Pregled definicija odgoja prema nekim udžbenicima pedagogije
i ostale literature
Autor Godina Definicija odgoja
Bernfeld 1925 Odgoj je ukupnost reakcija društva na
činjenicu razvoja. Enciklopedijski 1963 1)Odgoj je jedna od osnovnih i trajnih rječnik pedagogije društvenih pojava i djelatnosti koja se sastoji u svjesnom i namjernom prenošenju društveno-istorijskog iskustva starijih generacija na mlađe sa svrhom da se svaka generacija osposobi za svoju društvenu ulogu u sadašnjosti i budućnosti i tako osigura kontinuitet društvenog života. 2)Odgoj je svjesna, namjerna i organizirana djelatnost koju vrši odgajatelj kao posrednik između društva i odgajanika, razvijajući prema određenom društvenom cilju i pomoću određenih sadržaja psihofizičke dispozicije odgajanika. Brezinka 1971 Odgoj čine socijalne radnje kojima ljudi pokušavaju u bilo kojem pogledu trajno poboljšati sklop psihičkih dispozicija drugih ljudi ili pak održati vrijedne komponente tih dispozicija. Malić i Mužić 1981 Odgoj je svaka svjesna i namjerna djelatnost kojom se razvijaju psihičke i fizičke osobine čovjeka, bilo da je on ostvaruje na samom sebi (tada je to samoodgoj), bilo da je vrši prema drugim osobama. Šimleša 1981 Odgoj je sveukupnost pedagoškog djelovanja: proces usvajanja znanja, vještina i navika; proces formiranja fizičkih i intelektualnih sposobnosti. Pedagoška 1989 Odgoj je proces osposobljavanja ljudi za enciklopedija ljudski smislen stvaralački način reprodukcije i produkcije osnovnih uvjeta njihove egzistencije: rada, društvenih odnosa i slobodnog vremena. I.S.Kon 1990 Odgoj označava sistem svjesnog, cilju usmjerenog, namjernog djelovanja na dijete, kojim mu se nastoje usaditi poželjne osobine, vrijednosti, stavovi. Vukasović 1983 1)Odgoj je proces oblikovanja (svrsishodnog razvijanja, izgrađivanja)čovjeka od individue do ličnosti. 1998 2)Odgoj je proces formiranja čovjeka, izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim, estetskim i radnim osobinama. Slatina 2000 Odgoj čine sociokulturne i psihosocijalne radnje koje imaju karakter unapređujućeg i podstičućeg djelovanja na prirodne individualne životne snage čovjeka radi njegovog osobnog i jedinstvenog razvoja kao duhovnog, duševnog i djelatnog bića.