OBJAŠNJENJE PROBLEMA

Po SZO-u, mentalno zdravlje predstavlja stanje blagostanja u kojem pojedinac ostvaruje svoje vlastite
sposobnosti, može se nositi sa normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno i može
dati doprinos svojoj zajednici. U kontekstu projekta, ključan je dio jedne on najburnijih perioda nečijeg
razvoja, adolescencije.
Baš ova tema je od suštinskog značaja u današnjem društvu. Adolescencija je period života koji je
obilježen intenzivnim fizičkim, emocionalnim i mentalnim promjenama. Tokom ovog perioda, mladi se
suočavaju sa brojnim izazovima koji mogu imati značajan uticaj na njihovo mentalno blagostanje.
Prva stvar koju trebamo shvatiti je sama povezanost adolescencije i mentalnog zdravlja. Mentalno
zdravlje adolescenata obuhvata širok spektar faktora, uključujući emocionalnu stabilnost, samopouzdanje,
sposobnost suočavanja sa stresom, kao i socijalne vještine. Upravo u ovom periodu, mladi ljudi formiraju
sebe. Veliki stres je stavljen na njih da sa malo prethodnog iskustva izaberu neke stvari koje će obilježiti
njihov život zauvijek. Problem se dalje pogoršava iz razloga što ne postoji dovoljno fleksibilan i
zastupljen sistem podrške ovim mladim dušama.
Jedan od ključnih faktora koji utiče na mentalno zdravlje adolescenata je socijalno okruženje. Tokom
ovog perioda, mladi često traže svoj identitet, prihvatanje od vršnjaka, kao i podršku od porodice i šire
zajednice. Nedostatak podrške ili iskustvo socijalne izolacije mogu imati štetan uticaj na mentalno
zdravlje, dovodeći do depresije, anksioznosti i drugih mentalnih problema koji mogu dovesti i do fizičkih
posljedica, ali i u slučaju pojavljivanja, ostavlja adolescente podložnima daljim problemima u daljem
životu. (naći ono istraživanje) + Istraživanje mevludinovih kolega
Također usko vezana za socijalnost adolescenata je moderna tehnologija i društveni mediji koji su postali
neizostavan dio života adolescenata. Iako tehnologija donosi mnoge prednosti, poput lakšeg pristupa
informacijama i komunikaciji sa drugima, ona također može imati negativne posljedice na mlade,
neiskusne osobe. Prekomjerna upotreba društvenih medija može dovesti do poremećaja spavanja,
smanjene koncentracije i povećanog osjećaja usamljenosti. Ove posljedice mogu dalje dovesti i do lošeg
stepena komunikacije, prikupljanja pogrešnog i neprovjerenog znanja, kao i pogoršanja promjena
raspoloženja već prisutnih u adolescenata.
Prepoznavanje i tretiranje, ali i prevencija ovih problema su od velikog značaja. Bilo to u formi škole,
porodice, socijalnog okružeja ili profesionalne pomoći.
Edukacija o mentalnom zdravlju, pristup kvalitetnim mentalno-zdravstvenim uslugama i otvorena
komunikacija o osjećajima i problemima su neki od načina kako se može unaprijediti mentalno zdravlje
adolescenata. Naime, trenutno informacije o mentalnom zdravlju, iako lako dostupne, nisu na adekvatan
način usmjerene ka adolescentima. Previše je lako za njih da pronađu informacije koje su nerelevantne ili
nesigurne, te da iste primjene na sebi. Kvalitet usluga nije dovoljno dobro kontorlisan, s obzirom da
postoji odsustvo zakona koji ovo ga u dovoljnoj mjeri kontroliše.
Stoga je iz izuzetne važnnosti da društvo kao cjelina prepozna važnost mentalnog zdravlja i pruži podršku
mladima u procesu njihovog sazrijevanja.
Kroz zajedničke napore svih aktera društva, možemo stvoriti okruženje u kojem će mentalno zdravlje
adolescenata biti prioritet, omogućavajući im da izrastu u srećne, samosvjesne i produktivne članove
društva.
Naredni problem koji je u velikoj količini prisutan na ovu temu jeste stigma koja je okružuje. Ovo ne
samo da dovodi do izolacije onih sa ovakvim poteškoćama, već i do širenja dezinformacija i
nemogućnosti protoka korektnih informacija na ovu temu. Ovu nepotrebnu stigmu primjetili smo u
anketiranje učenika, koje smo obavili od VI do I razreda srednje škole, gdje su učenici vidljivo ispoljavali
ne samo nezainteresiranost, već i odvraćenost na ovu temu. Kao učenici koji su u periodu razvoja i
sazrijevanja, ne smiju sebi dozvoliti da ih ta prekonzervativna mišljenja prate u ostatku života gdje će
imati mnogo prilika da surađuju s ljudima sa takvim poteškoćama. Osim školskih torbi, djeca i mladi na
svojim leđima često nose i brojne nevidljive terete poput: brige, strahove, pritiska od testova, ponižavanja
od strane drugih učenika/profesora, posljedice vršnjačkog zlostavljanja ili nasilja u porodici, pritiska u
školi, bolesti roditelja.
Iako većina mladih osoba izađe iz adolescencije bez ozbiljnih poteškoća, značajan broj njih se ne može
suočiti sa svim izazovima odrastanja. Kod njih se mogu javiti emocionalni problemi koji, ako se ne shvate
ozbiljno, mogu imati posljedice za daljnje mentalno zdravlje.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije polovica (50 %) svih mentalnih poremećaja počinje
prije 14. godine, a 75 % do sredine 20-ih godina. Većina ih ostane neprepoznata i neliječena.
Djeca i mladi s problemima, kada progovore, kažu da odbijanje, nerazumijevanje i diskriminacija
povezani sa stigmama o mentalnom zdravlju mogu biti teži za podnijeti od samog stanja. Svako dijete i
mlada osoba, bez obzira gdje živi, ima pravo na pravovremenu podršku, zaštitu i skrb o mentalnom
zdravlju, a odgovornost je odraslih djeci i mladima ponuditi podršku, razumijevanje i sigurnost te im
pomoći da osjete da nisu sami.
Globalno se procjenjuje da čak jedno od sedmero djece i mladih u dobi 10 – 19 godina ima problema s
mentalnim zdravljem, ali oni uglavnom ostaju neprepoznati i neliječeni zbog straha od stigmatizacije,
društvene isključenosti, diskriminacije, vršnjačkog pritiska i ostalih poteškoća. Zaštitni čimbenici za
mentalno zdravlje djece i mladih su se tijekom proteklih godina poremetili, uzimajući u obzir da su i
odrasli u nekim trenucima “izgubili kompas” i jedva podnosili promjene koje su prijetile egzistenciji.
Djeca i mladi koji su izloženi siromaštvu, zlostavljanju ili nasilju te pretjeranom i nezdravom korištenju
ekrana i digitalnih alata posebno su ranjivi i osjetljivi na probleme mentalnog zdravlja. Nedostatak
granica u odgoju i manjak komunikacije o njihovom unutarnjem stanju (a ne samo o školi i ocjenama!)
pridonosi razvoju problema kod djece i mladih, a sve više roditelja se osjeća bespomoćno jer ne zna kako
pristupiti svojem djetetu kada se ono krene povlačiti u sebe i odbije razgovarati.
Svi koji smo prošli razdoblje adolescencije svjesni smo koliko učenja i prilagodbe to razdoblje zahtijeva
od djeteta u razvoju koje još uvijek nije razvilo socioemocionalne vještine koje bi mu pomogle u
suočavanju sa stresnim promjenama. Brojni su potencijalni rizični faktori u toj dobi:
podizanje razine zahtjevnosti obavljanja školskih obveza, brojna očekivanja od okoline,
disfunkcionalni roditeljski odnosi, egzistencijalni problemi, vršnjački pritisak i konformizam, izloženost
rizičnim ponašanjima, eksperimentiranje sa psihoaktivnim supstancama, utjecaj medija i prekomjerno
korištenje ekrana, sudjelovanje u virtualnom svijetu bez roditeljskog nadzora.
Neki od ozbiljnijih problema koji se mogu pojaviti tijekom odrastanja su:
emocionalni poremećaji – najčešći su anksiozni poremećaji (posebno panični napadaji, pretjerana
zabrinutost i tjeskoba koji vode psihosomatskim problemima), a u ovoj dobi se mogu uočiti i prvi znakovi
depresije (brze i neočekivane promjene raspoloženja, povlačenje u sebe, socijalno otuđivanje, izolacija)
poremećaji u ponašanju – poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD)najčešće se očituje u poteškoćama
s održavanjem pažnje, pretjeranom aktivnošću i djelovanjem bez obzira na posljedice, a također su
prisutni i drugi destruktivni i rizični obrasci ponašanja (delinkventne radnje, kriminalna ponašanja, rizična
seksualna ponašanja)