Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen

Vodi izmeu kole i studija

PREDGOVOR
Knjiga je nastala kao uvod u pedagogiju, nakon to je autor uvidio da nema odgovarajue
literature na tritu namijenjene poetnicima, tj. onima koji bi htjeli studirati pedagogiju.
Smatra da neutralni uvod u znanost ne postoji te pie kako je knjigu napisao sa refleksivnog
stajalita koje on zastupa.
STRUKTURA KNJIGE od jednostavnijeg ka sloenijem tekstu zbog zakonitosti
psihologije uenja.
1.
2.
3.
4.
5.
6.

poglavlje nadovezuje se na predznanje itatelja pa moda i na predrasude koje ima

poglavlje posveeno je mladima koji ele upisati studij pedagogije
poglavlje: pedagogijske discipline i pedagogijska zanimanja
poglavlje: osnove znanstvene koncepcije
poglavlje: osnovni pedagoki procesi
poglavlje: kratki pregled oekivanog razvitka predmeta u budunosti
1. UVOD

Studij pedagogije iziskuje znatnu italaku i kognitivnu kompetenciju. Tko se bavi djecom
treba imati pedagoki pogled drutvenu mo opaanja (primjer 2 oca). Neki ljudi ve
posjeduju taj pogled/senzibilnost za situacije i druge ljude, a neki ga naue kao dio
profesionalizacije.
Immanuel Kant: 3 velike dimenzije sposobnosti koje treba stei i posjedovati svatko tko se
eli baviti pedagokom profesijom su:
Razumski sud (sposobnost za racionalno djelovanje, racionalni izbor sredstava za
postizanje cilja)
Moralni sud (sposobnost za prosudbu zadanih normi, vrijednosti, standarda, oekivanja)
Estetski sud (sposobnost opaanja drugoga u njegovim ivotnim situacijama)
Znanost o odgoju je disciplina koja proizvodi pedagoko znanje, preko sveuilita ga prenosi
na nositelje pedagokih uloga i provjerava uspjenost pedagokog djelovanja.
Pravo je npr. kodificirano zakonima i odredbama, a pedagogija? Nije dovoljno razlikovati
izmeu odgojenog i neodgojenog, obrazovanog i neobrazovanog.

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Studij znanosti o odgoju studente osposobljava za racionalno, moralno i estetsko
rasuivanje o stjecanju znanja, o procesima humanoontogeneze i svladavanju
obrazovnog kurikuluma.
Pedagogija, od grke rijei pais agein voenje djeaka od kue do vjebalita. Pedagozi su
bili robovi u antici. Na njemakim sveuilitima koriste se 2 termina: pedagogija i znanost o
odgoju.
Pojam znanost o odgoju javlja se poetkom 20. st, a prihvaen je tek 60-ih godina 20. st.
Starija pedagogija se od 18. st. koristila hermeneutinim metodama to je bilo nedovoljno.
Pojednostavljeno, odgojna stvarnost se duhovnoznanstveno tumaila i nije se kontrolirano
promatrala.
Normativna pedagogija nije mogua jer izvoenje uputa za djelovanje iz vrhovnih normi ne
funkcionira, jer empirijski sporedni uvjeti dovode do toga da se ostvare posve druge, a ne
namjeravane norme. Npr. nastavni cilj stjecanja mjerila domovine, nacije, tradicije, kulturnog
identiteta moe izazvati posve suprotan uinak uenici mogu pokazati nacionalistike
tendencije.
Ako smatramo da je dovoljno eljeti neto odreeno (ugl. dobro) za ovjeanstvo, te da emo
na studiju pedagogije uiti putove za postizanje tih ciljeva, onda bolje ne upisivati studij
pedagogije, jer ne postoje uopene norme u pedagogiji.
Aristotel je vidio 3 dimenzije: teoriju, praksu i poesis. Teorija nain ivota za ije
ozbiljenje ovjek mora imati razum. Praksa odrava se u drutvenim radnjama (udoredno
djelovanje). Poiesis stvarno injenje, proizvodnja, stvaranje nekog djela (umijee).
Profesionalna pedagoka praksa obuhvaa 3 oblika rasuivanja (razumni, moralni i
estetski sud/umijee) i sposobnost za teoriju, praksu i poesis.
2. STUDIJ ZNANOSTI O ODGOJU
Ope dispozicije za uspjeh u studiju su: poznavanje tehnika intelektualnog rada, sposobnost
izraavanja i pismenog prikazivanja, radne kvalitete, motivacija, ustrajnost i spremnost na
naporan rad, kritinost prema vlastitoj osobi i iznesenim injenicama, hrabrost za vlastite
pokuaje, spremnost za ii vlastitim putem, kontrola uvstava, sposobnost za timski rad,

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
toleriranje frustracija, otvorenost prema novom. Osim opih dispozicija potrebni su i
nadarenost, elja za uspjehom, zanimanje i predznanje (dovoljno iroko ope obrazovanje).
Ope obrazovanje datiranje najvanijih dogaaja europske povijesti, sposobnost
izraavanja na 2 strana jezika (jedan od njih je eng.), vladanje materinjim jezikom,
poznavanje europske knjievnosti, povijesti umjetnosti, glazbe, drutvenih teorija,
matematikih radnji, temeljnih znanja iz biologije, kemije (najmanje 20 kemijskih elemenata),
religije
Tko ne moe izdrati da svakoga dana vie sati provede u itanju ili mu je pak za itanje
teksta od 20 str. Potrebno vie od 1h neprikladan je za studij humanistikih drutvenih
znanosti.
Budui pedagozi bi trebali imati spremnost i sposobnost za sljedee postupke:
pristupiti drugim ljudima,
ne dopustiti da preveliki jaz u kvalifikacijama izmeu njih i drugih postane optereenje za

druge,
da pomaganje ne smatraju altruistikim inom ve profesionaliziranom djelatnou,
poseban jezini talent za prenoenje sadraja drugima,
odrei se zahvalnosti i ne oekivati je od drugih,
da usluge ne ograniavaju samo na vremenski okvir iz ugovora o radu
kontroliranje afekata u sloenim meuljudskim situacijama.

Ukratko: voljeti ljude sa svim njihovim manama i vrlinama.

Studij traje u prosjeku 6-8 godina. Dodiplomski studij, usmjerenja: strukovna pedagogija,
gospodarska pedagogija, interkulturalna, predkolska (temeljni studij), kulturna, muzika,
rehabilitacijska, specijalna, medicinska, tehnika (usmjerenja na 3. i 4. god).
3 mjesta za uenje: predavaonica, knjinica (1x mjeseno, cijeli dan) i kuni kutak za rad (5
sati dnevno).
Struktura predmeta 6 dimenzija

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen

Sljedea poglavlja knjige se ograniavaju na prikaz onih 3 dimenzija strukture predmeta koje
imaju neposredno znaenje za odluke koje oekuju svakog studenta:
1. pedagogijske discipline
4. znanstvene koncepcije (pregled svih koncepcija je bitan jer svaki profesor dri
predavanje na temelju svojih uvjerenja tj. kao zastupnik odr. koncepcije.
6. osnovni pedagoki procesi
3. DISCIPLINE ZNANOSTI O ODGOJU I PEDAGOKA ZANIMANJA
Postoje 2 skupine disciplina znanosti o odgoju:

1. Opa ili sistematska pedagogija

4

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Postoji u 2 varijante:
Opa pedagogija je okvirna disciplina za sve ostale grane i specijalnosti odgojne znanosti.
Opa pedagogija formulira kriterije za sve odgojne radnje. U pedagogiji su se oblikovali
razl. pristupi meu kojima su najvaniji:
Normativna pedagogija nastoji upute za normativno djelovanje izvesti iz vrhovnih
izvanpedagokih normi ili ciljeva
Pedagoka etika ima cilj pronai prikladna sredstva kako bi se odgojem usadile
odreene moralne vrijednosti. Problem: kako se moe djelovati na razvitak morala u
osobe kada je to rezultat brojnih utjecaja (obitelji, medija, strukture mozga)
Teorija obrazovanja zastupa misao da ovjek nije puki objekt pedagokog
djelovanja, ve se i sam obrazuje (obrazovanje je djelatnost ii samog djelatnika).
Pojam obrazovanja je po svojoj prirodi paradoksalan, on je odreeno neodreen.
Opa ili sistematska pedagogija (odnosno znanost o odgoju) kao sredinja disciplina
utvruje i priopava smjernice i naela pedagokog djelovanja.
Opa pedagogija je zasebna disciplina pored ostalih grana i specijalnosti. Ovo je novija
varijanta. Prema tome, zadae pedagogije su:
Osnove odgojnih procesa esto lee izvan struke. U to se ubrajaju znanja iz
drutvenih znanosti (filozofija, sociologija, psihologija).
Metode pedagogijskih istraivanja svi koraci postupka kojim se proizvodi
pedagoko znanje. Problem: doseg, istinitost ili etika prihvatljivost odreenih
istraivanja.
Koncepcije znanosti o odgoju misaoni pravci koji su se oblikovali tijekom povijesti
struke. Ne postoji samo 1 smjer pedagokog miljenja, danas se doputa mnotvo
teorija (s obzirom na pluralizaciju ivotnih odnosa). Zadaa studenta je ne tragati za
stvarnom istinom, ve potraiti koncepciju primjerenu svome miljenju, kao i studij i
profesiju i promatrati ih na osnovi takve koncepcije.
Povijest odgoja i obrazovanja kao i povijest znanosti o odgoju U irem smislu se
promatra kao povijest pedagokog miljenja od antike do danas. Pedagoko

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
miljenje u filozofiji = paideia. U uem smislu to je povijesna razrada
institucionalizirane pedagogije, odnosno znanosti o odgoju (naziv od 2. pol. 20.
st.). 1779. Ernst Christian Trapp osnovao je 1. katedru za pedagogiju na Halle
sveuilitu. Istrauje se povijest pedagokih ideja i koncepcija, povijest drutvene
zbilje u kojoj su se odvijali odgoj i obrazovanje, kao i povijest stavova i dispozicija
koje su vladale spram nekog odgojno relevantnog elementa (npr. djetinjstva).

2. Komparativna znanost o odgoju

Ona u zadnje vrijeme ima posebno znaenje s obzirom na ubrzane tendencije kulturalne
globalizacije. Pritom je rije o usporedbi osnovnih pedagokih procesa i odgojno-obrazovnih
situacija. Npr. komparativne studije o stupnju znanja koje uenici pojedinih razreda posjeduju
u odreenim predmetima u razliitim dravama. Zadaa komparativne znanosti je da razvije
mjerne postupke koji omoguavaju usporedbu. Npr. razlika u znanju izmeu uenika razliitih
kultura ne znai da se to znanje u podjednakoj mjeri moe instrumentalizirati u ivotnoj
praksi ili u zanimanju. Bitna uloga komparativne znanosti je upoznati ono to je u svakoj
kulturi jedinstveno i vrijedno i zatititi je od pritajenog niveliranja, npr. mcdonaldizacije
razliitih kultura.
3. Socijalna pedagogija
Ona se ubraja se u djelatnosti pomaganja. Soc. pomo je nuna ondje gdje su gospodarski,
soc. i politiki razvoj doveli do nastanka problematinih skupina koje same sebi ne mogu
pomoi (npr. SR Njemaka ima pola milijuna soc. djelatnika).
Soc. pedagog pedagoki naglaena djelatnost.
Soc. radnik usmjeren na potrebu primarne pomoi svim rubnim i problematinim
drutvenim skupinama.
Od soc. pedagoga se oekuje:
Politika kompetencija procijeniti pojedine ustanove u njihovoj praksi obnaanja vlasti
te ih u tome zaobii.
Pravna kompetencija poznavanje svih relevantnih pravnih odredbi i zakona.

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Administrativna kompetencija primjenjivanje administrativnih pravnih odredbi na
pojedinani sluaj.
Medicinska kompetencija osnove medicinskog znanja jer mnogi tienici naputaju
vlastito zdravlje i higijenu.
Ekonomska kompetencija sposobnost da i u neuobiajenim okolnostima pribave
posebna sredstva.
Pedagoka kompetencija spremnost i osposobljenost za odgajanje, pouavanje,
poticanje, savjetovanje, praenje, planiranje, koordinaciju, mirenje, rukovoenje,
upravljanje, evaluaciju i inovacije.
Soc. pedagog radi kao voditelj odgovarajuih odjela, u pravilu na funkcijama koje ne
predviaju izravan dodir sa strankama. Socijalnopedagoka djelatnost se provodi u:
Ustanovama pedagokog odgoja (djeca do 6. god.) podupiru i nadopunjavaju obiteljski
odgoj (jaslice, vrtii, utoita, specijalni vrtii, male kole). Osiguravaju uvjete za rani
djeji razvoj te savjetuju roditelje u njihovoj ulozi odgajatelja.
Obiteljskim savjetovalitima potrebna zbog poveanja broja rastava, zaposlenosti oba
roditelja
Radu s mladima (14-25 god) zatita mladei, savjetovanja za mlade, udruge za
suzbijanje ovisnosti o drogama
kolskoj soc. pedagogiji dopuna kolskog odgoja, veza izmeu kole i izvankolskog
soc. rada, rjeavanje problema u kolama s vie uenika.
Domskom odgoju znaenje domova opada nakon to se probila spoznaja da dom
predstavlja najgori oblik smjetaja. Umjesto njih terapeutske i pedagoke stambene
zajednice.
Skrbi o invalidima u posljednje vrijeme se skrb o invalidnoj djeci provodi unutar kola.
Studij socijalne pedagogije obuhvaa 3 polja/metode:
Pomo u pojedinanom sluaju pomo za samopomo
7

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Grupni soc. rad spoznaje o dinaminim procesima unutar skupina
Soc. rad u zajednici usmjeren prema institucijama
4. Adultna pedagogija/obrazovanje odraslih
Ona je nastala je zbog dalekosenih promjena ivotnih prilika u zadnjih 100 god. Poveao se i
udio starijih ljudi (18.st. prosjena dob 23 god, 2020. 47 god.). U suvremenom drutvu
tijekom svog ivota ovjek promjeni vie zanimanja (potreba dokolovavanja), a dogaa se i
razvoj tehnologije te je potrebna informatika pismenost. Novi testovi inteligencije dokazali
su kako opadanje sposobnosti uenja poinje oko 60-70 god. Osnivai ustanova za
obrazovanje mogu biti opine, sveuilita, crkve, sindikati, javna poduzeapotrebne
kompetencije su:
Teorijska pripremljenost na najvioj razini
Pedagoke i znanstvene kvalifikacije (analizirati potrebe ukenja kod odraslih, uvjete za
uenje, didaktike sposobnosti)
Strune kvalifikacije sposobnosti vezane sa strukom uenika
Praktine profesionalne kvalifikacije koje se ne stjeu tijekom studija, ve u samoj
djelatnosti.
5. kolska pedagogija
Krajem 18. st. kada je zapoela profesionalizacija nastavnikog poziva, nastao je nauk o
nastavi (pretea kolske pedagogije).
Cjelokupno profesionalno znanje kolske pedagogije ukljuuje:
Teoriju kole
Povijest kole
Opu didaktiku
Teoriju kurikulume
kolsko pravo
8

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Organizaciju kole
Dijagnostiku.
Zadaa kole je prenoenje znanja, razvoj sposobnosti

i stjecanje umijea, procjena

sposobnosti uenika za uenje i na temelju toga usmjeravanje za odreene putove

obrazovanja, zatim, integracija nove generacije u drutvu i ouvanje kulturnih dostignua.
Frustracije u vlastitom iskustvu nisu rijedak, iako su lo motiv za izbor nastavnikog poziva,
jer nisu samo profesori krivi poto nema slobode pouavanja u kolama. Nastavni mora
posjedovati pedagoki takt, odnosno samorazumljivost kojom se uenici prihvaaju kao ljudi i
kojom im se prua mogunost da pokau prijateljske osjeaje. To je specifina pretpostavka
za nastavniko zvanje, a kvalifikacije su: sposobnost pouavanja, odgajanja, vrednovanja,
savjetovanja i inoviranja.
Polja kolske pedagogije su nastava i opa didaktika. Opa didaktika je dakle 2. polje
kolske pedagogije. Bavi se izborom i strukturiranjem ciljeva, sadraja, metoda i medija
pouavanja, ukoliko se oni ne odnose na odreene nastavne predmete. Metodika predmeta je
specijalna didaktika samo za 1 nastavniki predmet. Od ope did. odvojile su se: teorija
kurikuluma, izrada (razvitak) i istraivanje kurikuluma.
Nastavnik bi trebao poznavati i kolsko pravo i organizacijske kvalifikacije. Nastavniko
zvanje posjeduje ljudski vrlo privlanu stranu sudjelovanje u oblikovanju drutvene i
osobne budunosti pedagokim praenjem mladih ljudi tijekom jednog od najznaajnijih
razdoblja njihova ivota.
Specijalna pedagogija posebno usmjerenje unutar znanosti o odgoju. Obuhvaa rad u
specijalnim kolama za slijepe, osobe oteenog vida, za gluhe, osobe oteenog sluha,
tjelesne invalide, djecu sa smetnjama u uenju, djecu sa smetnjama u govoru, kronine
bolesnike te djecu i mlade s poremeajima u ponaanju. U zadnje vrijeme djeca s
potekoama u razvoju idu u redovite kole, to zbog ekonomskih razloga, to zbog
pedagokih razloga (nema soc. izolacije te djece).
6. Strukovna i gospodarska pedagogija
Odnosi se na strukovne kole i na daljnju profesionalnu izobrazbu unutar i izvan poduzea.
Od 1920. dualni sustav: obvezna strukovna kola surauje s privatnim poduzeima.
9

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Gospodarska pedagogija usmjerena je na obrazovanje za struna podruja i gospodarstva i
uprave.
Strukovna pedagogija usmjerena je na obrazovanje nastavnika za struke s podruja
metalurgije, elektrotehnike, graevine, drvne i tekstilne tehnike, kemije, fizike, biologije
Strukovni profesori suoavaju se sa uenicima koji nastavu doivljavaju kao prisilu i koji su
nezainteresirani.

Orijentacija na poetku studija

4. KONCEPCIJE ZNANOSTI O ODGOJU
Potrebno je znati temeljne koncepcije na osnovi kojih nastaje znanje o odgojnoj stvarnosti jer
npr. nije svejedno pridravamo li se u pedagokom odgoju naela Darovitost je priroena ili
Darovitost se stjee.
Krajem 18. st. dolo je do spoznaje da su odgoj i pouavanje djelatnosti o ijim bi se
osnovama trebalo posjedovati mnogo tonije spoznaje ako elimo da njihov uspjeh bude
toliko trajan da se pomou odgoja i obrazovanja ljudi poboljavaju, narodima prue vee
mogunosti uspjeha, a ovjeanstvo kao cjelina napreduje. Problem je bio kako stei sigurne
spoznaje. Moda razliitom upotrebom eksperimenta u prirodnim i drutvenim znanostima?
Tek se u 19. st. javlja znanstveni pristup odgojnoj zbilji u okviru koncepta duhovnih znanosti
(prije samo prirodne znanosti). Nastaju razne odgojnoznanstvene koncepcije (pravci, kole)
jer su potrebne razliite perspektive i naini istraivanja. Koncepcije znanosti o odgoju su:
1. Duhovnoznanstvena pedagogija razumijevanje odgojne stvarnosti
Lenzen se ovdje poziva na Diltheya koji je razdvojio prirodne i duhovne znanosti u svom
djelu Uvod u duhovne znanosti. U duhovne znanosti ubraja: umjetnost, religiju, dravu,
gospodarstvo, pravo, politikuodnosno, tvorevine ljudskog duha. Tu spadaju i odgoj i
obrazovanje. Kae da se i tu kulturnom djelatnou uspostavlja smisao koji je sadran u
pojedinanoj odgojnoj zbilji. Odnosno, cilj je da metodom razumijevanja smisla spoznamo
odgojnu stvarnost. To razumijevanje se moe prikazati hermeneutikim krugom:

10

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen

ovjek stjee iskustva na temelju njih pristupa stvarnosti koju tumai. Ta tumaenja dovode
do odreenih modifikacija predrazumijevanja s kojima opet tumai elemente stvarnosti s
kojima se susree. Ovaj se pristup podjednako oslanjao na povijesne izvore kao i na
tumaenje same odgojne stvarnosti. Iz prethodne reenice zakljuujemo da je ta odgojna
stvarnost ve negdje zapisana ako se sad tumai. To znai i da loa pedagoka praksa ve
postoji i da ju je prekasno spreavati pomou znanosti. Zbog toga je kritika znanost o odgoju
60ih pokuala zamijeniti duhovnoznanstvenu pedagogiju. Prigovor je bio i da se ona ne moe
empirijski potvrditi.
Zasluga duhovnoznanstvene pedagogije je to je tvrdila da se iz vrijednosnih sudova i normi
ne mogu izvoditi nikakve smjernice djelovanja.
2. Empirijska znanost o odgoju objanjavanje odgojne stvarnosti
KRITIKI RACIONALIZAM razdvaja vrijednosne sudove od injenica. Osniva mu je
Karl R. Popper. Zahtijeva poznavanje zakonitosti kojima podlijeu odgojni i obrazovni
procesi, kao i posjedovanje odgovarajuih instrumenata koji su nuni za empirijska
istraivanja. Time se prikuplja tehniko znanje o postizanju eljenih ciljeva, a rezultatima
istraene hipoteze nikada se ne smatraju konano dokazanima.
Kritiki racionalizam, znai, na temelju eksperimentalnih iskustava ima za cilj objasniti
zbilju, za razliku od duhovnoznanstvene pedagogije koja tumaenjem razumijeva odgojnu
zbilju.
Empirijska znanost o odgoju je nastala iz drutvenopolitike kritike duhovnoznanstvene
pedagogije, ali sve to se zamjeralo prvoj, zamjera se i drugoj. Ova znanost pokuava biti
11

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
politiki neutralna, ali uvijek postoji opasnost da se vrijednosti kriomice uvuku u znanstveni
postupak i pedagoko djelovanje. Alternativa ovoj znanosti je refleksivna znanost o odgoju.
3. Pedagogija kao znanost o naelima
I duhovnoznanstvena i empirijska znanost o odgoju se odriu temeljnih normativnih postavki
iz kojih bi trebalo izvoditi konkretne upute za pedagoko djelovanje.
Ova pedagogija pokuava da se od naela stvori polazna toka pedagogije. Ta naela mogu
biti norme, uvidi, ciljevi koji stoje na poetku teorijskog zdanja. Neki su se pristupi teko
oslobaali teolokog konteksta. Zbog toga pedagogija kao znanost o naelima teko
uspostavlja odnos sa stvarnou. Neke koncepcije su se odrekle dogmatizma ali se nisu
odluile metodiki kontrolirano istraivati stvarnost (skeptiki koncepti). Oni dovode u
pitanje teorijske pretpostavke pedagokih nauavanja i odgojnoznanstvenih pristupa. Znai,
ne tei utvrivanju smjernica djelovanja, ve eli preispitati premise istih.
Prakseoloka znanost o odgoju je bila usmjerena na djelovanje, ali bez elje za
normativnou. Za razliku od normativne pedagogije, on smjernice ne izvodi iz
izvanpedagokih normi, ve zadaom pedagogije smatra dogovaranje o pedagokoj praksi. Ni
ona ne prua nikakav metodoloki koncept za istraivanje odgojne stvarnosti.
Koncepcije pedagogije kao znanosti o naelima po svojoj prirodi pripadaju filozofiji, a ne
znanosti o odgoju. One nemaju za cilj istraiti odgojnu i obrazovnu zbilju, ve sistematizirati
razmiljanja o tome koje bi norme ljudi trebali slijediti u svome djelovanju.
4. Kritika znanost o odgoju kritika odgojne stvarnosti
Tu je rije o razlikovanju izmeu ispravne i iskrivljene svijesti koje je uveo Karl Marx.
Nadovezujui se na te postavke Horkheimer i Adorno su utemeljili kritiku teoriju drutva.
Prema njima se zadaa kritike znanosti sastoji u razotkrivanju ideolokog sadraja nekog
drutva u njegovim iskazima. Naziva se jo i Frankfurtskom kolom. Javlja se nakon gubitka
znaenja duhovnoznanstvene teorije. Okree se i protiv empirijskog istraivanja kojem
zamjera dvolinost zbog tzv. vrijednosne neutralnosti.
Pojam zrelosti preuzet iz filozofije obrazovanja 19.st. zamijenjen je pojmom emancipacije,
odnosno proiren je. Da bi pedagozi proveli emancipaciju, potrebno je da saznaju gdje vlada
suvina mo, stoga je potrebno da ovladaju postupkom ideoloke kritike.
12

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
U 2. Fazi Habermas spoznaje da puko naelo kritike nije dovoljno da se izmjene drutveni
odnosi. Iznio je prijedlog da zainteresirane osobe dogovore norme zajednikog djelovanja. Za
podruje odgoja i obrazovanja to bi znailo da bi svi zainteresirani trebali zajedniki
odluivati o ciljevima, sadrajima i metodama nastave, o strukturi kolovanja itd.
Kritika znanost o odgoju je znai sa svojom integracijom duhovnoznanstvenih, empirijskoanalitikih i normativnih elemenata predstavljala do tada najiri pristup.
5. Strukturalistika i poststrukturalistika znanost o odgoju
Zadaa strukturalista je tragati za strukturama ispod struktura. Odreena dubinska struktura se
na temelju pravila transformacije treba oblikovati u vidljivu povrinsku strukturu. Lenzen je
prenio to stajalite na znanost o odgoju. Npr. uitelj i odgajatelj svojom strukturalnom
djelatnou proizvode povrinske strukture poput situacija pedagoke interakcije, nastave i sl.,
a organizam koji ui ostvaruje reciproan postupak transformacije.
Prema tome, predmet odgojne znanosti bi bio istraivanje dubinskih struktura i pravila
transformacije izmeu dubinskih i povrinskih struktura. Uenje se opisuje kao proces
strukturalne diferencijacije svijesti.
6. Teorija sustava i konstruktivistika znanost o odgoju konstruiranje odgojne
stvarnosti
Talcot Parsons smatra se utemeljiteljem teorije sustava. U Europi je to Niklas Luhmann. On
tvrdi da je drutvo sustav komunikacija. Rastue potrebe za novim drutvenim funkcijama
(pravosue, zdravstvena skrb) stvaraju nove podsustave.
Nain funkcioniranja drutvenog sustava sastoji se u tome da se on neprestano uvruje time
to se izlae pokuajima destabilizacije u dodiru sa okolinom. Sloenost okoline potie
drutveni sustav da povea vlastitu raznolikost kako bi izbjegao kolaps itavog sustava.
Ova teorija je pokuaj da se objasni postojanje odgojnog sustava unutar drutva. Taj koncept
je blizak sociologiji koja prouava funkcioniranje drutva i njegove podsustave.
Predmet istraivanja je npr. kako komunikacijski element po imenu obrazovanje funkcionira
unutar odgojnog sustava da ovaj zadrava svoju stabilnost i moe se dalje diferencirati. Znai,
predmet istraivanja vie nije subjektivno djelovanje, ve strukture i mehanizmi.
13

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Drutveni sustavi su autopoietiki, tj. u sebi zatvoreni sustavi. To vrijedi i za sustave svijesti.
Prema tome, odgajatelj i odgajanik nisu djelatni subjekti ve sustavi svijesti koji u naelu
funkcioniraju prema istovjetnim mehanizmima stabiliziranja i diferencijacije kao i drutveni
podsustavi.
Stvarnost je konstrukcija naeg mozga. Svaki mozak konstruira svoju individualnu zbilju. Ako
je tako, onda uvjerenje da se djeca mogu pouavati jednom te istom metodom predstavlja
zabludu.
Konstruktivizam uz pomo nastave nije mogue ostvariti odreene ciljeve uenja kod
uenika. Npr. moralni odgoj moe samo prenijeti znanje o moralnosti, ali ne i moralno
odgojiti nekoga. U drutvenim sustavima nema uzronosti. Vlastita dinamika socijalnih i
politikih sustava toliko je velika da pokuaji utjecanja na odreenim mjestima ne daju
eljene, ve posve druge uinke.
Nedostatak: ovjek je slobodan subjekt.
7. Refleksivna znanost o odgoju
Bavi se prosudbom pedagokih i odgojnih posljedica. Odgoj nije nita manje opasan od
elektrane i u njemu su mogue nezgode. Npr. masovna pojava nasilja meu mladima je
posljedica koju treba istraiti.
Refleksivna znanost o odgoju objanjava povijesne uvjete u kojima su nastale neke netone
predodbe, npr. to Ivica ne naui, Ivan nee nikada!, a trebalo bi biti Ako Ivica ui, uit e i
Ivan!
Ova teorija nastoji da se osnai sudjelovanje u stvarnom ivotu naspram umjetne situacije
egzila koja vlada u koli, domu i drugim pedagokim ustanovama, npr. uenje stranog jezika u
koli ili u inozemstvu.
Ustanove bi se trebale otvoriti prema stvarnom ivotu i svojim tienicima omoguiti barem
djelomino sudjelovanje u njemu. Treba istraiti prirodne uvjete uenja kako bi njihove
pozitivne strane prodrle u institucije.

14

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
5. OSNOVNI PEDAGOKI PROCESI

1. Odgoj
Ovaj pojam ovisi o tome koju odgojnoznanstvenu koncepciju zastupa onaj koji definira odgoj.
1) Duhovnoznanstvena pedagogija
Pod odgojem podrazumijevamo plansku djelatnost kojom odrasli oblikuju drutveni ivot
mladih. Dilthey
Pojam odgoja ogranien je na odgoj odraslih i mladei. Mladi se trebaju razviti do one toke u
kojoj mogu nadomjestiti osobe sadanje generacije i tako se usprkos zamjeni osoba u drutvu
odrava i prenosi uinak rada.
2) Empirijska znanost o odgoju
Pod odgojem se podrazumijevaju socijalne radnje kojima ljudi uz pomo psihikih i
sociokulturnih sredstava pokuavaju trajno poboljati sklop psihikih dispozicija drugih ljudi
ili ouvati one njihove komponente koje smatraju vrijednima ili pak sprijeiti nastanak
dispozicija koje smatraju loima. Brezinka
Psihike dispozicije su sposobnosti, umijea, znanja, stavovi, dranja, miljenja ili uvjerenja.
One se mogu mijenjati i pod utjecajem upnika, TV voditelja ili diktatorskih ispiraa
mozgova, no moe li se to onda nazvati odgojem?
3) Pedagogija kao znanost o naelima
Odgoj je cjelokupnost moguih mjera kojima se mladei pomae u postajanju ovjekom.
Poinje roenjem i traje sve dok se odgajanik ne proglasi zrelim. Groothoff
Ovo je preopirna definicija. Odgoj nije samo pouavanje, ve svaki oblik pomoi.
4) Kritika znanost o odgoju
Nema definicije ali bi se mogla saeti kao: Odgoj je represija (ograniavanje slobode
odluivanja) i mora se kritizirati u onoj mjeri u kojoj predstavlja nepotrebnu represiju.
Potrebno je razlikovanje izmeu neophodne i nepotrebne represije. Sa stajalita kritike

15

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
znanosti o odgoju ne definira se to je odgoj ve to on ne bi trebao biti. U tom smislu se on
moe oznaiti kao negativna verzija normativnog pojma.
5) Strukturalistika znanost o odgoju
Odgoj je strukturalna djelatnost kojom ljudi strukture svijeta transformiraju tako da ljudi koji
ue mogu na optimalan nain pristupiti izgradnji svojih kognitivnih struktura.
Strukture ivotne okoline transformiraju se u kognitivne strukture uenika jer uenik sam
odluuje kako e uiti (to je uvjetovano strukturama svijesti).
6) Pedagogija zasnovana na teoriji sustava
Odgoj je, i po tome se razlikuje od socijalizacije, intencionalizirana i iz intencija izvedena
djelatnost. On svoj cilj moe (zanemarimo li mogunost neizravne i neprimjetne
manipulacije) dostii samo preko komunikacije. Kao oblik komunikacije socijalizaciju tada
obavlja i odgoj. Ali ne bezuvjetno, onako kako je namjeravano. Naprotiv, onaj koga treba
odgajati priopavanjem te namjere, stjee slobodu distancirati se ili ak potraiti i nai
drugu mogunost. Uzmemo li sve to u obzir, gotovo da vie nije mogue odgoj shvatiti kao
uinkovitu djelatnost. Luhmann
Odgoj nije djelotvoran, ima samo funkciju priopiti neku namjeru.
7) Refleksivna znanost o odgoju
Prikazom patnji drugih eli se prenijeti sposobnost uvianja na kojem se mjestu vlastitim
djelovanjem drugima neopravdano nanosi patnja. To je ideja estetskog odgoja. Postavlja se
pitanje moe li se procesima samoorganizacije pojedinaca prepustiti u kojem e se pravcu
razvijati.
2. Obrazovanje
Obrazovanje (Bildung) svoje znaenje crpi iz 2 europske tradicije:
Grko-helenistike tako kod Platona nalazimo pojam slike u sklopu rijei plattein
(oblikovati) to se odnosi na izraz mogunosti da se dua oblikuje na isti nain kao i tijelo.

16

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Kranske Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku. U 18. i 19. st. obrazovanje je dobilo
karakter posveenja. Nastaje obrazovano graanstvo. Biti obrazovan je dostignue
obrazovanoga, a ne ustanova koje ga obrazuju. Graani se suprotstavili plemstvu.
Postoji vie znaenja pojma obrazovanje.
1) Obrazovanje kao individualno stanje
Obrazovanim se smatra netko tko zna ili moe odreene stvari, tko ima Homera, Platona,
Schillera, GoetheaOva imena simboliziraju pojam obrazovanja koji je usko vezan s
povijeu klasine, neohumanistike gimnazije. Enkyklios paideia je oznaavao krug sadraja
kojemu su pripadale logika, fizika, glazba, geometrija, astronomija. Njihovo poznavanje je u
Grkoj u 4. st. predstavljalo pojam ope obrazovanje. Kod Rimljana je to bilo 7 slobodnih
vjetina septem artes liberales. To su: gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika,
geometrija, glazba i astronomija. Obrazovali su se samo slobodni mukarci, ne i robovi.
U 15. st. se izumom tiska stvara italaka kultura. Obrazovanje se izjednaava sa jezinokritikim obrazovanjem. Kanon predmeta neohumanistike gimnazije je koncipirao Wilhelm
von Humboldt. To su grki, latinski, njemaki i matematika. Tko je posjedovao ta 4 predmeta
smatrao se obrazovanim. To je materijalni pojam obrazovanje, odnosno, postoje sadraji koji
se moraju usvojiti.
U 19. st. industrijalizacijom ulaze i prirodoznanstveni predmeti, kasnije i drutveni.
Problem: Zbog eksponencijalnog rasta znanja ni u kom sluaju se sve ne moe znati.
Enciklopedijsko ili scijentistiko obrazovanje vie nije zamislivo.
2) Obrazovanje kao individualna mo
Ono to preostane kada sve naueno zaboravimo formalni tip obrazovanja (odreene
sposobnosti koje se trebaju usvojiti). Tu se spominje i metodiko obrazovanje, npr. tko je
nauio uiti, moe nauiti neto novo bilo kada.
3) Obrazovanje kao aktivnost obrazovnih institucija
U obrazovnim se ustanovama ovjek u pravilu ne obrazuje nego izobraava (za lijenika,
nastavnika, mesara, plesaa). Zanemaruje se injenica da ovjeka ne obrazuje ustanova ve
da on obrazuje sam sebe.
17

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
4) Obrazovanje kao usavravanje ovjeanstva
Obrazovanjem pojedinca omoguuje se usavravanje ne samo drutva ve i ovjeanstva kao
vrste.
Gubitkom vjere u pravednije drutvo poljuljana je nada u takvo usavravanje ovjeka, nema
vie zajednikog cilja prema kojemu bi se takvo obrazovanje usmjerilo. Ono to je
simboliziralo taj cilj (znanost, tehnika i znanstveno-tehnika civilizacija) danas se smatraju
utjelovljenjem neuspjenog odgoja.
Zakljuak: Nema jednoznano odreene definicije obrazovanja. Kako emo znati jeli netko
postigao obrazovni cilj? Ne postoje obrazovni ciljevi koje bismo mogli zadati i dostii.
ovjek se obrazuje u mjeri koja je ve oduvijek bila u njemu. Postani ono to jesi! Goethe
3. Socijalizacija
Pojam potjee iz sociologije s poetka 20. st. Emile Durkheim ju je definirao kao proces u
kojem

se odrasli pripadnici nove generacije pripremaju za drutvo. Lenzen kae da je

socijalizacija danas cjelokupnost drutvenih utjecaja na razvitak linosti nekog pojedinca.

Geulen i Hurrelmann: Socijalizacija je proces nastanka i razvitka linosti u uzajamnoj
ovisnosti o drutveno posredovanoj socijalnoj i materijalnoj okolini.
Usporedba s pojmovima odgoj i obrazovanje:
Odgoj polazi od postavke da je oblikovanje ljudske linosti ugl. produkt odgojnih mjera.
Obrazovanje

promatra

samog

ovjeka

razvoju

kao

odluujueg

pokretaa

humanoontogeneze, tj. samoobrazovanja.

Socijalizacija je razvitak ovjeka pod utjecajem drutva. Npr. socijalno zapostavljeni slojevi
su manje obrazovani.
Humanoontogeneza je proces samoorganizacije ljudskog organizma u sueljavanju s
okolinom koja se sastoji od prirodnih i drutvenih imbenika. Ona je zamijenila pojam
socijalizacije. Istraivanja socijalizacije su pokazala da postoji uzrona povezanost prama
kojoj uvjeti odrastanja izazivaju odreeni uinak socijalizacije. No to je pogreno. Lenzen
smatra da se procesi socijalizacije mogu razmatrati samo u sklopu humanoontogeneze.
18

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Instance socijalizacije su obitelj, vrnjaci, obrazovne ustanove i zanimanje.
1) Socijalizacija u obitelji
Obitelj je 1. okolina organizma koji se organizira. Istraivanja socijalizacije se bave odnosom
majke i djeteta, pretjeranog zatitnikog ponaanja, posljedicama rastave
2) Socijalizacija u skupini vrnjaka (peers)
Tijekom djetetova razvitka raste udio vremena koje on provodi s vrnjacima. Istraivanja se
bave stjecanjem i stabilizacijom prihvaanja u skupini, voa u skupini, fenomenom
prijateljstva
3) Socijalizacija u obrazovnim ustanovama
Brojni elementi kole su vani za razvitak osobnosti, npr. uloga nastavnice, klima u koli
4) Profesionalna i radna socijalizacija
Vani elementi su osobnost obrazovatelja, klima u poduzeu, odnos poduzea prema izobrazbi
u obvezatnoj strukovnoj koli (za naunike u poduzeima). Poduzea oekuju od zaposlenika
iskustva socijalizacije koja kola ne prenosi, npr. sposobnost da se unutar tima na vlastitu
odgovornost odluuje i djeluje na zajednikom uspjehu. Proces socijalizacije se ne ograniava
samo na vrijeme odrastanja i izobrazbe. On traje cijeli ivot, npr. promjena radnog mjesta.
4. Nastava
Nastava (Unterricht) je ciljno planiranje, izvoenje i provjera procesa pouavanja i uenja.
Nastavno djelovanje ima razliite dimenzije: optimiranje, legitimiranje i evaluaciju.
1) Optimiranje
Odnosi se na sva 3 elementa nastavnog djelovanja (planiranje, izvoenje i provjeru). Oskudna
sredstva, utroak sredstava za izvedbu nastave gotovo iskljuivo ide na teret nastavnika,
barem tijekom pripreme. Npr. sat biologije: gledanje na mikroskop, film o mikrobima ili slika
iz udbenika. Nastavnik bi trebao znati koji je nastavni postupak optimalan za odreenu dob
uenika te koji se ciljevi ele postii. Nastavni postupci: odabir medija (mikroskop), socijalni
oblik (frontalna nastava, rad u skupinama), metodika koncepcija (upute za djecu).

19

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Didaktika razrauje optimalne modele planiranja. Poznatije didaktike su Heimannova, Ottova
i Schulzova.
2) Legitimiranje
Pri planiranju i izvedbi nastave se ne trebaju optimirati samo uloena sredstva ve se moraju
legitimirati i postavljeni ciljevi. Nije svejedno tko formulira te ciljeve (znanstvenici, roditelji,
djeca, sindikati, crkve). Svi ti razliiti interesi utjeu na kurikuklum, tj. na nastavne planove
i programe i uvjete potrebne za njihovo ostvarivanje.
Bitnu ulogu igra naelo jednakosti: drava je duna meusobno uskladiti interese drutvenih
snaga, zatititi manjine te osigurati da ne prevladaju pojedinani interesi.
Legitimiranje u sklopu nastave je proces stvaranja legalnosti i legitimnosti preko opravdanja i
obrazloenja didaktikih odluka. Odluka je legalna ako je donesena primjenom pozitivnog
prava (npr. izrada nastavnog plana i programa. Legalnost se stjee u postupku legitimiranja,
npr. odabir uenika prema zakonu
Problem su pojedinani interesi. Npr. krajem 19. st. sport je uveden u kole zbog zdravlja
uenika, kasnije je sadran zbog interesa drave za tjelesnu spremnost buduih vojnika, a
danas kao sredstvo kvalifikacije za vrhunski sport.
Legitimirati treba ne samo ciljeve ve i sadraje (to prouavati). Postoje razne teorije:
Teorija materijalnog opeg obrazovanja treba usvojiti sve objektivne sadraje kulture.
Problem: preopirno.
Teorija scijentizma treba usvojiti sve sadraje pojedinih znanosti. Problem: preopirno.
Teorija klasinog obrazovanja treba usvojiti sve sadraje u kojima se ogleda idealno
samorazumijevanje neke kulture. Problem: koji pjesnici i koji filozofi.
Teorija funkcionalnog obrazovanja treba usvojiti sadraje preko kojih se prenose
sposobnosti s mogunou transfera. Problem: treba odluiti koje sposobnosti djeca uope
trebaju postii.
Teorija metodikog odgoja treba usvojiti sadraje koji pospjeuju stjecanje spoznajnih
metoda.
20

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Teorija kategorijalnog obrazovanja treba usvojiti sve sadraje koji jame mogunost
spoznaje stvarnosti za ovjeka i ovjeka za stvarnost. Problem: nedovoljno otar kriterij.
Poetkom 70-ih Institut za istraivanje obrazovanja Max Planck u Berlinu odluio je
izraditi strategiju za razvoj kurikuluma. To je potaklo razmiljanje u kojim e se ivotnim
situacijama nalaziti ljudi u narednim desetljeima. Iza te prividno znanstveno-racionalne
strategije razvoja kurikuluma skrivao se model normativne pedagogije.
Zakljuak: selekcija sadraja poiva na ramenima nastavnika.
3) Evaluacija
Posebno se u 2. polovici 20. st. velika sredstva ulau na metode za provjeru postignua. Mjeri
se uspjenost uenika, te na temelju toga i kvaliteta kola i nastavnika. Nastavna djelatnost
vie se ne poima kao iskaz milosti obnaatelja vlasti prema narodnim masama eljnima
znanja, ve kao usluna djelatnost koja je ili vrijedna novca koji se za nju troi ili je pak treba
poboljati ili likvidirati.
5. Pomo, savjetovanje i vie od toga
Prije je podvrgnuti dijete mjerama soc. pedagogije znailo da ga kao nadomjestak za roditelje
odgajaju tree osobe soc. pedagozi. U 2. pol. 20. st. socijalna pomo se proirila i na
odrasle. Vie nije tvorila dio odgojnog sustava ve je predstavljala svoj vlastiti sustav.
Bez obzira na to koji sluaj pomoi odaberemo, ona je djelatnost jednog ili vie ljudi koji
nastoje nadoknaditi odreene deficite drugih ljudi. Tonije, to je doprinos poravnavanju
sredstava. (Nedostatak sredstava nezaposlenost nia ili pogrena kvalifikacija
nedovoljna nadarenost)
Pomo za samopomo nadoknaditi temeljni pedagoki nedostatak kako bi osoba bila
samostalna, kako ne bi ovisio o pomagaima (sindrom pomagaa).
6. ZNANOST O ODGOJU: JUER DANAS SUTRA
Povijest pedagogije moramo razlikovati od povijesti odgoja i obrazovanja. Prva je povijesno
samopreispitivanje struke a druga i analiza povijesti njenog predmeta.

21

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Nastanak novih razvojnih stupnjeva odgojnog sustava se moe tumaiti kao posljedica
drutvenih kriza (teorija sustava). Odgojni sustav (pa i znanost o odgoju) predstavlja odgovor
na pritisak okoline (npr. soc. pedagogija je nastala zbog zapostavljene mladei u 19. st. u
vrijeme industrijalizacije).
Kraj 20. st. obiljeavaju dvije meusobno suprotstavljene tendencije:
Tendencija amplifikacije amplifikacija (proirenje) je vidljivo u drutvenom ivotu
(globalizacija, utjecaj medija). Karakterizira je gubitak intimnosti, produeni ljudski vijek
(vie generacija ivi skupa). Bioloki srodnici ovjeka imaju sve manju ulogu u njegovu
razvitku za razliku od drutva i drave.
Tendencija minimalizacije minimalizacija (smanjivanje) vane elemente svijeta
premjeta na razinu pojedinca. U to ubrajamo individualizaciju: svaki pojedinac oblikuje
svoj ivot kako eli, donosi sve odluke na razini vlastite osobe.
Odnos ove dvije tendencije moe dovesti do gubitka orijentacije. U tradicijskom drutvu
gubitak orijentacije se mogao sprijeiti pomou raznih instrumenata i mehanizama (zajedniki
sustav vrijednosti, zajednika vjera). U modernom drutvu na mjesto tih mehanizama
stupili su drugi drutveni sustavi (npr. zdravstveni sustav sve vea uloga lijenika). Sustav
svijesti se tijekom cijelog ivota sve vie diferencira (life-long learning) i sa strane drutva
postavljaju se zahtjevi zbog eksplozije informacija i globalizacije. To rezultira nastajanjem
podfunkcionalnog sustava koji je nadlean za praenje tih procesa. Odgojni sustav je
zamijenio religiozni sustav. On prua profesionalnu potporu u procesima odgoja, obrazovanja,
nastave, pomaganja, savjetovanja i socijalizacije. Znanost o odgoju se mora prilagoditi tom
razvitku kako bi na primjeren nain osposobila osoblje za te funkcije. Usredotouje se na:
1) Analitiko podruje (osnove evolucije, biografije, humanoontogeneze)
2) Konstruktivno podruje (osnove humane ekologije)
3) Refleksivno podruje (procjena posljedica mjera unutar odgojnog sustava,
prejudicirajua analiza, ekspanzivna analiza)
Odgoj i znanost o odgoju ne mogu vie raunati s potedom zbog dobrih namjera kao to je to
bilo u prolosti kada se odgojni sustav jo nalazio u neposrednoj blizini religioznog sustava.

22