PRIRODNI DJEJI RAZVOJ I PRINCIP NEGATIVNOG

ODGOJA U ROUSSEAUOVOM EMILU

SAETAK

Moe se rei da su sva djela J.J. Rousseau vodila razvoju i obrazovanju, odnosno Emilu ili o
odgoju (1761), tom revolucionarnom djelu koje je on sam smatrao krunom svoga stvaralatva.
Uvaavajui prije svega djetetovu individualnost i osobnost, njegov koncept negativnog odgoja
teorijski ukida ne samo tradicionalni odgoj baziran na autoritetu ve ujedno i direktni utjecaj
odgajatelja ija uloga postaje upravljanje djetetovom okolinom, a u prednji plan postavlja
njegovu autonomiju i slobodu. Na primjeru fikcionalnog djeaka Emila, Rousseau pokazuje kako
u ljudskom razvoju postoje odreeni stupnjevi, u skladu s kojima se treba primjenjivati i razliiti
oblici odgoja. Fundamentalni princip toga jest da dijete mora ostati u potpunom neznanju vezano
za ideje koje su izvan njegove moi shvaanja.
 U Zagrebu, 31. oujka 2014.

1. UVOD

J.J. Rousseau svojim nainom miljenja, ivljenja, senzibilitetom, predstavlja osamljenu pojavu,
pomalo dvojniku figuru svojeg doba, prosvjetiteljstva. Kao jedan od njezinih pokretaa ali i
otpadnika od pokreta kojeg je Voltaire nazvao Judom skupine posveenih, Rousseau je
istodobno bio i demistifikator prosvjetiteljstva i mitologije napretka kao i pravi otac Francuske
revolucije. I dok je ovo razdoblje, misaono tek osloboeno od dogmi srednjeg vijeka 1, u svom
zanesenom oduevljenju apsolutiziralo razum te gajilo vjeru u progres na temelju njezinih
principa, Rousseau ve od svog prvog djela Rasprave o znanostima i umjetnostima (1950)
razvija misao prema kojoj civilizacijski i uope kulturni napredak ide na tetu prirodnog
ovjekovog razvitka.Iako on nije prvi koji je doveo u pitanje kulturu i smisao napretka, Rousseau
produbljuje problematiku, raspravljajui o njoj esto s jedne vie teorijske distance koja
predstavlja ne samo imanentnu kritiku prosvjetiteljstva ve i zahtjev za prevladavanjem njegovih
zasada.

Njegov glavni filozofijski kao i humanistiki interes je prije svega u ouvanju ovjekove slobode
i individualnosti u modernom svijetu u kojem su ljudi zbog svojih rastuih potreba i elja da ih
zadovolje, sve ovisniji jedni o drugima. U svom zrelom periodu, on je ponudio dva rjeenja: prvo
se sastoji u stvaranju politikih institucija koje e omoguiti suivot slobodnih i ravnopravnih
pojedinaca u zajednici gdje oni sami predstavljaju vlast (Drutveni ugovor, 1762), a drugo u

1 Poznata je izreka Immanuela Kanta u lanku Odgovor na pitanje: to je prosvjetiteljstvo? (Berlinische

Monatsschrift, 1784) u kojem kae: Prosvjetiteljstvo je izlaz ovjeka iz njegove samoskrivljene nezrelosti.
Nezrelostje nemo, da se sluimo svojim razumom, bez nekoga drugog.Samoskrivljena je ova nezrelost, ako njezin
uzrok ne lei u nedostatku razuma, ve u nedostatku odlunosti i sranosti, da se njime sluimo bez vodstva nekoga
drugog.Sapere aude! Imaj sranosti, da se slui bez vodstva vlastitim razumom! To je, dakle, krilatica
prosvjetiteljstva. (prema Pejovi, D., Francuska prosvjetiteljska filozofija, Matica hrvatska, 1983., str. 8)
projektu postepenog djejeg razvoja i odgoja koji titi njegovu autonomiju, a izbjegava pojavu
najdestruktivnijih oblika osobnog interesa (Emil ili o odgoju, 1761).

U ovom posljednjem djelu, Rousseau je predstavio svoju veliku viziju ostvarenja ovjeka kao
prirodnog i slobodnog bia, kakav bi odgovarao idealnom drutvu prikazanom u Drutvenom
ugovoru. Polazite filozofije odgoja koju on brani u Emilu ini njegova temeljna misao da je
ovjek po prirodi dobar, a da se drutvenim utjecajem izopauje i kvari. Rousseau, koji esto u
svojim djelima poziva na povratak prirodnom stanju, meutim, ne misli pod tim na povratak
nekom primitivnom, predcivilizacijskom stanju, ve ljudskoj dobroti; jednostavnosti, skladu i
vrlini. To su sve, vidjet emo, kvalitete koje on eli potaknuti u svojem fikcionalnom djeaku
Emilu koji predstavlja spomenutog prirodnog ovjeka, svojevrsnog Robinson Crusoa doba
prosvjetiteljstva.

Ustajui protiv pedagoke teorije i prakse svojih suvremenika, Rousseau predlae svoju reformu
koja dijete promatra kao poseban svijet, uvaava specifine stadije njegovog razvoja te potuje
njegovu linost i osobnost. Umjesto odgojnih metoda baziranih na autoritetu, dijete samo postaje
centar svih pedagokih nastojanja, a njegovi vlastiti interesi i sklonosti prema prirodnim
mogunostima i potrebama odreuju put kojim e ona ii.

Rousseau je mnogo oekivao od Emila, te ga je sam smatrao svojim najboljim i najuspjelijim

djelom, upravo kulminacijom svoga stvaralatva. Meutim, ipak ga nije namijenio uiteljima i
pedagozima (unato tome to im se kroz knjigu esto obraa), niti je elio da slui kao praktini
udbenik djejeg odgoja. Razlog tomu lei u revolucionarnosti samog djela (u koju je bio
uvjeren), kao i uvjerenja da se francuska kultura njegovog vremena, iju je dekadenciju prezirao,
ne bi smjela replicirati, zbog ega je u prvom redu i pisao Emil. 2

Ovaj rad e se orijentirati na prirodni put djejeg razvoja, ili kako bi Rousseau rekao tok same
prirode, kako ga je on prikazao u Emilu, na primjeru odgoja istoimenog djeaka, od njegovog
roenja pa do zrelosti.

2Usp. Koops, W., Jean Jacques Rousseau, modern developmental psychology, and education,
European Journal of Developmental Psychology, 9:sup1, str. 49
2. ROUSSEAUOVA FILOZOFIJA ODGOJA

Prijelomna toka u povijesti pedagoke misli bila je promjena perspektive s obzirom na ulogu
djeteta u pedagokom procesu kakvu je uinio Rousseau u svojem Emilu. Sve dotad je odgojna
praksa i teorija bila odreena iz perspektive odraslih i s obzirom na njihove interese; dijete je
shvaano takorei kao mali ovjek iji razvoj treba voditi prema unaprijed ustanovljenim
pravilima i u eljenom pravcu3. Velika zasluga Rousseaua jest u tome to je dokinuo tu tradiciju,
predlaui, umjesto artificijelnog, suhoparnog i linearnog odgoja i obrazovanja, prirodni model
koji polazi od djetetovih aktivnosti i potreba. Za njega je dijete aktivno i stvaralako bie, a ne
pasivni primaoc uputa i pravila; ono se treba razvijati autonomno i u skladu sa individualnim
kapacitetima i moima, a ne prema tuem mnijenju ili oekivanju.

Pozivajui svoje suvremenike da skrenu pozornost na ono to je djetetu prirodno i to ono moe
nauiti, Rousseau je zacrtao pravi predmet i tenju svoje teorije odgoja, a to je istraivanje djeje
prirode. Ta teorija se esto naziva i teorijom negativnog odgoja, zato to ne preferira direktni
utjecaj na dijete ve upravo suprotno: nastoji zatiti dijete od bilo ega to bi ometalo razvoj
njegovih sposobnosti. Rousseau pie: to moemo uiniti u oblikovanju tog izuzetnog ovjeka
(prirodnog ovjeka)? Bez dvojbe mnogo: moramo sprijeiti da se neto ne uini.4 Kako je
ovjek po prirodi dobar, i kao takav tei istini i vrlini, najbitnije je sprijeiti da se njegovo dobro
ne iskvari u dodiru s drutvom. Odgoj, dakle, kakav Rousseau predlae mora biti u skladu s
prirodom (ovjeka). Ta formulacija za njega ima znaenje aksioma.

Za njega prirodni odgoj nije nita drugo nego unutranji razvoj organa i sposobnosti. Ljudski
odgoj s druge strane predstavlja nauenu primjenu i upotreba tih sposobnosti. Pored ove dvije
vrste on razlikuje i treu: stvarrni odgoj (ili odgoj od strane stvari) koji jedini predstavlja znanje

3Monteiro, T., Rousseau's concept of education, str. 13, izvor:

http://snphilosophers2005.tripod.com

4Rousseau, J.J., Emil ili o vaspitanju,Valjevo-Beograd, 1989., str. 17

koje stjeemo iskustvom u naoj okolini. Ovdje moemo prepoznati tri faktora: razvoj, namjerni
utjecaj i samostalno stjecanje iskustva.

Usklaivanje ta tri faktora ini dobar odgoj, ili kako Rousseau kae: Samo onaj kod kojeg sve
5
ove lekcije tee k istom postie svoj cilj i ivi u skladu sa samim sobom Budui da prvi ne
zavisi od nas, prema njemu treba usmjeravati ostala dva koja jesu u naoj moi. To u principu
znai da odgajatelj mora sainiti okolinu za uenju primjerenu stupnju prirodnog razvoja. U
skladu sa stupnjem prirodnog razvoja (prirodni odgoj), odgojitelj mora stvoriti (ljudski odgoj)
pedagoku situaciju u kojoj dijete samo stjee iskustvo (stvarni odgoj). Ili drugim rijeima,
ljudski odgoj mora urediti stvarni odgoj tako da on bude primjeren prirodnom odgoju. 6 Tim
naelom prema kojem dijete prestaje biti objekt i postaje subjekt (barem u pedagogijskoj teoriji),
Rousseau je inspirirao otkrie odgojnih faktora i njihovih odnosa koji predstavljaju poetak
suvremene filozofije odgoja.7 Vidjet emo u slijedeim poglavljima kako je ono primjenjeno na
djeaka Emila, i na koji nain u praktinom smislu odgoj slijedi njegov prirodni razvoj.

Teorija negativnog odgoja otvara vano pitanje pitanje individualnosti koje je sadrano takoer
i u Rousseauovoj politikoj filozofiji. Prema njemu pojedinac u drutvu gubi svoju apsolutnu
vrijednost te u zamjenu dobiva relativnu. On bi to, meutim, bio spreman prihvatiti kad tom
istom pojedincu drutvo ne bi oduzimalo njegovu individualnost i slobodu kakvu ima u svom
prirodnom stanju. Uzrok tome je po Rousseau u postanku privatnog vlasnitva koje je stvorilo
nejednakost meu ljudima. Ova je opet u ljudima razvila psihiki mehanizam prema kojem
vrijednost sebe odreuju u odnosu na vrijednost drugih, u materijalnom i u psiholokom smislu.

Zato se Emil od samog poetka izdvaja iz drutva te odgaja u izolaciji; to e biti prvi in
njegovog zamiljenog tutora da mu osigura prikladnu okolinu u kojoj se moe razvijati jedino u
odnosu na sebe, daleko od negativnog drutvenog utjecaja, te da tako ouva svoju slobodu.
Sloboda je za Rousseaua relativna kategorija koja ovisi o raznim fizikim i psihikim fazama

5Isto, str. 13

6 Vidi arni, B., Odgoj i prirodni razvoj, kolski vjesnik (vol. 50), Split, 2001., str. 2

7 Vidi Gudjons, H., Pedagogija: temeljna znanja, str. 70

kroz koje ovjek u svojem razvoju prolazi, ali ona predstavlja tenju o kojoj ovisi mogunost
sree pojedinca. to je zapravo neposredni cilj njegovih pedagokih nastojanja, a ostvarenje
takvog prirodnog ovjeka u ljudskom drutvu i njihov meusoban sklad, novi poetak povijesti o
kojem Rousseau sanja.

3. PUT PRIRODNOG DJEJEG RAZVOJA

3.1 Opi pregled

Rousseau u Emilu navodi pet stupnjeva razvoja (kroz pet poglavlja knjige) svakog ovjeka koji
odreuju dinamiku, aktivnosti i put odgoja. Prvi stupanj zapoinje roenjem a zavrava se
govorom djeteta (oko tree godine). To je animalna faza, kada ono ima iskljuivo fizike potrebe,
te u kojoj jo nije svjesno vlastite egzistencije. Drugi stupanj karakterizira postepeno buenje
svijesti, ali ne i razuma, stoga se u ovom periodu kada dijete jo nije ovjek niti ivotinja ve
samo dijete poinje primjenjivati negativni odgoj: dakle, bez moralne, verbalne ili bilo kakve
druge poduke. Budui da ono tada raspolae s nekom vrstom ulnog razuma, koje je njegovo
orue spoznavanja, ovo je pravo vrijeme razvijanja fizikih kvaliteta, posebno osjetilnih. U
treoj fazi (od dvanaeste do petnaeste) dijete postaje svjesnije sebe u dubljem smislu, raste
njegov kapacitet za uenje pa je ovaj period vrijeme odgajanja razuma. Meutim, ono ne ui iz
knjiga, ve kroz svakodnevne aktivnosti, samostalnim zakljuivanjem i spontanim otkriem. U
etvrtom stupnju (od petnaeste do punoljetnosti) njegov razum je dovoljno razvijen da se bavi
opasnim emocijama puberteta, te moralnim, socijalnim i religijskim pitanjima. Ovo je period
njegovog postepenog ulaska u drutveni ivot. Peti stupanj karakterizira ve potpuna zrelost i
osposobljenost za obiteljski ivot.

3.2 OD NAJRANIJEG DJETINJSTVA DO DOBA RAZUMA

Priroda hoe da djeca budu djeca prije nego to postanu ljudi. Ako hoemo pobrkati ovaj red,
izvesti emo prerane plodove koji nee imati ni potrebne zrelosti ni ukusa, te e se ubrzo
pokvaritiDjetinjstvo ima svoj vlastiti nain gledanja, miljenja i osjeanja8

Rousseauov koncept odgoja zapoinje sa samim roenjem djeteta, no ono prvu poduku dobiva
od vlastite prirode koja budi njegova osjetila, sposobnosti i postepeno razvija njegove organe.
Iako bez svijesti o vlastitom ivotu, dijete putem osjetilnih utisaka (afektivnih: ugoda ili bol) za
koje ima samo jedno izraajno sredstvo pla, poinje graditi svoju prvu sliku svijeta. Kako ono
ima potrebe koje samo ne moe zadovoljiti, ovo je vrijeme njegove najvee slabosti pa stoga i
najvee zavisnosti od drugih. Ta zavisnost zdruena sa estim nepoznavanjem djetetovih potreba
(budui da ih ono ne moe izraziti) imaju po Rousseauu dvije opasne posljedice koje treba
izbegavati, a obje proizlaze iz otvorenog nametanja htjenja (volje) onom drugom. Prva se sastoji
u tome da se djetetu doputa da potinjava druge svojoj volji, to kod njega potie, ako se
kontinuirano javlja, slatki osjeaj dominacije, manifestaciju specifine strasti koju Rousseau
naziva amour propre 9. Druga se tie potinjavanja djetetove volje volji drugoga, to vrijea
njegov prirodni osjeaj za pravdu te s vremenom u njemu potie sumnjiavost i mrnju. I jedno i
drugo, po Rousseauu, daljnim drutvenim utjecajem tvori sve kasnije ljudske mane i predrasude.

On pie:

Iz ovih suza, koje bismo drali tako malo vrijednim obzira, raa se prvi odnos ovjeka prema
svoj njegovoj okolini, ovdje se kuje prva karika onoga velikog lanca iz koga se obrazuje socijalni
poredak.10

Rjeenje Rousseau vidi u tome da se dijete ponajprije postavi u odnos spram stvari, budui da
one nemaju moralni karakter i ne raaju poroke. Dijete, naime, prema njima ne moe razviti

8Roussea,J.J., Emil ili o vaspitanju, str. 76

9 Rousseau razlikuje dvije strasti: amour de soi (samoljublje) koja je prvobitna strast
samoodranja zajednika ljudima kao i ivotinjama, te amour propre (samo-potovanje, ljubav
prema sebi), iskljuivo ljudski oblik strasti samodranja, koji ovjek razvija u drutvu. Obje su
temelj njegove moralne psihologije.

10 Roussea,J.J., Emil ili o vaspitanju, str. 48

mrnju ako i naie na otpor, ve jedino u odnosu na drugo ljudsko bie. Kako je minimalan
utjecaj odgojitelja neizbjean, maksima njegovog vladanja mora biti ne suprotstavljanje kao i ne
pokoravanje djetetovoj volji. Npr. razmaenom djetetu ne treba rei Ne doputam ti to! ili Ne
dam ti to! ve toga nema!, jer mu se na taj nain daje do znanja da nije ljudska volja protivna
njegovim eljama, nego nedostatak neega u svijetu. 11 Namjera je ovom i slinim primjerima
ouvanje djetetovog zdravog osjeaja samopotovanja, usmjeravanje prema sebi te rana priprema
za samostalnu upotrebu njegove slobodne volje.

Emilove prve godine protjeu u postepenom poimanju vlastite nemoi i buenju snaga.
Zavisnost jedino od stvari ije prirodne prepreke ne shvaa kao osobni napad na vlastitu volju
(jer ne zapaa nikakvu namjeru iz njih), uvruje u njemu kao to smo rekli sentiment amour de
soi, a uva ga od poticanja amour de propre.

Dunost je odgajatelja, naravno, da mu pomogne u svemu to se tie fizikih potreba (snaga,

razboritost), drugim rijeima, da mu nadoknadi sve to mu nedostaje a to mu je nuno i korisno,
ali nikad ne poputajui njegovoj udljivosti. Duh propisa to ga Rousseau propisuje za ovaj prvi
period ide za tim da djetetu dopusti vie prave slobode a manje vlasti, da se privikne da vie sam
radi, a manje trai tuu pomo.

Kako je Rousseauova tenja da ono bude slobodno (koliko moe biti), dodatna briga odgajatelju
jest da mu ne namee navike koje dijete samo ne bi prirodno razvilo. Jedina navika, pie on,
mora biti da dijete nema nikakvih navika.12

S govorom djeteta zapoinje drugi stadij razvoja, koji traje do oko dvanaeste godine ivota.
Karakterizira ga postepeno buenje svijesti, pa se ono stoga ve treba smatrati kao moralno bie
(dakle, sposobno da svjesno ini dobro ili loe). Meutim, kako djetetov razum jo uvijek nije
razvijen, ne treba uriti sa moralnom podukom, a rijei koje mu se upuuju trebaju biti u to
blioj vezi sa njegovim osjetilnim svijetom (ne smiju biti apstraktnog smisla i znaenja) koji je
prvo sredstvo njegovog spoznavanja.

11 Primjer je preuzet iz Winch, C., i Gingell, J., Philosophy of education; key concepts ,
Routledge, New York, 2008., str. 208

12 Roussea,J.J., Emil ili o vaspitanju, str. 45

Ovo razdoblje je stoga pravo vrijeme za vjebanje svih osjetila kao i daljnjeg jaanja tijela da se
postigne zdrava osnovica kasnijem intelektu, a to se najbolje postie onim to je djetetu
najprirodnije igrom. Umjesto bilo kakvog plana aktivnosti ili nametanja od strane odgajatelja,
njemu samom treba biti preputeno da bira one sadraje za koje ga vue vlastiti interes. Ne
treba ueniku dati pravila nego ga treba priviknuti da ih sam nalazi.13

Kako Emil raste, on slobodno istrauje svoje okruenje svim svojim osjetilima, a njegov
zamiljeni tutor intervenira jedino u sluaju kad mu zaprijeti ozbiljna opasnost bilo od njega
samoga ili njegove okoline. On ui jedino putem iskustva i suoavanjem sa prirodnim
posljedicama vlastitih inova. Kad u jednom trenutku razbije prozor i provede par hladnih noi u
takvom stanju, drugi put mu ne pada na pamet da ponovi istu pogreku.

Kako dijete jo ne poznaje moralne odnose, ono ne smije trpjeti ni kanjavanje niti prodiku: Ne
traite od njega da vas moli za oprotenje, jer vas ono ne moe uvrijediti.14 Dovoljno je da
odgajatelj samo sprijei njegove neprihvatljive namjere, po mogunosti indiferentno, da prije ta
akcija nalikuje nunoj sili nego autoritetu, jer to ne utjee negativno na djetetovu volju, kako je
ve prije reeno. Na taj nain ono nee imati razloga za la, niti za prikriveno vrenje vlastite
volje. 15

Jedino moralno naelo koje Rousseau propisuje u ovom uzrastu glasi Nikad nikome ne ini
zlo!, ali i njega Emil poima vlastitim iskustvom, putem ideje privatnog vlasnitva, a ne kao
produkt tumaenja od strane tutora. Poznat je primjer s vrtlarom ije je dinje Emil unitio (iako
neznajui) tako to je na istom mjestu posadio svoj graak. Budui da je vrtlar bio taj koji je prvi
sadio, njemu prvom na osnovu rada, brige i truda (to je Emil i sam spoznao kroz vlastiti rad)
pripada vlasnitvo te zemlje, te je on u ovom sluaju rtva nepravde. Ova je prva Emilova
poduka o meuljudskim odnosima, a dugo vremena (do puberteta) e ostati i njegova jedina.

13 Roussea,J.J., Emil ili o vaspitanju, str. 31

14Isto, str. 78

15 Kako se po Rousseauu dunost djeci u ovom uzrastu ne moe objasniti nikakvim razlozima,
ne treba ih tjerati na poslunost ili bilo kakvo pokoravanje jer to raa sasvim suprotan uinak: la
i pretvaranje (vidi str. 76)
Kako dijete u ovoj dobi jo nije sposobno razluiti to mu je korisno, a to nije, niti moe
razumjeti apstraktne veze koje stvara razum, Rousseau iz njegove prve nastave izbacuje
tradicionalne predmete (npr. povijest, geografiju, uenje jezika, ak i basne) dok zadrava samo
vjetine kojima ono ostaje unutar granica svog osjetilnog svijeta (poput crtanja, geometrije ali
bez dokazivanja itd.). On pie: Trebalo bi da dua ne radi nita dok ne stekne sve svoje
sposobnosti.16 Odgojitelj ne smije siliti dijete ni na to, niti mu pretpostavljati bilo kakav
raspored aktivnosti nego treba birati one vjetine za koje smatra da mu ne mogu tetiti a za to
vidi prirodni interes kod njega. Dijete mora biti prije svega dijete: taj process se ne smije
ubrzavati nikakvim intervencijama koje se kose sa stupnjevima njegovog prirodnog razvoja

Prvi odgoj je za Rousseaua: posao kod kojeg moramo znati gubiti vrijeme da bismo ga dobili17,
poseban pristup koji prije svega uva od direktnog utiskivanja bilo kakvih ljudskih (posebno
moralnih) principa. On ne pouava vrlini, ve uva srce of mana, niti ui istini, nego uva
srce od zabluda. Stoga je takav odgoj negativan, budui da ne nastoji utjecati na neto
(pozitivno obrazovanje) nego sprijeiti da se neto ne dogodi.

Ovo temeljno Rousseauovo naelo ima najveu vanost upravo u prva dva stupnja razvoja, koja
su najopasnija za oblikovanje djetetove linosti, budui da tada uinjene greke ostaju i u
budunosti. Time postavlja velike zahtjeve odgojitelju jer je sveden na ulogu prividnog
promatraa, dok realno mora biti gospodar sve djeteove okoline koji kao takav mora drati sve
konce u rukama, nikad ne gubei kontrolu nad njim kao i svim procesima izvan njega. To,
dakako, predstavlja cilj ili tenju, jer e kako kae Rousseau: najbolje uspjeti onaj ko mu se
najvie primakne18

Slijedei postavljeno naelo, namjera je bila da se dijete do osvita razuma dovede fiziki i
psihiki zdravo, bez navika, obiaja i predrasuda, sa ispunjenim djetinjstvom u kojem je uivalo
nesputanost i slobodu te steklo samopouzdanje svojim djelovanjem. Tek u kratkom razdoblju
koje slijedi, neposredno prije buenja seksualnosti, kad dijete ima vie snage nego potreba, moe
poeti vrijeme uenja, rada i obrazovanja, naravno u Rousseauovom duhu

16 Roussea,J.J., Emil ili o vaspitanju, str. 80

17Isto, str. 142

18Isto, str. 81
3.3 OD OSVITA RAZUMA DO POTPUNE ZRELOSTI

Kao to smo vidjeli, Rousseauova teorija odgoja u razvojnom putu djeteta pretpostavlja odreene
etape od kojih je svaka specifina te progresivno vodi slijedeoj. Ritam tog razvoja je postepen,
pa i odgoj koji ga slijedi treba biti postepen. Jednu od najveih zabluda odgoja i obrazovanja
svoga vremena Rousseau je vidio u injenici da je pretpostavljao razvijenost djejeg
razuma.Prema njemu dijete ne samo da nema pravog razuma prije svoje dvanaeste godine, ve
nema ni pravog pamenja, pa je stoga svako predmetno obrazovanje koje ih pretpostavlja prije
vremena ne samo pogreno nego i tetno.

U treem periodu razvoja odgoj nastavlja pratiti djetetove prirodne tendencije. Drastino jaanje
njegovih snaga, koje su sada po prvi puta vee od njegovih potreba, stvara suviak koji ono
moe upotrijebiti za uenje i obrazovanje. Tome prirodno pogoduje buenje znatielje s kojom
dolazi e za znanjem kao i jaa sposobnost koncentracije. Suprotno od standardnog obrazovanja
koje je bazirano na pasivnom usvajanju informacija i injenica, Rousseau predlae aktivnu i
iskustvenu nastavu u kojoj dijete samo bira svoje interese.. Kako po njemu ovjek po prirodi tei
istini, djetetu ne treba druga motivacija (poput takmienja, asti ili potvrda od strane odraslih)
osim njegove prirodne znatielje. Jedino naelo koje ono u ovom periodu treba usvojiti jest
naelo korisnosti, a umjesto apstraktnih i spekulativnih pojmova, te uenja iz knjiga kao
predmeta znanja, Rousseau predlae: Neka svijet bude jedina knjiga, a samo injenice neka
budu nastava19

Duh te nastave manje vodi rauna o koliini onog to dijete treba nauiti, a vie o tome da ono
naui pravilno suditi, da mu se pobudi interes za znanost, te da steeno znanje bude posljedica
njegovog otkria. Zadaa odgojitelja je, pritom, da stvara takve ivotne situacije u djetetovoj
okolini u kojima ono moe stjecati neposredno iskustvo, te da pobuuje njegovu znatielju ali
bez namjere da je prebrzo zadovolji, ime se ono upuuje na samostalno zakljuivanje.

U skladu sa svim tim principima Rousseau svog Emila vodi u etnju: geografiju ui kroz
prouavanje neba, izlaska i zalaska sunca, fiziku kroz eksperimente i izradu samih sprava; uope
svako znanje stjee kroz vlastito iskustvo i kao posljedicu vlastitog opaanja i razmiljanja.

19Rousseau, Emil ili o vaspitanju, str. 174

Terenska istraivanja osim to stvaraju pogodne uvjete za spomenuto uenje, odravaju i
djetetovu fiziku kondiciju, pa tako tijelo i duh rade usporedno, jedno drugome na korist.

Pored prirode same kao izvora znanja, jedinu lektiru koju Rousseau dozvoljava Emilu, barem do
konanog razvitka njegovog razuma, ini Robinson Crusoue ija samodostatnost i sloboda moe
sluiti kao poticaj mladom istraivau, bez bojazni da u njemu probudi negativne strasti.

Iako se negativna metoda odgoja jo uvijek primjenjuje u ovom stadiju razvoja, manipulacija
okolinom od strane odgajatelja kao njezina glavna osobina smanjivati e se sa sve veom
samostalnou djeteta. Ona mu je (barem do petnaeste godine) omoguavala da prije nego stekne
bilo koje odnose spram drutva ili moralne pojmove, opstoji jedino za sebe i u odnosu na stvari.
Meutim, sa buenjem seksualnosti, najstranijom od svih potreba20, to se ubrzo mijenja;
nastupa itav niz psihofizikih promjena zajedno sa burnom navalom strasti, dijete poinje
pokazivati zanimanje za druga bia, ponajprije za suprotan spol, to ga odvraa od njega samog
te se ubrzo poinje promatrati i u odnosu na druge. Sentiment amour propre , iako je u njemu jo
uvijek slab jer ga dosad nitko nije poticao, prijeti da ojaa na utrb prvotnog samoljublja (amour
de soi), te da prirodne potrebe samoodranja zamagli bujica novih elja za zadovoljenjem
imaginarnih potreba.

Da bi se to sprijeilo, potrebno je da dijete uspostavi pravilan odnos spram tih osjeaja, da ih

kultivira. Dosada se ono odgajalo takorei za sebe, putanjem da ono bude dijete, a sada se sa
buenjem prirodne potrebe za drugim biem, ono treba odgajati s obzirom na drutvo i
meuljudske odnose, to predstavlja najtee uenje koje traje do kraja ivota. Proavi prethodne
stupnjeve razvoja u skladu sa svojom prirodom, ono je, dakle, tek s etvrtim stupnjem spremno
za moralnu i socijalnu poduku. Zato kae Rousseau: ova epoha u kojoj se obino zavrava
odgoj, upravo je epoha u kojoj na odgoj tek treba poeti21.

Prvi koraci sastoje se u obuzdavanju seksualne znatielja mladog bia koje jo nije odrastao
ovjek ali nije vie niti dijete, koliko god je to mogue. Na njegova pitanja odgajatelj treba
odgovarati ozbiljno i iskreno, ne dajui mu razloga da misli da se od njega neto skriva.

20Rousseau,J.J., Emil ili o vaspitanju, str. 171

21Isto, str. 232

Mladi koji je dosad poznavao jedino one osjeaje koji su izvirali iz njegovog odnosa spram sebe
ili u odnosu na stvari, sad treba razviti osjeaje spram drugih ivih bia.

Prvi osjeaj po Rousseauovom miljenju koji u njemu treba pobuditi jest suosjeanje 22. Da bi se
ono prirodno aktiviralo, mladia je potrebno u odreenoj mjeri izloiti patnji, boli i nesrei
drugih ljudi, razliitih od njega. S vremenom on poinje prosuivati vlastitu sreu u odnosu na
nesretnike s kojima je dolazio u dodir, otkriva da svi ljudi pate bez obzira na socijalni poloaj, da
su srea i blagostanje prividni te da nitko ne moe izbjei smrti. To pobuuje u njemu osjeaj
zajednitva i bratstva te ga ui da voli i potuje sve ljude jednako.

Sve do sada, dijete je spoznavalo ponajprije vanjski svijet, a sada ono spoznaje svoj unutranji
svijet osjeaja koji treba integrirati u cjelinu svoga bia. Identifikacija s ljudima kroz suosjeanje
zbog njihove boli i patnje, otvara vee razumijevanje za njihove slabosti i mane, a poznavanje
vlastitih osjeaja vodi razumijevanju tuih.

Iako je uenje putem iskustva i dalje glavni instrument spoznaje, Rousseau njezinu nadogradnju
ovaj puta vidi i u knjigama, naroito klasinih pisaca (poput Plutarha) koje je on smatrao bliima
prirodnom stanju nego pisce svoga doba. Njihov sud je po njegovom miljenju neutralniji,
manje istie linost, a vie pouku i vrlinu, te ljepotu bez ekstravagancije, stoga moe pruiti
dobar uvid u ljudske strasti, ujedno kultivirajui osjeaj za lijepo i uzvieno, koji se takoer
javlja s buenjem seksualnosti.

U skladu s tim, Emil ui da se pravi ukus ne tie nastupa i tobonje ingenioznosti pojedinca ve
jednostavnosti i skromnosti, te da se: najslae duevno stanje osniva na umjerenosti uivanja
koja ne doputa da se pojavi ni enja ni gaenje.23

Sve do sada, kao to smo vidjeli, djetetu se u odgoju nisu nametali nikakvi propisi, bilo moralni
ili intelektualni; u ranijim godinama u njemu se uvrivala strast samoodranja koja ga je uila

22 Za Rousseau je suosjeanje takoer uroena strast koja ovjeka usmjerava da uestvuje i

olakava patnje drugih bez opasnosti po njegovo samodranje. Razvija se iz prvobitne strasti
( amour de soi).

23Roussea,J.J., Emil ili o vaspitanju, str. 255

da je prva dunost ona prema samome sebi, a u vremenu do kojeg smo sad doli nastojalo se
ukrotiti njegova strast samopotovanja pobuivanjem prirodnog osjeaja suosjeanja. Tako su te
tri strasti drane u meusobnom skladu. On nije uio nita emu ga ne bi vodio vlastiti interes ili
znatielja te jedino ono to je obzirom na uzrast i individualni razvoj svojih sposobnosti mogao
razumijeti.

Trebalo je dugo ekati da on postane dovoljno zreo da pojmi isto intelektualne ideje, poput
pitanja Boga i religija. U etvrtoj knjizi Emila, u poglavlju Ispovijesti vjere savojskog vikara,
koja se moe zasebno itati, Rousseau je iznio sr svojih epistemolokih pogleda prema kojima
svaka spoznaja potjee iz iskustva, ali s time to pored osjetilnosti postoji i spontana aktivnost
due kao samostalne supstancije. U ovom uvenom djelcu, koje je uzburkalo duhove njegovog
vremena24, Rousseau odbacuje svaku objavljenu religiju i svaki oblik posredovanja izmeu Boga
i ovjeka, zastupajui pritom neku vrstu prirodne religije kojoj se izvor nalazi duboko u
ovjekovom srcu, u prirodnom religijskom osjeaju koji prihvaa svemonu volju Velikog
Tvorca i vrhovnog moralnog bia. Vikar pouava Emila ovoj religiji srca koja meutim nee
imati daljnjeg upliva u njegov odgoj i socijalne odnose. Bez elje da mu se namee, ona e mu
predstavljati utjehu jednom kada osjeti potrebu da joj se obrati.

Posljednji stadij razvoja predstavlja ve potpunu zrelost te je Emil spreman za obiteljski ivot.
Uitelj ga upoznaje sa svojom buduom suprugom Sofijom, ijem razvoj, odgoju i obrazovanju
je posveen vei dio pete knjige. Rousseauov pogled na odnos izmeu mukarca i ene ima izvor
u uvjerenju da su mukarci snaniji pa su zato nezavisniji od ena. Oni ovise o enama jedino
zbog svoje elje za njima. S druge strane, ene ne samo da ele ve i trebaju mukarce. Dok se
Emil odgajao sam za sebe, Sofija se odgaja za njega i u odnosu na njega; ona se odgaja kao
supruga i kao majka. Iako Rousseau istie ovu razliku izmeu spolova, bilo bi pogreno rei da
on smatra da su mukarci jednostavno superiorniji od ena. One imaju svoje osobitosti koje
mukarci nemaju; prema Rousseau imaju jai praktini razum (za razliku od mukaraca koje
karakterizira vea sklonost teoretskim pitanjima), imaju jedinstvenu sposobnost da ih zavedu i
rasplamsaju im strasti (to im daje dominaciju u njihovom odnosu). tovie, one kako kae
Rousseau, upravljaju njima dok su im poslune.No, kako je uloga ena bitno odreena ulogom

24Upravo je zbog ovog poglavlja Emil zabranjen u Parizu i enevi te javno spaljen 1762., godini
prvog objavljivanja.
koju one imaju u drutvu, njihov cilj je raanje djece, odravanje stabilnosti u obitelji te podrka
prema muu. U tome se uglavnom iscrpljuju sve njihove dunosti.

Takvi pogledi izazvali su otru reakciju ve u Rousseauovo vrijeme, ponajvie od strane Mary
Wollstonecraft koja ga otro napada u svojoj Obrani prava ena (1792), a i danas izazivaju
rasprave znanstvenim krugovima (posebno feministikim). Od svih nazora ove poznate
filozofkinje koji se tiu zahtjeva za veim enskim pravima, pravima na ravnopravno
obrazovanje i vee slobode, najupeatljiviji od tih doprinosa je bio onaj koji je ukazivao na
potrebu zajednikog (muko-enskog) obrazovanja.25

U svojoj dvadesetoj (ili dvadesetpetoj) godini Emil je doveden do kraja svoga prirodnog razvoja.
Sa ostvarenjem braka, dovrena je i njegova integracija u drutvo kao punopravnog
graanina.Fiziki i psihiki zdrav i stabilan, te neokaljane prirodne dobrote kao ljudskog bia, on
je sposoban za dodue jednostavan ali ipak sretan ivot, u skladu sa svojim moima, te za suivot
s drugim ljudima u zajednici. Tutorova manipulacija iz sjene ovime je zavrena, ali njegov glas
ne blijedi, njegovo savjetnitvo ne prestaje, te se uenje nastavlja i dalje kroz ivot.

4. ZAKLJUAK

Iz svega iznesenoga moemo izdvojiti nekoliko kljunih ideje Rousseauove filozofije odgoja: a)
fokusiranost na dijete kao na prirodni temelj budueg ljudskog razvoja, b) ovjek tijekom ivota
prolazi kroz razliite stupnjeve razvoja, c) uenje i istraivanje okoline kao produkt djetetovih
prirodnih interesa i potreba, 4) odgoj treba biti slobodan, bez prisile od strane odraslih (autoritet)
koja ima negativne posljedice po djeji razvoj. Ove ideje osim to i dalje utiru put i inspiriraju
progresivne teorije odgoja dvadesetog stoljea, one su putem njemake grupe pedagoga,
takozvanih Filantropina te vicarca Pestalozzija doivjele i praktino ostvarenje u javnom

25Godelek, K., Rousseau as a philosopher of enlightenment and the equality of Sophie and
Emile regarding education u The European Journal of Social & Behavioural Sciences, str.
436-448
obrazovanju.26 Rousseauova duboko individualistika teorija utjecala je i na edukacijski
kontruktivizam, naroito nazorima prema kojima dijete radije na sebi svojstven, jedinstven nain
interpretira stvarnost, te ui putem realnih ivotnih situacija, a ne pasivnim nainom stjecanja
infromacija.

Rousseau je u mnogoemu na suvremenik, i to vie vrijeme odmie, njegovi paradoksi i este

nedoreenosti zbog kojih slovi kao neobino proturjean mislilac bivaju osvjetljeni iz sasvim
novih kutova, ocrtavajui iznova duboku cjelovitost njegovog djela. Njegova filozofija je poput
njegove linosti, uvijek kao u nekom rascjepu varirajui izmeu humanizma i pesimizma,
izmeu ideala i realnih mogunosti, ali u konanici uvijek ima pred oima iru sliku razvoja
nekog budueg ovjeka i nekog budueg drutva.

Literatura

1. Rousseau, J.J., Emil ili o vaspitanju (prva i druga knjiga), Valjevo- Beograd, 1989.

2. Koops,W., Jean Jacques Rousseau, modern developmental psychology, and education,

European Journal of Developmental Psychology, 2012.

3. Pejovi, D., Francuska prosvjetiteljska filozofija, Matica hrvatska, 1983.

4. Monteiro, T., Rousseaus concept of education, esej na web stranici:

http://snphilosophers2005.tripod.com

5. arni, B., Odgoj i prirodni razvoj, u kolski vjesnik (vol.50), Split, 2001.

6. Gudjons, H., Pedagogija: temeljna znanja, EDUCA, Zagreb, 1994.

7. Winch, C. i Gingell, J., Philosophy of education; key concepts, Routledge, New York, 2008.

26 Vidi Koops, W., Jean Jacques Rousseau, modern developmental psychology, and
education, European Journal of Developmental Psychology, 9:sup1, 45-56
8.Godelek, K., Rousseau as a philosopher of enlightenment and the equality of Sophie and
Emile regarding education u The European Journal of Social & Behavioural Sciences, 2013.