razdoblje Priblian dobni raspon Kratak opis

Prenatalno Od zaea do roenja Jednostanini

organizam pretvara se u ljudsko bie izvrsnih sposobnosti prilagodbe na ivot izvan
majine utrobe.

Dojenaka dob i najranije djetinjstvo Od roenja do 2 godine ivota Dramatine

tjelesne promjene i promjene mozga omoguuju pojavu velikog broja motorikih,
perceptivnih i intelektualnih sposobnosti te prve intimne veze s drugima.
Rano djetinjstvo 2-6 godina Godine igre, u kojima su motorike
vjetine profinjenije, miljenje i jezik razvijaju se zauujuom brzinom, pojavljuje se
osjeaj za pitanja morala i djeca poinju uspostavljati odnose s vrnjacima.

Srednje djetinjstvo 6-11 godina kolska dob, koju

obiljeavaju razvoj atletskih sposobnosti, procesi logikog miljenja, stjecanje temeljnih
vjetina pismenosti, razumijevanje samoga sebe, moralnosti i prijateljstva te pripadnost
vrnjakoj grupi.

Adolescencija 11-20 godina Pubertet dovodi do

odrasle veliine tijela i spolne zrelosti. Miljenje postaje apstraktno i idealistino, a kolsko
postignue ozbiljnije. Adolescenti su usredotoeni na definiranje osobnih vrijednosti i
ciljeva te postizanje neovisnosti u odnosu na svoju obitelj.

Rana odrasla dob 20-40 godina Veina mladih ljudi

naputa dom. zavrava kolovanje i poinje raditi puno radno vrijeme. Glavne preokupacije
su razvoj karijere, izgradnja bliskog partnerskog odnosa, zasnivanje brane zajednice i
odgoj djece ili uspostavljanje drugaijeg ivotnog stila.

Srednja odrasla dob 40-60 godina Mnogi ljudi su na

vrhuncu svoje karijere i nalaze se na rukovodeim poloajima. Moraju takoer pomoi
svojoj djeci da zaponu samostalan ivot te svojim roditeljima da se prilagode starenju.
Postaju svjesniji vlastite smrtnosti.

Kasna odrasla dob 60 godina do smrti Ljudi se prilagoavaju

odlasku u mirovinu, smanjenoj tjelesnoj snazi i slabijem zdravlju te esto smrti ivotnog
partnera. Razmiljaju o smislu vlastitog ivota.

8. Objasnite osnovne karakteristike ''uravnoteene perspektive razvoja''? (str. 8-12)

Neki vjeruju kako se istodobno dogaa i kontinuirana i diskontinuirana promjena te kako se

one meusobno izmjenjuju. Neki pak uviaju kako razvoj moe imati univerzalna obiljeja i
obiljeja jedinstvena za pojedince i kontekste njegova razvoja. Nadalje, sve vei broj
istraivaa naslijee i okolinu smatra neodvojivo isprepletenima, pri emu svaki od njih
utie na mogunost utjecaja onoga drugoga na djetetove osobine i sposobnosti.

9. Kako objanjavate razvoj ovjeka kao''cjeloivotni proces''? (str. 9)

Prema pristupu cjeloivotnog razvoja, ni jedno ivotno razdoblje nije vanije od drugih po
svom utjecaju na tijek ivota. Umjesto toga, dogaaji koji se odvijaju u svakom od glavnih
razdoblja mogu jednako snano utjecati na put buduih promjena. Unutar svakog
razvojnog razdoblja dogaaju se promjene u tri velika podruja: tjelesnom, kognitivnom te
socijalnom. Ta tri podruja nisu meusobno odvojena, ve se u velikoj mjeri preklapaju i u
meusobnim su interakcijama.

10. Kako objanjavate razvoj ovjeka kao ''viedimenzionalan i viesmjeran proces''? (str.
9-10)

Pristup cjeloivotnog razvoja, razvojne izazove i prilagodbe smatra viedimenzionalnima

oni su pod utjecajem sloene mjeavine biolokih, psiholokih i socijalnih initelja.
Cjeloivotni razvoj takoer je i viesmjeran na najmanje dva naina. Kao prvo, razvoj nije
ogranien na poboljanje. Umjesto toga, u svim razvojnim razdobljima, razvoj je zajedniki
izraz za poboljanja i slabljenja.

11. ta podrazumijeva pojam ''plastinost razvoja''? (str. 10-11)

Unutar pristupa cjeloivotnog razvoja istraivai naglaavaju kako je razvoj u svim

razdobljima ivota plastian. Dokazi o plastinosti razvoja jasno su pokazali kako starenje
nije brodolom, kao to se to esto pretpostavlja. Umjesto toga, metafora leptira
preobrazbe i stalnih mogunosti prua znatno taniju sliku promjena tokom itavog
ivota. Pa ipak, razvoj s vremenom postaje manje plastian, jer se i sposobnost i
mogunost promjene postupno smanjuju. Takoer, plastinost se znatno razlikuje od
pojedinca do pojedinca.

12. Objasnite znaenje ''uklopljenosti razvoja u viestruke kontekste''? (str. 11-12)

Prema pristupu cjeloivotnog razvoja, putovi promjene vrlo su razliiti zato to je razvoj
uklopljen u viestruke kontekste. Premda se ti iroki i raznoliki utjecaji mogu organizirati u
tri kategorije, oni djeluju zajedniki i kombiniraju se na jedinstvene naine, oblikujui svaki
pojedinani ivotni put. Utjecaji povezani s dobi. Dogaaji koji su vrsto vezani uz dob te su
stoga njihovo pojavljivanje i trajanje prilino predvidljivi, nazivaju se utjecajima
povezanima s dobi. Utjecaji povezani s povijesnim dogaajima. Razvoj je takoer u
znaajnoj mjeri pod utjecajem initelja jedinstvenih za odreeno povijesno razdoblje.
Primjeri takvih utjecaja su epidemije, ratovi, razdoblja ekonomskog napretka ili krize,
tehnoloki izumi poput televizije, kompjutera i interneta te mijenjanje kulturalnih
vrijednosti poput promijenjenih stavova prema enama i etnikim manjinama.
Nenormativni utjecaji su dogaaji koji su neujednaeni, jer ih doivljava samo jedan
pojedinac ili svega nekoliko ljudi i ne dogaaju se prema predvidljivom rasporedu.

13. Objasnite Eriksonovu teoriju razvoja kroz psihosocijalne stadije? (str. 16-17)
Psihosocijalni Razdoblje
stadij razvoja Opis

Temeljno Iz njege i odgoja punih topline i osjetljivosti za dijete, razvija se

povjerenje Od roenja osjeaj sigurnosti i povjerenja u svijet, koji se doivljava dobrim.
nasuprot do 1 Do nepovjerenja dolazi kada dijete mora predugo ekati na
godine
nepovjerenju utjehu i kada se s njime postupa grubo.
(Oralni)
Koristei svoje nove mentalne i motorike vjetine, djeca ele
sama odluivati i vriti samostalne izbore. Roditelji pospjeuju
Nezavisnost 1-3 godine razvoj nezavisnosti kada djetetu omoguuju primjerenu slobodu
nasuprot izbora te ga ne prisiljavaju i ne posramljuju.

Kroz igre zamiljanja (kao da), djeca eksperimentiraju vrstama

Poduzetnost osoba kakve mogu postati. Poduzetnost - osjeaj ambicije i
(inicijativnost 3-6 godina
odgovornosti - razvija se kada roditelji podravaju djetetov
) nasuprot novosteeni osjeaj svrhe. Opasnost se nalazi u tome to
krivnji roditelji mogu zahtijevati previe samo- kontrole. To dovodi do
(Falusni) prevelike samokontrole i prejakog osjeaja krivnje.
Sposobnost
nasuprot U koli djeca razvijaju sposobnost rada i suradnje s drugima.
nesposobnost 6-11 Nesposobnost ili inferiornost se razvija kada negativna iskustva
godina
i (Latencija) kod kue, u koli ili s vrnjacima izazovu osjeaj manje

Identitet Adolescenti pokuavaju odgovoriti na pitanje: Tko sam ja i koje

nasuprot Adolescen je moje mjesto u drutvu? Vrijednosti i profesionalni ciljevi koje
zbunjenosti cija adolescenti sami izaberu dovode do stvaranja trajnog osobnog
(Genitalni) identiteta. Negativan ishod je zbunjenost i nejasnoa glede
buduih uloga u odrasloj dobi.
Prisnost Rana Mladi ljudi izgrauju bliske odnose s drugim ljudima. Zbog
nasuprot odrasla prethodnih razoaranja, neki pojedinci ne mogu ostvariti bliske
otuenosti dob odnose te ostaju izolirani i otueni.
Generativnos
t Generativnost znai davanje iduoj generaciji putem odgoja,
(stvaralatvo) Srednja skrbi o drugim ljudima ili produktivnog rada. Osobe koje to ne
odrasla uspijevaju ostvariti osjeaju nedostatak znaajnih postignua.
nasuprot dob
Integritet U ovom posljednjem stadiju ljudi razmiljaju o tome kakve su
linosti Starost osobe bili. Integritet proizlazi iz osjeaja da je vrijedilo proivjeti
nasuprot ivot, onakav kakav je bio. Stariji ljudi koji su nezadovoljni svojim

14. Objasnite pojam razvojnog zadatka u Eriksonovoj teoriji razvoja? Navedite ih (zadatke)
i objasnite proces njihove realizacije? (str. 16-17)

U svakom stadiju razvoja postoji temeljiti psiholoki konflikt koji se moe razrijeiti na
kontinuumu od pozitivnog do negativnog te odreuje hoe li ishod razvoja u tom stadiju
biti zdrav ili e razvoj rezultirati neprilagoenou.

15. Navedite jedan primjer i kroz njega opiite teoriju klasinog uslovljavanja? (str. 18)

Pavlov je znao da je luenje sline psima uroeni refleks na davanje hrane. Meutim, uoio
je kako njegovi psi lue slinu prije no to okuse bilo kakvu hranu - im ugledaju osobu koja
ih obino hrani. Pavlov je zakljuio kako su psi morali povezati neutralni podraaj (osobu
koja daje hranu) s drugim podraajem (hranom), koji uzrokuje refleksnu reakciju (luenje
sline). Kao rezultat takvog uenja povezivanjem, neutralni podraaj postaje sposoban
izazvati reakciju koja slii refleksnoj reakciji. elei provjeriti svoju ideju, Pavlov je uspjeno
nauio pse luiti slinu na zvuk zvona, uparujui ga s davanjem hrane.

16. Objasnite Skinnerovu teoriju operantnog/instrumentalnog uvjetovanja? (str. 18)

Prema Skinneru, ponaanje se moe ojaati primjenom razliitih vrsta potkrepljenja koja
slijede nakon njega, poput hrane, pohvale ili prijateljskog osmijeha. Ono se takoer moe i
oslabiti primjenom kazni kao to su neodobravanje ili uskraivanje privilegija. Na temelju
Skinnerova rada, operantno uvjetovanje postalo je iroko primjenjivanim naelom uenja.

17. Objasnite teoriju socijalnog uenja Alberta Bandure? (str. 18)

Albert Bandura, kao vaan initelj razvoja istie modeliranje, poznato i pod nazivima
imitacija ili uenje opaanjem. Bandura je uoio kako mnoga poeljna i nepoeljna
ponaanja djeca stjeu jednostavno gledajui i sluajui druge ljude oko sebe. Dojene koje
pljee ruicama nakon to je to isto uinila njegova majka, dijete koje ljutito udari
vrnjaka na isti nain na koji je samo bilo kanjeno kod kue te tinejderka koja nosi istu
odjeu i frizuru kao i njezine prijateljice u koli, primjeri su uenja opaanjem.

18. Navedite i obrazloite doprinose i ogranienja biheviorizma i teorije socijalnog uenja?

(str. 18-19)
Poput psihoanalitike teorije i biheviorizam i teorija socijalnog uenja bili su korisni u
lijeenju emocionalnih problema i problema ponaanja. Meutim, tehnike proizale iz tih
dvaju teorijskih pravaca u velikoj se mjeri meusobno razlikuju. Modifikacija ponaanja
sastoji se od postupaka u kojima se kombiniraju uvjetovanje i modeliranje kako bi se
eliminirala nepoeljna ponaanja i ojaale poeljne reakcije. Modifikacija ponaanja koristi
se u svrhu olakavanja brojnih tekoa kod djece i odraslih osoba, kao to su trajna
agresivnost, usporen jezini razvoj i snani strahovi.
Unato tome, modeliranjem i potkrepljenjem ne moe se u potpunosti objasniti razvoj.
Mnogi teoretiari vjeruju kako biheviorizam i teorija socijalnog uenja imaju preuzak pogled
na vane utjecaje iz okoline. Ti utjecaji obuhvaaju znatno vee bogatstvo prisutno u
djetetovu fizikom i socijalnom okruenju od neposrednih potkrepljenja i modeliranih
ponaanja. Naposljetku, biheviorizam i teorija socijalnog uenja kritizirani su zbog
podcjenjivanja utjecaja pojedinca na vlastiti razvoj. Svojim naglaavanjem vanosti
kognitivnih procesa, Bandura je jedinstven teoretiar bihevioristike tradicije jer je djeci
pridao aktivnu ulogu u uenju.

19. Objasnite Piagetovu kognitivno-razvojnu teoriju, njene doprinose i ogranienja? (str. 19-
20)

Piaget nije vjerovao u to da se znanje moe utisnuti u dijete putem potkrepljenja. Prema
njegovoj kognitivno-razvojnoj teoriji, djeca aktivno grade svoje znanje istraujui svijet koji
ih okruuje i manipulirajui njime. Sredinje mjesto u njegovoj teoriji zauzima bioloki
pojam adaptacije.
Njegova zamisao o stadijima kognitivnog razvoja potaknula je brojna istraivanja djetetova
razumijevanja sebe, drugih ljudi i odnosa meu ljudima. U praktinom pogledu, Piagetova
je teorija dovela do razvoja obrazovnih filozofija i programa u kojima se isticala vanost
uenja putem otkrivanja i izravnog kontakta s okolinom.
No unato njezinu golemom doprinosu, Piagetova teorija bila je podvrgnuta i kritikama.
Istraivanja pokazuju kako je Piaget podcijenio sposobnosti dojenadi i predkolske djece.
Kada se maloj djeci zadaju neto laki zadaci, njihovo razumijevanje pribliava se
razumijevanju starije djece i odraslih ljudi u veoj mjeri nego to je to pretpostavio Piaget.
Nadalje, brojna su istraivanja pokazala kako se djetetova uspjenost u Piagetovim
zadacima moe poveati uvjebavanjem. Ti nalazi dovode u pitanje njegovu pretpostavku
o tome kako se razvoj najbolje moe pospjeiti uenjem putem samostalnog otkrivanja, a
ne poduavanjem od strane odraslih. Kritiari takoer istiu kako Piagetov pristup razvoju
kao nizu kvalitativno razliitih stadija ne uvaava u dovoljnoj mjeri drutvene i kulturalne
utjecaje na razvoj. Naposljetku, neki teoretiari cjeloivotnog razvoja osporavaju Piagetov
zakljuak kako se nakon adolescencije ne dogaaju vee promjene u kognitivnom razvoju.

20. Navedite, prema Piagetovoj teoriji, temeljne stadije kognitivnog razvoja? (str. 19)

U senzomotorikom stadiju poinje kognitivni razvoj, s djetetovom upotrebom osjetila i

pokreta u svrhu istraivanja svijeta. Ti obrasci djelovanja u predoperacijskom stadiju
prerastaju u simboliko miljenje predkolskog djeteta, koje je prepuno neloginosti. Nakon
toga, u stadiju konkretnih operacija, spoznaja se preobraava u organiziranije rasuivanje
kolskog djeteta. Naposljetku, u stadiju formalnih operacija, miljenje postaje kompleksan,
apstraktan sustav rezoniranja adolescenta i odrasle osobe.

21. Kroz primjer pokuajte objasniti savremenu teoriju obrade informacija? (str. 20-22)

Ustroj digitalnih kompjutora koji pri rjeavanju problema koriste matematiki odreene
korake, psihologe je naveo na ide-
ju kako se ljudski um takoer moe zamisliti kao sustav koji manipulira simbolima i kroz
koji prolaze informacije.
Takvo gledite naziva se pristupom obrade informacija. Od njihova ulaza u osjetila do
bihevioralnog odgovora kao izlaza, informacije se aktivno kodiraju, transformiraju i
organiziraju.

22. Kroz teoriju etologije objasnite ta predstavlja ''kritino'', a ta ''osjetljivo razdoblje''?

(str. 22)

Kritino razdoblje odnosi se na ogranieno vremensko razdoblje u kojem je pojedinac

bioloki pripremljen za usvajanje odreenih ponaanja koja slue prilagodbi, ali kako bi se
ta ponaanja doista razvila, potrebni su odgovarajui podraaji iz okoline. Osjetljivo
razdoblje je vrijeme koje je optimalno za pojavu nekih posobnosti i u kojem je pojedinac
posebno osjetljiv na utjecaje iz okoline. Meutim, granice tog razdoblja nisu tako vrste
kao granice kritinog razdoblja. Do razvoja moe doi i poslije, ali ga je tada tee izazvati.

23. Objasnite sociokulturalnu teoriju Vigotskog? (str. 23)

Ova terija prouava na koji se nain kultura - vrijednosti, vjerovanja, obiaji i vjetine
odreene drutvene skupine - prenosi na sljedeu generaciju. Prema Vigotskom, kako bi
djeca usvojila naine miljenja i ponaanja svoje kulture, nuna je socijalna interakcija -
osobito zajedniki razgovori i suradnja s lanovima drutva koji imaju vie znanja od njih.
Vigotski je vjerovao kako komunikacija koja se dogaa izmeu djeteta i odraslih osoba ili
iskusnije djece, koji mu pomau u usvajanju aktivnosti vanih u nekoj kulturi, postupno
postaje sastavni dio djetetova miljenja. Internalizirajui bitna obiljeja tih dijaloga, djeca
postaju sposobna koristiti unutranji govor u upravljanju vlastitim miljenjem i
ponaanjem, kao i kod usvajanja novih vjetina.
Sredinja je tema kako kultura odreuje zadatke svojim pripadnicima, a socijalna
interakcija koja se dogaa oko tih zadataka dovodi do razvoja sposobnosti kljunih za
uspjeh u odreenoj kulturi.

24. Opiite Bronfenbrennerovu teoriju ekolokog sistema, te unutar svakog sloja navedite
po nekoliko aktera koji utjeu na razvoj? (str. 23-25)

Teorija ekolokih sustava ovjeka promatra kao osobu koja se razvija unutar sloenog
sustava odnosa izmeu vie slojeva okoline koja ga okruuje. Kako prema ovom gleditu
razvoj zajedniki oblikuju djetetove bioloke karakteristike i initelji iz okoline,
Bronfenbrenner ga je nedavno nazvao bioekolokim modelom. Unutranji, pojedincu
najblii sloj okoline naziva se mikrosustavom i sastoji se od aktivnosti i obrazaca interakcije
prisutnih u neposrednoj okolini. Drugi sloj u Bronfcnbrennerovu modelu, mezosustav,
obuhvaa veze izmeu mikrosustava. Primjerice, djetetov kolski uspjeh ne ovisi samo o
aktivnostima koje se dogaaju u razredu. kolskom uspjehu doprinosi i ukljuenost
roditelja u ivot kole, kao i stupanj u kojem se uenje iz kole donosi kui. Egzosustav
se odnosi na socijalne strukture koje ne obuhvaaju samog pojedinca, ali ipak utjeu na
njegova/njezina iskustva u neposrednoj okolini. To mogu biti formalne organizacije poput
upravnog odbora u radnoj organizaciji pojedinca te zdravstvenih i socijalnih slubi u
lokalnoj zajednici. Vanjski i najudaljeniji sloj u Bronfenbre- nnerovu modelu, makrosustav,
nije poseban kontekst, ve se sastoji od kulturalnih vrijednosti, zakona, obiaja i resursa.
Vanost koja se unutar makrosustava pridaje potrebama djece i odraslih utjee na podrku
koju dobivaju unutar bliih, unutranjih slojeva okoline. Primjerice, u zemljama u kojima
postoje visoki standardi skrbi o djeci i razliite pogodnosti za zaposlene roditelje, vea je
vjerojatnost da e djetetova iskustva u neposrednoj okolini voljna. Kada pak vlada povea
mirovine umirovljenicima, to povoljno utjee na zdravlje i dobrobit starijih osoba.
BIOLOKI I OKOLINSKI TEMELJI (STR. 43-73)

25. ta implicira usvajanje djece i s kojim potekoama se usvojena djeca susreu? (str. 56-
57)
Posvojena djeca i adolescenti - bez obzira na to jesu li roena u drugoj zemlji ili u zemlji iz
koje su i njihovi posvojitelji - imaju vie problema u uenju i emocionalnih tekoa od druge
djece. Ove razlike to su vee to su djeca u trenutku posvojen ja starija. Mnogo je moguih
razloga problematinijeg odrastanja posvojene djece. Mogue je da bioloka majka nije
mogla skrbiti o djetetu zbog emocionalnih problema za koje se vjeruje da su dijelom
nasljedni, poput alkoholizma i teke depresije. Te sklonosti mogla je preko gena prenijeti
svom djetetu. Moda je za vrijeme trudnoe bioloka majka doivjela stres, loe se hranila
ili nije imala odgovarajuu medicinsku skrb - ti initelji mogu utjecati i na dijete. Nadalje,
djeca koja se posvajaju nakon dojenake dobi, u razdoblju prije posvojenja u odnosu na
svoje vrnjake u veoj su mjeri izloena sukobima u obitelji, pomanjkanju roditeljske
ljubavi, zanemarivanju i zlostavljanju. Naposljetku, posvojitelji i njihova posvojena djeca,
koji nisu genski povezani, manje su slini po svojim intelektualnim sposobnostima i
osobinama linosti od biolokih srodnika - te razlike mogu ugroziti obiteljsku harmoninost.
26. Objasnite utjecaj okolinskih faktora na razvoj ovjeka? (str. 57-71)
Radi se o makrosustavu, ili o opoj klimi drutva u kojemu ivimo - njegovim vrijednostima
i programima podravanja i zatite ovjekova razvoja. Svakom ovjeku potrebna je pomo
u noenju sa zahtjevima koje pred njega postavljaju stadiji ivotnoga vijeka - u obliku
kvalitetnog stanovanja, sigurnog susjedstva, dobrih kola, dobro opremljenih rekreacijskih
centara, dostupnih zdravstvenih usluga, visokokvalitetne skrbi o djeci i drugih usluga koje
im omoguuju ispunjavanje obiteljskih i radnih obveza. Nekim je ljudima, zbog siromatva
ili posebnih tragedija, potrebna mnogo vea pomo nego drugima.
27. Kroz primjere izravnog i posrednog utjecaja objasnite utjecaj porodice na razvoj
ovjeka? (str. 58-59)

Izravni utjecaji. Strpljiva komunikacija izaziva suradnju i harmonine reakcije, dok grubost i
nestrpljivost uzrokuju otpor i ljutnju. Svaka od tih reakcija izaziva opet novu reakciju u
lancu obiteljskih interakcija. U prvom sluaju najvjerojatnije slijedi pozitivna poruka; u
drugom vjerojatno dolazi do negativne poruke ili izbjegavanja. Kada roditelji svoje zahtjeve
postavljaju na topao i blag nain, djeca spremnije surauju. A kada djeca s voljom ispune
roditeljski zahtjev, roditelji e poslije biti njeni i topli. Za razliku od toga, roditelji koji
disciplinu uspostavljaju grubou i nestrpljenjem, imaju djecu koja su neposluna i prkosna.
Kako je djeja neposlunost za roditelje stresna, oni mogu pojaati upotrebu kanjavanja,
to kod djeteta izaziva jo neobuzdanije ponaanje. Isto naelo vrijedi i za druge dvolane
odnose u obitelji, primjerice za odnos izmeu sestre i brata, mua i ene ili roditelja i
odraslog djeteta. U svim tim sluajevima ponaanje jednog lana obitelji doprinosi tome da
se kod drugog lana obitelji zadri onakav oblik interakcije koji ili pomae ili teti psihikoj
dobrobiti.
Posredni utjecaji. Utjecaj obiteljskih odnosa na razvoj postaje mnogo sloeniji kada
uzmemo u obzir injenicu da je interakcija izmeu svaka dva lana obitelji i pod utjecajem
drugih lanova obitelji. Bronfenbrenner te posredne utjecaje naziva uincima tree strane.
Trea strana moe sluiti kao podrka razvoju. Primjerice, kada je brani odnos roditelja
obazriv i topao, majke i oevi vie hvale i potiu svoju djecu, a manje ih grde i prigovaraju
im. Za razliku od toga, kada je brani odnos pun napetosti i neprijateljstava, roditelji slabije
zadovoljavaju potrebe svoje djece, a vie ih kritiziraju, ljute se na njih i kanjavaju ih.
Slino tome, djeca mogu na mnogo naina utjecati na odnose izmeu svojih roditelja. Neka
djeca pokazuju trajne emocionalne probleme nakon rastave braka svojih roditelja.
Meutim, longitudinalnim istraivanjima otkriveno je kako su puno vremena prije same
rastave neka djeca bila impulzivna i prkosna. Ta njihova ponaanja mogla su istodobno
doprinijeti branim problemima roditelja i nastati kao njihova posljedica.

28. Objasnite kako socioekonomski status i siromatvo utjeu na razvoj pojedinca? (str. 59-
61)
Na temelju posla koji rade i novaca koji njime zarauju, ljudi u industrijaliziranim zemljama
podijeljeni su u slojeve - ti initelji odreuju njihov socijalni poloaj i ekonomsko stanje.
Poloaj obitelji na tom kontinuumu istraivai odreuju indeksom koji se naziva
socioekonomski status (SES). On obuhvaa tri meusobno povezane, ali ne potpuno
preklapajue varijable: (1) godine zavrenog obrazovanja, (2) prestinost i sposobnosti
koje zahtijeva pojedinev posao te (3) prihode. Prvim dvjema varijablama mjeri se socijalni
status, a treom ekonomski status. Sa smanjenjem i poveanjem socioekonomskog statusa
ljudi se suoavaju s promijenjenim okolnostima, to znatno utjee na obiteljsko
funkcioniranje. Socioekonomski status utjee na vrijeme pojave i trajanje stadija ivotnog
ciklusa obitelji. Kvalificirani i polukvalificirani radnici (primjerice, mehaniari, vozai
kamiona, uvari) obino prije ulaze u brak i prije postaju roditelji te u prosjeku imaju vei
broj djece od slubenika i strunjaka. Te dvije skupine ljudi razlikuju se i po svojim
vrijednostima i oekivanjima. Primjerice, kada ih se pita koje osobine bi htjeli razviti kod
svoje djece, roditelji niskog socioekonomskog statusa obino navode vanjska ponaanja
poput poslunosti, uljudnosti, urednosti i istoe. Za razliku od toga, roditelji visokog
socioekonomskog statusa naglaavaju psiholoke osobine poput znatielje, sree,
samousmjerenosti te kognitivne i socijalne zrelosti. K tome, oevi iz obitelji vieg
socioekonomskog statusa ukljueniji su u odgoj djece i angairaniji u obavljanju kunih
poslova. Oevi iz obitelji nieg socioekonomskog statusa, dijelom zbog svojih stereotipnih
vjerovanja, dijelom zbog ekonomske nude, vie su usredotoeni na svoju ulogu hranitelja
obitelji.
Ove razlike odravaju se i u obiteljskim odnosima. Roditelji vieg socioekonomskog statusa
vie razgovaraju i vie potiu svoju dojenad i predkolsku djecu i daju im veu slobodu u
istraivanjima. Kad su djeca starija, roditelji vieg socioekonomskog statusa emocionalno
su topliji prema svojoj djeci, vie im objanjavaju i vie ih hvale. Nareenja, poput: "Uini to
zato to ti ja tako kaem", te kritiziranja i tjelesne kazne, ee koriste roditelji nieg
socioekonomskog statusa.
Obiteljski ivotni uvjeti pomau nam objasniti ove nalaze. Roditelji niskog socioekonomskog
statusa esto osjeaju bespomonost i nemogunost utjecaja na dogaaje izvan obitelji.
Primjerice, na poslu moraju prihvaati pravila onih koji imaju mo i autoritet. Kada se vrate
kui, ini se da njihov odnos s djecom preslikava njihova iskustva na radnom mjestu, pri
emu oni preuzimaju ulogu autoriteta. Njihova vea izloenost stresu, zajedno s vrim
uvjerenjem u korisnost tjelesnog kanjavanja, doprinose veoj upotrebi prisile u
uspostavljanju discipline. Za razliku od toga, roditelji vieg socioekonomskog statusa
openito imaju vei stupanj kontrole nad svojim ivotom. Na poslu redovito donose
samostalne odluke i uvjeravaju druge u ispravnost vlastitih gledita. Kod kue tim istim
vjetinama poduavaju svoju djecu. Obrazovanje takoer doprinosi razlikama u obiteljskim
interakcijama izmeu obitelji razliitog socioekonomskog statusa. To to roditelji vieg
socioekonomskog statusa verbalno potiu svoju djecu i njeguju njihove unutranje osobine,
potpomognuto je njihovim dugogodinjim kolovanjem, tijekom kojeg su nauili razmiljati
o subjektivnim, apstraktnim idejama. Nadalje, vea ekonomska sigurnost obitelji vieg
socioekonomskog statusa omoguuje im ulaganje vee koliine vremena, energije i
materijalnih resursa u poticanje razvoja djetetovih psiholokih karakteristika. Ve u drugoj
godini ivota socioekonomski status u pozitivnoj je korelaciji s kognitivnim razvojem i
razvojem jezika. Tijekom itavog djetinjstva i adolescencije djeca iz obitelji vieg
socioekonomskog statusa postiu bolje rezultate u koli. Ona takoer zavravaju vie
razine obrazovanja, to im u velikoj mjeri poveava izglede za uspjean ivot u odrasloj
dobi. Istraivai vjeruju kako razlike u obiteljskom funkcioniranju imaju velik utjecaj na te
ishode.
29. Na koji nain komiluk, mjesta i gradovi utjeu na razvoj ovjeka? (str. 61-62)
Nasilje u obitelji, kao i zanemarivanje i zlostavljanje djece, najee se dogaaju u
naseljima u kojima su stanovnici nezadovoljni svojom zajednicom, opisujui je kao socijalno
izoliranu. Za razliku od toga, onda kada postoje vrste veze izmeu obitelji i zajednice - to
se, primjerice, vidi iz redovitih odlazaka u crkvu i estih kontakata s prijateljima i roacima
- obiteljski stres i problemi prilagodbe znatno su manji. Resursi koje nude susjedstva i
socijalne veze koje se u njima stvaraju imaju vanu ulogu u djejem razvoju. U nekoliko
istraivanja obiteljima niskog socioekonomskog statusa po sluaju su dodijeljeni vaueri
koji su im omoguili preseljenje iz javnih stanova u stambena naselja koja su se u velikoj
mjeri razlikovala po stupnju bogatstva. U usporedbi s vrnjacima koji su ostali u
siromanim podrujima, djeca i mladi koji su preselili u manje siromana naselja bili su
tjelesno i mentalno zdraviji i postizali su znaajno bolji kolski uspjeh. Resursi prisutni u
susjedstvu imaju vei utjecaj na mlade koji ive u nepovoljnim ekonomskim uvjetima nego
na one koji ive u dobrim uvjetima. Prisutnost razliitih organizacija u susjedstvu i
neformalnih socijalnih aktivnosti povezana je s povoljnijim razvojem u adolescenciji,
odnosno poveanim samopouzdanjem, dobrim kolskim uspjehom i planovima za nastavak
kolovanja.
U malim je mjestima kod svih dobnih skupina vea aktivna ukljuenost u ivot zajednice.
Osim toga, javna mjesta u malim su mjestima mirnija i sigurnija nego u veim gradovima.
Na gotovo svim mjestima prisutne su odgovorne odrasle osobe koje djecu mogu nadzirati.
Starije osobe takoer se osjeaju sigurnijima - to je initelj koji snano utjee na njihovo
zadovoljstvo mjestom svog stanovanja. U suvremenim urbanim podrujima vrlo je teko
postii takve uvjete ivota. Odrasli u malim mjestima takoer su ukljueni u vei broj
aktivnosti u zajednici i ee se nalaze na razliitim rukovodeim poloajima - primjerice, u
gradskom vijeu, kolskom odboru ili drugim graanskim ulogama - jer se u malim
sredinama vei postotak stanovnika mora baviti poslovima koji osiguravaju funkcioniranje
zajednice. U kasnoj odrasloj dobi ljudi koji ive u malim mjestima i prigradskim podrujima
imaju susjede koji su spremniji pruiti im pomo. Zbog toga, oni stvaraju vei broj bliskih
veza s osobama s kojima nisu u rodbinskoj vezi.
30. Objasnite utjecaj kulturalnog konteksta, vrijednosti i obiaja na razvoj ovjeka? (str. 62-
66)
Kultura utjee na interakcije u obitelji i na izvanobiteljska okruenja prisutna u nekoj
zajednici - ukratko, na sve aspekte svakodnevnoga ivota. Mnogi od nas nisu svjesni naeg
vlastitog kulturnog naslijea sve dok ga ne sagledamo u odnosu na obiaje koji postoje u
drugim kulturama. U kolektivistikim drutvima ljudi definiraju sami sebe kao dio grupe, a
ciljeve grupe stavljaju iznad ciljeva pojedinca. U individualislikim drutvima ljudi se
doivljavaju zasebnim entitetima i najvie su zaokupljeni vlastitim potrebama.
31. Kakav utjecaj moe imati socijalna politika na cjeloivotni razvoj pojedinca? (str. 63-66)

Kada se pojave drutveni problemi irokih razmjera, kao to su siromatvo, beskunitvo,

glad ili bolesti, drutvo ih pokuava rijeiti razvojem socijalne politike - zakonima i vladinim
programima kojima se postojea situacija nastoji poboljati. Primjerice, kada poraste
siromatvo i itave obitelji postaju beskunicima, drava moe odluiti izgraditi vie jeftinih
stanova, poveati minimalna primanja i socijalne povlastice. Utvrdi li se da je velik broj
djece neuspjean u koli, vlada moe dodijeliti vie financijskih sredstava kolstvu i
pobrinuti se da tu pomo dobiju djeca kojoj je ona najpotrebnija. Kada zbog inflacije
stanovnitvo starije dobi ima tekoa s pokrivanjem osnovnih ivotnih trokova, drava im
moe dati vee socijalne povlastice.

PRENATALNI RAZVOJ, ROENJE I PERIOD NOVOROENETA (STR. 75-111)

32. ta su to teratogeni i od ega ovise posljedice koje oni proizvode? (str. 81-82)
initelji koji mogu prouzroiti abnormalni prenatalni razvoj. Tvari koje mogu probiti
polupropusnu membranu posteljice i otetiti razvoj ploda. Abnormalan razvoj zbog
teratogena: deformacije, zastoj u rastu, funkcionalni poremeaji, poremeaji ponaanja,
smrt.
33. Kako na razvoj ploda, u prenatalnoj fazi, utjeu lijekovi, ilegalne droge, duhan i alkohol?
(str. 82-86)
Kokain i crack - smanjuje dotok krvi do maternice i time ograniava opskrbu fetusa
hranjivim tvarima, intrauterina hipoksija,
zastoj u rastu, mikrocefalija, rizik preranog poroda, spontanih pobaaja, poveani rizik
smrti novoroeneta, razdraljivost novoroeneta, tekoe s dnevnim ritmovima spavanja
i budnosti.
Heroin, metadon - zastoj u rastu, prerano roenje, vjerojatniji pobaaj; povezan s
iznenadnom smrti novoroeneta; apstinencijski sindrom; motorika neusklaenost i
poremeaji panje.
Nikotin - ostaci niktoina koje je inhalirala majka u tragovima u pluima, traheji, bubrezima,
nadbubrenim lijezdama fetusa, ene koje u vrijeme trudnoe pue imaju do 80% veu
vjerojatnost spontanog pobaaja i preranog poroda, nikotin suava krvne ile u maternici i
oteava protonost krvi do fetusa uzrokujui kroninu hipoksiju i pothranjenost ploda,
manja poroajna teina- teina novoroeneta smanjuje se proporcionalno s brojem
popuenih cigareta, vea vjerojatnost iznenadne dojenake smrti
Fetalni alkoholni sindrom (FAS) - alkohol prolazi placentarnu membranu i uzrokuje razvojne
abnormalnosti, etanol oteava protonost krvi do ploda zbog suavanja ila: indukcija
hipoksije i neodgovarajue prehrane fetusa, poremeaj rasta, kardiovaskularne
bolesti,mikrocefalija, specifian izgled lica, mentalna retardacija, problemi u ponaanju,
tekoe panje, tekoe uenja.
Lijekovi
Aspirin: pobaaj, krvarenje, problemi disanja
Barbiturati: problemi disanja novoroeneta
Dietilstilbestrol (DES)- za sprijeavanje pobaaja: genitalne abnormalnosti, rak grlia
maternice
Isoretinon (lijeenje akni): oteenje srca i CNSa, problemi ponaanja
Streptomicin: gubitak sluha
Tetraciklin: rast kostiju
Talidomid: izoblienje udova, oteenja unutranjih organa

TJELESNI I KOGNITIVNI RAZVOJ U SREDNJEM DJETINJSTVU (STR. 275-309)

91. Objasnite uzroke, posljedice i mogue tretmane pretilosti u srednjem djetinjstvu? (str.
278-279)
Uzroci pretilosti. Nemaju sva djeca jednaki rizik da postanu pretila. Djeca s prekomjernom
teinom obino imaju prekomjerno teke roditelje, a pretilost je ea kod oba jednojajana
nego oba dvojajana blizanca. No, genetika objanjava samo sklonost debljanju. Dosljedna
povezanost izmeu niskog socioekonomskog statusa i pretilosti jedna je od indikacija da je
i okolina iznimno znaajan initelj. Medu initeljima koji su odgovorni za pretilost jesu
nedostatak znanja o zdravoj prehrani, sklonost kupovanju jeftine hrane bogate mastima, te
obiteljski stres koji kod nekih osoba potie prekomjerno jedenje. Roditeljske navike
hranjenja djece takoer doprinose pretilosti u djetinjstvu. Neki roditelji anksiozno previe
hrane svoju djecu u dojenakoj i predkolskoj dobi, pri emu svaki njihov znak nelagode
tumae kao elju za hranom. Drugi pretjerano kontroliraju i neprekidno nadziru to im
djeca jedu. U oba sluaja oni ne pomau djeci da naue regulirati vlastiti energetski unos.
tovie, roditelji pretile djece esto koriste masnu i slatku hranu kako bi nagradili djeja
ponaanja - to je navika koja dovodi do toga da djeca hrani pridaju veu vrijednost.
Zbog takvih iskustva s hranjenjem pretila djeca brzo razvijaju neprilagoene navike
hranjenja. Oni su prijemljiviji od osoba normalne tjelesne teine za vanjske podraaje
povezane s hranom - okus, izgled, miris i vrijeme dana - a manje reagiraju na unutarnje
znakove gladi. Ta djeca takoer jedu bre i manje temeljito vau hranu, a to su obrasci
ponaanja koji se rano pojavljuju ak u dobi od 18 mjeseci.
Nadalje, djeca prekomjerne teine manje su fiziki aktivna od svojih vrnjaka normalne
tjelesne teine. Ta neaktivnost je istodobno i uzrok i posljedica njihova stanja.
U istraivanju koje je tijekom etiri godine pratilo gledanje televizije u djece, utvreno je
kako meu djecom koja provode pred televizorom vie od 5 sati dnevno postoji 8 puta
vea vjerojatnost razvijanja pretilosti nego meu djecom koja dnevno gledaju televiziju 2
sata i manje. Televizija jako reducira vrijeme posveeno tjelovjebi, dok TV reklame potiu
djecu da jedu kalorine, nezdrave meuobroke. Kada su istraivai djeci u treem i
etvrtom razredu tijekom 2 mjeseca dva puta tjedno drali predavanja o nainima
reduciranja gledanja televizije i igranja videoigara, ta su djeca to manje i radila, ali su
takoer i izgubila na teini. Naposljetku, na uestalost pretilosti utjee i ira prehrambena
okolina.
Posljedice pretilosti. Na nesreu, tjelesna privlanost je u zapadnjakim drutvima snaan
prediktor socijalne prihvaenosti. Djeca i odrasli procjenjuju pretilu djecu nedopadljivima i
stereotipno im pripisuju da su lijena, traljava, runa, glupa, nesigurna i prijetvorna. Kada
dostignu srednje djetinjstvo, pretila djeca ve izvjetavaju da su depresivnija i pokazuju
vie problema u ponaanju od svojih vrnjaka. Potitenost i prejedanje doprinose jedno
drugome i dijete ostaje pretjerane tjelesne teine. Psiholoke posljedice kombiniraju se s
trajnom diskriminacijom i rezultiraju smanjenim ivotnim prilikama za pretile osobe kako u
bliskim odnosima, tako i pri zapoljavanju.
Tretman pretilosti. Pretilost je u djetinjstvu teko tretirati jer je ona esto obiteljska bolest.
Kada se roditelji odlue za tretman za pretilo dijete, dogaaju se dugorone promjene u
tjelesnoj teini. Najdjelotvornije intervencije su one utemeljene na obitelji i usredotoene
na promjenu ponaanja. U jednom su istraivanju, roditelj i dijete revidirali svoje obrasce
hranjenja, svakodnevno vjebali i uzajamno se za napredak potkrepljivali pohvalama i
bodovima koje su zamjenjivali za posebne aktivnosti i zajedniko provoenje vremena.
Ponovljena istraivanja na tim ispitanicima nakon 5 i 10 godina pokazala su kako su djeca
svoju izgubljenu teinu odravala uinkovitije nego odrasli - nalaz koji naglaava vanost
interveniranja u ranoj dobi. tovie, gubitak teine bio je vei kada su se tretmani
usredotoili na promjene u ivotnom stilu i prehrani, ukljuujui tu i energino vjebanje.
Osiguravajui redovitu tjelesnu aktivnost i posluujui zdravije obroke, kola moe smanjiti
pretilost. Budui da djeca jednu treinu svojeg dnevnog kalorijskog unosa konzumiraju u
koli, ruanje i uinanje uvelike mogu utjecati na njihovu tjelesnu teinu.
92. Koje se bolesti javljaju i kako djeluju na djecu u srednjem djetinjstvu? (str. 280)
Budui da im je jo nezreo imunoloki sustav izloen rizicima vezanim uz bolesti druge
djece, djeca tijekom prve dvije godine osnovne kole imaju neto viu stopu pobolijevanja
nego to e to imati poslije. Bolest u prosjeku uzrokuje oko 11 dana izostanaka iz kole
godinje, no veina izostanaka moe se pripisati manjem broju uenika koji imaju kronine
zdravstvene probleme. Daleko najuobiajenija - koja objanjava gotovo jednu treinu
kroninih bolesti u djetinjstvu i najei je uzrok izostanaka iz kole i hospitalizacije u
djejoj dobi - jest astma. To je bolest kod koje su bronhiji (prolazi koji spajaju grlo i plua)
jako osjetljivi. Reagirajui na razliite podraaje poput hladnoe, infekcije, vjebe,
zagaenja, alergije i emocionalnog stresa, bronhiji se pune sluzi i gre, to izaziva kaalj,
kripanje i ozbiljne potekoe u disanju.
Tijekom posljednja tri desetljea jako je porastao broj djece s astmom. Premda astmi
doprinosi naslijee, istraivai vjeruju kako su okolinski initelji nuni za pojavu bolesti.
Najriziniji su djeaci, djeca niskog socioekonomskog statusa i djeca koja su roena s
premalom tjelesnom teinom ili iji roditelji pue.
Oko 2% amerike djece ima kronine bolesti koje su ozbiljnije od astme, kao to su anemija
srpastih stanica, cistina fibroza, dijabetes, artritis, rak i AIDS. Djetetov svakodnevni ivot
ometaju bolni medicinski tretmani, tjelesna neugoda i promjene u izgledu. To im oteava
koncentriranje na kolu i uzrokuje povlaenje od vrnjaka pogoranjem bolesti poveava se
obiteljski stres. Zbog tih su razloga kronino bolesna djeca rizina za pojavu kolskih,
emocionalnih i socijalnih tekoa. Kod kronino bolesne djece postoji snana povezanost
izmeu dobrog funkcioniranja obitelji i djetetove dobrobiti, ba kao i kod fiziki zdrave
djece. Intervencije koje podravaju pozitivne obiteljske odnose pomau djeci i roditeljima
da se nose s boleu i unapreuju djeju prilagodbu. Meu te se intervencije ubrajaju
zdravstveni odgoj, psiholoko savjetovanje, socijalna podrka i ljetni kampovi za djecu koja
boluju od odreenih bolesti i u kojima se djeca ue vjetinama brige o sebi, a roditeljima
daju vrijeme za predah od zahtjeva skrbi za kronino bolesno dijete.
93. Kakve su to igre s pravilima i na koji nain utjeu na motoriki razvoj djece? (str. 282-
283)
Razvoj u sposobnosti zauzimanja uloga osobito djeija sve vea sposobnost razumijevanja
uloga razliitih igraa u igri - doputaju taj prijelaz na igre s pravilima. Spomenuta djeija
iskustva s igrama jako doprinose emocionalnom i socijalnom razvoju. Igre koje izmiljaju
sama djeca obino se zasnivaju na jednostavnim tjelesnim vjetinama i razmjerno velikom
udjelu elementa sree. Rezultat toga je da one rijetko postaju natjecanje u individualnim
sposobnostima. Umjesto toga te igre djeci omoguuju da isprobavaju razliite stilove
suradnje, natjecanja, pobjeivanja i gubljenja, a da se pritom izlau malom osobnom riziku.
Takoer, u svojim nastojanjima da organiziraju igru djeca otkrivaju zato su pravila nuna i
koja od njih dobro funkcioniraju. Djeca, zapravo, esto provode jednaku koliinu vremena
razraujui detalje o tome kako bi igra trebala tei kao i u igranju same igre! Ta iskustva
djeci pomau da stvore zrelije koncepte pravednosti i pravde.
94. Objasnite Piagetovu teoriju u kontekstu stadija konkretnih operacija? (str. 284-287)
Piaget je bio u pravu kada je tvrdio kako djeca kolske dobi veini problema pristupaju na
sustavan i racionalan nain koji nije bio mogu u ranom djetinjstvu. No, ono to je izazvalo
mnogo nesuglasica je pitanje da li se ta razlika pojavljuje zbog kontinuiranog poboljanja
logikih vjetina ili diskontinuiranog restrukturiranja djetetova miljenja (kao to to
pretpostavlja Piagetova zamisao o stadijima). Mnogi istraivai misle kako se moe raditi o
obje spomenute vrste promjena. Od ranog do srednjeg djetinjstva djeca logike sheme
primjenjuju na sve vie zadataka. Pa ipak, ini se kako tijekom tog procesa njihovo
miljenje prolazi kvalitativnu promjenu - promjenu koja ide k sveobuhvatnom zahvaanju
naela logikog miljenja koja im se nalaze u podlozi. ini se kako je u samom svom
konceptu vodoravne raslojenosti i sam Piaget priznavao mogunost da se to dogaa. Tako,
moda neka mjeavina piagetovskih ideja i ideja pristupa obrade informacija najvie
obeava kao pristup razumijevanju kognitivnog razvoja u srednjem djetinjstvu.
95. Objasnite pojmove: konzervacija, klasifikacija, serijacija i prostorno rezoniranje, u
kontekstu Piagetovog stadija konkretnih operacija? (str. 285)
Konzervacija. Sposobnost rjeavanja zadataka konzervacije prua jasan dokaz za
postojanje operacija - mentalnih akcija koje se podvrgavaju pravilima logike. Zamjeujete
kako je Lizzie sposobna decentrirati se, usredotoiti se na nekoliko aspekata problema i
povezivati ih, a ne se centrirati samo na jedan. Lizzie takoer pokazuje sposobnost
reverzibilnosti, sposobna je razmiljati kroz niz koraka i potom u mislima obrnuti redoslijed
misli, vraajui se na poetnu toku. Reverzibilnost je dio svake logike operacije. Ona se
vrsto uspostavlja u srednjem djetinjstvu.
Klasifikacija. U dobi izmeu 7 i 10 godina djeca uspjeno rjeavaju Piagetov zadatak
inkluzije klasa. To upuuje na injenicu da su djeca svjesnija klasifikacijske hijerarhije, da se
istodobno mogu usredotoiti na odnose izmeu ope kategorije i dviju specifinih
kategorija - tj. na tri odnosa istodobno. To se moe vidjeti i u djejoj igri. U srednjem
djetinjstvu postaje uobiajeno sakupljanje stvari - maraka, kovanica, karata s igraima
bejzbola, kamenia, epova od boca, i drugih stvari. U dobi od 10 godina Joey je satima
slagao i slagao svoju veliku kutiju karata s igraima bejzbola. Katkada ih je grupirao prema
ligama i ekipama, a katkada prema pozicijama koje igraju i prema prosjenom broju
postignutih udaraca. Mogao je igrae razdvojiti u razliite klase i potklase i fleksibilno ih
premjetati iz jedne u drugu.
Serijacija. Sposobnost redanja jedinica uzdu kvantitativne dimenzije, poput dimenzije
duljine ili teine, naziva se serijacija. Kako bi je testirao, Piaget je od djece traio da tapie
razliitih duina poredaju od najkraeg do najdueg. Stariji predkolci mogu stvarati
nizove, no oni to ine po sluaju. Stave tapie u red, ali pritom ine mnogo pogreaka. Za
razliku od njih, djeca izmeu 6 i 7 godina vode se urednim planom. Ona djelotvorno slau
nizove tako da poinju najmanjim tapiem, prelaze na sljedei koji je vei i tako dalje sve
dok niz nije potpun.
Prostorno rezoniranje. Piaget je ustanovio kako djeca kolske dobi imaju tonije shvaanje
prostora. Uzmimo dva primjera: razumijevanje smjera i zemljovida.
Smjer. Kada petogodinjakc i estogodinjake traite da imenuju objekt koji se nalazi s
lijeve ili desne strane neke druge osobe, oni odgovaraju netono jer primjenjuju vlastito
gledite. U dobi izmeu 7 i 8 godina djeca poinju izvoditi mentalne rotacije u kojima svoje
gledite podeavaju tako da odgovara poloaju druge osobe. Kao rezultat toga djeca mogu
identificirati lijevo i desno za pozicije na kojima se ne nalaze ona sama. U dobi od oko 8 do
10 godina djeca mogu dati jasne, dobro organizirane upute o tome kako s jednog mjesta
doi na drugo, koristei pritom strategiju "hoda u mislima" u kojoj zamiljaju kako se druga
osoba kree nekom putanjom. Ako ih se posebno ne upozori, estogodinjaci se samo
fokusiraju na krajnju toku, a da pritom ne opisuju tono kako do nje stii.
Zemljovidi. Od ranog do srednjeg djetinjstva mijenjaju se i djeji crtei poznatih irih
prostora kao to su susjedstvo ili kola. Predkolci i djeca mlade kolske dobi na svojim
zemljovidima crtaju istaknute karakteristine objekte, no njihov je smjetaj fragmentaran.
Kada se od njih trai da zalijepe naljepnice kojima e oznaiti lokaciju stolova i ljudi na
zemljovidu svojeg razreda, uradak im je bolji. No, ako se zemljovid zaokrene u odnosu na
orijentaciju razreda, ona imaju tekoa u tonom smjetaju naljepnica.
Tijekom kolske dobi zemljovidi djece postaju sve organiziranijima. Oni crtaju istaknute
karakteristine objekte uzdu organizirane trase puta - postignue koje nalikuje na njihovu
sve bolju sposobnost davanja uputa o smjeru. Do kraja srednjeg djetinjstva djeca
kombiniraju istaknute objekte i trase u ukupni pregled ireg prostora, te spremno crtaju i
itaju zemljovide ak i kada orijentacija zemljovida i prostora koji on predstavlja nisu
meusobno usklaeni.
96. Koja su ogranienja konkretno-operacijskog miljenja? Navedite i objasnite! (str. 286)
Premda su djeca kolske dobi mnogo sposobniji rjeavai problema nego predkolci,
konkretno-operacijsko miljenje ima jedno vano ogranienje. Djeca misle na organizirani,
logini nain samo kada se bave konkretnim informacijama, onima koje izravno mogu
percipirati. Njihove mentalne operacije loe funkcioniraju kada se bave apstraktnim
idejama - onima koje nisu vidljive u stvarnom svijetu.
Dobra ilustracija toga su djeija rjeenja problema tranzitivnog zakljuivanja. Kada su
Lizzie prikazani parovi tapia nejednake duine, ona je lako dokuila da ako je tapi A
dui od tapia B i tapi B dui od tapia C, da je tada tapi A dui od tapia C. No, ona
je imala velikih potekoa s hipotetikom verzijom ovog zadatka kao to je, primjerice:
"Susan je via od Sally, a Sally je via od Mary. Tko je najvii?" Djeca sve do dobi od 11 ili
12 godina ne mogu lako rijeiti ovaj problem.
injenica da je logiko miljenje isprva vezano uz neposredne situacije, pomae pri
objanjenju jedne posebne znaajke konkretno-operacijskog rezoniranja. Djeca kolske
dobi postupno, a ne odjednom, svladavaju piagetovske zadatke konzervacije. Primjerice,
ona obino prije usvajaju konzervaciju broja nego konzervaciju duljine, mase i tekuine.
Kako bi opisao to postupno ovladavanje logikim konceptima, Piaget je koristio naziv
vodoravna raslojenost (razvoj unutar jednog stadija). Vodoravna raslojenost je jo jedan
indikator potekoa koje dijete s konkretno-operacijskim miljenjem ima s apstrakcijama.
Djeca kolske dobi ne usvajaju logika naela i potom ih primjenjuju na sve relevantne
situacije. ini se kako ona, zapravo, rjeavaju logiku svakog problema zasebno.
97. Na koji nain se mijenja i razvija panja kod djeteta tokom srednjeg djetinjstva? (str.
288-289)
Panja se tijekom srednjeg djetinjstva mijenja na tri naina. Postaje selektivnija,
prilagodljivija i u veoj mjeri planska. Djeca ponajprije sve bolje namjerno usmjeravaju
panju samo na one aspekte situacije koji su relevantni za njihove ciljeve, dok druge
zanemaruju. Tu rastuu selektivnost istraivai prouavaju tako da u zadatak uvode
nevane podraaje i promatraju koliko se dobro djeca fokusiraju na njegove vane
elemente. Uradak djece u takvim zadacima izmeu 6. i 9. godine naglo se popravlja.
Drugo, starija djeca fleksibilno prilagodavaju svoju panju trenutanim zahtjevima razliitih
situacija. Primjerice, kada je desetogodinji Joey uio za test iz pisanja, najvie je
pozornosti posvetio onim rijeima koje je najslabije znao. Lizzie je to inila u puno manjoj
mjeri.
Konano, u srednjem se djetinjstvu jako popravlja sposobnost planiranja. Djeca kolske
dobi puno temeljitije od predkolske djece pregledavaju slike i pisani materijal traei sitne
slinosti i razlike u njima. Takoer, u zadacima koji se sastoje od mnogo dijelova oni po
redu donose odluku o tome to e rjeavati prvo, a to ostaviti za poslije. U jednom su
istraivanju djeci u dobi od 5 do 9 godina dali popis od 25 stvari koje je trebalo kupiti u
trgovini za igranje. Starija su djeca, prije no to su krenula u obilazak za kupnju, ee
nego mlada djeca uzela vremena da pregledaju trgovinu, te su takoer tijekom kupnje
birala krae putove kroz redove u trgovini.
Djeca puno ue o planiranju suraujui na zadacima s puno vjetijim planerima. Napretku
u sposobnosti planiranja doprinose i zahtjevi kolskih zadataka i upute nastavnika o tome
kako planirati. Roditelji takoer mogu kod svoje djece jaati sposobnost planiranja tako da
je potiu u svakodnevnim aktivnostima: od pisanja zadae do stavljanja posuda u perilicu.
U jednom istraivanju obiteljskih interakcija utvreno je kako je sudjelovanje djece u dobi
od 4 i 9 godina u raspravama koje se odnose na planiranje, dobro predvialo njihovo
preuzimanje inicijative pri planiranju u adolescenciji.
Opisane selektivne, adaptivne i planske strategije kljune su za uspjeh u koli. Na nesreu,
nekoj je djeci jako teko odravati panju.
98. Koje se strategije pamenja javljaju u srednjem djetinjstvu i kakav je njihov znaaj? (str.
289-290)
S poboljanjem panje poboljavaju se i strategije pamenja, tj. mentalne aktivnosti koje
koristimo kako bismo informacije pohranili i zadrali u pamenju. Kada je Lizzie trebala
nauiti neki popis stvari poput, primjerice, brojeve telefona ili glavne gradove drava u
Sjedinjenim Amerikim Dravama, odmah je upotrijebila strategiju ponavljanja informacija.
Ova se strategija pamenja prva pojavljuje u ranim razredima osnovne kole. Uskoro
poslije toga postaje uobiajena druga strategija: organizacija - grupiranje meusobno
povezanih jedinica koje treba zapamtiti (primjerice, grupiranje svih glavnih gradova drava
koje su smjetene u istom dijelu zemlje). Taj pristup znatno poveava sposobnost
dosjeanja.
Da bi se strategije pamenja usavrile, potrebno ih je dugo i naporno vjebati.
Osmogodinja Lizzie je, primjerice, ponavljala u dijelovima. Nakon to je na popisu rijei
dobila rije maka, ponavljala ju je govorei: "Maka, maka, maka." Za razliku od nje,
desetogodinji je Joey svaku novu rije kombinirao s prije nauenim rijeima s popisa i
ponavljao na sljedei nain: "Stol, ovjek, vrt, maka, maka.". Joey je takoer vjetije
organizirao rijei, grupirajui ih u manji broj kategorija. Nadalje, on je organizaciju koristio
prilikom rjeavanja razliitih zadataka pamenja, dok ju je Lizzie rabila samo kada su
kategorijalni odnosi izmeu jedinica koje je trebalo zapamtiti bili oigledni. Joey je esto
kombinirao nekoliko strategija - primjerice, organiziranje, izgovaranje imena kategorija i
ponavljanje. Zbog svega toga Joey je zapamtio puno vie informacija.
Do kraja srednjeg djetinjstva djeca poinju upotrebljavati elaboraciju. Ona se odnosi na
stvaranje povezanosti, ili zajednikog znaenja, izmeu dviju ili vie informacija koje nisu
lanice iste kategorije. Zamislite, primjerice, da su na popisu rijei koje morate nauiti
rijei riba i lula. Moete si stvoriti mentalnu predodbu ribe koja pui lulu. Kada djeca
jednom otkriju tu strategiju, dre je toliko uinkovitom da su njome skloni zamijeniti sve
ostale strategije. Elaboracija se razvija kasno jer zahtijeva znaajan mentalni napor i
kapacitet radnog pamenja. Ova strategija postaje sve uobiajenija tijekom adolescencije i
rane odrasle dobi.
Budui da strategije organizacije i elaboracije kombiniraju jedinice koje treba zapamtiti u
smislene cjeline, one djeci omoguuju da zadre puno vie informacija. Tako strategije
rezultiraju daljnjim proirenjem radne memorije. tovie, kada djeca novu informaciju
povezuju s onima koje ve znaju, mogu je se lako i dosjetiti mislei na ostale informacije
koje su s njome povezane. To je jedan od razloga neprekidnog poboljanja pamenja
tijekom kolske dobi.
99. Objasnite razvoj teorije uma kolskog djeteta u periodu srednjeg djetinjstva? (str. 290-
291)
Djeja teorija uma ili skup ideja o mentalnim aktivnostima ljudi, tijekom srednjeg
djetinjstva postaje sve razraenija i rafiniranija. Ta se svijest o miljenju esto naziva
metakognicijom. Jo jedan razlog za napredak u djeijem miljenju i rjeavanju problema
kolske djece je i njihova poboljana sposobnost razmiljanja o vlastitom umnom ivotu.
Za razliku od predkolske djece, koja na um gledaju kao na pasivno spremite informacija,
starija djeca um dre aktivnim, konstruktivnim agensom koji je informacije sposoban
selekcionirati i transformirati. Posljedica toga je da ona puno bolje razumiju proces
miljenja i utjecaj psiholokih initelja na uradak. Tako djeca, primjerice, znaju da mentalno
zakljuivanje moe biti izvorom spoznaje i da uspjenost na zadatku ovisi o
usredotoivanju panje - koncentriranju na zadatak, elji da se on rijei i odolijevanju
iskuenju da se radi neto drugo. Ona su takoer puno svjesnija strategija pamenja te
imaju i vie znanja o tome koje su od njih najdjelotvornije. tovie, oni shvaaju odnos
izmeu odreenih mentalnih aktivnosti - primjerice, da je pamenje kljuno za
razumijevanje i da razumijevanje jaa pamenje.
to promie to refleksivno, na proces usmjereno gledite na um? Moda djeca postaju
svjesna mentalnih aktivnosti tijekom tihog opaanja vlastitog miljenja. Odreeni doprinos
moe imati i kola. Kada djecu upozoravamo da misle na ono to rade i da pritom pamte
mentalne korake kroz koje prolaze, obraamo im pozornost na rad njihova uma. Takoer,
dok itaju, piu i rjeavaju matematike probleme djeca esto koriste privatni govor koji se
najprije odvija naglas, a potom tiho u njihovim glavama. Djeca vjerojatno "sluajui sebe
kako misle" otkrivaju mnoge aspekte mentalnoga ivota.
Kada djeca jednom postanu svjesna mnogih initelja koji utjeu na mentalnu aktivnost, ona
ih kombiniraju u integrirano shvaanje uma. Djeca kolske dobi uzimaju u obzir interakcije
meu varijablama - kako dob i motivacija onoga koji ui, njegovo uinkovito koritenje
strategija, te narav i teina zadatka zajedniki utjeu na kognitivni uradak. Na taj nain
metakognicija istinski postaje sveobuhvatna teorija.
100. Objasnite utjecaj istodobnog uenja dvaju jezika na dvojezini razvoj i obrazovanje?
(300-301)
Istraivanja pokazuju kako dvojezinost ima pozitivne posljedice za djeji razvoj. Djeca koja
fluentno govore dva jezika postiu bolje rezultate od druge djece na testovima selektivne
panje, analitikog rasuivanja, stvaranja pojmova i kognitivne fleksibilnosti . Bilingvalna
djeca takoer su naprednija u sposobnosti razmiljanja o jeziku. Ona su svjesnija da su
rijei proizvoljni simboli, svjesniji su jezine strukture i zvukova te bolje zamjeuju pogreke
u gramatici i znaenju, a sve su to sposobnosti koje poboljavaju razvoj vjetine itanja.
Prednosti bilingvizma daju snano opravdanje za dvojezine obrazovne programe u
kolama. U Kanadi, u kojoj su engleski i francuski slubeni jezici, oko 7% djece u osnovnim
kolama upisano je u programe jezinog uranjanja, u kojem se djecu iji je materinji jezik
engleski nekoliko godina poduava iskljuivo na francuskome. Kanadska strategija
uranjanja u jezik uspjena je u educiranju djece koja izvrsno vladaju obama jezicima. No
ipak i dalje vlada una rasprava o tome kako treba obrazovati djecu iz amerikih etnikih
manjina koja ogranieno vladaju engleskim jezikom. Na jednoj su strani oni koji vjeruju
kako vrijeme koje dijete provodi komunicirajui na svome materinskom jeziku umanjuje
postignua u engleskom jeziku koji je kljuan za uspjeh u koli i na poslu. Na drugoj su
strani edukacijski strunjaci koji zagovaraju dvojezino obrazovanje - obrazovanje pri
kojem se razvija djetetov materinski jezik i potie uenje engleskoga jezika. Pruanje
nastave na materinskom jeziku daje djeci iz etnikih manjina do znanja da se potuje
njihova batina. Nadalje, ono sprijeava semilingvizam ili neodgovarajue vladanje obama
jezicima. Naime, kada se manjinska djeca poduavaju na drugom jeziku, ona postupno
gube prvi jezik i na kraju zavre s ogranienim znanjem obaju jezika, to opet dovodi do
ozbiljnih potekoa u obrazovanju. Vjeruje se kako je semilingvizam jedan od initelja koji
doprinosi visokoj stopi neuspjeha u koli i prekida kolovanja siromane latinoamerike
djece, koja ine gotovo 50% ukupne amerike jezine manjinske populacije.
Trenutno je javno mnijenje na strani prvog od spomenuta dva gledita. Mnoge savezne
drave u SAD su zakonski proglasile engleski svojim slubenim jezikom i tako stvorile
uvjete u kojima kole nemaju obvezu djecu iz manjina poduavati na drugim jezicima osim
engleskoga. Pa ipak u razredima u kojima su oba jezika integrirana u nastavni program,
manjinska su djeca vie ukljuena u uenje, aktivnije sudjeluju u razrednim raspravama i
lake ue drugi jezik. Za razliku od toga, kada nastavnici govore samo jezikom koji djeca
jedva razumiju, manjinska djeca pokazuju frustraciju i dosadu i povlae se.
Ameriki zagovornici obrazovanja iskljuivo na engleskome esto istiu uspjeh kanadskih
programa uranjanja u kojima se nastava u razredima odvija samo na drugom jeziku. Pa
ipak, izgleda da je za ameriku djecu iz manjina koje ne govore engleski i iji jezici nisu
prihvaeni u iroj zajednici, istinski dvojezini pristup obrazovanju neizbjean. To je pristup
u kojemu se, dok djeca ue engleski, promiu i jezine vjetine materinskih jezika.
101. Kako veliina razreda utjee na uenje u koli u toku srednjeg djetinjstva? (301-302)
Veliina razreda utjee na djetetovo uenje. U jednom velikom eksperimentu u prirodnim
uvjetima vie od 6 000 djece u malim kolama u Tennesseeju je po sluaju bilo
rasporeeno u tri tipa razreda: mali (13 do 17 uenika), regularni (22 do 25 uenika) i
regularni u kojem je uz nastavnika bio i jedan suradnik u nastavi na puno radno vrijeme.
Takve su razrede djeca pohaala do treeg razreda. Djeca iz malih razreda - osobito djeca
iz manjina - postizala su dobre rezultate u itanju i matematici koji su se zadrali i kada su
se ona vratila u razrede regularne veliine. Dodavanje suradnika u nastavi razredu
regularne veliine nije imalo utjecaja na djeiji uspjeh. tovie, kontinuirano pohaanje
malog razreda od male kole do treeg razreda bilo je prediktor znaajno boljeg kolskog
postignua od etvrtog do devetog razreda. Zato mali broj djece u razredu ima dobre
uinke? U manjim razredima nastavnici provode manje vremena u discipliniranju djece i
imaju vie vremena za posveivanje pojedinane panje, a i djeije meusobne interakcije
su pozitivnije i kooperativnije. Takoer, djeca koja ue u manjim grupama pokazuju bolju
koncentraciju, veu participaciju i izraavaju pozitivnije stavove prema koli.
102. Navedite i ukratko objasnite nove filozofske smjernice filozofije obrazovanja? (str. 303-
304)
Filozofija nekih nastavnika je negdje izmeu tradicionalnog i otvorenog pristupa. Oni ele
poticati visoka postignua, ali i kritiko miljenje, pozitivne socijalne odnose i uzbuenje
oko uenja. Ovo gledite reprezentiraju pristupi osnovnokolskom obrazovanju koji se
temelje na sociokulturalnoj teoriji Lava Vigotskog. Sljedee obrazovne teme nadahnute su
njegovom tvrdnjom o drutvenom porijeklu viih kognitivnih procesa:
Nastavnici i uenici kao partneri u uenju. Kulturalno cijenjeni naini miljenja djeci se
prenose u razredu u kojem postoji plodna suradnja, kako izmedu nastavnika i djeteta tako i
izmeu djece meusobno.
Iskustvu s raznovrsnim vrstama simbolike komunikacije u smislenim aktivnostima.
Svladavajui itanje, pisanje i kvantitativno rezoniranje, djeca postaju svjesna
komunikacijskih sustava svoje kulture, razmiljaju o svom miljenju i dovode ga pod voljnu
kontrolu.
Poduavanje prilagoeno zoni proksimalnog razvoja svakog djeteta. Pomo koja je
osjetljiva na trenutno djetetovo shvaanje, istodobno ga potiui da poduzme sljedei
korak, omoguuje da svako dijete ostvari najbolji mogui napredak.
Uzmimo primjer jednog od sve veeg broja pristupa poduavanju koji je spomenute ideje
preveo u djelo. U recipronom poduavanju nastavnik i dvoje do etvero uenika formiraju
suradniku grupu i izmjenjuju se u tome tko vodi dijalog o sadraju nekog dijela teksta.
Tijekom dijaloga lanovi grupe primjenjuju etiri kognitivne strategije: postavljanje pitanja,
saimanje, pojanjavanje i predvianje. Ova je tehnika izvorno kreirana kako bi se kod
slabih uenika poboljalo razumijevanje proitanog teksta. Zbog svoga uspjeha tehnika je
prilagoena za druge predmete i za svu kolsku djecu.
Voditelj dijaloga (prvo nastavnik, poslije uenik) zapoinje postavljajui pitanja o sadraju
proitanog dijela teksta. Uenici nude odgovore, postavljaju dodatna pitanja te, u sluaju
neslaganja, ponovno itaju izvorni tekst. Potom voditelj saima odlomak teksta, djeca
raspravljaju o saetku i pojanjavaju ideje koje su nepoznate bilo kojem lanu grupe.
Naposljetku voditelj potie uenike da predvide sadraj koji slijedi u tekstu na temelju
prijanjega znanja i znakova koje su prepoznali u ve proitanom dijelu teksta.
U usporedbi s kontrolnim skupinama djece koja se poduavaju na drukiji nain, djeca u
osnovnoj i srednjoj koli koja se poduavaju recipronom metodom pokazuju impresivan
napredak u itanju s razumijevanjem. Reciprono poduavanje stvara zonu proksimalnog
razvoja u kojoj djeca postupno preuzimaju sve vie odgovornosti za razumijevanje
pojedinih dijelova teksta. Takoer, suraujui s drugima djeca oblikuju grupno oekivanje
za miljenje visokoga stupnja i stjeu vjetine vitalne za uenje i uspjeh u svakodnevnom
ivotu.
103. Objasnite izazove i potekoe u poduavanja djece s tekoama u uenju? (str. 305)
Ameriko i kanadsko zakonodavstvo odreuje da kole djecu koja trebaju posebnu podrku
u uenju smjetavaju u "najmanje restriktivnu" razrednu okolinu (ili onu to je mogue
blie normalnoj) koja zadovoljava njihove obrazovne potrebe. U djelominom ukljuivanju,
uenici s tekoama u uenju dio svoga kolskoga dana provode u regularnim razredima,
to se dri boljom pripremom za njihovu participaciju u drutvu. Veinom zahvaljujui
pritisku roditelja, ukljuivanje se proirilo na potpuno ukljuivanje ili inkluziju - smjetaj
djece u redovite razrede na cijeli dan.
Neki uenici koji se ukljuuju u redovite razrede lake su mentalno retardirani - to su djeca
iji IQ iznosi izmeu 55 i 70 i koji takoer pokazuju potekoe u adaptivnom ponaanju ili
vjetinama svakodnevnog ivota. Meutim najvei broj kolske djece - 5 do 10% djece
kolske dobi - ima potekoe u uenju, tj. velike potekoe u jednom ili vie aspekata
potrebnih za uenje, a najee je to itanje. Rezultat toga je da njihov uspjeh u koli
znaajno zaostaje za onim koji bi se oekivao temeljem njihova IQ. Problemi tih uenika ne
mogu se pripisati nikakvim objektivnim fizikim ili emocionalnim tekoama niti loim
okolinskim uvjetima. ini se kako su zapravo za njihove tekoe odgovorni suptilni
nedostaci u modanom funkcioniranju. U veini sluajeva uzroci nisu poznati.
Koliko je smjetaj te djece u regularne razrede djelotvoran u pruanju prikladnog kolskog
iskustva i integriranog sudjelovanja u razrednom ivotu? U ovom trenutku dokazi nisu
pozitivni ni za koje od tih iskustava. Premda neka djelomino i potpuno ukljuena djeca
kolski profitiraju, s mnogima nije tako. Dobici u kolskom uspjehu ovise kako o ozbiljnosti
poremeaja tako i o izvorima podrke koji stoje na raspolaganju u redovitim razredima.
tovie, suuenici u redovitim razredima esto odbacuju djecu s potekoama. Uenici s
mentalnom retardacijom preplavljeni su socijalnim vjetinama svojih suuenika: oni ne
mogu u igri ili razgovoru dovoljno brzo ili vjeto s njima komunicirati. Nedostaci u obradi
informacija neke od djece s potekoama u uenju vode do problema u socijalnoj
svjesnosti i responzivnosti.
Znai li to da uenici s posebnim potrebama ne mogu bili poduavani u redovitim
razredima? Taj ekstremni zakljuak nije opravdan. esto ta djeca najbolje napreduju kada
ih se dio dana poduava u zasebnoj prostoriji s posebnom nastavnom opremom i
materijalima, a potom u redovitom razredu - to je aranman koji preferira veina djece s
tekoama u uenju. U posebnoj prostoriji s nastavnim resursima, nastavnik defektolog
radi s uenicima na individualnoj bazi ili u malim grupama. Potom, ovisno o njihovu
napretku, djeca se za razliite predmete i na razliito vrijeme pridruuju vrnjacima u
redovitim razredima.
Kada djeca jednom uu u redoviti razred, moraju se poduzeti posebne mjere za promicanje
prihvaanja od strane vrnjaka. Iskustvo sa suradnikim uenjem u kojem djeca s
potekoama u uenju i njihovi suuenici zajedniki rade vodi do prijateljske interakcije i
poveava socijalnu prihvaenost. Nastavnici takoer mogu djecu pripremiti za dolazak
uenika s posebnim potrebama - proces za koji je najbolje da pone rano, prije no to djeca
ponu slabo prihvaati vrnjake s tekoama.
104. Ko su darovita djeca i kakav je njihov tretman u procesu poduavanja? (str. 305-307)
Djeca s visokim IQ-om, osobito su brza u kolskim aktivnostima. Ona imaju prijemljivo
pamenje i iznimnu sposobnost rjeavanja zahtjevnih kolskih problema. Ipak uvianje da
testovi inteligencije ne pruaju uvid u ukupni raspon ljudskih mentalnih vjetina dovelo je
do proirene koncepcije darovitosti u koli. Jako talentirana djeca bioloki su pripremljena
da ovladavaju podrujem koje ih zanima i u tome izraavaju strast.
Istodobno talent mora biti njegovan u prikladnoj okolini. Istraivanja porijekla talentirane
djece i odraslih osoba koji su jako uspjeni esto otkrivaju kako su oni imali tople i
senzitivne roditelje osjetljive na njihove potrebe, roditelje koji su im pruali poticajan
obiteljski ivot i koji su bili posveeni razvoju njihovih sposobnosti. Ti roditelji nisu oni koji
upravljaju i pretjerano su ambiciozni, ve su zahtjevni u razumnoj mjeri. Oni obino djeci
omoguuju brine odgajatelje dok su djeca mala, a kako se talent razvija, osiguravaju im
rigoroznije specijalizirane nastavnike.
Krajnja darovitost esto rezultira socijalnom izolacijom. Mnoga darovita djeca i adolescenti
esto imaju stil ivota koji je jako usmjeren, nekonformistian i nezavisan i koji ih navodi na
to da vie vremena provode sami. Djelomino je razlog tome i njihov bogat unutarnji ivot,
a djelomino to to je za razvoj vlastitog talenta nuna samoa. Pa ipak, darovita djeca
eznu za zadovoljavajuim odnosima s vrnjacima, a neki od njih - djevojice ee nego
djeaci - pokuavaju prikriti svoje sposobnosti kako bi se drugima vie svidjeli. U usporedbi
s nedarovitim vrnjacima darovita djeca, osobito djevojice, izvjetavaju o vie
emocionalnih i socijalnih problema, ukljuujui tu nisko samopotovanje i depresiju.
Premda u mnogim kolama postoje programi za darovite, rasprava o njihovoj uinkovitosti
obino se fokusira na initelje koji su irelevantni za darovitost - da li dijete ostaviti da
pohaa redovit razred i pruiti mu obogaeni program unutar njega, uputiti na posebnu
nastavu (to je najea praksa) ili pak bistrije uenike promaknuti u vii razred. Djeca svih
dobi dobro napreduju kako kolski tako i socijalno unutar svakog od tih modela. Pa ipak,
stupanj u kojem te intervencije njeguju kreativnost i talent ovisi o tome kakve se prilike
djetetu pruaju da stekne relevantne vjetine.
Gardnerova teorija viestrukih inteligencija nadahnula je nekoliko modela programa koji
pruaju obogaenje nastave svih uenika. Smislene aktivnosti, od kojih svaka zahvaa
specifinu inteligenciju ili skupinu inteligencija, slue kao kontekst za procjenu djetetovih
jakih strana i slabosti, te se na temelju te procjene dijete poduava novim znanjima i
originalnom razmiljanju. Primjerice, lingvistika inteligencija moe se poticati prianjem ili
pisanjem pria, a spacijalna inteligencija crtanjem, modeliranjem ili sudjelovanjem u
preslagivanju objekata.
Jo uvijek su potrebni dokazi za to koliko djelotvorno takvi programi potiu djeje talente.
No dosad su ti programi uspjeni barem u jednom - oni istiu jake strane nekih uenika
koje se prije dralo ne ba posebnima ili ak rizinima za neuspjeh u koli.
105. Objasnite razliku izmeu konvergentnog i divergentnog miljenja? (str. 305-306)

Divergentno miljenje - generiranje mnogih i neuobiajenih mogunosti prilikom rjeavanja

zadatka ili problema. Konvergentno miljenje podrazumijeva dolaenje do jednog tonog
odgovora, a najvie je zastupljeno u testovima inteligencije.
EMOCIONALNI I SOCIJALNI RAZVOJ U SREDNJEM DJETINJSTVU (STR. 313-341)

106. Objasnite Eriksonov zadatak s kojim se djeca susreu u srednjem djetinjstvu? (str.
314)
Prema Eriksonu (1950), promjene u linosti koje se dogaaju u kolskoj dobi nadovezuju se
na Freudov stadij latencije. Premda Freudeova teorija vie nije iroko prihvaena, djeca ija
su iskustva bila pozitivna ulaze u srednje djetinjstvo s mirnim samopouzdanjem koje je
Freud imenovao nazivom latencija. Njihova energija je preusmjerena iz simbolike igre
zamiljanja kojom su se bavili u ranom djetinjstvu na realistina postignua.
Erikson je vjerovao kako kombinacija oekivanja koja odrasli postavljaju pred djecu i njihov
nagon za ovladavanjem okolinom stvara uvjete za psiholoki konflikt srednjeg djetinjstva
koji je nazvao sposobnost nasuprot nesposobnosti ili inferiornosti. Taj je konflikt pozitivno
razrijeen kada iskustva dijete dovedu do toga da razvije osjeaj kompetencije u
izvravanju korisnih vjetina i zadataka. U svim kulturama djeci s poveanjem njihovih
tjelesnih i kognitivnih kapaciteta poinju nametati nove zahtjeve. Zauzvrat, djeca su
spremna suoiti se s tim izazovima i od njih imati koristi.
U industrijaliziranim zemljama, prijelaz u srednje djetinjstvo obiljeen je poetkom
formalnog kolovanja. S njim dolazi do razvoja pismenosti, koje dijete priprema za itav niz
specijaliziranih zanimanja koja postoje u sloenim drutvima. U koli djeca postaju svjesna
jedinstvenih sposobnosti sebe i drugih, ue vrijednosti podjele rada i razvijaju osjeaj
moralne obveze i odgovornosti. Opasnost ovog stadija je osjeaj nesposobnosti, koji se
oituje u tunom pesimizmu djece koja imaju malo samopouzdanja u to da neto mogu
dobro uiniti. Ovaj osjeaj neadekvatnosti moe se razviti kada obiteljski ivot nije dijete
pripremio za kolski ivot ili kada su iskustva s nastavnicima i vrnjacima toliko negativna
da unitavaju djetetove osjeaje kompetencije i sposobnosti ovladavanja.
Eriksonov pojam osjeaja sposobnosti kombinira nekoliko razvojnih postignua srednjeg
djetinjstva: pozitivan, no realistian pojam o sebi, ponos zbog postignua, moralnu
odgovornost i suradnju s vrnjacima.
107. Kako tee razvoj procesa razumijevanja samoga sebe u srednjem djetinjstvu? (str.
314-315)
Tijekom srednjeg djetinjstva dogaa se nekoliko transformacija u razumijevanju samoga
sebe. Prvo, djeca sebe mogu opisivati u pojmovima psihikih crta linosti. Drugo, ona
poinju usporeivati svoje karakteristike s karakteristikama svojih vrnjaka. Napokon,
poinju nagaati o uzrocima svojih prednosti i nedostataka. Ti novi naini razmiljanja o
sebi imaju velik utjecaj na djetetovo samopotovanje.
Promjene u pojmu o sebi
Tijekom kolske dobi djeca razvijaju puno istananiji pojam o sebi, koji nastaje tako da se
opaanja vlastitih ponaanja i unutarnjih stanja organiziraju u ope dispozicije. Pritom se
najvee promjene u pojmu o sebi odvijaju izmeu 8. i 11. godine. Sljedei opis samoga
sebe jedne jedanaestogodinjakinje odraava te promjene:
Zovem se A. Ja sam ljudsko bie. Djevojica sam. Iskrena sam osoba. Nisam lijepa. U koli
mi ide tako-tako. Vrlo sam dobra elistica. Vrlo sam dobra pijanistica. Malo sam previsoka
za svoju dob. Svia mi se nekoliko deki. Volim nekoliko djevojica. Staromodna sam.
Igram tenis. Jako sam dobra plivaica. Pokuavam pomagati drugima. Sa svima sam uvijek
spremna biti prijatelj. Uglavnom sam dobra, ali se katkada razbjesnim. Neke cure i deki
me ba ne vole. Ne znam sviam li se dekima ili ne.
Zamjeujete kako ovo dijete, umjesto da spominje specifina ponaanja, naglaava svoje
kompetencije, kao npr. "Vrlo sam dobra elistica". Takoer, ona jasno opisuje svoju linost i
spominje i pozitivne i negativne osobine - "iskrena", ali "nisam lijepa", "dobra elistica i
pijanistica", ali "u koli mi ide tako-tako". Starija kolska djeca puno su manje sklona sebe
opisati u crno-bijeloj tehnici nego mlada djeca.
Glavni razlog za te kvalificirane samoopise je to to kolska djeca esto rade socijalne
usporedbe, tj. prosuuju svoj izgled, sposobnosti i ponaanja u odnosu na druge.
Komentirajui natjecanje pravopisa, Joey je izrazio neka miljenja o tome koliko je dobar u
usporedbi s vrnjacima - bolji je u pravopisu, ali nije toliko dobar u drutvenim
predmetima. Premda ve i djeca u dobi od 4 do 6 godina mogu svoj uradak usporediti s
uratkom jednog vrnjaka, starija djeca mogu usporeivati vie osoba istodobno, ukljuujui
i sebe.
Koji su initelji odgovorni za te promjene u pojmu o sebi? Kognitivni razvoj utjee na
promjenu u strukturi pojma o sebi - djetetovu sposobnost da kombinira tipina iskustva i
ponaanja u psiholoke dispozicije. Sadraj pojma o sebi proizvod je kako vlastitih
kognitivnih kapaciteta, tako i povratnih informacija od drugih. Sociolog George Herbert
Mead (1934) tvrdio je da se dobro organizirani psiholoki pojam o sebi pojavljuje kada
djetetov pojam o sebi kao subjektu ili /u prihvati gledite pojma o sebi kao objektu ili Mene,
a koji pak nalikuje na stavove dragih prema djetetu. Meadove ideje sugeriraju kako su
vjetine zauzimanja perspektive - unaprijeena sposobnost zakljuivanja to drugi ljudi
misle - posebno zaslune za razvoj pojma o sebi utemeljenog na crtama linosti. Tijekom
kolske dobi djeca postaju bolja u "itanju" poruka koje dobivaju od drugih i njihovu
ugraivanju u definiciju samoga sebe. Kada djeca internaliziraju tuda oekivanja, ona
stvaraju idealno ja koje koriste kako bi vrednovali svoje stvarno ja. Kao to emo ubrzo
vidjeti, veliki raskorak izmeu toga dvoga moe uvelike ugroziti samopotovanje i dovesti
do osjeaja tuge, beznaa i depresije.
Tijekom srednjeg djetinjstva djeca ulaze u iri svijet okruenja u koli i zajednici te od vie
ljudi skupljaju informacije o sebi. To se odraava u tome da se djeca u svojim samoopisima
esto pozivaju na socijalne grupe. "Ja sam izvia, raznosa novina i nogometa Prairie
Cityja" - rekao je Joey kada su ga zatraili da se opie. Postupno, kako djeca ulaze u
adolescenciju, izvorni njihove samodefinicije postaju selektivniji. Premda roditelji i dalje
ostaju utjecajni, u dobi izmeu 8 i 15 godina vrnjaci postaju utjecajniji. Takoer, s
vremenom pojam o sebi postaje sve vie utemeljen na povratnim informacijama od bliskih
prijatelja.
108. Navedite i objasnite ko sve i kako utjee na razvoj samopotovanja u srednjem
djetinjstvu? (str. 316-319)
Kultura. Kulturalne silnice snano utjeu na samopotovanje. Tako, primjerice, osobito jak
naglasak na socijalnoj usporedbi moe objasniti zato kineska i japanska djeca usprkos
svom viem kolskom postignuu imaju nie rezultate samopotovanja nego djeca
Sjeverne Amerike . U azijskim razredima nadmetanje je otro, a pritisak za uspjehom jak.
Istodobno, azijska djeca puno se rjee pozivaju na socijalnu usporedbu kako bi promaknula
svoje vlastito samopotovanje. Ona su rezervirana u pozitivnim prosudbama o sebi, a
velikoduna u svojim pohvalama drugih zato to njihova kultura cijeni skromnost i
drutveni sklad.
Nadalje, iako je iroko prihvaeno kulturalno uvjerenje da je ope samopotovanje djeaka
vee od samopotovanja djevojica, ta je razlika mala. Djevojice moda o sebi mogu
misliti loije jer internaliziraju tu negativnu kulturalnu poruku. U usporedbi sa svojim
bjelakim vrnjacima, afroamerika djeca imaju neto vie samopotovanje, koje je moda
rezultat tople podrke iz proirene obitelji i jakog osjeaja etnikog ponosa. Takoer, djeca i
adolescenti koji idu u kolu ili ive u susjedstvu u kojem su dobro zastupljene njihove
etnike i socioekonomske skupine imaju jai osjeaj pripadanja i imaju manje problema sa
samopotovanjem.
Naini odgoja djece. Djeca iji roditelji koriste autoritativni roditeljski stil osobito dobro
misle o sebi. Toplo, pozitivno ponaanje roditelja pokazuje djeci da su prihvaena kao
kompetentna i vrijedna. ini se kako vrsta, ali prikladna oekivanja, koja su poduprta
objanjenjima, pomau djeci da vrednuju vlastito ponaanje prema razumnim standardima.
Kada roditelji pomau djeci ili za njih donose odluke i onda kada im pomo i ne treba, djeca
esto pate od niskog samopotovanja. Ti kontrolirajui roditelji djeci prenose osjeaj
neadekvatnosti. Pretjerano tolerantno, ugaajue roditeljstvo povezano je s nerealistino
visokim samopotovanjem koje takoer potkopava razvoj. Djeca koja se osjeaju
nadmonima drugima, sklona su verbalnim napadima kada se ugrozi njihova prenapuhana
slika o sebi i imaju probleme prilagodbe, ukljuujui tu zlobnost i agresivnost.
Osobito je zabrinjavajue to amerike kulturalne vrijednosti sve vie stavljaju naglasak na
vlastito ja i time vjerojatno potiu roditelje da ugaaju djeci i previe jaaju njihovo
samopotovanje. Samopotovanje amerike mladei je u proteklih nekoliko desetljea jako
poraslo . Pa ipak, u usporedbi s prijanjim generacijama, amerika mlade sve je manje
uspjena, a pokazuje i sve vie antisocijalnog ponaanja.
Budui da je opisana veza izmeu odgoja djece i samopotovanja korelacijska, ne moemo
zaista rei u kojoj mjeri ponaanja roditelja utjeu na djetetov osjeaj vlastite vrijednosti.
Istraivanja o preciznom sadraju poruka koje odrasli alju djeci izdvojila su initelje koji
utjeu na samopotovanje.
Stvaranje atribucija povezanih s postignuem. Atribucije su naa obina, svakodnevna
objanjenja uzroka ponaanja - nai odgovori na pitanje: "Zato sam ja (ili neka druga
osoba) to uinio?" Razvoj kognitivnih sposobnosti omoguuje kolskoj djeci da prilikom
objanjavanja razine svog uspjeha razlue sve spomenute varijable. Oni koji imaju jako
dobro kolsko samopotovanje stvaraju atribucije usmjerene na svladavanje, tj. da svoj
uspjeh pripisuju sposobnosti - karakteristici koju oni sami mogu unaprije- diti jae se
trudei i na koju se, kada su suoeni s novim izazovima, mogu osloniti. Takoer, oni
neuspjeh pripisuju initeljima koji se mogu promijeniti i kontrolirati kao to su nedovoljan
trud ili vrlo teak zadatak. Tako bez obzira na to uspiju li ili ne uspiju, takva djeca imaju
radian, ustrajan pristup uenju.
109. Kako stvaranje atribucija povezanih s postignuima utjee na samopotovanje? (str.
317-318)
Utjecaji na atribucije povezane s postignuem. to objanjava razliite atribucije djece koja
su usmjerena na svladavanje i djece s nauenom bespomonou? Djeca s nauenom
bespomonou imaju roditelje koji postavljaju neobino visoke standarde, a ipak vjeruju
kako njihova djeca nisu jako sposobna i kako, da bi uspjela, trebaju raditi vie od drugih.
Nakon to njihova djeca ne uspiju, ti roditelji mogu rei: "Ne moe to uiniti, zar ne? U
redu je ako odustane." Kada pak takvo dijete uspije, bespomonost moe podravati
vrednovanje njegova uspjeha njegovim osobinama, primjerice: "Ti si tako pametan". Ako se
tvrdnje o osobinama esto koriste, one mogu dovesti do gledita fiksiranog na sposobnosti,
a to potie djecu da pri susretu s neuspjehom sumnjaju u svoju kompetentnost.
Djetetove atribucije su i pod utjecajem poruka koje dobivaju od nastavnika. Kada su
nastavnici brini i pomau te vie naglaavaju uenje, a manje dobivanje dobre ocjene,
njihovi su uenici uglavnom orijentirani na svladavanje. U istraivanju 1600 djece u dobi od
treeg do osmog razreda, uenici koji su smatrali da im njihovi nastavnici osiguravaju
pozitivne, podupirue uvjete za uenje, vie su radili i vie sudjelovali u aktivnostima u
razredu. Upravo to su initelji koji predviaju visoko postignue i odravaju djetetovo
uvjerenje o vanoj ulozi truda. Za razliku od toga, uenici s nepodupiruim nastavnicima
drali su da je njihov uradak kontroliran izvana (od strane nastavnika ili sree). To pak
predvia povlaenje iz aktivnosti uenja i opadanje postignua, a to su ishodi koji dovode
djecu u situaciju da sumnjaju u svoje sposobnosti.
Uradak neke djece je osobito osjetljiv na povratne informacije odraslih. Usprkos viim
postignuima, djevojice ee za svoje loe uratke krive svoje sposobnosti. Djevojice su
takoer sklone primati poruke od nastavnika i roditelja kako su, kada ne uspijevaju, za to
krive njihove sposobnosti. U nekoliko istraivanja utvreno je kako afroamerika i amerika
djeca meksikog porijekla od nastavnika dobivaju manje povoljne povratne informacije.
tovie, kada djeca pripadnici etnikih manjina vide kako odrasli u njihovim vlastitim
obiteljima nisu od drutva nagraeni za svoje napore, mogu odustati od truda da i sama
neto postignu.
Podravanje djejeg samopotovanja. Istraivanja atribucije sugeriraju kako katkada i
dobronamjerne poruke od odraslih naruavaju djeju kompetenciju. Mijenjanje atribucija
(reinterpretacija) atribucija intervencija je koja ohrabruje djecu s nauenom
bespomonou da vjeruju kako mogu prevladati neuspjeh ulaui vie truda. Najee
djeca dobivaju zadatke koji su dovoljno teki da iskuse poneki neuspjeh. Potom dobivaju
ponovljenu povratnu informaciju koja im pomae da revidiraju svoje atribucije poput,
primjerice: "Ako se jae potrudi, ti to moe." Dajui dodatne povratne informacije nakon
uspjeha, poput, primjerice: "Stvarno si u tome dobra", djecu se takoer poduava da svoj
uspjeh vide kao rezultat ne sluaja, ve sposobnosti i truda. Drugi je pristup ohrabriti djecu
niskog zalaganja da se manje usredotouju na ocjene, a vie na svladavanje zadatka zbog
njega samoga. Korisno je i poduavanje metakognicije i samoregulacije koje moe
nadoknaditi nedostatke uenja u ovom podruju i osigurati da e se obnovljeni trud
isplatiti.
Da bi mijenjanje (reinterpretacija) atribucije bila djelotvorna, najbolje je zapoeti je rano,
prije no to djetetova gledita o sebi postanu tako vrsta da bi ih bilo teko promijeniti.
110. Objasnite pojam nauena bespomonost? (str. 317-318)
Djeca koja razviju nauenu bespomonost, svoje neuspjehe, a ne uspjehe, pripisuju
vlastitim sposobnostima. Kada pak uspiju, vjerojatnije e zakljuiti da su za to odgovorni
vanjski initelji poput sree. tovie, za razliku od svojih vrnjaka koji su orijentirani na
svladavanje, oni su stvorili uvjerenje da su sposobnosti zadane i da se ne mogu promijeniti
veim trudom. Tako kada je zadatak teak, ta djeca doivljavaju tjeskoban gubitak kontrole
- to se u Eriksonovim terminima moe nazvati trajnim osjeajem inferiornosti. Ona
odustaju i prije no to su se zapravo poela truditi.
S vremenom sposobnosti djece s nauenom bespomonou ne predviaju vie njihov
uspjeh. Budui da se kod njih ne razvija veza izmeu truda i uspjeha, djeca s nauenom
bespomonou ne razvijaju metakognitivne i samo regulacijske vjetine nune za dobre
uspjehe. Kod njih se u zaaranom krugu meusobno podupiru nedostatak djelotvornih
strategija uenja, smanjena ustrajnost i osjeaj da su pod kontrolom vanjskih sila .
111. Kako se kod djece u periodu srednjeg djetinjstva razvija samoregulacija emocija? (str.
320)
U srednjem djetinjstvu dolazi do velikog napretka u samoregulaciji emocija. Usporeujui
se s drugima i traei odobravanje vrnjaka, djeca se moraju nauiti kako se nositi s
negativnim emocijama koje prijete njihovu samopotovanju.
Do desete godine djeca imaju adaptivni skup strategija za regulaciju emocija. U
situacijama u kojima imaju neku kontrolu nad ishodom (zastraujui test krajem tjedna)
djeca misle kako su najbolje strategije za noenje s njima rjeavanje problema i traenje
socijalne podrke. Kada su ishodi izvan njihove kontrole (dobivanje loe ocjene), djeca se
odluuju za distrakciju ili redefiniranje situacije ("Moglo je biti i gore. Bit e jo testova."). U
usporedbi s predkolcima kolska djeca za noenje s emocijama ee koriste unutarnje
strategije, a za to je zasluna njihova poboljana sposobnost razmiljanja o vlastitom
miljenju i osjeajima.
Kada se dobro razvije samoregulacija emocija, kolska djeca stjeu osjeaj emocionalne
samoefikasnosti - osjeaj da kontroliraju svoja emocionalna iskustva. To podupire povoljnu
sliku o sebi i optimistino gledite koje djetetu omoguuje da se dalje suoava s
emocionalnim izazovima.
Djeca koja imaju dobro razvijenu samoregulaciju emocija openito su vedrog raspoloenja,
empatinija su i vie se prosocijalno ponaaju, te su omiljenija medu vrnjacima. Za razliku
od njih, djeca s loom samoregulacijom emocija preplavljena su negativnim emocijama, to
je stanje koje interferira s prosocijalnim ponaanjem i prihvaanjem od strane vrnjaka. Na
samoregulaciju emocija utjeu temperament i roditeljstvo.
112. ta su vrnjake grupe i na koji nain utjeu na razvoj djeteta u srednjem djetinjstvu?
(322-323)
Ako pogledamo djecu u kolskom dvoritu ili susjedstvu, vidjet emo kako se esto
skupljaju u grupice od 3 do 12 lanova. Organizacija tih skupina s dobi se jako mijenja. Do
kraja srednjeg djetinjstva djeca pokazuju snanu elju za grupnim pripadanjem. Ona
stvaraju vrnjake grupe, skupine koje stvaraju jedinstvene vrijednosti i standarde
ponaanja, kao i socijalnu strukturu voa i sljedbenika. Vrnjake grupe organiziraju se na
temelju blizine (pohaanje istog razreda) i slinosti prema spolu, etnikomu porijeklu i
popularnosti. Postupci tih neformalnih grupa dovode do "vrnjake kulture" koja se obino
sastoji od vlastitog argona, kodeksa odijevanja i mjesta za "vienje" u slobodno vrijeme.
Tako je, primjerice, Joey formirao klub s tri druga djeaka. Oni se susreu u kuici na drvetu
u Joeyevu dvoritu i nose "odoru" koja se sastoji od majice, traperica i tenisica. Nazvali su
se "opor", razvili su tajni nain rukovanja i Joeya izabrali za vou. Njihove aktivnosti
ukljuuju usavravanje klupske kuice, razmjenu bejzbol kartica, igranje videoigara i -
jednako vano - dranje djevojica izvan svoga drutva!
Razvijajui te ekskluzivne udruge, kodeksi odijevanja i ponaanja koja one odreuju ire
svoje podruje utjecaja. U koli djecu koja od njih odstupaju, esto odbijaju. "Uvlaenje"
nastavnicima, noenje majica ili cipela krive vrste i cinkanje suuenika temelj su za kritike
poglede i komentare. Ti posebni obiaji povezuju vrnjake i stvaraju osjeaj grupnog
identiteta. Unutar grupa djeca stjeu mnoge socijalne vjetine - suraivanje, vostvo,
slijeenje i lojalnost kolektivnim ciljevima. Kroz ta iskustva djeca eksperimentiraju
socijalnim organizacijama i o njima ue.
Poetak grupnih veza takoer je i vrijeme kada se i neka od "najbolje djece poinju
ponaati na najgori nain". Od treeg razreda nadalje, meu djevojicama raste odnosna
agresivnost - traanje, irenje glasina i iskljuivanje - jer one (zbog oekivanja vezanih uz
rodnu ulogu) izraavaju nasilnost na prikrivene, indirektne naine. Djeaci su puno izravniji
u svojem nasilju prema osobama iz "vanjskih grupa". Meu malim skupinama djeaka, koji
jedni drugima pruaju privremenu socijalnu podrku za ta blaga antisocijalna ponaanja,
pojavljuje se otvorena agresivnost u obliku verbalnih uvreda i psina - razvlaenja toaletnog
papira po tuem dvoritu ili zvonjenje na vrata i bjeanje.
Naalost, vrnjake grupe esto usmjeravaju svoje neprijateljstvo prema vlastitim
lanovima, iskljuujui djecu koju vie "ne cijene". Ti odbaeni lanovi su duboko ranjeni i
mnogi od njih imaju problema s uspostavljanjem novih grupnih veza. Njihova ranija
ponaanja, ukljuujui i izraeni prezir prema autsajderima, smanjuju njihove izglede da
budu ukljueni u neku drugu grupu. Da bi nali svoju grupnu pripadnost, iskljuena se
djeca esto okreu drugim vrnjacima niskog statusa. Pridruujui se grupama djece s
loim socijalnim vjetinama, ta djeca smanjuju svoje prilike da naue socijalno
kompetentno ponaanje.
elja kolskog djeteta za grupnom pripadnou moe se zadovoljiti i kroz formalne grupne
veze - izviake organizacije, omladinske organizacije mladih, vjerske grupe i druge
udruge. Ukljuenost odraslih u te skupine dri na uzdi negativna ponaanja povezana s
djejim neformalnim vrnjakim skupinama. Takoer, dok djeca rade na zajednikim
projektima i pomau svojoj zajednici, ona napreduju u socijalnoj i moralnoj zrelosti.
113. Kako (ne)prihvaenost od strane vrnjaka utjee na razvoj u srednjem djetinjstvu?
(str. 324-326)
Prihvaenost od strane vrnjaka odnosi se na dopadljivost - stupanj u kojem grupe vrnjaka
poput suuenika u razredu, dre dijete vrijednim socijalnim partnerom. Ona se razlikuje od
prijateljstva utoliko to ne znae uzajaman odnos. Prihvaenost je umjesto toga
jednosmjerna perspektiva koja podrazumijeva grupno gledite na pojedinca. Usprkos tome,
neke socijalne vjetine koje doprinose prijateljstvu takoer pogoduju i prihvaanju od
strane vrnjaka. Rezultat toga je da djeca koja su bolje prihvaena imaju i vie prijatelja i
bolje odnose s njima.
Istraivai obino prihvaenost od strane vrnjaka procjenjuju samoizvjetavajuim
mjerama u kojima se od djece unutar razreda trai da uzajamno evaluiraju dopadljivost
drugih. Djeji odgovori upuuju na etiri razliite kategorije djece: popularnu djecu, koja
dobivaju mnogo pozitivnih glasova; odbaenu djecu, prema kojoj se antipatija aktivno
iskazuje; kontroverznu djecu, koja dobivaju velik broj pozitivnih i velik broj negativnih
glasova i zanemarenu djecu, koju rijetko biraju, bilo u pozitivnom ili u negativnom smislu.
Oko dvije treine uenika u tipinom razredu osnovne kole spada u jednu od navedenih
kategorija. Preostala jedna treina ne dobiva ekstremne rezultate te su prosjeni u
prihvaenosti od strane vrnjaka.
Prihvaenost od vrnjaka moan je prediktor psiholoke prilagodbe. Odbaena djeca su
posebno nesretna, otuena, slabog uspjeha i niskog samopotovanja. Za njih nastavnici i
roditelji procjenjuju kako imaju itav niz emocionalnih i socijalnih problema. Odbaenost od
strane vrnjaka u srednjem djetinjstvu takoer je jako povezana s loim kolskim
uspjehom, prekidom kolovanja, antisocijalnim ponaanjem i delinkvencijom u
adolescenciji, te s kriminalitetom u mlaoj odrasloj dobi.
Prethodni utjecaji - djetetove znaajke u kombinaciji s roditeljskim ponaanjima - mogu
dobro objasniti vezu izmeu prihvaenosti od strane vrnjaka i prilagodbe. kolska djeca s
problemima u odnosima s vrnjacima u veem broju sluajeva imaju iskustva s obiteljskim
stresom povezanim s niskim prihodima, neosjetljivim odgojnim metodama i strogom
disciplinom. Usprkos tome, odbaena djeca kod vrnjaka izazivaju reakcije koje doprinose
njihovu nepovoljnom razvoju.
114. Opiite probleme u razvoju popularne, odbaene, kontroverzne i zanemarene djece?
(str. 324-326)
Popularna djeca. Premda je veina popularne djece dobro i obzirno, samo mali broj njih ima
ponaanja kojima se dive zato to su dosjetljiva, ali nepoeljna. Velika veina njih su
popularna-prosocijalna djeca, koja kombiniraju kolsku i socijalnu kompetenciju. Ona su
uspjena u koli i komuniciraju s vrnjacima na naine koji odraavaju njihovu osjetljivost
za tue potrebe, prijateljstvo i suradnju. Za razliku od njih, skupinu popularne-antisocijalne
djece ine veinom "grubi" djeaci koji su dobri sportai ali loi uenici. Premda su ta djeca
agresivna, njihovi vrnjaci smatraju da su oni "cool", moda zbog njihove sportske
sposobnosti i domiljatih, ali devijantnih socijalnih vjetina. Mnogi od njih su djeca
manjinskih etnikih skupina niskog SES-a koja su zakljuila da kolski ne mogu uspjeti.
Premda njihova dopadljivost moe ponuditi neku vrstu zatite od budue neprilagoenosti,
njihov lo kolski uspjeh i antisocijalno ponaanje zahtijevaju intervenciju.
Odbaena djeca. Odbaena djeca iskazuju iroku lepezu negativnih socijalnih ponaanja.
Najvea podgrupa, odbaena-agresivna djeca, pokazuju visoku stopu sukoba,
neprijateljstva i hiperaktivnog, nepaljivog i impulzivnog ponaanja. Ta djeca su takoer
slaba u sposobnosti zauzimanja perspektive i regulaciji negativnih emocija. Primjerice, ona
su sklona krivo interpretirati neduna ponaanja vrnjaka kao neprijateljska, kriviti druge
za svoje socijalne potekoe i u djelo provoditi svoju ljutnju. Za razliku od njih odbaena-
povuena djeca su pasivna i socijalno udna. Ta plaha djeca preplavljena su socijalnom
tjeskobom, imaju negativna oekivanja o tome kako e ih vrnjaci tretirati i vrlo ih brine
hoe li ih drugi napadati i zadirkivati. Odbaena-povuena djeca su zbog svog nespretnog,
submisivnog stila interakcije, rizina za zlostavljanje od strane vrnjaka-nasilnika.
Vrnjaci iskljuuju odbaenu djecu jo od male kole. Posljedica toga je da odbaena djeca
sve manje sudjeluju u razrednim aktivnostima, raste njihov osjeaj usamljenosti, njihova
kolska postignua stagniraju i ona ele izbjei kolu. Odbaena djeca obino imaju malo
prijatelja, a ponekad i ni jednoga.
Kontroverzna i zanemarena djeca. Kontroverzna djeca, u skladu s mjeovitim miljenjima
svojih vrnjaka, pokazuju i ponaanja koja su mjeavina socijalno pozitivnih i negativnih
ponaanja. Ona se poput odbaene-agresivne djece ponaaju nasilno i uznemiruju druge,
no katkad se takoer ponaaju pozitivno i prosocijalno. Premda ih neki vrnjaci ne vole,
ona imaju kvalitete koje ih zatiuju od drutvene odbaenosti. Posljedica toga je da su ta
djeca razmjerno sretna i zadovoljna svojim odnosima s vrnjacima.
Konano, moda je najudniji nalaz da su zanemarena djeca, za koju se nekada smatralo
da im treba tretman, zapravo obino dobro prilagoena. Premda se angairaju u malo
interakcija, veina njih ima socijalne vjetine koje su razvijene kao u prosjene djece. Ne
izvjetavaju kako su naroito usamljena ili nesretna i kada to ele mogu prekinuti svoj
uobiajeni obrazac igranja nasamo .
Zanemarena djeca nas podsjeaju kako postoje i drugi putovi ka emocionalnoj dobrobiti
osim putem otvorenosti i drueljubivosti. U Kini odrasli suzdranu, opreznu djecu dre
naprednijom u socijalnoj zrelosti od druge djece. Moda zato to je srameljivost u skladu s
kulturalnim naglaavanjem na neizdvajanju od kolektiva, ona je meu kineskom djecom u
dobi od 8 do 10 godina povezana s prihvaanjem od strane vrnjaka i socijalnom
kompetencijom.
115. U emu bi se ogledala naa pomo odbaenoj djeci? (str. 326)
Pomaganje odbaenoj djeci. Postoji niz intervencija kojima se poboljavaju odnosi s
vrnjacima i psiholoka prilagodba odbaene djece. Veina ukljuuje voenje, modeliranje i
potkrepljivanje pozitivnih socijalnih vjetina kao, primjerice, kako zapoeti interakciju s
vrnjakom, suraivati u igrama i odgovoriti drugom djetetu prijateljskim emocijama i
odobravanjem. Trajni napredak u socijalnoj kompetenciji i prihvaanju od strane vrnjaka
postie se pomou nekoliko trening programa socijalnih vjetina.
Kombiniranje treninga socijalnih vjetina s drugim tretmanima poveava njihovu
djelotvornost. Odbaena djeca esto su loi uenici i njihovo loe kolsko samopotovanje
poveava negativne reakcije na nastavnike i suuenike. Intenzivno kolsko memoriranje
poboljava kako njihovo kolsko postignue tako i socijalnu prihvaenost.
Jo jedan pristup ukljuuje trening sposobnosti zauzimanja perspektive i rjeavanja
socijalnih problema. Mnoga odbaena-agresivna djeca nesvjesna su svojih loih socijalnih
vjetina i ne preuzimaju odgovornost za svoje socijalne neuspjehe. Odbaena-povuena
djeca, s druge strane, sklona su razvijanju pristupa nauene bespomonosti problemu
prihvaenosti od strane vrnjaka. Nakon opetovanih odbijanja, oni zakljuuju kako se
nikada nikome nee svidjeti. Obje vrste djece trebaju pomo kako bi svoje probleme s
vrnjacima poela pripisivati promjenjivim internalnim uzrocima. Budui da socijalno
nekompetentna ponaanja odbaene djece esto izviru iz loe usklaenosti izmeu
djetetova temperamenta i roditeljskog ponaanja, katkada nisu dovoljne intervencije koje
se fokusiraju samo na dijete. Ako se ne promijeni kakvoa interakcije roditelja i djeteta,
djeca se uskoro mogu vratiti na svoje stare obrasce ponaanja.
116. Na koji nain se odvija razvoj jedinca ili jedinice u porodinom okruenju? (str. 328-
329)
Premda odnosi s braom i sestrama donose mnoge dobrobiti, oni nisu nuni za zdrav
razvoj. Nasuprot popularnim vjerovanjima, jedinci i jedinice nisu razmaeni. Zapravo, oni
su dobro prilagoeni kao i ostala djeca, a u nekim podrujima su i napredniji. Djeca iz
obitelji s jednim djetetom postiu vie rezultate na mjerama samopotovanja i motivaciji za
postignuem. Zbog toga su ona bolja u koli i postiu vie razine obrazovanja.
117. Objasnite utjecaj rastave na socio-emocionalni razvoj djeteta u srednjem djetinjstvu?
(329-331)
Veina samohranih majki s malom djecom ivi u siromatvu jer od odsutnog oca dobivaju
manje od pola predviene potpore ili je uope ne dobivaju. Oni su esto zbog ekonomskih
razloga prisiljeni preseliti se i time se smanjuju podravajue veze koje su imali sa
susjedima i prijateljima.
Prijelaz iz braka u rastavu obino je praen jakim majinim stresom, tjeskobom i
neorganiziranom obiteljskom situacijom. Budui da djeca na nesigurniji obiteljski ivot
reagiraju stresom i ljutnjom, mogu se pojaviti tekoe i nedosljednost u njihovu
discipliniranju. esto s vremenom opada uestalost kontakata s ocem koji ne ivi s djecom.
Kada oevi svoju djecu viaju samo povremeno, skloni su im ugaati i biti popustljivi
prema njima. To je openito u suprotnosti s majinim roditeljskim stilom i oteava joj
svakodnevno noenje s djecom. Ako imamo u vidu sve spomenute promjene, ne udi to
djeca doivljavaju bolne emocionalne reakcije. No intenzitet njihovih osjeaja i naini na
koje ih oni izraavaju variraju ovisno o djetetovoj dobi, temperamentu i spolu.
Dob djeteta. Strah petogodinje Lizzie da je otjerala oca nije bio neuobiajen. Kognitivna
nerazvijenost predkolske i mlae osnovnokolske djece oteava njihovo razumijevanje
razloga roditeljske rastave. Mlada djeca esto zato krive sebe i dre kako je prekid braka
znak da bi ih oba roditelja mogla ostaviti. Moe se dogoditi da cmizdre i vjeaju se po
roditeljima izraavajui tako jaku bojazan od odvajanja. Starija djeca su sposobnija
razumjeti razloge rastave i to djelomino moe umanjiti njihovu bol. No ipak, mnoga djeca
kolske dobi i adolescenti snano reagiraju na rastavu, osobito ako je sukob u obitelji jak, a
nadzor nad djecom slab. Uobiajen je bijeg u nepoeljne aktivnosti s vrnjacima - bjeanje
od kue, izostajanje iz kole, rano uputanje u seksualne aktivnosti, delinkvencija i lo
kolski uspjeh.
Meutim, ne reagiraju sva starija djeca na taj nain. Kod neke - osobito najstarije djece u
obitelji - rastava moe biti poticaj za zrelija ponaanja. Takva djeca mogu spremno preuzeti
dodatne obveze u obliku kuanskih poslova, brige i skrbi oko mladih sestara i brae i biti
emocionalna podrka depresivnoj, tjeskobnoj majci. No, ako su ti zahtjevi preteki, djeca
naposljetku mogu postati prkosna i utjehu nai u nekim od opisanih destruktivnih
ponaanja. Temperament i spol djeteta. Kada su djeca tekog temperamenta izloena
stresnim ivotnim dogaajima i neodgovarajuem roditeljstvu, njihovi se problemi mogu
pojaati. Za razliku od njih, djeca lakog temperamenta su rjee mete roditeljske ljutnje, a
bolja su i u noenju s potekoama koje ih zadese.
Ovi nalazi nam olakavaju razumijevanje spolnih razlika u reakcijama na rastavu.
Djevojice katkada reagiraju internaliziranim reakcijama koje podrazumijevaju plakanje,
samokritiku i povlaenje. Puno ee one iskazuju zahtjevno ponaanje, ponaanje kojim
izazivaju pozornost. Djeaci su aktivniji i neposluniji - takvo ponaanje postaje uestalije
kada su izloeni sukobu roditelja i nedosljednoj disciplini. U obiteljima koje prolaze kroz
rastavu uobiajene su prijetee interakcije majke i djeteta i impulzivno, prkosno ponaanje
sinova. Vjerojatno zbog toga to im je ponaanje toliko neposluno, djeaci dobivaju manje
emocionalne podrke od majki, nastavnika i vrnjaka. Takoer, nasilni ciklus interakcije
sinova i njihovih rastavljenih majki uskoro se iri na odnose meu vrnjacima. Ti ishodi
samo nadopunjavaju tekoe djeaka. Odgoj djece nakon rastave openito postaje jo tei.
Dugorone posljedice. Kod veine djece za poboljanu prilagodbu potrebno je do dvije
godine nakon rastave. Pa ipak, neki od njih imaju ozbiljnih potekoa sve do rane odrasle
dobi. Djeaci i djeca tekog temperamenta posebno su skloni prekidu kolovanja i
antisocijalnom ponaanju. Kod djece oba spola rastava roditelja povezan je s problemima u
seksualnosti u adolescenciji i razvojem intimnih veza. Kod mladih ljudi koji iskuse rastavu
roditelja - osobito vie nego jedanput - ea su pojava roditeljstvo u adolescenciji i njihove
vlastite rastave u odrasloj dobi.
Prevladavajui initelj u pozitivnoj prilagodbi djece nakon rastave je djelotvorno roditeljstvo
- osobito je vano u kojoj se mjeri roditelj skrbnik nosi sa stresom i titi dijete od sukoba, te
mjera u kojoj roditelji koriste autoritativni odgojni stil. U istraivanju djece u dobi od 8 do
15 godina iji su se roditelji rastavili tijekom prethodne dvije godine, djeca koja su
izvjetavala o velikoj emocionalnoj toplini roditelja i dosljednosti u disciplini imala su
najmanje potekoa u prilagodbi.
Vana je i ukljuenost oca. ini se da djevojice dobar odnos s ocem titi od preuranjene
spolne aktivnosti i nesretnih romantinih veza. Kod djeaka taj odnos utjee na cjelokupno
psihiko zdravlje. ak su neka istraivanja pokazala kako su za sinove ishodi rastave bolji
ako je otac taj s kojim dijete ivi. Izgleda kako oevima u djelotvornom odgoju djeaka
pomae njihova vea ekonomska sigurnost i imid autoriteta. tovie, djeaci povjereni na
odgoj oevima mogu imati korist od vee ukljuenosti oba roditelja jer majke koje nisu
skrbnice vie sudjeluju u ivotima svoje djece nego oevi koji nisu skrbnici.
Premda je rastava za djecu bolna, ostajanje u cjelovitoj obitelji u kojoj ima mnogo sukoba
mnogo je gore od prelaska u samohranu obitelj s malo sukoba. Kada roditelji koji se
rastavljaju stave na stranu svoje nesuglasice i meusobno se podupiru u svojim ulogama u
odgoju djece, ona imaju najvie izgleda da odrastu u kompetentne, stabilne i sretne osobe.
Brine osobe iz redova rodbine, nastavnika, brae i sestara i prijatelja takoer umanjuju
vjerojatnost da e rastava rezultirati dugoronim smetnjama u djece
118. Medijacija tokom rastave, zajedniko skrbnitvo i naknada za uzdravanje djetata?
Objasni! (331)
Svijest o tome da je rastava jako stresna za djecu i obitelji dovela je do intervencija
namijenjenih da pomognu obiteljima u tom tekom razdoblju. Jedna od njih je medijacija
prilikom rastave, niz susreta izmeu osoba koje se rastavljaju i educiranih profesionalaca
koji ima za cilj smanjenje sukoba u obitelji, osobito pravnih bitaka oko podjele imovine i
skrbnitva nad djecom. Istraivanja pokazuju kako medijacija poveava izvansudske
nagodbe, potovanje tih dogovora, suradnju meu roditeljima u odgoju djece i osjeaje
dobrobiti kod obaju roditelja i kod njihove djece.
Kako bi oba roditelja bila potaknuta da ostanu ukljueni u odgoj djece, sudovi danas sve
ee odreuju zajedniko skrbnitvo koje majci i ocu daje jednaka prava u donoenju
vanih odluka o djetetovu odgoju. U veini sluajeva djeca ive s jednim roditeljem, a
drugoga viaju prema stalnom rasporedu, to nalikuje tipinom skrbnitvu povjerenom
samo jednom roditelju. No, u nekim sluajevima roditelji dijele skrbnitvo i fiziki i djeca se
sele izmeu njihovih dvaju domova, a katkada i kola i vrnjakih grupa. Ti prijelazi uvode
u djetetov ivot novu vrstu nestabilnosti koju neka djeca osobito teko podnose. Da bi
zajedniko skrbnitvo bilo uspjeno, potrebna je dobra suradnja izmeu rastavljenih
roditelja . Ako se oni nastave svaati, to produava djetetovu izloenost neprijateljskoj
obiteljskoj atmosferi.
Naposljetku, kako bi olakale svoju financijski nezavidnu situaciju, mnoge samohrane
obitelji moraju primati alimentaciju od odsutnog roditelja. Amerike drave i kanadske
provincije imaju mjere ustezanja od plae roditelja ako oni ne plaaju alimentaciju. Premda
alimentacija obino nije dovoljna da izdigne obitelji s jednim roditeljem iz siromatva, ona
znaajno moe olakati njezinu situaciju. Popratni dobitak je u tome to otac koji nije
skrbnik, ako plaa alimentaciju, ee odrava kontakt s djetetom.
119. Kako izgleda razvoj djeteta unutar pomijeane porodice tokom srednjeg djetinjstva?
(str. 331-333)
Ulazak u pomijeane ili ponovno ustrojene obitelji dovodi do sloenog skupa novih odnosa.
Za neku djecu ta proirena obiteljska mrea znai pozitivan slijed dogaaja jer im donosi
veu panju odraslih osoba. No, pred veinu njih to stavlja teak zadatak prilagodbe.
Pooim i pomajka esto uvode nove odgojne metode, a prilagoavanje novim pravilima i
oekivanjima moe biti stresno. Takoer, djeca esto sve nove roake dre "uljezima". No
koliko dobro e se djeca prilagoditi, ovisi o opoj kakvoi obiteljskog funkcioniranja. To
esto ovisi i o tome koji roditelj uspostavi novu vezu, te o djetetovoj dobi i spolu. Kao to
emo vidjeti, ini se da je novu obitelj najtee podnijeti starijoj djeci i djevojicama.
Obitelji s majkom i pooimom. Budui da majci obino bude ostavljeno skrbnitvo nad
djecom, najei oblik pomijeane obitelji je obitelj s majkom i pooimom. Djeaci se brzo
prilagoavaju takvoj situaciji. Oni spremno prihvaaju pooima koji je topao i angairan,
koji se suzdrava prerano iskazivati svoj autoritet i koji prua utoite od strogog odnosa
sina i majke. Majine razmirice sa sinovima takoer postaju rjee zbog njezina osjeaja
vee ekonomske sigurnosti, raspoloivosti druge odrasle osobe s kojom moe dijeliti
kuanske poslove i zbog prestanka usamljenosti. Meutim, djevojice se manje uspjeno
prilagoavaju takvoj obitelji. Pooimi naruavaju bliske veze koje mnoge djevojke
uspostavljaju sa svojim majkama i djevojice esto na novu obiteljsku situaciju reagiraju
osornim, opiruim ponaanjem.
Meutim, valja napomenuti kako na te djeije reakcije utjee i djetetova dob. Starija djeca
kolske dobi oba spola pokazuju vie neodgovornog i incidentnog ponaanja nego njihovi
vrnjaci koji ne ive u izmijeanim obiteljima. Roditelji su esto topliji i angairaniji sa
svojom biolokom djecom nego s posvojenom. Takav nepravedan tretman sklonija su
zamijetiti i suprotstaviti mu se starija djeca. Adolescenti esto novog partnera svoga
roditelja tretiraju kao prijetnju svojoj slobodi, osobito ako su u obitelji s jednim roditeljem
imali malo roditeljskog nadzora.
Obitelji s ocem i pomajkom. Ponovna enidba oeva koji nisu skrbnici dovodi do smanjenih
kontakata s djecom jer su oni skloni povui se iz "prijanjih" obitelji, pogotovo kada su u
njima imali keri, a ne sinove. Kada su oevi skrbnici, tada djeca obino negativno
reagiraju na njihovu ponovnu enidbu. Jedan od razloga je da djeca koja ive s oevima
esto i prije toga imaju vie problema. Mogue je da se bioloka majka nije mogla vie
nositi se s neposlunim djetetom (obino djeakom), tako da se otac i njegova nova
supruga suoavaju s djetetom koje ima ozbiljnih problema u ponaanju. U drugim
sluajevima ocu je povjereno skrbnitvo nad djetetom zbog vrlo bliskog odnosa s njim, a
oeva ponovna enidba tu vezu naruava.
Djevojice se naroito teko uspijevaju sloiti s pomajkama. Katkada se to dogaa, kao to
smo ve spomenuli, zato to oeva ponovna enidba prijeti njihovu odnosu s ocem. Osim
toga, djevojice se esto zapetljaju u sukob lojalnosti prema dvjema majinskim figurama.
No, to due djevojice ive u kuanstvu s ocem i pomajkom, to njihova interakcija s
pomajkom postaje pozitivnijom. Nakon nekog vremena i uz mnogo strpljenja one se
prilagode i naposljetku profitiraju od podrke druge majinske figure.
120. Kako pruiti podrku izmijeanim porodicama kako bi pospjeili razvoj djeteta? (str.
332-333)
Edukacija o obiteljskome ivotu i terapija mogu pomoi roditeljima i djeci da se prilagode
sloenosti izmijeanih obitelji. Djelotvoran je pristup u kojem se pomajke i pooime potie
da svoje nove uloge preuzimaju polako, najprije gradei prijateljski odnos s djetetom.
Aktivnije roditeljsko ponaanje mogue je tek kada se izmeu djeteta i pomajke ili pooima
uspostavi prisnost. Osim toga, parovi koji uspostave "roditeljsku koaliciju" pomou koje
surauju, pruaju dosljednost u odgoju i ograniavaju sukob lojalnosti, imaju djecu koja se
lake prilagoavaju novoj situaciji.
121. Majina zaposlenost i porodice s oba zaposlena roditelja? Objasnite utjecaj na razvoj
djeteta! (333)
Djeca majki koje uivaju u svome poslu i ostaju posveene roditeljstvu pokazuju vrlo dobru
prilagodbu - vie samopotovanje, pozitivnije odnose s obitelji i vrnjacima, manje rodno
vezanih stereotipa i bolji uspjeh u koli. Osobitu korist od opaanja enske kompetentnosti
imaju djevojice. Keri zaposlenih majki percipiraju kako enske uloge imaju vie slobode
izbora i pruaju vie zadovoljstva, te su vie orijentirane na postignue i karijeru.
Spomenute prednosti nesumnjivo su rezultat roditeljskih postupaka. Zaposlene majke koje
cijene svoju roditeljsku ulogu ee koriste autoritativni odgoj. Takoer, u kuanstvima s
dvoje zaposlenih roditelja djeca vie sati dnevno posveuju domaim zadaama pod
paskom roditelja i vie sudjeluju u kuanskim poslovima. Takoer, majina zaposlenost
dovodi do toga da oevi preuzimaju veu odgovornost u odgoju djece, pri emu mali, no
postupno sve vei, broj njih ostaje kod kue i ne radi. Djeca koja imaju vie kontakta s
ocem, imaju viu inteligenciju i bolje postignue, zrelije socijalno ponaanje i fleksibilnije
gledanje na spolne uloge. Meutim, kada je radno mjesto majke jako zahtjevno, postoji
rizik neadekvatnog roditeljstva. Dugo radno vrijeme i provoenje malo vremena sa
kolskom djecom povezani su s manje povoljnom prilagodbom. Za razliku od toga,
skraeno radno vrijeme i fleksibilan radni raspored imaju prednosti za djecu svih dobi,
vjerojatno zato to takav raspored spreava sukob radne i obiteljske uloge i tako
roditeljima pomae da bolje zadovolje djetetove potrebe.
Podrka zaposlenim roditeljima i njihovim obiteljima. U obiteljima s oba zaposlena roditelja,
spremnost oca da dijeli odgovornosti pomae majci u djelotvornom roditeljstvu. Ako otac
pomae vrlo malo ih uope ne pomae, majka nosi dvostruki teret, kuu i posao, to dovodi
do umora, stresa i smanjenog vremena i energije za bavljenje djecom.
Zaposlenim majkama i roditeljima koji su oboje zaposleni potrebna je pomo radne okoline
i ire drutvene zajednice u obnaanju njihovih roditeljskih uloga. Skraeno radno vrijeme,
fleksibilan radni raspored, dijeljenje posla i plaeno bolovanje kada su djeca bolesna
pomau roditeljima da izbalansiraju zahtjeve posla i odgoja djece. Takoer su vani i
jednaka mogunost zapoljavanja i ravnopravnost u plai ena i mukaraca. Kako takva
politika poboljava majin financijski status i jaa njezin duh, ona poboljava njezino
raspoloenje i ponaanje kada se nakon radnog dana vrati kui.
122. Opiite uobiajene socio-emocionalne razvojne probleme u srednjem djetinjstvu? (str.
334-336)

123. Kako spolno zlostavljanje djece utjee na njihov razvoj u srednjem djetinjstvu? (str.
334-336)
Problemi prilagodbe djece rtava spolnog zlostavljanja esto su ozbiljni. U njih godinama
nakon zlostavljanja mogu trajati depresija, nisko samopotovanje, nepovjerenje u odrasle i
osjeaji ljutnje i bijesa. Mala djeca esto reagiraju tekoama u spavanju, gubitkom apetita
i opom bojaljivou. Adolescenti mogu bjeati od kue te pokazivati suicidalne namjere,
zloporabu sredstava ovisnosti i delinkvenciju .
Spolno zlostavljana djeca esto pokazuju znanje o seksu i seksualna ponaanja koja se ne
bi oekivala od djece njihove dobi. Oni od svojih zlostavljaa ue kako je seksualna
predigra prikladan naini privlaenja panje i dobivanja nagrada. Odrastajui i
pribliavajui se ranoj odrasloj dobi, zlostavljane osobe postaju promiskuitetne. ene esto
odabiru partnere koje zlostavljaju njih i njihovu djecu. Kao majke te su ene sklone
neodgovornom i nasilnom odgoju, ukljuujui tu i zlostavljanje i zanemarivanje djece. Na
taj se nain tetne posljedice spolnog zlostavljanja prenose na sljedei narataj.
124. Navedite karakteristike zlostavljaa i rtve u spolnom zlostavljanju u srednjem
djetinjstvu? (334)
Openito, zlostavlja je mukarac - roditelj ili netko koga roditelji dobro poznaju. esto je to
otac, pooim ili majin partner koji s njima ivi, a neto rjee ujak, stric ili stariji brat. U
manjem broju sluajeva zlostavljaice su majke i to najee nad sinovima. U najveem
broju sluajeva zlostavljanje je ozbiljno - odvija se vaginalnim ili analnim snoajem, oralno-
genitalnim kontaktom, glaenjem i prisiljavanjem na stimulaciju odrasle osobe. Zlostavljai
djecu prisiljavaju na pokoravanje na razliite odvratne naine, ukljuujui tu prijevaru,
podmiivanje, verbalne prijetnje i fiziku silu. Mnogi zlostavljai poriu svoju odgovornost.
Oni zlostavljanje pripisuju spremnoj suradnji zavodljivog djeteta. Pa ipak djeca nisu
sposobna donijeti namjernu, svjesnu odluku da uu u spolni odnos, a nisu to ni u starijoj
dobi. Odgovornost je na zlostavljaima koji imaju znaajke koje ih predisponiraju za spolno
iskoritavanje djece. Oni imaju velikih potekoa u kontroli svojih nagona i esto su ovisnici
o alkoholu ili drogi. esto biraju djecu kod koje postoji mala vjerojatnost da e se braniti -
onu koja su tjelesno slabija, emocionalno uskraena i socijalno izolirana. Prijavljeni
sluajevi spolnog zlostavljanja jako su povezani sa siromatvom, branom nestabilnou i
posljedinim slabljenjem obiteljskih veza. Osobito su osjetljiva djeca koja ive u domovima
u kojima se stalno mijenjaju likovi - opetovani brakovi, odvajanja i novi partneri. No, rtve
su i djeca srednjeg SES-a u stabilnim obiteljima, premda kod njih postoji manja vjerojatnost
otkrivanja njihove viktimizacija.
125. Objasnite principe prevencije i tretmana spolnog zlostavljanja u srednjem djetinjstvu?
(str. 336)
Spolno zlostavljanu djecu teko je tretirati. Budui da se zlostavljanje obino zbiva zajedno
s itavim nizom drugih ozbiljnih obiteljskih problema, obino je nuna dugotrajna terapija
djece i roditelja. Najbolji nain smanjenja patnje rtava jest spreavanje da se spolno
zlostavljanje nastavi. Danas sudovi odlunije progone zlostavljae i ozbiljnije shvaaju
djetetovo svjedoenje.
Obrazovni programi mogu djecu nauiti prepoznavanju neprikladnih spolnih podnaanja i
pokazati im gdje da se obrate za pomo. Meutim, budui da postoje kontroverze oko
poduavanje djece o spolnom zlostavljanju, samo mali broj kola nudi takve intervencije.
Novi Zeland je jedina zemlja na svijetu koja ima nacionalni kolski prevencijski program
protiv spolnog zlostavljanja. Ukljuenost roditelja omoguava da djetetova obitelj i kola
zajedniki rade na pouavanju djece samozatitnim vjetinama. Eva- luacije otkrivaju kako
gotovo svi novozelendski roditelji podupiru taj program, te kako je on pomogao mnogoj
djeci da izbjegnu zlostavljanje ili ga prijave ako se ono ve zbiva.
126. Na koji nain moemo pridonijeti jaanju otpornosti djece u srednjem djetinjstvu? (str.
336)

Protiv neprilagoenosti tite tri glavna initelja: (1) osobine linosti samog djeteta,
ukljuujui tu laki temperament i na ovladavanje usmjeren pristup novim situacijama, (2)
topao, dobro organiziran obiteljski ivot i (3) odrasla osoba izvan najue obitelji koja prua
sustav podrke i pozitivan model suoavanja.
Bilo koji od tih sastojaka otpornosti moe objasniti zato se jedno dijete razvija dobro, a
drugo loe. Pa ipak, u veini sluajeva osobni i okolinski initelji meusobno su povezani.
Nepovoljna ivotna iskustva poveavaju vjerojatnost da e se dijete ponaati na naine koji
e ga izloiti daljnjim tekoama. Kada se negativni uvjeti nagomilaju, kao to je sluaj s
branim neskladom, siromatvom, pretrpanou stambenog prostora, nasiljem u
susjedstvu i zlostavljanjem, tada se stopa loe prilagodbe djece multiplicira.
Kroz cijelu nau raspravu vidjeli smo mnogo primjera toga kako obitelj, kola, lokalna
zajednica i drutvo u cjelini mogu naruiti odnose kolskog djeteta i razvoj njegova osjeaja
kompetencije. Mladi ljudi koje su njihova iskustva u djetinjstvu nauila da prevladaju
prepreke, tee samousmjeravanju i obzirno i suosjeajno reagiraju na druge, dosta se
dobro nose s izazovima adolescencije i s prelaskom u odraslu dob.

TJELESNI I KOGNITIVNI RAZVOJ U ADOLESCENCIJI (STR. 343-378)

127. Objasnite uravnoteeno gledite na adolescenciju? (str. 344-345)

Danas znamo kako je adolescencija proizvod obiju vrsta initelja: biolokih i socijalnih.
Bioloke promjene su univerzalne - nalazimo ih kod svih primata i u svim kulturama. Ti
unutarnji stresovi i socijalna oekivanja koja ih prate - da se mlada osoba odrekne
djetinjastih naina ponaanja i doivljavanja, razvije nove odnose s drugima i preuzme
veu odgovornost - skloni su izazvati trenutke nesigurnosti, sumnje u sebe i razoaranje
kod svih tinejdera.
Istodobno duljina adolescencije u razliitim kulturama jako varira. Premda jednostavnija
drutva imaju krai prelazak u odraslu dob, adolescencija u njima svejedno postoji.
Istraivanje 186 plemenskih i seoskih kultura otkriva kako skoro sve one imaju neko
meurazdoblje izmeu djetinjstva i potpunog preuzimanja uloga odraslih, bez obzira na to
koliko kratko ono bilo.
U industrijaliziranim zemljama, u kojima uspjena participacija u ekonomskom ivotu
zahtijeva mnogo godina obrazovanja, adolescenija je jako produljena. Pripremajui se za
produktivan radni ivot, mladi ljudi se suoavaju s dodatnim godinama ovisnosti o
roditeljima i odlaganjem spolnog zadovoljenja. Vidjet emo kako mladi napreduju to bolje
to ih drutvena okolina vie podrava u postizanju odgovornosti odraslih. Uzevi u obzir
sve bioloke tenzije i nesigurnosti o budunosti s kojima se susreu suvremeni tinejderi,
veina njih iznenaujue dobro i prolazi ovo razdoblje ivota.
128. Na koji nain djeca reaguju na promjene u pubertetu? (str. 349-350)
Menarha je prije dvije generacije esto bila traumatian dogaaj. Danas djevojice obino
na nju reagiraju s "iznenaenjem" i to nesumnjivo zato to se ona dogaa naglo. Meutim,
u svakom drugom pogledu djevojice danas izvjeuju da imaju mjeavinu pozitivnih i
negativnih osjeaja u vezi s menarhom. Pa ipak, postoje velike individualne razlike koje
ovise o ranijem znanju i podrci lanova obitelji. Oboje je pod utjecajem kulturalnih stavova
prema pubertetu i spolnosti.
Za djevojke koje nisu unaprijed obavijetene o njoj, menarha moe biti okantna i
uznemirujua. U 1950- im godinama ak do 50% djevojaka nije primilo prethodna
upozorenja o menstruaciji. Danas je samo mali broj njih neobavijeten. Spomenuta
promjena je vjerojatno rezultat toga to su suvremeni roditelji spremniji sa svojom djecom
razgovarati o pitanjima spolnosti i rairenijeg zdravstvenog odgoja u kolama. Gotovo sve
djevojke dobivaju neke informacije o pubertetskim promjenama od majki. Osobito su dobro
prilagoene djevojke iji su oevi upoznati s njihovim pubertetskim promjenama.
Vjerojatno ukljuenost oca odraava obiteljsko ozraje u kojem postoji puno razumijevanja i
prihvaanja tjelesnih i spolnih pitanja. Reakcije djeaka na spermarhu se, jednako kao i
reakcije djevojica na menarhu, sastoje od pomijeanih osjeaja. Gotovo svi djeaci znaju
za ejakulaciju puno prije no to se ona pojavi, no samo mali broj njih dobiva o njoj bilo
kakvu informaciju od roditelja. Obino je dobivaju iz tiskanih materijala. Usprkos prethodnoj
informiranosti mnogi djeaci izjavljuju kako se njihova prva ejakulacija dogodila prije no to
su oekivali i da nisu bili pripremljeni za nju. Kao i kod djevojaka, to se djeaci osjeaju
bolje pripremljenima za pubertetske promjene, to na njih pozitivnije reagiraju. Nadalje, dok
gotovo svaka djevojka na kraju kae nekoj prijateljici kako ima menstruaciju, daleko manji
broj djeaka ikome kae o pojavi svoje spermarhe. Sveukupno gledajui, djeaci dobivaju
puno manje socijalne podrke za tjelesne promjene u pubertetu nego djevojice. To
pokazuje kako bi djeaci posebno mogli imati koristi od prilika da postavljaju pitanja i
raspravljaju o svojim osjeajima u vezi s tim promjenama sa suosjeajnim roditeljem ili
zdravstvenim strunjakom.
Doivljaj puberteta pod utjecajem je ireg kulturalnog konteksta. Mnoge plemenske i
seoske zajednice slave pubertet s prijelaznim ritualima - ceremonijom inicijacije kojom se u
zajednici oznaava vana promjena u privilegijama i odgovornosti mlade osobe. Na temelju
tih rituala mladi ljudi znaju kako njihova kultura slavi i cijeni pubertetske promjene.
Nasuprot tome, u zapadnjakim se kulturama poklanja malo panje formalnom
obiljeavanju prelaska iz djetinjstva u adolescenciju i iz adolescencije u odraslu dob. Neke
etnike i vjerske ceremonije, poput idovskih bar ili bat mitzve i Quinceahere (slavljenje
prelaska petnaestogodinje djevojke u odraslu dob) u latinoamerikim zajednicama,
nalikuju na prijelazni ritual. No spomenuti rituali obino ne vode do smislene promjene u
socijalnom statusu mlade osobe.
Zapravo u zapadnjakom drutvu adolescenti su suoeni s mnogim dobima u kojima
dobivaju djelomian status odrasle osobe - primjerice, dob za zapoljavanje, dob za
vozaku dozvolu, dob zavretka srednje kole, dob za pravo glasanja i za pijenje alkohola.
Tako ih se u nekim kontekstima moe tretirati kao odrasle (na cesti i na poslu), a u drugima
(u koli i kod kue) jo uvijek kao djecu. Nedostatak iroko prihvaenog pokazatelja
tjelesne i socijalne zrelosti ini proces odrastanja osobito zbunjujuim.
129. Objasnite pojam udljivost adolescenata? (str. 350)

Premda istraivanja otkrivaju kako su visoke razine hormona u pubertetu povezane s

veom promjenom raspoloenja, te veze nisu jake. Takoer, ne moemo biti sigurni da
porast pubertetskih hormona zaista uzrokuje udljivost adolescenata. to jo moe
doprinijeti uobiajenom zapaanju o adolescentima kao udljivim stvorenjima? U nekoliko
je istraivanja cijeli tjedan praena fluktuacija raspoloenja kod djece, adolescenata i
odraslih koji su nosili elektrine ureaje za pozivanje (pejdere). Ti su ih ureaji u sluajnim
vremenskim intervalima zvukom podsjeali da zapisu to rade, s kim su i kako se osjeaju.
Kao to je i bilo oekivano, adolescenti su izvjetavali o manje povoljnim raspoloenjima
nego kolska djeca ili odrasli . No, negativna su raspoloenja esto bila povezana s veim
brojem negativnih ivotnih dogaaja kao to su tekoe s roditeljima, disciplinskim
mjerama u koli i prekidanjem veze s dekom ili curom. Negativni su se dogaaji stabilno
poveavali od djetinjstva do adolescencije, a tinejderi su takoer na njih reagirah
emocionalnije nego djeca.
Nadalje, osjeaji adolescenata su, u usporedbi s raspoloenjima odraslih, bili manje
stabilni. Oni su esto varirali od veselih do tunih i opet od tunih do veselih. No, tinejderi
su takoer ee prelazili iz situacije u situaciju, njihove promjene u raspoloenjima bile su
snano povezane uz te prelaske. Svijetle toke njihova dana bile su vrijeme provedeno s
prijateljima i u slobodnim aktivnostima koje su sami izabrali. Zbog toga im se raspoloenje
jako poboljavalo vikendima naveer, osobito u starijoj dobi jer su tada tinejderi izlazili s
prijateljima i romantinim partnerima . Loi trenuci su uglavnom bili u okruenjima koje su
strukturirali odrasli - u razredu, na poslu, na kolskim hodnicima, u kolskim knjinicama i
na vjerskim obredima. Uzme li se sve reeno u obzir, ti nalazi pokazuju kako situacijski
initelji zajedno s hormonalnim utjecajima utjeu na udljivost adolescenata.

130. Kakav je odnos izmeu roditelja i djece u periodu adolescencije? (str. 350-351)
Mnoga istraivanja pokazala su kako je pubertet povezan s porastom sukoba izmeu
roditelja i djece. Tijekom tog razdoblja roditelji i tinejderi izvjetavaju kako se osjeaju
manje uzajamno bliskima. Uestalost sukoba iznenaujue je slina u razliitim amerikim
supkulturama. Oni se jednako esto pojavljuju u obiteljima europskih potomaka, kao i u
obiteljima useljenika iz Kine, s Filipina i Meksika, u ijim je tradicijama usaeno potovanje
roditeljskog autoriteta.
Zato bi novi, odrasliji izgled mladih poticao te sukobe? Ta povezanost moda ima neko
adaptacijsko znaenje. Kod subhumanih primata mladi obino oko puberteta naputaju
obiteljsku grupu. Isto vrijedi za mnoge neindustrijske kulture. Odlazak mladih obeshrabruje
spolne odnose izmeu bliskih krvnih srodnika. Meutim, djeca iz industrijaliziranih drutava
ostaju ekonomski ovisna o roditeljima dugo nakon puberteta i zato ne mogu napustiti
obitelj. ini se da se kao posljedica toga pojavilo psiholoko distanciranje koje je supstitut
za fiziki odlazak.
Porastu obiteljskih tenzija moe doprinijeti i nova sposobnost rasuivanja kod
adolescenata. Nadalje, razmirice se mogu pojaviti i zato to djeca postaju tjelesno zrela i
zahtijevaju da ih se tretira poput odraslih. Nesuglasice izmeu roditelja i adolescenata
uglavnom su usredotoene na manje vane, svakodnevne probleme poput vonje auta,
hodanja s djevojkama i mladiima i vremenskih ogranienja dolaska kui. No, ispod tih
sporova nalaze se ozbiljne brige - roditelji nastoje zatiti svoje tinejdere od zlouporabe
droga, automobilskih nesrea i ranog stupanja u spolne odnose. Svaa je to vie to je vei
jaz izmeu gledita roditelja i adolescenta o tome koliko su oni spremni preuzeti nove
odgovornosti.
Veina tih sukoba je blagog intenziteta. U stvarnosti roditelji i adolescenti se i vole i
svaaju, te se obino slau glede vanih vrijednosti kao to su iskrenost i obrazovanje.
Premda je odvajanje od roditelja adaptivno, objema generacijama tijekom cijelog ivotnoga
vijeka koriste tople, zatitnike obiteljske veze.
131. Objasnite razlike i probleme u ranom i kasnom sazrijevanju adolescenata? (str. 351-
352)
Odrasli i vrnjaci gledaju na djeake koji rano sazrijevaju kao oputene, nezavisne,
samopouzdane i tjelesno privlane osobe. Budui da su popularni medu vrnjacima, takvi
djeaci zauzimaju u koli vodee pozicije, a esto su i sportske zvijezde. Za razliku od njih,
djeaci koji kasno sazrijevaju nisu osobito omiljeni. Odrasli i vrnjaci misle kako su oni
tjeskobni, previe priijivi i kako trae panju drugih. Meutim, djeaci koji rano sazrijevaju,
usprkos tome to ih drugi smatraju dobro prilagoenima, izvjetavaju o neto vie
emocionalnog stresa nego njihovi vrnjaci koji sazrijevaju kasnije.
Za razliku od djeaka, djevojice koje rano sazrijevaju su nepopularne, povuene,
tjeskobne i bez samopouzdanja, te se rijetko nalaze na vodeim pozicijama. Nadalje, one
se ee uputaju u neprimjerena ponaanja (napijanje, uputanje u rane spolne
aktivnosti) i manje su uspjene u koli. Za razliku od njih, osobito dobro stoje njihove
kasnije sazrele vrnjakinje - smatraju ih tjelesno privlanima, ivahnima, drutvenima i u
koli su na vodeim pozicijama.
Dva initelja u velikoj mjeri objanjavaju opisane trendove: (1) stupanj u kojem tijelo
adolescenta odgovara kulturalnom idealu tjelesne privlanosti i (2) u kojoj se mjeri mladi
ljudi fiziki "uklapaju" meu svoje vrnjake.
132. Objasnite utjecaj usklaenosti sa vrnjacima na period sazrijevanja adolescenata?
(str. 351-352)
Razlike u prilagodbi izmeu onih koji rano i kasno sazrijevaju mogu se objasniti i njihovim
tjelesnim statusom u odnosu na vrnjake. S takvog gledita djevojice koje rano sazrijevaju
i djeaci koji kasno sazrijevaju imaju tekoa zato to su na krajnjim tokama distribucije
vremena tjelesnog razvoja i zato se u drutvu sa svojim vrnjacima osjeaju kao da im ne
pripadaju. Nije zato neobino da se adolescenti najugodnije osjeaju s vrnjacima koji im
odgovaraju po biolokoj zrelosti. Budui da im na raspolaganju stoji samo mali broj
vrnjaka istog pubertetskog statusa, adolescenti koji rano sazrijevaju bez obzira na spol
trae drutvo starijih adolescenata, to katkad ima nepovoljne posljedice. Stariji ih vrnjaci
esto potiu na aktivnosti s kojima se nisu spremni emocionalno nositi, a ukljuuju
seksualne aktivnosti, konzumiranje droge i alkohola i manja delinkventna ponaanja.
Moda su zbog ukljuenosti u takva ponaanja rano sazreli adolescenti oba spola pod
emocionalnim stresom i pokazuju pad u kolskom uspjehu.
Zanimljivo je kako kolski kontekst moe modificirati te efekte vremena sazrijevanja. Tako
je u jednom istraivanju utvreno da adolescenti koji rano sazrijevaju imaju bolje miljenje
o sebi kada pohaaju kolu u kojoj su upisana djeca od male kole do 6. razreda nego ako
pohaaju kolu u kojoj su djeca od male kole do 8. razreda i u kojoj se mogu druiti sa
starijim adolescentima. U okruenju K-6 kole djeca su bila osloboena pritiska da usvoje
ponaanja za koja jo nisu bila spremna. Slino tome, jedna je studija na Novom Zelandu
utvrdila kako se delinkvencija medu djevojicama koje rano sazrijevaju uvelike smanjuje u
enskim kolama koje ograniavaju njihove mogunosti da se drue s vrnjacima koji kre
norme (koji su u veini sluajeva stariji djeaci).
133. Objasnite posljedice koje se javljaju kao produkt poremeaja u prehrani kod
adolescenata? (353)
Djevojke koje rano dosegnu pubertet i koje su vrlo nezadovoljne svojom slikom tijela, te
rastu u obiteljima koje su zaokupljene teinom i mravou, rizine su za ozbiljne probleme
u prehrani. Otre dijete najjai su prediktor pojave poremeaja prehrane u adolescenciji.
Dva najozbiljnija poremeaja su anoreksija nervoza i bulimija nervoza.
Anoreksija nervoza je tragini poremeaj u hranjenju prilikom kojeg se mladi zbog
kompulzivnog straha od debljanja izgladnjuju. Od nje pati oko 1% sjevernoamerikih i
zapadnoeuropskih tinejderica, to je stopa koja se tijekom posljednjih pola stoljea jako
poveala zbog kulturalnog velianja enske mravosti. Ovom su poremeaju sklonije
Amerikanke azijskog, europskog i latinoamerikog porijekla nego one afrikog porijekla,
koje su zadovoljnije svojim mjerama. Na djeake otpada oko 10% svih sluajeva anoreksije.
Polovina njih su homoseksualni ili biseksualni mladii koji se ne osjeaju ugodno s jakim,
miiavim izgledom. Anoreksija nervoza se podjednako pojavljuje u svim socioekonomskim
skupinama.
Anorektine osobe imaju krajnje iskrivljenu sliku tijela. ak i kada su opasno pothranjene,
zakljuuju da su preteke. Veina se podvrgava strogim samonametnutim dijetama, koje
doputaju uzimanje hrane u neznatnim koliinama. Kako bi pospjeili gubitak teine,
bjesomuno vjebaju.
Pokuavajui dosegnuti "savrenu" vitkost, anorektine djevojke gube izmeu 25 i 50%
svoje tjelesne teine. Budui da normalni menstrualni ciklus zahtijeva oko 15% tjelesne
masnoe, kod njih se ne pojavljuje menarha ili im se menstruacije prekidaju.
Neishranjenost izaziva blijedilo koe, krhke, bezbojne nokte, finu tamnu dlaku po cijelom
tijelu i krajnju osjetljivost na hladnou. Moe se suziti srani mii, doi do zatajenja
bubrega i nepovratnih oteenja mozga i gubitka kotane mase. Oko 6% anorekti- nih
djevojaka umire od ovog poremeaja bilo zbog fizikih komplikacija ili samoubojstva.
Pojavi anoreksije nervoze doprinose initelji unutar linosti, obitelji i ire kulture.
Jednojajane blizanke imaju je ee od dvojajanih i to upuuje na genske utjecaje.
Takoer smo vidjeli kako drutveno gledite o tome kako je "mravo lijepo", doprinosi
loijoj slici tijela kod djevojaka koje rano sazrijevaju i koje su najrizinije za anoreksiju.
Osim toga, mnoge anorektine djevojke imaju iznimno visoke standarde za svoje
ponaanje i uspjehe, emocionalno su zakoene i izbjegavaju intimne veze izvan obitelji.
Zato su te djevojke izvrsne uenice, odgovorne i pristojne - u mnogim aspektima idealne
keri.
Pa ipak, interakcije adolescentice i roditelja otkrivaju probleme vezane uz autonomiju
adolescentica. esto majke tih djevojaka imaju visoka oekivanja za tjelesni izgled,
postignue i drutvenu prihvaenost te se ponaaju previe zatitniki i kontrolirajue.
Oevi su obino emocionalno distancirani. Anorektine djevojke se ne bune otvoreno, ve
to ine neizravno - forsirajui savrenstvo u postignuu, ponaanju i vitkosti. Meutim, jo
nije jasno da li neodgovarajui odnos roditelja i djece prethodi poremeaju, je li reakcija na
njega ili oboje.
Budui da anorektine djevojke obino poriu da postoji problem, ovaj je poremeaj teko
tretirati. Da bi se sprijeila za ivot opasna neishranjenost, esto ih je nuno hospitalizirati.
Najuspjeniji tretman je obiteljska terapija usmjerena na promjenu interakcije roditelja i
djeteta i na promjenu njihovih oekivanja. No, samo se 50% anorektiarki potpuno
oporavlja.
Bulimija nervoza - poremeaj hranjenja u kojem se mladi ljudi (ponovno uglavnom
djevojke, no osjetljivi su i homoseksualni i biseksualni mladii) podvrgavaju strogoj dijeti i
ustroj tjelovjebi koje prate prejedanje nakon kojega esto slijedi namjerno povraanje i
ienje laksativima. U nekim sluajevima moe doi do za ivot opasnih oteenja grla i
eluca.
Bulimija je uestalija od anoreksije nervoze. Od nje pati oko 2 do 3% tinejderki, a samo
5% njih je prethodno patilo od anoreksije. Istraivanja blizanaca pokazuju kako je bulimija,
kao i anoreksija, pod utjecajem naslijea. Premda bulimine djevojke s anorektinim
djevojkama dijele patoloki strah od debljanja, one svoje roditelje doivljavaju kao
neukljuene i emocionalno nedostupne, a ne kontrolirajue. Prema jednoj pretpostavci,
bulimine djevojke okreu se hrani kako bi kompenzirale osjeaj praznine koji se pojavljuje
zbog nedostatka angamana roditelja.
Neke su bulimine djevojke, poput anorektinih, perfekcionistice. Dugima nedostaje
sanrokontrola ne samo u jelu ve i u drugim podrujima njihova ivota, te kradu sitnice po
duanima i zlorabe alkohol. Bulimine se djevojke od anorektinih razlikuju po tome to se
obino osjeaju potiteno i krivima zbog abnormalnih navika hranjenja i oajniki ele
pomo. Zato je bulimiju obino lake tretirati nego anoreksiju i pritom se koristi terapija
usmjerena na grupe podrke, edukaciju o prehrani i promjene navika i stavova prema
hrani.
134. Navedite i objasnite karakteristike spolno aktivnih adolescenata? (str. 355)
Rana i uestala spolna aktivnost tinejdera vezana je uz karakteristike osobe, obitelji,
vrnjaka i obrazovanja. Znaajni su initelji rano pubertetsko sazrijevanje, rastava roditelja,
ivot u obitelji s jednim roditeljem ih roditeljem i njegovim novim partnerom, brojnost
obitelji, slaba ukljuenost u vjersku zajednicu ili njezin potpuni nedostatak, spolno aktivni
prijatelji i starija braa i sestre, lo kolski uspjeh, nie tenje za obrazovanjem i sklonost
ponaanju koje kri norme, ukljuujui tu konzumaciju alkohola i droga, te delinkvenciju.
Budui da je velik broj tih initelja povezan s odrastanjem u obiteljima s niskim prihodima,
ne udi kako je rana spolna aktivnost uobiajenija meu mladima iz ekonomski prikraenih
obitelji. Zapravo se visoka stopa predbranih spolnih odnosa medu tinejderima
afroamerikog porijekla, koja iznosi 60% i via je od 51% koliko iznosi prosjek za sve mlade
Amerikance, veinom moe objasniti iroko rairenim siromatvom medu crnakim
stanovnitvom.
135. Opiite korelate i posljedice adolescentnog roditeljstva? (str. 358-360)
Postati roditeljem izazov je i stres za svaku osobu, no osobito je teko iskustvo za
adolescente. Tinejderi koji su postali roditelji jo nisu uspostavili jasan osjeaj smjera u
vlastitom ivotu. Njihovi ivotni uvjeti i osobne znaajke ometaju njihovu sposobnost da
budu djelotvorni roditelji. Djevojke koje u tinejderskoj dobi postanu majke imaju puno
veu vjerojatnost da e biti siromane nego njihove vrnjakinje koje odgode raanje djece.
One su obino imale roditelje koji nisu bili topli i jako angairani, lo im je kolski uspjeh,
konzumiraju droge i alkohol, imaju modele samohranih roditelja u obitelji, roditelja s
ogranienim obrazovanjem i nezaposlenou, te su ivjele u susjedstvima u kojima su i
drugi adolescenti bili izloeni slinim rizicima. Visok je postotak izvanbranog roditeljstva
medu manjinama s niskim prihodima, osobito meu Afroamerikancima, amerikim
Indijancima, Latinoamerikancima i kanadskim starosjediocima. Izgleda kako se mnogi od
tih mladih ljudi, kada su im ve nedostupni putovi obrazovanja i karijere, okreu ranom
roditeljstvu kao nainu ulaska u odraslu dob.
ivot trudnih tinejderici esto je pun razliitih tekoa, a kada rode dijete tada se obino
okolnosti njihova ivota pogoravaju na najmanje tri naina:
Obrazovno postignue. Roenje djeteta prije 18. godine smanjuje vjerojatnost zavravanja
srednje kole. Samo 50% amerikih majki-adolescentica maturira s diplomom ili
ekvivalentnim stupnjem opeg obrazovanja, dok to uspijeva u 96% sluajeva djevojkama
koje ekaju s roditeljstvom.
Obrasci branoga statusa. Majke tinejderke smanjuju svoje izglede za brak. Kada se te
majke udaju, tada imaju veu stopu rastava nego njihove vrnjakinje koje odgaaju
raanje djece. Posljedica toga je da majke tinejderke vie svojih godina roditeljstva
provode kao samohrane majke.
Ekonomske okolnosti. Zbog niske razine obrazovanja, brane nestabilnosti i siromatva,
mnoge majke tinejderke dobivaju socijalnu pomo. Ako su zaposlene, tada im njihovo
nisko obrazovanje ograniava zapoljavanje na nezadovoljavajue, slabo plaene poslove.
Oevi adolescenti nakon roenja djeteta rade vie sati na dan od svojih vrnjaka koji nisu
roditelji. Moda zbog toga postiu nie obrazovanje i takoer su ekonomski prikraeni.
Budui da se mnoge trudne tinejderke neadekvatno hrane, pue, konzumiraju alkohol i
droge i ne odlaze lijeniku radi rane prenatalne skrbi, njihove bebe esto imaju prenatalne i
perinatalne komplikacije - osobito nisku poroajnu teinu. Takoer, u usporedbi s odraslim
majkama, majke adolescentice imaju negativnije interakcije s djetetovim ocem, manje
znaju o djejem razvoju, imaju nerealistino visoka oekivanja, percipiraju svoju dojenaad
po osobinama teom i manje djelotvorno s njima komuniciraju. Njihova djeca obino imaju
niske rezultate na testovima inteligencije, imaju lo kolski uspjeh i pokazuju socijalno
uznemirujua ponaanja. Takoer, vrlo se esto ciklus adolescentne trudnoe ponavlja i u
sljedeoj generaciji.
Meutim, ipak postoje velike razlike u tome kako se snalaze adolescentne majke i njihova
djeca. Ako adolescentica zavri srednju kolu, izbjegava daljnja raanja i pronae stabilnog
branog partnera, dugorone tekoe u njezinu i djetetovu razvoju su manje ozbiljne. Manji
broj mladih majki koje ne uspiju ni u jednom od spomenutih podruja osuene su na ivot s
trajnim tekoama.
136. Koje su mogue intervencije za adolescente roditelje? (str. 360-361)
Najtei i najskuplji nain noenja s roditeljstvom u adolescenciji jest ekati da se ono
dogodi. Mlade samohrane majke trebaju zdravstvenu skrb za sebe i svoju djecu, poticanje
da ostanu u koli, trening za posao, poduku iz vjetina roditeljstva i noenja sa ivotnim
problemima, te skrb za djecu koja e biti visokokvalitetna i pristupana. kole koje pruaju
takve usluge smanjuju incidenciju beba s niskom poroajnom teinom, poveavaju
obrazovne uspjehe majki i spreavaju daljnje neeljeno raanje djece .
Majke-adolescentice takoer imaju koristi od obiteljskih odnosa koji su osjetljivi na njihove
razvojne potrebe. Majke koje su po dobi starije tinejderke pokazuju djelotvornije
roditeljstvo kada imaju svoje mjesto stanovanja i pomo rodbine - to je aranman koji
tinjederki osigurava ravnoteu izmeu autonomije i podrke. Nezavisan ivot kombiniran s
visokom razinom pomoi od strane baki i djedova povezan je s boljim roditeljstvom,
toplijim obiteljskim odnosima i povoljnijim razvojem djece.
Programi koji se fokusiraju na oeve usmjereni su na poveanje njihove ekonomske i
emocionalne posveenosti djetetu. Premda gotovo polovina mladih oeva posjeuje svoju
djecu tijekom prvih godina nakon roenja, kontakti se uskoro smanjuju. No, novi zakoni koji
nameu obvezu djetetova uzdravanja mogu poveati oevu odgovornost i interakciju s
djetetom. Majke-tinejderke koje od oca svoga djeteta dobivaju financijsku pomo i pomo
u brizi oko djeteta osjeaju manji stres i povoljnije komuniciraju sa svojim dojenetom.
Takoer, to majke tinejderke doivljavaju manje stresnih dogaaja, to je vea
vjerojatnost da e otac ostati ukljuen, a dijete se dugorono bolje prilagoavali.
137. Opiite korelate i posljedice zloupotrebe sredstava ovisnosti kod adolescenata? (str.
361-362)
Za razliku od mladih koji eksperimentiraju, zloupotreblijivai droge su ozbiljno ojaeni
mladi ljudi koji svoju nesreu izraavaju kroz antisocijalna ponaanja. Njihov impulzivni i
uznemirujui stil ponaanja esto je prisutan jo u ranom djetinjstvu. U usporedbi s drugim
mladim ljudima oni ranije ponu koristiti drogu i mogu imati i neke genske korijene
sklonosti zloporabi droga. No, i itav niz okolinskih initelja pospjeuje koritenje droga. To
su niski SES, problemi mentalnoga zdravlja u obitelji, zloporaba droge starije brae i
sestara, nedostatak roditeljske topline i angairanosti, tjelesno i spolno zlostavljanje i lo
kolski uspjeh. Ohrabrivanje od strane vrnjaka - prijatelji koji koriste i omoguuju pristup
drogi - takoer predvia poveano koritenje droga i druga antisocijalna ponaanja.
Zloporaba droga u adolescenciji esto ima doivotne posljedice. Tinejderi koji ovise o
alkoholu i tekim drogama kako bi se nosili sa svakodnevnim stresom, nee nauiti vjetine
odgovornog donoenja odluka i alternativne tehnike suoavanja sa stresom. Ti mladi ljudi
pokazuju ozbiljne probleme prilagodbe, ukljuujui tu depresiju i antisocijalno ponaanje.
Oni esto prerano ulaze u brak, roditeljstvo i svijet rada i bivaju neuspjeni u njima, to su
bolni ishodi koji samo potiu daljnje ovisniko ponaanje.
138. Navedite mogue prevencije i tretmane zloupotrebe sredstava ovisnosti u
adolescenciji? (str. 362)
Potrebne su razliite strategije prevencije. Jedan je pristup rani rad s roditeljima kako bi se
smanjile obiteljske nedae i poboljale vjetine suoavanja prije no to su djeca dovoljno
stara da se ponu uputati u drogiranje. Programi koji rizine adolescente poduavaju
strategijama za noenje s ivotnim stresorima i koji grade kompetencije kroz slube koje se
organiziraju u lokalnoj zajednici, smanjuju uporabu droga, kao to i reduciraju pojavu
tinejderskih trudnoa.
Kada adolescent postane zloupotrebijiva droge, esto je kao prvi korak u njegovu
lijeenju, a esto i onaj koji e mu spasiti ivot, nuna hospitalizacija. Kada je mlada osoba
jednom skinuta s droge, openito je potrebna obiteljska i individualna terapija kako bi se
tretirali negativni odnosi izmeu roditelja i djece, nisko samopotovanje, anksioznost i
impulzivnost. Za unapreenje ivotnog uspjeha velike pomake moe napraviti i
obrazovanje i izobrazba za neko zanimanje. Ne zna se mnogo o tome koji je najbolji nain
tretiranja zloporabe droge kod adolescenata. ak i najopseniji programi imaju
uznemirujue visoke stope recidiva - od 35 do 85%.
139. Objasnite stadij formalnih operacija unutar Piagetove teorije? (str. 363)
Prema Piagetu, mladi oko 11. godine ulaze u stadij formalnih operacija u kojem razvijaju
sposobnost apstraktnog, znanstvenog miljenja. Dok djeca u stadiju konkretnih operacija
mogu "operirati na realnosti", adolescenti u stadiju formalnih operacija mogu "operirati na
operacijama". Dugim rijeima, ona vie ne trebaju konkretne stvari i dogaaje kao objekte
svojeg miljenja. Umjesto toga adolescenti putevi razmiljanja mogu doi do novih,
openitijih logikih pravila.
Pogledajmo dvije glavne znaajke stadija formalnih operacija.
Hipotetiko-deduktivno rasuivanje
Mladi ljudi u adolescenciji prvi put postaju sposobni za hipotetiko-deduktivno rasuivanje.
Kada su suoeni s problemom, zapoinju ga rjeavati stvarajui opu teoriju o svim
moguim initeljima koji mogu utjecati na ishod i iz nje dedukcijom dolaze do specifinih
hipotezu (ili predvianja) o tome to se moe dogoditi. Potom te hipoteze testiraju na
odreen nain kako bi vidjeli koja od njih funkcionira u stvarnosti. Zamjeujete kako ova
vrsta rjeavanja problema zapoinje moguim i nastavlja se do realnog. Za razliku od njih
djeca u stadiju konkretnih operacija zapoinju realnim - najoiglednijim predikcijama o
situaciji. Ako se one ne potvrde u realnosti, oni ne mogu smisliti alternative i ne uspijevaju
rijeiti problem.
Uspjeh adolescenata u rjeavanju slavnog Piagetova problema s njihalom ilustrira ovaj novi
pristup. Pretpostavimo da kolskoj djeci i adolescentima damo uzice razliite duljine,
predmete razliite teine vezane za uzice i preku na koju mogu objesiti uzicu. Potom
svakoga od njih traimo da domisli to utjee na brzinu kojom se njihalo ljulja po putanji.
Adolescenti u stadiju formalnih operacija dolaze do etiri hipoteze: (1) duljina uzice, (2)
teina predmeta koji je na nju objeen, (3) koliko se predmet visoko podigne prije no to je
puten i (4) koliko jako je predmet gurnut. Potom varirajui jedan po jedan initelj i
odravajui sve ostale konstantnima, oni iskuavaju svaku mogunost. Naposljetku
otkrivaju kako je bitna samo duljina uzice.
Za razliku od njih, djeca koja su u stadiju konkretnih operacija eksperimentiraju
nesustavno. Ona ne mogu odvojiti uinak svake varijable. Moe se dogoditi da duljinu uzice
testiraju bez odravanja konstantne teine usporeujui, primjerice, dugo lagano njihalo s
dugim, tekim. Takoer, djeca kolske dobi ne uoavaju varijable koje neposredno ne
sugerira konkretni materijal samog zadatka - visinu s koje je njihalo otputeno i silu kojom
je gurnuto.
Propozicijsko miljenje
Druga vana karakteristika stadija formalnih operacija je propozicijsko miljenje.
Adolescenti mogu procjenjivati logiku propozicija (verbalnih tvrdnji) a da se ne pozivaju na
okolnosti u stvarnome svijetu. Za razliku od njih, djeca mogu procjenjivati logiku tvrdnji
samo razmatrajui ih u odnosu na konkretne dokaze u stvarnome svijetu.
U istraivanju propozicijskog rasuivanja istraivai su djeci i adolescentima pokazali
hrpicu etona za poker i pitali ih jesu li tvrdnje o etonima tone, netone ili se to ne moe
rei sa sigurnou. U jednoj situaciji istraivaica je sakrila eton u ruku i rekla sljedeu
tvrdnju: "eton u mojoj ruci je zelen ili nije zelen." "eton u mojoj ruci je zelen i nije zelen."
U drugoj situaciji eksperimentator je drao crveni ili zeleni eton potpuno vidljivim i iznio
iste tvrdnje.
kolska djeca su se fokusirala na konkretna svojstva etona za poker. Kada je eton bio
skriven od pogleda, oni su za obje tvrdnje odgovarali kako se ne moe sa sigurnou rei.
Kada su etoni bili vidljivi, oni su procjenjivali kako su obje tvrdnje tone ako je eton bio
zelen, a netone ako je eton bio crven. Za razliku od njih adolescenti su analizirali logiku
tvrdnji. Shvaali su da je tvrdnja "ili je ili nije" uvijek tona, dok su tvrdnje sa "i" uvijek
netone, bez obzira na boju etona.
Premda Piaget nije smatrao kako jezik igra sredinju ulogu u djetetovu kognitivnom
razvoju, priznavao je kako je on u adolescenciji vaniji. Apstraktno miljenje zahtijeva na
jeziku utemeljene sustave reprezentacije koji ne predstavljaju stvarne objekte, sustave
poput onih u vioj matematici. Srednjokolci koriste te sustave u algebri i geometriji.
Formalno-operacijsko miljenje takoer ukljuuje verbalno rasuivanje o apstraktnim
konceptima.
140. Objasnite sposobnost adolescenata za znanstveno rasuivanje: usklaivanje teorije i
dokaza? (365)
Sr znanstvenog razmiljanja ini usklaivanje teorija s dokazima. Deanna Kuhn je provela
opsena istraivanja o razvoju znanstvenoga miljenja koristei probleme koji su
Piagetovim zadacima nalikovali utoliko to je na njihov ishod moglo djelovati nekoliko
varijabli. U jednoj seriji studija djeca koja pohaaju trei, esti i deveti razred, te odrasli
dobili su dokaze koji su katkada bili u skladu, a katkada u suprotnosti s teorijama. Potom su
sudionike ispitivali o tonosti svake teorije.
Primjerice, sudionicima je dan problem vrlo slian onome koji je postavila Sabrina. Od njih
se trailo da teoretiziraju o tome koja od nekoliko znaajki sportskih lopti - veliina (velika
ili mala), boja (svijetla ili tamna), tekstura (hrapava ili glatka) ili postojanje ili odsutnost
utora na njihovim povrinama - utjee na kakvou igraeva servisa. Potom im je izloena
teorija gospodina (ili gospoe) S, koji vjeruje da je vana veliina lopte, i teorija gospodina
(ili gospoe) C, koji vjeruje da je vana boja. Naposljetku je ispitiva izloio dokaze
stavljajui loptice s odreenim znaajkama u dvije koare oznaene s "dobar servis" i "lo
servis". Najmlai sudionici esto su ignorirali suprotne dokaze ili ih iskrivljavali tako da
budu u skladu s njima omiljenom teorijom. Umjesto da na dokaze gledaju odvojeno od
teorija utemeljenima na njima, djeca su esto to dvoje mijeala u jedinstvenu
reprezentaciju "tako to jest". Sposobnost razlikovanja teorije od dokaza i uporaba logikih
pravila za ispitivanje njihova odnosa u sloenim, multivarijatnim situacijama poboljava se
u razdoblju od djetinjstva do adolescencije, a i poslije u odrasloj dobi.
141. Objasnite kako se razvija znanstveno rasuivanje kod adolescenata? (str. 366-367)
Od vitalne je vanosti vei kapacitet obrade informacija koji doputa da se istodobno
usporeuje teorija i posljedice nekoliko varijabli. Osim njega osobito je vana metakognicija
- miljenje o miljenju. Pojedinci moraju biti sposobni predstaviti teoriju kao jedan objekt
miljenja, a ne kao vjeran odraz stvarnosti. Takoer moraju ostaviti po strani svoje vlastite
teorijske preferencije i kao jedini temelj pri prosudbi razmatrati ono to kau dokazi.
Na koji se nain poboljava vjetina usklaivanja teorije s dokazima? Uspjeh u tome pod
velikim je utjecajem godina kolovanja. No, znanstvenom se miljenju ljude rijetko izravno
poduava ak i na naprednim razinama obrazovanja. Umjesto toga u svim podrujima
poduavanja uenici vjebaju kako donijeti zakljuke koji slijede iz danih informacija, a
pritom svoja vlastita iskustva i uvjerenja staviti na stranu. Opetovane prilike suoavanja
teorija i dokaza potiu adolescente da razmiljaju o svojim postojeim strategijama,
revidiraju ih i postanu svjesniji naravi logike.
Premda su adolescenti i odrasli puno uspjeniji u znanstvenom rasuivanju od djece, oni i
dalje u svome miljenju pokazuju pristranost u vlastitu korist. Logiku primjenjuju mnogo
djelotvornije na zamisli u koje sumnjaju nego na one kojima su skloni. Meutim,
znanstveno rezoniranje zahtijeva da metakognitivni kapaciteti budu objektivni, a ne da
slue u vlastite svrhe. Bez obzira na to o kojoj se vrsti zadataka radilo, adolescenti razvijaju
formalno operacijsko miljenje na slian, stupnjevit nain. U nizu istraivanja osobama u
dobi od 10 do 20 godina zadane su skupine problema koje su bile stupnjevane po teini.
Tako se, primjerice, jedan skup zadataka sastojao od kvantitativno-odnosnih zadataka
poput problema s njihalom. Drugi skup sadravao je propozicijske zadatke poput onih iz
problema sa etonima za poker. Trei skup problema sadravao je eksperimentalne
zadatke uzronosti poput problema sa sportskim loptama.
U svakom skupu zadataka adolescenti su svladavali komponentne vjetine po postupnome
redu i na taj nain sve vie irili svoju metakognitivnu svijest. Primjerice, na
eksperimentalnom zadatku uzronosti oni su najprije postali svjesni velikog broja varijabli
koje mogu utjecati na ishod. To im je omoguilo da formuliraju i testiraju hipoteze. S
vremenom adolescenti su poeli kombinirati zasebne vjetine u sustav koji je glatko
funkcionirao. Konstruirali su opi model koji se mogao primijeniti u mnogim sluajevima
problema odreene vrste. Istraivakim rjenikom reeno, mladi ljudi izgleda formiraju
"hiperkognitivni sustav" ili supersustav, koji razumije, organizira i utjee na druge aspekte
kognicije.
142. Navedite i objasnite koje su posljedice apstraktnog miljenja? (str. 367-368)
Razvoj formalnih operacija vodi do dramatinih revizija u nainu na koji adolescenti vide
sebe, druge i svijet openito. No, ba kao to su adolescenti katkad nespretni u uporabi
svojih tijela koja se transformiraju, tako su ispoetka nespretni i zapinju u apstraktnom
miljenju. Roditelji i nastavnici moraju biti paljivi da mnoge tipine reakcije u tinejderskoj
dobi - svadljivost, usmjerenost na sebe, neuviavne primjedbe i neodlunost - ne pripisuju
niemu drugome do li njihovu neiskustvu s novim sposobnostima rezoniranja. Jo neke
posljedice su: osjetljivost na javnu kritiku, pojaan osjeaj osobne jedinstvenosti, idealizam
i kritinost, teko donoenje svakodnevnih odluka.
143. Objasnite razvoj samosvjesnosti i usmjerenosti na sebe kod adolescenata? (str. 367-
368)
Sposobnost razmiljanja o vlastitim mislima u kombinaciji s tjelesnim i psiholokim
promjenama kroz koje adolescenti prolaze znai da oni poinju vie razmiljati o sebi.
Piaget je vjerovao kako ovaj stadij prati novi oblik egocentrizma: sposobnost razlikovanja
apstraktnih perspektiva sebe i drugih. Dok tinejderi zamiljaju to drugi misle, pojavljuju
se dvije iskrivljene slike odnosa sebe i drugih.
Prva se naziva zamiljena publika i odnosi se na uvjerenje adolescenata da su oni u
sreditu panje i zanimanja svih ostalih. Mladi dre kako su stalno kao na pozornici. Zato
postaju iznimno svjesni samih sebe i esto, kako bi izbjegli neugodnosti, idu u krajnost.
Koncept zamiljene publike pomae nam da shvatimo sate koje adolescenti provode
provjeravajui svaki detalj svog izgleda. On nam takoer pomae da objasnimo njihovu
osjetljivost na javnu kritiku. Za tinejdere koji vjeruju kako svi gledaju to i kako oni rade,
kritika primjedba od strane roditelja ili nastavnika moe biti poniavajua.
Drugo kognitivno iskrivljavanje naziva se osobna bajka. Budui da su tinejderi toliko
sigurni da ih drugi opaaju i o njima misle, oni razvijaju napuhnuto miljenje o svojoj
vanosti. Poinju osjeati kako su posebni i jedinstveni. Mnogi adolescenti vide sebe kako
doseu vrhunce slave kao i da tonu u dubine oaja - iskustva koja drugi ne mogu nikako
razumjeti. Kada se pojavi u kombinaciji s osobinom linosti koja se naziva traenje
uzbuenja, osobna bajka moe doprinijeti rizinom ponaanju adolescenata, jer ih ostavlja
u uvjerenju da su neranjivi. U jednom je istraivanju utvreno kako se mladi koji istodobno
imaju visoke rezultate na mjerama osobne bajke i traenja uzbuenja, vie uputaju u
seksualno rizina ponaanja, ee koriste drogu i ine vie delinkventnih djela nego
njihovi vrnjaci koji imaju nie rezultate na tim mjerama.
Zamiljena publika i osobna bajka su najjae tijekom razdoblja prijelaza na formalne
operacije. Njihova jaina postupno opada paralelno s boljom uspostavom apstraktnog
miljenja. Pa ipak to iskrivljeno gledite na sebe ne mora predstavljati povratak na
egocentrizam, ve moe biti izraz napretka u sposobnosti zauzimanja perspektive koji
uzrokuje da se mladi tinejderi jako brinu zbog onoga to drugi misle. Adolescenti takoer
imaju emocionalnih razloga za ustrajanje u uvjerenju da su drugi zaokupljeni njihovim
izgledom i ponaanjem. Ustrajanje u tom uvjerenju pomae im da tijekom bitke za
odvajanje od roditelja i uspostavljanja nezavisnog osjeaja samoga sebe zadre vane
odnose s drugima.
144. Objasnite pojavu i razvoj idealizma i kritinosti kod adolescenata? (str. 368)
Budui da apstraktno miljenje adolescentima doputa da idu dalje od stvarnoga k
moguem, ono otvara svijet idealnog i savrenog. Tinejderi mogu zamiljati drugaije
obiteljske, religijske, politike i moralne sustave i ele ih istraivati. Takvo razmiljanje je
dio otkrivanja novih podruja iskustva, razvijanja vee posveenosti irem drutvu i
definiranja vlastitih vrijednosti i preferencija. Idealizam tinejdere vodi do konstruiranja
grandioznih vizija savrenog svijeta - svijeta bez nepravde, diskriminacije ili neukusnog
ponaanja. Oni ne ostavljaju prostora nedostacima svakodnevnog ivota. Odrasli koji imaju
dulje ivotno iskustvo imaju realistinije gledite. Raskorak izmeu pogleda na svijet koji
imaju odrasli i tinejderi esto se naziva "generacijskim jazom" i stvara napetosti izmeu
roditelja i djeteta. Zamiljajui savrenu obitelj s kojom se njihovi stvarni roditelji i braa i
sestre ne mogu mjeriti, adolescenti postaju kritiari koji samo trae mane.
Meutim, tinejderski idealizam i kriticizam openito su korisni. Kada adolescenti naue
vidjeti druge ljude kao one koji imaju svoje vrline i mane, tada imaju puno veu sposobnost
konstruktivnog rada na drutvenim promjenama i uspostavljanja trajnih odnosa.
Tolerirajui njihov kriticizam i istodobno podsjeajui mladu osobu kako svi ljudi imaju
vrline i nedostatke, roditelji mogu tinejderima pomoi da stvore bolju ravnoteu izmeu
idealnog i stvarnog.
145. Objasnite utjecaj vrnjaka na kolsko postignue adolescenata? (str. 373)
Vrnjaci imaju vanu ulogu u postignuima adolescenata i to na nain koji je povezan kako
s obitelji, tako i sa kolom. Tinejderi iji roditelji vrednuju postignua obino biraju
prijatelje koji imaju iste te vrijednosti. Podrka vrnjaka za visoka postignua ovisi takoer i
o opem ozraju vrnjake kulture, koja je u sluaju mladih etnikih manjina, pod snanim
utjecajem drutvenog poretka. Adolescenti pripadnici etnikih manjina koji imaju niski
socioekonomski status esto se protive napornome uenju jer su uvjereni da visoke ocjene
nee imati utjecaj na njihovu budunost. Oni zato mogu ugroziti svoje vrnjake odnose i
etniki identitet.
Pa ipak, ne reagiraju svi uskraeni uenici pripadnici etnikih manjina na taj nain. Studija
sluaja estero afroamerikih adolescenata iz siromanih gradskih etvrti koji su imali
dobar kolski uspjeh i bili optimistini u pogledu svoje budunosti, otkrila je kako su oni bili
jako svjesni ugnjetavanja, no kako su vjerovali u napore za mijenjanje svojeg socijalnog
poloaja. Kako su oni razvili taj osjeaj djelotvornosti? Njihovi su ih roditelji, roaci i
nastavnici kroz raspravu i primjere uvjerili kako se nepravda ne smije tolerirati i kako je
crnci zajednikim snagama mogu prevladati. Upravo to je gledite koje potie kolsku
motivaciju kada se mladi nau pod pritiskom vrnjaka koji su protiv dobrog uspjeha u koli i
suoe s preprekama u uspjehu u karijeri.
146. Na koji nain obiljeja kole utjeu na kolsko postignue adolescenata? (str. 373-374)
Adolescentima je potrebna razredna okolina koja je osjetljiva na njihove sve vee
sposobnosti rezoniranja i njihove emocionalne i socijalne potrebe. Ako adolescent nema
odgovarajua iskustva u uenju, malo je vjerojatno da e realizirati svoj potencijal za
apstraktno miljenje.
Iskustva sa kolskim uenjem. Kao to smo ve napomenuli, zbog kola koje su velike
organizacije i podijeljene u slabo povezane odjele, veina srednjokolaca doivljava svoju
nastavu kao neto emu nedostaje topline i podrke - to su okolnosti koje smanjuju njihovu
motivaciju. Adolescenti takoer (a ne samo djeca) trebaju stvoriti bliske odnose s
nastavnicima zato to kada poinju razvijati svoj identitet izvan obitelji, trae nove odrasle
uzore koji nisu njihovi roditelji.
Vana korist od odvojene nastave za svaki predmet je, naravno, to to adolescente u tom
sluaju poduavaju eksperti koji e vjerojatnije poticati miljenje viega stupnja, a to su
initelji koji potiu prisutnost na nastavi i uspjeh u koli. No, u mnogo sluajeva u srednjoj
koli nastava adolescentima ne prua dosljedno zanimljivo i poticajno poduavanje koje bi
stimuliralo apstraktno miljenje. Zbog nejednake kakvoe poduavanja mnogi adolescenti
maturiraju s manjkavim temeljnim kolskim vjetinama. Svladavanje itanja, pisanja,
matematike i prirodnih znanosti amerikih etnikih manjina niskog socioekonomskog
statusa i dalje je razoaravajue, usprkos tome to se od 1970-ih godina naovamo smanjio
jaz u uspjehu afroamerikih i latinoamerikih uenika u usporedbi s bijelim uenicima. Ti
mladi ljudi preesto pohaaju slabo financirane kole koje su smjetene u ruiniranim
zgradama, sa zastarjelom opremom i nedostatkom udbenika. U nekim od tih kola bilo je
kriminala i problema s disciplinom tako da se tim tekoama posveuje puno vie panje
nego uenju i nastavi. Do razine juniorske srednje kole velik broj siromatvom pogoenih
uenika pripadnika etnikih manjina dospijeva na nie obrazovne kolosijeke koji samo
potenciraju njihove tekoe u uenju.
Usmjeravanje na obrazovne kolosijeke. Grupiranje uenika tijekom osnovne kole prema
sposobnostima je pogubno. Razredi mjeoviti po sposobnostima poeljni su barem do
mlade ili juniorske srednje kole. Istraivanja pokazuju kako takvi razredi ne sputavaju
sposobnije uenike, a pruaju intelektualne i socijalne prednosti djeci koja imaju slabiji
uspjeh.
U srednjoj koli i dalje je neizbjena neka vrsta grupiranja zato to se odreeni aspekti
obrazovanja moraju vezati s buduim obrazovnim i profesionalnim planovima mlade
osobe. U Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi mladi srednjokolci se na temelju
profesionalne orijentacije usmjeravaju na sljedee kolosijeke: pripremni za fakultet, struni
i opeobrazovni. Naalost, ovakvo razvrstavanje ima tendenciju perpetuiranja obrazovnih
nejednakosti iz ranijih godina. Uenici pripadnici etnikih manjina i niskog SES-a u velikom
broju se usmjeravaju na kolosijeke koji ne pripremaju za fakultet. Longitudinalno
istraivanje kojim se pratio kolski uspjeh nekoliko tisua amerikih uenika od osmog do
dvanaestog razreda, utvrdilo je da usmjeravanje na kolosijek koji priprema za fakultet
ubrzava kolski napredak, dok ga usmjeravanje na struni ili opeobrazovni kolosijek
usporava.
Srednjokolski uenici se u gotovo svim industrijaliziranim zemljama odvajaju na kolski i
profesionalni obrazovni kolosijek. No, u Kini, Japanu i veini zapadnoeuropskih zemalja
raspored uenika u srednju kolu odreuje se na temelju nacionalnog ispita. Ishod tog
ispita obino uvruje budue mogunosti mlade osobe. Obrazovne su odluke u Sjevernoj
Americi fleksibilnije. Uenici koji nisu usmjereni na kolosijek koji priprema za fakultet i koji
imaju lo uspjeh u srednjoj koli i dalje mogu dobiti fakultetsko obrazovanje. No, do
adolescentne dobi socioekonomske razlike u kvaliteti obrazovanja i kolskom uspjehu
uenike su ve razvrstale na puno drastiniji nain no to je to sluaj u drugim zemljama.
Na kraju od tog otvorenijeg sustava nema koristi ba velik broj djece. U usporedbi s
mnogim zapadnoeuropskim zemljama Sjedinjene Drave i Kanada imaju vii postotak
mladih koji sebe smatraju obrazovnim gubitnicima i koji zato prerano naputaju srednju
kolu.
147. Objasnite faktore koji su povezani sa naputanjem kole kod adolescenata? (str. 375-
376)

Stopa prekida kolovanja osobito je visoka medu mladima iz etnikih manjina koji su niskog
SES-a. Odluka o naputanju kole ima ozbiljne posljedice. Mladi koji nisu zavrili
srednjokolsko obrazovanje imaju nie rezultate na testovima pismenosti od onih koji su
maturirali. Rezultat toga je da mladima koji su prekinuli kolovanje nedostaju vjetine koje
u dananjoj ekonomiji utemeljenoj na znanju cijene poslodavci. Zato su, stope zaposlenosti
onih koji su prekinuli kolovanje puno nie od onih koji su maturirali. ak i kada su
zaposleni, mladi koji nisu dovrili kolovanje puno ee rade jednostavne i slabo plaene
poslove i povremeno su bez posla.
initelji povezani s naputanjem kole. Premda mnogi koji prekidaju kolovanje imaju lo
uspjeh i pokazuju visoke stope krenja normi, znaajan broj njih su, mladi ljudi s malo
problema u ponaanju, koji imaju tekoa u koli i tiho je naputaju. Putovi prema
naputanju kole zapoinju rano. Rizini initelji u prvom razredu predviaju kasniji prekid
kolovanja gotovo jednako dobro kao i rizini initelji u srednjoj koli.
Obiteljske prilike. Djeca koja prekidaju kolovanje u usporedbi s drugim uenicima, pa ak i
onima s istim profilom ocjena, ee imaju roditelje koji su manje angairani oko
obrazovanja svoje djece. Mnogi od njih nisu ni sami zavrili srednju kolu, nezaposleni su ili
se suoavaju s posljedicama rastave. Kada njihova djeca kui donesu loe ocjene, ti
roditelji ee reagiraju kanjavanjem i ljutnjom, to su reakcije koje kod mladih rezultiraju
jo veom pobunom protiv kole.
Uenici koji naputaju kolu esto imaju kolska iskustva koja naruavaju njihove izglede za
uspjeh. Novija izvjee pokazuju kako u nekim amerikim gradskim kolama preko 60%
adolescenata ne maturira. Uenici koji se nalaze na opeobrazovnom ili strunom
kolosijeku obrazovanja, u kojima je poduavanje obino najmanje poticajno, tri puta ee
prekidaju kolovanje od onih koji se nalaze na kolosijeku koji priprema za fakultet.

EMOCIONALNI I SOCIJALNI RAZVOJ U ADOLESCENCIJI (STR. 381-406)

148. Objasnite razvojni zadatak adolescenata koji rezultira identitetom ili zbunjenou?
(str. 382-383)
Erikson je bio prvi koji je prepoznao identitet kao glavno postignue u razvoju linosti u
adolescenciji i kao kljuni korak prema izrastanja u produktivnu, sretnu odraslu osobu.
Konstruiranje identiteta podrazumijeva definiranje tko ste, koje su vae vrijednosti i
smjerovi koje ste odluili slijediti u ivotu. Jedan ga je strunjak opisao kao eksplicitnu
teoriju samoga sebe kao racionalne djelatne osobe - osobe koja djeluje na temelju razuma,
preuzima odgovornost za te postupke i moe ih objasniti. Ta potraga za onim to je istinito i
realno o samome sebi pokretaka je sila mnogih novih obvezivanja - spolnoj orijentaciji,
zanimanju, interpersonalnim odnosima, ukljuenosti u zajednicu, etnikoj grupnoj
pripadnosti i moralnim, politikim, religijskim i kulturalnim idealima.
Erikson je psiholoki konflikt adolescencije nazivao identitet nasuprot zbunjenosti. Uspjeni
ishodi ranijih stadija utiru put uspjenom razrjeavanju tog konflikta. Mladi ljudi koji ulaze u
adolescenciju sa slabim osjeajem povjerenja imaju potekoa u nalaenju ideala u koje e
vjerovati. Oni sa slabom autonomijom ili inicijativom ne angairaju se u aktivnom
istraivanju koje je potrebno kako bi se izabralo izmeu alternativa. Naposljetku, oni kojima
nedostaje osjeaj produktivnosti ne uspijevaju izabrati zanimanje koje odgovara njihovim
interesima i sposobnostima.
Premda i prije postoje mnogi zaeci formiranja identiteta, mladi ljudi tek u adolescenciji
postaju zaokupljeni tim zadatkom. Prema Eriksonu, tinejderi u sloenim drutvima
doivljavaju krizu identiteta - privremeno razdoblje konfuzije i stresa dok, prije no to
odrede svoje vrijednosti i ciljeve, eksperimentiraju alternativama. Adolescenti koji prolaze
kroz proces unutarnjeg pretraivanja sebe naposljetku dolaze do zrelog identiteta. Oni
odabiru karakteristike koje su definirale njihovo ja u djetinjstvu i kombiniraju ih s
posveivanjem novim stvarima. Potom sve to oblikuju u vrstu unutarnju jezgru koja im
prua osjeaj stabilnosti dok se u svakodnevnom ivotu kreu iz uloge u ulogu. Kada je
identitet jednom stvoren, on se tijekom odrasle dobi i dalje proiava jer ljudi vre
ponovnu procjenu svojih ranijih izbora i obvezivanja.
Suvremene teorije slau se s Eriksonom kako je preispitivanje vrijednosti, planova i
prioriteta nuno za zreli identitet, no one vie o tom procesu ne govore kao o "krizi". Za
neke mlade ljude razvoj identiteta je traumatian i uznemirujui, no za veinu on to nije.
Istraivanje je naziv koji bolje opisuje tipian postupan, neuzbudljiv pristup formiranju
identiteta koji postoji kod veine adolescenata. Isprobavajui razliite ivotne mogunosti i
kreui prema donoenju trajnih odluka, mladi ljudi oblikuju organiziranu strukturu
vlastitoga ja.
Erikson je opisao negativan ishod adolescencije kao konfuziju identiteta. Neki mladi ljudi
izgledaju plitki i neusmjereni bilo zbog toga to nisu uspjeno razrijeili ranije konflikte ili
zato to im drutvo ograniava izbore na one koji ne odgovaraju njihovim sposobnostima i
eljama. Zbog toga oni nisu spremni za psiholoke izazove odrasle dobi. Primjerice,
pojedincima koji nemaju vrst osjeaj vlastitoga ja kojem se mogu vratiti, moe biti teko i
riskantno povjeravati se drugima, to je znaajka Eriksonova stadija odrasle dobi i
sposobnosti za intimnost.
149. Koje promjene u samopoimanju nastaju kod adolescenata? (str. 383)
U ranoj adolescenciji djeca ujedinjuju odvojene osobine kao to su "pametan" i "darovit" u
apstraktnije opise kao to su "inteligentan". No, te generalizacije o sebi nisu meusobno
povezane, a esto su i proturjene. Tako, primjerice, djeca od 12 do 14 godina mogu
spominjati suprotne osobine kao to su "inteligentan" i "upljoglav" ili "srameljiv" i
"otvoren". Takav raskorak je rezultat socijalnog pritiska da se u razliitim odnosima - s
roditeljima, suuenicima, bliskim prijateljima i romantinim partnerima - izraava razliito
vlastito ja.
Do srednje ili kasne adolescencije tinejderi kombiniraju svoje osobine u organizirani
sustav. Takoer poinju upotrebljavati modifikatore ("Dosta lako planem", "Nisam sasvim
iskrena") kojima otkrivaju kako su svjesni da se psiholoke osobine iz situacije u situaciju
mogu mijenjati. Stariji adolescenti takoer dodaju u svoje opise integrirajua naela koja
daju smisao katkada problematinim proturjenostima. Tako je, primjerice, jedna mlada
osoba izjavila: "Vrlo sam prilagodljiva. Kad sam s prijateljima koji misle da je ono to ja
kaem vano, vrlo sam razgovorljiva. No, kad sam sa svojom obitelji, tada sam tiha jer ih ja
nikada toliko ne zanimam da bi me zaista sluali."
U usporedbi sa kolskom djecom tinejderi takoer stavljaju vei naglasak na socijalne
vrline kao to su biti prijateljski naklonjen, obziran, ljubazan i suradljiv. Adolescente vrlo
brine hoe li ih drugi vidjeti u povoljnom svjetlu, te zato njihove izjave o sebi odraavaju tu
zabrinutost. Nadalje, u pojmu o sebi starijih adolescenata kljune su teme osobne i
moralne vrijednosti. Revidirajui svoja gledita o sebi kako bi ona ukljuivala trajna
uvjerenja i planove, oni kreu k jedinstvenom pojmu o sebi koji je kljuan za razvoj
identiteta.
150. Opiite promjene u samopotovanju koje se javljaju u doba adolescencije? (str. 383-
384)
Samopotovanje ili evaluativni aspekt pojma o sebi u adolescenciji se nastavlja
diferencirati. Evaluaciji akademske, socijalne i tjelesne/sportske kompetencije, te
tjelesnoga izgleda, pridruuje se nekoliko novih dimenzija samovrednovanja: blisko
prijateljstvo, romantina privlanost i poslovna kompetencija.
Razina samopotovanja takoer se mijenja. Osim za neke adolescente privremenog
slabljenja nakon promjene kole, samopotovanje je u jaanju i za veinu mladih ostaje
visoko. Veinu vremena pretvaranje u adolescenta dovodi do osjeaja ponosa i
samopouzdanja.
Ipak, mladi se jako razlikuju u profilima svojih samopotovanja. Dok se neki slino vrednuju
u svim podrujima, drugi su u jednom ili dva podruja zadovoljniji nego u ostalima. Profil
svih jako povoljnih samovrednovanja nije jae povezan s dobrom prilagodbom od profila
koji je openito pozitivan. No, tinejderi koji puno povoljnije vrednuju svoje odnose s
vrnjacima nego svoju kolsku/ akademsku kompetenciju i odnose s obitelji obino imaju
potekoa s prilagodbom. Profil niskog samopotovanja u svim podrujima vezan je uz
tjeskobu, depresiju i s vremenom uz sve vie antisocijalnog ponaanja.
Svejedno, kontekst u kojem se mladi nadu moe modificirati te grupne razlike.
Autoritativno roditeljstvo predvia visoko samopotovanje u adolescenciji, jednako kao i u
djetinjstvu. Ohrabrivanje od strane nastavnika takoer je vezano s povoljnom slikom o
sebi. No, kada je podrka od strane odraslih i vrnjaka uvjetna (tj. izostaje ako osoba ne
zadovoljava vrlo visoke standarde), tinejderi se esto uputaju u ponaanja koja oni dre
"lanima" - nereprezentativnima za njihovo pravo ja. Adolescenti koji se esto, ne bi li se
zatitili od neodobravanja, ponaaju kao "lanjaci", pate od niskog samopotovanja i
depresije.
ira socijalna okolina takoer utjee na samopotovanje. Ameriki bijeli adolescenti imaju
nie samopotovanje od Afroamerikanaca koji imaju koristi od tople ire obitelji i jakog
osjeaja etnikog ponosa. Nadalje, veina mladih kod kojih u adolescenciji opada
samopotovanje su djevojke. Prisjetite se kako djevojice vie brinu o svom tjelesnom
izgledu i nesigurnije su u svoje sposobnosti. Naposljetku, najmanje problema sa
samopotovanjem imaju tinejderi koji idu u kolu ili ive u susjedstvu u kojem je dobro
zastupljena njihova socioekonomska ili etnika skupina. kola i zajednica koje prihvaaju
kulturno naslijee mlade osobe podupiru pozitivan osjeaj vlastite vrijednosti, a takoer i
vrst i siguran osobni identitet.
151. Navedite puteve ka identitetu, odnosno etiri stadija identiteta? (str. 384-385)
Kognitivni temelj za razvoj identiteta adolescentima pruaju njihovi dobro organizirani
samoopisi i diferencirani osjeaj samopotovanja. Koristei postupak klinikog
intervjuiranja istraivai grupiraju adolescente u etiri kategorije koje odraavaju njihov
napredak k formuliranju zrelog identiteta. Ti statusi identiteta nazivaju se: postignuti
identitet, moratorij, preuzeti ili zakljueni identitet i difuzija identiteta.
Razvoj identiteta moe se odvijati mnogim putanjama. Neki adolescenti ostaju u jednom
statusu, dok drugi doivljavaju mnoge promjene statusa. Nain postizanja identiteta esto
varira u razliitim podrujima identiteta kao to su spolna orijentacija, zanimanje te vjerske
i politike vrednote. Do dobi od dvadesetak godina veina mladih ljudi prelazi iz "niih"
statusa (preuzeti ili difuzni) u vie statuse (moratorij ili postignuti identitet), no neki od njih
se pomaknu u suprotnome smjeru.
Status identiteta Opis
Postignuti identitet Osobe koje su postigle identitet nakon to su
ispitale razliite alternative obvezale su se jasno formuliranom skupu vrijednosti i ciljeva
koje su same odabrale. One imaju osjeaj psihike dobrobiti, kontinuiteta vlastitoga ja
tijekom vremena i znaju kamo idu.
Moratorij Moratorij znai obrazac odgaanja ili zadravanja. Te
se osobe nisu jo konano neemu obvezale. One su u procesu istraivanja - prikupljanja
informacija i isprobavanja aktivnosti s ciljem da nau vrijednosti i ciljeve kojima e se u
ivotu voditi.
Preuzeti ili zakljueni identitet Osobe s preuzetim identitetom obvezale su se nekim
vrijednostima i ciljevima, a da prije nisu istraile alternative. One prihvaaju ve gotov
identitet koji su za njih izabrali drugi (obino roditelji, no katkad nastavnici, vjerske voe ili
romantini partneri).
Difuzija identiteta Osobe s difuzijom identiteta nemaju jasan smjer. Nisu se
obvezale vrijednostima i ciljevima, niti ih aktivno pokuavaju postii. One nikada nisu
istraile mogue alternative ili su drale da im je to zadatak koji je previe prijetei i
preteak.
152. Koji su statusi identiteta kod adolescenata i kakva je njihova psihika dobrobit? (str.
385)
Postignut identitet i moratorij su psiholoki zdravi, a preuzimanje i difuzija neadaptivni,
putovi k zreloj definiciji sebe. Mladi koji su ostvarili identitet ili aktivno istrauju imaju vii
osjeaj samopotovanja, ee se angairaju u apstraktnom i kritikom miljenju,
izvjetavaju o veoj slinosti izmeu svog idealnog i stvarnoga ja, te su napredniji u
moralnom rasuivanju.
Adolescenti koji zaglave u preuzetom ili difuznom identitetu imaju potekoa u prilagodbi.
Osobe s preuzetim identitetom sklone su biti dogmatine, nefleksibilne i netolerantne.
Neke dre prijeteom svaku razliku u miljenjima. Veina njih boji se odbijanja od strane
onih o kojima su ovisni jer od njih dobivaju naklonost i osjeaj samopotovanja. Mali broj
tinejdera s preuzetim identitetom i koji su otueni od svojih obitelji i drutva mogu se
pridruiti kultovima ili drugim ekstremistikim skupinama i na taj nain nekritiki prihvatiti
ivot koji se razlikuje od njihove prolosti.
Tinejderi s dugorono difuznim identitetom najmanje su zreli u razvoju identiteta. Oni se
obino pouzdaju u sreu ili sudbinu, imaju stav "Ba me briga" i skloni su initi to god
njihova "kvadra" trenutano ini. Rezultat toga su njihove tekoe u upravljanju vlastitim
vremenom i akademske potekoe. Oni su ti koji e najvjerojatnije od svih drugih uzimati
drogu. esto je u sri njihove apatije osjeaj beznaa u pogledu vlastite budunosti.
153. Nabrojite faktore koji utjeu na razvoj identiteta kod adolescenata? (str. 385-387)
Na razvoj identiteta utjee iri skup initelja.
Formiranje zrelog identiteti potpomau znaajke linosti, posebice fleksibilan, otvoren
pristup hvatanja u kotac s meusobno suprotnim uvjerenjima i vrijednostima. Adolescenti
koji pretpostavljaju kako je uvijek mogue postii apsolutnu istinu, obino imaju preuzeti
identitet, dok oni koji nisu sigurni hoe li ikada neto posve sigurno znati, ee imaju
difuzni identitet. Adolescenti koji shvaaju kako je mogue upotrijebiti racionalne kriterije
kako bi se odabralo izmeu alternativa, najvjerojatnije su u statusu moratorija ili
postignutog identiteta.
Razvoju identiteta potpomae kada tinejderi imaju obitelj koja im slui kao "sigurna baza"
iz koje se sigurno moe kretati u iroki svijet. Adolescenti koji se osjeaju privreni
roditeljima, no isto tako slobodni izraziti vlastita miljenja obino su oni koji imaju
postignuti identitet ili su u stadiju moratorija. Tinejderi koji imaju preuzeti identitet obino
imaju bliske veze s roditeljima, no nedostaje im prilika za zdravu separaciju. Mladi s
difuznim identitetom imaju kod kue najnii stupanj tople i otvorene komunikacije.
Dok adolescenti komuniciraju s razliitim vrnjacima, iri se i njihova izloenost razliitim
idejama i vrijednostima. Osiguravajui socijalnu podrku i modele za uzore, bliski prijatelji
si uzajamno pomau u istraivanju opcija. U jednom istraivanju privrenost adolescenata
za prijatelje bila je dobar prediktor istraivanja opcija u karijeri i napredovanja prema
odabiru jedne od njih.
Razvoj identiteta podupiru takoer kola i zajednica, koje pruaju bogate i razliite prilike
za istraivanje. kola moe pomoi na mnogo naina: kroz nastavu koja promie miljenje
viega stupnja, slobodne aktivnosti koje uenicima omoguuju da preuzimaju odgovorne
uloge, preko nastavnika i savjetovatelja koji podupiru uenike niskog SES-a da idu na
fakultet, te programima profesionalnog osposobljavanja koji mlade ljude ukljuuju u stvarni
svijet rada odraslih.
Napokon, na razvoj identiteta utjeu iri kulturalni kontekst i povijesno razdoblje. U izboru
zanimanja i preferenciji spolne uloge dananji adolescenti istrauju i obvezuju se prije nego
u religiji i politikim vrijednostima. Drutvene silnice odgovorne su takoer i za posebne
 probleme s kojima se pri formiranju sigurnog identiteta susreu mladi homoseksualne
orijentacije i neki adolescenti iz etnikih manjina.
154. Navedite pet naina na koje odrasli mogu poduprijeti zdrav razvoj identiteta
adolescenata? (387)

STRATEGIJA
Topla, otvorena komunikacija
Rasprava koja potie miljenje viega stupnja
kako kod kue tako i u koli
Pruanje prilike za sudjelovanje u
izvannastavnim aktivnostima i programima
strune izobrazbe
Pruanje prilike za razgovor s odraslima i
vrnjacima koji su proradili svoja pitanja
identiteta
RACIONALA
Daje kako emocionalnu podrku, tako i
slobodu istraivanja vrijednosti i
ciljeva
Ohrabruje racionalan i namjeran
odabir izmeu meusobno suprotnih
uvjerenja i vrijednosti
Mladim ljudima doputa da istrauju
stvarni svijet rada odraslih
Daje modele za postizanje identiteta i
savjete o tome kako razrijeiti pitanja
identiteta

Pruanje prilika za istraivanje etnikog Njeguje stjecanje identiteta u svim

naslijea i uenja o podrujima i etniku toleranciju koja
drugim kulturama u ozraju potovanja potie istraivanje identiteta drugih

155. Objasnite utjecaj kulture na moralno rasuivanje adolescenata? (str. 392)

Mladi se ljudi u industrijaliziranim zemljama bre kreu kroz Kohlbergove stadije i
dospijevaju do viih stupnjeva moralnog rasuivanja od ljudi u neindustrijaliziranim,
seoskim drutvima koji se rijetko miu dalje od 3. stadija. Jedno od objanjenja tih
kulturalnih razlika fokusira se na vanost irih drutvenih struktura za napredak u
moralnom shvaanju. U seoskim drutvima moralna je suradnja utemeljena na izravnim
odnosima izmeu ljudi. No, rasuivanje na stupnjevima od 4. do 6. ovisi o razumijevanju
uloge zakona i upravljakih institucija u rjeavanju moralnih konflikata.
U prilog ovom gleditu idu nalazi koji pokazuju kako je moralno rasuivanje naprednije u
kulturama u kojima mladi ljudi participiraju u institucijama svoga drutva od rane dobi.
Primjerice, u kibucima, malim, no tehnoloki naprednim poljoprivrednim naseljima u
Izraelu, djecu u srednjem djetinjstvu treniraju u upravljanju svojom zajednicom. Kada
raspravljaju o moralnim konfliktima ta djeca ve oko dobi od treeg razreda spominju vie
brige oko drutvenih zakona i pravila nego izraelska djeca odgajana u gradovima ili
amerika djeca. Tijekom adolescencije i mlae zrele dobi ljudi iz kibuca u veem broju
doseu 4. i 5. Kohlbergov stadij moralnog rasuivanja nego Amerikanci.
Drugi mogui razlog za kulturalne varijacije jest to to su odgovori na moralne dileme u
kolektivistikim drutvima (ukljuujui tu i seoska drutva) vie nego u zapadnoj Europi i
Sjevernoj Americi orijentirani na druge. U skladu s tim objanjenjem su nalazi po kojima su
u seoskim drutvima uobiajene moralne tvrdnje o tome kako je pojedinac na vitalan nain
povezan s drutvenom grupom. Primjerice, u jednom selu na Novoj Gvineji seoski su voe
za krivnju za Heinzovu dilemu uinili odgovornom itavu zajednicu, izjavljujui: "Da sam ja
sudac, dao bih mu samo blagu kaznu jer je sve pitao za pomo, a nitko mu nije pomogao."
Slino tome, u jednom istraivanju provedenom u Indiji ljudi su rjee pojedince drali
odgovornim za moralne prijestupe. Prema njihovu miljenju, vlastito ja i drutveno
okruenje nerazdvojivi su, tako da su i rjeenja moralnih dilema breme ne samog pojedinca
nego cijelog drutva. Ti nalazi potiu pitanje ne predstavljaju li Kohlbergovi najvii stadiji
moralnog rezoniranja kulturalno specifian, a ne univerzalan nain razmiljanja - nain koji
je ogranien na zapadna drutva koja naglaavaju individualna prava i pozivaju se na
unutarnju, privatnu savjest.
156. Na koji nain porodica utjee na socio-emocionalni razvoj adolescenata? (str. 395-
396)
Da bi eksperimentirali, adolescentima je potrebna sloboda. Pa ipak, adolescentima takoer
treba i voenje, a povremeno i zatita od opasnih situacija. Roditeljska toplina i prihvaanje
u kombinaciji s vrstim (ali ne prerestriktivnim) nadzorom aktivnosti tinejdera, povezani
su s mnogim aspektima adolescentne kompetencije, ukljuujui tu visoko samopotovanje,
samopouzdanje, akademski uspjeh i orijentaciju na rad. Zamjeujete kako te znaajke ine
autoritativni stil koji je bio povezan s pozitivnim ishodima i u vrijeme djetinjstva. Za razliku
od toga, roditelji koji su strogi ili psiholoki kontrolirajui (koji, primjerice, poniavaju
tinejdere i omalovaavaju njihove osjeaje) ometaju razvoj njihove autonomije.
Spomenute taktike odgoja potiu nisko samopotovanje, depresiju i antisocijalna
ponaanja.
Odravanje autoritativnog stila tijekom adolescencije zahtijeva posebne prilagodbe i
iznimno je zahtjevno. Pubertet sa sobom donosi poveane sukobe izmeu roditelja i djeteta
i to kako zbog biolokih, tako i zbog kognitivnih razloga. Obiteljskim napetostima doprinosi
i poboljana sposobnost tinejdera da rasuuje o socijalnim odnosima. Moda se sjeate
vremena kada ste svoje roditelje prestali gledati kao sveznajue i savrene i vidjeli ih samo
kao "obine ljude". Kada tinejderi jednom deidealiziraju svoje roditelje, oni se vie ne
podvrgavaju roditeljskom autoritetu kao to su to inili u ranijoj dobi. Tinejderi mnoge
stvari - poput ienja svoje sobe, dolaske i izlaske iz kue i obavljanje kolskih obveza -
vide kao svoje osobne stvari, dok roditelji i dalje o tim stvarima misle kao o vanim
socijalnim konvencijama - kao o zajednikim brigama koje potiu obiteljski sklad.
Nesuglasice je, meutim, puno tee razrijeiti kada roditelji i adolescenti situacijama
prilaze s tako razliitih pozicija.
Obitelj je sustav koji se mora prilagoditi promjenama kod svojih lanova. Mnogi su roditelji
dosegli svoje etrdesete godine i takoer se mijenjaju. Dok se tinejderi suoavaju s
bezgraninom budunou i irokom lepezom mogunosti izbora, njihovi roditelji se moraju
pomiriti s injenicom da se njihove vlastite mogunosti suavaju. Pritisci koje doivljava
svaka od generacija meusobno kolidiraju. Roditelji esto ne mogu razumjeti zato
adolescenti ele izbjei obiteljske aktivnosti i biti s vrnjacima. Tinejderi, s druge strane,
ne shvaaju kako roditelji ele da obitelj bude skupa to je ee mogue jer e
roditeljstvo, vaan stadij u ivotu odrasle osobe, za njih uskoro zavriti.
Nadalje, roditelji i adolescenti - osobito oni u ranoj adolescenciji - jako se razlikuju u tome
to misle koja je dob prikladna za davanje odreenih odgovornosti i privilegija, kao to su
kontrola odijevanja, kolskih obveza i izlazaka s prijateljima. Dok roditelji obino kau kako
mlada osoba nije jo spremna za te znakove nezavisnosti, tinejderi misle kako su im one
trebale biti dane jo odavno! Roditelji useljenici koji jako dre do pokornosti autoritetu
imaju velikih tekoa u prilagodbi na autonomiju svoje djece tinejdera. Oni u usporedbi s
roditeljima koji nisu imigranti, snanije reagiraju na neslaganje s adolescentima. Kada se to
dogodi, njihova su djeca nezadovoljnija svojim svakodnevnim ivotom.
Tijekom cijelog razdoblja adolescencije najdosljedniji prediktor mentalnog zdravlja je
kvaliteta odnosa izmeu roditelja i djeteta. to se tinejderi vie pribliavaju odrasloj dobi,
adolescenti, roditelji i djeca moraju sve vie balansirati izmeu povezanosti i separacije. U
obiteljima koje dobro funkcioniraju, tinejderi ostaju vezani uz roditelje i od njih trae
savjete, no to ine u kontekstu vee slobode. Blai sukobi s kojima se pritom susreu
olakavaju stvaranje identiteta i autonomije adolescenta na taj nain da obitelji pomau u
izraavanju i toleriranju nesuglasica. Sukobi takoer roditelje tinejdera informiraju o
njihovim promjenjivim potrebama i oekivanjima i signaliziraju kako su potrebne
prilagodbe u odnosu roditelj-dijete. Do srednje ili kasne adolescencije veina roditelja i
djece postie taj zreli, uzajaman odnos.
157. Navedite i objasnite porodine okolnosti koje imaju implikacije za prilagodbu
adolescenata? (396)
Tekoe na poslu, kao i ostali ivotni stresori u bilo kojoj fazi razvoja mogu interferirati s
njegujuim i angairanim odgojem djeteta, to onda moe rezultirati tekoama u
djetetovoj prilagodbi. Meutim, ni zaposlenost majke ni zaposlenost obaju roditelja sami po
sebi ne reduciraju roditeljsko vrijeme provedeno s tinejderima, niti su tetni za njihov
razvoj. Ba nasuprot, roditelji koji su financijski sigurni, posveeni svome poslu i zadovoljni
svojim brakom obino lake tinejderima daju prikladnu autonomiju. Manje od 10% obitelji
s adolescentima ima ozbiljno poremeene odnose - kronine i sve intenzivnije sukobe i
opetovane svae oko ozbiljnih pitanja. Meu njima najvei je broj onih ije su tekoe
poele ve u djetinjstvu. Tinejderi koji se usprkos obiteljskome stresu dobro razvijaju,
zapravo uivaju u blagodatima initelja koji su poticali njihovu otpornost u ranijoj dobi: u
privlanoj, lakoj naravi, brinim roditeljima koji su kombinirali toplinu s visokim
oekivanjima i (osobito ako nedostaje roditeljska podrka) vezama s prosocijalno
orijentiranim odraslim osobama izvan obitelji kojima je istinski stalo do dobrobiti toga
adolescenta.
Odnosi izmeu brae i sestara se, poput odnosa roditelja i djece, u adolescenciji trebaju
prilagoditi promjenama. Kada mlai braa i sestre sazrijevaju i postaju neovisniji,
doputaju manje usmjeravanja od starije brae i sestara. Zato utjecaj starije brae i
sestara opada. Odnos izmeu brae i sestara takoer postaje manje intenzivan, kako u
pozitivnim, tako i negativnim osjeajima. Kada tinejderi postaju angairaniji u
prijateljstvima i romantinim odnosima, ulau manje vremena i energije u brau i sestre
koji su dio obitelji i od kojih pokuavaju ostvariti autonomiju.
Privrenost medu braom i sestrama, kao i bliskost s roditeljima, usprkos smanjenom
druenju za veinu mladih ostaje snana. Braa i sestre iji roditelji su topli i podravajui i
koji su uspostavili pozitivnu vezu u ranom djetinjstvu, nastavljaju izraavati veu uzajamnu
naklonost i brigu i tijekom tinejderskih godina.
158. Kakav utjecaj odnos sa vrnjacima ima na socio-emocionalni razvoj adolescenata?
(str. 396-400)

Kada adolescenti poinju provoditi manje vremena s lanovima obitelji, sve im vaniji
postaju vrnjaci. U industrijaliziranim zemljama mladi ljudi veinu vremena preko tjedna
provode s vrnjacima u koli. Tinejderi takoer mnogo zajednikog vremena provode i
izvan kole i to u nekim kulturama vie nego u drugima. Primjerice, u jednom istraivanju
ameriki su tinejderi u prosjeku provodili 18 sati izvankolskog vremena s vrnjacima, dok
su japanski tinejderi provodili 12, a tajvanski 9 sati. Te se razlike mogu objasniti manje
zahtjevnim kolskim standardima koji rezultiraju time da mladi Amerikanci provode puno
manje vremena u kolskome radu nego mladi Azijci. kolske obveze zauzimaju priblino
jednu polovinu budnih sati u danu korejskih adolescenata, jednu treinu japanskih
adolescenata, no samo jednu etvrtinu kod amerikih adolescenata. U najbolju ruku
vrnjaci slue kao kritine poveznice izmeu obitelji i socijalnih uloga karakteristinih za
odrasle.
Prijateljstva
Adolescenti izvjetavaju kako su najbolje raspoloeni kada su u drutvu s prijateljima. Broj
"najboljih prijatelja" opada s otprilike etiri do est u ranoj adolescenciji na jednog do dva u
odrasloj dobi. Istodobno se mijenja i priroda prijateljskih odnosa. Kada tinejdere pitaju o
znaenju prijateljstva, oni navode dvije karakteristike. Prva i najvanija je intimnost.
Adolescenti od svojih prijatelja trae psiholoku bliskost, povjerenje i uzajamno
razumijevanje i to je razlog zato povjeravanje (razmjena osobnih misli i osjeaja) tijekom
adolescencije stabilno raste. Drugo, tinejderi vie nego mlaa djeca ele da im prijatelji
budu lojalni - da se zalau za njih i da ih ne naputaju radi nekog drugog.
Dok meu njima raste iskrenost i vjernost, tinejderi bolje upoznaju linosti jedan drugoga.
Osim mnogih karakteristika koje dijele prijatelji kolske dobi, prijatelji adolescenti obino su
slini po svome statusu identiteta, obrazovnim aspiracijama, politikim uvjerenjima i
spremnosti da isprobaju drogu i uputaju se u krenje zakona. S vremenom postaju sve
sliniji u tim stvarima. Meutim, katkada se tinejderi sprijateljuju s vrnjacima razliitih
stavova i vrijednosti i to im omoguuje da istrauju nove perspektive unutar sigurnosti
meusobno kompatibilnog odnosa. Tijekom adolescencije takoer raste suradnja i
uzajamno slaganje izmeu prijatelja. To su promjene koje odraavaju jaa nastojanja i bolju
vjetinu da se sauva odnos i poveanu osjetljivost za potrebe i elje prijatelja.
Meu djevojkama je emocionalna bliskost uobiajenija nego medu mladiima. Djevojke se
esto sastaju samo kako bi priale, dok se mladii ee okupljaju u grupama radi nekih
aktivnosti - osobito sportskih i natjecateljskih igara. Kada mladii razgovaraju, oni se
obino fokusiraju na vlastita ili tua postignua. Kroz prijateljstvo djevojke se obino
fokusiraju na zajednika pitanja, a mladii na pitanja postignua i statusa. To ne znai da
mladii rijetko stvaraju bliske prijateljske veze. Oni ih stvaraju esto, no kakvoa njihovih
prijateljstva je varijabilnija. Intimnost prijateljstava meu mladiima povezana je s njihovim
rodnim identitetom. Androgini mladii jednako esto kao i djevojke formiraju istospolne
veze, dok mladii s "maskulinim" identitetom ine to rjee.
Adolescentna su prijateljstva, ako nisu utemeljena na zajednikoj sklonosti antisocijalnim
ponaanjima, vezana uz mnoge aspekte psihikog zdravlja i kompetencije u ranoj odrasloj
dobi. Nekoliko je razloga za to.
Bliska prijateljstva daju priliku za istraivanje vlastitoga ja i razvijanje dubinskog
razumijevanja druge osobe. Kroz otvorenu, iskrenu komunikaciju, adolescentni prijatelji
postaju osjetljivi na uzajamne snage i slabosti, potrebe i elje. Taj proces podrava razvoj
pojma o sebi, sposobnosti zauzimanja perspektive i identiteta.
Kliska prijateljstva osiguravaju temelje za budue intimne odnose. Povjeravanje prijateljima
prethodi povjeravanju romantinim partnerima. Seksualnost i romantine veze su
uobiajene teme rasprave izmeu prijatelja u tinejderskoj dobi - takve rasprave, uz
intimnost samog prijateljstva, mogu adolescentima pomoi da uspostave i rijee probleme
u romantinim partnerstvima.
Bliska prijateljstva pomau mladima da se nose sa stresom u adolescenciji. Budui da
podravajue prijateljstvo pojaava osjetljivost prema drugim ljudima i brigu za njih, ono
poveava vjerojatnost empatije, simpatije i prosocijalnog ponaanja. Posljedica toga je
smanjena tjeskoba i usamljenost i jaanje samopotovanja i psihike dobrobiti.
Bliska prijateljstva mogu poboljati stavove prema koli i angaman u njoj. Kada tinejderi
uivaju u interakciji s prijateljima u koli, tada moda poinju pozitivnije gledati na sve
aspekte kolskoga ivota.

159. ta predstavlja vrnjaki konformizam i kakav je njegov utjecaj na razvoj

adolescenata? (399-400)
U jednom istraivanju gotovo 400 uenika iz zavrnih razreda osnovne i srednje kole,
adolescenti su najvei pritisak za konformiranjem osjeali u odnosu na najoiglednije
aspekte vrnjake kulture - oblaenju, dotjerivanju i sudjelovanju u drutvenim
aktivnostima kao to je "hodanje" i odlazak na zabave i kolske plesove. Takoer se
pokazao jakim i vrnjaki pritisak za angairanjem u ponaanjima koja odobravaju odrasli,
kao to je dobivanje dobrih ocjena i suradnja s roditeljima. Premda je pritisak prema loem
ponaanju u ranoj adolescenciji porastao, on je zapravo bio slab. Mnogi su tinejderi rekli
kako njihovi prijatelji aktivno obeshrabruju antisocijalna ponaanja. Ti su nalazi utvrdili
kako vrnjaci i roditelji esto suglasno djeluju u smjeru poeljnih ciljeva! Naposljetku,
pritisak vrnjaka je samo umjereno korelirao sa stvarnim vrijednostima i ponaanjima
tinejdera.
Mladi adolescenti e vjerojatnije nego mlai ili stariji odrasli podlegnuti vrnjakome
pritisku zato to ih vie brine to njihovi prijatelji misle o njima. Pa ipak, kada roditelji i
vrnjaci nisu suglasni, ak ni mladi tinejderi se ne bune dosljedno protiv obitelji. Zapravo,
radi se o tome da se roditelji i vrnjaci razlikuju u podrujima na kojima imaju najvei
utjecaj. Roditelji imaju vie utjecaja na temeljne ivotne vrijednosti i planove o
obrazovanju. Vrnjaci su utjecajniji u pogledu kratkoronih svakodnevnih stvari kao to je
oblaenje, glazba i izbor prijatelja. Vane su i osobne karakteristike adolescenata. Mladi
koji se osjeaju kompetentnima i vrijednima rjee e se konformirati s vrnjacima.
Naposljetku, autoritativni odgoj djece povezan je s otporom prema nepovoljnom
vrnjakome pritisku. Tinejderi iji su roditelji podravajui i vre odgovarajui nadzor,
potuju svoje roditelje i taj njihov stav djeluje poput protutee nepovoljnom vrnjakom
pritisku. Za razliku od toga, adolescenti koji doivljavaju ekstremna roditeljska ponaanja -
previe ili premalo nadzora - obino su jako orijentirani na vrnjake. Ta djeca ee ovise o
vrnjacima u pogledu savjeta o svojem osobnom ivotu i budunosti i spremnija su kriti
pravila svojih roditelja, zanemarivati kolu, uzimati droge, biti delinkventna i, uope,
problematino se ponaati.
160. S kojim problemima se adolescenti u toku socio-emocionalnog razvoja susreu? (str.
400-405)
Premda mnogi mladi ljudi kroz adolescenciju prolaze s malo tekoa, vidjeli smo kako se
neki susreu s velikim poremeajima u razvoju, kao to je prerano roditeljstvo, zloporaba
tetnih supstanci i neuspjeh u koli. Psiholoki i ponaajni problemi se ne mogu objasniti ni
jednim initeljem pojedinano. Naime, bioloke i psiholoke promjene, obitelj, kola,
vrnjaci, zajednica i kultura zajedniki djeluju kako bi se postigli neki odreeni ishodi. To je
vidljivo u jo tri problema tinejderske dobi: depresiji, samoubojstvu i delinkvenciji.
161. Objasnite uzroke javljanja depresije kod adolescenata, te spolne razlike vezane za
isto? (400-401)
initelji povezani s depresijom. Do depresije dovodi kombinacija biolokih i okolinskih
initelja, a mjeavina tih initelja razlikuje se od osobe do osobe. Studije srodnika otkrivaju
da vanu ulogu u depresivnosti igraju nasljedni initelji. Geni mogu potaknuti depresiju
utjeui na kemijsku ravnoteu u mozgu, na razvoj modanih podruja ukljuenih u
inhibiciju negativnih emocija ili na reakciju tjelesnih hormona na stres.
No, iskustvo takoer moe aktivirati depresiju i to tako da potakne neke od upravo opisanih
biolokih promjena. Meu roditeljima depresivne djece i adolescenata postoji visoka
incidencija depresije i drugih psihikih poremeaja. Premda se genski rizik moe prenositi s
roditelja na dijete, depresivni ili na drugi nain uznemireni roditelji esto imaju
neprilagoena roditeljska ponaanja. Posljedica toga moe biti naruena emocionalna
samoregulacija, privrenost i samopotovanje djece, to sve moe imati ozbiljne posljedice
za mnoge kognitivne i socijalne vjetine.
Depresivni mladi ljudi obino imaju atribucijski stil nauene bespomonosti, to znai da
misle kako su pozitivni ishodi njihova uenja u koli i odnosi s vrnjacima izvan njihove
kontrole. Posljedica toga je da kod ranjive mlade osobe brojni dogaaji mogu inicirati
depresiju - primjerice, neuspjeh u neemu to im je vano, rastava roditelja, kraj bliskog
prijateljstva ili romantine veze ili pak izazovi prijelaza iz kole u kolu.
Spolne razlike. Zato su djevojke sklonije depresiji? Znamo da tome nisu uzrok bioloke
promjene vezane uz pubertet jer se ta spolna razlika javlja samo u industrijaliziranim
zemljama. U zemljama u razvoju stope pojave depresije podjednake su za mukarce i ene,
a katkada ak i vie za mukarce. Pa ak i u razvijenim zemljama, veliina spolnih razlika
jako varira. Primjerice, ta je razlika manja u Kini nego u Sjevernoj Americi, a razlog tome su
moda desetljea napora kineske vlade da ukloni spolne nejednakosti.
No, ini se da su za spolne razlike u depresiji odgovorni stresni ivotni dogaaji i rodno
tipiziranje. Depresiji su osobito sklone djevojice koje rano sazrijevaju. Intenziviranje rodne
pripadnosti koje se odvija u ranoj adolescenciji kod djevojaka jaa pasivnost i ovisnost, a to
su neprilagoeni pristupi rjeavanju zadataka koji se stavljaju pred tinejdere u sloenim
kulturama. S tim objanjenjem je u skladu i zapaanje da su adolescenti koji se jako
identificiraju s tipinim "enskim" osobinama depresivniji bez obzira na to kojega su spola.
Djevojke koje se opetovano osjeaju preplavljene zahtjevima razvijaju pretjerano reaktivne
fizioloke odgovore na stres i slabije se nose s izazovima u budunosti. Na taj se nain
stresna iskustva i reaktivnost na stres uzajamno podupiru i odravaju depresiju.
162. Koji su faktori povezani sa pojavom samoubistava kod adolescenata? (str. 401-402)
initelji koji su povezani sa samoubojstvom adolescenata. Stopa samoubojstava tijekom
ivotnoga vijeka raste. Ta je stopa najnia u djetinjstvu, a najvia u starosti, no u
adolescenciji naglo raste. U posljednjih 30 godina stopa samoubojstava se u Kanadi
udvostruila, a u Sjedinjenim Amerikim Dravama utrostruila, pri emu se najvei porast
dogodio meu mladim tinejderima. Istodobno stope samoubojstava meu mladima u
industrijaliziranim zemljama jako variraju. Stope su niske u Japanu i veini zemalja zapadne
Europe, srednje u Australiji, Kanadi i Sjedinjenim Amerikim Dravama, a visoke u Estoniji,
Finskoj i na Novom Zelandu. Premda postoje mnoge teorije, meunarodne razlike i dalje
ostaju neobjanjenima. Postoje jako velike spolne razlike u suicidalnom ponaanju. Broj
mladia koji se ubijaju premauje broj djevojaka za etiri do pet puta. To moe izgledati
iznenaujue budui da djevojke imaju viu stopu pojave depresije. No, ipak nalazi nisu
nekonzistentni. Djevojke ine vie neuspjelih pokuaja i koriste metode nakon kojih ih je
lake spasiti, kao to je uzimanje velike koliine tableta za spavanje. Za razliku od toga,
mladii su skloniji odabrati aktivne metode koje dovode do trenutne smrti kao to su
vatreno oruje ili vjeanje. Mogue je kako su tome uzrok oekivanja vezana uz rodne
uloge. Mukarci manje mogu tolerirati osjeaje bespomonosti i neuspjeh u pokuaju
samoubojstva nego djevojke.
U usporedbi s bjelakom veinom, tinejderi koji su pripadnici amerikih manjinskih
etnikih skupina, ukljuujui tu Afroamerikance i Latinoamerikancc, imaju niu stopu
samoubojstava - ta razlika se u odrasloj dobi jo i poveava. Mogue je da je za to zasluna
via razina podrke od lanova ire obitelji. Meutim, stopa smrtnosti meu adolescentima
Afroamerikancima u posljednje je vrijeme porasla i sada se pribliila stopi bijelaca.
Meutim, mladi ameriki Indijanci i kanadski starosjedioci imaju stopu samoubojstava koja
je dva do sedam puta via od nacionalnog prosjeka. Vjeruje se da je takav trend uzrokovan
visokim stopama obiteljskog siromatva, kolskim neuspjehom, uporabom droga i alkohola,
te depresijom. Visokorizina skupina za suicid su i mladi homoseksualne i biseksualne
orijentacije koji se pokuavaju ubiti tri puta ee nego ostali adolescenti. Oni koji su se
pokuavali ubiti izvjetavaju ee o postojanju obiteljskog sukoba i viktimizacije od strane
vrnjaka zbog njihove spolne orijentacije. Samoubojstvo se obino dogaa kod dva tipa
mladih. U prvoj su skupini vrlo inteligentni adolescenti koji su usamljeni, povueni i
nesposobni zadovoljiti vlastite visoke standarde ili standarde koje im nameu vani ljudi u
njihovim ivotima. Druga, vea skupina su oni koji pokazuju antisocijalne sklonosti. Ti mladi
ljudi izraavaju svoje beznae zlostavljanjem vrnjaka, tunjavom, kraom i poveanim
rizikom za uporabu i zlouporabu droga. Uz to to su nasilni i destruktivni prema drugima,
oni svoj bijes i razoaranje okreu i prema sebi.
U pozadini suicidalnih tinejdera esto su emocionalni problemi roditelja i nesklad u
obitelji. Njihovo krhko samopotovanje raspada se kada se suoe sa stresnim ivotnim
dogaajima. Uobiajene okolnosti neposredno prije izvrenja samoubojstva ukljuuju
prekid vanog odnosa s vrnjakom i ponienje zbog toga to su bili uhvaeni u
neodgovornom, antisocijalnom ponaanju.
Zato u adolescenciji raste stopa samoubojstava? ini se kako je u to ukljuena sposobnost
tinejdera da planiraju. Premda neki od njih djeluju impulzivno, mnogi pomno isplaniraju
svoje samoubojstvo. Tome doprinose i druge promjene u njihovoj kogniciji. Vjerovanje u
osobnu bajku dovodi mnoge depresivne mlade ljude k zakljuku kako nitko uope ne moe
shvatiti tako intenzivnu bol koju oni osjeaju. Rezultat toga je produbljivanje oaja,
beznaa i izolacije.
163. Od ega se sastoji proces prevencije i lijeenja adolescenata sklonim samoubistvu?
(str. 402-403)
Zamjeivanje signala koje alju mladi u nevolji prvi je korak u prevenciji samoubojstava.
Roditelji i nastavnici moraju biti uvjebani kako bi vidjeli znakove upozorenja. kole mogu
pomoi pruajui suosjeajno savjetovanje, vrnjake grupe za podrku i informacije o
kriznim telefonskim linijama. Kada tinejder pone poduzimati korake prema
samoubojstvu, nuno je ostati s njim, sluati ga, izraavati suosjeanje i brigu sve dok mu
se ne osigura profesionalna pomo.
Tretmani za depresivne i suicidalne adolescente kreu se od antidepresivnih lijekova do
individualne, obiteljske i grupne terapije. Katkada je, sigurnosti radi, nuna hospitalizacija.
Roditeljima se obino savjetuje da, dok se adolescentu stanje ne pobolja, iz kue ukloni
oruje, noevi, britvice, kare i lijekovi. Zakoni koji kontroliraju i ograniavaju pristup
adolescenata oruju, u irim bi razmjerima smanjili ne samo broj samoubojstava vatrenim
orujem, to je najea i najubojitija metoda izvrenja samoubojstava, nego i visok broj
tinejderskih ubojstava.
Nakon samoubojstva obitelj i vrnjaci trebaju podrku kako bi im se pomoglo da se nose s
tugom, bijesom i krivnjom to nisu bili u mogunosti pomoi rtvi. Tinejderska se
samoubojstva esto dogaaju u nizu. Kada se dogodi jedno, ono poveava vjerojatnost
drugih meu vrnjacima koji su mladu osobu poznavali ili putem medija saznali za njezinu
smrt. Ako znamo za ovaj trend, jasno je kako se nakon samoubojstva posebna pozornost
treba posvetiti osjetljivim adolescentima. Potrebna su i suzdravanja novinara od
pretjeranog pisanja o njima jer publicitet poveava irenje zaraze samoubojstava.
164. Navedite faktore vezane za delikvenciju kod adolescenata i opiite tretman
prevencije? (403-405)

initelji vezani uz delinkvenciju. Spolne razlike u otvorenoj agresiji u adolescenciji postaju

vee. Ovisno o procjenama, djeaci u oko tri do osam puta veem broju poine krupna
kriminalna djela. Premda su SES i etnika pripadnost snani prediktori uhienja, oni su
samo blago povezani s podacima o antisocijalnim djelima koje daju sami adolescenti.
Razlika proizlazi iz tendencije da se mladi koji su pripadnici etnikih manjina uhiuju,
optuuju i kanjavaju ee nego njihovi vrnjaci bijelci i Azijci koji su visokog
socioekonomskog statusa.
S delinkvencijom su povezani teak temperament, niska inteligencija, lo kolski uspjeh,
odbijanje vrnjaka u djetinjstvu i povezanost s vrnjacima antisocijalnog ponaanja. Kako
se ti initelji meusobno uklapaju? Jedan od najdosljednijih nalaza o delinkventnoj mladei
je onaj o njihovim obiteljima u kojima nema topline, ima puno sukoba, a discipliniranje
djece je nedosljedno. Delinkvenciji su posebno skloni djeaci ije obitelji doivljavaju
transformacije, a to su najee djeaci kod kojih su spomenuti initelji esto rezultat
rastave njihovih roditelja i njihovi novi brakovi. Maloljetniki kriminal u vrhuncu je radnim
danima izmeu 14 i 20 sati, kada su mnogi mladi bez nadzora.
Neuinkovito roditeljstvo moe poticati i odravati djeiju agresivnost. Budui da su djeaci
aktivniji i impulzivniji, pa ih je time i tee kontrolirati, oni su ee mete ljutite, nedosljedne
discipline nego djevojice. Kada su djeca s kraja kontinuuma tih karakteristika izloena
neodgovarajuem roditeljstvu, kod njih tijekom djetinjstva raste agresivnost koja se u
adolescenciji pretvara u nasilne prekraje i traje sve do odrasle dobi.
Delinkvencija se poveava u odreenim okolinskim uvjetima. Vie kriminalnih djela vre
tinejderi u siromanim susjedstvima koja nude ograniene mogunosti za rekreaciju i za
zapoljavanje, te u kojima je visoka stopa kriminaliteta meu odraslima. U takvim
susjedstvima adolescentima su lako dostupni vrnjaci devijantnog ponaanja, droga i
oruje, te su izloeni visokom riziku od regrutiranja u antisocijalne bande iji lanovi poine
veinu nasilnih delinkventnih akata. Nadalje, kole na tim lokalitetima obino ne
zadovoljavaju razvojne potrebe uenika. ak i kada se kontroliraju ostali utjecaji, velik broj
uenika u razredu, slaba kvaliteta nastave i rigidna pravila, povezani su s viom stopom
krenja zakona.
Prevencija i tretman. Budui da delinkvencija ima korijene u djetinjstvu i rezultat je
dogaaja iz nekoliko konteksta, prevencija mora rano poeti i odvijati se na vie razina.
Autoritativno roditeljstvo, visokokvalitetno poduavanje u koli i zajednica sa zdravim
ekonomskim i socijalnim uvjetima dobar su put prema reduciranju kriminaliteta
adolescenata.
Tretman tekih prijestupnika takoer zahtijeva pristup koji prepoznaje viestruke odrednice
delinkvencije. Dok je god to mogue, adolescente je najbolje drati u vlastitom domu i
zajednici u kojoj ive kako bi se poveala mogunost da se promjene koje su rezultat
tretmana prenesu u njihov svakodnevni ivot. Postoje mnogi modeli tretmana od
individualne terapije, rehabilitacijskih centara, dnevnih centara, specijalnih razreda,
programa stjecanja radnog iskustva i ljetnih kampova. Tretmani koji su najdjelotvorniji
dugotrajni su i intenzivni te koriste metode usmjerene na probleme kojima se adolescenti
poduavaju kognitivnim i socijalnim vjetinama potrebnim za prevladavanje tekoa u
obitelji, s vrnjacima i sa kolom.
Pa ipak, ak i ti multidimenzionalni tretmani mogu biti promaeni ako mladi ostanu
uronjeni u nasilje u obiteljskom ivotu, u antisocijalnim vrnjakim grupama i nasilnom
susjedstvu. Potrebni su intenzivni napori da bi se stvorila nea-gresivna okolina - u obitelji, u
zajednici i na kulturalnoj razini - koja e podrati intervencije usmjerene na delinkventnu
mlade i poticati zdrav razvoj svih mladih ljudi.