Mary Higgins Clark

Ne plači više, dušo moja

Mojim unucima Elizabeth Higgins Clark

Andrewu Warrenu Clarku, cvrčcima,
s ljubavlju i veseljem.

UVOD
SRPANJ 1969.
Kentuckyjsko sunce prţilo je paklenski.
Osmogodišnja Elisabeth šćućurila se u kutu uske
verande, pokušavajući se uvući u tanku traku hlada
koju je pravila obješena odjeća. lako ju je vezala
vrpcom, kosa joj je leţala na vratu. Ulica je izgledala
napušteno. Bila je nedjelja popodne i svi su se
odmarali ili su otišli na bazen. I ona je ţeljela ići, ali
nije bila luda pitati. Mama i Matt pili su cio dan prije
nego su se počeli svađati. Mrzila je njihove svađe,
naročito 1jeti kad su prozori bili otvoreni. Djeca iz
ulice bi se igrala i osluškivala. Današnja svađa bila
je izuzetno bučna. Mama je vikala na Matta dok je
on opet nije udario. Sada su oboje spavali, izvaljeni
na krevetu, nepokriveni, s praznim bocama po podu.
Oh, kako je ţeljela da Leila, njezina sestra, ne
provodi svaki vikend radeći. Prije prihvaćanja
nedjeljnog posla, Leila je taj dan zvala njihovim
danom. Vodila je Elizabeth svuda sa sobom. Većina
devetnaestogodišnjih djevojaka, Leilinih vršnjakinja,
druţila se s momcima. Leila nikad. Umjesto toga,
namjeravala je otići u New York i postati glumica.
Nije ţeljela zaglaviti u Lumber Creeku, Kentucky. -
Problem s ovim selendrama, Vrabac, je u tome da se
svi ţene odmah nakon srednje škole, a onda zaglave
s cmizdravim malenim derištima koja njihove
dţempere navijačica mjesnih klubova zasipaju
Publumo pahuljicama. To neće biti slučaj sa mnom -
govorila je.
Elizabeth je voljela slušati Leilu dok govori kako će
biti kad postane zvijezda, premda je bilo i stravično
čuti je. Nije mogla zamisliti ţivot u ovoj kući uz
mamu i Matta, a bez Leile.
Bilo je prevruće za igru. Tiho ustane i uvuče majicu
ispod šorca. Bila je mršavo dijete s dugim nogama i
pjegama na nosu. Oči su joj bile velike, širom
otvorene i zrele. - Kraljevski dostojanstvena faca -
nazivala ju je Leila. Leila je uvijek nadijevala
nadimke ljudima ako ih nije voljela, ponekad
smiješne, ponekad vrlo neugodne.
U kući je bilo toplije nego na verandi. Ţareće
poslijepodnevno sunce probijalo se kroz prljava
prozorska stakla. Plamene zrake padale su na kauč
s ulegnutim oprugama i spuţvom koja se nazirala na
rubovima, kao i na linoleumski pod tako star da se
više nije moglo reći koje je boje, razderan i napuhan
na mjestu ispod sudopera. Ovo je već četvrta godina
kako ţive ovdje. Jedva se više mogla sjetiti one
prijašnje kuće u Milwaukeeju, osim moţda da je bila
malo veća, da je imala pravu kuhinju, dvije
kupaonice i prostrano dvorište. Dođe joj da pospremi
dnevnu sobu, iako je znala da će opet sve biti u
neredu čim Matt ustane. Pivske boce, pepeo od
cigara i razbacana odjeća. Moţda ipak vrijedi
pokušati.
Hrktaji, neugodni za uši i grubi, dopirali su kroz
otvorena vrata mamine spavaće sobe. Proviri kroz
njih. Mama i Matt kao da su izgladili račune. Leţali
su omotani jedno drugim. Njegova desna noga
ispruţena preko njezine lijeve, njegovo lice uronjeno
u njezinu kosu. Nadala se da će se probuditi prije
nego Leila stigne kući. Ona ih je mrzila vidjeti
takvima. - Moraš jednom dovesti prijate je da posjete
mamu i njezina zaručnika šaputala je u Elizabethino
uho koketnim glasom glumice. - Dovedi ih, pokaţi
im svoje elegantno podrijetlo.
Mora da je Leila radila prekovremeno. Drive-in bistro
u kojem je radila nalazio se na plaţi. Ponekad, za
sparnih dana, po nekoliko konobarica odjednom ne
bi došlo na posao. –Dobile smo mjesečnicu - cvilile
su menadţeru telefonski. - Pravi veliki komadi.
Leila joj je objasnila što to znači. - Imaš osam
godina, a to je veoma, veoma malo. I, pošto mama
nije bila pokraj mene da mi kaţe kad mi se prvi put
dogodilo, jedva sam se dovukla do kuće. Leđa su me
boljela, mislila sam da umirem. Neću dopustiti da se
i tebi dogodi isto. Neću dopustiti da druga djeca
upiru prstom u tebe i govore da si luda.
Učinila je sve što je mogla da dnevnu sobu učini
Ijepšom. Zaslone je spustila za trećinu, tako da
sunce više nije onako bjesomučno prţilo. Ispraznila
je pepeljare, prebrisala stolove vlaţnom krpom i
izbacila prazne pivske boce koje su mama i Matt
popili prije svađe. Zatim ode u svoju sobu koja je
bila taman toliko velika da u nju stanu uski leţaj,
malena komoda i stolica od bambusa s iskidanim
sjedalom. Leila joj je za rođendan darovala bijeli
plišani pokriva~ a naknadno kupila i rabljenu policu
za knjige koju je sama obojala u crveno i objesila na
zid.
Gotovo dvije trećine knjiga na polici bili su kazališni
komadi. Elizabeth izabere jedan od najdraţih, u 0ur
Towno. Prošle godine, dok je još bila u srednjoj školi,
Leila je glumila lik Emily. Ulogu je uvjeţbavala s
Elizabeth i to tako često da je i Elizabeth ulogu znala
u cjelini. Ponekad je na satovima matematike
razmišljala o nekom od omiljenih komada. Više je
voljela to nego neprestana ponavljanja tablice
mnoţenja.
Mora da je zadrijemala, jer kad je otvorila oči Matt se
naginjao nad nju. Dah mu je zaudarao na duhan i
pivo, a kad se nasmijao. disao je ubrzano što je
samo pojačalo intenzitet zadaha. Elizabeth se
bezuspješno pokuša odmaknuti. Potapšao ju je po
nozi.
-Neka prilično dosadna knjiga, ha Liz? Znao je da
voli da je zovu punim imenom.
- Je li mama budna? Mogla bih početi spremati
večeru.
- Tvoja majka će još neko vrijeme spavati. Zašto se
nas dvoje u međuvremenu ne bi malo ispruţili i
zajedno čitali tu tvoju knjigu? U djeliću sekunde
Matt gurne Elizabeth uza zid dok je on zauzimao
cijelu površinu leţaja. Elizabeth se počela koprcati.
- Mislim da je najbolje da ustanem i počnem
spremati hamburgere - rekla je, nastojeći ne zvučati
uplašeno.
Njegov stisak na ramenima postajao je sve jači.
- Prvo zagrli taticu, dušo. - Ti nisi moj otac.
Iznenada se osjeti uhvaćenom u zamku. Mislila je
zvati mamu, probuditi je, ali Matt ju je počeo ljubiti.
- Ti si jedna lijepa malena djevojčica, a kad odrasteš
bit ćeš prava krasotica.
Ruka mu se uspinjala njezinom nogom. - Ne svid'a
mi se to - rekla je.
- Ne sviđa ti se što, dušo?
Preko Mattovih ramena ugleda Leilu. Stajala je na
vratima zelenih očiju pomućenih od bijesa. Brzinom
tigra našla se na drugom kraju sobe povlačeći
Mattovu kosu tako snaţno da mu se glava svinula
prema natrag. Vikao je riječi koje Elizabeth nije
razumjela.
Onda je i Leila počela vikati: - Nije vaţno što su mi
svi oni nitkovi prije tebe uradili, ali ako nju misliš
dirati, ubit ću te prije nego je takneš.
Mattove noge s treskom se spuste na pod. Povukao
se na jednu stranu kreveta, pokušavajući se uda jiti
od Leile. Ona je nastavila s potezanjem njegove duge
kose, tako da ga je svaki pokret bolio još jače.
Pokušao je vikati na Leilu i udariti je.
Mama mora da je čula buku, jer se više nije čulo
njezino hrkanje. Došla je u sobu u plahti omotanoj
oko tijela, crno uokvirenih krmeljivih očiju i lijepe
crvene kose razbarušene od leţanja. - Što se to ovdje
događa? - progunđala je pospanim, ljutitim glasom.
Elizabeth primijeti modricu na njezinu čelu.
- Reci ovoj svojoj ludoj kćeri da me drugi put ne
napada kad vidi da sam ljubazan i čitam knjigu
njezinoj sestri.
Matt je zvučao Ijutito, iako je Elizabeth prije mogla
reći da je uplašen.
- Ne, nego bolje ovom gnusnom zlostavljaču djece
kaţi da odustane od svoje igre ili ću ga prijaviti
policiji.
Uz posljednji trzaj rukom, Leila oslobodi Mattovu
kosu, prekorači ga i sjedne na leţaj pokraj Elizabeth,
čvrsto je grleći. U međuvremenu je mama počela
vikati na Matta, pa je Leila vikala na mamu, i na
kraju su se Matt i mama povukli u svoju sobu i
nastavili se svađati. Nakon toga je uslijedila tišina.
Kad su napokon izašli iz sobe bili su odjeveni. Rekli
su da je sve bio nesporazum, a budući da su njih
dvije sada zajedno, idu van.
Kad su izašli, Leila reče: - Hoćeš otvoriti konzervu
juhe i isprţiti nam hamburgere? Ja moram o
nečemu razmisliti. Elizabeth poslušno ode u kuhinju
i spremi im jelo. Jele
su u potpunoj tišini. Elizabeth shvati koliko joj je
drago da su mama i Matt vani. Kad su bili kod kuće,
ili su prvo pili pa se ljubili, ili su se prvo svađali pa
onda ljubili. I u jednom i u drugom slučaju bili su
odvratni.
Leila konačno reče: - Nikad se neće promijeniti. -
Tko?
- Mama. Pijanica je, i ako nije ovaj muškarac bit će
neki drugi, i tako redom, sve dok ne obiđe sve
muškarce na planetu. Ipak, ne mogu te ostaviti
ovdje s Mattom
Ostaviti! Leila?! Nije moguće! Leila odlazi?!
- Zato se spakiraj. Ako te taj gmizavac počeo pipati
znači da u ovoj kući nisi sigurna. Idemo, ukrcat
ćemo se na kasni noćni autobus za New York-rekla
je, a onda rukom razbarušila Elizabethinu kosu. -
Bog zna kako ćemo se snaći kad stignemo tamo,
Vrabac, ali jedno je sigurno, ja ću se brinuti o tebi.
Poslije, Elizabeth će se sjećati tog trenutka tako
bistro. Leiline oči smaragdno zelene, bez tragova
ljutnje, ali zaleđene. Leilino vitko, zategnuto tijelo
gracioznih mačjih pokreta. Njezina sjajna crvena
kosa još blistavija pod intenzivnom svjetlošću gole
stropne ţarulje. Leilin dubok, grlen glas koji govori: -
Ne plaši se, Vrabac. Došlo je vrijeme da prašinu ovog
starog kentuckyjskoga doma otresemo s naših
cipela!
Onda, goropadno se nasmijavši, počne pjevati: - Ne
plači više, dušo moja...
SUBOTA
29. Kolovoz 1987.
Pan Americanov zrakoplov, let 111 iz Rima, počeo je
lagano kruţiti nad svojim konačnim odredištem,
zračnom lukom JFK, New York. Elizabeth pritisne
čelo na prozorsko staklo. Pokušavala je upiti odsjaj
sunca koje se smije3ilo nad oceanom i udaljenim
obrisima manhattanskih nebodera.To je taj trenutak
za kojim je na kraju svojih putovanja čeznula,
osjećaj povratka kući. Ali, danas je ţudno ţeljela
ostati u tom zrakoplovu, otići dalje, produljiti
putovanje, neovisno o njegovu sljedećem odredištu.
- Divan prizor, zar ne? Kad se ukrcala u zrakoplov,
jedna ţena nalik baki sjela je pokraj nje, uljudno se
osmjehnula i otvorila knjigu. Za Elizabeth je to
značilo pravo olakšanje. Posljednja stvar koju je
ţeljela bila je sedam sati, koliko je let trajao, provesti
u ćaskanju s nekim strancem. Sada je bilo u redu.
Za nekoliko minuta će sletjeti. Sloţila se sa ţeninom
konstatacijom o lijepom prizoru.
- Ovo mi je već treći let u Italiju - reče Elizabethina
suputnica. - Premda moram reći i zadnji u kolovozu.
Sve je puno turista i uţasno je vruće. Gdje ste vi
bili?
Zrakoplov se nakrivi i počne se spuštati. Elizabeth
odluči da je bolje dati izravan odgovor nego zazvučati
obvezujuće.
- Ja sam glumica. Snimala sam film u Veneciji.
-Kako uzbudljivo! Prvi utisak koji sam stekla o vama
bio je da podsjećate na Candy Bergen. Ista visina,
ista draţesna plava kosa i plavosive oči. Trebala bih
znati kako se zovete? - Ne, ne uopće.
Osjeti se lagani udarac zrakoplova koji se spustio i
započeo s kotrljanjem po pisti. Radi izbjegavanja
mogućih pitanja, Elizabeth odglumi zaokupljenost
izvlačenjem ručne prtljage ispod sjedala i
pregledavanjem njezina sadrţaja. Da je Leila ovdje,
mislila je u sebi, ne bi bilo nikakve enigme oko
prepoznavanja glumičina imena. Svi bi prepoznali
Leilu LaSalle. Ali, Leila bi sjedila u poslovnoj, a ne
ekonomskoj klasi.
Bilo bi. Nakon svih tih mjeseci konačno je stiglo
vrijeme da joj se činjenica o Leilinoj smrti ustali u
glavi.
Novinski štand, nedaleko iza carinskog šaltera, imao
je pun stalak večernjeg izdanja Globea. Nije mogla
ne vidjeti naslov: SUĐENJE POĈINJE 8. RUJNA. U
podnaslovu je stajalo: - Vidno iziritiran, sudac
Michael Harris prezirno je odbacio daljnu odgodu
suđenja multimilijarderu Tedu Wintersu za
umorstvo. Ostatak naslovne stranice bio je ispunjen
krupnim planom Tedova lica. U očima mu se
nazirala duboka gorčina, usne su imale ukočen
izraz. To je bila fotografija snimljena odmah nakon
što ga je velika porota optuţila za ubojstvo njegove
zaručnice Leile LaSalle.
Dok je taksi jurio prema gradu, Elizabeth je čitala
članak, prepričane detalje vezane uz Leilinu smrt i
dokaze koji su teretili Teda. Leiline fotografije bile su
razbacane kroz sljedeće tri stranice teksta. Leila na
premijeri. Leila s prvim muţem. Leila na safariju.
Leila s drugim muţem. Leila s Tedom. Leila
preuzima Oscara. Cijela hrpa fotografija snimljenih
za publiku. Ipak, jedna od njih zapne Elizabeth za
oči. Na njoj je Leila imala tračak njeţnosti na
usnama, tračak ranjivosti tako suprotan njezinoj
arogantno iskrivljenoj bradi i rugajućem pogledu.
Polovica mladih djevojaka u Americi oponašala je taj
pogled, imitirala Leilin način zabacivanja glave,
njezin stil osmjehivanja preko leđa
- Gospođice, stigli smo.
Zaprepaštena, Elizabeth pogleda prema zgradi. Taksi
se zaustavio ispred Hamilton Armsa, na kriţanju 57.
ulice i Park Avenue. Novine koje je drţala u krilu
kliznuše na pod. Pokušala je zvučati smireno:
- Ţao mi je. Dala sam vam krivu adresu. Zapravo
sam ţeljela ići na kriţanje 11. ulice i 5. avenije.
- Već sam ugasio taksimetar.
- Nema veze. Uključite novu voţnju.
Prsti su joj se tresli dok je traţila novčanik. Mogla je
osjetiti kako se portir zgrade pribliţava
zaustavljenom taksiju. Nije podigla oči. Nije ţeljela
biti prepoznata. Kad se ukrcala u taksi, bez
razmišljanja je dala Leilinu adresu. To je bila zgrada
u kojoj je Ted ubio Leilu. Ovdje, u pomahnitalom
pijanom bijesu, bacio ju je preko terase njezina
stana.
Počela se bez nadzora tresti na sliku koja joj nikako
nije htjela nestati iz glave: Leilino savršeno skladno
tijelo u satenskoj pidţami i njezina duga crvena kosa
u vihoru padaju niz četrdeset katova nebodera i
udaraju o betonsko dvorište.
I uvijek jedno te isto pitanje: Je li bila svjesna pada?
Je li osjetila udarac tijela o beton?
Ti posljednji trenuci njezina ţivota mora da su bili
stravični.
Da sam barem ostala uz nju, razmišljala je Elizabeth
u sebi, moţda se ne bi dogodilo...
2.
Nakon dva mjeseca odsutnosti apartman je poprimio
miris ustajalosti i zagušljivosti. No, čim je otvorila
prozore, lahor je uletio unutra donoseći sa sobom
zasićenu kombinaciju mirisa tako specifično
newyorških. Jedak fluid malenog indijskoga
restorana na uglu, kapljica cvijeća s terase preko
puta, ljutkast zadah auspuha autobusa s 5. avenije,
nagovještaj blizine morskog zraka iz pravca rijeke
Hudson. Elizabeth je nekoliko minuta duboko
udisala taj zrak. Osjećala je da se postupno opušta.
Sada, kad je to osjetila, bilo je lijepo biti kod kuće.
Posao u Italiji bio je još jedan bijeg, još jedan
privremen predah. Ali, nijednog trenutka tog puta
nije je napuštala spoznaja da će se jednom morati
pojaviti na sudu kao svjedok optuţbe protiv Teda.
Brzo se raspakirala i stavila lončanice u sudoper.
Bilo je jasno da domarova ţena nije izvršila obećanje
i nije ih redovno zalijevala. Nakon što je počupala
uvele listove, okrene se pošti naslaganoj na stolu za
ručavanje. Bacila se na pregledavanje, odbacujući
oglase i kupone, odvajajući osobnu poštu od računa.
Ĉeznutljivo se osmjehne na prekrasan rukopis jedne
omotnice i precizno ispisanu povratnu adresu u
gornjem lijevom uglu: Dora Samuels, toplice Cypress
Point, Pebble Beach, Kalifornija. Ipak, odluči prvo
otvoriti veliku omotnicu na kojoj je pisalo: URED
OKRUŢNOG TUŢITELJA. S oklijevanjem je uzme u
ruke. Pismo je bilo kratko. Podsjetnik da nazove
Williama Murphyja, pornoćnika okruţnog tuţitelja,
čim se vrati 29. kolovoza, a radi zakazivanja
sastanka vezanog uz pripremu njezina svjedočenja.
Usprkos čitanju Globeova članka i davanja uputa
taksistu da je odvede na Leilinu adresu, nije bila
pripremljena za šok izazvan hladnim birokratskim
tonom poruke. Usta su joj se osušila. Zidovi kao da
su se suţavali prema njoj. Sati svjedočenja pred
velikom porotom bjesnjeli su joj glavom. Pa onaj
trenutak kad se onesvijestila nakon što si~ joj
pokazali fotografije Leilina slomljena tijela. O, Boţe,
mislila je, opet počinje, sve iznova
Zazvoni telefon. Njezino »halo« bilo je jedva čujno.
- Elizabeth - glas zabruji. - Stalno mislim na tebe.
Kako si? S druge strane bila je Min von Schreiber!
Zašto baš ona od svih drugih ljudi?! Elizabeth
trenutačno klone. Min je bila ţena koja je Leili dala
prvi posao modela, a sada je udata za jednog
austrijskoga baruna i vlasnica je glamuroznih
toplica Cypress Point u Pebble Beachu u Kaliforniji.
Bila je stara prijateljica, ali Elizabeth se nije osjećala
raspoloţenom za razgovor. S druge strane, Min je
pripadala onim Ijudima kojima Elizabeth nikad nije
mogla reći ne.
-Ne vadi stvari iz kovčega. Sutra ujutro dolaziš u
toplice. Na šalteru American Airlinesa čeka te karta.
Uobičajen let. U San Franciscu, u zrakoplovnoj luci,
čekat će te Jason.
- Min... ne mogu...
- Kao moj gost, Elizabeth.
Elizabeth se zamalo glasno nasmijala. Leila je uvijek
govorila da su to dvije najteţe riječi koje Min moţe
izreći.
- Ali, Min...
-Nikakvih »ali«, draga moja. Kad sam te vidjela u
Veneciji bila si kost i koţa, a predstojeće suđenje bit
će pravi pakao. Zato dođi. Treba ti odmor. Treba ti
njege i tetošenja.
Elizabeth je mogla zamisliti Min. Njezina gavranski
crna kosa namotana oko glave. Uvijek
pretpostavljajući, na svoj imperativan način, da ono
što zaţeli mora odmah i dobiti.
Nakon još nekoliko bezuspješnih protesta, u kojima
je nabrojala sve razloge zašto ne bi mogla doći,
začuje svoj glas kako pristaje na Minin plan. - Sutra
dakle. Veselim se našem susretu, Min.
Smiješila se dok je spuštala slušalicu.
4827 kilometara dalje, Minna von Schreiber pričeka
da se veza prekine, pa odmah okrene drugi broj. Kad
je dobila traţenu osobu,prošapće: ,
- Bio si u pravu. Išlo je glatko. Doći će. Ne zaboravi
glumiti koliko si iznenađen kad je vidiš.
Dok je još pričala, u sobu uđe njezin suprug.
Pričekao je dok ne završi s razgovorom, a onda iz
njega provali:
- Ipak si je pozvala?
Min ga prkosno pogleda: - Jesam.
Helmut von Schreiber se namrštio. Njegove
svijetloplave oči poprimile su taman sjaj.
- Minna, dušo, zar nakon svih mojih upozorenja?
Elizabeth bi ovu našu kulu od karata mogla srušiti
jednim jedinim potezom. Već do kraja tjedna poţalit
ćeš što si je pozvala, poţalit ćeš tu odluku kao
nijednu do sada.
Elizabeth je odlučila smjesta nazvati ured okruţnog
tuţitelja i završiti s tim što prije. William Murphy
zvučao je izrazito zadovoljan što je čuje.
- Gospođice Lange, već sam počeo smišljati kako da
vas izgrdim.
- Pa rekla sam vam da se tek danas vraćam. Nisam
ni sanjala da ću vas u uredu zateći u subotu.
- Mnogo je posla. Osim toga, definitivno smo odlučili
izaći na suđenje 8. rujna.
- Znam. Pročitala sam.
- Morali bismo zajedno proći vašu izjavu, kako bi
vam se osvjeţilo pamćenje.
- Sjećanje na tu noć nikad se nije izbrisalo iz moga
pamćenja - reče Elizabeth.
- Shvaćam vas, ali ja s vama moram proći pitanja
koja će vas odvjetnik obrane sigurno pitati.
Predlaţem da svratite u ponedjeljak na nekoliko sati,
a onda planirajmo još nekoliko duljih sastanaka za
sljedeći tjedan. Bit ćete u gradu?
- Ne, putujem sutra ujutro - reče ~u. - Zar ne
moţemo o svemu razgovarati u petak?
Zbunio ju je njegov odgovor: - Radije bih da odrţimo
jedan pripremni sastanak. Tek je 15 sati. Taksijem
ste ovdje za petnaest minuta.
Iako oklijevajući, pristane. Bacila je još jedan pogled
na Sammyno pismo i odluči ga pročitati kad se vrati.
Barem nešto čemu se moţe radovati. Nabrzinu se
istuširala, skupila kosu u rep na vrhu glave i
navukla modri pamučni kombinezon i sandale.
Pola sata poslije sjedila je preko puta pomoćnika
okruţnog tuţitelja u njegovu pretrpanom uredu.
Pokućstvo se sastojalo od ogromnog radnog stola, tri
stolice i reda sivih metalnih ormarića za drţanje
akata. Fascikli s aktima nalazili su se razbacani po
njegovu stolu, podu i metalnim ormarićima. William
Murphy kao da nije bio svjestan nereda ili je, mislila
je Elizabeth u sebi, došao do točke kad je shvatio da
se tu ništa ne da promijeniti.
Proćelav, bucmast muškarac u kasnim tridesetim,
jaka newyorška naglaska, Murphy je ostavljao utisak
osobe izvanredne inteligencije i pokretačke energije.
Na kraju saslušanja pred velikom porotom rekao joj
je da je njezino svjedočenje bilo glavni adut
podizanja optuţnice protiv Teda. Znala je da je on to
smatrao pohvalom.
Sada je otvorio jedan podeblji akt: Građani drţave
New York protiv Andrewa Edwarda Wintersa III.
- Znam da je ovo teško za vas - rekao je. - Bit ćete
prisiljeni iznova proţivljavati sestrinu smrt, a time i
svu bol koju ste pretrpjeli. Osim toga, govorit ćete o
čovjeku koji vam je bio drag, čovjeku kojemu ste
vjerovali...
- Ted je ubio Leilu. Ĉovjek kojeg sam poznavala više
ne postoji.
-U ovom slučaju nema nikakvih »ako«. On je vašoj
sestri oduzeo ţivot i moj je zadatak da, uz vašu
pomoć, dam sve od sebe da mu oduzmem slobodu.
Suđe~je će biti pakao za vas, premda vam jamčim da
ćete, kad se sve završi, mnogo lakše nastaviti ţivjeti.
Dakle, nakon što prisegnete, pitat će vas kako se
zovete. Znam da je Lange vaše umjetničko ime, ali
zbog porote bilo bi bolje da kaţete pravo prezime -
LaSalle. Sada se vratimo vašoj izjavi. Pitat će vas
jeste li vi i Leila ţivjele zajedno.
- Nismo. Nakon završetka koledţa našla sam vlastiti
stan. - Roditelji su vam ţivi?
- Ne. Majka je umrla tri godine nakon Leilina i mog
dolaska u New York. Oca nikad nisam upoznala.
- Vratimo se na srţ vaše izjave, počev3i od dana koji
je prethodio ubojstvu.
- Tri mjeseca nije me bilo u gradu. Nalazila sam se
na turneji s glumačkom skupinom...Vratila sam se u
petak navečer, 28. oţujka, upravo na vrijeme za
odlazak na kasnu premijeru Leiline predstave.
- Kakva vam se sestra učinila kad ste je vidjeli?
- Odmah sam primijetila da je pod strahovitim
stresom. Neprestano je zaboravljala tekst. Gluma joj
je bila uţasna. Na kraju prvog čina otišla sam u
njezinu garderobu. Nikad nije pila alkohol, osim po
čašu-dvije vina, ali tada je pila čist viski. Istrgla sam
čašu iz njezine ruke i prosula sadrţaj u slivnik.
- Kako je reagirala?
- Pobjesnjela je. Posve druga osoba. Nikad nije bila
ljubitelj pića, ali sada je odjednom pila naveliko...
Onda je Ted ušao u garderobu. Izderala se na oboje
da izađemo van.
- Je li vas zbunilo njezino ponašanje?
- Prije bi se moglo reći da sam bila šokirana. - Jeste
li o tome razgovarali s Wintersom?
-Nije mogao vjerovati vlastitim očima. I sam je dugo
bio odsutan.
- Poslovno odsutan? - Da, mislim...
- Dakle, predstava je prošla lo~e?
- Predstava je bila prava katastrofa. Leila je odbila
izaći pred publiku. Kad se sve završilo otišli smo kod
Elaine's.
- Tko to »mi«?
-Leila... Ted i Craig... ja..: Syd i Cheryl... barun i
barunica von Schreiber. Svi Leilini prisni prijatelji.
- Traţit će da utvrdite identitet tih osoba za porotu.
- Syd Melnick bio je Leilin menadţer. Cheryl
Manning poznata je glumica. Barun i barunica von
Schreiber vlasnici su toplica Cypress Point u
Kaliforniji. Barunica, odnosno Min imala je agenciju
za modele ovdje u New Yorku. Ona je Leili dala prvi
posao. Ted Winters - svi znaju tko je on, bio je Leilin
zaručnik. Craig Babcock Tedov je pomoćnik i izvršni
potpredsjednik Winters Enterprisesa.
- Što se dogodilo kod Elaine's?
-Došlo je do neugodne scene. Netko je doviknuo Leili
da je čuo da je njezina predstava grozna, na što je
poludjela i vičući uzvratila: - Imaš pravo. Prava
pravcata grozota, ali ja ću toj grozoti stati na kraj.
Jeste li svi čuli dobro? Odlazim iz predstave! -Nakon
toga je Sydu Melnicku rekla da je otpušten i da joj je
podmetnuo tu predstavu samo da bi za sebe izvukao
velik postotak, odnosno, da je već tri godine trpa u
bilo što zato što njemu treba novaca.
Elizabeth se grizla za usnu.
- Morate shvatiti da to nije bila prava Leila. Naravno,
znala je biti napeta u novoj ulozi. Bila je zvijezda,
perfekcionist, ali nikad se nije tako ponašala.
- Što ste vi uradili?
- Svi smo je zajedno pokušali umiriti. Bilo je još
gore. Kad ju je i Ted pokušao urazumiti, skinula je
njegov zaručnički prsten s ruke i bacila ga na drugi
kraj prostorije!
- Kako je reagirao?
- Bio je strahovito bijesan, premda nije htio da se to
vidi. Jedan konobar donio je prsten natrag do stola i
Ted ga je stavio u dţep. Pokušao je od cijelog slučaja
napraviti šalu. Rekao je nešto u stilu: - Ĉuvat ću ga
do sutra dok Leila ne bude u boljoj kondiciji. Zatim
smo je nas dvoje ugurali u auto i odvezli u stan. Ted
mi je pomogao smjestiti ju u krevet. Rekla sam mu
da ću joj reći da ga nazove sutra ujutro kad se
otrijezni.
- U ovom trenutku, na sudu, pitat će vas kakvi su
bili njihovi ţivotni aranţmani, jesu li ţivjeli zajedno
ili odvojeno. - On je imao svoj stan na drugom katu
iste zgrade. Tu noć
provela sam uz Leilu. Spavala je do iza podneva. Kad
se probudila osjećala se loše. Dala sam joj aspirin i
vratila se natrag u krevet. Ja sam nazvala Teda. Bio
je u uredu. Zamolio me da kaţem Leili da će doći
kod nje oko 19 sati.
Elizabeth osjeti kako joj je glas počeo drhtati.
- Ţao mi je što vas tjeram da nastavite, ali probajte
ovo shvatiti kao probu za jednu od predstava. Što se
bolje pripremite, bit će vam lakše kad se nađete na
mjestu za svjedoke.
- Sve je u redu.
- Jeste li sa sestrom razgovarali o protekloj noći?
- Ne. Bilo je jasno da ne ţeli o tome razgovarati. Bila
je veoma tiha. Rekla m'i je da odem u svoj stan. A
tako je upravo i bilo. Noć prije, kad sam se vratila u
grad, imala sam tek toliko vremena da ubacim torbe
u stan i odjurim na Leilinu predstavu. Rekla je da je
nazovem oko 20 sati ako ţelim da večeramo zajedno.
Pretpostavljala sam da je pod tim mislila da ona, Ted
i ja večeramo zajedno. Onda mi je rekla da ne
namjerava uzeti natrag njegov prsten. Rekla mi je da
je gotovo s njim.
- Gospođice Lange, ovo je veoma`vaţno. Vaša vam se
sestra povjerila da namjerava raskinuti zaruke s
Tedom Wintersom?
-Da-Elizabeth uperi pogled u svoje ruke. Sjećala se
kako je u onom trenutku te iste ruke prvo stavila na
Leilina ramena, a onda njima prešla preko njezina
čela govoreći joj: - Prestani, Leila. Znam da ne misliš
tako.
- Ali, mislim, Vrabac. - Ne misliš.
- Vjeruj što hoćeš, Vrabac. Ipak, nazovi me oko osam
sati, vaţi?
Posljednji trenuci koje je provela uz Leilu bili su
stavljanje hladne komprese na njezino čelo,
ušuškavanje njezina tijela ispod pokrivača i
razmišljanje kako će za par sati biti opet ona ista
stara Leila, veselo šarmantna i spremna za pričanje
svoje verzije priče: - Otpustila sam Syda, bacila
Tedov prsten i nogirala predstavu?! Sve to za nepune
dvije minute provedene kod Elaine's? Onda bi
vjerojatno zabacila glavu unazad i počela se smijati.
U retrospektivi, sve bi ispalo smiješno - diva u
javnosti otkrila svoju mušičavost.
- I vjerovala sam, jer sam ţeljela vjerovati - Elizabeth
začuje samu sebe kako govori Williamu Murphyju.
Onda je odjednom počela s ubrzanim iznošenjem
priče. -Nazvala sam je u 20 sati... Ona i Ted su se
svađali. Zvučala je kao da je opet pila. Zamolila je da
je nazovem za sat vremena. Tako sam i učinila. Kad
je podigla slušalicu, plakala je. Njih dvoje i dalje su
se svađali. Rekla je Tedu da ode. Stalno je govorila
da se nijednom muškarcu ne moţe vjerovati. Da ne
ţeli nijednog muškrca. Da ţeli da nas dvije nekamo
otputujemo.
- Kako ste na to odgovorili?
- Pokušavala sam sve. Pokušala sam je umiriti.
Podsjetila sam je da je uvijek napeta u novim
predstavama. Rekla sam joj da je predstava odlična
odskočna daska za nju. Rekla sam joj
da je Ted lud za njom, i da ona to zna. Onda sam
pokušala odglumiti ljutnju. Rekla sam joj...
Elizabethin glas zadrhti, lice probLijedi.
- Rekla sam joj da se ponaša kao mama u jednoj od
njezinih pijanih scena.
- Što je odgovorila?
- Kao da me nije čula. Nastavila je govoriti: - Gotovo
je s Tedom. Ti si jedina osoba kojoj ću ikad vjerovati.
Vrabac, obećaj da ćeš otputovati sa mnom. Elizabeth
više nije pokušavala zaustaviti suze.
- Plakala je i jecala - A onda?
-Ted se vratio. Počeo je vikati na nju.
William Murphy nagne se prema njoj. Glas mu je bio
bez topline.
- Vidite, gospođice Lange, ovo će biti okosnica vašeg
svjedočenja. Na mjestu za svjedoke, prije nego
kaţete čiji glas ste čuli, ja ću morati pripremiti teren
za suca da se u potpunosti zadovolji vašim
prepoznavanjem podrijetla glasa. Evo kako ćemo to
izvesti... Dramatično napravi stanku.
- Pitanje: Ĉuli ste glas?
- Da - Elizabeth odgovori tiho.
- Koliko je čujan bio taj glas? - Jako je vikao.
- Kakav je bio ton tog glasa? - Gnjevan.
- Koliko ste izgovorenih riječi čuli?
Elizabeth u sebi prebroji riječi prije nego glasno
kaţe: - Šest riječi, dvije rečenice.
- Sada nam recite, gospođice Lange, jeste li taj glas
negdje prije čuli?
- Tisuću puta. Tedov glas brujao joj je ušima. Tedov
glas kako se smije i dovikuje Leili: »Hajde, zvijezdo,
poţuri, gladan sam.« Tedov glas kako vješto brani
Leil~u od pretjerano zagrijanog oboţavatelja: »Brzo
dušo, u auto.« Ted koji dolazi na njezinu premijeru
prošle godine na off Broadwayu: »Zapamtio sam
svaki detalj za Leilu, ali svoj bih dojam umotao u tri
riječi: 'Bila si sen-za-cionalna.'«
Što je ono gospodin Murphy pitao? Gospođice Lange,
jeste li prepoznali glas koji je vikao na vašu sestru?
- Apsolutno!
-Gospođice Lange, čiji je bio glas koji se čuo u
pozadini? - Tedov... Bio je to glas Teda Wintersa.
- Što je vikao?
Nesvjesno, i sama povisi glas:
- Spusti slušalicu! Rekao sam, spusti slušalicu! -
Kako je vaša sestra reagirala?
- Ha? - Elizabeth se nemirno promeškolji na stolici. -
Zar moramo opet kroz sve to?
- Bit će lakše za vas ako se naviknete o tome pričati
prije početka suđenja.
Dakle, što je Leila rekla?
- Jo~ uvijek je grcala od plača... Rekla je: »Nestani
odavde. Ti nisi sokol...« Zatim se čuo praskav zvuk
spuštanja slušalice.
- Ona je prekinula vezu?
-Ne znam. Ne bih mogla reći tko je od njih dvoje
spustio slušalicu.
- Gospođice Lange, ima li riječ »sokol« neko značenje
za vas?
- Da - Leilino lice rasprostre se pred Elizabethinim
očima. Njeţnost u njezinim očima dok je gledala u
Teda, način na koji bi ustala i poljubila ga. »Boţe,
Sokole, oboţavam te.«
- Što to znači? Zašto ga je tako zvala?
- To je bio Tedov nadimak... To je bilo umilno ime
koje je smislila moja sestra. To je bio Leilin~ stil.
Ljudima koji su joj bili bliski davala je posebna
imena.
- Je li ikoga drugoga zvala tim imenom?
- Ne... nikoga.
Iznenada, Elizabeth ustane iz stolice i odšeta do
prozora čađava od prašine. Slabašni vjetar bio je
sparan i vruć. Ţudjela je pobjeći s ovog mjesta.
- Još samo nekoliko minuta, obećavam. Gospođice
Lange, sjećate li se u koje je vrijeme slušalica bila
poklopljena?
- U 21.30.
- Posve ste sigurni?
- Da. Morate znati da je u mojoj zgradi nestalo
struje. Jer, kad sam se tog popodnevna vratila u
stan morala sam resetirati budilicu. Zato sam
potpuno sigurna da je to bilo točno vrijeme. - Što ste
zatim uradili?
- Uţasno sam se zabrinula. Morala sam vidjeti Leilu.
Istrčala sam van. Trebalo mi je otprilike petnaestak
minuta da uhvatim taksi. Kad sam napokon stigla u
Leilin stan, prošla su 22 sata.
- Jeste li tamo nekog zatekli?
-Ne. Pokušala sam nazvati Teda. Nitko se nije
javljao. I tako sam čekala.
Ĉekala cijelu noć, ne znajući što da misli, napola
zabrinuta, napola smirena jer se nadala da su se
Leila i Ted pomirili i izašli nekamo zajedno, ne
znajući da Leilino tijelo leţi smrskano u dvorištu.
- Sljedeće jutro, nakon što je tijelo pronadeno,
pomislili ste da je moţda pala s terase? Bila je kišna
oţujska noć. Što je radila na terasi po takvu
vremenu?
- Voljela je izlaziti na terasu, samo stajati i
promatrati građ. Nije bilo bitno kakvo je vrijeme.
Uvijek sam joj govorila da bude paţljiva, jer ograda
nije bila dovoljno visoka. Mislila sam da se moţda
nagnula preko ograde. Bila je pijana, pala je.
U mislima se sjećala: ona i Ted zajedno su je
oplakivali, isprepletenih ruku plakali su na misi
zadušnici za Leilu. Poslije, on ju je čvrsto drţao kad
više nije mogla nadzirati napadaje jecanja. - Znam,
Vrabac, znam - govorio je, pokušavao je utješiti.
Nakon toga su njegovom jahtom otplovili nekih deset
nautičkih milja prema otvorenom oceanu i raspršili
Leilin pepeo.
A onda, dva tjedna nakon toga, pojavila se jedna
ţena i zaklela se da je vidjela da je Ted gurnuo Leilu
preko ograde terase u 21.31.
- Bez vašeg svjedočenja tu svjedokinju, Sally Ross,
obrana će lako diskreditirati - čula je kako joj
William Murphy govori. - Kao što vam je poznato, ta
ţena ima podeblji psihijatrijski karton. A nije dobro
ni što je čekala toliko vremena da se pojavi sa svojim
iskazom. Argument da se prethodno htjela
posavjetovati s psihijatrom koji je bio odsutan samo
je donekle opravdava.
- Što znači da bi bez mog svjedočenja to bila njezina
riječ protiv Tedove, a on niječe bilo kakvu mogućnost
vraćanja u Leilin stan.
Kad je čula za postojanje svjedoka, poludjela je od
bijesa. U cijelosti je vjerovala u Tedovu nevinost, sve
dok joj ovaj čovjek, Williarn Murphy, nije rekao da
Ted niječe povratak u Leilin stan.
- Vi ćete svjedočiti da je Ted bio tamo, da su se
svađali i da je telefonska slušalica spuštena u 21.30.
Sally Ross vidjela je kad je Leila bačena u 21.31.
Tedova priča da je napustio Leilin stan u 21.10,
otišao u svoj stan, okrenuo jedan telefonski broj i
zatim uzeo taksi za Connecticut, jednostavno nije
odrţiva. Uz sve što vi i ona druga ţena imate za
posvjedočiti, posjedujemo i snaţne indicije protiv
njega. Ogrebotine na licu. Ostaci koţe njegova lica
pod Leilinim noktima. Izjava taksista da je Ted bio
blijed poput krpe i da se tresao - jedva da je i mogao
dati smjernice za mjesto kamo je išao. I, na kraju
krajeva, zašto nije zvao osobnog šofera da ga ođvede
u Connecticut? Odgovor je jednostavan: zato što je
bio u panici, eto zašto! On nema nijednog jedinog
dokaza da je u onom trenutku stupio s nekim u
telefonsku vezu. Imao je debeo motiv za umorstvo -
Leila ga je odbila. Ipak, gospođice Lange, morate
shvatiti jednu stvar. Obrana će inzistirati na
činjenici da ste vi i Ted Winters bili veoma bliski
nakon Leiline smrti.
- Mi smo bili ljudi koji smo je najviše voljeli - tiho
reče Elizabeth. - Ili sam barem ja tako mislila. Molim
vas, mogu li sada otići?
- Dobro, ovdje ćemo stati. Izgledate prilićno umorno.
Suđenje će biti dugo i iscrpljujuće za vas. Iskoristite
sljedeći tjedan za odmor. Već ste odlučili kamo ćete
ići?
-Da. Barunica von Schreiber pozvala me da budem
njezin gost u toplicama Cypress Point.
- Nadam se da se šalite!
Elizabeth se zablene u njega. - Zašto bih se šalila?
Murphyjeve oči se suze. Lice mu se zajapurilo,
jagodične kosti iznenada su se izbočile. Izgledalo je
kao da se bori da ne podigne glas. - Gospođice
Lange, mislim da vi ne shvaćate ozbiljnost vaše
situacije. Bez vas, obrana će uništiti drugu
svjedokinju. To znači da ćete vi svojim svjedočenjem
poslati u zatvor jednog od najbogatijih i
najutjecajnijih ljudi u Americi na najmanje dvadeset,
a najviše trideset godina ako mi pođe za rukom da
mu prišijem umorstvo s predumišljajem. Da je ovo,
kojim slučajem, suđenje nekom od članova mafije,
odavno bih vas pod laţnim imenom sakrio u neki
hotel pod policijskim nadzorom i tamo drţao sve do
završetka suđenja. Barun i barunica von Schreiber
moţda jesu vaši prijatelji, ali su u isto vrijeme i
prijatelji Teda Wintersa, pa će tako doći u New York
svjedočiti u njegovu korist. I vi ste ozbiljni kad
govorite da ćete kod njih boraviti tih nekoliko dana
prije suđenja?!
Nije bila spremna na tiradu kojom ju je Murphy
bombardirao. Njegove dramatične, povremeno
sarkastične riječi bubnjale su joj u ušima. - Ima
nečeg sumnjivog u tom pozivu. To ste i sami trebali
uvidjeti. Tvrdite da su von Schreiberovi voljeli vašu
sestru. Upitajte se onda zašto priskaču u pomoć
čovjeku koji ju je ubio. Ja inzisitram, ponavljam,
inzistiram: drţite se dalje od njih. Ako ne zbog mene,
onda zbog sebe same, jer i vi traţite pravdu za Leilu.
Zbunjena njegovim očiglednim prezirom spram
njezine naivnosti, Elizabeth pristane na odgodu puta
za Kaliforniju. Obećala je otići u East Hampton, gdje
će posjetiti neke prijatelje ili odsjesti u jednom od
hotela.
- Bili sami ili s nekim, molim vas budite oprezni.
Sada kad je postigao što je htio pokušao se
osmijehnuti, ali osmijeh se zamrznuo na njegovu
licu dok mu je izraz u očima istodobno bio i mračan i
zabrinut. -Nikad ne smetnite s uma činjenicu da će,
bez vas kao svjedoka, Ted Winters iz sudnice
odšetati kao slobodan čovjek.
Usprkos teškoj sparini u zraku, Elizabeth odluči
pješačiti do kuće. Osjećala se poput boksačke vreće
ispunjene pijeskom što se mlitavo klati s jedne na
drugu stranu u nemoći izbjegavanja udaraca koji
pljušte. Znala je da je okruţni tuţitelj u pravu.
Trebala je odmah odbiti Minin poziv. Istodobno,
odlučila je da se u Hamptonu nikome ne javi. Prijavit
će se u hotel i jednostavno se izleţavati na pijesku.
Leila se uvijek šalila: - Vrabac, tebi nikad neće biti
potreban psihijatar. Navučeš bikini, umočiš se u
ocean, i ti si na nebu. I to je bila istina. Sjećala se
veselja s kojim je Leili pokazivala modre vrpce
dobijene na natjecanjima iz plivanja. Prije osam
godina osvojila je i drugo mjesto na natjecanju za
ulazak u olimpijski tim. Nakon toga je četiri
semestra podučavala podvodni aerobik u Cypress
Pointu.
Na putu svrati u jedan dućan i, kupi nekoliko
namirnica, tek toliko da spremi laganu salatu za
večeru i doručak na brzinu. Dok je hodala
posljednjim dvama ulicama do stana razmišljala je
kako joj se sada sve činilo dalekim, kao da je cio
ţivot prije Leiline smrti gledala kroz neke udaljene
teleskopske leće.
Sammyno pismo nalazilo se na vrhu stolića za
ručavanje u kuhinjskoj niši. Elizabeth dohvati
omotnicu i osmjehne se na profinjene linije
Sammyna rukopisa. To joj je prenijelo ţivu sliku
Sammyna lika - krhka, sitna, ptici nalik figura;
mudre, sovuljske oči iza naočala bez okvira; bluza
opšivena čipkom i vesta njeţne boje. Sammy se prije
točno deset godina javila na oglas u kojem je Leila
traţila tajnicu na pola radnog vremena, i već nakon
prvog tjedna postala je nezamjenjivom. Poslije
Leiline smrti, Min ju je zaposlila u svojim toplicama
kao tajnicu i recepcionerku.
Odluči pismo pročitati za večerom. Trebalo joj je
samo nekoliko minuta da se presvuče u laganu
kućnu haljinu, pripremi salatu i natoči čašu
ohlađena chablisa. O. K., Sammy, vrijeme je za naš
susret, rekla je u sebi dok je otvarala omotnicu.
Prva stranica pisma sadrţavala je očekivan tekst:
Draga Elizabeth,
nadam se da će te ovo pismo zateći u dobru zdrav ju
i raspoloţenju. Svakim danom Leila mi nedostaje sve
više i više, i mogu samo zamisliti kako je tebi. Ipak,
uvjerena sam da će, kad se suđenje jednom završi,
stvari ići mnogo boljim smjerom.
Rad za Minu dobar je za mene, premda mislim da
bih uskoro trebala u mirovinu. Nikad se nisam
uistinu oporavila od one operacije.
Elizabeth okrene stranicu, pročita nekoliko novih
redaka, i dok joj se grlo stezalo odgurne salatu od
sebe.
Kao što ti je poznato, nastavila sa~ s odgovaranjem
na pisma Leilinih oboţavatelja. Još su ostale tri
velike vreće. Razlog zbog kojeg ti pišem ovo pismo je
taj što sam upravo naišla na jedno vrlo
uznemiravajuće pismo. Pismo je anonimno, puno
zlobe i najvjerojatnije jedno od mnogih u nizu. To
pismo, o kome pričam, Leila nije vidjela, ali je
sigurno vidjela ona koja su mu prethodila. Moţda bi
ta pisma mogla objasniti zašto je Leila bila izvan
sebe posljednjih tjedana ţivota.
Ono što je najstrašnije je to što mi se čini da ga je
pisao netko tko je Leilu veoma dobro poznavao.
Razmišljala sam da ti ga odmah priloţim u omotnici,
ali nisam sigurna tko ti skuplja poštu dok si na
putu. Ne bi bilo dobro da ga vidi kakav stranac.
Nazovi me kad se vratiš u New York
Poljupci,
Sammy
S osjećajem uţasa, Elizabeth još jednom pročita
Sammyno pismo. Leila je primala nepotpisana »vrlo
uznemiravajuća, zlobna« pisma od nekog tko ju je
veoma dobro poznavao?! Sammy, koja nikad nije
pretjerivala, vjerovala je da bi pisma mogla objasniti
Leilin emocionalni krah?! Svih tih mjeseci Elizabeth
je noću leţala budna, pokušavajući shvatiti što je
izazvalo Leilinu histeriju. Pisma zlonamjernog
oboţavatelja koji je poznavao Leilu veoma dobro.
Tko? Zašto? Je li Sammy nazirala odgovor?
Zgrabi telefon i okrene broj toplica. Daj Boţe da se
Sammy javi, molila se u sebi. Ali, slušalicu je podigla
Min.
- Sammy je na putu - priopćila je Elizabeth. - Otišla
je u posjet rođakinji koja ţivi negdje blizu San
Francisca. Vraća se u ponedjeljak navečer. Tada je
moţeš vidjeti. Minin ton postane znatiţeljan: -
Zvučiš zabrinuto, Elizabeth. Je li riječ o nečemu
vezanom uz Sammy, a što ne moţe čekati?
Bio je pravi trenutak da kaţe Min da neće doći.
Počela je govoriti: - Min, okruţni tuţitelj... Bacivši
pogled na Sammyno pismo, obuzme je neizdrţiva
potreba da vidi tu sitnu ţenu. Bila je to ona ista
vrsta nepoznate sile koja ju je potjerala da odjuri do
Leile one posljednje kobne noći. Zato promijeni tijek
rečenice: - Nema ţurbe, Min. Vidimo se sutra.
Prije odlaska u krevet, napiše pismo Williamu
Murphyju, s adresom i telefonskim brojem toplica,
ali ga razdere čim ga napiše. K vragu i njegova
upozorenja. Ona nije bila »svjedok mafije«. Ide u
posjet starim prijateljima, ljudima koje voli i vjeruje
im, ljudima koji vole nju i brinu se za nju. Neka
misli da je otišla u East Hampton.
Već je nekoliko mjeseci znao da će biti neophodno
ubiti Elizabeth. Ţivio je sa spoznajom o opasnosti
koju ona predstavlja, i prvotno ju je planirao ukloniti
u New Yorku.
S pribliţavanjem datuma suđenja ona sigurno
proţivljava svaki trenutak tih posljednjih dana.
Neizbjeţno će na kraju shvatiti ono što već
podsvjesno zna - činjenicu koja bi zauvijek mogla
zapečatiti njegovu sudbinu.
Postojao je način da je se riješi, a da sve izgleda kao
nesretan slučaj. Nje~ina smrt u Kaliforniji, a ne New
Yorku, pobudit će manje sumnji sluţbenih vlasti.
Razmišljao je o njoj i njezinim navikama traţeći
najbolji način.
Pogleda na sat. U New Yorku je sada ponoć. Spavaj
slatko, Elizabeth, mislio je u sebi. Tvoje vrijeme
istječe.

NEDJELJA
30. KOLOVOZA
CITAT DANA
Gdje su Ijepota, Ijubav i istina koje traţimo?
Shelley
Dobro jutro, dragi gosti!
Dobro došli u još jedan dan luksuza u toplicama
Cypress Point.
Osim programa koji smo pripremili za svakoga od
vas osobno, čast nam je najaviti ekskluzivni tečaj
šminkanja koji će se odrţavati u ţenskim toplicama
u razdoblju od deset ujutro do četiri poslije podne.
Zašto ne bi jedan od svojih slobodnih sati posvetili
učenju čarobnih tajni najljepših ţena na svijetu, a
sve pod vještom rukom madam Renford s Beverly
Hillsa?
Današnji gost ekspert u muškim toplicama poznati
je bodybuilder Jack Richard. On će s vama podijeliti
osobni trening program zakazan za četiri poslije
podne.
Večerašnji glazbeni program bit će izuzetan.
Ĉelistica Fione Navarella, jedna od najpriznatijih
mladih umjetnica Engleske, svirat će nam odlomke
iz opusa Ludwiga van Beethovena.
Nadamo se da će svi naši gosti imati ugodan dan i
mnogo, mnogo njege.
I na kraju, ne zaboravite. Ako ţelite biti lijepi,
morate biti mirna uma i oslobođeni svih tlapnji i
tjeskobnih misli. Barunica i barun Helmut von
Schreiber
Iinin dugogodišnji šofer Jason čekao je na kapiji za
iskrcaj putnika, dok mu se srebrnosiva uniforma
bljeskala na osunčanu terminalu. Bio je nizak
čovjek, vitke, čvrste građe. U mladosti je bio dţokej
dok mu jedna nesreća nije skončala karijeru. Kad ga
je Min angaţirala radio je u štali kao pomoćnik.
Elizabeth je znala da je on, kao i svi ostali njezini
ljudi, neizmjerno lojalan Mini. Njegovo ţilama
ispresijecano lice razvuče se u grimasu dobrodošlice
kad je vidio da mu se pribliţava. - Gospođice Lange,
lijepo vas je opet vidjeti medu nama-rekao je. U sebi
se pitala, sjećali se i on, kao što se i ona sjeća, da je
zadnji put u toplicama bila s Leilom.
Nagnula se i poljubila ga u obraz. - Jasone, zašto ne
prestaneš s tim »gospođice Lange«? Netko bi mogao
pomisliti da sam bogatašica, ili nešto slično. Onda,
primijetivši da u ruci drţi komad kartona na kojem
je rukom bilo ispisano ime Alvira Meehan, upita: -
Ĉekaš još nekoga?
- Da, još jednu osobu. Mislio sam da je već trebala
izaći. Putnici prve klase obično izlaze prvi.
Elizabeth u sebi pomisli kako neki putnici štede na
cijeni karte i putuju ekonomskom klasom, ne bi li
tako uštedjeli najmanje tri tisuće dolara koliko košta
tjedan dana u toplicama.
Zajedno s Jasonom proučavala je lica putnika koji
su se iskrcavali. Svaki put kad bi neka od elegantnih
ţena krenula u njihovu pravcu, Jason bi podizao
karton s ispisanim imenom, ali bezuspješno. -
Nadam se da nije propustila let-progunđao je dok se
posljednji putnik pomaljao na vidiku. Bila je to
debela ţena pedesetih godina, široka lica oštrih crta
i prorijeđenom kestenjastom kosom. Ljubičasto-
ruţičasti kostim kojeg je imala na sebi bio je očito
skupocjena krpica, ali potpun promašaj za njezinu
figuru. Bio je od materijala koji se borao u području
struka i bedara i neravno dizao iznad koljena.
Istinktivno, Elizabeth osjeti da je to gospođa Alvira
Meehan.
Ova primjeti svoje ime na kartonu i uputi se prema
njima vesela koraka. Na licu joj je titrao osmjeh
olakšanja i sreće. Ispruţila je ruku prema Jasonu i
počela je tresti. - E, pa evo me-objavi. -Tako mi je
drago što vas vidim. Uplašila sam se da će doći do
zbrke i da me nitko neće čekati.
- Oh, niste se trebali brinuti, mi nikad ne ostavljamo
goste na cjedilu.
Elizabethine se usne neosjetno trznu na tu
Jasonovu neobičnu izjavu. Gospođa Meehan, dakle,
nije bila običan gost Cypress Pointa. - Madam, mogu
li dobiti slipove vaše prtljage?
- Kako ste slatki! Mrzim čekati prtljagu. Neka vrsta
bola u vratu na kraju putovanja. Naravno, Willy i ja
obično idemo u Greyhound i prtljaga je uvijek uz
nas, ali čak i tada... Nemam mnogo stvari.
Namjeravala sam kupiti hrpu odjeće, ali May, moja
prijateljica, mi je rekla: »Alvira, srce, pričekaj i vidi
što ostali ljudi nose. Sva ta otmjena mjesta imaju
svoje butike. Platit ćeš previše, ali dobit ćeš pravu
stvar, znaš već...« Alvira dobaci Jasonu debelu
omotnicu s prtljaţnim kuponima, a onda se okrene
prema Elizabeth. -Ja sam Alvira Meehan. Vi također
idete u toplice? Premda bi se reklo da vama, dušo,
one sigurno nisu potrebne!
Petnaestak minuta poslije sjedili su u blještavoj
srebrnoj limuzini. Alvira se s burnim uzdahom
svalila na brokatom protkane presvlake sjedala.
- Boţe, kako je ovo dobro - izjavila je.
Elizabeth je promatrala Alvirine ruke. Bile su to
ruke ţene radnice, ruke debelih zglobova na prstima
i ruke pune ţuljeva. Drečavo lakirani nokti bili su
kratki i okrhnuti na rubovima, premda je
manikiranje bilo skupo. Zainteresiranost za Alviru
Meehan dobro joj je došlo za odvraćanje misli od
Leile. Instinktivno je osjetila simpatiju prema toj
ţeni. Bilo je nečeg toplog i iskrenog u njoj. Ali, tko je
ona? Što je dovodi u toplice?
- Još se ne mogu naviknuti na ovo stanje - Alvira
radosno nastavi svoj govor. - Jednog trenutka sjedim
u svojoj dnevnoj sobi i namačem noge u vruću
kupku, jer, slobodno vam mogu reći, čišćenje pet
različitih kuća tjedno nije nikakva šala. Ona od
petka bila je prava ubojica - šestoro cmizdrave djece
i čangrizava majka. A onda smo dobili na lotu. Imali
smo sve izvučene brojeve. Willy i ja nismo mogli
vjerovati ušima. Rekla sam mu: »Willy, bogati smo«,
na što je on odgovorio: »Bogami, jesmo, i te kako
smo bogati«. Sigurno ste čitali o tome prošli mjesec.
Ĉetrdeset milijuna dolara, a netom prije toga ni
pedeset centi u novčaniku.
- Dobili ste četrdeset milijuna na lotu?!
- Ĉudim se da niste vidjeli u medijima? Najveći smo
dobitnici lota u povijesti drţave New York. Aaa, što
kaţete? - Mislim da je to divno - Elizabeth iskreno
odgovori.
- I odmah sam znala koja je prva prava stvar koju
treba učiniti s novcem. Doći u toplice Cypress Point!
Godinama sam čitala o njima. Znala sam danima
sanjariti kako bi bilo da se i sama nađem ovdje i
provodim vrijeme u čavrljanju s poznatim
ličnostima. Rezervacija se čeka godinu dana, a ja
sam svoju dobila za ovoliko - Alvira pucne prstima.
Min je očito nepogrešivo prepoznala reklamnu
vrijednost u izjavi medijima Alvire Meehan kako joj
je ţivotna čeţnja bila doći u toplice. Min je uvijek
drţala uši naćuljenima.
Nalazili su se na cesti Coastal High 'vay. -Zamišljala
sam da bi voţnja ovom cestom trebala biti voţnja
rajem - reče Alvira. - Ne čini mi se tako
impresivnom.
- Malo poslije pogled će vam otkriti predjele od kojih
zastaje dah - Elizabeth tiho promrmlja.
Alvira Meehan odjednom se uspravi na sjedalu,
okrene se prema Elizabeth, pomno je promatrajući: -
Oprostite, toliko sam pričala o sebi da vas nisam
pitala za ime.
- Ja sam Elizabeth Lange.
Krupne smeđe oči, već uvećane staklima debelo
uokvirenih naočala, zamjetno se raširiše. - Znam tko
ste! Vi ste sestra Leile LaSalle. Ona mi je bila
najdraţa glumica na svijetu. Veoma je lijepa priča o
vašem dolasku u New York, kad ste vi bili tako
maleni. Dvije noći prije njezine smrti pogledala sam
premijeru njezina zadnjeg, komada. Oh, oprostite.
Nisam vas htjela uzrujati.
- Nema veze. Sve je u redu, samo imam uţasnu
glavoboIju. Ako se malo odmorim...
Elizabeth okrene glavu prema prozoru i prstima
lagano protrlja oči. Da bi razumjela Leilu, trebala je
proţivjeti to djetinstvo, taj put u New York, strah i
razočaranja... Tada bi znala da priča iz časopisa
People u zbilji uopće nije bila lijepa.
Bilo je to četrnaestosatno putovanje autobusom od
Lexingtona do New Yorka. Elizabeth je spavala
sklupčana na svom sjedalu, glave poloţene u Leilino
krilo. Bila je uplašena i pomalo tuţna. Što će mama
pomisliti kad dođe kući i vidi da ih nema? Ali je
znala da će Matt reći -Popij piće, draga i onda odvući
mamu u spavaću sobu, i za par minuta krevet će
skvičati i škripati pod njima, a oni će se smijali,
valjati po njemu i cičati.
Leila joj je govorila kroz koje drţave prolaze.
Maryland... Delaware... New Jersey. Onda su polja
zamijenili ruţni rezervoari. Ceste su postajale sve
zakrčenije i zakrčenije. U tunelu Lincoln autobus je
malo zastajao, malo kretao. Elizabeth je osjećala
mučninu u stomaku. Leila je to primijetila, pa je
rekla: - Boţe, Vrabac, nemoj se sad razboljeti, molim
te... Samo još nekoliko minuta i stigli smo.
Nije mogla dočekati da izađe iz autobusa. Samo je h
jela udahnuti svjeţ, okrepljujući zrak. Međutim, zrak
je bio teţak, bilo je uţasno vruće, čak toplije nego
kod kuće. Elizabeth je bila razdraţljiva i umorna.
Taman se htjela potuţiti Leili kad vidje da je i ona
umorna.
Ĉim su napustili peron, jedan čovjek priđe Leili. Bio
je mršav. Kosa mu je bila tamna i kovrčava, ali je
počinjala visoko na čelu. Imao je dugačke zaliske i
sitne smeđe oči, koje su zaškiljile kad se nasmijao. -
Ja sam Lon Pedsell - reče. -Jeste li vi model kojeg je
Arbitron Agency iz Marylanda poslala?
Naravno da Leila nije bila taj model, ali Elizabeth se
mogla zakleti da Leila neće reći ne tek tako. - U
autobusu nema nikog drugog moje dobi - odgovorila
je na njegovo pitanje.
- I izgledate kao model.
-Ja sam glumica.
Ĉovjek se nasmije kao da mu je Leila tom svojom
izjavom dala dar u ruke.
- Ovo je vrijeme preokreta za mene, nadam se i za
vas. Ako ste spremni okušati se u poslu modela, bit
ćete savršeni. Plaća je sto dolara po snimanju.
Leila spusti torbe na pod i lagano stisne Elizabethino
rame. To je bio način da joj kaţe: Pusti mene da
govorim.
- Ĉini mi se da pristajete - reče Lon Pedsell. -
Hajdemo. Auto mi je parkiran ispred kolodvora.
Elizabeth je bila zaprepaštena njegovim stančićem.
Kad je Leila pričala o New Yorku, mislila je da će
svako mjesto na kome će Leila raditi biti prekrasno.
Međutim, Lon Pedsell odvezao ih je u jednu prljavu
uličicu nekih šest blokova od autobusnog kolodvora.
Na ulaznim stepenicama kuća sjedilo je mnogo ljudi.
Smeće je bilo razbacano po pločniku. - Moram vam
se ispričati zbog ove moje privremene situacije -
rekao je Lon. -Izgubio sam pravo najma na stan u
drugom dijelu grada, a ovaj novi još nije uređen.
Stan u kojih ih je odveo nalazio se na četvrtom katu
i bio je isto tako neuredan kao i mamina kuća. Lon
je disao teško, budući da je inzistirao na nošenju
dvaju velikih kofera uz stepenice. - Zašto ne bih
tvojoj sestri donio Colu pa da gleda TV dok ti
poziraš? - rekao je kad su se popeli u stan.
Elizabeth je mogla reći da Leila nije bila sigurna što
da radi. -A kakva vrsta modela bih trebala biti? -
pitala je.
- To je fotografiranje za novu liniju kupaćih kostima.
Zapravo, ja radim probne snimke za jednu agenciju.
Djevojke koje izaberu snimit će cijelu seriju reklama.
Vrlo si sretna što sam danas naišao na tebe. Imam
osjećaj da si upravo ti ta koju traţe.
Odveo ih je u kuhinju. Bila je to majušna, prljava
sobica s minijaturnim televizorom na izbojku
sudopera. Tu naspe Colu za Elizabeth i vino za Leilu
i sebe.
- I ja ću Colu - reče Leila.
- Kako hoćeš - on odgovori uključujući TV. - Sada
ću, Elizabeth, zatvoriti vrata od sobe jer se moram
koncentrirati na rad. Ti ostani ovdje i zabavi se.
Elizabeth je odgledala tri programa. S vremena na
vrijeme čula je Leilu kako govori bučnim glasom: -
Ne sviđa mi se ideja. No, nije zvučala uplašeno,
samo nekako zabrinuto. Nakon nekog vremena,
izašla je iz sobe. - Gotova sam, Vrabac. Pokupimo
naše stvari. Onda reče, okrećući se prema Lonu: -
Znate li moţda gdje bi mogle naći namještenu sobu?
-Ako hoćete ostanite ovdje.
- Hvala, ne bismo. Samo mi dajte mojih sto dolara. -
Prvo potpiši punomoć.
Dok je Leila potpisivala, Lon s,e osmjehne Elizabeth.
Mora da si veoma ponosna na stariju sestru. Na
pravom je putu da postane vrhunski model.
Leila mu pruţi papir. - Evo, dajte mi novac.
- Što se toga tiče, agencija će ti platiti. Ovo je njihova
vizitka. Sutra ujutro otiđite tamo i ispisat će vam ček
-Ali, rekli ste...
- Leila, zaista ćeš se morati naučiti kako ovaj posao
funkcionira. Fotografi ne plaćaju modele. Plaća ih
agencija kad dobije fotografije.
Nije se ponudio odnijeti im kofere u prizemlje.
Hamburger i milk shake u restoranu Chock Full
o'Nuts učinili su da se obje osjete bolje. Leila je
kupila plan grada i novine. Počela je čitati oglase za
iznajmljivanje soba i stanova. -Evo jednog stana baš
kako treba: vrh zgrade, četrnaest soba,
spektakularan pogled, terasa cijelom duţinom.
Jednog dana, Vrabac, obećavam, jednog dana.
Naišli su na oglas za dijeljenje stana s trećom
osobom. Leila pogleda na plan. -Ne izgleda tako loše.
Kriţanje 95. ulice i West End Avenue. Nije daleko, a
moţemo i busom.
Stan je ispao O. K., ali je ţenina ugodnog osmijeha
nestalo kad je čula da je Elizabeth dio paketa. - Bez
djece, ţao mi je glatko ih je odbila.
Bilo je isto gdje god da su se pojavile. Konačno, u
sedam navečer Leila upita taksista zna li neko
pristojno i jeftino mjesto gdje bi mogla odvesti
Elizabeth. Preporučio im je jedan pansion u
Greenwich Yillageu.
Sljedeće jutro otišle su u agenciju za modele na
Madison Avenue pokupiti Leilin novac. Agencijska
vrata bila su zaključana. Na natpisu je pisalo:
PONUDE OSTAVITE U SANDUĈIĆU ZA POŠTU. U
sandučiću se već nalazilo pola tuceta velikih ţutih
omotnica. Leila prstom pritisne zvono. Preko
interfona se začuje glas: - Imate zakazan sastanak?
- Ovdje smo da uzmemo moj novac - reče Leila.
Ţenski glas i ona počeli su se svađati. Konačno, ţena
poviče.~ - Gubite se odavde! - Leila ponovno pritisne
zvono i nije prestala zvoniti sve dok se vrata agencije
nisu otvorila s trzajem. Elizabeth zatetura prema
natrag. Ţena je imala gustu tamnu kosu upletenu u
pletenice i skupljenu u kup na vrhu glave. Oči su joj
bile crne kao ugljen, lice izobličeno od bijesa. Nije
bila posve mlada, ali je bila prelijepa. Njezino svileno
odijelo učinilo je da Elizabeth shvati da je modri šorc
koji je imala na sebi bijedan te da je boja na
ovratniku njezine majice otpala. Kad su dolazile
ovamo mislila je da Leila izgleda tako lijepo, ali
pokraj ove ţene izgledala je otrcano.
- Slušaj - reče ţena - ako ţeliš ostaviti svoju fotku,
moţeš. Ali, ako još jednom nasrneš na moje zvono,
pozvat ću policiju. Leila joj pruţi papir koji je imala u
ruci. - Duţni ste mi
sto dolara i ja se ne mičem odavde dok mi ih ne
date.
Ţena uzme papir, pročita ga i počne se smijati tako
glasno da se morala osloniti na vrata. - Doista si
glupa! Ti šaljivci uvijek koriste isti trik s vama iz
provincije. Gdje te pokupio? Na autobusnom
kolodvoru? Jesi li završila u krevetu s njim?
- Nisam! - Leila zgrabi papir, iskida ga, baci na pod i
počne gnječiti potpeticom. - Idemo, Vrabac. Tip se
našalio sa mnom, ali to ne znači da ovoj vještici
moramo dati još više povoda za smijeh.
Elizabeth je mogla primijetiti da je Leila toliko
potresena da je bila na rubu plača, ali nije htjela da
to ova ţena vidi. Zato otrese Leilinu ruku sa svog
ramena i stane ispred ţene. -Mislim da ste veoma
zločesti - rekla joj je. - Onaj čovjek glumio je da je
dobar, i ako je prevario moju sestru da radi ni za što
trebalo bi vam biti ţao umjesto da se zabavljate na
naš račun. Onda, okrenuvši se, povuče Leilu za
ruku: - Idemo!
Krenule su prema dizalu kad ţena poviče za njima: -
Hej, vas dvije, vratite se. Ignorirale su je. Nato će
ţena jače: -Rekla sam, vratite se ovamo!
Dvije minute poslije nalazile su se u ţeninu uredu.
- Ti imaš potencijal - rekla je Leili. -Ali, ova odjeća...
O šminki nemaš pojma, treba ti dobar frizer, i trebaš
portfolio. Jesi li onom gadu pozirala gola?
- Jesam.
- Savršeno! Ako si imalo dobra, predloţit ću te za
reklamu Ivory sapuna i odmah nakon toga pojavit će
se tvoja fotografija u nekom erotskom časopisu.
Valjda te nije snimao i kamerom, ha?
- Nije, barem mislim da nije.
- Dobro, i to je nešto. Odsad pa nadalje, ja ću raditi
tvoj booking.
Napustile su agenciju potpuno ošamućene. Leila je
imala cijeli popis sastanaka zakazanih za sljedeći
dan u salonu za uljepšavanje. Onda će se kod
pravog fotografa sresti sa ţenom iz agencije. -Zovi
me Min -rekla je ţena. -I ne brini za odjeću. Ja ću
donijeti sve što treba.
Elizabeth je bila tako sretna da su joj noge jedva
dodirivale tlo, za razliku od Leile koja je bila uţasno
tiha. Hodale su avenijom Madison. Elegantno
odjeveni ljudi jurili su pokraj njih, sunce je sijalo
ţivo, kolica s hrenovkama u toplom pecivu i štandovi
s perecima nalazili su se na svakom uglu, autobusi i
automobili trubili su jedni na druge; skoro je svatko
prelazio ulicu ne obazirući se na crvena svjetla.
Elizabeth odjednom obuze čaroban osjećaj da se
nalazi kod kuće. -Sviđa mi se ovdje - rekla je.
-1 meni isto, Vrabac. Znaš, spasila si mi današnji
dan. Kunem ti se, nemam pojma tko se ovdje brine o
kome. Min je dobra ţena, ali, Vrabac, naučila sam
nešto od onog mog smrdjivog oca i maminih ogavnih
momaka, kao i onog jučerašnjeg skota. Vrabac, više
nikad neću vjerovati muškarcima.
2.
Elizabeth otvori oči. Auto je bešumno klizio Pebble
Beach Lodgeom, cestom s tri traka odakle su se
mogli vidjeti fragmenti privatnih vila kroz bogato
ţbunje bugenvilija i azaleja. Usporili su dok je auto
kruţio zavojem nakon kojeg se ukazalo drvo po
kojem je Cypress Point dobio ime.
Na trenutak dezorijentirana, makne kosu s čela i
pogleda oko sebe. Alvira Meehan sjedila je pokraj nje
s blaţenim osmijehom na usnama. - Mora da ste bili
izmoţdeni, jadnice reče Alvira. - Praktično ste
spavali otkad smo napustili zračnu luku. Protresla je
glavom dok je s divljenjem gledala kroz prozor. - E,
sada se već moţe govoriti o pogledu! Auto prođe kroz
okićenu ţeljeznu kapiju i započne uspon prema
glavnoj zgradi Cypress Pointa, masivnoj palači s
pročeljem od pješčenjaka i blijedoplavim ţaluzinama.
Nekoliko bazena vidjelo se između terena i rojeva
bungalova. Na sjevernom dijelu posjeda nalazio se
velik podij sa stolovima i suncobranima načičkanima
s obje strane bazena olimpijskih razmjera. S obje
strane bazena nalazile su se i dvije identične zgrade
od nepečene cigle. - Ovo su muške i ţenske toplice -
Elizabeth objasni Alviri.
Klinika, manja verzija glavne zgrade nalazila se s
njezine desne strane. Niz pješačkih stazica
obrubljenih visokim cvjetnim ţivicama vodio je do
nekoliko vrata klinike. U sobe za tretmane ulazilo se
kroz različita vrata i sobe su bile dovoljno
razmaknute da bi gosti bili pošteđeni susreta.
Dok se limuzina penjala zavojem prilaznog puta,
Elizabeth se nagne prema naprijed otvorenih usta.
Između glavne zgrade i klinike, ali dosta iza njih,
pomaljala se ogromna nova građevina. Njezin crni
mramor kao izvanjski oblog, pojačan masivnim
stupovima, davao je zgradi izgled zlokobnog vulkana
koji samo što ne eruptira. Ili mauzoleja, pomisli
Elizabeth u sebi.
- Što je ovo? - upita Alvira Meehan.
- To je replika rimskih termi. Prije dvije godine, kad
sam zadnji put bila ovdje, tek su postavljali temelje.
Jasone, jesu li ih otvorili za posjetitelje?
- Nisu još, gospođice Lange. Gradnja se oduljila
unedogled.
Leila se otvoreno sprdala planovima za izgradnju tih
termi. - Još jedna od Helmutovih grandioznih shema
koja će Min odvojiti od njezinih milijuna - govorila je.
- I neće prestati sve dok Min sluţbeno ne bude
proglašena prosjakinjom.
Auto se zaustavi pred stepenicama glavne zgrade.
Jason iskoči van i poţuri otvoriti vrata. Alvira
Meehan s mukom ponovno uskoči u cipele, zatim se,
nezgrapno se sagnuvši, ritne iz sjedala. -Ovo je kao
sjednje na podu-prokomentirala je. -Oh, evo stiţe
gospođa von Schreiber. Prepoznajem je po
fotografijama iz novina. Ili da je oslovljavam s
»barunice«?
Elizabeth, ne odgovorivši na pitanje, ispruţi ruke
dok se Min stepenicama spuštala s verande, ţustra
ali otmjena koraka. Leila je Minine pokrete uvijek
uspoređivala s Q.E.2 kad uplovljava u luku. Min je
na sebi imala samo naizgled jeftinu Adolfo kreaciju.
Njezina bujna tamna kosa bila je zategnuta na vrhu
glave u raskošnu pletenicu riblje kosti. Baci se na
Elizabeth, čvrsto je grleći. -Uţasno si mršava-rekla je
vrištavim glasom. - Kladim se da u kupaćem
kostimu izgledaš štrkljasto. Još jednom je snaţno
zagrli, onda se okrene prema Alviri. Gospođa
Meehan, »najsretnija ţena na svijetu«. Očarani smo
što ste ovdje. Zatim, odmjerivši Alviru od glave do
pete,
doda:- Za dva tjedna svijet će pomisliti da ste se
rodili sa ţlicom od četrdeset milijuna dolara u
ustima.
Alvira zasja od sreće. - Upravo se tako i osjećam.
- Elizabeth, idi gore. Helmut te očekuje. Ja ću
otpratiti gospođu Meehan do njezina bungalova pa
ću vam se pridruţiti. Elizabeth poslušno uđe u
glavnu zgradu, prođe kroz ugodno hladno predvorje
s mramornim podom, kroz salon, glazbenu salu,
raskošnu blagovaonicu za goste, a onda se počne
uspinjati širokim stubištem prema privatnim
prostorijama. Min i barun dijelili su niz ureda koji
su gledali na prednju i dvije bočne strane imanja.
Odatle je Min mogla pratiti kretanje osoblja i gostiju
između različitih punktova za rekreaciju. Ĉesto je za
večerom znala iznenaditi nekog od gostiju koreći ga:
-Kad sam vidjela da čitate u vrtu trebali ste biti na
aerobiku! Takoder je posjedovala i nevjerojatnu
sposobnost uočavanja je li neki od članova osoblja
ostavio gosta da čeka dulje nego što treba.
Elizabeth njeţno. pokuca na vrata privatnog ureda.
Kako joj nitko ne odgovori, otvori ih. Poput svake
druge prostorije u toplicama Cypress Point, i
uredske prostorije bile su ekskluzivno uređene.
Apstraktni akvarel Willa Mosesa visio je na zidu
iznad kauča boje kamenica. Aubussonski sag ljeskao
se na tamnim podnim pločicama. Recepcijski stol bio
je autentični Luis XV. Za njim nitko nije sjedio.
Osjeti iznenadni osjećaj teškog razočaranja, ali se
odmah podsjeti da se Sammy vraća sutra navečer.
Oklijevajući uputi se do djelimično otvorenih vrata
ureda kojeg su dijelili Min i barun. Kad stigne do
njih uzdahne od iznenadenja. Barun Helmut von
Schreiber stajao je pokraj udaljena zida na kojemu
su bile obješene uokvirene fotografije Mininih
najpoznatijih klijenata. Vidjevši u što barun gleda,
Elizabeth se ugrize za usnu da ne brizne u plač.
Bila je to Leilina fotografija, jedna od onih
napravljenih prilikom posljednjeg boravka ovdje.
Kričava zelena boja Leiline haljine, blistava crvena
kosa koja' joj je lebdjela oko lica, način na koji je
drţala čašu šampanjca kao da nazdravlja.
Helmutove ruke bile su čvrsto sklopljene iza leđa.
Sve u njegovu drţanju odavalo je napetost.
Elizabeth nije ţeljela da primjeti da ga promatra.
Brzo se okrenula, vratila do recepcije, otvorila vrata i
zalupila ih uz glasan tresak. Povikala je: - Ima li
koga?
Trenutak poslije Helmut pohrli iz ureda. Promjena u
drţanju njegova tijela bila je dramatična. Sada je bio
graciozan, uglađen Europejac kakvog je oduvijek
poznavala. Srdačna osmijeha, poljubi je u oba
obraza i promrlja kompliment: Elizabeth, izgledaš
sve ljepše i ljepše. Tako mlada, tako draţesna, tako
boţanstveno visoka!
-U svakom slučaju visoka. -Elizabeth uzmakne
nekoliko koraka. - Daj da ja tebe promotrim,
Helmut. Promatrala ga je paţljivo, primjećujući da u
njegovim plavozelenim očima više nema traga
prijašnje napetosti. Osmijeh mu je bio opušten i
prirodan. Lagano razdvojene usne otkrivale su
savršeno bijele zube. Kako ga je ono Leila opisala: -
Vrabac, taj tip me podsjeća na igračku vojnika.
Misliš da ga Min svako jutro navija? Moţda ima
otmjeno podrijetlo, ali kladim se da nikad nije imao
više od pet centi u dţepu prije nego se prilijepio za
Min.
Elizabeth je protestirala: - On je plastični kirurg i
sigurno zna mnogo o toplicama. Ovo mjesto je
slavno.
- Moţda jest slavno - Leila joj je odgovorila - ali troši
mnogo novaca za odrţavanje, i mogu se kladiti u
zadnji dolar da čak ni ove cijene ne mogu pokriti te
troškove. Poslušaj me, Vrabac, ja bih to najbolje
trebala znati. Pa ja sam bila udata za dva muktaša,
zar ne? Naravno da tretira Min kao kraljicu, ali on tu
bojanu kosu svaku noć stavlja na jastučnice od
dvjesto dolara, i osim ovoga što je potrošila na
toplice, Min je potraćila cijelu hrpu dolara na njegov
ruševni dvorac u Austriji.
Kao i svi ostali, i Helmut je izgledao skrhan tugom
nakon Leiline smrti. Elizabeth se sada pitala je li to
bila samo gluma.
-Pa, reci mi već jednom. Je li sa mnom sve u redu?
Gledaš me tako zabrinuto. Da nisi zamijetila kakve
bore? Glas mu je bio tih, uglađen i veseo.
Natjerala se osmjehnuti mu se. -~ Mislim da izgledaš
izvrsno - rekla je. - Moţda sam samo šokirana
spoznajom koliko se dugo nismo vidjeli.
- Dođi. Uzme je za ruku i odvede do garniture od
pruća u Art Deco stilu smještene pokraj prednjih
prazora. Nakreveljio se dok je sjedio. - Stalno
pokušavam ubijediti Min da ovi komadi pokućstva
nisu za upotrebu već za gledanje. A sada, kaţi mi
kako si?
- Zaposleno. Baš kako mi je i trebalo. - Zašto nam
prije nisi došla u posjet?
- Zato što sam znala da ću Leilu ovdje viđati gdje god
da se okrenem. Min sam vidjela prije tri mjeseca u
Veneciji.
- I toplice u tebi bude mnoge uspomene, zar ne?
- Da, ali nedostajali ste mi vas dvoje. I veselim se
susretu sa Sammy. Što ti se čini, kako je ona?
- Znaš Sammy. Nikad se ne tuţi. Ipak, moglo bi se
reći ne najbolje. Mislim da se nikad nije skroz
oporavila, ni od operacije, ni od šoka uzrokovanog
Leilinom smrću. A i prošla je sedamdesetu.
Fiziološki ne tako stara, no ipak...
Izvanjska vrata zalupe se energičnim treskom. Minin
glas dopre do njih prije nego je ušla u sobu. -
Helmut, pričekaj da vidiš dobitnicu lota. Kao
stvorena za tvoje klesanje. Morat ćemo joj ugovoriti
intervjue. Njezinim riječima ovo mjesto zazvučat će
kao sedmo nebo.
Pojuri preko sobe i snaţno zagrli Elizabeth. - Da
znaš koliko sam noći budna leţala u krevetu brinući
se za tebe! Koliko dugo moţeš ostati?
- Ne mnogo. Do petka. - Pa to je samo pet dana!
- Znam, ali ured okruţnog tuţitelja mora preispitati
moju izjavu. Elizabeth odjednom shvati kako je
dobro opet imati ove ruke oko sebe.
- Što to trebaju preispitati?
- Trebamo zajedno prijeći pitanja koja će me Tedov
odvjetnik pitati na suđenju. Ja sam mislila da će
jednostavno iznošenje istine biti dovoljno, ali očito je
da će obrana pokušati dokazati kako sam pogriješila
oko točnog vremena Leilina poziva.
- A što ti misliš, jesi li pogriješila? Minine usne
lagano okrznuše njezino uho, glasom u sugestivnoj
fazi šaptanja. Zaprepaštena, Elizabeth se izvuče iz
zagrljala i to baš na vrijeme da uoči upozoravajuće
mrštenje Helmutova lica.
- Min, zar ne misliš da imam i najmanju sumnju da
ne bih...
- U redu, u redu - Min će ţurno. - Ne bismo o tome
sada trebale razgovarati. Dakle, imaš pet dana.
Napumpat ćemo te, i moraš se odmarati. Sama sam
uredila tvoj program. Počinješ s masaţom lica, danas
poslije podne.
Elizabeth ih je napustila nekoliko minuta poslije.
Zrake sunca koje su koso padale plesale su po
lijehama divljeg cvijeća aranţiranog uz stazu prema
bungalovu koji joj je Min dodijelila. Negdje duboko u
podsvijesti proţivljavala je osjećaj smirenosti u
promatranju sjajnih cvjetova sljeza, divlje ruţe i
grmova crvene ribizle u cvatu. Ipak, ta trenutačna
smirenost nije mogla zamaskirati činjenicu da su iza
toplog dočeka i reklo bi se zabrinutosti, Min i
Helmut djelovali drukčije.
Bili su ljuti i zabrinuti, i neprijateljski nastrojeni. A
neprijateljstvo je bilo.usmjereno na nju!

3.
Syd Melnick voţnju od Beverly Hillsa do Pebble
Beacha nije smatrao nimalo ugodnom. Tijekom četiri
sata voţnje Cheryl Manning sjedila je na sjedalu
pokraj njega nalik kamenu, ukočena i
nekomunikativna. Prva tri sata nije mu dopuštala
spustiti krov kabrioleta. Nije htjela riskirati sušenje
lica i kose na zraku. Tek kad su se počeli pribliţavati
Carmelu, i kad je htjela da je ljudi koji su prolazili
gradom prepoznaju, dopustila je promjenu.
Tijekom te duge voţnje Syd ju je s vremena na
vrijeme kradom pogledavao. Nedvojbeno, izgledala je
prekrasno. Plavocrna kosa eksplodirala je u mnoštvu
uvojaka oko njezina lica. To joj je davalo atraktivan,
seksi izgled. Imala je trideset šest godina, i ono što
je nekoć bila »frajerska« atraktivnost sada se
pretvorilo u strastvenu sofisticiranost koja joj je
izvrsno pristajala. Serije Dinastija i Dallas već su se
bile oduljile u beskraj. Publika je postala nemirna.
Bilo je krajnje vrijeme da se kaţe »dosta«
srceparajućim aferama ţena u pedesetim godinama.
I u Amandi Cheryl je konačno našla ulogu koja ju je
mogla napraviti zvijezdom.
A kad se to dogodi, Syd će za promjenu opet postati
vrhunski menadţer. Knjiţevnik je dobar koliko i
njegova zadnja knjiga. Glumac je profitabilan koliko
i njegov posljednji film. Menadţer treba ugovore od
najmanje milijun dolara da bi ga se smatralo
prvoklasnim profesionalcem. Opet mu se pruţala
šansa da postane legenda, drugi Swifty Lazar. I ovaj
put, govorio je u sebi, neće je prokockati u kazinima
i na konjskim trkama.
Za nekoliko dana znat će je li Cheryl dobila ulogu.
Neposredno prije odlaska, na Cherylino nagovaranje,
nazvao je Boba Koeniga kući. Dvadeset pet godina
prije Bob, tek izašao s fakulteta, i on, Syd, studijsko
potrčkalo, sreli su se na nekom hollywoodskom
snimanju i postali prijatelji. Bob je sada bio
predsjednik World Motion Picturesa. Ĉak je i
nalikovao na novu vrstu studijskog prvaka s
markantnim crtama lica i širokim ramenima. Syd je
znao da bi mogao posluţiti kao slika tipičnog
Bruklinca sa svojim dugim, lagano oţalošćenim
licem i omanjim trbuščićem koji čak ni stroge vjeţbe
ne bi otklonile. To je bila još jedna stvar na kojoj je
zavidio Bobu Koenigu.
Danas mu je Bob dao do znanja da je iziritiran. -
Slušaj, Syd - rekao je - da me više nikad nisi zvao
kući nedjeljom radi razgovora o poslu. Cheryl je
napravila veoma dobro probno snimanje. Još uvijek
gledamo neke kandidate. Ĉut ćemo se za nekoliko
dana. I za kraj, jedan savjet, Syd. Guranje Cheryl u
onaj komad prošle godine kad je Leila LaSalle umrla,
bila je uţasno pogrešna procjena, i to nam čini velik
problem pri odlučivanju za nju. A uznemiravati me
telefonski nedjeljom još je gora procjena!
Prisjećajući se tog razgovora Sydu se dlanovi počnu
znojiti. Potpuno nesvjestan okoliša, razmišljao je
kako je napravio pogrešku iskorištavajući
prijateljstvo. Da nije bio paţljiviji svi bi bili »na
sastanku« kad sljedeći put nazove.
Uostalom, Bob je bio u pravu. Zaista je napravio
pogubnu grešku nagovorivši Cheryl da uđe u
predstavu sa samo nekoliko dana priprema. Kritičari
su je ţivu pojeli.
Kad je zvao Boba Cheryl je stajala tik uz njega i čula
kako je Bob rekao da bi ta predstava mogla biti
razlog njezina nedobivanja uloge. I, naravno, to je
izazvalo eksploziju. Doduše, ni prvu ni zadnju.
Prokleta predstava! Toliko je vjerovao u nju da je
moljakao i posuđivao novce sve dok nije skupio
milijun dolara i investirao u nju! Mogla je biti
megahit. A onda je Leila počela lokati i počela se
ponašati kao da je predstava glavni uzrok
problema...
Ljutnja osuši Sydovo grlo. Što sve nije uradio za taj
tekst, a ona ga je otpustila u Elaine's pred punom
sobom ljudi iz show
businessa, proklinjući ga iz dubine grla; iako je
znala da je on debelo zaglibio u novčane probleme
zbog te predstave! Samo se nadao da je bila dovoljno
svjesna da zna što se događa prije nego je tresnula o
beton.
Vozili su se kroz Carmel. Masa turista na ulicama,
blistavo sunce, svi izgledaju sretno i opušteno.
Odlučio se za dulji put i lagano klizio kroz
najpretrpanije ulice. Mogao je čuti komentare ljudi
kad su počeli prepoznavati Cheryl. Sada se,
naravno, osmjehivala. Gospođica Milostiva! Bio joj je
potreban publicitet kao što su drugim ljudima
trebali zrak i voda.
Stigoše do rampe Pebble Beacha. Platio je cestarinu.
Zatim su prošli kroz Pebble Beach Lodge, Crocker
Woodland i konačno stigli do kapije toplica.
- Smjesta me odvedi u moj bungalov - reče Cheryl
nervozno. - Ne ţelim sresti nikoga dok malo ne
dođem k sebi. Okrenula se prema njemu i skinula
sunčane naočale.
Njezine neobično lijepe oči zaplamsaju. - Syd, reci mi
iskreno, kakve su mi šanse da postanem Amanda?
Odgovori joj na pitanje istim odgovorom kakvim je
već odgovarao dvadesetak puta prošli tjedan: -
Najbolje, dušo iskreno reče. - Najbolje.
I bolje da budu, doda u sebi, inače je sa mnom
gotovo.
4.
Westwind se nakrivi, okrene i započne spust u
montereysku zračnu luku. Veoma metodično Ted
provjeri komandnu ploču. Bio je to dobar let od
Havaja - miran zrak svaku stopu puta, oblaci su
plovili lijeno i lebdjeli poput »slatke vune« iz cirkusa.
Smiješno, volio je oblake, volio je letjeti iznad i kroz
njih, ali čak i kao dijete mrzio je slatku vunu. Još
jedna nelogičnost u njegovu ţivotu
Na kopilotovu sjedalu vrpoljio se John Moore, tih
podsjetnik da Ted, ako hoće, moţe njemu povjeriti
nadzor zrakoplova. Moore je bio glavni pilot Wint~rs
Enterprisesa već deset godina. Ali, Ted je ţelio izvesti
ovo spuštanje. Ţelio se uvjeriti kako glatko moţe
spustiti zrakoplov. Spustiti kotače. Dočekati se na
noge. To je isto, zar ne?
Craig mu priđe, pokušavajući ga nagovoriti da John
preuzme: - Kokteli su servirani na vašem
najhdraţem stholu u kuthu, monsieur Wintairs.
Bila je to savršena imitacija šefa sale iz Four
Seasonscz. - Za Boga miloga - Ted prasne. - Dosta s
tim glumatanjem. Ne treba mi to sada.
Craig je dobro znao da se s Tedom ne valja šaliti dok
upravlja komanđama.
Zrakoplovna pista jurila im je ususret velikom
brzinom. Ted izravna nos zrakoplova. Koliko će još
dugo biti slobodan? Koliko će još dugo moći voziti
zrakoplov, piti ili ne piti piće, funkcionirati kao
ljudsko biće? Suđenje započinje sljedeći tjedan. Nije
mu se sviđao novi odvjetnik. Henry Bartlett bio je
nekako suviše napuhan, previše svjestan svog
imidţa. Mogao ga je zamisliti u oglasu New Yorkera
u kome drţi bocu Chivas Regala dok ispod slike ide
tekst: - Jedini viski kojeg serviram svojim gostima.
Glavni kotači dotaknu zemlju. Dođir s tlom u
unutrašnjosti zrakoplova prošao je gotovo
neprimijećeno. Ted ubaci mašinu u rikverc. -
Odlično spuštanje, gospodine - reče tiho John.
Umorno, Ted makne kosu s čela. Htio je da John
nekzlco odustane od navike da ga zove »gospodiness.
Također je ţelio Henryja Bartletta osloboditi navike
da ga zove »Teddy«. Zar se svi krivični odvjetnici
automatski počnu ulizivati ako kojim slučajem
zatrebaš njihovu uslugu? Vrlo zanimljivo pitanje. Da
su okolnosti drukčije ne bi imao nikakva posla s
čovjekom poput Bartletta. Ali, otpuštanje čovjeka
koji slovi za najboljeg
krivičnog branitelja u zemlji, i ta u vrijeme'kad ti
prijeti višegodišnja zatvorska kazna, nije bila nimalo
pametna ideja. Uvijek se smatrao inteligentnim
čovjekom. Više nije bio tako siguran.
Nekaliko minuta poslije nalazili su se u limuzini na
putu za toplice. -Mnogo sam slušao o poluotoku
Monterey-Bartlett izjavi dok je limuzina zaokretala
na autocestu Highway 68. Još uvijek mi nije jasno
zašto na slučaju nismo mogli raditi u Connecticutu
ili va~em newyorškom apartmanu. Ali vi ste taj koji
plaća račune.
- Ovdje smo isključivo zato što je Tedu potrebno
opuštanje koje samo u Cypress Pointu moţe dobiti -
Craig uopće nije nastojao ublaţiti oštar ton svog
glasa.
Ted je sjedio na desnoj strani prostranog straţnjeg
sjedala, s Henryjern pokraj sebe. Craig je zauzeo
mjesto preko puta, pokraj bara. Craig podigne
poklopac bara i izmiješa martini koji pruţi Tedu. -
Znaš Minina pravila o piću. Ako hoćeš, bolje pij brzo.
Ted zavrti glavom. - Ĉini rni se da se sjećam jednog
drugog vremena kad sam pio brzo. Ima li tu hladnog
piva?
- Teddy, ja moram inzistirati da prestanete aludirati
na tu noć, kao da se uopće ne sjećate što se
dogodilo.
Ted se okrene i izravno pogleda u Henryja Bartletta,
upijajući njegovu srebrnu kosu, njegove profinjene
manire, slabašan nagovještaj engleskoga akcenta u
glasu. - Da odmah nešto raščistimo. Nikad više,
rekao sam nikad više, nemojte me zvati Teddy. Moje
ime je, ako niste primijetili na onom pozamašnom
čeku za vaš predujam, Andrew Edward Winters. Uvi-
jek su me zvali Ted. Ako vam je to toliko teško
zapamtiti, zovite me Andrew, kao što me zvala baka.
Klimnite glavom ako ste shvatili što sam upravo
rekao.
- Smiri se, Ted - mirno će Craig.
- Bit ću mnogo smireniji kad Henry i ja utvrdimo
neka osnovna pravila komunikacije.
Osjeti kako mu ruka stišće čašu. Mogao je osjetiti
kako iznutra kipi. U mjesecima što su slijedili nakon
podizanja optuţnice nekako je uspijevao sa~uvati
prisebnost ostajući na svom posjedu u Mauiju,
baveći se vlastitim analizama urbane ekspanzije i
populacijskih trendova, dizajnirajući hotele, stadione
i trgovačke centre koje će izgraditi kad sve bude
gotovo. Uspijevao je nekako ubijediti samog sebe da
će se nešto dogoditi, da će Elizabeth shvatiti da je
pogriješila u vremenu telefonskog poziva i da će ta
toboţnja svjedokinja biti proglašena
nekompetentnom.
Ali, Elizabeth se drţala svoje priče, svjedokinja je
bila nepokolebljiva u vezi svjedočenja, suđenje se
pribliţavalo. Ted je bio šokiran kad je shvatio da je
njegov prvi odvjetnik praktično pristao na njegovo
prihvaćanje krivnje. Tada je unajmio Henryja
Bartletta.
- U redu, ostavimo priču o sudenju za poslije - rekao
je Henry Bartlett kruto, a zatim se okrenuo prema
Craigu: - Ako Ted ne ţeli to piće, ja ţelim.
Ted uzme pivo koje mu je Craig pruţio i počne
gledati kroz prozor. Je li Bartlett bio u pravu? Je li
bilo ludo dolaziti ovamo umjesto da su jednostavno
počeli raditi u Connecticutu ili New Yorku? Ipak,
kadgod se nalazio u toplicama, osjećao se smireno,
zadovoljno. To potječe još od onih ljeta koje je kao
dijete provodio na poluotoku Monterey.
Auto se zaustavi na brklji Pebble Beacha koja je
vodila na 17 Mile Drive. Vozač plati cestarinu.
Privatne kuće s velikim posjedima koji su gledali na
ocean pojave se ispred njih. Jednom je planirao
kupiti kuću ovdje. On i Kathy sloţili su se da bi to
bilo idealno mjesto za Teddyjeve praznike. A onda
Teddyja i Kathy više nije bilo.
S lijeve strane bljeskao se Pacifik, bistar i prekrasan
na sjajnom popodnevnom suncu. Tu nije bilo
sigurno za plivanje - podvodne struje bile su
presnaţne. Ipak, kako bi dobro bilo
zaroniti u njega i pustiti slanu vodu da mu ispire
tijelo! Pitao se hoće li se ikad više osjećati čistim.
Hoće li ikad prestati viđati slike Leilina smrskanog
tijela? U njegovim mislima one su uvijek bile tamo,
gigantski uvećane, poput reklamnih panoa na
autocestama. I ovih posljednjih mjeseci sumnje su
počele.
-Podhitno prestani razmišljati, što god to bilo-Craig
mu reče blago.
- A ti prestani čitati moje misli - odbrusi mu Ted.
Nakon toga, uspio je namjestiti lagan osmjeh: -
Oprosti.
- Nema veze - Craigov glas zvučao je toplo i srdačno.
Craig je uvijek bio majstor za smirivanje situacije,
razmišljao je Ted u sebi.
Njih dvojica sreli su se na Dartmouthu na prvoj
godini. Craig je tada bio zdepast. Sa sedamnaest
godina nalikovao je na velikog plavokosog Vikinga. S
trideset četiri godine bio je na mjestu. Zdepasto
tijelo otvrdnulo je u čvrste mišiće. Jake, teške crte
lica više su pristajale zrelom muškarcu nego
djećaku. Craig je imao djelomičnu stipendiju za
koledţ, ali se borio za svaki posao koji je mogao
dobiti. Bio je perač posuđa, batler u Hanover Innu,
bolničar u lokalnoj bolnici.
Unatoč svemu, uvijek je bio uz mene, podsjeti Ted
samog sebe. Nakon završetka koledţa bio je
iznenađen kad je naletio na njega u toaletu izvršnog
ureda Winters Enterprisesa. - Zašto se nisi javio ako
si ţelio posao ovdje? Nije bio siguran da mu je bilo
drago.
-Ako sam imalo.dobar, probit ću se sam.
S tim se nije mogao ne sloţiti. Probio se sve do
izvršnog potpredsjednika. Ako odem u zatvor,
razmišljao je Ted, on će morati nastaviti posao.
Pitam se koliko često misli na to. Preplavi ga osjećaj
odvratnosti prema vlastitim mislima. Razmišljam
poput ţivotinje stjerane u klopku. Ja jesam
uhvaćena ţivotinja!
Prošli su pokraj Pebble Beach Lodgea, terena za golf,
Crocker Woodlanda i pred njima se ukaţu tereni
toplica Cypress Point. ,
-Henry, uskoro ćete saznati zašto smo ţeljeli doći
ovdje. Onda nastavi, okrećući se prema Tedu: -
Sastavit ćemo nesalomljivu obranu. Znaš da ti je ovo
mjesto uvijek donosilo sreću. Zatim, pogledavši kroz
prozor, uzvikne: -O moj Boţe, ne mogu vjerovati!
Kabriolet! Syd i Cheryl su ovdje.
Namršten, okrene se prema Henryju Bartlettu: -
Počinjem vjerovati da ste bili u pravu. Trebali smo
otići u Connecticut.
5.
Min je Elizabeth dodijelila bungalov u kojem je Leila
uvijek odsjedala. Bio je to jedan od najskupljih
apartmana, ali Elizabeth nije znala bi li se osjećala
počašćenom ili ne. Sve što se nalazilo u tim sobama
izvikivalo je Leilino ime: navlake za duboku fotelju i
pripadajući otoman u smaragdnozelenoj boji, koju je
Leila tako voljela. Leila se običavala izvaliti na tom
otomanu nakon napornih vjeţbi: - Boţe, Vrabac, ako
nastavim ovako, mjerit će me tankim mrtvačkim
plaštom. Zatim je tu bio maleni pisaći stol s
intarzijama. - Vrabac, sjećaš li se onog jadnog
pokućstva iz mamine kuće? Proljetna garaţna
rasprodaja.
Za kratko vrijeme koje je Elizabeth provela s
Helmutom i Minom, posluţiteljica je raspakirala
njezine torbe. Modri jednodijelni kupaći kostim i
frotirski ogrtač boje slonovače leţali su na krevetu.
Za ogrtač je bio prikačen raspored njezinih
poslijepodnevnih obveza: u 16.OO masaţa tijela, u
17.00 masaţa lica.
Zgrada u kojoj su bile smještene ţenske toplice
nalazila se na jednom kraju olimpijskog bazena.
Masivna, sebi dovoljna struktura izgrađena od
nepečene opeke u španjolskom stilu. Mirna izvana,
iznutra je obično bila pravi vrtlog aktivnosti sa
ţenama svih dobi i oblika što jure po" podnim
pločicama u frotirskim ogrtačima, ususret sljedećim
tretmanima.
Elizabeth se psihićki pripremi za s~sret s poznatim
licima nekih od redovitih gostiju, koji su u toplice
dolazili svaka tri mjeseca i sve one koje je dobro
upoznala tijekom svojih ljetnjih poslova ovdje. Znala
je da će joj biti pruţene neizbjeţne izjave sućuti,
glave koje se tresu i govore: - Tko bi pomislio da je
Ted Winters sposoban.
Ali nije vidjela nijedan poznat lik u nizu ţena koje su
klipsale između satova vjeţbi i tretmana za
uljepšavanje. Ni toplice nisu izgledale tako pune kao
uvijek. Na vrhuncu sezone obično su smještale
šezdesetak ţena, muške toplice isto toliko. Medutim,
sada ih je bilo znatno manje.
Podsjeti sebe na kodove u bojama za vrata: ruţičasta
za masaţu lica; ţuta za masaţu tijela; boja orhideje
za biljne obloge; bijela za saune; modra za lufa
masaţu spuţvom. Dvorane za vjeţbanje nalazile su
se iza unutarnjeg dvorišta i kao da su bile
proširivane. U središnjem solariju bilo je više
jacuzzija za pojedinačnu upotrebu. Blago
razočarana, Elizabeth shvati da je previše kasno da
se umoči u jedan od njih, pa makar na samo
nekoliko trenutaka.
Večeras, obeća samoj sebi. Večeras će otići na dugo
plivanje.
Maserka koja joj je bila dodijeljena bila je jedna od
starih radnica. Malene grade, ali snaţnih ruku i
dlanova. Gini je bilo vidno drago što je vidi. - Nadam
se da si se vratila ovdje raditi? Naravno da nisi.
Nismo mi te sreće.
Odmah je uočila da su sobe za masaţu obnovljene.
Zar ta Min nikad neće prestati trošiti novac na ovo
mjesto? Ipak, novi stolovi bili su izdašno podstavljeni
i pod Gininim spretnim rukama mogla je osjetiti
postupno opuštanje.
Gina joj je masirala mišiće ramena. - Sva si u
čvorovima - rekla je.
- Da, pretpostavljam da jesam: - Razumijem te, imaš
i zašto.
Elizabeth je znala da je to bio način da Gina izrazi
svoju sućut. Znala j e također da će, ako sama ne
počne razgovor, Gina šutjeti. Jedno od Mininih
strogih pravila bilo je da osoblje moţe pričati s
gostom ako on to ţeli. - Ali, nemojte blebetati o
svojim osobnim problemima - govorila je Min na
tjednim sastancima osoblja. - Va~e probleme nitko
ne ţeli slušati.
Bilo bi koristno čuti Ginino mišljenje o napretku
toplica. - Danas ne izgleda tako puno - započela je
razgovor. - Zar su svi na golfu?
- Da bar. Slušaj, ovo mjesto nije bilo puno, ima
skoro već dvije godine. Opusti se, Elizabeth, ruka ti
je ukočena poput daske.
- Dvije godine?! Što se dogodilo?
- A što da kaţem? Počelo je s onim glupim
mauzolejom. Ljudi ne plaćaju toliku količinu novca
da bi gledali hrpu prašine i slušali lupanje čekića. A
to mjesto još uvijek nije gotovo. Molim te, reci mi,
što će im rimske terme ovdje?
Elizabeth se sjeti Leilina komentara o rimskim
termama. -To je i Leila govorila.
- Bila je potpuno u pravu. Elizabeth, sada bi se
trebala okrenuti. Gina vješto presloţi navlaku ispod
Elizabeth. - I sad, kad si već spomenula njezino ime,
znaš li koliko je glamura Leila donosila ovom
mjestu? Ljudi su ţeljeli biti u njezinoj blizini. Dolazili
su ovamo ţeljni vidjeti je. Ona je bila šetajuća
reklama za toplice. I uvijek je govorila da je ovdje
upoznala Teda Wintersa. A sada, ne znam. Nešto je
tako drukčije. Barun troši novac poput manijaka.
Vidjela si nove jacuzzije. Unutarnji radovi na
termama proteţu se iz dana u dan. A Min pokušava
srezati troškove. Sve je to jedna velika 3ala. On diţe
rimske terme, a ona nam govori da štedimo na
ručnicima.
Maserka za lice bila je nova, neka Japanka.
Opuštanje koje je otpočelo masaţom kompletirano je
toplom masko koju joj je stavila na lice nakon
dubinskog čišćenja koţe i parenja. Elizabeth
zadrijema i utone u san. Probudio ju je njeţan
ţenski glas. -Jeste li dobro spavali? Ostavila sam vas
dodatnih četrdeset minuta. Izgledali ste tako
spokojno, a ja sam imala dovoljno vremena.
6.
Dok je posluţiteljica raspakiravala njezinu prtljagu,
Alvira Meehan je pregledala novi stan. Išla je iz sobe
u sobu, očima jureći po predmetima, ne
propuštajući ništa. U mislima je sastavljala ono što
će poslije diktirati u svoj novi aparat za snimanje.
Posluţiteljica je stajala na vratima dnevne sobe:
- Je li to sve, madam?
- Jest, hvala - odgovori Alvira, pokušavajući
oponašati glas svoje poslodavke utorkom, gospođe
Stevens. Pomalo napuhano, ali prijateljski.
Ĉim su se vrata za posluţiteljicom zatvorila, Alvira
poţuri uzeti aparat iz torbe. Reporter iz New York
Globea naučio ju je kako rukovati njime. Smjestila
se na kauč dnevne sobe i počela:
- Evo me. Nalazim se u toplicama Cypress Point i
vjeehe-rujte mi, nevjerojatno je. Budući da je ovo
moje prvo snimanje, htjela bih se zahvaliti
gospodinu Evansu 3to vjeruje u mene. Kad je
intervjuirao Willyja i mene nakon dobitka na lotu, i
kad sam mu rekla o svojoj ţivotnoj ţelji da dođem u
Cypress Point, rekao mi je da ja očito imam nos za
dramatičnost i da bi čitatelji Globea rado htjeli
saznati što se događa u snobovskim toplicama s
moje točke gledišta. Rekao je da ta vrsta ljudi s
kojima ću se sretati nikad neće pomisliti da sam
novinar, pa bih mogla čuti mnogo zanimljivih stvari.
Zatim, kad sam mu rekla da sam cio ţivot bila
vatrena oboţavateljica iilmskih zvijezda,
rekao je da osjeća da bih ja mogla~ napisati niz
dobrih članaka. I tko zna čega još, moţda čak i
knjigu.
Razdragano se nasmiješi i ~ukom poravna suknju
svog ljubičasto-ruţičastog kostima za putovanje.
Suknja se neprestano dizala.
- Knjigu?! - nastavi, nastojeći govoriti izravno u
mikrofon. - Ja, Alvira Meehan?! Ali, kad se sjetite
svih onih slavnih osoba koje su napisale knjige i
koliko mnogo njih ne vrijedi ni pišljiva boba, moţda
bih i mogla. Da se vratim onome što se do sada
događalo. U toplice sam stigla u društvu Elizabeth
Lange. Ona je draga mlada ţena, izazvala je
saţaljenje u meni. Oči su joj beskrajno tuţne i moţe
se reći da je pod velikim stresom. Praktično je
prespavala cio put od San Francisca. Elizabeth je
sestra pokojne Leile LaSalle, ali uopće ne nalikuje
na nju. Leila je bila crvenokosa brineta zelenih očiju.
Mogla je istodobno izgledati i seksi i kraljevski -nešto
između Dolly Parton i Greer Garson. Što se
Elizabeth tiče, za nju bi se mQglo reći da izgleda
»zdravo«. Malo je previše mršava; ramena su joj
široka, ima velike modre oči, tamne trepavice i kosu
boje meda koja joj pada na ramena. Zubi su joj jaki i
bijeli; jedanput se nasmijala i otkrila najtopliji
osmijeh na svijetu. Prilično je visoka - oko 177 cm,
ako se ne varam. Dok govori, glas joj je veoma
ugodan, nimalo nalik na onaj pretjerano afektiran
glas koji se čuje kod mnogih mladih starleta. Ili ih
više ne nazivate starletama? Moţda se sprijateljim s
njom, pa mi kaţe neke zanimljive detalje o vezi svoje
sestre i Teda Wintersa. Pitam se bi li mi Globe dao
da pokrivam suđenje.
Napravi stanku, pritisne dugme za premotavanje i
pusti da čuje što je snimila. Bilo je O. K. Zatim
pomisli da bi moţda trebala reći nešto i o svom
bungalovu.
- Gospođa von Schreiber osobno me otpratila do
bungalova. Zamalo sam se nasmijala na sav glas kad
je ona to nazvala bungalovom. Mi smo običavali
iznajmljivati bungaiow ha
Rockaway Beachu u 99. ulici, odmah
pokrajelunaparka. Mjesto se treslo svaki put kad se
tobogan-ţeljeznica spuštala, a što se ljeti dogada
svakih pet minuta. Ovaj bungalov ovdje ima dnevnu
sobu svu u svijetloplavom cvjetnom saintu i
orijentalnim sagovima koji su ručno tkani,
provjereno... U spavaćoj sobi nalazi se krevet s
baldahinom, maleni stol, naslonjač, komoda,
toaletni stolić prekriven kozmetikom i losionima,
dvije kupaonice - svaka sa svojim jacuzzijem. Tu je
također i soba s ugrađenim policama za knjige,
crvenim koţnim kaučem, stolicama i ovalnim stolom.
Gore su još dvije spavaće sobe i kupaonice, koje mi
zbilja nisu potrebne. Luksus! Stalno se štipam da
moţda ne sanjam. Banmica von Schreiber rekla mi
je da ovdje dan započinje u sedam ujutro, brzom
šetnjom koja je obavezna za sve posjetitelje toplica.
Nakon toga će mi u dnevnoj sobi u bungalovu biti
serviran niskokalorični doručak. Posluţiteljica će mi
također donijeti i moj dnevni program koji će
uključivati stvari poput masaţe tijela i lica, omatanje
biljnim oblozima, masaţu lufa spuţvom - što god to
trebalo značiti - saune, pedikiranje, manikiranje i
tretman kose. Zamislite! Nakon liječničkog pregleda
dodat će i program za tjelesne vjeţbe. Sada se idem
malo odmoriti, a onda će već biti vrijeme za
spremanje za večeru. Obući ću kardigan u duginim
bojama koji sam kupila u dućanu Martha š na Park
Avenue. Pokazala sam ga barunici i ona je rekla da
će biti savršen, samo da ne stavljam ogrlicu od
staklenih perli koju sam osvojila na streljani u
Coney Islandu.
Isključi aparat i zasija od zadovoljstva. Tko je ikad
rekao da je pisanje teško? S aliaratom je to bila šala-
mala. Aparat! Brzo je ustala i otišla do-njegove torbe.
Iznutra, i2 odjeljka s patentom, izvukla je kutijicu u
kojoj se nalazio broš u obliku sunčeva diska.
Ali ne bilo kakav broš, mislila je u sebi. Ovaj ima
mikrofon i urednik joj je rekao da ga nosi radi
snimanja razgovora. - Na taj nas način poslije nitko
ne moţe optuţiti da smo ih pogrešno citirali.
-Ţao mi je što vas mučim, Ted, ali jednostavno
nemamo mnogo vremena. Henry Bartlett zavali se
natrag u tapeciranu fotelju na kraju konferencijskog
stola.
Ted je bio svjestan da mu se lijeva sljepoočica trza, i
da strijele boli nalaze metu iznad njegova lijevog oka.
Namjerno podigne glavu poviše kako bi izbjegao
obilje poslijepodnevnog sunca koje je dopiralo s
prozora zgrade koja se nalazila preko puta.
Nalazili su se u radnoj sobi Tedova bungalova u
Meadowcluster sekciji, jednom od dva najskuplja
smještaja u Cypress Pointu. Craig je sjedio nasuprot
njemu, mračna lica i očiju boje Iješnjaka
naoblačenih od brige.
Henry je zahtijevao sastanak prije večere. - Vrijeme
istječe - rekao je - i sve dok se ne dogovorimo oko
konačne strategije, nećemo se maknuti s mrtve
točke.
Dvadeset godina u zatvoru, razmišljao je Ted s
nevjericom. To je kazna koja ga čeka. Kad izađe,
imat će pedeset četiri godine. Svi stari filmovi o
gangsterima, koje je znao gledati kasno navečer,
vrzmali su mu se po glavi. Ţeljezne rešetke, brutalni
straţari, Jimmy Cagney u ulozi pomahnitalog
ubojice. Uţivao je u njima.
- Imamo dva puta kojima moţemo ići - reče Henry
Bartlett. - Moţemo se drţati vaše originalne priče.
-Moje originalne priče?! -Ted sa zaprepaštenjem
uzvikne.
- Poslušajte me prvo! Leilin stan napustili ste oko
21.10. Otišli ste u svoj stan. Pokušali ste nazvati
Craiga. Okrene se prema Craigu. - Prava je šteta što
niste podigli slušalicu.
- Gledao sam program kojeg sam ţelio vidjeti.
Sekretarica je bila uključena. Razmišljao sam o
vraćanju poruke onome
tko je zvao. I mogu se zakleti da je telefon zvonio u
21.20, baš kako je Ted rekao.
- Za~to niste ostavili poruku, Ted? ,
- Zato što mrzim pričati s prokletim aparatima, a
pogotovo s njegovim. Usne mu se stisnu. Craigova
navika da govori poput japanskoga batlera veoma ga
je smetala.
- Zašto ste uopće zvali Craiga?
- Ne sjećam se. Bio sam pijan. Mislim da sam mu
htio reći da odlazim na neko vrijeme.
- To nam nimalo ne pomaţe. Da ste ga uspjeli dobiti,
bili biste u stanju dokazati da ste s njim telefonski
razgovarali u 21.31, u vrijeme ubojstva. .
Craig lupi šakom o stol. - Onda ću tako i reći. Nisam
pristalica laganja pod prisegom, ali nisam ni za to da
Ted ide u zatvor zbog nečega što nije učinio.
- Prekasno je za to. Već ste dali izjavu. Ako je sada
promijenite, situacija će se samo pogoršati. Bartlett
počne listati po papirima koje je izvukao iz aktovke.
Ted ustane i ode do prozora. Planirao je otići u
muške toplice i malo vjeţbati, ali, Bartlett je
inzistirao na sastanku. Sloboda kretanja već mu je
ograničena.
Koliko puta je s Leilom dolazio u Cypress Point za
vrijeme njihove trogodišnje veze? Osam do deset
puta? Leila je oboţavala ovo mjesto. Zabavljalo ju je
Minino zapovjedno ophodenje i barunova
pretencioznost. Uţivala je u dugim šetnjama po
grebenima. - U redu, Sokole, ako ne ţeliš sa mnom,
igraj taj tvoj prokleti golf. Vidimo se poslije u mom
brlogu. Taj obijesni mig, posprdan pogled, tanki prsti
na njegovu ramenu. - Boţe Sokole, uzbudio si me -
govori dok leţi u njegovu naručju na kauču i gleda
filmove u kasne sate. Njezino gunđanje: - Min nam
je namjerno uvalila ovaj prokleto uski antikvitet. Zna
da se volim priviti uz svog druškana. Ovo je mjesto
gdje je otkrio Leilu kakvu je volio i kakvom je ona
ţeljela biti.
Što Bartlett govori?
- Ili ćemo pokušati izravno proturječiti Elizabeth
Lange i onoj toboţnjoj svjedokinji, ili ćemo ta
svjedočenja pokušati okrenuti u našu korist.
- Ali, kako je to moguće? Boţe, mrzim ovog čovjeka,
mislio je Ted u sebi.
Pogledaj ga kako sjedi potpuno hladan i smiren.
Pomislio bi čovjek da priča o partiji šaha, a ne o
ostatku mog ţivota. Neki nedokučiv bijes zamalo ga
uguši. Mora pod hitno otići s ovog mjesta. I sam
boravak u sobi s nekim tko mu se ne svida izaziva u
njemu osjećaj klaustrofobije. Kako bi tek dva-tri
desetljeća dijelio ćeliju s nekim? Ne bi mogao. Ni po
kakvu cijenu, ne bi mogao.
-Ne sjećate se ni trenutka kad ste zaustavili taksi na
putu za Connecticut?
- Ne, ne sjećam se.
- Kaţite mi ponovno: čega se posljednjeg sjećate?
- Bio sam s Leilom nekoliko sati. Bila je histerična.
Stalno
me optuţivala da je varam. - Jeste li?
- Nisam.
- Zašto vas je onda optuţivala?
- Leila je bila, kako da kaţem, prilično nesigurna
osoba. Imala je loša iskustva s muškarcima. Kad
sam je upoznao bila je uvjerena da nijednom
muškarcu ne moţe vjerovati. Mislio sam da je to
prebrodila, barem što se naše veze tiče, ali s
vremena na vrijeme pravila mi je ljubomorne scene.
Ta scena u njezinu stanu: Leila koja nasrće na
njega, grebe ga po licu, njezine histerične optuţbe.
Njegove ruke na njezinim zglobovima, pokušaj da je
umiri. Što je tada osjećao? Ljutnju? Bijes?
Gnušanje?
- Pokušali ste joj vratiti zaručnički prsten?
- Da. Odbila ga je. - Što se onda zbilo?
- Elizabeth je nazvala. Leila je počela plakati u
slušalicu i urlati da odem iz njezina stana. Rekao
sam joj da spusti slušalicu. Htio sam znati zašto se
tako ponaša. Ali, kad sam vidio da je beznadeţno,
otišao sam. Spustio sam se u svoj stan. Mislim da
sam presvukao košulju. Pokušao sam nazvati
Craiga. Sjećam se da sam napustio sobu. Nakon
toga se više ničeg ne sjećam, osim da sam se
sljedeće jutro probudio u Connecticutu.
- Teddy, shvaćate li što će tuţitelj napraviti od te
vaše priče? Znate li koliko se puta dogodilo da su
ljudi ubili u napadu bijesa, a onda gubili pamćenje?
Kao vaš odvjetnik, moram vam reći: vaša priča
smrdi! Na tome se ne moţe graditi obrana. Naravno,
da nema Elizabeth Lange ne bi bilo problema... K
vragu, ne bi bilo ni slučaja. Mogao bih potpuno
diskreditirati svjedočenje one toboţnje »vidjela-sam-
sve« ţene. Ona je luda, vrlo, vrlo luda ţena. Ali, s
Elizabeth kao svjedokom koja tvrdi da ste bili u
Leilinu stanu u 21.30 i svađali se, ta luđakinja
postat će svjedok kome se moţe vjerovati kad kaţe
da vas je vidjela u 21.31 kako bacate Leilu preko
ograde.
- Što ćemo onda? - upita Craig.
- Kockat ćemo se - Bartlett odgovori. - Ted se slaţe s
Elizabethinom pričom. Sjeća se kako se vratio u
Leilin stan. Leila još uvijek bjesni. Spušta telefonsku
slušalicu i trči na terasu. Svi koji su noć prije bili
kod Elaine's mogu posvjedočiti da s njezinim
emocionalnim stanjem nije bilo sve u redu. Bila je
zabrinuta za karijeru. Odlučila je raskinuti vašu
vezu. Osjećala se proigrano. Nije ni prva ni
posljednja koja se u takvoj situaciji sunovratila s te
visine.
Ted se trgne. Sunovratila. Boţe, jesu li svi odvjetnici
tako bezosjećani! Onda mu se u glavi ukaţe slika
Leilina smrskanog tijela na drečavoj policijskoj
fotografiji. Osjeti kako mu znoj izbija po cijelome
tijelu.
Za razliku od njega, Craig je izgledao pun nade. - To
bi moglo upaliti. Ono što je ona svjedokinja vidjela
bio je zapravo Tedov pokušaj da spasi Leilu, a kad je
pala, izgubio je pamćenje. Tako mu se dogodila ta,
kako vi kaţete, psihotična epizoda. To bi moglo
objasniti zašto je bio onako nesuvisao u taksiju.
Ted je gledao kroz proz,or u ocean. Sada je bio
neobično miran, ali je znao da će se uskoro začuti
tutnjava plime. Bonaca prije oluje, razmišljao je. A
mi sada vodimo kliničku diskusiju. Za devet dana
nalazit ću se u sudnici. »Građani drţave New York
protiv Andrew Edwarda Wintersa IIL« - U vašoj teoriji
ima jedna rupa, Bartlett - reče naglas. - Ako priznam
da sam se vratio u stan i bio na terasi s Leilom, sam
ću sebi staviti omču oko vrata. Ako porota zaključi
da sam se u njezin stan vratio s namjerom ubiti je,
proglasit će me krivim za ubojstvo s predumišljajem.
- To je rizik koji moramo prihvatiti.
Ted se vrati natrag do stola i počne trpati otvorena
akta u Bartlettovu aktovku.
Osmijeh na licu nije mu izgledao nimalo prijatan. -
Nisam siguran da mogu toliko riskirati. Mora
postojati neko bolje rješenje i neću odustati dok ga
ne nađem. Ne idem u zatvor!
8.
Min uzdahne s uţitkom. - To je tako dobro. Kunem ti
se dragi, imaš bolje ruke od bilo koje maserke u
ovim toplicama.
Helmut se nagne i poljubi je u jedan, pa u drugi
obraz. -Liebchen, znaš da te volim dirati, pa makar ti
samo izmasirao ramena.
Nalazili su se u njihovu apartmanu koji je prekrivao
cio treći kat glavne zgrade. Min je sjedila za
toaletnim stolićem. Na
sebi je imala tanki kimono. Njezina poput gavrana
crna kosa bila je raspuštena, tako da joj je slobodno
padala preko ramena. Promatrala je odraz u zrcalu.
Danas i nije,bila baš neka reklama za ovo mjesto. Te
sjene ispod očiju - kad je posljednji put »sredila« oči?
Prije pet godina? Događalo se nešto teško za
prihvatiti. Imala je pedeset pet godina i sve do ove
godine mogla je proći kao deset godina mlađa, ali
sada više ne.
Helmut joj se osmjehivao u zrcalu. Namjerno nasloni
bradu na njezinu glavu. Oči su mu imale onu
nijansu modre boje koja ju je uvijek podsjećala na
Jadransko more oko Dubrovnika, gdje je bila
rođena. Njegovo duguljasto, otmjeno lice savršena
tena nije imalo bora, a njegovi smeđi zalisci nisu bili
prošarani sjedinama. Helmut je od nje bio mlađi
petnaest godina. U prvim godinama braka ta razlika
nije bila bitna. Ali sada?
Sreli su se u Baden-Badenu nakon Samuelove
smrti. Pet godina sluţenja tom sitničavom,
čangrizavom starcu napokon se isplatilo. Ostavio joj
je dvanaest milijuna dolara u gotovini i ovaj posjed.
Nije bila glupa, znala je razlog iznenadne Helmutove
zainteresiranosti za nju. Nijedan se muškarac ne
zaljubljuje u petnaest godina stariju ţenu bez
razloga. U početku je tu njegovu zagrijanost
prihvaćala cinično, međutim, nakon dva tjedna
shvatila je da se opako zaljubila u njega. I onda kad
joj je sugerirao da bi hotel Cypress Point mogla
pretvoriti u toplice... Troškovi su zvučali
nevjerojatno, ali Helmut je molio da taj projekt
shvati kao investiciju, a ne trošak. Na dan otvaranja
toplica, zaprosio ju je.
Teško uzdahne.
- Što ti je, Minna?
Koliko dugo su se gledali u zrcalu? - Ma znaš.
Nevjerojatno kako su bili sretni zajedno. Nikad mu
se nije usudila priznati koliko ga voli. Instinktivno se
plašila da mu ne
preda u ruke to oruţje, stalno njuškajući za znacima
nemira kod njega. Ali, on je ignorirao mlade ţene
koje su ga salijetale. Samo ga je Leila naizgled
smela. Samo ju je Leila navela da se peče u agoniji
straha.
A moţda se varala. Kad bi samo mogla povjerovati da
on, Helmut, nikad nije volio Leilu, da ju je mrzio.
Leila je otvoreno omalovaţavala Helmuta. Ipak, Leila
je omalovaţavala svakog muškarca.
Tama u sobi postajala je gušća. Povjetarac s oceana
bio je znatno svjeţiji. Helmut je obujmi, provukavši
ruke ispod njezinih pazuha. -Odmori se malo. Morat
ćeš se suočiti s mnogima za manje od pola sata.
Min stisne njegovu ruku. - Helmute, što misliš, kako
će ona reagirati?
- Vrlo loše.
- Ne govori mi to - cikne ona. - Helmute, ti znaš da
moram poku~ati. To nam je posljednja šansa.
9.
U 19.00 zvuci gonga iz pravca glavne zgrade označili
su pribliţavanje koktel sata.
Staze što su vodile ka glavnoj zgradi odjednom se
napuče gostima - neki su išli u parovima, neki sami,
neki u skupinama od troje-četvero. Svi su bili dobro
odjeveni, polusvečano, ţene u elegantnim
kardiganima ili lepršavim tunikama, muškarci u
blejzerima, širokim hlačama i sportskim košuljama.
Blještavo poludrago kamenje miješalo se s nekim
prilično smiješnim umjetnim komadima. Slavne
osobe srdačno su se medusobno pozdravljale ili
klimajući glavom s udaljenosti. Prigušena svjetla
svjetlucala su s verande, gdje su konobari u
odorama beţ modre boje servirali ukusne canapee i
bezalkoholne koktele.
Elizabeth odluči odjenuti jedan prljai~oruţičasti
kombinezon uz koji je išla grimiznoljubičasta
marama oko struka. To je bio Leilin prošlogodišnji
rođendanski dar. Leila je običavala poruke pisati na
papirima s monogramom otisnutim na vrhu. Poruka
koja se nalazila uz ovu odjeću, sada se nalazila
presavijena u straţnjem dijelu Elizabethina
novčanika, kao talisman ljubavi. Na njoj je pisalo:
Dug je put od svibnja do prosinca. Poljubac i sretan
roci`endan mojoj dragoj sestri.larcu, od mene,
Taurusova djeteta.
Nošenje te odjeće, ponovno čitanje čestitke, nekako
olakša Elizabeth izlazak iz bungalova. Uputi se
stazom prema glavnoj zgradi. Zadrţala je
polusmiješak na licu kad je vidjela neke od gostiju.
Gospođa Lowell iz Bostona, koja dolazi otkad je Min
otvorila toplice, grofica d'Aronne, krhka, ocvala
ljepota na kojoj se napokon počelo primjećivati da
ima sedamdeset godina. Grofica je bila
osamnaestogodišnja nevjesta kad je njezin mnogo
stariji muţ ubijen. Otada se udavala četiri puta, ali
je nakon svakog razvoda od francuskih vlasti traţila
povrat titule.
- Prekrasno izgledaš. Sama sam Leili pomogla da
izabere taj kombinezon na Rodeo Driveu. Minin glas
iznenada zazveči u njezinim ušima dok ju je njezina
ruka čvrsto hvatala za nadlakticu. Elizabeth osjeti
kako je poletjela kroz gomilu. Miris oceana miješao
se s mirisom ruţa. Otmjeni glasovi i smijeh ljudi na
verandi zujali su oko nje. U pozadini se čulo
Serberovo izvođenje Mendelssohnova Koncerta za
violinu u E molu. Leila bi sve ostavila za Serberov
koncert.
Konobar joj ponudi niz napitaka, raznoraznih
bezalkoholnih pića. Odabrala je bezalkoholno vino.
Leila je uvijek bila cinična zbog Minina strogog
pravila o zabrani alkohola u
j toplicama. - Slušaj, Vrabac, pola Ijudi koji dolaze u
ovo sastaif jalište su cugeri. Svi oni ponesu nešto sa
sobom, ali su prisiljeni smanjiti količinu. Onda
izgube nešto na teţini i Min to automatski pripiše
toplicama. Zar ne misliš da i barun nema zalihu u
ormaru u radnoj sobi? Kladim se da ima!
Ipak sam trebala otići u East Hampton, razmišljala
je Elizabeth u sebi. Bilo kamo, bilo kamo, samo ne
ovdje. Ovo mjesto punilo ju je intenzivnim osjećajem
Leiline prisutnosti, kao da stalno čuje njezin glas.
- Elizabeth - ton Minina glasa bio je oštar. Oštar, ali
i nervozan, shvatila je.
- Grofica ti se obraća.
- Oprostite. Srdačno ispruţi ruku i uhvati tu
aristokratsku ruku koja je visjela u zraku ispruţena
prema njoj.
Grofica se toplo osmjehne. -Gledala sam tvoj zadnji
film. Razvijaš se u veoma dobru glumicu, mon
cherie.
Kako je dobro grofica d'Arrone osjetila da ne ţeli
pričati o Leili. - Bila je to dobra uloga. Imala sam
sreće. Iznenada osjeti kako joj se zjenice šire. - Min,
ono dvoje što silaze stazom. To su Syd i Cheryl?
- Jesu. Nazvali su jutros. Zaboravila sam ti reći.
Nadam se da ti ne smeta što su ovdje?
- Naravno da ne. Samo... - glas joj zamukne. Još joj
je bilo neugodno zbog načina na koji je Leila ponizila
Syda one noći kod Elaine's, iako upravo njemu moţe
zahvaliti što je postala zvijezda. Bez obzira na koje je
sve greške nagovorio Leilu posljednjih nekoliko
godina, one nisu mogle izbrisati trenutke kad joj je s
mukom osiguravao uloge koje je ţeljela.
A Cheryl? Ispod izvanjske fasade prisnog
prijateljstva, ona i Leila dijelile su intenzivan osjećaj
profesionalne i osobne konkurencije. Leila je Cheryl
otela Teda i Cheryl je zamalo uništila karijeru kad je
uskočila u Leilinu predstavu nakon njezine smrti
Nesvjesno, Elizabeth prkosno ispravi leda. S druge
strane, Syd je stvorio bogatstvo na postotcima od
Leiline zarade.
Cheryl se sluţila svim mogućim trikovima ne bi li
vratila Teda. Da je barem uspjela, mislila je u sebi,
moţda bi Leila još uvijek bila ţiva
Opazili su je. Oboje su se doimali iznenađeni, barem
je ona tako mislila. Grofica promrsi: - Oh, samo ne
ta torokuša, Cheryl Manning
Uspinjali su se stepenicama prema njoj. Elizabeth je
nepristrasno proučavala Cheryl. Kosa joj je bila
poput zapletene paukove mreţe, padala joj je u
bujnim uvojcima oko lica. Imala je rnnogo tamniji
ton nego posljednji put kad ju je vidjeIa i izvrsno joj
je pristajao. Posljednji put? Kad je to bilo? Na misi
zadušnici za Leilu?
Nevoljko, Elizabeth prizna samoj sebi da Cheryl
nikad nije izgledala bolje. Osmijeh joj je zračio.
Slavne oči boje jantara poprimile su njeţan izraz.
Njezin bi pozdrav prevario svakog tko je nije bolje
poznavao. - Elizabeth, draga, ni sanjala nisam da ću
te ovdje sresti. Divno iznenađenje. Kako si?
Onda je došao red na Syda. Syd sa svojim ciničnim
očima i tugaljivim licem. Znala je da je uloţio milijun
dolara vlastita novca u Leilinu predstavu, odnosno
novac koji je najvjerojatnije posudio. Leila ga je zvala
Diler. -Naravno da radi naporno za mene, Vrabac, ali
to je zato što mu donosim mnogo novaca. Onog dana
kad prestanem nesti zlatna jaja, odbacit će me kao
krpenu lutku.
Elizabeth osjeti kako joj tijelom struji hladnoća dok
ju je Syd ljubio površnim poslovnim poljupcem. -
Izgledaš prekrasno. Morat ću te preoteti tvom
menadţeru. Nisam mislio da ću te vidjeti do
sljedećeg tjedna.
Sljedećeg tjedna?! Pa, naravno. Obrana će
najvjerojatnije iskoristiti Cheryl i Syda da svjedoče o
Leilinu emocionalnom stanju one noći kod Elaine's.
- Došla si zamijeniti nekog instuktora plivanja? -
upita Cheryl.
- Elizabeth je ovdje zato što šam je ja pozvala - Min
se obruši na nju.
Elizabeth se još uvijek pitala~zašto je Min tako
uţasno nervozna. Minine oči kruţile su amo-tamo, a
ruka joj je još uvijek čvrsto stiskala Elizabethin
lakat, kao da se boji da će joj pobjeći.
Konobari ponude koktel novopridošlima. Grofičini
prijatelji otrčaše priključiti im se. Domaćin poznatog
talk showa veselo pozdravi Syda: - Sljedeći put kad
budeš ţelio da angaţiram nekog od tvojih klijenata
pobrini se da nisu pijani.
- Taj se nikad ne trijezni.
U tom trenutku Elizabeth začuje poznat glas koji je
dopirao iza njezinih leda, glas koji je iznenađeno
uzviknuo: Elizabeth, otkud ti ovdje?
Okrenula se i osjetila Craigove ruke oko sebe, te
čvrste, pouzdane Craigove ruke, ruke čovjeka koji je
dojurio do nje čim je čuo izvanredne vijesti na
televiziji, koji je ostao s njom u Leilinu stanu, slušao
dok je izbacivala iz sebe svoju bol, koji joj je
pomogao odgovoriti na pitanja policije, koji je na
kraju utvrdio gdje se Ted nalazi...
Prošle godine vidjela je Craiga tri-četiri puta. Posjetio
ju je na snimanju filma: - Ne mogu biti u istom
gradu s tobom, a da ti barem ne kaţem »zdravo«. Tu
noć, kao po nekom prešutnom dogovoru, izbjegavali
su razgovor o sudenju, ali ipak nisu mogli cijelu
večeru provesti bez aluzija na njega. Od Craiga je
saznala da Ted boravi u Mauiju, da je nervozan i
razdraţljiv, da zanemaruje posao i da nije u
kontaktu s prijateljima. I opet od Craiga čula je i
pitanje: - Jesi li sigurna?
Posljednji put kad ga je vidjela eksplodirala je: -
Kako netko više uopće moţe biti siguran u nešto ili
nekoga? Zamolila ga je da joj se ne javlja do kraja
sudenja. - Znam gdje tvoja lojalnost treba biti.
Ali, što je on radio ovdje? Mislila je da zajedno s
Tedom negdje priprema obranu. Onda, dok se
izvlačila iz Craigova zagrljaja, ugleda Teda kako se
uspinje stepenicama verande.
Osjećala je da joj se grlo su~i. Tresle su joj se i ruke
i noge. Srce joj je tako divlje tuklo da je osjećala
njegovo bubnjanje u ušima. Nekako je ovih mjeseci
uspjela izbaciti njegovu sliku iz svijesti, a u noćnim
morama njegov lik je uvijek bio zamagljen - vidjela je
samo ubojičine ruke, ruke kako bacaju Leilu preko
ograde i nemilosrdne oči koje gledaju kako pada...
Sada se uspinjao tim stubama svojim
karakterističnim čvrstim hodom. Andrew Edward
Winters IIL, njegova tamna kosa u kontrastu s
bijelim večernjim smokingom, njegove izraţajne i
pravilne crte lica bročano preplanulog od sunca.
Nakon reklo bi se dobrovoljnog izgnanstva na Mauiju
izgledao je još bolje.
Bijes i mrţnja obuzmu Elizabeth u ţelji da se baci na
njega; da ga gurne niz stepenice kao što je on
gurnuo Leilu; da ogrebe to skladno, privlačno lice
kao što ga je Leila ogrebala pokušavajući spasiti svoj
ţivot. Slankast okus ţuči ispuni joj usta i ona ga
proguta, pokušavajući odagnati mučninu.
- Eno ga! - uzvikne Cheryl. U hipu je počela kliziti
između Ijudi na verandi, s potpeticama koje su
lupkale, sa šalom crvenog svilenog večernjeg
pidţama kompleta koji se vijorio za njom. Razgovor
se zaustavi, glave okrenuše dok se Cheryl bacala u
Tedov zagrljaj.
Poput robota, Elizabeth je buljila u njih. Bilo je to
isto kao da gleda kroz kaleidoskop. Neodredeni
fragmenti boja i impresija što se okreću pred njom.
Bjelina Tedova smokinga; crvenilo Cherylina
pidţama odijela; Tedova tamnosmeda kosa, njegove
duge, lijepo oblikovane ruke koje drţe Cherylina
ramena pokušavajući se osloboditi njezina zagrljaja.
Na saslušanju pred velikom porotom, sjećala se
Elizabeth, očešala se o njega u prolazu i osjetila
gnušanje prema samoj
sebi, gnušanje što se dala tako zavesti, tako prevariti
njegovom glumom kao bolom skrhana Leilina
zaručnika. Sada je podigao pogled i znala je da ju je
primijetio. I~gledao je šokiran i smeten. Ili je to bila
još jedna od njegovih gluma? Naglo istrgnuvši ruke
iz Cherylinih grabeţljivih prstiju, uspeo se uz
stepenice. Elizabeth, ne mogavši se pomaknuti s
mjesta, postala je svjesna prigušene tišine ljudi oko
njih, mrmljanja i smijeha onih više udaljenih koji još
nisu shvatili što se događa, posljednjih akorda
koncerta, bukea mirisa cvijeća i oceana.
Izgledao je starije. Lagane bore koje su se pojavile
oko njegovih očiju i usta u vrijeme oko Leiline smrti,
postale su dublje i kao trajno ugravirane na njegovu
licu. Leila ga je tako voljela, a on ju je ubio. Nova
navala mrţnje prostruji Elizabethinim tijelom. Sva
ona nepodnošljiva bol, odvratan osjećaj gubitka,
krivnja koja je proţdirala njezinu dušu poput raka
zato što nije bila tamo da spasi Leilu. A ovaj čovjek
bio je uzrok svemu tome.
- Elizabeth...
Kako joj se usuđuje obraćati? Šokom prodrmana iz
ukočenosti, okrene se i posrćući projuri verandom u
predvorje zgrade. Ĉula je lupkanje potpetica za
sobom. Min ju je pratila. Elizabeth se bijesno okrene
prema njoj: - Prokleta bila Min! Kog si vraga mislila
da ćeš ti~ postići?
- Dođi ovamo - Min glavom trgne prema glazbenom
salonu. Nije prozborila ni riječi dok nije zatvorila
vrata za sobom: - Elizabeth, znam što radim.
- Ali ja ne znam. S bolnim osjećajem izdaje Elizabeth
je zurila u Min. Nije ni čudo što je bila onako
nervozna. A sada je bila još nervoznija - ona, Min,
koja je uvijek dominirala, koja je mogla promijeniti i
riješiti svaki problem, sada se bukvalno tresla.
- Elizabeth, kad sam te vidjela u Veneciji, sama si mi
rekla da zbog nekog razloga još uvijek ne moţeš
vjerovati da je Ted bio u stanju nauditi Leili. Baš me
briga kako ovo izgleda. Ja ga poznajem mnogo dulje
nego ti, mnogo, mnogo dulje... I, dušo, znam da
praviš grešku. Ne zaboravi da sam i ja one noći bila
prisutna kod Elaine's. Nemoj se ljutiti, ali Leila je te
noći bila potpuno luda. Nema druge riječi za to. I ti
sama to znaš. Rekla si da si sljedeći dan namjestila
točno vrijeme. Zar si tako nepogrešiva? Zar nisi
moţda pogrešno namjestila sat? Dok si telefonski
razgovarala s Leilom prije nego je umrla, zar si
gledala na sat? Ovih nekoliko dana gledaj na Teda
kao na ljudsko biće, a ne čudovište. Razmišljaj kako
je bio dobar prema Leili.
Minino lice ţarilo je raspaljenom strašću. Njezin tih,
napet glas bio je prodorniji od vriska. Zgrabi
Elizabeth za ruku: - Ti si jedna od najiskrenijih koje
znam. Otkad si bila djevojčica uvijek si govorila
istinu. Zar ne moţeš uvidjeti da će zbog tvoje
pogreška Ted trunuti u zatvoru do kraja ţivota?
Zvonki zvuk gonga odjekne sobom. Uskoro će se
servirati večera. Elizabeth stavi ruku na Minin zglob,
tjerajući je da olabavi stisak. U tom se trenutku sjeti
da se prije nekoliko trenutaka Ted na isti način
izvlačio iz Cherylina stiska.
-Min, porota će sljedeći tjedan početi s odlučivanjem
tko od nas dvoje govori istinu. Ti misliš da moţeš
upravljati svime, ali, ovaj put si ostala bez aduta...
Reci nekome da mi pozove taksi.
- Elizabeth, molim te. Ne moţeš otići!
-Ne mogu? Imaš li broj na koji mogu zvati Sammy?
- Nemam.
- Kada točno očekujete da će se vratiti?
- Sutra poslije večere. Min sklopi ruke i počne je
preklinjati: - Elizabeth, molim te...
Elizabeth začuje da se vrata iza nje otvaraju.
Mahnito se okrene. Na vratima je stajao Helmut koji
automatski poloţi ruke na njezina ramena kojima je
istodobno i grlio i nastojao ublaţiti
njezinu napetost. - Elizabeth - glaš mu je bio i
njeţan i preklinjujući. - Pokušao sam upozoriti
Minnu. Došla je na tu ludu ideju da ćeš se, ako vidiš
Teda, sj~titi sretnih vremena, koliko je volio Leilu.
Molio sam je da to ne čini. Ted je šokiran i
uznemiren koliko i ti.
- I trebao bi biti. Molim te, pusti me! Helmutov glas
postao je mekan i umilan:
- Elizabeth, sljedeći tjedan je Labor Day. Poluotok će
zaţivjeti turistima. Tisuće i tisuće klinaca s koledţa
doći će ovamo iţivjeti se posljednji put prije
ponovnog otvaranja školskih vrata. Moţeš se pola
noći voziti kilometrima po okolici i nećeš naći
slobodnu sobu za iznajmiti. Pokušaj se smiriti. Sutra
navečer vidjet ćeš i Sammy. Nakon toga moţeš otići
ako i dalje budeš ţeljela.
Govori istinu, pomisli Elizabeth u sebi. Carmel i
Monterey bili su turističke meke krajem kolovoza.
- Elizabeth, molim te, molim te poslušaj Helmuta -
Min je plakala. - Bilo je to tako nesmotreno od mene.
Samo sam mislila, vjerovala sam, ako vidiš Teda
ovdje umjesto na sudu... Oprosti, molim te.
Elizabeth osjeti kako joj ljutnja isparava i zamjenjuje
nekakvom sveproţimajućom prazninom. Min je bila
Min. Opet apsurdno, sjetila se trenutka kad je Min
poslala nesigurnu Leilu na casting za reklamu za
kozmetiku. Min je tada zagrmjela: - Slušaj, Leila, ne
trebaš mi govoriti da oni nisu baš tebe ţeljeli vidjeti.
Odvuci svoje dupe tamo. Isprsi se i nametni se. Ti si
upravo ono što im treba. Sama sebi moraš krčiti put
u svijetu modela.
Leila je, naravno, dobila posao i postala reklamno
lice te kozmetičke kompanije za sljedeće tri godine.
Elizabeth slegne ramenima. -U kojoj će blagovaonici
Ted sjediti?
- U Cypress Roomu - Helmut odgbvori glašom punim
- Syd i Cheryl? , - Isto.
- Kamo ste mene planirali smjestiti?
- S nama za stol. Ali, grofica te pozdravlja i zove da
se pridruţiš njezinu stolu u Ocean Roomu.
- Dobro. Ostajem ovde dok ne vidim Sammy. Zatim,
strogo pogledavši Min koja je izgledala bukvalno
usukana od straha, reče: - Min, ovaj put ja
upozoravam tebe. Ted je čovjek koji je ubio moju
sestru. Da se više nisi usudila namještati »slučajne«
susrete između njega i mene.

Pet godina prije, pokušavajući riješiti sve ţešće

zahtjeve nepušača da ih se odvoji od pušača, Min je
veliku blagovaonicu staklenim zidom podijelila na
dva dijela. Cypress Room bio je rezerviran samo za
nepušače, dok su u Ocean Roomu mogli sjediti i
pušači i nepušači. Nije bilo određeno gdje će tko
sjediti, osim za goste koji su pozivani za Minin i
Helmutov stol. Kad je Elizabeth zastala na ulaznim
vratima Ocean Rooma, vidjela je kako joj mašu gosti
koji su sjedili za stolom grofice d'Aronne. Problem sa
stolom, što je tek poslije otkrila, bio je u tome što je
sa svog sjedala imala nepomućen pogled na Minin i
Helmutov stol u drugoj prostoriji. Sa stanovitim deja
vu osjećajem gledala je kako svi zajedno sjeđe za
jednim stolom: Min, Helmut, Syd, Cheryl, Ted,
Craig. Prisutna je bila i gospođa Meehan, dobitnica
lota, i neki stariji muškarac otmjene vanjštine.
Nekoliko puta uhvatila ga je kako je pogledava.
Nekako je uspjela progurati večeru, grickajući
odrezak i salatu. Par puta pokušala je voditi
razgovor s groficom i njezinom pratnjom. Ali, kao
vučena magnetom, neprestano je gledala u Teda.
Grofica je to, naravno, pri~jetila. - Usprkos svemu,
izgleda prekrasno, zar ne? Oh, ţao mi je, draga.
Obećala sam samoj sebi da ga neću spominjati.
Ipak, moraš shvatiti da poznajem Teda još od
vremena kad je bio dječarac. Baka i djed dovodili su
ga ovamo dok mjesto još nije dobilo hotel.
Kao i uvijek, čak i među slavnim osobama, Ted je bio
središte pozornosti. Sve što je radio, radio je s
lakoćom pozorno naginjanje prema gospođi Meehan,
bezbriţan osmijeh ljudima koji prilaze stolu da ga
pozdrave, način na koji je dopuštao Cheryl da ugura
svoju ruku u njegovu, a onda je oslobađao kao
slučajno. Bilo je pravo olakšanje kad su Ted, Craig i
onaj stariji čovjek ustali od stola i otišli.
Nije se zadrţala na kavi koja je bila servirana u
glazbenom salonu. Umjesto toga, iskrala se na
verandu i spustila se stazom do svog bungalova.
Sumaglica se bila raspršila i zvijezde su blistale na
tamnom noćnom nebu. Razbijanje i udaranje valova
0 obalu miješalo se sa slabašnim tihim zvucima čela.
Nakon večere uvijek je slijedio glazbeni program.
Elizabeth je obuzeo snaţan osjećaj samoće,
neodredive sjete koja je nadilazila Leilinu smrt,
nadilazila neprimjerenost nazočnosti tih ljudi koji su
bili tako vaţan dio njezina ţivota. Poznavala je Syd,
Cheryl i Min još od vremena kad je bila »vodi me sa
sobom« osmogodišnje dijete. Barun. Craig. Ted.
Toliko toga prošli su zajedno, ona i ti ljudi koje je
smatrala prisnim prijateljima, a koji sad zbijaju
redove oko nje, koji simpatiziraju Leilina ubojicu,
koji će doći u New York svjedočiti u njegovu korist
Kad je stigla do bungalova, Elizabeth malo razmisli a
onda odluči neko vrijeme odsjediti na verandi.
Garnitura na verandi bila je udobna-podstavljena
sofa-ljuljačka i naslonjači u istoj boji. Sjedne na
jedan kraj sofe i započne se ljuljati,
odgurnuvši se od zemlje vršcima noţni~ prstiju.
Odavde, iz gotovo potpune tame, mogla je vidjeti
svjetla glavne zgrade i tiho razmišljati o ljudima koji
su se ovdje okupili na neki misteriozan način.
Na čiji zahtjev su se okupili? I zašto?
11.
- Za večeru od devetsto kalorija nije bilo loše - reče
Henry Bartlett, dolazeći iz svog bungalova s lijepim
koţnatim kovčeţićem u rukama. Poloţi ga na stol u
Tedovoj dnevnoj sobi i otvori. Unutra se nalazio
maleni bar. Bartlett izvuče Courvoisier i čaše. -
Gospodo? - upita.
Craig potvrdno kimne, Ted odmahne glavom. -
Mislim da bi trebali znati da je jedno od najstroţijih
pravila u ovim toplicama zabrana alkohola.
-Kad ja, odnosno vi plaćate preko sedamsto dolara
na dan da bi se nalazio na ovom mjestu, onda sam
odlučujem što ću piti.
Naspe izdašnu količinu konjaka u čaše i jednu pruţi
Craigu. Nakon toga se uputi ka klizećim staklenim
vratima verande. Pun, kremastoţut mjesec i
mliječna staza blistavih srebrnih zvijezda
osvjetljavali su tinti nalik tamnu mrlju oceana.
Krešendo valova najavljivao je njihovo razbijanje o
obalu stravičnom snagom. -Nikad mi neće biti jasno
zašto je Balboa ovaj ocean nazvao Tihim oceanom -
Bartlett reče sam za sebe. - Pogotovo sada kad se
čuju glasovi. Onda se okrene prema Tedu: -
Prisutnost Elizabeth Lange znači preokret stoljeća za
vas. Vrlo je zanimljiva.
Ted je čekao. Craig zavrti stalak čaše u ruci. Bartlett
je bio udubljen u razmišljanje. -Zanimljiva iz više
perspektiva, a najviše zbog nečeg što nijedan od vas
dvojice nije mogao
vidjeti. Mnogi su se osjećaji izmjenjivali na njezinu
licu kad vas je vidjela, Teddy. Tuga. Nevjerica.
Mrţnja. Vidljivo je da je mnogo razmišljala o slučaju
i da,nešto u njoj govori da dva i dva ne daju pet.
- Nemate pojma o čemu pričate - Craig će otresito.
Henry do kraja odgurne klizeća vrata. Sada se
krešendo oceana pretvorio u tutnjavu. - Ĉujete to? -
pitao je. - Pomalo oteţava koncentraciju, zar ne?
Plaćate mi hrpu novca da Teda izvučem iz ove zbrke.
Jedan od najboljih načina da to postignem je da se
upoznam sa svim što me čeka na tom putu i
odaberem najbolji način borbe.
Prekine ga oštar nalet hladnog vjetra. Brzo zatvori
vrata i vrati se do stola. - Bili smo vrlo sretni s
večerašnjim rasporedom sjedenja. Velik dio večeri
proveo sam studirajući Elizabeth Lange. Izraz lica i
jezik tijela mnogo govore. Cijelu noć nije skidala oka
s vas, Teddy. Ako je neka ţena ikad bila uhvaćena
između ljubavi i mrţnje onda je to ona. Moj posao je
dokučiti kako to okrenuti u vašu korist.
12.
Syd je otpratio neprirodno tihu Cheryl do njezina
bungalova. Znao je da je večera bila mučenje za nju.
Nikad nije preboljela što je izgubila Teda Wintersa
zbog Leile. No, ni sada, kad Leile više nije bilo, Ted
nije odgovarao na njezino udvaranje, i to ju je
mučilo. Na neki ludi način, ona dobitnica lota bila je
izvanredna za skretanje paţnje na Cheryl. Alvira
Meehan znala je sve o serijama i rekla joj je da bi
ona bila savršena za ulogu Amande. - Znate kako
ponekad osjećate da bi ta i ta glumica bila najbolja
za tu i tu ulogu - rekla je Alvira. - Pročitala sam Till
Tomorrow još u mekom uvezu i rekla sam: »Willy,
ovo će biti odlična serija«. Zato tvrdim da od svih
glumica na svijetu jedino Cheryl Manning moţe
igrati Amandu. Naravno, ono što
je Alvira još rekla, a nije trebala reći, jest iia je
njezina najdraţa glumica bila Leila.
Hodali su prema najvišoj točki toplica gdje se nalazio
Cherylin bungalov. Staze su bile osvijetljene u razini
zemlje japanskim reflektorima koji su bacali sjenku
na stabla čempresa. Noć je blještala od zvijezda, ali
vrijeme se trebalo promijeniti i u zraku se osjećala
vlaga koja prethodi tipičnoj montereyskoj magli. Za
razliku od ostalih ljudi koji su Pebble Beach smatrali
stepenicom do raja, Syd se uvijek osjećao pomalo
nelagodno među čempresima i njihovim luđački
izvijenim krošnjama. Nije ni čudo što ih je neki
pjesnik usporedio s duhovima. Strese se od te
pomisli.
Zapravo, uhvatio je Cheryl pod ruku kad su skretali
s glavne staze prema njezinu bungalovu. Još uvijek
je čekao da ona prva progovori, no ona je i dalje
šutjela. Utješio se mišlju da je za današnji dan
ionako pretrpio dovoljno njezinih hirova. Međutim,
dok joj je govorio »laku noć« ona ga iznenada prekine
i reče: - Udi.
Gunđajući, uđe za njom u bungalov. Još nije bila
gotova s njim. Stoga upita: - Gdje je votka?
- Zaključana u neseseru. To je jedino mjesto gdje ove
proklete sluţavke ne tragaju za pićem. Dobaci mu
ključ, a sama se smjesti na kauču presvučenom
satenom na pruge. On natoči votku s ledom, doda joj
njezinu čašu i sjedne preko puta. Počeo je pijuckati.
Gledao je kako ona od kušanja pravi cijelu pred-
stavu.
Konačno, Cheryl ga pogleda izravno u oči. - Što
misliš o ovom večeras?
- Nisam siguran na što ciljaš?
Prezrivo ga pogleda. - Naravno da zna~. Kad Ted
izgubi sigurnost, izgleda poput progonjene osobe.
Očito je da je Craig veoma zabrinut za njega. Min i
barun podsjećaju me na par šetača na skliskom
konopu. Onaj odvjetnik cijelu noć nije
skidao pogleda s Elizabeth, dok je ona stalno bacala
špijunske poglede za naš stol. Uvijek sam sumnjala
da je ta mala potajno zaljubljena u Teda. A što se
one lude dobitnice lota tiče, kunem se Bogom, ako
me Min i sutra stavi do nje, zadavit ću je!
- Vraga hoćeš! Slušaj, Cheryl, velike su šanse da
dobiješ tu ulogu. Vrlo velike. S druge strane, uvijek
postoji mogućnost da serija izgubi na gledanosti.
Mala mogućnost, ali vjerojatna. Ako se to dogodi,
trebat će ti uloga na filmu. Mnogo filmova se snima,
ali mnogi trebaju novčanu potporu. A ta ţena ima
milijune i milijune za uloţiti. Zato joj se osmjehuj.
Cheryline se oči suze. -Teda bi se dalo nagovoriti da
uloţi u film u kojem bih ja glumila. Znam da bi.
Jednom mi je rekao da nije bilo pošteno što sam
zaglibila u onu prošlogodišnju ulogu.
- Zapamti što ti govorim: Craig je mnogo oprezniji od
Teda kad je novac u pitanju. Ako Ted ode u zatvor,
kormilo nad Tedovim biznisom preuzima Craig. I još
jedna stvar. Luda si ako misliš da je Elizabeth
zatreskana u Teda. Jer ako jest, zašto mu stavlja
omču oko vrata? Sve što ona treba uraditi jest reći
da je pogriješila u navođenju vremena te da je Ted
bio divan prema Leili. I to je to, točka. Slučaj riješen.
Cheryl otpije piće i bahatim pokretom ispruţi praznu
čašu prema Sydu. On bez riječi ustane, napuni je te
u vlastitu čašu naspe izdašan mlaz.
- Muškarci su preglupi da vide - Cheryl nastavi, dok
je on spuštao čašu na stol ispred nje. - Sjećaš se
kakvo je dijete Elizabeth bila. Pristojna, ali kad joj
postaviš izravno pitanje daje ti izravan odgovor. I
nikad se ni zbog čega nije ispričavala. Ona je
jednostavno osoba koja ne zna lagati. Nikad ne bi
lagala samoj sebi pa, naţalost, neće lagati ni za
Teda. Ali, prije nego sve završi ona će pogledati pod
svaki kamen ne bi li našla dokaz za ono što se
dogodilo one noći. Zbog toga je izuzetno opasna. Još
nešto Syd. Ĉuo si kad je ona luđakinja Alvira
Meehan rekla
da je u časopisu namijenjenom oboţava~eljima
pročitala da je apartman Leile LaSalle bio poput
motela, odnosno, da je Leila davala ključeve svim
svojim prijateljima u slučaju da im zatreba smještaj.
Cheryl ustane s kauča, došeće do Syda, sjedne
pokraj njega i poloţi dlanove na njegova koljena: - I
ti si imao ključ od Leilina stana, zar ne Syd?
- Jesam, kao i ti,
- Znam to vrlo dobro. Leila me izludjela s tim
ključem, znajući da za svoja primanja ne bi mogla
iznajmiti ni sobu u toj zgradi, a kamoli kat. Ali, one
noći kad j e umrla, šanker iz Jockey Cluba moţe
posvjedočiti da sam tamo sjedila i pijuckala piće, jer
je moj sastanak za večeru kasnio. Ti si bio taj koga
sam čekala, Syd, dragi. Koliko si ono novaca uloţio u
prokleti komad?
Osjeti kako mu se zglobovi prstiju na rukama koče i
nadao se da Cheryl neće primijetiti trenutačnu
ukočenost njegova tijela. -Na što aludiraš?
- Popodne, na dan Leiline smrti, rekao si mi da ćeš
otići do Leile i moliti je da promijeni mišljenje. Imao
si najmanje milijun dolara uloga u predstavi. Tvoj
novac, ili posuđen novac, Syd? Bacio si me u tu
grozotu kao što se janje šalje na klanje. Zašto? Zato
3to si bio spreman riskirati moju karijeru zbog
malene šanse da predstava ipak uspije. I otada moje
pamćenje mnogo bolje funkcionira. Ti uvijek dolaziš
na vrijeme. Te si noći, naprotiv, kasnio petnaestak
minuta. U Jockey Club stigao si u 21.~5. Bio si
stravično blijed. Ruke su ti se tresle. Piće ti se
prosipalo po stolu. Leila je umrla u 21.31. Njezin
stan udaljen je manje od deset minuta hoda od
Jockey Cluba.
Rukama obujmivši Sydovo lice nastavi: - Syd, ţelim
tu ulogu. Pobrini se da je dobijem i obećavam ti da
se više nikad, bila pijana ili trijezna, neću sjećati da
si te noći kasnio, da si izgledao uţasno, da si imao
ključ od Leilina stana i da te Leila
praktično odvukla u bankrot. A sada, gubi se
odavde. Potreban mi je san za ljepotu.
Min i Helmut odrţavali su osmijehe postojanima i
srdačnima sve dok se nisu našli u utočištu svog
apartmana. Tada su se, bez riječi, okrenuli jedno
drugome. Helmut je savio ruke oko Min. Usne mu
okrznuše njezine obraze. S izvjeţbanim umijećem
masirao je njezin vrat. -Liebchen - reče.
- Helmut, je li ispalo tako loše kao što se meni čini?
Glas mu je bio mekan: - Minna, pokušao sam te
upozoriti da je pogrešno dovući Elizabeth ovamo.
Nisam li? Barem bi je ti trebala razumjeti. Sada je
bijesna na tebe. Ali, još nešto se večeras dogodilo. Ti
si joj bila okrenuta leđima pa nisi mogla vidjeti. Ja
sam pak mogao vidjeti kako nas je promatrala. Bilo
je to kao da sve nas za tim stolom vidi po prvi put u
ţivotu.
- Mislila sam, ako vidi Teda... Znaš koliko ga je
voljela... Uvijek sam sumnjala da je i sama
zaljubljena u njega.
- Znam što si mislila, dušo, ali očito ne pali. Večeras
nećemo više o tome, Minna. Hajde u krevet. Donijet
ću ti čašu toplog mlijeka i dati tabletu za spavanje.
Vidjet ćeš, sutra ćeš opet biti ona stara, čvrsta
Minna.
Min se blijedo nasmiješi i dopusti da je otprati do
spavaonice. Ruka mu je još uvijek bila ovijena oko
njezinih ramena i ona se lagano osloni na njega.
Glava joj je točno upadala u rupu njegova pazuha. I
nakon deset godina braka još uvijek je voljela njegov
miris, nagovještaj skupe kolonjske vode, dodir
njegova besprijekorno krojena sakoa.
Kad se Helmut vratio s toplim mlijekom, ona je
leţala u krevetu glave podbočene svilenim jastucima,
koji su uokvirivali njezinu raspuštenu kosu. Znala je
da ruţičasto nijansirani
zaslon lampe s noćnog stolića baca laskavo svjetlo
na njezine visoke jagodice i tamne oči. Razveselio ju
je izraz uvaţavanja koji je vidjela u očima svog
supruga dok ~joj je pruţao skupocjenu Limoges
šalicu. -Liebchen - prošaptao je - volio bih kad bi
znala što osjećam za tebe. Ali ti i nakon svih ovih
godina još uvijek sumnjaš, zar ne?
Iskoristi trenutak, reče Min u sebi. Morala je to
uraditi. - Helmut, nešto nije u redu? Nešto mi
kriješ? Što je to? Slegnuo je ramenima. - Znaš što ne
valja. Toplice niču po
cijeloj zemlji, a bogataši su nemirni ljudi, stalno u
pokretu... Troškovi oko rimskih termi premašili su
moja očekivanja, priznajem. U svakom slučaju,
uvjeren sam da jednom kad ih otvorimo...
- Helmut, obećaj mi jedno. Bez obzira što se
dogodilo, nećemo dirati račun u Švicarskoj. Radije
bih ostala bez ovog mjesta. U mojim godinama ne
bih mogla ponovno biti švorc. Min je pokušavala ne
povisivati glas.
- Nećemo ga dirati, Minna. Obećavam. Doda joj
tabletu za spavanje. - A sada, kao vaš suprug i vaš
doktor naređujem, progutajte ovu tabletu, smjesta!
- Drage volje.
Dok je ispijala mlijeko, on sjedne na rub kreveta. -
Zar nećeš u krevet? - glas joj je zvučao pospano.
- Neću još. Malo ću čitati. To je moja tableta za
uspavljivanje.
Nakon što je ugasio svjetla i izašao iz sobe, Min
osjeti kako lagano tone u san. .
Posljednja misao koja joj je ostala u svijesti postala
je nečujan 3apat: - Helmut - preklinjala je - što to
skrivaš od mene?

14.
U 21.45 Elizabeth ugleda kako go~ti u bujicama
silaze iz glavne zgrade. Znala je da će cijelo mjesto
za nekoliko minuta utihnuti, zastori se navući,
svjetla utrnuti. U toplicama dan započinje rano.
Nakon napornih vjeţbi i relaksirajućih tretmana za
uljepšavanje, većina ljudi bila je više nego zrela
povući se u krevet u 22 sata.
Uzdahne kad vidje da jedna figura napušta glavnu
stazu i kreće u njezinu pravcu. Odmah je prepoznala
da je to gospođa Meehan.
- Mislila sam da ste moţda usamljeni - reče Alvira
dok se spuštala u jednu od leţaljki na Elizabethinoj
verandi. - Zar večera nije bila odlična? Tko bi brojao
kalorije, zar ne? Vjerujte mi, da sam se tako hranila
čitav ţivot sada ne bih imala sedamdeset pet kila.
Rukama popravi šal oko ramena. - Ova vraţj a stvar
stalno klizi. Zatim, gledajući oko sebe, doda: - Divna
noć, slaţete se? Sve te zvijezde! Pretpostavljam da je
zrak ovdje mnogo manje zagađen nego u Queensu. A
tek ocean! Oboţavam njegov zvuk. Što sam ono
govorila? Ah, da-večera! Skoro sam se prevrnula sa
stolice kad mi je konobar-ili da ga zovem batler?-
ponudio jelo sa pladnja na kome su se nalazili ţlica i
vilica. Znate, kod kuće mi nekako jednostavno
navalimo na klopu. Kome je potrebna ţlica za
mahune i majušni janjeći kotlet? Ali, onda sam se
sjetila kako se Greer Garson u Yalley of Decision
snašla sa skupocjenim srebrnim posluţavnikom, i
odmah je sve bilo u redu. Ĉovjek se uvijek moţe
osloniti na filmove.
I ne ţeleći, Elizabeth se osmjehne. Bilo je nečeg
naivno iskrenog u Alviri Meehan, a iskrenost je bila
rijetkost među gostima toplica. - Sigurna sam da ste
se izvrsno snašli.
Alvira je prstima vrtjela broš u obliku sunčeva diska.
- Iskreno govoreći, cijelu noć nisam mogla spustiti
pogled s Teda Wintersa. Bila sam se spremila mrziti
ga, ali on je bio tako galantan prema meni. Boţe,
šokirala sam se kad sam vidjela ' kako je ljigava ona
Cheryl Manning. Sigpmo je mrzila Leilu iz dubine
duše.
Elizabeth ovlaţi usne. - Zašto to mislite?
- Za večerom sam slučajno spomenula da sam
vjerovala da će Leila postati nova Marilyn Monroe,
na što je ona rekla da moţda i hoće ako se isprane
pijanice još uvijek smatraju legendama. - Alvira
osjeti ţaljenje što to govori Leilinoj sestri. Ipak, čitala
je da dobar reporter uvijek iščeprka priču.
- Kako su ostali reagirali na to? - upita Elizabeth
tiho.
- Svi su se nasmijali, osim Teda Wintersa. On je
rekao da je to bilo veoma podlo.
-Ne mislite valjda da je i Mini i Helmutu bilo
smješno? -Teško je reći -odgovori Alvira ţurno. -
Ponekad se ljudi smiju kad im je neugodno. Ali, čak
je i odvjetnik, koji je bio s Tedom Wintersom, izjavio
kako je prilično jasno da Leila za tim stolom ne bi
pobijedila u natjecanju iz popularnosti.
Elizabeth ustane. - Lijepo od vas što ste svratili,
gospođo Meehan. Bojim se da se moram presvući.
Uvijek volim otplivati par krugova prije spavanja.
- Znam. I o tome se razgovaralo za stolom. Craig - je
li to ime pomoćnika gospodina Wintersa?
- Jest.
- On je pitao barunicu koliko namjeravate ostati.
Ona mu je rekla da ćete ostati najvjerojatnije do
prekosutra, jer se ţelite sastati s nekom osobom po
imenu Sammy.
- Tako je.
- Onda je Syd Melnick izjavio kako ima osjećaj da
ćete ih sve izbjegavati, na što je barunica rekla da je
jedino mjesto na kojem se Elizabeth uvijek moţe
naći olimpijski bazen oko deset sati navečer.
Pretpostavljam da je bila u pravu.
- Min zna koliko volim plivati~: Znate li sami otići do
svog bungalova, gospođo Meehan? Ako ne znate,
ispratit ću vas. U mraku zna biti zbunjujuće. ,
- Hvala, nije potrebno. Uţivala sam u razgovoru s
vama. Alvira se iskobelja iz stolice i, ignorirajući
stazu, presiječe put tratinom prema svom
bungalovu. Bila je razočarana što joj Elizabeth nije
rekla ništa bitno za njezin članak. Premda je, s
druge strane, dobila mnogo materijala za večerom.
Dovoljno za jedan sočan članak o ljubomori!
Ne bi li se čitateljima svidjelo doznati kako su se
prijatelji Leile LaSalle ponašali kao da im je drago
što je mrtva?!

Paţljivo navuče zastore i ugasi svjetlo. Bio je lud od

ţurbe. Moţda je već kasno, ali nije bilo načina da se
prije izvuče. Kad je otvorio izvanjska vrata, stresao
se. Zrak je postao hladnjikav, a on je na sebi imao
samo kupaće gaćice i tanku majicu kratkih rukava.
Tereni su bili tihi, obasjani samo prigušenim
reflektorima duţ staza i drveća. Bilo je lako ostati
skriven medu sjenkama čempresa dok je ţurio
prema olimpijskom bazenu. Hoće li još uvijek biti
tamo?
Promjena u vjetru uvjetovala je dolazak sumaglice s
oceana. U nekoliko minuta oblaci su pokrili zvijezde
i mjesec je nestao. Ĉak i kad bi netko slučajno stajao
na prozoru i gledao van, ne bi ga mogao vidjeti.
Elizabeth je u toplicama planirala ostati do sutra
navečer da bi vidjela Sammy. To mu ostav ja samo
dan i pol - do utorka ujutro - za inscenirati njezinu
smrt.
Zaustavio se kod ukrasnog ţbunja koje je
obrubljivalo podij oko olimpijskog bazena. U tami je
jedva mogao vidjeti
Elizabethine kretnje dokje plivala brzirrt, sigurnim
zamasima s jednog na drugi kraj bazena. Paţljivo
procijeni šanse za uspjeh. Na ideju je došao kad je
Min rekla da se,Elizabeth uvijek moţe naći na
bazenu oko deset navečer. Ĉak i najsnaţniji plivači
doţivljavaju nesreće. Iznenadni gr~ nikoga u blizini
da čuje poziv u pomoć, nikakvih tragova, nikakvih
znakova borbe... Njegov plan bio je uvući se u bazen
dokse ona nalazi na drugom kraju, pričekati je i
zaskočiti dok prolazi pokraj njega, i drţi pod vodom
toliko dugo dok se ne prestane boriti. Sada je krčio
put iza ukrasnog ţbunja. Bilo je dovoljno tamno da
riskira pogled s veće blizine.
Yeć je bio zaboravio kako brzo pliva. Iako je bila
mršava, mišići na rukama bili su joj čelično tvrdi.
Pretpostavimo da će biti u stanju boriti se dovo jno
dugo da privuče paţnju. Yjerojatno je nosila i jednu
od onih vraţjih zviţdaljki, jer je Min inzistirala da ih
usamljeni plivači nose oko vrata.
Oči su mu se suzile od bijesa i frustracije dok se
čučeći pribliţavao rubu bazena, spreman skočiti, ne
znajući je li pravi trenutak. Bila je brţi plivač od
njega. U vodi je mogla imati prednost... ~
Nije si raogao priuštiti još jednu grešku.
IN AQUA SANITAS - bio je moto kojeg su stari
Rimljani uklesavali u zidove svojih termi. Kad bih
vjerovala u reinkarnaciju, mislila bih da sam ţivjela
u tim vremenima, razmišljala je Elizabeth dok je
klizila tamnom dupljom bazena. Kad je počela
plivati, iz vode je mogla vidjeti ne samo izvanjski rub
bazena već i leţaljke i stolove sa suncobranima na
podiju i rubno grmlje u cvatu. Sada su bili tek mrke
siluete.
Glavobolja koju je imala cijelu noć počela je
jenjavati, a osjećaj stjeranosti u kut počeo je slabiti.
Počela se opuštati, kao uvijek kad se nalazila u vodi.
- Misliš li da je sve počelo u maternici? - jednom se
šalila s Leilom. - Mislim na apsolutni
osjećaj slobode kad sam zagnjurena u vodu. Leilin
odgovor ju je šokirao: -Moţda je mama bila sretna
kad te je nosila, Vrabac. Uvijek sam vjerovala da je
tvoj otac, senator Lange. Mama i on imali su ludu
avanturu kad je moj »dragi tata« napustio scenu.
Kad sam se ja našla u maternici, mislim da su me
prozvali »greškom«.
Leila je bila ta koja joj je predloţila da za umjetničko
ime uzme prezime Lange. -To bi i trebalo biti tvoje
pravo prezime, Vrabac - rekla je. - Zašto ne?
Ĉim je Leila počela zarađivati, slala je mami ček
svaki mjesec. Jednog dana mamin posljedni dečko
nije unovčio ček. Mama je umrla od akutnog
alkoholizma.
Elizabeth dotakne zid, prinese grudima koljena,
prevrne se, mijenjajući stil iz leđnog u prsni. Je li
moguće da se Leila počela bojati prisnih odnosa još
od vremena začeća? Moţe li mrvica protoplazme
osjetiti da je klima neprijateljska i moţe li ta
spoznaja obojiti cio jedan ţivot? Zar ona sama nije
imala zahvaliti Leili što nikad nije osjetila taj uţasni
osjećaj roditeljskog odbacivanja? Sjetila se majčina
opisa dana kad ju je dovela kući iz rodilišta: - Leila
ju je istrgla iz mojih ruku. Kolijevku je preselila u
svoju sobu. Bilo joj je samo jedanaest godina, al' je
postala prava majka tom djetetu. Htjela sam je
nazvati Laverne. Leila je lupila nogom o pod i rekla:
»Zvat će se Elizabeth!« Još jedan razlog da budem
zahvalna Leili, razmišljala je Elizabeth.
Mreškanje koje je njezino tijelo u pokretu proizvodilo
na površini vode maskiralo je slabašan zvuk koraka
na drugom kraju bazena. Došla je do sjevernog zida i
počela se vraćati natrag. Iz nekog razloga počela je
plivati ţestokim zaveslajima, kao da osjeća opasnost.
Figura u sjeni polako se kretala duţ zida.
Hladnokrvno je proračunao brzinu njezina brzog,
gracioznog napretka. Odabiranje pravog trenutka
bilo je veoma vaţno. Zgrabiti je s leda dok prolazi,
leći na njezino tijelo, drţati joj lice pod vodom dok se
ne prestane opirati. Koliko će to tra~jati? Minutu?
Dvije? Pretpostavi da se ona neće dati tako lako
svladati. Sve treba izgledati kao nesretan slučaj, kao
utapanje.
Onda mu na pamet padne jedna ideja. Usne mu se u
tami rastegnuše u nešto nalik osmijehu. Zašto se
prije nije sjetio ronilačke opreme? S bocom kisika na
ledima moći će je drţati na dnu bazena sve dok se
ne uvjeri da je umrla. Ronilačko odijelo, rukavice,
maska, boca kisika -savršena krinka ako ga netko
vidi kad bude presijecao put terenima.
Gledao je kako pliva prema Ijestvama. Ţelja da je se
riješi sada postala je sveproţimajuća. Sutra navečer,
obeća samom sebi. Paţljivo pride bliţe dokje ona
stavljala stopalo na najdonju stepenicu jestava i
uspravljala se. Njegove suţene oči napregle su se da
je vide kako uklizuje u ogrtač i kreće stazom u
pravcu njezina bungalova.
Sutra navečer čekat će je ovdje. Sljedeće jutro netko
će primijetiti njezino tijelo na dnu bazena, kao što je
i čistač ulice otkrio Leilino t~elo u dvorištu.
I više ničega se neće morati bojati.

PONEDJELJAK
31. Kolovoz

CITAT DANA
Duhovita ţena je blago; duhovita jepotica moć.
George Meredith

Dobro jutro, dragi gosti.

Nadamo se da ste spavali spokojno. Meteorolog nam
obećava još jedan lijep dan u Cypress Pointu.
Maleni podsjetnik. Neki od nas zaboravljaju ispuniti
svoj meni za ručak. Ne ţelimo da nakon svih onih
teških vjeţbi i slasnog tetošenja tijekom jutra,
morate čekati na uslugu. Zato, odvojite trenutak
svog vremena prije nego napustite sobu i zaokruţite
svoj izbor.
Za nekoliko minuta srest ćemo se s vama na
redovnoj jutarnjoj šetnji. Poţurite i pridruţite nam
se.
I, ne zaboravite, još jedan novi dan u Cypress Pointu
znači još jedan niz blistavih sati posvećenih vašem
pretvaranju u ljep3u osobu, jednu od onih s kojima
Ijudi čeznu biti, milovati ih i voljeti ih.
Barunica i barun Helmut von Schreiber

Tog ponedjeljka Elizabeth se probudila mnogo prije

zore. Ĉak ni sinoćnje plivanje nije imalo uobičajenu
magiju.
Skoro cijele noći mučili su je isprekidani snovi,
fragmenti koji su dolazili i nestajali naizmjenice. Svi
su se našli u tim snovima: mama, Leila, Ted, Craig,
Cheryl, Sammy, Min, Helmut. Ĉak i dva Leilina
muţa, dvojica prolaznih šarlatana koji su iskoristili
njezin uspjeh da se nadu u središtu paţnje. Prvi je
bio glumac, drugi toboţnji producent i snob.
U šest sati ustala je iz kreveta, razmaknula zastore
na prozoru i vratila se natrag pod tanke pokrivače.
Bilo je svjeţe, ali voljela je gledati izlazak sunca.
Ĉinilo joj se da rano jutro još uvijek spava. Ljudska
ti~ina bila je apsolutna. Jedine zvukove proizvodile
su morske ptice na obali.
U šest i trideset začulo se kucanje na vratima.
Vicky, posluţiteljica koja joj je donijela iscijeđen
narančin sok za dobro jutro, godinama je radila u
toplicama. Bila je to krupna šezdesetogodišnja ţena
koja je nadopunjavala muţevljevu mirovinu onim što
je ona zajedljivo zvala »donošenje jutamjih ruţa
uvenulim cvjetovima«. Pozdravile su se srdačno, kao
stari prijatelji.
- Ĉudan je osjećaj biti gost - reče Elizabeth.
-Zasluţila si da se nađeš među gostima. Vidjela sam
te u Hilltopu. Izvrsna si glumica.
- Još uvijek se osjećam sigu~nije u podučavanju
podvodnog aerobika.
- Kao što se i princeza Diana uvijek moţe vratiti
radu u vrtiću? Daj, prestani s tim.
Namjerno je ostala u bungalovu dok se nije uvjerila
da je dnevna procesija pod imenom »Cypress šetnja«
krenula svojim smjerom. Kad je izašla, šetači koje su
predvodili Min i barun, već su se nalazili blizu staze
koja je vodila na obalu. Cijela šetnja obuhvaćala je
imanje toplica, Crocker Woodland i Cypress Point,
zatim je išla oko terena za golf Pebble Beach, pravila
krug oko Lodgea i istim se putem vraćala u toplice.
Sve u svemu, bila je to ţustra vjeţba od pedeset
minuta, nakon čega je slijedio doručak.
Elizabeth pričeka dok joj i posljednji šetač ne
nestane iz vidokruga, a onda počne trčati u
suprotnom pravcu. Bilo je još uvijek rano, promet je
bio slab. Voljela je trčati uz obalu i imati izravan
pogled na ocean, ali to je značilo riskirati da bude
viđena.
Da se barem Sammy prije vratila, razmišljala je
ubrzavajući tempo trčanja. Mogla sam razgovarati s
njom i ukrcati se u zrakoplov već oko podneva.
Ţeljela je što prije otići s ovog mjesta. Ako se Alviri
Meehan moţe vjerovati, Cheryl je prošle noći Leilu
nazvala »ispranom pijanicom«, i svi su se nasmijali
osim Teda, Leilina ubojice.
Min, Helmut, Syd, Cheryl, Craig, Ted - Leilini
najbliţi prijatelji, ucviljeni i uplakani na njezinoj
misi zadušnici. Oh, Leila!, uzvikne Elizabeth u sebi.
U tom trenutku stihovi jedne pjesme koju je naučila
kao dijete navru joj u pamćenje:
I kad te cijeli svijet izda, Jedan mač barem će te
štititi,
Jedno vjerno srce će te slaviti.
Ja ću te slaviti Leila! Suze joj okupaše oči i ona ih
nervozno obriše rukom. Počela je trčati brţe, kao da
ţeli pretrčati svoje misli. Ranojutarnju sumagl~cu
otjeralo je sunce; gusta ţivica koja je uokvirivala
kuće uz cestu kupala se u jutarnjoj rosi. Galebovi su
se vitlali prema nebu i strmoglavljivali natrag prema
oceanu. Koliko je Alvira Meehan bila pouzdan
svjedok? Bilo je nečeg neobično revnosnog u toj ţeni,
nečeg što je išlo iz njezina uzbuđenja što se nalazi
tu.
Prolazila je pokraj terena za golf Pebble Beach. Rani
golferi već su se nalazili na terenu. Ona je golf
naučila igrati na koledţu. Leila ga nije igrala. Uvijek
je govorila Tedu da će ga jednog dana naučiti. Ali, i
da je ţiva-pomisli Elizabeth u sebi, dok joj je osmijeh
drhtao na usnama-nikad ne bi. Leila je bila previše
nestrpljiva da klipše za lopticom četiri do pet sati
Teško se zadihala pa uspori. Nemam kondicije,
pomisli. Danas će otići u ţenske toplice i proći kroz
cjelodnevni program vjeţbi i tretmana te korisno
potrošiti vrijeme. Okrene se da se uputi cestom koja
je vodila natrag u toplice, a onda se sudari s Tedom.
On je zgrabi za ramena da ne bi pala. Ona ga, teško
dišući od udarca i šoka, snaţno odgurne. - Pusti me
- reče. Zatim ponovi povišenim glasom: - Rekla sam,
pusti me! Bila je svjesna da nikog osim njih dvoje
nema na cesti. On se znojio, majica kratkih rukava
pripijala mu se uz tijelo. Skupocjen sat kojeg mu je
Leila darovala sjajio se na suncu.
Oslobodi je stiska. Zaprepaštena i uplašena,
promatrala je kako gleda u nju nedokučiva pogleda.
- Elizabeth, moramo razgovarati.
Nije se čak ni pokušavao pretvarati da nije planirao
ovaj susret.
- Sačuvaj ono što imaš reći za sud. Pokušala ga je
zaobići. Prepriječio joj je put. Je li ovaj osjećaj Leila
imala na kraju: osjećaj uhvaćenosti u stupicu?
- Rekao sam, poslušaj me. Iţgledalo je kao da je
osjetio njezin strah i to ga je razdraţilo. - Elizabeth,
nisi mi pruţila šansu. Znam kako sve ovo izgleda,
Moţda - a to je nešto što ni sam ne znam - moţda si
u pravu kad misliš da sam se one noći vratio u Leilin
stan. Bio sam pijan, ali isto sam tako bio i zabrinut
za Leilu. Elizabeth, molim te, razmisli: ako si u
pravu, ako sam se vratio, i ako je ta ţena u pravu
kad kaţe da me je vidjela kako se borim s Leilom,
zar ne moţeš bar razmisliti da sam je moţda
pokušavao spasiti? Znaš kako je Leila tog dana bila
depresivna. Bila je potpuno mahnita.
- Ako si se vratio gore. Zar mi pokušavaš reći da si
spreman priznati da si se vratio gore? - Elizabeth
osjeti kako joj se pluća zatvaraju. Zrak se iznenada
ispunio vlagom i teţinom, zasićen mirisom još uvijek
mokrih iglica čempresa i vlaţne zemlje. Ted je bio
tek nešto viši od 180 centimetara, ali razlika od
nekoliko centimetara kao. da više nije postojala dok
su gledali jedno drugo širom otvorenih očiju. Još
jednom postane svjesna jačine crta koje su mu se
urezale oko očiju i usta.
- Elizabeth, znam što osjećaš prema meni, ali ima
nešto što moraš razumjeti. Ja se doista ne sjećam
što se dogodilo te noći. Bio sam prokleto pijan,
prokleto povrijeden. Za tih nekoliko mjeseci u mojoj
se glavi pojavila istom slaba slika dolaska pred
Leilina vrata, trenutak otvaranja vrata. Moţda jesi u
pravu, moţda si me čula kako joj nešto vičem. Ali
više se ničega ne sjećam! To je istina koju znam. I
još jedno pitanje: zar zbilja misliš da sam ja, pijan ili
trijezan, sposoban ubiti?
Njegove tamnomodre oči bile su prepune boli. Grizao
se za usnu, onda ispruţio ruke preklinjući: - Onda,
Elizabeth, što misliš?
Elizabeth brzim korakom šmugne pokraj njega i
trčeći se uputi prema vratima toplica. Okruţni
tuţitelj bio je u pravu kad je ovo predvidio. Ako Ted
misli da se ne moţe izvući iz laţi da se nije nalazio s
Leilom na terasi, onda će reći da ju je pokušao
spasiti.
Nije se osvrtala sve dok nije došla do kapije. Ted je
nije pratio. Stajao je tamo gdje ga je ostavila, zureći
za njom, s rukama na bokovima. ,
Ramena su joj još bridjela od jačine stiska njegove
ruke. Sjetila se još nečeg što joj je okruţni tuţitelj
rekao.
Bez nje kao svjedoka, Ted Winters je slobodan
čovjek.

2.
U osam ujutro Dora »Sammy« Samuels rikvercom se
iskobelja iz prilaza kuće njezine rodakinje Elsie, i s
uzdahom olakšanja otpočne voţnju od Napa Valleyja
do poluotoka Monterey. Ako sve bude u redu, u
toplice će stići oko dva popodne. U početku je
planirala krenuti tek u podne, ali je ţudjela što prije
vratiti se pregledavanju pošte Leilinih oboţavatelja.
Rođaka Elsie vidno se iznervirala zbog njezine
promjene plana.
Sammy je bila ţilava sedamdesetjednogodišnja ţena
čeličnosive kose uredno skupljene u punđu.
Staromodne naočale bez okvira sjedile su na mostu
njezina malenog, pravilnog nosa. Prošlo je već
godinu i pol dana otkad ju je aneurizam zamalo
ubio. Teška operacija učinila ju je krhkom. Ipak, sve
do sada uvijek je nervozno odmahivala glavom na
svaki spomen umirovljenja.
Vikend je prošao u nemirnoj atmosferi. Rođaka Elsie
uvijek je kritizirala njezin rad za Leilu. - Odgovaranje
na pisma besposlenih ţena - tako je ona to nazvala.
- Smatram da sa svojim mozgom moţeš naći i bolji
način za trošenje vremena. Zašto se ne baviš
volonterskim predavanjem klincima?
Već je davno odustala od objašnjavanja da nakon
trideset pet godina podučavanja više nikad ne ţeli
vidjeti udţbenik, i da su osam godina koje je radila
za Leilu bile najuzbudljivije godine njezina inače
monotona ţivota.
Ovaj vikend bilo je naročito zamorno. Kad ju je Elsie
vidjela ispred vreće pisama, zaprepastila se: - Nemoj
mi reći da i nakon sedamnaest mjeseci od,smrti te
ţene ti i dalje pišeš njezinim oboţavateljima?! Zar si
poludjela?
Ne, nisam, reče Dora u sebi, dok je u okviru
dopuštene brzine vozila kroz predjele vinograda. Dan
je bio vruć i trom, ali su je unatoč tome autobusi
puni turista već pretjecali. Odlazili su na takozvane
obilaske vinograda i kušanje vina.
Nije se trudila objasniti Elsie da je slanje poruka
ljudima koji su voljeli Leilu na neki način značilo
ublaţavanje njezina osobnog osjećaja gubitka.
Takoder svojoj rođaknji nije objasnila ni razlog
dovlačenja te teške vreće pisama. Medu njima je
tragala za još kojim pismom koje je Leila moţda
primila od zlonamjernog oboţavatelja.
Ono koje je našla bilo je poslano tri dana prije
Leiline smrti. Adresa na omotnici i pismo bili su
sastavljeni od riječi i fraza izrezanih iz novina i
časopisa. U njemu je pisalo:
Leila, koliko ti puta moram pisatia Zašto si već
jednom ne utuviš u glavu da te Ted više ne voliP
Njegova nova djevojka mnogo je Ijepša i mla8a od
tebe. Koliko puta ti moram reći da je smaragdna
ogrlica koju joj je darovao istovjetna narukvici koju
je tebi darovao. Dva puta je skuplja i izgleda deset
puta bolje. Ćujem da ti je predstava loša. Zbilja bi
trebala naučiti tekst. Pisat ću ti opet uskoro.
Tvoj pMjatelj
Pomisao na to pismo i ostala koja su mu vjerojatno
prethodila izazove novu navalu bijesa u Sammy. -
Leila, Leila - prošaptala je. - Tko ti je to mogao
učiniti?
Ona je najbolje shvaćala Leilinu ranjivost. Ona je
najbolje vidjela da se ispod te izvanjske
samouvjerenosti, ispod njezina napadnog javnog
imidţa zapravo krije veoma nesigurna ţena.
Sjetila se kako je Elizabeth otišla od kuće na
školovanje baš u vrijeme kad je počela raditi za
Leilu. Leila se vratila iz zračne luke usamljena,
očajna, uplakana. - Boţe, Sammy rekla je - ne mogu
vjerovati da Vrapca moţda neću vidjeti mjesecima.
Ali, švicarski internat! Zar to neće biti odlično
iskustvo za nju? Tako različito od gimnazije Lumber
Creek koju sam ja pohađala u Kentuckyju. Nakon
toga je neodlučno nastavila: - Sammy, nemam
nikakve planove za večeras. Hoćeš ostati kod mene
pa da naručimo nešto za jesti?
Godine su prolazile brzo, Dora je razmišljala dok je
još jedan automobil nervozno trubio. Danas, iz
nekog nepoznatog razloga, uspomena na Leilu činila
joj se tako ţiva: Leila sa svojom divljom
ekstravagantnošću troši novac brzinom kojom ga
zarađuje, Leilina dva braka... Dora ju je preklinjala
kad je po drugi put rekla da će se udati: - Zar nisi
izvukla pouku iz prvog braka? - preklinjala je. - Ne
moţeš si priuštiti još jednog parazita.
Leila s rukama oko njezinih koljena. - Sammy, nije
on tako Ioš. Nasmijava me. To mu je plus.
- Ako se ţeliš smijati, unajmi klauna.
Leilin ţestok zagrljaj. - Oh, Sammy, obećaj da ćeš
uvijek biti tako otvorena. Vjerojatno si u pravu, no
ipak, udat ću se za njega.
Oslobadanje od šaljivca koštalo ju je dva milijuna
dolara. Leila s Tedom. - Sammy, ovo ne moţe
potrajati. Nitko nije tako boţanstven. Što to vidi u
meni?
- Jesi poludjela? Zar si se prestala gledati u zrcalo?
Leila uvijek tako senzibilna na početku snimanja
novog filma. - Sammy, grozna sam u toj ulozi. Nisam
je trebala prihvatiti. To nisam ja.
- Prestani s tim. Vidjela sam kritike u dnevnim
novinama. Svi te hvale.
Za tu je ulogu dobila Oscara.
Ali, zadnjih nekoliko godina imala je tri neuspješna
filma. Briga za karijeru postala joj je opses~ja.
Količina ljubavi prema Tedu odgovarala je njezinu
strahu da ga ne izgubi. Onda je Syd donio taj
komad. - Sammy, kunem ti se, u toj predstavi ne
moram glumiti. Mogu jednostavno biti ja. Oboţavam
je.
Nakon toga uslijedio je kraj, razmišljala je Dora. Svi
smo je napustili. Ja sam bila bolesna, Elizabeth je
oti~la na turneju sa svojom predstavom, Ted je
stalno bio odsutan zbog posla. A netko, tko je Leilu
veoma dobro poznavao, počeo ju je napadati
otrovnim pismima, slomio je njezin ranjivi ego,
predvidio traţenje utočišta u alkoholu.
Dora shvati da joj se ruke tresu. Počne gledati oko
ceste tragajući za znakom kakva restorana. Moţda
će se osjećati bolje ako se zaustavi na šalici čaja.
Kad se vrati u toplice, nastavit će s pregledavanjem
neotvorene pošte.
Znala je da će Elizabeth na ovaj ili onaj način uspjeti
povezati otrovna pisma s njegovim pošiljaocem.
3.
Na povratku u bungalov, Elizabeth na frotirskom
ogrtaču, prekopljenom na krevetu, nađe uz obvezni
dnevni program i Mininu poruku. U njoj je stajalo:
Draga moja Elizabeth,
iskreno se nadam da ćeš posljednjega dana boravka
u toplicama uţivati u cjelodnevnom reţimu vjeţbi i
tretmana. Što se vjeţbi tiče, znaš da je naša politika
da se svi novi gosti prvo kratko posavjetuju s
Helmutom o svom zdravstvenom stanju. Stoga sam
ti ugovorila sastanak s njim.
I, molim te, imaj na umu, da su tvoja sreća i
zadovoljstvo veoma bitni za mene.
Pismo je bilo ispisano Mininim kitnjastim
krasopisom. Elizabeth brzo prijeđe raspoređ
programa: intervju s dr. Helmutom von Schreiberom
u 8.45, sat aerobika u 9.00, masaţa tijela u 9.30,
trampolin u 10.00, sat naprednog podvodnog
aerobika u 10.30 (ono što je i sama podučavala kad
je radila u toplicama), masaţa lica u 11.00,
stretching u 11.30, biljni oblozi u podne. Popodnevni
program uključivao je masaţu lufa spuţvom,
manikiranje, sat joge, pedikiranje, još dvije vjeţbe u
bazenu...
Ţeljela je nekako izbjeći sastanak s Helmutom, ali
nije htjela od toga praviti problem. Pregled je trajao
kratko. Prvo joj je provjerio rad srca i krvni tlak.
Onda je njezinukoţupregledao pod jakim svjetlom. -
Lice ti je kao isklesano - rekao je. - Ti si jedna od
onih sretnica koje s godinama postaju sve ljepše.
Sve je u strukturi kostiju.
Zatim, kao da razmišlja naglas, promrmlja: - Koliko
god je Leila bila prelijepa, njezina Ijepota bila je od
one vrste koja kad dostigne vrhunac počne naglo
opadati. Zadnji put kad je bila u toplicama predloţio
sam joj da započne s kolagenskim txetmanima, a
planirali smo joj i zategnuti koţu oko očiju. Znala si
to?
-Ne. Elizabeth sa ţaljenjem shvati da je njezina
reakcija na barunovu primjedbu otkrivala koliko je
povrijeđena što joj se Leila nije povjerila. Ili je
Helmut lagao?
- Ţao mi je - reče Helmut njeţno. - Nisam je smio
spominjati. Ako se pitaš zašto ti se nije povjerila,
mislim da moraš shvatiti da se Leila počela brinuti o
tri godine razlike između nje i Teda. Ja sam je
mogao uvjeriti da to nije nikakav problem za ljude
koji se vole - na posljetku, ja bih to trebao najbolje
znati - ali čak je i tada brinula. A gledala je i tebe
kako
iz dana u dan postaješ sve ljepša, dok je kod sebe
otkrivala malene znakove starenja. To ju je mučilo.
Elizabeth ustane. Poput svih ostalih ureda u
toplicama, i ovaj je nalikovao na udobno opremljenu
dnevnu sobu. Plavozeleni detalji na kaučima i
stolicama odmarali su oči, zavjese su bile svezane sa
strane kako bi sunce slobodno ulazilo u sobu. Kroz
prozor se prostirao pogled na zelene travnjake i
ocean.
Znala je da je Helmut pozorno proučava. Njegovi
ekstravagantni komplimenti bili su šećerni preljev
na gorkoj piluli. Pokušavao ju je uvjeriti da ju je
Leila počela gledati kao suparnicu. Ali zašto? Sjećala
se neprijateljstva s kojom je studirao Leilinu
fotografiju dok je mislio da ga nitko ne gleda. Pitala
se je li Helmut zlobno nastojao Leili vratiti milo za
drago zbog šala na njegov račun, pa je sugerirao
Leilin gubitak ljepote.
Leilino lice bljesne joj u glavi: senzualna usta,
blistav osmjeh, smaragdnozelene oči, veličanstvena
crvena kosa, poput plamteće vatre. Kako bi povratila
ravnoteţu, pretvarala se da čita jednu od uokvirenih
reklama za toplice. Jedna fraza zapne joj za oči:
»Leptir što pluta na oblaku«. Zašto joj se to čini
poznatim?
Pojas njezina frotirskog ogrtača se olabavi. Ona ga
stegne i okrene se prema Helmutu. - Kad bi samo
jedna desetina ţena koje u ovim toplicama troše
bogatstvo barem komadićem nalikovale na Leilu, ti
bi ostao bez posla, barune.
Nije joj odgovorio.
Ţenske toplice doimale su se zaposlenijima nego
prethodnog popodneva, ali zacijelo ne onako kakvim
ih je pamtila. Elizabeth je naizmjence išla s vjeţbi na
tretmane za uljepšavanje, vesela što ponovno vjeţba,
vesela što se moţe opustiti pod vještim rukama
maserke ili kozmetičarke. Nekoliko je puta, u
desetominutnim intervalima između sastanaka,
naletjela na Cheryl. »Isprana pijanica«. Jedva je
mogla prikriti gađenje
koje je osjećala prema njoj, premda ova to uopće nije
primjećivala. Djelovalaje prezauzeto.
A zašto ne? Ted je bio u toplicama a Cheryl je
očigledno još uvijek letjela za njim.
Alvira Meehan nalazila se na istom satu aerobik-
plesa. Začuđujuće aktivna Alvira s izvrsnim
osjećajem za ritam. Zašto je, k vragu, nosila taj broš
u obliku sunca na ogrtaču? Elizabeth je primijetila
da Alvira vrti broš svaki put kad počnu razgovarati.
Također je primijetila, s osmijehom, kako Cheryl
bezuspješno nastoji izbjeći susret s gospođom
Meehan.
Elizabeth odluči ručati u bungalovu. Nije ţeljela
riskirati ponovni susret s Tedom, ručajući za jednim
od stolova pokraj bazena. Dok je jela salatu od
svjeţeg voća i ispijala hladan čaj, nazvala je zračnu
kompaniju i promijenila rezervaciju. U zrakoplovu iz
San Francisca za New York u 10.30 sljedećeg jutra
bilo je mjesta.
Ţudno je ţeljela otići iz New Yorka. Sada se istom
ţudnjom ţeljela maknuti odavde.
Navuče ogrtač i spremi se za odlazak na
poslijepodnevne seanse. Cijelo jutro borila se
izbrisati Tedov lik iz glave. Sad joj se ponovno vratio.
Bolom rastrgan. Ljut. Molećiv. OsvetoIjubiv. Koji je
od tih izraza vidjela na njegovu licu? Hoće li ostatak
ţivota provesti u pokušaju bijega od njega, nakon
suđenja i izricanja presude?
4.
Alvira se sruši na krevet sopteći od olak~anja. Vapila
je za snom, ali je znala da je bitno zabiljeţiti utiske
dok su još svjeţi. Podbočila se na jastuke, dohvatila
uređaj za snimanje i počela govoriti.
- Sada su četiri sata popođne i odmaram se u svom
bungalovu. Završila sam dan pun aktivnosti u
toplicama i moram reći da sam potpuno iscrpljena.
Neprekidno hajde, hajde, hajde. Započeli smo
šetnjom, zatim sam se vratila u bungalov i
posluţiteljica mi je donijela današnji raspored na
pladnju s doručkom. Doručak se sastojao od
poširanih jaja, nekoliko mrvica tosta od integralnog
brašna i kave. Moj raspored, koji se poput privjeska
prikači za ogrtač, pokazivao je da imam dva sata
podvodnog aerobika, sat joge, masaţu lica, masaţu
tijela, đva sata plesa, tretman »vrućim crijevom«,
petnaest minuta saune i jacuzzi masaţu
Satovi podvodnog aerobika bili su veoma zanimljivi.
Gurala sam loptu za plaţu po bazenu, što zvuči
lagano, ali sada me bole ramena i dobila sam mišiće
na bedrima za koje nisam ni znala da postoje. Sat
joge nije bio loš, osim što nisam mogla saviti koljena
u poloţaj lotosa. Plesne vjeţbe bile su zabavne. Ako
mogu reći, ja sam veoma dobra plesačica, i iako je
ovo bilo samo cupkanje s jedne na drugu stranu, s
mnogo trzaja nogom, moram reći da sam posramila
neke mlađe ţene. Moţda sam trebala biti Rockette.
Tretman »vrućim crijevom« drugi je naziv za vodene
topove. Hoću reći, svučete se do gola i drţite se za
metalnu šipku dok oni usmjeravaju ta moćna crijeva
prema vama, i samo se molite da vas voda ne
odnese. Ali, navodno otapa masne stanice pa sam
spremna prihvatiti dva tretmana dnevno.
Klinika je veoma zanimljiva građevina. Izvana je
ista~ glavna zgrada, ali iznutra sasvim drukčija. Sve
sobe za tretmane imaju zasebne ulaze izvana s
visokim ţivicama koje dijele staze što vode do njih,
da se Ijudi ne bi susretali. Meni je sasvim svejedno
ako će cijeli svijet znati da uzimam kolagenske injek-
cije koje će ublaţiti bore oko mojih usana, ali isto
tako mogu shvatiti da je nekima, kao na primjer
Cheryl Manning, veoma stalo da se o tome ne sazna.
to8
· NE PLAč.`I VISE, DU$O MOJA ·
Jutros sam razgovarala s barunom von Schreiberom
o kolagenskim injekcijama. Barun je šarmatan
muškarac. Tako privlačan. Način na koji me uzeo za
rulGu i naklonio se bio je tako zavodljiv. Da sam ja
njegova supruga bila bih prilično nervozna da ga ne
izgubim, s obzirom na petnaest godina razlike među
njima. Mislim da je petnaest godina. Provjerit ću još
kad budem pisala članak.
Barun je pregledao moje lice pod jakim svjetlom.
Rekao je da imam nevjerojatno zategnutu koţu i da
je jedini tretman koji mi preporučuje uz masaţu lica
i piling masku, tretman kolagenskim injekcijama.
Objasnila sam mu da mi je njihova recepcionerka,
Dora Samuels, dok sam pravila rezervaciju,
sugerirala da napravim test alergičnosti na kolagen,
što sam i uradila. Nisam alergična, ali sam rekla
barunu da se bojim igala i pitala sam ga koliko bih
injekcija trebala primiti. Barun je bio tako
suosjećajan. Rekao je da se mnogo ljudi boji igala i
da će mi sestra prije tretmana dati duplu dozu
valijuma. Dok mi bude davao injekcije, osjetit ću
nešto poput uboda komarca. Ah da, još nešto.
Barunov ured ukrašen je draţesnim slikama. Mene
je najviše fascinirala jedna reklama koja se
pojavljivala u časopisima poput Architectural Digest,
Town and Country i Yogue. Rekao je da se kopija tog
oglasa nalazi u svim bungalovima. Riječi oglasa tako
su pametno sročene.
Barun je bio sretan što sam to uočila. Rekao je da ga
je sam sastavio.
5.
Ted je cijelo jutro proveo u teretani u muškom dijelu
toplica. U Craigovu društvu vjeţbao je na simulatoru
veslanja, vrtio bicikle i metodično prošao kroz sve
strojeve za rad na tijelu.
Odlučili su vjeţbe završiti s plivanjem i u
unutarnjem bazenu pronazli su Syda kako pliva
slobodnim stilom. Impulzivno, Ted izazove njega i
Craiga na utrku. Dok je boravio na Havajima plivao
je svaki dan. Ipak, trku je završio tek nekoliko
pedalja prije Craiga. Na veliko iznenađenje, čak je i
Syd zaostao tek metar-dva. - U dobroj si kondiciji -
rekao mu je. Uvijek je mislio da je Syd lijen što se
vjeţbanja tiče. Začudo, bio je prilično jak.
- Imao sam dovoljno slobodnog vremena da ostanem
u formi. Stalno sjedenje u uredu i čekanje da
zazvoni telefon brzo dosadi.
Prešutno se sva trojica upute prema leţaljkama, koje
su bile udaljenije od bazena, da bi izbjegli znatiţeljne
uši.
- Iznenadio sam se kad sam te vidio u toplicama,
Syd. Prošli tjedan, kad smo razgovarali telefonski,
nisi mi rekao da dolaziš. Craigove su oči bile hladne.
Syd slegne ramenima. - Ni ja nisam znao da vi,
narode, dolazite. Ideja nije bila moja. Cheryl je tako
odlučila. Zatim nastavi, pogledavši u Teda: - Mora da
je nekako načula da ćeš biti ovdje.
- Min kao da nema pametnijeg posla od blebetanja...
Syd prekine Craiga. Podignutim kaţiprstom dade
znak konobaru, koji je i3ao od stola do stola i nudio
bezalkoholna pića. Kad je do~ao do njihova stola,
Syd reče: -Mineralnu vodu.
- Neka budu tri - doda Craig.
- Hoćeš li je onda ti i progutati za mene - Ted se
obruši na njega. - Za mene donesite Colu - reče
konobaru.
-Ali ti nikad ne piješ Colu-prokomentira Craig.
Njegove svijetle oči boje lješnjaka izgledale su
tolerantno. Još jednom promijeni narudţbu: -
Donesite dvije mineralne i jedan sok od naranče.
Syd odluči ignorirati razmiricu između Teda i Craiga,
pa reče: - Min ne blebeće. Vjerojatno su kolumnisti
potplatili nekog od osoblja. Bettina Scuda jučer je
ujutro nazvala Cheryl. Sigurno joj je ona ubacila
bubu u uho da dolaziš ovamo. U čemu je razlika?
Dakle, opet te ţeli zavesti. ~lišta novo. Iskoristi
situaciju. Cheryl umire od ţelje da bude tvoj svjedok
na suđenju. Ako itko moţe uvjeriti porotu koliko se
ludo Leila ponašala kod Elaine's, onda je to ona. A i
ja ću podrţati njezinu priču.
Zatim prijateljskom gestom poloţi ruku na Tedovo
rame. - Cijeli ovaj slučaj zaudara. Pomoći ćemo ti da
se izvučeš. Moţeš slobodno računati na nas.
- U prijevodu bi to značilo da mu dugujemo -
komentirao je Craig Sydovu prijateljsku ponudu dok
je pratio Teda u bungalov. - Ne padaj na taj štos. Pa
što ako je izgubio milijun dolara na onu prokletu
predstavu? Ti si izgubio četiri, i to zato što te je on
nagovorio na ulaganje.
- Ulagao sam jer sam pročitao scenarij i shvatio da je
netko uspio proniknuti u srţ Leilina bića. Netko je
kreirao lik koji je istodobno bio i komičan, i ranjiv, i
tvrdoglav, i nemoguć, i simpatičan. Taj komad
trebao joj je donijeti trijumf.
- To je bila greška koja te koštala četiri milijuna -
reče Craig. - Ţao mi je, Ted, ali plaćaš me da ti
dajem dobar savjet.
Henry Bartlett proveo je cijelo jutro u Tedovu
bungalovu prelazeći zapis sa saslušanja pred
velikom porotom te razgovarajući telefonski sa
svojim uredom na Park Avenue. - U slučaju da se
odlučimo na obranu privremenom neuračunljivošću
trebat će nam mnogo dokumentacije o sličnim
uspješnim obranama rekao je pomoćnicima u uredu.
Na sebi je imao pamučnu majicu bez ovratnika i
vrećasti šorc za šetnju kaki boje. Sahib!, pomisli u
sebi Ted kad ga je vidio. Pitao se nosi li Bartlett na
golfu pumperice.
Konferencijski stol bio je zakrčen hrpom papira na
koje su bile zakačene bilješke. - Sjećaš se kako smo
Leila, Elizabeth, ti i ja na ovom istom stolu igrali
»Brojke i slova«? - Ted upita Craiga.
- Ti i Leila stalno ste pobjeđivali. Jadna Elizabeth,
bila je zaglavljena sa mnom, ili, kako je to Leila
izrazila: »Buldozi ne znaju spelovati«.
- Što li bi to trebalo značiti? - upita Henry.
- Oh, Leila je davala nadimke svim svojim bliskim
prijateljima - objasni mu Craig. - Moj nadimak bio je
Buldog.
- Nisam siguran da bih se na vašem mjestu osjećao
polaskanim.
- Bili biste. Kad bi vam Leila nadjenula nadimak, to
je značilo da ste postali dio njezina unutarnjeg
kruga.
Je li to istina, pitao se Ted u sebi. Kad se pogledaju
značenja imena koja je Leila dodjeljivala, u njima se
uvijek nailazi na dvostruko značenje. Sokol: ptica
grabeţIjivica istrenirana loviti i ubijati. Buldog:
kratkodlaki pas četvrtaste vilice, jake građe i čvrsta
stiska.
- Naručimo ručak - reče Henry. - Pred nama je cijelo
popodne rada.
Dok su jeli debele sendviče, Ted opiše svoj susret s
Elizabeth. - Zato zaboravite jučerašnji prijedlog -
reče Henryju. - Bilo je upravo onako kako sam
zamišljao. Ako priznam mogućnost da sam se vratio
u Leilin stan, nakon Elizabethina svjedočenja bit ću
na putu za Atticu.
Bilo je to veoma dugo popodne. Ted je slušao
Henryja Bartletta kako objašnjava teoriju o
privremenoj neuračunljivosti. -Leila vas je javno
odbacila i napustila predstavu u koju ste uloţili
četiri milijuna dolara. Sljedeći dan molili ste je da se
pomirite. Nastavila vas je vrijeđati, pa ste i sami bili
prisiljeni piti.
- Mogao bih traţiti povrat poreza - prekine ga Ted.
- Vi to znate. Ja to znam. Ali, onaj koji sjedi u poroti
i kasni s otplatom auta neće to tako lako shvatiti.
- Odbijam priznati mogućnost da sam ubio Leilu. Ne
ţelim ni razmišljati o tome.
Bartlettovo lice počelo se rumenjeti: - Ted, bolje vam
je shvatiti da vam samo ţelim pomoći. U redu, bili
ste dovoljno lukavi da izvučete poruku iz današnje
reakcije Elizabeth Lange. Dakle, ne moţemo priznati
mogućnost da ste se vratili u Leilin stan. Ako ne
igramo na kartu potpune amnezije, morat ćemo
uništiti i svjedočenje Elizabeth Lange i svjedočenje
one svjedokinje. Ili jedno ili drugo, i to moţda. To
sam vam već jednom rekao. Oboje nikako.
-Ima još jedna mogućnost koju bih htio istraţiti -
predloţi Craig. - O toj toboţnjoj svjedokinji
posjedujemo pozamašan psihijatrijski karton.
Tedovu prvom odvjetniku predlagao sam da
unajmimo privatnog istraţitelja koji bi prikupio
iscrpne informacije o toj ţeni. I još uvijek mislim da
ideja nije loša.
- Nije - Bartlettove oči nestaše pod teškim
mrgođenjem. - Kamo sreće da ste to odavno uradili.
Pričaju o meni, razmišljao je Ted. Diskutiraju o tome
što bi moglo, a što ne bi moglo pridonijeti mojoj
eventualnoj slobodi, kao da ja nisam ovdje.
Spora, tvrda ljutnja koja je sada postala sastavni dio
njegove osobe, tjerala ga je da išiba obojicu. Išiba?
Odvjetnika koji mu je trebao donijeti pobjedu, i
prijatelja koji je tih zadnjih mjeseci bio njegove oči,
uši i glas. Ali ja ne ţelim da oni preuzimaju kormilo
nad mojim ţivotom, Ted pomisli i osjeti gorčinu koja
je iznenada ispirala njegova usta. Ne smijem ih
osuđivati, ali ne smijem im ni vjerovati. Bez obzira
na sve, kao da je već otpočetka znao: za ovo se sam
moram pobrinuti.
Bartlett je i dalje razgovarao s Craigom: - Imate li
neku posebnu agenciju na umu?
- Dvije, tri. Radili smo s njima kad smo jedan interni
problem u tvrtki morali riješiti tajno, bez znanja
javnosti. Navede imena tih detektivskih agencija.
Bartlett klimne glavom. - Sve su dobre. Pogledajte
koja moţe odmah početi s radom. Ţelim znati pije li
Sally Ross alkohol, ima li prijatelje kojima se
povjerava. Ako ima, je li netko od njih bio s njom te
noći kad je Leila LaSalle umrla. Jer, ne zaboravite,
svi vjeruju da je bila u svom stanu i gledala na
Leilinu terasu baš u trenutku kad je Leila bačena
preko nje.
Pogleda na Teda pa doda: - Sa ili bez Teddyjeve
pomoći. Kad su ga Bartlett i Craig u 16.45 konačno
napustili, Ted se osjećao izmoţdenim. Nervoznim
pokretom uključi televizor, onda ga automatski
isključi. Um mu se sigurno neće razbistriti
gledanjem televizije. Šetnja bi bila izvrstan lijek.
Duga šetnja u kojoj bi mogao osjetiti slanu aromu
oceana i moţda proći pokraj kuće djede i bake, gdje
je kao klinac proveo tako mnogo vremena.
Umjesto toga, odluči se istuširati. Otišao je u
kupaonicu i na trenutak buljio u svoj odraz u drvom
uokvirenom zrcalu koje je prekrivalo pola zida iznad
ogromnog mramornog umivaonika. Mrljice sijedih
dlaka oko sljepoočica. Znakovi napetosti oko očiju i
usana. Stres se manifestira i mentalno i fizički.
Jednom je na programu jutarnjih vijesti čuo tu
rečenicu od psihologa stručnjaka. Nije se šalio!
Craig je predlagao da njih dvoje podijele jedan
bungalov s dvije spavaonice, ali pošto mu Ted ništa
nije odgovorio shvatio je poruku i više nije
navaljivao.
Zar ne bi bilo lijepo kad bi svi shvaćali, a da im se to
ne mora reći, da čovjek treba komad prostora samo
za sebe? Skine i odloţi odječu u košaru za prljavo
rublje. S poluosmijehom na licu, sjetio se kako ga je
Kathy, njegova supruga, odvikla od ostavljanja
odjeće tamo gdje bi je skinuo. - Ne zanima me koliko
je tvoja obitelj bogata - korila ga je. - Jednostavno
mislim da je odvratno od drugog ljudskog bića
očekivati da tvoje prljavo rublje kupi po podu. '
Njegovo lice u njezinoj kosi. Parfem od dvadeset
dolara koji je upotrebljavala. - Ĉuvaj svoj novac. Ja
ne znam nositi skupe parfeme. Ĉine me nesigurnom.
Hladan tuš pomogao mu j e da se oslobodi tupe,
vibrirajuće glavobolje. Osjećajući se bolje, omota se
frotirskim ogrtačem i nazove posluţiteljicu da mu
donese ledeni čaj. Bilo bi krasno sjesti na verandu,
ali nije htio riskirati. Nije ţelio upasti u nepotrebne
razgovore s osobama koje bi tuda mogle prolaziti.
Kao Cheryl, na primjer. To bi upravo bilo nalik na
nju. »Slučajno proći«. Dragi Boţe, zar nikad neće
preboljeti onu prolaznu avanturu? Bila je lijepa, bila
je zabavna i bila je neizmjerno uporna. Ali čak i da
nema tog suđenja što mu visi o glavi, nikad se više
ne bi spetljao s njom.
Smjestio se na kauč s kojeg je imao pogled na ocean.
Mogao je vidjeti galebove koji kruţe iznad
zapjenjenih valova, iznad podvodnih struja, iznad
snage valova koja bi ih mogla smrskati o stijene.
Osjećao je da se znoji dok mu predstojeće suđenje
navire u mozak. Nervozno ustane i otvori klizna
vrata što su vodila na bočnu verandu. Kasni kolovoz
obično je donosio dugo očekivan okus svjeţine u
zraku. Stavi ruke na ogradu.
Kad je počeo shvaćati da on i Leila neće uspjeti na
dulje staze? Nepovjerenje prema muškarcima, tako
duboko ukorijenjeno u njezinoj glavi, postalo je
nepodnošljivo. Je li to bio razlog što je odbacio
Craigov savjet i uloţio milijune u njezinu predstavu?
Podsvjesno se nadao da će ona, zahvaćena
megahitom, odlučiti da ne ţeli prihvatiti društvene
obveze koje njegov ţivot nalaţe ili njegovu ţelju za
zasnivanjem obitelji. Leila je prije svega bila glumica.
Pričala je da ţeli dijete, ali to nije bila istina. Ona je
svoje materinske instinkte zadovoljila podizanjem
Elizabeth.
Sunce se počelo spu3tati nad Pacifikom. Zrak je bio
ispunjen cvrčanjem cvrčaka i zrikavaca. Noć, Večera,
Već je mogao vidjeti izraze na licima ljudi za stolom.
Min i Helmut namješteni osmjesi, zabrinut pogled u
očima. Craig koji pokušava pročitati njegove misli.
Syd i cinična nervoza oko njega.
Koliko je Syd dugovao pogrešnim ljudima novca koji
je uloţio u predstavu? Koliko se Syd nadao posuditi
od njega? Koliko je vrijedilo njegovo svjedočenje?
Claeryl, sva u ulozi zavodnice. Alvira Meehan koja
vrti onaj prokleti broš i očima palaca od uzbuđenja.
Henry, koji promatra Elizabeth kroz stakleni para-
van. Elizabeth, s hladnim i prezrivim licem,
proučava sve njih.
Ted upravi pogled prema dolje. Bungalov se nalazio
na kosini i bočna terasa stršila je iznad provalije od
nekih pet metara. Gledao je u grmlje s crvenim
cvjetovima. Slike se pojave u njegovoj glavi i on brzo
uleti natrag u bungalov.
Još uvijek se tresao kad se posluţiteljica pojavila s
hladnim čajem. Ne vodeći računa o skupocjenoj
satenskoj posteljini baci se na masivan bračni
krevet. Ţelio je da je večera gotova, da je noć sa svim
onim što donosi završila.
Usta mu se iskrive u sarkastičnom pokušaju
smiješka. Zašto ţeli da noć što prije završi? Pitao se
kakve večere sluţe u zatvoru.
Imat će mnogo večeri na raspolaganju da sazna.
6.
Dora se u toplice vratila oko dva sata popodne.
Spustila je torbe u stan i smjesta se uputila u ured.
Min joj je dopustila da vreće s neotvorenim pismima
Leilinih oboţavatelja drţi u ormariću u sobi za
drţanje dokumenata. Dora je obično uzimala onoliko
pisama koliko joj je moglo stati u ruku i drţala ih u
najdonjoj ladici stola. Znala je da je Min ţivcirao
pogled na Leilina pisma. Sada je nije bilo briga hoće
li se Min naljutiti. Ostatak dana bila je slobodna i
namjeravala je traţiti anonimna pisma.
Otkad je našla ono prvo pismo, Dora ga je stalno
iznova čitala. Sa svakim čitanjem postajala je
uvjerenija da u njemu mora biti komadić istine.
Koliko god Leila bila sretna s Tedom, tjeskoba koju
je osjećala nakon posljednja tri-četiri filma pretvorila
ju je u temperamentnu i mušičavu osobu. Dora je
primijetila sve veće Tedovo nestrpljenje zbog Leilinih
ispada. Je li se zbog toga spetljao s nekom drugom
ţenom?
E Upravo tako bi Leila razmišljala da je otvorila ovo
pismo, ili više njih. To bi objasnilo tjeskobu,
opijanje, očaj koji ju je razarao posljednjih mjeseci.
Leila je često znala reći: - Samo je dvoje ljudi kojima
na ovom svijetu mogu vjerovati. Vrabac i Sokol. A
sada si i ti, Sammy, zauzela to mjesto. Dora se
osjećala počašćenom. - I Q. E. 2 - Leilino ime za Min
- mogla bi biti poţrtvovana prijateljica, ukoliko se to
ne kosi sa ţeljama njezina vojnika igračke.
" Kad je stigla do ureda, Dora osjeti olakšanje što
Min i Helmut nisu tamo. Dan je bio sunčan,
povjetarac s Pacifika blag. Daleko dolje na
stjenovitim grebenima što su se nadvisivali nad
oceanom, mogla je vidjeti obrise
mesembryanthemum crystallinuma, kanazeleno i
riđe nijansiranih listova koji ţive na zraku i vodi.
Baš kao što su Elizabeth i Ted bili zrak i voda i za
Leilu.
Brzo ode do sobe s registratorima. S Mininom
strašću za lijepim pokućstvom, čak je i taj maleni
skladišni prostor bio ekstravagantno uređen.
Registratori, izrađeni po narudţbi bili su sunčano
ţute boje, keramičke pločice na podu bile su u
tonovima zlata i jantara, a bife stolić iz jakobinskoga
doba bio je pretvoren u skladišni ormarić.
Tu su se nalazile još dvije pune vreće pisama
Leilinih oboţavatelja. Varirala su od papira na pruge
istrgnutih iz dječjih biljeţnica do skupocjenih,
parfimiranih memoranduma. Dora zgrabi hrpu koja
joj je mogla stati između ruku i vrati se s njima do
stola.
Bio je to spor proces. Nije mogla pouzdano znati da
će druga anonimna pisma biti sastavljena na isti
način, od iskidanih isječaka iz novina i časopisa.
Započela je s otvorenim pismima koja je i Leila
vidjela. Većina pisama bila je uobičajena. Vi ste moja
omiljena glumica... Prozvala sam kćer po vama...
Vidjela sam vas u showu Johnnyja Carsona.
Izgledali ste tako lijepo i bili ste veoma zabavni... Ali,
bilo je i nekoliko pisama s prilično oštrim kritikama.
Ovo je posljednji put da sam potrošio pet dolara na
gledanje tvog filma... Ĉitaš li tekstove koje ti se nude
ili samo uzimaš uloge koje moţeš dobiti?
Zbog potpune zaokupiranosti čitanjem Dora je
zaboravila da se Min i Helmut redovno vraćaju u
ured u četiri sata popodne. Jednog trenutka bila je
sama, drugog trenutka pribliţavali su se njezinu
stolu. Pogleda prema njima pokušavajući namjestiti
prirodan osmijeh, dok je kao nehajnom gestom
ušuškavala anonimno pismo u hrpu drugih pisama.
Bilo je očigledno da je Min uzrujana. Nije ni
primijetila da se Dora prije vratila. - Sammy, molim
te, donesi mi registrator o rimskim termama.
Min ju je čekala da se vrati. Kad se vratila s
registratorom, Helmut ispruţi ruke da ga dohvati, ali
ga Min bukvalno zgrabi njemu ispred nosa. Lice joj
je bilo mrtvački blijedo. Helmut je potapše po
ramenu. - Minna, molim te, preuzbuđena si.
Min ga je ignorirala. - I ti dođi - reče Dori
zapovjednim glasom.
- Samo da pospremim - Dora pokaţe na stol. -
Zaboravi sada na stol.
Ništa nije mogla uraditi, razmišljala je Dora u sebi.
Ako bi pokušala staviti anonimno pismo u ladicu,
Min bi zahtijevala vidjeti ga. Stoga popravi kosu i
krene za Min i Helmutom u njihov ured. Nešto je bilo
uţasno loše i bilo je u vezi s onim vraţjim rimskim
termama.
Min ode do svog stola, otvori registrator i
manijakalno počne vrtjeti po papirima. Većina
prepiske odnosila se na račune građevinara. -
500.000 plaćeno, 300.000 plaćeno, i 25.000 plaćeno.
Nastavila je čitati. Glđs joj se sve više i više ,
povisivao. - A sada novih 400.000 dolara prije nego
se nastavi s uređenjem unutarnjih prostorija?!
Bijesno zatvori registrator ` i lupi šakom po njemu.
Dora otrči donijeti čašu hladne vode iz hladnjaka.
Helmut brzo priđe stolu, stavi ruke na Minine
sljepoočice i počne govoriti njeţnim, umirujućim
glasom: - Minna, Minna, smiri se. Misli na nešto
lijepo. Skočit će ti tlak.
Dora doda Mini čašu i prezrivo pogleda u Helmuta.
Ta raspikuća, mislila je u sebi, otjerat će Min u grob
svojim ludim projektima. Min je bila potpuno u
pravu kad je predlagala da
.. na jednom dijelu imanja izgrade toplice za goste s
plitkijim dţepom. Ovih dana i tajnice idu u toplice,
ne samo elita. ! Umjesto toga, ta napuhana budala
nagovorila ju je da grade
rimske terme. - One će nas proslaviti u svijetu -bila
je njegova omiljena fraza dok je nagovarao Min da
zagrize u dug. Dora je r poznavala financijsku
situaciju toplica jednako dobro kao i njih
dvoje. Više nije mogla izdrţati. Prekinula je
Helmutovo zavijanje: - Minna, Minna...
- Smjesta prekinite rad na termama - reče odrješito.
! Fasada je završena, tako da terme izvana izgledaju
u redu. Kaţite da pošiljka specijalnog mramora kojeg
ste naručili kasni. Nitko neće primijetiti. A što se
građevinara tiče, do sada je sve plaćeno, zar ne?
- Preteţno - sloţi se Helmut. Veselo se osmjehne
Dori, kao da j e upravo riješila zamršenu zagonetku.
- Dora j e u pravu, Minna. Odgodit ćemo završavanje
termina.
Min ga je ignorirala. - Ţelim ponovno proći ove
brojke. Sljedećih pola sata svi troje bili su
zaokupljeni u uspoređivanjem ugovora, računali su
daljnje i zbrajali dosadašnje
i troškove. U jednom trenutku prvo je Min napustila
sobu, a nakon nje i Helmut. Daj Boţe da ne odu do
mog stola, molila se Dora u sebi. Znala je da će Min,
čim se smiri, poludjeti zbog nereda na stolu.
Konačno, Min baci skice na stol. - Ţelim ponovno
razgovarati s onim prokletim odvjetnikom. Ĉini se da
građevinar u svakoj fazi rada ima pravo dizati cijenu
rada kako mu se svidi.
- Taj građevinar ima dušu - reče Helmut. - Razumije
koncept onoga što gradimo. Mina, zaustavimo
gradnju na trenutak. Dora je u pravu. Očekujemo
pošiljku carrara mramora. Trenutačno ništa drugo
ne očekujemo, da? Divit će nam se kao puritancima.
Liebchen, zar ne znaš da je kreiranje ţelje za nečim
jednako vaţno kao i njezino ostvarivanje.
Dora iznenada postane svjesna prisutnosti još jedne
osobe u sobi. Brzo se okrene. Cheryl, zanosna tijela,
stajala je u luku naslonjena na vrata. Po izrazu očiju
moglo se zaključiti da se izvrsno zabavlja. - Došla
sam u nezgodnom trenutku? - upita veselo. I ne
čekajući odgovor, došeta do stola i nagne se iznad
Dore. - Oh, pregledavate nacrte rimskih termi.
Nagne se da ih bolje prouči.
- Ĉetiri bazena, parne kupke, saune, još soba za
masaţu, spavaće sobe? Sviđa mi se idej a o
dremuckanju nakon napornog brčkanja u
mineralnim kupkama! Usput, zar neće osiguranje
prave mineralne vode za terme koštati cijelo
bogatstvo? Ili ih mislite laţirati, ili ćete ih
cjevovodima provesti iz Baden-Badena? Uspravi se
gracioznim pokretom. - Izgleda da bi vam koristila
mala investicijska injekcija. Znate da Ted uvaţava
moje mišljenje. Zapravo, znao me slušati veoma
pozorno prije nego je Leila zabila svoje kandţe u
njega. Vidimo se za večerom.
Kad je stigla do vrata, pogleda ih preko ramena. -
Eh, da, da ne zaboravim. Min, dušo, stavila sam svoj
račun na Dorin stol. Netko ga je zabunom ostavio u
mom bungalovu. Znam da si me ovdje planirala kao
svog gosta.
Cheryl je ostavila račun na njezinu stolu! Dora
odmah shvati da to znači da je Cheryl pročeprkala
po pošti. Cheryl je bila ono što je bila. Sigurno je
vidjela anonimno pismo.
Min pogleda u Helmuta. Suze su joj ~ se kupile u
očima. Zna da smo u financijskom škripcu i bilo bi
veoma nalik na nju da nas odcinkari nekoj
kolumnistici! Sami imamo još jednog švercera, i ne
sumnjaj da će joj ovo mjesto posluţiti kao drugi
dom! Očajna, Min skupi raspršene račune i nacrte i
stavi ih natrag u registrator.
Dora uzme registrator iz Mininih ruku i odnese ga u
skladišnu sobu. Dok se vraćala na recepciju, srce joj
je divljački tuklo. Leilina pisma bila su razbacana po
stolu. Anonimnog pisma nije bilo!
Potištena, Dora pokuša ocijeniti koliku bi štetu
nestanak pisma mogao donijeti. Moţe li se njime
ucjenivati Teda? Ili ga je onaj tko ga je poslao
nestrpljivo ţelio natrag, za slučaj da nekome padne
na pamet istraţiti njegov identitet?
Da ga barem nije čitala u trenutku kad su se Min i
Helmut vratili u ured! Sjedne za stol i tek u tom
trenutku primijeti poruku naslonjenu na stolni
kalendar.
Bio je to Cherylin račun za tjedni boravak u
toplicama. Preko njega je rukom bilo načrčkano:
Plaćeno u cijelosti.
7.
U 18.30 u Elizabethinu bungalovu zazvoni telefon.
Bila je Min. - Elizabeth, ţelim da večeras večeraš sa
mnom i Helmutom. Ted, njegov odvjetnik, Craig,
Cheryl i Syd odlaze van na večeru. Na trenutak je
opet bila ona stara arogantna Min koja ne prihvaća
»ne« kao odgovor. Onda, prije nego je Elizabeth
uspjela odgovoriti, doda njeţnim glasom: - Molim te,
Elizabeth. Nedostaješ nam, a sutra se vraćaš kući.
-Je li to još jedan od tvojih trikova, Min?
-Potpuno sam pogriješila što sam sinoć forsirala
sastanak između tebe i Teda. Jedino što mogu
uraditi jest moliti za oprost.
Min je zvučala umorno i Elizabeth osjeti suosjećanje.
Ako je Min odlučila vjerovati da je Ted nevin, neka
je. Plan da ih oboje dovuče ovdje bio je nepromišljen,
ali opet, to je bila Min.
- Sigurna si da nitko od njih neće biti u
blagovaonici?
- Sigurna sam. Pridruţi nam se. Sutra putuješ.
Jedva se viđamo.
Moljakanje je bilo u potpunoj suprotnosti s Mininim
karakterom. Ovo će joj biti jedina šansa da se
sastane s Min, a osim toga, nije bila ni sigurna da bi
joj osamljena večera prijala.
To popodne imala je pun raspored vjeţbi i tretmana,
uključujući masaţu lufa spuţvom, dva sata
stretchinga, pedikiranje i manikiranje, i na kraju sat
joge. Na satu joge pokušala je svoj um osloboditi
briga, ali neovisno o koncentraciji, nije se mogla
povinovati njeţnim sugestijama voditelja. Stalno je,
protiv svoje volje, čula Tedovo pitanje: »Ako sam se
vratio gore... Zar ne misliš da sam je pokušao
spasiti?«
- Elizabeth
Elizabeth čvrsto stisne telefon i pogleda oko sebe,
upijajući odmarajuću jednobojnu shemu luksuznog
bungalova. »Leilina zelena«, kako ju je Min zvala.
Min je sinoć bila bolesno svojeglava, ali je voljela
Leilu. Elizabeth začuje samu sebe kako prihvaća
poziv.
Golema kupaonica sastojala se od kade, jacuzzija,
tuša i sauna kabine. Izabrala je Leilin način
opuštanja. Legla je u kadu i iskoristila i parenje i
jacuzzi sustav. Zatvorenih očiju, glave naslonjene na
naslon od frotira, osjećala je kako pritisak nestaje
pod relaksirajućom parom i uzvrtlanom vodom.
Još jednom se počne diviti raskoši ovog mjesta. Min
mora da je bezglavo trošila milijune koje je
naslijedila. Primijetila je da su istu zabrinutost
dijelili i svi stari radnici toplica. Rita, manikerka,
ispričala joj je gotovo istu priču koju je čula od
maserke. - Kaţem ti, Elizabeth -potuţila joj se -
Cypress Point više nema onaj štih kao kad je Leila
bila'ţiva. Sljedbenici elite sada više idu u La Costu.
Sigurno se i ovdje mogu zateći neka velika imena, ali
pola njih ne plaća uslugu.
Nakon dvadeset minuta para se automatski
isključila. Iako ' nerado, Elizabeth se istušira
hladnim tušem, a onda se ušuška ' u debeli frotirski
ogrtač. Kosu ovije ručnikom. Ipak, bilo je još
nešto što je previdjela u bijesu zbog susreta s
Tedom. Min je iskreno voljela Leilu. Njezina tuga
nakon Leiline smrti nije bila I, gluma. Ali Helmut?
Onaj neprijateljski način na koji je gledao ; Leilinu
sliku, podla sugestija da je Leila počela gubiti na '
ljepoti... Što je moglo izazvati tu pakost? Sigurno ne
one šale , da je »vojnik-igračka« koje je Leila zbijala
na njegov račun?
Kad bi ti vicevi došli do njega činilo se da ga
zabavljaju. Sjetila G se kad je jednom stigao na
večeru u Leilin apartman s visokom, ; staromodnom
kapom kakvu je nosio kositreni vojnik.
- Prolazio sam pokraj dućana s kostimima, vidio
kapu u izlogu i nisam mogao odoljeti - objasnio je
dok su ostali , aplaudirali. Leila se smijala glasno,
zatim ga je poljubila. - Vi ' ste pravi prijatelj, Vaše
Veličanstvo - rekla je.
Što je onda moglo proizvesti njegovu srdţbu prema
Leili? , Elizabeth osuši kosu ručnikom, začešlja je
prema natrag i skupi ' u čvor na vrhu glave. Dok je
stavljala rumenilo na obraze i ; šminku na usne
mogla je čuti Leilin glas: - Boţe, Vrabac, iz
dana u dan izgledaš sve bolje i bolje. Kunem ti se da
si prava sretnica što te je mama začela sa senatorom
Langeom. Sjećaš se drugih maminih momaka? Što
misliš, kako bi se osjećala da ti je, na primjer, Matt
bio otac?
Prošle godine kad se s glumačkom druţinom našla u
Kentuckyju, otišla je u najveću novinsku kuću u
Louisvilleu i potraţila informacije o Everettu Langeu.
Osmrtnica na koju je naišla bila je stara četiri
godine. U njoj je našla i informacije o njegovu
podrijetlu, obrazovanju, braku s pripadnicom više
klase, o njegovim uspjesima u Kongresu. Na
fotografiji je vidjela mušku verziju svojih crta lica...
Bi' li njezin ţivot bio drukčiji da je poznavala oca?
Nije imala odgovor na to pitanje, pa ga je
jednostavno izbrisala iz glave.
U Cypress Pointu postojalo je prešutno pravilo da se
svi dotjeraju za večeru. Odluči odjenuti bijelu
svilenu dţersejnu tuniku s pojasom od uzlanih
čvorova i srebrne sandale. Pitala se jesu li Ted i
ostali otišli u restoran Cannery u Montereyu. To mu
je oduvijek bilo omiljeno mjesto.
Jedne noći prije tri godine, kad je Leila iznenada
morala otputovati zbog snimanja dodatnih scena,
Ted ju je odveo u Cannery. Ĉetiri sata proveli su
pričajući. Ispričao joj je kako je kao dijete običavao
ljetovati u Montereyu s bakom i djedom, kako mu je
majka počinila samoubojstvo kad mu je bilo dva-
naest godina, koliko je mrzio oca... Također joj je
ispričao 0 automobilskoj nesreći u kojoj su njegova
ţena i sin izgubili ţivote. - Nisam uopće funkcionirao
- rekao joj je. - Gotovo pune dvije godine ţivio sam
kao zombi. Da nije bilo Craiga bio bih prisiljen
direktorsku palicu nad kompanijom povjeriti ne-
kome drugome. On je funkcionirao za mene. Bio je
moj glas. Jednom riječju, bio je ja.
Sljedećeg jutra, rekao joj je: - Izvrstan si slušatelj.
2nala je da mu je neugodno što joj je toliko toga
otkrio 0 sebi.
Namjerno je pričekala da se koktel pribliţi kraju
prije nego napusti bungalov. Dok je išla stazom koja
vodi u glavnu zgradu zaustavila se promotriti scenu
na verandi. Osvijetljena glavna zgrada, elegantno
odjeveni ljudi koji stoje u manjim skupinama,
pijuckaju koktele, pričaju, smiju se, razdvajaju se i
formiraju nove skupine.
Bila je oštro svjesna nevjerojatne bistrine zvijezda na
pozadini neba, umjetnički raspoređenih reflektora
koji su osvjetljavali stazu i naglašavali cvjetove
ţbunja, blagog zapljuskivanja Pacifika o obalu i
stršeće sjene rimskih termi. Fasada od crnog
mramora caklila se pod svjetlom reflektora.
Kamo je ona pripadala, pitala se Elizabeth u sebi.
Dok je radila u Europi bilo joj je lakše odagnati
osjećaj samoće, otuđenje od ljudi koji su nekad činili
sastavni dio njezina ţivota.
Ĉim je film završio u rolni, poţurila je kući tako
sigurna da će joj se njezin apartman učiniti poput
raja, da će joj prisnost New Yorka donij eti
dobrodošlu udobnost, ali već nakon deset minuta
poţeljela je pobjeći. Minin poziv prihvatila je poput
utopljenice. Sada je pak brojala sate kad će se moći
vratiti u New York, u svoj stan. Ĉinilo joj se kao da
nema doma.
Hoće li suđenje značiti pakao za njezine emocije?
Hoće li joj pomaganje u kaţnjavanju Leilina ubojice
donijeti olakšanje, ' pomoći joj da se druţi s ljudima,
započne novi ţivot sama?
- Oprostite. Jedan mladi par nalazio se iza nje na
stazi. Prepoznala je muškarca. Bio je to tenisač koji
je zauzimao visoko mjesto na rang-Ijestvicama.
Koliko dugo je stajala tamo i priječila im put?
- Ţao mi je. Ĉini se da sam odlutala mislima. Makne
se ustranu, a tenisač i mlada ţena, koja ga je drţala
za ruku, nezainteresirano se nasmiješe i prođu. Išla
je za njima sporim koracima do kraja staze, prije
nego se uspne stepenicama. Konobar joj ponudi
piće. Prihvatila ga je i brzo otišla do udaljene ograde.
Nije bila raspoloţena za ćaskanje.
Min i Helmut kruţili su među gostima s izvjeţbanim
umijećem veterana u odrţavanju domjenaka. Min je
bila trijumfalno upadljiva u lepršavom ţutom
satenskom kardiganu i s dijamantskim naušnicama
koje su padale u slojevima. Elizabeth iznenađena
shvati da je Min zapravo prilično mršava. Njezine
pune grudi i bahato drţanje stvorili su iluziju
veličine.
Kao i uvijek, Helmut je izgledao besprijekorno.
Svileni mornarskoplavi sako i svijetle sive flanelske
hlače. Zračio je šarmom dok se klanjao nad rukama,
osmjehivao se, podizao savršeno izvijene obrve.
Besprijekorni dţentlmen.
Ali zašto je mrzio Leilu?
Yečeras su obje sobe blagovaonice bile dekorirane u
boji breskve: stolnjaci i ubrusi, ukrasni aranţmani
od ruţa, Lenox porculanski servis u njeţno
breskvastozlatnom dizajnu. Ivlinin stol bio je
rezerviran za četiri osobe. Dok se pribliţavala, vidjela
je kako šef sale tapše Min po ramenu i pokazuje
telefon na njegovu stolu.
Kad se vratila za stol, Min je djelovala uzrujano.
Ipak, pozdrav joj je zvučao srdačno: - Elizabeth,
napokon ćemo malo vremena provesti zajedno. Imala
sam namjeru iznenaditi tebe i Sammy. Ona se prije
vratila u toplice, ali mora da je zagubila moju
poruku da si i ti ovdje. Zato sam je pozvala da nam
se pridruţi za večerom. Međutim, eto, upravo je
nazvala i rekla da se ne osjeća dobro. Rekla sam joj
da si s nama, pa ti je poručila da će te nakon večere
posjetiti u tvom bungalovu.
- Da nije bolesna? - zabrinuto upita Elizabeth.
- Imala je dugu voţnju. Ipak, treba nešto i jesti.
Voljela bih da je došla. Min je očito ţeljela što prije
prestati pričati o Sammy.
Elizabeth je promatrala Min kako izvjeţbanim okom
promatra okolinu. Teško konobaru koji nije imao
pravilno drţanje, koji se spoticao, kome se prolilo
piće ili se očešao o štalicu. Odjednom joj padne na
pamet kako Min nije imala običaj pozivati Sammy za
stol. Je li shvatila da ona, Elizabeth, ima neki
specijalan razlog za susret sa Sammy, pa je ţeljela
saznati o čemu je riječ?
I je li moguće da je Sammy pronicavo izbjegla tu
zamku? - Ţao mi je što kasnim - Alvira Maehan
izvuče sjedalicu prije nego joj konobar uspije
pomoći. - Kozmetičarka je stavila poseban make up
nakon što sam se odjenula - reče ozareno. - Kako
vam se sviđa?
Alvira je na sebi imala beţ kaftan okruglog izreza
oko vrata i ogrlicu od smeđih perli u nekoliko
slojeva. Izgledala je veoma skupo. - Kupila sam je u
vašem butiku - objasnila je.
-Zaista imate prekrasnih stvari. A kupila sam i svu
šminku koju mi je šminkerica preporučila. Mnogo mi
je pomogla, vrlo draga ţena.
Kad je i Helmut došao za stol, Elizabeth je sa
zanimanjem studirala Minino lice. Osoba je morala
biti pozvana za Minin i Helmutov stol. Gospođa
Meehan to očito nije shvaćala. Min joj je mogla
objasniti da je za nju rezervirano mjesto za drugim
stolom. S druge strane, gospoda Meehan bila je
smještena u najskupljem bungalovu u toplicama.
Očito je kupovala sve odreda, i uvrijediti je bila bi
glupa greška. Nategnut osmijeh zatitra u kutovima
Mininih usana: - Izgledate divno - reče Alviri. - Sutra
ću vam osobno pomoći u odabiru nove odjeće.
- Veoma ljubazno od vas -Alvira je vrtjela broš i
okrenula se prema Helmutu. - Barune, moram vam
reći da sam ponovno pročitala vaš oglas. Znate, onaj
što uokviren visi u svim bungalovima.
- Da?
Elizabeth se upita je li to samo njezina uobrazilja ili
je Helmut odjednom postao zabrinut.
- Dakle, dopustite da vam kaţem da je sve što ste o
ovom mjestu rekli istinito. Sjećate se kako kaţe
oglas: »Nakon tjedan dana provedenih u toplicama
osjećat ćete se slobodnima i opuštenima, poput
leptira što pluta na oblaku.«
- Da, oglas govori tako nešto.
- Ali, vi ste ga napisali, zar ne? Tako ste mi rekli.
- Imao sam svojih sugestija, da. Znate, imamo
agenciju koja se bavi sastavljanjem oglasa.
- Glupost, Helmute. Gospođa Meehan očito je
zadivljena tekstom oglasa. Da, gospođo Meehan, moj
muţ je veoma kreativna osoba. Sam piše jutarnje
poruke, a deset godina unazad, otkako smo otvorili
toplice, jednostavno se nije mogao zadovoljiti
prijedlogom oglasa koji nam je ponudila agencija.
Umjesto toga, napisao je vlastitu verziju. Taj je oglas
dobio mnogo nagrada, i zato imamo uokvirenu
kopiju u svakom bungalovu.
- Sigurno je privukao mnogo vaţne ljude - reče
Alvira. Oh, voljela bih biti muha na zidu i slušati što
svi ti ljudi govore... Široko se osmjehne Helmutu. -Ili
biti leptir što pluta na oblaku.
Jeli su niskokaloričnu pjenastu kremu kad
Elizabeth sine kako je Alvira Meehan uspjela vješto
izmamiti priču od Min i Helmuta. Ispričali su joj
priče koje Elizabeth nikad prije nije čula: o
ekscentričnom milijunašu koji se na dan otvaranja
dovezao na biciklu dok je njegov Rolls-Royse
veličanstveno klizio iza njega, ili o tome kako je
privatni zrakoplov bio poslat iz Saudijske Arabije i
pokupio osobito skupocjen nakit koji je jedna od
šeikove četiri ţene ostavila na stolu pokraj bazena.
Kad su se spremali napustiti stol, Alvira postavi
posljednje pitanje: - Molim vas, kaţite mi, tko je bio
najuzbudljiviji gost kojeg ste ikad imali.
Bez razmišljanja, čak i ne gledajući jedno u drugo,
Min i Helmut uglas odgovoriše: - Leila LaSalle.
Iz nekog razloga Elizabeth zadrhti.
Elizabeth nije ostala na kavi i glazbenom programu.
Ĉim je stigla u bungalov, nazove Sammy. Na njezino
iznenađenje u Sammynu stanu nitko nije odgovarao.
Zato okrene broj ureda.
Sammyn glas zvučao je uzbuđeno kad je podigla
slušalicu. - Elizabeth, zamalo sam se onesvijestila
kad mi je Min rekla da si ovdje. Ne, savršeno sam
dobro. Dolazim kod tebe.
Deset minuta poslije Elizabeth širom otvori vrata
bungalova i ovije ruke oko krhke, ludo odane ţene
koja je s njom dijelila nekoliko posljednjih godina
Leilina ţivota.
Sjedajući jedna nasuprot drugoj na sofe istih
uzoraka, promatrale su se ispitivačkim pogledima.
Elizabeth je bila šokirana koliko se Dora promijenila.
-'Znam - reče Dora, ironično se osmjehnuvši. - Ne
izgledam baš poţeljno.
- Pa, ne izgledaš dobro, Sammy - reče Elizabeth. -
Što se, zapravo, događa?
Dora slegne ramenima. -Još uvijek imam osjećaj
krivnje. Ti si bila na putu i nisi mogla primijetiti
svakodnevnu promjenu na Leili. Kad me došla
posjetiti, osjetila sam da je nešto razdire iznutra.
Nije htjela reći što. Trebala sam te nazvati. Osjećam
da sam je iznevjerila. A sada se osjećam obveznom
saznati što se dogodilo, i neću se odmoriti dok to ne
učinim.
Elizabeth osjeti da joj suze kaplju iz očiju. -Ne tjeraj
me da zaplačem - reče. - Prvih godinu dana morala
sam nositi tamne naočale. Nisam znala kad ću
početi plakati. Te su mi naočale bile ţalbena oprema.
Zatim, sklopivši ruke, nastavi: - Sammy, molim te,
reci mi, jesam li pogriješila u vezi Teda? Kad je o
vremenu riječ, nisam pogriješila. Ako je on gurnuo
Leilu preko terase treba za to i platiti. Ali, je li
moguće da ju je on zapravo pokušavao zaustaviti?
Zašto je bila tako uznemirena? Zašto je pila? Ĉula si
je mnogo puta da govori kako ne voli biti u društvu
ljudi koji mnogo piju. Te noći, nekoliko minuta prije
nego je umrla, bila sam oštra prema njoj. Pokušala
sam primijeniti istu metodu koju je ona
primjenjivala na mami - šokirati je, natjerati je da
vidi što si radi. Da sam se ponijela suosjećajnije
Sammy, da sam je barem pitala zašto!
Spontano krenu jedna prema drugoj. Dorine tanke
ručice obgrliše Elizabeth. Osjetila je drhtanje tog
vitkog tijela i sjetila se tinejdţerice koja je oboţavala
svoju stariju sestru. - Uh, Vrabac - instinktivno je
upotrijebila Leilin nadimak za Elizabeth. - Što bi
Leila mislila da nas vidi ovakve? Rekla bi:
- Prestanite cviliti i učinite nešto.« Elizabeth
dlanovima obriše suze s lica i uspije se nasmijati.
- Upravo tako. Brzim, nervoznim pokretom, Dora
ispravi tanke čuperke koji su joj stalno ispadali iz
punđe. - Vratimo se u prošlost. Je li se Leila počela
ponašati uzrujano prije nego što si krenula na
turneju?
Elizabethino lice se namršti dok se pokušavala
usredotočiti, iskorijeniti ostala sjećanja. - Prije nego
sam otišla na turneju, Leila je bila u konačnoj fazi
razvođa. Sjedila je 'sa svojim računovođom. Prvi put
sam je vidjela zabrinutu zbog novca. Rekla je nešto
kao: »Vrabac, zaradila sam odvratno mnogo novaca
u ţivotu, ali, tako mi Boga, sada sam na tankom
ledu.« Rekla sam joj da su je dva parazitska supruga
stjeral~ u škripac, ali da činjenicu što se nalazi na
pragu braka s multirnilijarderom ne bih smatrala
šetanjem po tankom ledu. A ona je rekla nešto kao:
»Ted me zaista voli, zar ne?« Rekla sam joj, za Boga
miloga, prestani s tim glupostima. Rekla sam joj,
ako ga i dalje nastaviš sumnjičiti, otjerat ćeš ga od
sebe. Lud je za tobom. A sada idi i zaradi ta četiri
milijuna dolara što ih je uloţio u tebe.
- Što je odgovorila na to? - upita Dora.
- Počela se smijati, znaš već, onim svojim jakim,
goropadnim smijehom, i rekla: »Kao i uvijek, u pravu
si, Vrabac.«
Bila je uţasno uzbuđena zbog te predstave. I onda
kad si ti otišla, kad sam se ja razboljela i kad je Ted
otputovao, netko' je započeo kampanju da je uništi.
Dora krene prema dţepu na vesti.
- Danas je pismo o kojem sam ti pisala ukradeno s
mog stola.
Ali, maloprije nego si nazvala, našla sam još jedno
među Leilinom poštom. Ni ovo nije pročitala, bilo je
zapečaćeno.
- Pogledaj sama.
Uţasnuta, Elizabeth dva puta pročita neravno
sastavljene riječi:
Leila,
zašto već ne prihvatiš činjenicu da te se Ted
pokušava riješiti. Nova djevojka postaje sve
nestrpljivija. Onih Ĉetiri milijuna dolara njegov su
oproštajni poljubac. Zato, nemoj uprskati, dušo. I
shvati, predstava je odvratna, a ti si deset godina
prestara za nju.
Tvoj prijatelj

Dora je gledala kako Elizabethino lice postaje blijedo

poput kamena.
- Leila ovo pismo nije vidjela? - upita Elizabeth tiho.
-Nije, ali mora da je primila cijelu seriju.
- Tko j~ danas mogao ukrasti ono drugo?
U kratkim crtama Dora joj ispriča o eksplozivnoj
raspravi o troškovima za rimske terme i o Cherylinu
neočekivanom dolasku. - Znam da je Cheryl
prevrtala po mom stolu. Ostavila je račun na njemu.
Ali, mogao ga je i netko drugi uzeti.
- Liči na Cherylino djelo. Elizabeth uzme pismo,
gnušajući se dodirnuti ga.
- Pitam se moţe li se ući u trag njegovu pošiljaocu. -
Po otiscima prstiju?
- Po tome, ali i otisnuta slova imaju svoj kod.
Korisno je saznati iz kojih su časopisa i novina
otrgnuta slova. Pričekaj malo. Elizabeth ode do
spavaće sobe i vrati se s plastičnom vrećicom.
Paţljivo ubaci anonimno pismo unutra. - Naći ću
gdje se moţe obaviti analiza. Ponovno sjedne i
rukama obgrli koljena. - Sammy, sjećaš li se točno
što je pisalo u drugom pismu.
- Mislim da da.
- Onda, molim te, napiši na papir. Ĉekaj, u radnom
stolu ima papira.
Dora nešto napiše, iskriţa, prepiše i konačno preda
papir Elizabeth. - To bi bilo to.
Leila, koliko ti već puta moram pisati? Zar ne vidiš
da si dosadila Tedu? Njegova nova djevojka je lijepa i
mnogo mlada od tebe. već ti je rečeno da je
smaragdna ogrlica koju je njoj darovao istovjetna
narukvici koju je tebi dao. S tim što je ova dva puta
skuplja i izgleda deset puta bolje. Ĉujem da ti je
predstava uţasna.
h Zbilja bi trebala naučiti tekst. Uskoro ću ti pisati
ponovno.
Tvoj prijatelj

I to pismo Elizabeth pročita dva puta. - Ta

narukvica, Sammy? Kad ju je Ted darovao Leili?
- Negdje iza Boţića. Mislim na godišnjicu susreta.
Dala mi je da ju stavim u sef, jer je počela s
probama i znala je da je neće nositi.
- O tome i razmišljam. Koliko je ljudi znalo za
narukvicu. Ted ju joj je dao na jednoj večeri. Tko je
sve bio prisutan?
- Uobičajeno društvo. Min, Helmut, Craig, Cheryl,
Syd, Ted, ti i ja.
- Ista skupina ljudi koja je znala koliko je Ted uloţio
u komad. Sjećaš se, nije htio da javnost sazna.
Sammy, jesi li završila s pregledavanjem pošte?
- Pored ove vreće koju sam danas otvorila, ima još
jedna velika. U njoj moţe biti šest do sedam stotina
pisama.
- Sutra ujutro zajedno ćemo ih pregledati. Sammy,
razmišljaj tko je mogao pisati ta pisma. Min i barun
nisu imali ništa s predstavom. Oni su samo mogli
imati koristi od Tedova i Leilina zajedničkog boravka
u toplicama, sa svim onim ljudima koje je njihova
blizina privlačila. Syd je imao milijun dolara uloga u
predstavi. Craig se ponašao kao da su četiri milijuna
Tedova uloga njegov vlastiti novac, i sigurno ne bi
učinio ništa što bi narušilo šanse za uspjeh. Ali,
Cheryl. Ona nikad nije preboljela što joj je Leila
oduzela Teda. Nikad joj nije oprostila što je postala
zvijezda. Znala je Leiline ranjive točke. I upravo bi
ona bila ta koja bi pisma sada ţeljela natrag.
- A kakve bi koristi imala od toga?
j Elizabeth polako ustane. Odšeta do prozora i
odgurne a zastor. Noć je još uvijek bila briljantno
bistra. -U slučaju da se pisma poveţu s njom, to bi
joj ugrozilo karijeru? Kako bi publika reagirala kad
bi saznala da je Leilu na samoubojstvo
j nagnala osoba koju je Leila smatrala prijateljicom?
- Elizabeth, jesi li svjesna što si upravo rekla?
Elizabeth se okrene. - Zar ne misliš da imam pravo?
-Upravo si priznala da je Leila moţda izvršila
samoubojastvo. Elizabeth zastenje. Pohrli preko
sobe, baci se na koljena i poloţi glavu u Sammyno
krilo. - Sammy, pomozi mi preklinjala je. - Ne znam
više u što da vjerujem. Ne znam što da radim.
8.
Henry Barteltt predloţio je da izađu van na večeru i
pozovu Cheryl i Syda da im se pridruţe. Kad je Ted
prigovorio da se ne ţeli petljati s Cheryl, Henry ga je
oštro prekinuo: - Teddy, sviđalo se to vama ili ne, vi
ste već upetljani s Cheryl. Ona i Syd mogu biti
veoma vaţni svjedoci za vašu obranu.
- Ne vidim kako.
- Ako ne prihvatimo mogućnost da ste se moţda ipak
vratili u Leilin stan, moramo dokazati da je Elizabeth
Lange pogriješila u navođenju točnog vremena
telefonskog razgovora, i porotu moramo uvjeriti da je
Leila izvršila samoubojstvo.
- A što je sa svjedokinjom?
- Ona je na terasi vidjela stablo koje se njiše. Njezina
bujna mašta odlučila je da ste to bili vi i da se borite
s Leilom. Ta ţena je totalna luđakinja.
Otišli su u Cannery. Brbljava,~sretna gomila ljudi
tipična za kraj ljeta, ispunjavala je popularni
restoran. Na sreću, Craig je telefonirao unaprijed pa
ih je čekao stol pokraj prozora s veličanstvenim
pogledom na montereyevsku luku. Cheryl je sjela
pokraj Teda. Spustila je ruku na njegovo koljeno i
šapnula: - Kao u dobrim starim vremenima. Na sebi
je imala top od lamea i uske tajice. Uzdah uzbuđenja
pratio ju je dok je prolazila salom.
Iako se mjesecima nisu viđali, Cheryl ga je
neprestano telefonski zivkala, ali on joj nije uzvraćao
pozive. Sada, dok su njezini topli, nemirni prsti
milovali njegovo koljeno, Ted se pitao je li budala što
ne uzima ono što mu se samo nudi. Cheryl bi na
sudu rekla sve što zaţeli samo da mu pomogne.
Ipak, po kojoj cijeni?
Syd, Bartlett i Craig bili su vidljivo raspoloţeni što se
nalaze u restoranu umjesto u toplicama. - Pričekajte
dok ne počnete jesti - Syd reče Henryju. -Tada ćete
saznati što su pravi plodovi mora.
Kad je konobar prišao stolu, Bartlett naruči Johnnie
Walker. Njegov laneni sako boje šampanjca
besprijekorno mu je pristajao; sportska košulja u
istom tonu i hlače boje cimeta očito su bili izrađeni
po narudţbi. Njegova gusta ali pedantno izbrijana
sijeda kosa bila je u privlačnom kontrastu s
nenaboranim, tamnim tenom. Ted ga je mogao
zamisliti kako se obraća, udvara, kritizira porotu.
Veliki pozer. Ali, uz koji postotak vremena? Krenuo
je naručiti votku s martinijem, međutim, predomisli
se i naruči pivo. Nije bilo pravo vrijeme pićem
otupljivati sposobnost rasuđivanja.
Bilo je još rano za večeru, tek 19 sati. On je
inzistirao na ranoj večeri. Craig i Syd vodili su ţiv
razgovor. Syd je izgledao gotovo veseo. Svjedočenja
na prodaju, razmišljao je Ted u sebi. Prikazati Leilu
manijakalnom pijandurom. Cijela ta priča mogla bi
nam se vratiti u glavu, djeco, a ako se vrati, ja sam
taj koji će platiti.
Craig je razgovarao sa Sydom o njegovoj agenciji,
suosjećao s njim zbog novca koji je izgubio na
Leilinoj predstavi. - I mi smo se nasukali na tom
grebenu - reče Craig, a zatim pogleda Cheryl. Toplo
joj se osmjehnuo: - Mislimo da si ti, Cheryl, bila
vraški dobra prijateljica kad si pokušala spasiti
brod.
Za Boga miloga, ne podgrijavaj vatru! Ted se ugrize
za usnu da se ne prodere na Craiga. Svi ostali za
stolom glasno su se nasmijali. On je bio stranac u
toj skupini, NLO. Mogao je osjetiti oči drugih ljudi u
restoranu kako se okreću prema njihovu stolu i
zaustavljaju se na njemu. Mogao je čuti prigušene
glasove: Suđenje mu počinje s jedeći jedan... Misliš
da ju je zaista ubio? S novcem poput njegova
sigurno će se izvući. Takvi se uvijek izvuku!
Ne uvijek.
Nervozan, Ted baci pogled na zaljev. Luka je bila
puna brodova - velikih, malenih, jedrilica, jahti.
Kadgod je mogla, majka ga je dovodila na poluotok.
To je bilo jedino mjesto gdje je mogla biti sretna.
- Tedova je majka iz Montereya - govorio je Craig
Henryju Bartlettu.
Ted ponovno osjeti uţasnu nervozu koju je Craig
počeo izazivati u njemu. Kad je počelo? Na
Havajima? Prije toga? Ne čitaj mi misli. Ne govori u
moje ime. Dosta mi je toga. Leila ga je često pitala
zar mu nije dosadilo što mu se Buldog stalno vrzma
oko nogu.
Pića su stigla. Bartlett preuzme vođenje razgovora. -
Kao što znate, svi troje ste na popisu mogućih
svjedoka u Teddyjevu korist. Očito moţete svjedočiti
o sceni kod Elaine's, kao i ostalih dvjesto ljudi koji
su se tamo zatekli te noći. Ali od vas traţim da radi
porotnika date kompletniju sliku o Leili. Svi znate
kakvu je sliku ostavljala u javnosti. Isto tako znate
koliko je nesigurna ţena bila, ţena bez vjere u sebe,
ţena koja je bila progonjena neprekidnim strahom
od neuspjeha.
-Marilyn Monroe obrana- Syd prošapće. - Sa svim
onim ludim pričama nakon njezine smrti, ipak je
svima bilo jasno da je Marilyn Monroe izvršila
samoubojstvo.
- Upravo tako - Bartlett pozdravi Sydovu sugestiju
prijateljskim osmijehom.
- A sada pitanje motiva. Syd, reci mi nešto o
predstavi. Syd slegne ramenima. - Bila je kao
stvorena za nju. Kao da je pisana o njoj. Oboţavala
je taj tekst. Probe su tekle glatko. Govorio sam joj da
bi takvim tempom predstavu mogli postaviti za
tjedan dana. A onda se nešto dogodilo. U kazalište je
došla skroz slomljena u devet sati ujutro. Nakon
toga sve je krenulo nizbrdo.
- Razlog je trema?
-Mnogi ljudi imaju tremu. Helen Hayes povraćala je
prije svake predstave. Kad je Jimmy Stewart završio
prvi film, mislio je da ga više nikad nitko neće
anganţirati. Leila je i povraćala i brinula se. Takav je
svijet show businessa.
- Upravo je to ono što od vas ne ţelim čuti na
suđenju reče Henry oštro. - Ja namjeravam oslikati
jednu ţenu koja je pila i koja je patila od teških
depresija.
Jedna tinejdţerka stala je iza Cheryl. - Molim vas,
mogu li dobiti vaš autogram? Stavi meni ispred
Cheryl.
-Naravno. Cherylino lice cvalo je dok je črčkala
potpis. - Je li istina da ćete biti nova Amanda?
- Drţi mi palčeve. Mislim da hoću. Cheryline oči
upijale su svoj lik u očima tinejdţerice.
- Bili bisfe izvrsni u toj ulozi. I-~vala ~am.
-Eto. Da smo bar imali kameru da kasetu pošaljemo
Bobu Koenigu - reče Syd suhim glasom.
- Kad ćete znati? - upita Craig.
- Moţda u sljedećih nekoliko dana. Craig podigne
čašu. - Za Amandu.
Cheryl ga je ignorirala i okrenula se Tedu. - Zar ti
nećeš nazdraviti?
Ted podigne čašu. - Naravno da hoću. I mislio je
tako. Neprikrivena nada u njezinim očima bila je
gotovo ganutljiva. Cheryl se uvijek nalazila u Leilinoj
sjeni. Zašto su ustrajavale na farsi prijateljstva?
Zato što je Cherylina neprestana borba da postane
veća od Leile ovoj značio izazov, neprekidno
bockanje koje ju je zabavljalo, nešto što je
potpirivalo njezinu vlastitu vatru?
Cheryl mora da je nešto primijetila na njegovu licu
čim je usnama okrznula njegov obraz. Nije se
odmaknuo.
Dok su ispijali kavu, Cheryl se nalakti na stol i
sklopljenim dlanovima podboči bradu. Šampanjac
koji je pila zamaglio joj je oči tako da su se ispunile
skrivenim obećanjima. Glas joj je zvučao lagano
zapleten dok se s polušaptom obraćala Bartlettu. - A
što ako je Leila vjerovala da je Ted vara s drugom
ţenom? Bi li to potkrijepilo teoriju o samoubojstvu?
- Nisam imao aferu s drugom ţenom - odbrusi joj
Ted. - Dragi, ovo nije ispovjedaonica. Ne moraš reći
ni riječ Cheryl ga koketno prekori. - Henry,
odgovorite na moj e pitanj e.
- Da imamo dokaz da je Ted bio zainteresiran za
drugu ţenu i da je Leila za to saznala, onda da.
Mogli bismo tvrditi da je Leila bila izvan sebe od
očaja. S takvim dokazom mogli bismo pobiti
tuţiteljevu izjavu da je Ted ubio Leilu jer ga je
odbila. Zar mi hoćete reći da se između vas i Teda
nešto događalo prije Leiline smrti?
- Ja ću odgovoriti na ovo pitanje - Ted oštro uzvikne.
Nije!
-Nisi slušao što govorim-Cheryl je protestirala. -
Rekla sam da moţda imam dokaz da je Leila mislila
kako je Ted namjerava ostaviti zbog neke druge.
- Cheryl, predlaţem ti da smjesta ušutiš. Nemaš
pojma o čemu pričaš - reče joj Syd. - Hajdemo
odavde. Previše si pila.
- U pravu si - Cheryl se krotko sloţi. - Nisi često u
pravu, Syd, ali ovaj put jesi.
- Samo malo - Bartlett je prekine. - Cheryl, ako nije
riječ o nekoj vašoj igri, bilo bi bolje da odmah
poloţite karte na stol. Sve što moţe objasniti Leilino
psihičko stanje pomaţe Tedovoj obrani. Koji je to
»dokaz« o kojem pričate?
- Moţda nešto što vas uopće neće zanimati - reče
Cheryl. - Pustite me da prespavam i razmislim.
Craig dade znak konobaru da donese račun. - Imam
osjećaj da ovaj razgovor nikamo ne vodi.
Bilo je 21.30 kad ih je limuzina dovezla do toplica. -
Ţelim da me Ted isprati do bungalova. - U Cherylinu
glasu osjećala
se nervoza.
- Ja ću te otpratiti - Syd brzo reče.
- Ne, Ted će me otpratiti - ustrajala je Cheryl.
Oslonila se tijelom o njegovo dok su se spuštali
stazom prema njezinu bungalovu. U to vrijeme ostali
gosti tek su počinjali napuštati glavnu zgradu. - Zar
nije zabavno biti zajedno na večeri? - Cheryl
promrmlja.
- Cheryl, priča o »dokazu« još je jedna od tvojih
igara? Ted odgurne uvojak crne kose s njezina lica.
- Volim kad mi dodiruješ kosu. Bili su ispred njezina
bungalova. - Dođi unutra, dragi.
-Ne. Ovdje ću ti poţeljeti laku noć.
Ona privuče njegovu glavu svojoj. Usne su im bile
sasvim blizu. Na mjesečini su njezine oči plamtjele.
Moţda glumi, pitao se. - Dragi - šapnula je vatreno -
zar ne shvaća~ da ti mogu pomoći osloboditi se
optuţnice?
Craig i Bartlett zaţele Sydu laku noć i upute se
prema svojim bungalovima. Henry Bartlett izgledao
je veoma zadovoljan. Teddy kao da je pomalo počeo
shvaćati poruku. Imati tu mladu damu na suđenju
na svojoj strani izuzetno je vaţno. Što mislite o
brbljariji da je Ted petljao s drugom ţenom?
- Pusti snovi. Vjerojatno se dobrovoljno javlja za
ulogu. - Ah, tako dakle. Ako je pametan, pristat će.
Došli su do Craigova bungalova. - Volio bih ući na
trenutak - reče mu Bartlett. - Izvrsna šansa da
popričamo nasamo. Unutra, u bungalovu, baci
pogled oko sebe. - Ovaj bungalov izgleda drukčije.
- To je Minin muški osjećaj za rustikalno - Craig
objasni. - Ništa nije propustila: stolovi od borovine,
pod od širokih daščanih ploča, krevet čak ima teški
drveni okvir. Ona me automatski smješta u ovakve
bungalove. Podsvjesno me smatra priprostim tipom.
- Jeste li?
-Ne, mislim da nisam. Ĉak i ako više volim krevet
velikih dimenzija bez okvira, ipak je to ogroman
iskorak od kriţanja avenije B i 8. ulice gdje je moj
otac imao restoran.
Bartlett paţljivo prostudira Craiga. »Buldog« je bio
pravi nadimak za njega, mislio je. Kosa boje pijeska,
svijetla put, obrazi koji bi se stopili s čeljustima ako
bi se udebljao. Solidan građanin. Odlična osoba za
imati ju na svojoj strani. - Ted je vrlo sretan što vas
ima - reče. - I mislim da on to dovoljno ne cijeni.
- E, pa u tome griješite. Ted se u ovom trenutku
mora osloniti na mene jer ga zastupam u poslu, i
zbog toga je ogorčen. Ili, bolje rečeno, on samo misli
da je ogorčen. To što ga ja zamjenjujem, on
doţivljava kao simbol zbrke u kojoj se nalazi.
Craig ode do garderobe i izvuče jedan kovčeg. - Kao i
vi, i ja nosim svoju privatnu zalihu. Naspe
Courvoisier u čaše, jednu pruţi Bartlettu, smjesti se
na kauč, zatim nagne prema naprijed, okrećući čašu
u ruci. - Dat ću vam najbolji primjer koji znam. Moja
rođakinja imala je nesreću i leţala je nepokretna u
bolnici gotovo godinu dana. U međuvremenu se
njezina majka ubijala od rada čuvajući joj djecu. A
ţelite znati nešto? Moja rođakinja bila je ljubomorna
na svoju majku. Govorila je da njezina majka
provodi previše vremena s njezinom djecom, a da bi
ona zapravo trebala biti s njima. Tako je izmedu
mene i Teda. Onog trenutka kad je rođakinja izašla
iz bolnice pjevala je svojoj majci hvalospjeve zbog
izvrsno obavljena posla. Kad Ted bude oslobođen
optuţnice, sve će se vratiti u normalu. Dopustite da
vam kaţem još nešto. Radije bih trpio njegove ispade
nego bio u njegovoj koţi.
Bartlett shvati da je bio previše brz u prihvaćanju
slike Craiga Babcocka kao glorificiranog lakeja.
Problem je u tome, u sebi će kiselo, što je bio previše
umišljen. Paţljivo izabere odgovor. - Shvaćam što
ţelite reći, i mislim da ste veoma
pronicavi. - Neočekivano pronicav? - Craig upita s
polusmješkom. Bartlett odluči ignorirati mamac. -Ja
se također počinjem
osjećati bolje u vezi ovog slučaja. Moţda ćemo moći
sastaviti obranu koja će barem probuditi sumnju u
glavama porotnika. Jeste li već angaţirali
detektivsku agenciju?
- Da. Dva detektiva istraţuju sve što se moţe saznati
o Rossici. Treći je prati. Moţda smo pretjerali s
brojem detektiva, ali nikad se ne zna.
- Ništa nije pretjerivanje što moţe pomoći. - Bartlett
krene prema vratima. - Kao što sigurno vidite, Ted
Winters odbija me iz istog razloga iz kojeg skače na
vas. Obojica ţelimo da on iz sudnice izađe kao
slobodan čovjek. Mogući dio obrane koji nisam
uzimao u obzir do večeras je da uvjerimo porotu da
se prije Leiline smrti Ted pomirio s Cheryl, i da su
ona četiri milijuna koja je uloţio u predstavu
zapravo bili oproštajni dar za Leilu.
Bartlett otvori vrata i preko ramena pogleda u
Craiga. - Razmislite o tome večeras i pokušajte
smisliti strategiju do sutra ujutro.
Zatim, nakon stanke, doda: - Ali prije toga moramo
uvjeriti Teddyja da mora surađivati.
Kad je Syd stigao u svoj bungalov na telefonu je
bljeskala lampica za poruke. Instinktivno je naslutio
da je riječ o Bobu Koenigu. Predsjednik World
Motion Picturesa bio je poznat po kasnonoćnim
pozivima. To je moglo samo značiti da je odluka o
Cheryl i ulozi Amande donesena. Oblije ga hladan
znoj.
Jednom rukom dohvati cigarete, drugom telefon.
Dok je u slušalicu vikao »Syd Melnick«, ramenom je
pridrţao slušalicu i palio cigaretu.
- Drago mi je što si me dobio večeras, Syd. Inače
sam te namjeravao nazvati sutra u šest ujutro.
- Uvijek. U ovom poslu nema spavanja.
- Ja osobno spavam kao top. Syd, imam nekoliko
pitanja za tebe.
Bio je uvjeren da je Cheryl izgubila ulogu. Nešto u
bljeskanju lampice nagovještavalo je katastrofu. Ali,
Bob je imao pitanja. Odluka još nije donesena!
Mogao je zamisliti Boba s druge strane linije. Sjedi
zavaljen u koţnoj rotirajućoj fotelji u knjiţnici svoje
kuće. Bob nije postao glava studija zbog donošenja
sentimentalnih odluka. Cherylino probno snimanje
bilo je odlično, Syd optimistično reče sam sebi.
- - Još uvijek se dvojimo izmedu Cheryl i Margo
Dresher. Znaš kako je teško lansirati dobru seriju.
Margo je veće ime. Cheryl je bila dobra, vraški
dobra, vjerojatno bolja od Margo, iako bih u javnosti
zanijekao što sam upravo rekao. Ali Cheryl
- godinama nije uradila ništa dobro, a onaj njezin
fijasko na Broadwayu stalno se provlači po
sastancima.
Predstava. Opet predstava. Leilin lik bljesne pred
Sydovim očima. Način na koji se izvrištala na njega
kod Elaine's.
Tada ju je ţelio zadaviti, zaglušiti taj ciničan,
rugajući glas jednom zauvijek
- Predstava je trebala biti Leilina odskočna daska.
Preuzimam potpunu odgovornost za Cherylino
guranje u nju.
- Syd, već smo pričali o tome. Sada ću biti potpuno
otvoren prema tebi. Prošle godine, kako su sve
novine izvijestile, Margo je imala lakših problema s
drogom. Javnosti je već puna glava zvijezda koje pola
svog ţivota provode u centrima za odvikavanje od
droge. Ja više volim čiste glumice. Kaţi mi sada, ima
li nešto vezano za Cheryl što bi nas eventualno
moglo ,,a,
osramotiti ako se odlučimo za nju.
Syd čvrsto stisne slušalicu. Cheryl je imala podršku
iznu" tra. Nagli val nade potakne da mu bilo divljački
zakuca. Znoj mu se cijedio s dlanova. - Bob, kunem
ti se...
- Svi se kunu. Pokušaj reći istinu za promjenu. Ako
se angaţiram i predloţim Cheryl, hoće li mi se to
poput bumeranga vratiti o glavu? Ako se to ikad
dogodi, Syd, gotov si.
- Kunem ti se. Kunem ti se majčinim grobom...
Syd spusti slušalicu, zgrbi se i ukopa lice medu
dlanove. Ljepljiv znoj izbijao mu je po cijelom tijelu.
Još mu je jednom ~! uspjeh stajao na dohvat ruke.
Samo ovaj put nije bila Leila ta koja bi ga mogla
zeznuti, nego Cheryl.
9.
Kad je napustila Elizabethin bungalov Dora je u
dţepu veste nosila plastičnu vrećicu s anonimnim
pismom. Dogovorile su da Dora napravi kopiju
pisma, a Elizabeth će ujutro original odnijeti u
šerifov ured u Salinasu.
Scott Alshorne, ţupanijski šerif, bio je redovit gost
na večerama u toplicama. Bio je prijatelj Minina
prvog supruga i uvijek im je pomagao u diskretnom
rješavanju slučajeva, recimo, nestalog nakita. Leila
ga je veoma voljela.
- Pismo zlonamjernog oboţavatelj~ nije isto što i
nestali nakit - upozorila je Dora Elizabeth.
- Znam, ali Scott nam moţe reći gdje da ga
pošaljemo na analizu, ili da ga jednostavno predam
uredu okruţnog tuţitelja u New Yorku. U svakom
slučaju, ţelim jednu kopiju za sebe.
- Onda ću ga kopirati večeras, jer će ga sutra ujutro
Min htjeti pročitati.
Na odlasku, Elizabeth još jednom zagrli Doru. - Ti ne
vjeruješ da je Ted kriv, zar ne Sammy?
- Za hladnokrvno umorstvo? Ne. Jednostavno ne
mogu vjerovati da je sposoban za to. A ako je istina
da je bio zagrijan za drugu ţenu, onda nije imao ni
motiv.
Dora se ionako morala vratiti u ured. U
recepcijskom uredu ostavila je Leilinu poštu
razbacanu na stolu i vreće s nepročitanim pismima
na podu. Min će pobjesnjeti ako ih vidi.
Pladanj s večerom jo3 je nedirnuta leţala na stolu.
Zanimljivo kako nije imala teka ovih dana.
Sedamdeset jedna godina ţivota i nije bila neka
velika starost, ali između operacije i gubitka Leile
kao da se »ugasila iskra«, kako je to znala reći Leila
kad ju je htjela bockati.
Fotokopirni aparat bio je zamaskiran sandukom od
orahovine. Otvorila je poklopac sanduka i uključila
aparat. Izvadi vrećicu iz dţepa, istrese sadrţaj i
paţljivo uzme pismo, dodirujući ga samo za krajeve.
Pokreti su joj bili brzi. Uvijek je postojala mogućnost
da Min nešto padne na pamet, pa da se spustiti u
ured. Helmut je nedvojbeno zaključan u svojoj
radnoj sobi. Pati od nesanice i čita do kasno u noć.
Usmjeri pogled ka poluotvorenom prozoru. Zvuk
Pacifika, njegova divlja huka i miris slanog
povjetarca bili su okrepljujući. Uopće joj nije
zasmetao svjeţ vjetar od kojeg se najeţila. Nešto ju je
vuklo pogledati kroz prozor.
Svi su se gosti već bili povukli u bungalove. Iza
prozora s navučenim zastorima nazirala su se
svjetla. Na početku horizonta mogla je vidjeti obrise
stolova sa suncobranima oko olimpijskog bazena. S
lijeve strane, silueta rimskih termi uzdizala se
prema nebu.
Noć se počela pretvarati u maglu. Vidljivost je
postajala sve slabija. Dora se odjednom nagne
prema naprijed. Što to vidi? Netko je hodao, ne
stazom nego među sjenkama čempresa, kao da se
boji da ne bude primijećen. Popravi naočale na nosu
i zaprepasti se, jer je hodač na sebi imao ronilačko
odijelo. Što radi na terenima toplica? Izgledalo je da
ide prema olimpijskom bazenu.
Elizabeth joj je rekla da ide plivati. Strah obuzme
Doru. Ubaci pismo natrag u dţep veste i izjuri iz
ureda. Sjurila se niz stepenice brzim koracima
koliko god su joj to artritične kosti dopuštale, preko
foajea i kroz rijetko korištena vrata. Uljez je sada
prolazio pokraj rimskih termi. Poţuri se prepriječiti
mu put. Vjerojatno je jedan od one djece s koledţa
koja su odsjedala u Pebble Beach Lodgeu, pomisli.
Svako malo provaljivali su na terene toplica u ţelji
da se okupaju u olimpijskom bazenu. Ipak, nije joj
se sviđala ideja da nalete na Elizabeth koja je tamo
bila sama.
Okrenula se i vidjela da ju je primijetio. Svjetla
terenskih kolica čuvara toplica pomaljala su se na
brdu pokraj kapije. Figura u ronilačkom odijelu otrči
prema termama. Dora je mogla vidjeti da vrata nisu
zatvorena. Sigurno ih je popodne zaboravio zatvoriti.
Koljena su joj klecala dok je brzala za njim. Straţar
je trebao proći svaki čas, a ona nije htjela da uljez
pobjegne. Oklijevajući, zakorači kroz vrata termi.
Ulazni foaje bio je ogromno otvoreno dvorište s
mramornim zidovima i parom identičnih stepenica
na udaljenom kraju.
Japanski reflektori smješteni među drvećem
odašiljali su dovoljno svjetla, pa Dora zaključi da je
ova prostorija termi prazna. Zapravo, čak je uspjela
primijetiti da se tu nešto i radilo, otkad je prije
nekoliko tjedana posljednji put zavirila unutra.
Kroz otvorena vrata s lijeve strane vidjela je svjetlost
baterijske lampe. Arkada je vodila do svlačionice, iza
koje se nalazio prvi od bazena s morskom vodom.
Za trenutak se njezina srdţba pretvori u strah.
Odluči izaći van i pričekati čuvara.
- Dora - zazove glas. - Ovamo!
Uzdahne od olakšanja na zvuk poznata glasa.
Paţljivo se orijentirajući po mračnom foajeu, krene
preko svlačionice prema prostoriji s bazenom.
Ĉekao je s baterijskom lampom u rukama. Crnina
njegova ronilačkog odijela, debela podvodna maska,
naginjanje glave prema naprijed, iznenadan grčevit
pokret lampe natjeraju je da nesigurno zakorači
unatrag. - Za Boga miloga, ne upiri tu stvar u mene.
Ne vidim ništa - reče ona.
Jedna ruka, debela i prijeteća, u crnoj rukavici,
ispruţi se prema njoj pokušavajući je ščepati za vrat.
Druga ruka upravljala je svjetlost lampe izravno u
njezine oči, zasljepljujući je.
Prestravljena, Dora počne koračati unatrag. Podigla
je ruke prema očima da se zaštiti od svjetla i tim
pokretom nesvjesno izbaci pismo iz dţepa. Jedva da
je mogla i osjetiti prazno tlo pod nogama dok se
stropoštavala u bazen.
Posljednja misao prije nego joj se glava smrskala o
kupice neravnih šiljaka betona na dnu bazena bila je
da napokon zna tko je ubio Leilu.

Elizabeth je plivala s jednog na drugi kraj bazena

zahtjevnim, ţestokim tempom. Magla je tek počela
pristizati -neujednačeni komadići koji bi u jednom
trenutku nahrupili poput tamne pare iznad okolnog
prostora, a u drugom trenutku više ih ne bi bilo.
Više je voljela mrak. Mogla je izraditi svaki
centimetar tijela znajući da će taj kaţnjavajući fizički
napor nekako raspršiti usađen emocionalni pritisak.
Stigne do sjevernog kraja bazena, dotakne zid,
udahne zrak, zaroni, prevrne se i prsno, bijesnim
zaveslajima, počne juriti prema suprotnom kraju.
Sada joj je srce lupalo od napornog ritma koji si je
nametnula. Bilo je to ludo. Nije imala kondicije za
takvu vrstu plivanja. Ipak, i dalje je jurila, poku-
šavajući s utroškom fizičke energije prestići svoje
misli.
Konačno osjeti da se počinje opuštati. Baci se na
leđa i započne gaz kroz vodu rukama koje su se
rotirale u pravilnim, jakim pokretima.
Pisma. Ono koje su imali, ono koje je netko ukrao,
ostala na koja će moţda naići u neotvorenoj pošti.
Ona koja je Leila vjerojatno vidjela i uništila. Zašto
mi nije rekla za njih? Zašto me isključila? Uvijek me
koristila kao eho za svoje misli. Uvijek je govorila da
je ja mogu ubjediti da kritike ne prihvaća
preozbiljno.
Leila joj se nije povjerila jer je vjerovala da se Ted
spetljao s drugom ţenom i da ona tu ništa ne moţe
promijeniti. Ako je tako, onda je Sammy bila u pravu
kad je rekla: - Ako je Ted irnao vezu s drugom
ţenom, nije imao motiv ubiti Leilu.
Ali ja nisam pogriješila oko vremena poziva.
Što ako je Leila pala, ako je iskliznula iz njegova
stiska, a on izgubio pamćenje? Što ako su je pisma
nagnala na samoubojstvo? Moram otkriti tko ih je
slao, razmišljala je Elizabeth.
Vrijeme je da prestane plivati. Bi'la je mrtva umorna
i barem donekle smirenija. Ujutro će sa Sammy
proći ostatak pošte. Pismo koje su pronašle odnijet
će Scottu Alshorneu. Moţda će joj on preporučiti da
ga odnese izravno okruţnom tuţitelju u New York.
Daje li time Tedu alibi? I tko je ta ţena s kojom se
spetljao?
Tresla se dok se penjala ljestvama iz bazena. Noćni
zrak bio je hladnjikav. Shvatila je da se zadrţala
dulje nego je planirala. Ušuškala se u ogrtač i iz
dţepa izvuče ručni sat. Svjetleće kazaljke pokazivale
su da je 22.30.
Učini joj se da čuje šuškanje negdje iza čempresa
koji su okruţivali podij, pa poviče: - Tko je tamo?
Znala je da joj glas zvuči nervozno. Nije bilo
odgovora. Krene prema kraju podija, napreţući oči
ne bi li vidjela put između ţivice i raštrkanog drveća.
Siluete čempresa u tami izgledale su groteskno i zlo-
kobno, ali nije bilo drugih pokreta, osim tihog
šuškanja lišća. Hladan povjetarac s oceana postajao
je ţešći. To je to, naravno.
Odmahnuvši rukom, čvrsto stegne ogrtač i nabaci
kapuljaču na glavu.
Osjećaj nelagode i dalje ju je pratio, stoga ubrza
korake dok je stazom išla prema bungalovu.
Nije taknuo Sammy. Ipak, bit će pitanja. Što je
radila u termama? Proklinjao je okolnost što su
vrata bila otvorena i što je utrčao unutra. Da je
otrčao iza zgrade, Sammy ga nikad ne bi uhvatila.
Neki detalj mogao bi ga otkriti.
Unatoč svemu, to što je pismo imala sa sobom i što
joj je ispalo iz dţepa, bila je luda sreća. Da ga uništi?
Nije bio siguran. Bio je to mač s dvije oštrice.
Sada je pismo bilo pohranjeno u ronilačkom odijelu,
pripijenom uz njegovo tijelo. Vrata termi bila su
čvrsto zatvorena. Ĉuvar je već napravio promatračku
turu i više se neće vraćati. Polako, s krajnjim
oprezom, išao je prema bazenu. Hoće li je naći
tamo? Vjerojatno. Da pokuša večeras? Dvije nesreće
u jednoj noći. Zar to nije riskatnije od puštanja
Elizabeth da preţivi ovu noć? Elizabeth će zahtijevati
odgovore kad Sammyno tijelo bude pronađeno. Je li
vidjela pismo?
Ĉuo je udaranje zaveslaja o vodu u bazenu. Oprezno
iskorači iza stabla i pogleda u tijelo koje se brzo
micalo kroz vodu. Morat će pričekati dok ne uspori.
Tad će već biti izmorena. Da je ipak napadne
večeras? Dvije nesreće u jednoj noći koje nemaju
veze jedna s drugom. Moţda će nastala zbrka odvući
ljude s traga? Zakorači prema bazenu.
Onda ugleda njega. Stajao je iza ukrasnog bi ja i
promatrao Elizabeth. Što je radio ovdje? Je li osjećao
da se Elizabeth nalazi u opasnosti? Ili je i sam došao
do zak jučka da je ona rizik koji ne moţe tolerirati?
Ronilačko odijelo bljeskalo je u magli kad je čovjek u
njemu skliznuo iza stabala čempresa i nestao u noći.

UTORAK
1. RUJNA

CITAT DANA
Najboljem i najljepšem, koji je moja radost i moja
sreća. Charles Baudelaire

Dobro jutro. Bon jour našim dragim gostima.

Danas će biti malo hladnije, zato se pripremite za
uzbudljive trnce svjeţeg, suncem obasjanog zraka.
Ljubiteljima prirode nakon ručka nudimo
tridesetminutnu šetnju duţ prekrasnog Pacifika,
tijekom koje ćete moći istraţiti endemsko cvijeće
našeg voljenog poluotoka Monterey. Ako ste za,
pridruţite se našem vodiču na glavnoj kapiji u
12.30.
Usputna misao. Večerašnji meni bit će poseban.
Odjenite svoju najljepšu ili najprivlačniju odjeću i
pogostite se našom gurmanskom ponudom, poznatoj
po ukusnim niskokaloričnim slasticama.
Ĉarobna misao: Ijepota je u očima onoga koji gleda,
ali kad pogledate u zrcalo, vi ste ti koji gledate.
Barununica i barun Helmut von Schreiber

Prvi nagovještaj zore zatekao je Min kako širom

otvorenih očiju leţi na velikom krevetu s
baldahinom, koji je dijelila
s Helmutom. Lagano se pomičući, pokušavajući ne
probuditi Helmuta, okrene se na bok i podboči glavu
rukom. Ĉak i dok spava, Helmut je privlačan čovjek.
Leţao je na svojoj strani kreveta, okrenut prema
njoj, ispruţene ruke, kao da je ţeli dohvatiti, daha
tihog i njeţnog.
Ali, nije tako bilo cijele noći. Nije znala u koliko je
sati došao u krevet, no, oko dva sata probudilo ju je
nekakvo nemirno gibanje. Glava mu se tresla. Glas
mu je bio ljutit i prigušen. Kad je čula što govori, za
nju više nije bilo sna: »Prokleta bila Leila, prokleta!«
U tom trenutku instiktivno je poloţila ruku na
njegovo rame, šapnula zvuk umirenja i on se smirio.
Hoće li se sjećati sna i onog što je vikao? Nije ga
htjela buditi. Bilo je glupo očekivati da joj kaţe
istinu. Bez obzira koliko nevjerojatno zvučalo, je li
ipak bilo nečega između Leile i njega? Ili se radilo o
jednostranoj privlačnosti, Helmutovoj?
Ni jedna ni druga mogućnost nije je umirivala.
Svjetlost, sada više zlatna nego ruţičasta, počela je
osvjetljavati sobu. Min se paţljivo izvuče iz kreveta.
Ĉak i s bolom u srcu osjetila je zahvalnost zbog
ljepote koju je pruţala ova soba. Helmut je izabrao
pokućstvo i boju. Tko je drugi mogao vizualizirati
delikatnu ravnoteţu između satenskih zavjesa i
posteljine boje breskve i tepiha u tamnoplavim i
ljubičastim tonovima?
Koliko će još dugo moći ţivjeti ovdje? Ovo bi mogla
biti njihova zadnja sezona. Milijun dolara na
švicarskom računu, podsjeti samu sebe. Sama
kamata mogla bi biti dovoljna...
Za koga? Za nju samu moţda. Za Helmuta? Nikad!
Uvijek je znala da velik dio privlačnosti koju je
Helmut osjećao prema njoj leţi u ovom mjestu,
mogućnosti da se šepuri plemićkim podrijetlom i
miješa sa slavnim osobama. Zar zbilja vjeruje da bi
se on mogao zadovoljiti relativno skromnim ţivotom
uz ţenu koja stari?
Bez šuma, Min otkliţe preko sobe, navuče ogrtač i
spusti se niz stepenice. Helmut će spavati još pola
sata. Uvijek ga je morala buditi u 6.30. U tih pola
sata moţe nesmetano pregledati neke dokumente,
naročito račune American Expressa. U tjednima
prije Leiline smrti, Helmut je često bio odsutan iz
toplica. Bio je pozivan da drţi govore na nekoliko
medicinskih seminara i kongresa. Ĉesto je odlazio i
na dobrotvorne balove kojima je posuđivao svoje
ime. To je bilo dobro za posao. Ali, što je radio dok je
boravio na Istočnoj obali? To je bilo vrijeme kad je i
Ted mnogo putovao. Razumjela je Helmuta. Leilin
očigledni prezir prema njemu svakome bi bio izazov.
Jesu li se vidali?
Noć prije Leiline smrti oboje su bili na premijeri
njezine zadnje predstave i oboje su bili u Elaine'su.
Odsjeli su u Plazi, a ujutro odletjeli u Boston na
dobrotvorni ručak. Zatim ju je u 18.30 Helmut
otpratio na zrakoplov za San Francisco. On je otišao
na večeru koja se, navodno, trebala odrţati u
Bostonu. Ili je sjeo u zrakoplov za New York u
19.00?
Ta mogućnost nije joj davala mira.
Na dnu stepenica zaokrene ulijevo i s ključem u
rukama krene prema uredu. Vrata nisu bila
zaključana. Na prizor koji je zatekla u sobi reagirala
je svim osjetilima. Svjetla su još uvijek bila upaljena,
pladanj s večerom na jednom kraju Dorina stola,
punom razbacanih pisama. S jedne i druge strane
bile su plastične vreće čiji se sadrţaj razlijevao po
podu.
Bijesnim, brzim koracima Min dojuri do stola i počne
listati poštu. Ključala je u sebi shvativši da je riječ o
pismima Leilinih oboţavatelja. Usne joj se stegnuše
od srdţbe. Već joj je dozlogrdio onaj ţalobni izraz u
Dorinim očima kad je odgovarala na ta pisma. Do
sada je barem bila dovoljno pametna da ne stvara
nered u uredu tim glupim slinavim pismima.
Odsada pa nadalje, ako se i dalje ţeli njima baviti,
morat će to raditi u svom stanu. Točka. Ili je moţda
krajnje vrijeme da se oslobodi osobe koja od Leile
ţeli napraviti sveticu? Kako bi Cheryl uţivala da je
došla ovdje i počela kopati po Leilinim osobnim
pismima! Dora se vjerojatno umorila i odlučila
očistiti nered ujutro. Ali ostaviti fotokopirni stroj i
svjetla upaljenima, neoprostivo je. Danas će joj reći
da počne s pripremama za umirovljenje.
A sada se mora posvetiti onome zbog čega je i sišla u
ured. U skladišnoj sobi ode do registratora na kome
je pisalo: PUTM TROŠKOVI BARUNA VON
SCHREIBERA.
Trebalo joj je manje od dvije minuta da pronađe što
je .traţila. Telefonski poziv koji je u toplice stigao s
Istočne obale one noći kad je Leila umrla nalazio se
ispisan na računu kreditne kartice.
Bio je iz New Yorka.
2.
Zbog jakog umora, Elizabeth je odmah zaspala, ali to
je bilo nemirno spavanje, puno snova. U njima je
Leila stajala na vrećama po~te, čitala joj pisma,
plakala: »Nikome ne mogu vjerovati... Nikome ne
mogu vjerovati.«
Ujutro nije imala dvojbe o odlasku u šetnju.
Istuširala se, podigla kosu u rep i navukla trenirku.
Zatim, pričekavši da šetači odmaknu dovoljno
daleko, uputi se prema glavnoj zgradi. Znala je da
Sammy u ured uvijek dolazi nekoliko minuta nakon
sedam sati.
Bila je šokirana vidjevši ured, inače uvijek
besprijekorno uredan, zatrpan hrpama pisama,
rasutih oko Dorina stola. Papir A4 formata sa
zlokobnim riječima »Javi mi se« i Mininim potpisom,
jasno je otkrivao da je Min vidjela nered.
Takvo što uopće nije nalikovalo na Sammy! Svih tih
godina koliko ju je poznavala, Sammy nikad nije
ostavila neuredan stol. Bilo je gotovo nezamislivo da
je slučajno ostavila recepciju u takvu stanju. Bio je
to siguran način da navuče na sebe Minin poslovični
bijes.
Ali što ako joj je pozlilo? Elizabeth brzo strči niz
stepenice do foajea glavne zgrade, pa stubištem koje
je vodilo u krilo za smještaj osoblja. Dora je imala
stan na drugom katu. Energično pokuca na vrata.
Nije bilo odgovora. Negdje iza ugla čuo se zvuk
usisavača. Posluţiteljica Nelly bila je dugogodišnja
radnica koja je u toplicama radila i kad je Elizabeth
u njima radila kao instruktor. Bilo je lako nagovoriti
je da otključa vrata Sammyna stana. S rastućim
osjećajem panike, Elizabeth je prolazila kroz udobne
sobe: dnevna soba u nijansama limeta zelene i bijele
sa Sammyinim paţljivo njegovanim biljkama na
prozorskim daskama i stolovima; krevet za jednu
osobu uredno namješten i Sammyna Biblija na
noćnom stoliću.
Nelly pogleda krevet: - Gospođice Lange, Sammy
sinoć nije spavala ovdje. Pogledajte! Nelly ode do
prozora. -Auto joj je na parkiralištu. Moţda joj je
pozlilo pa je nazvala taksi da je odvede u bolnicu? To
bi bilo nalik gospođici Sammy. Znate koliko je
samostalna.
U mjesnoj bolnici nije bilo traga prijamu gospođice
Dore Samuels. Elizabeth je zabrinuto čekala Min da
se vrati s jutarnje šetnje. U naporu da ne misli da se
Sammy nešto dogodilo, počela je pregledavati pisma
oboţavatelja. Gdje je nepotpisano pismo koje je
Sammy trebala kopirati?
Nosi li ga još uvijek sa sobom?
3.
U 7.05 Syd se pojavi na stazi i priključi skupini
Setača. Cheryl ga je mogla čitati kao knjigu. Morat
će biti paţljiviji. Bob neće donijeti konačnu odluku
do poslijepodne. Da nije bilo one glupe predstave,
Cheryl bi već dobila ulogu.
»Jeste li čuli svi? Napuštam predstavu! «
I uništila si me, kučko, mislio je u sebi. Uspio je
iskriviti lice u smiješak.
Elita iz Greenwicha i Connecticuta već je bila tu, svi
dotjerani za ranojutarnju šetnju, svaka vlas kose na
svom mjestu, zategnuta koţa, izmanikirani nokti.
Prilično je jasno da ţivot nikoga od njih nikad nije
ovisio o telefonskom pozivu, nitko od njih nije se
morao probijati kroz ţivot teškim radom, nitko ih
nikad nije bacio u financijski škripac prezrivim
trzajem glave.
Izgledalo je da će to biti pravi Pebble Beach dan.
Sunce je već bilo zatoplilo svjeţ jutarnji zrak,
slabašan miris soli s Pacifika miješao se s aromom
cvatećeg drveća koje je okruţivalo glavnu zgradu.
Syd se sjećao siromašne iznajmljene zgrade u
Brooklynu u kojoj je odrastao. Dodgersi su tada
pripadali Brooklynu. Moţda su trebali ostati tamo.
Moţda je i on trebao ostati tamo.
Min i barun pojave se na verandi. Syd primijeti da
Min izgleda ispijeno. Izraz lica bio joj je zamrznut,
kao kod Ijudi koji su svjedoci neke nesreće i ne
mogu vjerovati što su vidjeli. Koliko je slutila? Nije
pogledao u Helmuta već okrene glavu u
pravcu Cheryl i Teda koji su se uspinjali stazom. Syd
je mogao čitati Tedove misli. Uvijek je osjećao
krivnju što je Cheryl ostavio zbog Leile, ali bilo je i
očito da se ne ţeli pomiriti s njom. Svima jasno, osim
Cheryl.
Što je, do đavola, mislila kad je spomenula »dokaz« o
Tedovoj nevinosti? Što je sad smjerala?
- Dobro jutro, gospodine Melnick. Okrene se i vidje
gospođu Meehan kako mu se široko osmjehuje. -
Zašto ne bi šetali zajedno? - ona upita. - Znam da
ste razočarani zbog činjenice da će Margo Dresher
dobiti ulogu Amande. Kaţem vam, prave uţasnu
pogrešku.
Syd nije shvaćao koliko je snaţno stisnuo njezinu
ruku dok nije osjetio da se ova koprca. -Oprostite,
gospodo Meehan, ali nemate pojma o čemu pričate.
Alvira prekasno shvati da su jedino ljudi unutar
show businessa mogli znati za tu dojavu. Reporter iz
Globea, koji je bio njezin kontakt za članak, rekao joj
je da prati reakciju Cheryl Manning kad čuje vijest.
Napravila je lapsus. - Oh, zar sam pogriješila? -
upita. - Moţda sam tako shvatila jer mi je muţ rekao
da je između Cheryl i Margo Dresher tijesna trka.
Syd se potrudi zazvučati povjerljivo: -Gospođo
Meehan, molim vas, učinite mi uslugu. Nikome ne
pričajte o tome. To nije istina, i moţete zamisliti
koliko bi se gospođica Manning mogla uzrujati ako
čuje takve priče.
Cherylina ruka nalazila se na Tedovu ramenu. Što
god da mu je govorila, nasmijavala ga je. Bila je
vraški dobra glumica, ipak, ne dovoljno dobra da
ostane hladnokrvna ako izgubi ulogu Amande. A ako
se to dogodi okomit će se na njega poput divlje
mačke. Dok je Syd gledao, Ted podigne ruku u znak
pozdrava i uputi se trčećim korakom prema kapiji.
- Dobro jutro svima - Min progrmi u bezuspješnom
pokušaju vraćanja uobičajne čilosti. - Krenimo u
šetnju. Zapamtite, hodamo ţustra koraka i dišemo
duboko.
Kad im se Cheryl pridruţila, Alvira se pomakne
prema nazad. Formirali su red na stazi koja je vodila
prema šumi. Kruţeći pogledom po ljudima ispred
sebe Syd primijeti Craiga koji je hodao u paru s
odvjetnikom Henryjem Bartlettom. Iza njih je išla
grofica i njezina pratnja. Tenisač i njegova djevojka
drţali su se za ruke. Domaćin talk showa bio je sa
svojim komadom za ovaj vikend -
dvadesetjednogodišnjim modelom. Ra2ni drugi gosti
u skupinama od dvoje-troje nisu mu bili poznati.
Kad je Leila učinila ovo mjesto »svojim«, ucrtala ga je
na mapu, razmišljao je Syd. Nikad se nije znalo kad
će se zateći tu. Mini je bila potrebna nova zvijezda.
Primijetio je kako su sve oči upijale Teda kad je
otrčao svojim putem. Ted je bio zvijezda.
Cheryl je bila veselo raspoloţena. Njezina tamna
kosa eksplodirala joj je oko lica. Ugljenocrne obrve
izvijale su se iznad ogromnih očiju boje jantara.
Njezine mušičave usne bile su nakrivljene u
zavodljiv osmijeh. Počela je pjevušiti That Old
Feeling. Grudi su joj bile visoke, a bradavice su se
nazirale ispod trenirke. Nitko drugi od trenirke nije
mogao učiniti svoju drugu koţu.
- Moramo razgovarati - Syd joj tiho reče. - Kaţi.
-Ne ovdje.
Cheryl slegne ramenima. - Dobro, onda poslije. Ne
budi tako kiseo, Syd. Udiši duboko. Oslobodi se
otrovnih misli.
- Ne pravi se pametna. Kad se vratimo ići ću s tobom
u tvoj bungalov.
Syd pogleda preko ramena. Alvira se nalazila odmah
iza njih. Syd je gotovo mogao osjetiti njezin dah na
vratu. Uštipne Cheryl za ruku da pripazi što govori.
Kad su stigli do ceste, Min nastavi voditi povorku u
pravcu Lone Cypressa, dok se Helmut okrenuo i
počeo ići od jednog do drugog šetača i pričati. -
Dobro jutro... Prekrasan dan... Pokušajte ubrzati
korake... Izvrsno vam ide. - Njegova izvještačena
razdraganost Sydu je išla na ţivce. Leila je bila u
pravu. Barun je bio vojnik igračka. Navij ga i
marširat će cio dan.
Helmut se zaustavi i počne ići ukorak s Cheryl. -
Nadam se da ste vas dvoje uţivali u sinoćnoj večeri.
Glas mu je bio raspoloţen. Syd se nije mogao sjetiti
što je jeo za večerom. Reče: - Bilo je O. K.
- Odlično. - Helmut se povuče natrag do Alvire
Meehan da je upita kako se ona osjeća.
-Boţanstveno! Glas joj je bio piskutav i tvrd. -Moglo
bi se reći da sam poletna poput leptira što pluta na
oblaku. Njezin bučni smijeh probudi trnce kod Syda.
Zar je čak i Alvira Meehan shvatila?
Henry Bartlett mrzio je svijet oko sebe i svoju
trenutačnu situaciju. Kad su ga pitali hoće li
prihvatiti slučaj Teda Wintersa, odmah je
preorganizirao svoj raspored. Samo nekolicina
krivičnih odvjetnika bila bi odviše zauzeta da
predstavlja uglednog multimilijunaša. Međutim,
između njega i Teda Wintersa postojao je velik
problem. Prava riječ za to bila bi »kemija«; njihova
»kemija« bila je izuzetno loša.
Dok je tijekom te nametnute šetnje gundajući
klipsao iza Min i Helmuta, Henry je u sebi priznao
da je ovo mjesto luksuzno, da je lokacija prekrasna i
da bi u drugim okolnostima uţivao u čarima
poluotoka Monterey i toplicama Cypress Point. Ali,
sada se nalazio u fazi odbrojavanja. Suđenje na
osnovi optuţnice »Građani drţave New York protiv
Andrewa Edwarda Wintersa IIL« počet će za točno
tjedan dana. Publicitet pobjede u slučajevima poput
ovih bio je izrazito poţeljan, ali, ukoliko Ted Winters
ne počne surađivati slučaj neće završiti pobjedom.
Min je ubrzala tempo. Henry produţi korake. Nisu
mu promakli zainteresirani pogledi jedne
pedesetogodišnje plavuše pepeljaste kose iz grofičine
pratnje. U drukčijim okolnostima, provjerio bi o
čemu je riječ. Sada ne.
Craig je marširao iza njega čvrstim ustaljenim
ritmom. Henry još uvijek nije sa sigurnošću mogao
odrediti što pokreće Craiga Babcocka. S jedne strane
govorio je o očevu restoranu na Lower East Sideu. S
druge strane, Craig je očito bio desna ruka Teda
Wintersa. Šteta što ne moţe svjedočiti da je s Tedom
razgovarao telefonski u trenutku kad ga je ona
samozvana svjedokinja vidjela na terasi s Leilom. Ta
misao podsjeti ga što je htio pitati Craiga.
- Ima li što novo u istrazi ţivota Sally Ross?
- Angaţirao sam tri istraţitelja. Dvojicu za ispitivanje
njezine povijesti, a jednog da je prati.
- To je trebalo učiniti još prije nekoliko mjeseci.
- Slaţem se, ali Tedov prvi odvjetnik smatrao je da
nije potrebno.
Napuštali su stazu koja je izlazila s terena toplica i
šetnju nastavili cestom prema Lone Cypressu.
- Što ste se dogovorili o slanju izvještaja?
- Vlasnik agencije zvat će me svako jutro u 9.30 po
newyorškom vremenu, odnosno 6.30 po ovdašnjem
vremenu. Zasad nema ničeg bitnog. Samo ono što
smo već znali: da se razvodila nekoliko puta, da se
svađala sa susjedima, optuţivala ljude da bulje u
nju. Sa sluţbom 911 ponašala se kao da je to
njezina osobna vruća linija. Neprestano ih je zvala i
prijavljivala osobe sumnjiva izgleda.
-Na mjestu za svjedoke mogao bih je proţvakati i
ispljuniti - reče Bartlett.
- Bez svjedočenja Elizabeth Lange tuţiteljstvo bi
letjelo samo jednim krilom. Kad smo već kod toga,
ţelio bih znati koliko dobro vidi Sally Ross, jesu li joj
potrebne naočale, ako da, koje dioptrije i kad ih je
zadnji put mijenjala itd., sve u vezi njezina vida.
- Dobro. Nazvat ću ih i reći im.
Nekoliko minuta hodali su u tišini. Jutro je bilo
srebrnosjajno; sunce je upijalo rosu s lišća i grmova;
cesta je još uvijek bila tiha, s tek ponekim autom u
prolazu; uzak most koji je vodio do Lone Cypressa
bio je prazan.
Bartlett pogleda preko ramena. - Nadao sam se da
ću vidjeti Teda i Cheryl kako se drţe za ruku.
-On uvijek trči ujutro. Moţda su se za ručice drţali
sinoć. - Iskreno se nadam. Tvoj prijatelj Syd ne
izgleda sretno. - Glasine kruţe da je Syd švorc. Kad
mu je Leila bila
klijent kotirao je visoko. Kad bi joj ugovorio snimanje
filma ostale klijente gurao je u manje produkcije
koje su nudili Leili. Tako je i Cheryl uspijevala raditi.
Bez Leile i svog onog novca koji je izgubio u
predstavi ima mnogo problema. Sad bi htio posuditi
novac od Teda, ali ja mu to neću dopustiti.
- On i Cheryl najvaţniji su svjedoci koje imamo -
Henry ga oštro prekine. - Bilo bi bolje kad bi bio
malo velikodušniji. Zapravo, sam ću predloţiti Tedu
da Sydu posudi taj novac.
Prošli su Pebble Beach Lodge i vraćali se u toplice. -
Nakon doručka morat ćemo se latiti posla-Bartlett
obavijesti Craiga. - Moram odlučiti o strategiji te je li
pametno da Ted svjedoči. Procjenjujem da bi sam
sebi bio uţasan svjedok. No, bez obzira na upute
koje će sudac dati porotnicima, situacija kad
optuţenik ne ţeli sebe staviti pod ispitivanje uvijek
izaziva negativan psihološki efekt.
Syd i Cheryl otišli su zajedno do njezina bungalova. -
Neka ovaj razgovor bude što kraći - rekla je kad su
se vrata zatvorila za njima. -Ţelim se istuširati, a i
pozvala sam Teda na doručak. Skine mokru majicu
preko glave, izađe iz mokrih gaća i dohvati ogrtač. -
Onda, da čujem.
- Uvijek vjeţbaš, ha? - Syd se obruši na nju. -
Sačuvaj glumu za tikvane, dušo. Ja bih se radije
hrvao s tigrom. Promatrao ju je cijelu jednu minutu.
Potamnjela je kosu radi audicije za Amandu. Učinak
je bio zaprepašćujući. Senzualna boja izbrisala joj je
jeftin drski izgled kojeg nikad u potpunosti nije bila
svladala. Tamniji ton kose naglasio joj je
boţanstvene oči. Ĉak je i u frotirskom ogrtaču
izgledala kao osoba sa stilom. Syd je, međutim, znao
da je i dalje bila prevrtljiva mala fifica s kojom je
radio već više od dvadeset godina.
Sada se ozareno osmjehivala na njega. - Daj, Syd, ne
svađajmo se. Kaţi mi što hoćeš?
- Bit će mi zadovoljstvo ako mogu biti kratak. Reci
mi, zašto si jučer natuknula da je Leila moţda
izvršila samoubojstvo? Zašto je ona moţda vjerovala
da se Ted spetljao s drugom ţenom?
- Zato što je imala dokaz. - Kakav dokaz?
- Pismo. Brzo mu objasni. - Jučer sam otišla kod
Min u ured. Bili su toliko drski da ostave račun u
mom bungalovu, iako dobro znaju da sam im ja
reklama za ovo mjesto. Sasvim sam slučajno
primijetila hrpu pisama Leilinih oboţavatelja na
Sammynu stolu. Pročeprkala sam po njima i našla
to ludo pismo. Uzela sam ga...
- Uzela si ga?!
- Naravno. Pokazat ću ti ga. Ţurno oc3e do spavaće
sobe, vrati se i naginjući se iznad Syda zajedno
pročitaše pismo.
Leila, koliko ti puta moram pisatiP Zašto si već
jednom ne utuviš u glavu da te Ted više ne voli.
Njegova nova djevojka mnogo je ljepša i mlađa od
tebe. Koliko puta ti moram reći da je smaragdna
ogrlica koju joj je darovao istovjetna narukvici koju
je tebi darovao. Dva puta je skuplja i izgleda deset
puta bolje. Ĉujem da ti je predstava loša. Zbilja bi
trebala naučiti tekst. Pisat ću ti opet uskoro.
Tvoj prijatelj

- Zar ne vidiš? Ted je očigledno imao aferu s drugom

ţenom. Jedino što me buni je to što bi mu u tom
slučaju bilo drago prekinuti vezu s Leilom, zar ne?
Ali, ako hoće reći da je to bilo sa mnom, u redu.
Poduprijet ću ga.
- Glupačo!
Cheryl se uspravi i ode do drugog kauča. Sjela je,
nagnula se prema naprijed i počela govoriti
naglašavajući svaku riječ, kao da govori nekom ne
osobito bistrom djetetu. - Ti izgleda ne shvaćaš da je
ovo pismo moja šansa da ubjedim Teda kako su
njegovi interesi moji interesi.
Syd došeće do nje, zgrabi pismo iz njezinih ruku i
iskida ga na komadiće. - Prošle noći nazvao me Bob
Koenig da se uvjeri da nema ničeg skandaloznog u
vezi tebe što bi moglo isplivati u javnost. A znaš
zašto? Zato što u ovom trenutku imaš prednost pred
Margo Dresher, jer je ona nedavno imala loš
publicitet. Što misliš kakav bi publicitet ti imala kad
bi Leilini oboţavatelji došli do zaključka da si je
odvukla u samoubojstvo pisanjem zlonamjernih
pisama?
- Nisam ja sastavila to pismo.
- Vraga nisi! Koliko je ljudi znalo za narukvicu? Vidio
sam ti izraz u očima kad ju je Ted davao Leili. Već
tada si bila spremna ubosti. Dalje. Probe su bile
zatvorenog tipa. Koliko je Ijudi znalo da Leila ima
problema? Ti si znala. A kako? Ja sam ti rekao.
Napisala si to pismo i sigurno još koje sličnog
sadrţaja. Koliko ti je vremena trebalo da izreţeš i
zalijepiš slova? Ĉudim se da si imala toliko
strpljenja. Koliko ih još ima? I kolika je mogućnost
da ih se još pojavi?
Cheryl je izgledala uznemireno. - Syd, kunem ti se,
nisam sastavila ni ovo ni bilo koje drugo slično
pismo. Syd, ispričaj mi što ti je rekao Bob Koenig.
Sada je Syd bio taj koji je naglašavao riječ po riječ u
prepričavanju razgovora s Bobom. Kad je završio,
Cheryl ispruţi ruku prema njemu. - Imaš upaljač?
Znaš da sam prestala pušiti.
Syd je gledao kako se pismo sa svojim bizarnim,
neravnim odlomcima uvija i nestaje u pepeljari.
Cheryl dode do njega i zagrli ga oko vrata. - Znala
sam da ćeš mi osigurati tu ulogu, Syd. Potpuno si u
pravu što se tiče pisma. Mada mislim da bih ipak
trebala svjedočiti na suđenju. Publicitet bi bio prava
stvar. Ali, zar ne misliš da bih trebala glumiti
šokiranost zato što je moja vrlo draga prijateljica bila
tako izbezumljena i depresivna? Onda bih mogla
objasniti da čak i mi na vrhu ljestvice imamo uţasne
periode tjeskobe.
Oči joj se rašire i dvije suze odskliznuše niz obraze. -
Mislim da bi se Bobu Koenigu svidio takav pristup.
Što misliš?
4.
- Elizabeth! Elizabeth poskoči od Minina
zaprepaštena glasa. - Zar se nešto dogodilo? Gdje je
Sammy?
Min i Helmut bili su odjeveni u iste trenirke. Minina
cma kosa bila je zategnuta u kraljevskom stilu u
punđu na zatiljku, ali joj je make up samo
djelomično maskirao bore oko očiju i podbuhlost
kapaka. Barun je stajao nogu lagano razdvojenih,
ruku sklopljenih iza leđa, glave nagnute prema
naprijed, očiju zbunjenih i bezazlenih istodobno.
Elizabeth im kratko ispriča o čemu je riječ. Sammy
je nestala. Sinoć nije spavala u svom krevetu.
Min je bila uzrujana. - Jutros sam u ured sišla u
šest sati. Svjetla su bila upaljena, prozor otvoren,
fotokopirni stroj uključen. Uzrujala sam se.
Pomislila sam da Sammy postaje zaboravljiva.
Fotokopirni stroj je bio uključen!~ Znači da se
Sammy sinoć ipak vratila u ured. Elizabeth je očima
letjela po sobi. Jesi li vidjela je li pismo koje je
Sammy htjela kopirati u stroju?
Nije ga bilo. Ali pokraj stroja Elizabeth pronađe
plastičnu vrećicu u koju je bila stavila pismo.
Za petnaestak minuta skupina za potragu bila je
diskretno organizirana. Iako nerado, Elizabeth je
popustila Mininim molbama da ne zovu odmah
policiju. - Sammy je prošle godine bila veoma
bolesna-podsjetila ju je Min. -Imala je lagani
moţdani udar i bila je potpuno dezorijentirana.
Moţda se udar ponovio. Znaš koliko mrzi dizanje
buke. Prvo je potraţimo.
- Dobro, pričekat ćemo do podne - oštro reče
Elizabeth. - Ako je dotad ne nađemo prijavit ćemo
nestanak policiji. Jedino što zasada znamo je da
moţda luta negdje plaţom, ako je imala napad.
-Minna je ovaj posao Sammy dala iz saţaljenja-
Helmut se obruši na nju. - Bit ovog mjesta je
privatnost, osama. Ako pustimo šerifove zamjenike
da njuškaju uokolo, pola gostiju će se spakirati i
otići kućama.
Elizabeth osjeti ţareću srdţbu, ali Min je bila ta koja
je odgovorila: - Ionako već dugo tajimo - tiho reče. -
Odgodit ćemo poziv policiji do podne, zbog Sammy,
ne zbog nas.
Pograbiše i potrpaše pisma u vreće. -Ovo je Leilina
pošta - reče Elizabeth. - Zaveţe vrhove vreća u teško
odmrsive čvorove. - Ponijet ću ih u svoju sobu
poslije. - Još jednom pogleda čvorove i bi zadovoljna
što ih nitko ne moţe otvoriti, osim ako ne raskida
vreće.
- Znači, planiraš ostati? - Helmutov glas nije ni
pokušao zazvučati uljudno.
- Barem dok ne pronađemo Sammy - odgovori. -
Sada idemo po pomoć.
Tragalačka skupina bila je sastavljena od najstarijih
i najlojalnijih radnika: Nelly, posluţiteljica koja ju je
pustila u Dorin stan, Jason, šofer, glavni vrtlar.
Stajali su stisnuti jedno pokraj drugog ispred Minina
stola na pristojnoj udaljenosti, očekujući upute.
Elizabeth je bila ta koja im se obratila: - Radi zaštite
privatnosti gospođice Samuels ne ţelimo da itko
pomisli da je došlo do problema. Brzo im podijeli
zadatke. - Nelly, provjeri prazne bungalove. Raspitaj
se kod ostalih posluţiteljica jesu li vidjele Doru. Budi
nenametljiva. Jasone, ti kontaktiraj taksi sluţbe.
Provjeri nije li je netko od njih ovdje pokupio od
sinoć od 9 do jutros u 7. Na kraju kimne glavom
prema vrtlaru: - Ţelim da se pretraţi svaka stopa
terena. Konačno, okrenuvši se prema Mini i barunu
reče: -Min ti pretraţi zgradu i toplice. Helmute, ti
provjeri da nije negdje na klinici. Ja ću pogledati po
susjedstvu.
Pogleda na sat. - Zapamtite, podne je krajnji rok da
je nađemo.
Dok je kretala prema kapiji, Elizabeth shvati da nije
popustila zbog Min i Helmuta, već zato što sluti da je
za Sammy ionako prekasno.
5.
Ted glatko odbije raditi na svojoj obrani dok ne
provede sat vremena u teretani. Kad su Bartlett i
Craig došli u njegov bungalov upravo je dovršavao
doručak. Na sebi je imao plaw sportsku košulju i
bijeli šorc. Gledajući ga, Henry Bartlett je shvaćao
zašto su se ţene poput Cheryl Manning bacale na
njega i zašto je zvijezda poput Leile LaSalle izgubila
pamet. Ted je imao onu savršenu kombinaciju
dobrog izgleda, uma i šarma koji je privlačio i ţene i
muškarce.
Bartlett je godinama branio bogate i moćne ljude.
Iskustvo ga je učinilo ciničnim. Nijedan čovjek nije
heroj u očima svog batlera. Ali ni u očima
odvjetnika. Zbog tpoga je Bartlett osjećao stanovitu
moć u oslobađanju okrivljenih klijenata, odnosno
zasnivanju obrane na rupama u zakonu. Njegovi
klijenti bili su mu zahvalni i rado su mu isplaćivali
velike sume novca.
Ted Winters nije bio takav. Ponašao se prema njemu
prezrivo. Sam je sebi bio đavolji zagovornik. Nije
hvatao signale koje mu je Bartlett slao, signale koje
mu zbog moralnih razloga nije mogao otvoreno
objasniti. Sada mu Ted reče: Počnite planirati moju
obranu, Henry. Ja idem na jedan sat u teretanu.
Nakon toga ću malo plivati u bazenu, a onda opet
trčati. Kad se vratim, ţelio bih točno znati vašu
strategiju obrane i mogu li se sloţiti s njom.
Pretpostavljam da shvaćate da nemam nikakvu
namjeru na sudu reći: »Da, moţda, moţda sam se te
noći zbilja vratio natrag u Leilin stan.«
- Teddy, ja...
Ted ustane. Odgurne kolica s doručkom. Izraz u
očima bio mu je prijeteći dok je buljio u tog starijeg
čovjeka. - Da vam objasnim nešto. Teddy je ime
jednog dvogodišnjeg dječaka. Opisat ću vam ga. Bio
je ono što je moja baka zvala »ţućko«, dakle vrlo, vrlo
plave kose. Bio je ţilav malen dječak koji je prohodao
s devet mjeseci, a s petnaest je već nizao cijele
rečenice. Bio je moj sin. Majka mu je bila draţesna
mlada ţena koja se, naţalost, nije mogla naviknuti
na činjenicu da se udala za veoma bogatog
muškarca. Nije ţeljela domaćicu u kući. Sama je
odlazila u kupovinu. Odbijala je imati šofera. Nije
htjela ni čuti o voţnji skupog automobila. Kathy je
ţivjela u neprestanom strahu da će je njezini iz Iowa
Cityja prozvati snobom. Jedne kišne večeri vraćala
se iz kupovine i - barem mi tako mislimo - prokleta
joj je konzerva juhe od rajčice ispala iz vrećice i
otkrotrljala se ispod nogu. Tako nije uspjela vidjeti
znak stop i kamion prikolica zabio se u vraţji komad
lima koji je ona zvala autom. U toj nesreći poginuli
su i ona i taj maleni dječarac koji se zvao Teddy. To
se dogodilo prije osam godina. Je li vam sada jasno
da svaki put kad me zazovete Teddy, ja pred sobom
vidim klinca koji je rano prohodao i rano progovorio,
i koji bi sljedeći mjesec imao deset godina da je ţiv.
Tedove oči su blještale. - Sada moţete početi s
osmišljavanjem moje obrane. Za to ste plaćeni. Ja
idem u teretanu. Craig, odluči hoćeš li ostati ili ideš
sa mnom.
- Idem s tobom.
NapustiIi su bungalov i krenuli prema muškim
toplicama. - Gdje si ga samo našao, za Boga miloga!
-Imaj srca, Ted. On je najbolji krivični odvjetnik u
zemlji. - Nije, a reći ću ti i zašto. On je ovdje došao s
unaprijed stvorenom predodţbom o mojoj krivnji i
pokušava me strpati u kalup idealnog branjenika. A
to je pogrešno.
Tenisač i njegova cura izlazili su iz svog bungalova.
Srdačno pozdrave Teda. - Nedostajao si nam na
Forest Hillsu prošli put - reče tenisač Tedu.
- Sljedeće godine sigurno ću doći.
- Svi navijamo za tebe. Osmijeh tenisačeve djevojke
blistao je.
Ted uzvrati osmijeh. - Moţda moţete svjedočiti za
mene pred porotom... Podigne ruku u znak
zahvalnosti i krene dalje. Osmijeh mu je nestao s
lica. - Pitam se imaju li u Attici slavnih tenisača.
- Ne ţeliš shvatiti. Izvući ćeš se na ovaj ili onaj
način. Craig se iznenada zaustavi. - Pogledaj, nije li
ono Elizabeth? Bili su gotovo preko puta ulaza u
glavnu zgradu. Preko
prostranog travnjaka gledali su kako se jedna vitka
figura spušta niz stepenice i kreće prema ulaznoj
kapiji. Nije bilo sumnje da je to Elizabeth. Kosa boje
meda zavrnuta u čvor na vrhu glave, isturena brada,
urođena gracioznost pokreta. Dok su je gledali,
protrljala je oči i iz dţepa izvukla naočale za sunce i
stavila ih.
- Mislio sam da se jutros trebala vratiti kući - Tedov
glas bio je bezličan. - Izgleda da nešto nije u redu.
-Ţeliš provjeriti o čemu je riječ? ,
-Moja prisutnost samo bi je još više uznemirila.
Zašto je ti ne pitaš o čemu je riječ? Tebe ne sumnjiči
da si ubio Leilu. - Ted, tako ti Boga, prekini već
jednom! Znaš da bih za
tebe stavio ruku u vatru, ali to što od mene praviš
boksačku vreću nimalo me ne čini boljim. A ne vidim
ni da tebi pomaţe. Ted slegne ramenima. - U pravu
si. Ispričavam se. Sad
pogledaj moţeš li pomoći Elizabeth. Vidimo se kod
mene za otprilike sat vremena.
Craig Elizabeth stigne kod kapije. Brzo mu je
ispričala što se dogodilo. Zvučao je utješno. - Hoćeš
reći da Sammy nema već satima, a policija još nije
obaviještena?!
- Min i ostali prvo će pretraţiti sve zgrade i terene.
Ja sam mislila pogledati... Nije mogla završiti
rečenicu. Proguta pljuvačku prije nego nastavi. -
Sjećaš se kad je imala prvi napad. Bila je tako
dezorijentirana, a poslije se uţasno sramila.
Craig je obuhvati rukama. - U redu, polako.
Prošetajmo malo. Prešli su ulicu prema stazi koja je
vodila prema Lone Cypressu. Sunce je raspršilo
jutarnju sumaglicu. Dan je bio sunčan i topao. Vivci
su u jatima letjeli iznad njihovih glava, kruţili i
vraćali se svojim osmatračnicama na hridima. Valovi
su se poput zapjenjenih gejzira razbijali o stijene i
povlačili natrag u ocean. Lone Cypress, turistička
atrakcija, već se nalazio u središtu škljocanja
fotoaparata.
Elizabeth počne ispitivati turiste. - Traţimo jednu
stariju gospodu... Moţda je bolesna... Prilično je
krhke građe...
Craig preuzme. Dao je precizan opis Dore. - Što je
imala na sebi, Elizabeth?
- Beţ vestu, beţ pamučnu bluzu i beţ suknju.
- Zvuči kao moja majka - prokomentira jedan turist
u crvenoj sportskoj košulji, kojemu je kamera visjela
preko ramena. ,
- Da. Moglo bi se reći da izgleda kao bilo čija majka -
Elizabeth reče.
Pozvonili su na vrata nekoliko kuća skrivenih od
ceste bogatom ţivicom. Sluţavke, neke suosjećajne,
neke iziritirane, obećale su drţati oči otvorenima.
Zatim se upute prema Pebble Beach Lodgeu. -
Sammy je običavala ovdje dolaziti na doručak-reče
Elizabeth. S tračkom nade pretraţila je dvorane za
objedovanje, moleći se da joj oči ugledaju Sammynu
malenu uspravnu figuru koja bi se začudila nad
svom tom strkom. Ali tu su se nalazili samo gosti na
odmoru, odjeveni u udobnu skupu sportsku odjeću.
Većina ih je sjedila očekujući čaj.
Elizabeth se okrene da ode, ali je Craig zaustavi. -
Kladim se da nisi doručkovala. Mahne konobaru da
dođe.
Uz kavu su promatrali jedno drugo. - Ako joj ne
bude traga, kad se vratimo u toplice ustrajat ćemo
da nazovemo policiju - reče Craig.
-Nešto joj se dogodilo.
- Ne moţeš biti tako sigurna. Ispričaj mi točno što ti
je rekla kad ste se sinoć vidjele. Je li spominjala da
će izaći van? Elizabeth je oklijevala. Nije bila siguma
ţeli li Craigu reći
o pismu koje je Sammy otišla kopirati i o pismu kđje
je nestalo. S druge strane, znala je da je zabrinutost
koja se nazirala na njegovu licu značila veliku
utjehu. Znala je da će on, ako bude potrebno,
angaţirati i cijelu flotu Winters Enterprisesa u
potrazi za Sammy. Paţljivo je izabrala odgovor. - Kad
je Sammy otišla od mene rekla je da ide u ured još
malo raditi.
- Kakav je to posao imala u ponoć?!
Elizabeth se lagano nasmiješi. - Nije bila ponoć. Bilo
je 21.30. Kako bi izbjegla daljnja pitanja, Elizabeth
brzo proguta ostatak kave. - Craig, molim te, vratimo
se u toplice. Moţda ima kakvih vijesti.
Ali nije ih bilo. Ako se moglo vjerovati posluţiteljici,
vrtlaru i šoferu pretraţen je svaki milimetar toplica.
Ćak se i Helmut sada slagao da više nema smisla
čekati podne, već odmah prijaviti nestanak policiji.
- To nije dovoljno - reče im Elizabeth. - Inzistiram da
nazovemo Scotta Alshornea.
Scotta je odlučila pričekati za Sammynim radnim
stolom. - Ţeliš da ostanem s tobom? - upita je Craig.
- Nema potrebe, hvala.
On pogleda na vreće za smeće u kojima se nalazila
Leilina pošta. - Što je to? - upita.
- Pisma Leilinih oboţavatelja. Sammy je odgovarala
na njih.
-Ne čitaj ih. Uznemirit će te. -Craig baci pogled u
Minin i Helmutov ured.
Sjedili su na kauču od pruća u Art Deco stilu i
pričali prigušenim glasom. Craig se nagne nad stol. -
Elizabeth, jasno ti je da se ja sada nalazim između
dvije vatre. No, kad se sve završi, bez obzira kako,
moramo se naći i popričati. Uţasno mi nedostaješ.
Onda odjednom, gipkim pokretom nagne se preko
stola. Rukom prođe kroz njezinu kosu i poljubi je u
obraz. - Uvijek sam tu za tebe - prošapće. - Ako se
nešto dogodilo Sammy i zatreba ti rame za plakanje
znaš gdje ćeš me naći.
Elizabeth uhvati njegovu ruku i za trenutak je
zadrţa uz svoj obraz. Osjećala je njegovu energiju,
toplinu, njegove jake prste. U glavi joj se iznenada
stvori slika Tedovih dugih prstiju i njeţnih dlanova.
Ispusti Craigovu ruku i povuče se unazad. - Pazi,
inače ćeš me rasplakati. Pokušala je zvučati blago,
raspršiti intenzitet trenutka.
Craig je shvatio. Uspravio se i trezveno rekao: - Bit
ću u Tedovu bungalovu ako me trebaš.
Ĉekanje je bilo najteţe. Bilo je isto kao i one noći
kad je sjedila u Leilinu apartmanu nadajući se,
moleći se da su se Leila i Ted pomirili i otišli negdje
zajedno, iako je svakim djelićem svog tijela znala da
nešto nije u redu. Sjedenje za Sammynim stolom
bila je agonija. Ţeljela je trčati u nekoliko različitih
smjerova, ići cestom i pitati ljude jesu li je vidjeli,
pretraţiti šumu Crocker Woodland u slučaju da je
tamo ošamućena odlutala.
Umjesto toga, otvori jednu od vreća s pismima i
izvuče pregršt omotnica. Barem nešto korisno moţe
raditi.
Moţda otkrije još koje anonimno pismo.
6.
Šerif Scott Alshorne bio je dugogodišnji prijatelj
Samuela Edgersa, Minina prvog muţa, čovjeka koji
je izgradio hotel Cypress Point. On i Mina odmah su
se svidjeli jedno drugome, i bilo mu je drago što se
Mina drţala svog dijela dogovora. U tih pet godina
koliko je bila udata uza Samuela ona je tom
bolesnom i čangrizavom osamdesetogodišnjem
starcu dala nov smisao ţivota.
Scott je s osjećajima znatiţelje i straha gledao kako
Min i onaj titulirani mamlaz, za kojeg se udala,
preuzimaju udoban, profitabilan hotel i pretvaraju
ga u samoproţdiruće čudovište. Min ga je sada
najmanje jedanput mjesečno pozivala na večeru u
toplice, i u zadnjih godinu i pol upoznao je Doru
Samuels veoma dobro. Zato je, kad ga je Min
nazvala i obavijestila o njezinu nestanku,
instinktivno naslutio najgore.
Ako je Sammy imala neku vrstu napada i počela
tumarati okolo, bila bi primijećena. Stari i bolesni
ljudi ne mogu proći neopaţeno na poluotoku
Monterey. Scott se ponosio svojom
upravom.
Njegov ured nalazio se u Salinasu, sjedištu ţupanije
Monterey, i bio je udaljen trideset pet kilometara od
Pebble Beacha. Brzo je izdao zapovijedi o
objavljivanju vijesti o nestaloj osobi, i javio
zamjenicima u Pebble Beachu da se sastanu s njim
u toplicama.
Bio je tih tijekom voţnje. Zamjenik koji ga je vozio
primijetio je neobično duboke bore na šefovu čelu te
da je to lice grubih preplanulih crta pod obiljem
nezamislivo bijele kose bilo namršteno od
razmišljanja. Kad je šef tako izgledao, značilo je da
naslućuje velik problem.
Kroz kapiju toplica provezli su se u 10.30. Zgrada i
tereni odisali su tišinom. Tek nekoliko ljudi šetalo je
uokolo. Scott je znao da je većina ljudi u
vjeţbaonicama, da ih se šaketa, i mazi, i riba, i čupa,
kako bi se prijatelji i porodica na povratku začudili
njihovu dobru izgledu. Ili su bili u klinici i primali
jedan od sofisticiranih i ultraskupih tretmana.
Ĉuo je da je Tedov privatni zrakoplov sletio u zračnu
luku u nedjelju popodne i da je Ted ovdje. Kad je
čuo tu vijest nećkao se da li da ga nazove ili ne. Ted
se nalazio pod optuţnicom umorstva s
predumišljajem. Bio je također i dijete koje je
oduševljeno jedrilo s njim i njegovim djedom.
Znajući dakle da je Ted u toplicama Scott je razjapio
usta ugledavši Elizabeth kako sjedi za Sammynim
stolom. Nije ga čula dok se uspinjao stepenicama.
Odlučio ju je jedan trenutak promatrati prije nego ga
primijeti. Lice joj je bilo samrtnički blijedo, oči
crvene od plača. Ĉuperci kose ispali su joj iz čvora
na vrhu glave i zakovrčali se oko lica. Vadila je
pisma iz omotnica, bacala pogled na njih i
odbacivala ih s nestrpljenjem. Očigledno je tragala
za nečim. Primijetio je da joj se ruke tresu.
Pokuca glasno na otvorena vrata. Poskočila je sa
stolice. Na licu joj se miješao izraz olakšanja i
zabrinutosti. Spontano, optrčala je oko stola i
pohrlila prema njemu raširenih ruku. Ipak, prije
nego je stigla do njega zaustavi se. - Ţao mi je...
Hoću reći, kako ste Scott? Drago mi je što vas vidim.
Znao je što je mislila. Zbog njegova dugogodišnjeg
prijateljstva s Tedom razmišljala je da je moţda
smatra neprijateljem. Jadno dijete. Ispruţi ruke i
zagrli je čvrstim medvjeđim stiskom. Radi
prikrivanja vlastitih osjećaja reče grubim tonom: -
Previše si mršava. Nadam se da nisi na jednoj od
Mininih slavnih dijeta.
- Ja sam na »nadebljaj me brzo« kuri. Banana split i
čokoladne torte.
- Odlično.
Zajedno se uputiše u Minin ured. Scottove obrve
izviše se od iznenađenja kad je vidio Minino upalo
lice i zabrinuto mutne oči baruna von Schreibera.
Oboje su bili zabrinuti, ali Scott iz nekog razloga
zaključi da njihovi strahovi seţu daleko iza brige za
Sammy. Izravnim pitanjima skupio je informacije
koje su mu trebale. Na kraju reče: - Sad bih ţelio
pogledati Sammyn stan.
Min je vodila. Elizabeth i Helmut išli su za njom. Na
neki način Scottova prisutnost unijela je tračak nade
u Elizabeth. Barem će nešto biti urađeno. Vidjela je
izraz neodobravanja na njegovu licu kad je saznao
da su čekali toliko dugo prije nego su ga pozvali.
Bacio je pogled po dnevnoj sobi, onda se uputi u
spavaonicu. Pokaţe na putnu torbu koja je leţala na
podu pokraj garderobe. - Planirala je putovati?
- Tek se vratila s puta - Min mu objasni. Zatim izne-
nađeno pogleda na torbu. - Ovo uopće nije nalik na
Sammy. Ona se uvijek odmah raspakira.
Scott otvori torbu. U njoj se nalazio neseser do vrha
napunjen bočicama tableta. Počeo je čitati upute: -
Po jedna svaka četiri sata; dvaput na dan; dvije prije
spavanja. Namršti se. - Sammy je bila paţljiva s
lijekovima. Očito nije ţeljela još jedno opsadno
stanje. Min, pokaţi mi u kakvu je stanju bio ured
kad si jutros došla u njega.
Najviše ga je zanimao fotokopirni aparat. - Prozor je
bio otvoren. Aparat je bio uključen. Stajao je ispred
aparata. -Nešto je htjela kopirati. Pogledala je kroz
prozor, i onda što? Gdje je otišla? Gledao je kroz
prozor. Pogled je padao na dio sjevernog travnjaka,
raštrkane bungalove uz stazu koja je vodila prema
olimpijskom bazenu i rimskim termama. To Ijigavo
čudovište!
- Rekli ste da ste pretraţili svaki milimetar terena,
svaki milimetar zgrada?
- Da - Helmut prvi odgovori. - Sam sam se pobrinuo
Scott ga prekine. - Ponovno ćemo sve pretraţiti.
Sljedećih nekoliko sati Elizabeth je provela za
Sammynim stolom. Prsti su joj bili suhi od
pedesetak pisama koje je uspjela pročitati. Sva su
govorila jedno te isto - traţila su Leilin autogram ili
Leilinu fotografiju. Nije bilo ni traga novom ano-
nimnom pismu.
U 14.00 začula je povik. Odjurila je do prozora i
stigla baš na vrijeme da vidi policajca kako pokazuje
na zgradu termi. Noge joj polete stepenicama. Na
pretposljednjem stepeniku posrnula je i pala,
udarivši ramenima i nogama o pedantno ispolirane
pločice. Ne obazirući se na oštru bol u dlanovima i
koljenima, potrčala je preko travnjaka do termi.
Stigla je do njih u trenutku kad je Scott nestao iza
vrata. Pratila ga je kroz svlačionicu do prostorije s
bazenom.
Policajac je stajao na jednom kraju bazena i
pokazivao dolje na Sammyno skvrčeno tijelo.
Poslije, jedva se sjećala kako je klekla pokraj
Sammy, ispruţila ruku da otkloni sijedu kosu bez
sjaja sa Sammyna čela, Scottov čelični stisak i
njegove oštre naredbe: - Ne diraj je! Sammyne oči
bile su otvorene, crte lica zaleđene od straha, njezine
naočale još uvijek zakačene za uši, ali maknute s
nosa, dlanovi uspravljeni kao da gura nešto od sebe.
Njezina beţ vesta još uvijek zakopčana, široki
našiveni dţepovi odjednom upadljivi. - Pogledajte
ima li kod sebe pismo Leilina oboţavatelja -
Elizabeth začuje samu sebe kako govori. - Pogledajte
u njezine dţepove. Onda joj se oči odjednom
razrogačiše. Vunena beţ vesta pretvorila se u Leilinu
satensku bijelu pidţamu. Ponovno je klečala nad
Leilinim tijelom.
Izgubila je svijest.
Kad se osvijestila, leţala je na krevetu u svom
bungalovu. Helmut se nadvijao nad njom. U ruci je
drţao nešto što je pod njezinim nosnicama mirisalo
snaţno i jetko. Min joj je trljala ruke. Nekontrolirani
jecali proţmu joj tijelo. Začuje se kako jeca: - Ne i
Sammy, ne i Sammy!
Min je čvrsto zagrli. - Ne plači Elizabeth... Ne plači.
Helmut tiho promrmlja: - Ovo će ti pomoći. Osjeti
ubod igle u ruku.
Kad se probudila, sjenke sunca već su bile visoko u
sobi. Nelly, posluţiteljica koja je pomagala u potrazi,
dodirivala joj je rame. - Ţao mi je što vas
uznemiravam, gospođice - rekla je. - Donijela sam
vam čaj i nešto za prezalogajiti. Šerif kaţe da više ne
moţe čekati. Smjesta mora razgovarati s vama.
7.
Vijest o Dorinoj smrti za3umorila je toplicama poput
neţeljene kiše na obiteljskom pikniku. Gosti su bili
umjereno znatiţeljni: - Što je radila na tom mjestu?
Osjećali su vlastitu smrtnost: - Što ste rekli, koliko
je godina imala? Pokušavali su je raspoznati u svom
pamćenju: - Oh, mislite na onu krhku sićušnu
ţenicu iz ureda? Zatim su se brzo vratili ugodnim
aktivnostima toplica. Na posljetku, ovo je bio veoma
skup odmor. Ovdje su dolazili izbjeći probleme, a ne
nailaziti na njih.
Iza podneva Ted ode na masaţu u nadi da će se
osloboditi pritiska pod rukama švedskoga masera.
Tek se bio vratio u bungalov kad mu Craig priopći
vijest. - Našli su Sammyno tijelo u termama. Izgleda
da joj se zavrtjelo u glavi i da je pala.
Ted se sjećao popodneva u New Yorku kad je Sammy
imala prvi napad. Sjedili su svi u Leilinu apartmanu
kad je Sammyn glas zamukao u pola rečenice. On je
bio prvi koji je shvatio da s njom nešto nije u redu.
- Kako je Elizabet primila vijest?
- Veoma loše. Mislim da se onesvijestila.
- Bile su veoma prisne. Bile su... - Ted se ugrize za
usnu i promijeni temu.
- Gdje je Bartlett? - Igra golf.
- Nisam znao da sam ga ovdje doveo da bi igrao golf.
-Ted, prekini s glupostima! Radio je od ranog jutra i
tvrdi da će bolje razmi3ljati ako se i sam malo
prodrma.
- Podsjeti ga da moje suđenje počinje sljedeći tjedan.
Bolje je da smanji svoje vjeţbe. Zatim doda slegnuvši
ramenima: - Bilo je suludo dolaziti u toplice. Ne
znam zašto sam mislio da će mi ovo mjesto pomoći
da se smirim. Uopće ne funkcionira.
- Pokušaj se opustiti. Ne bi bilo ništa bolje da smo u
New Yorku ili Connecticutu. Oh, sad sam se sjetio.
Upravo sam naletio na tvog starog prijatelja, šerifa
Alshornea.
- Scott je ovdje? Onda mora da je nešto neobično u
vezi Sammyne smrti.
- Ne znam. Vjerojatno je njegova prisutnost samo dio
rutine.
- Zna li da sam ovdje? - Zna. Pitao je za tebe.
- Je li poručio da ga nazovem?
Craigovo oklijevanje bilo je jedva zamjetno: -Pa i ne
baš. Ali, gledaj, razgovor koji sam vodio s njim nije
bilo ćaskanje.
Još jedna osoba koja me izbjegava, razmišljao je Ted
u sebi. Još jedna osoba koja čeka na iznošenje
pravog dokaza na sudu. Nemiran, počeo je bezglavo
šetati po dnevnoj sobi bungalova. Iznenada mu se
učini da je postala poput krletke, baš kao što su mu
se sve sobe činile od čitanja optuţnice. Mora da je
riječ o psihološkoj reakciji. -Idem u šetnju-odjednom
reče. Zatim, kako bi spriječio Craigovu ponudu da ga
prati, doda: - Vratit ću se do večere.
Dok je prolazio kroz Pebble Beach Lodge pitao se
otkuda taj osjećaj izoliranosti koji ga je potpuno
udaljio od ljudi koji su šetali duţ staza, išli prema
restoranima, turističkim dućanima, terenima za golf.
Djed ga je počeo dovoditi na ove terene kad mu je
bilo deset godina. Otac je prezirao Kaliforniju, i kad
su dolazili ovdje dolazili su samo on i majka. Ovdje
je gledao svoju majku kako postaje mlađa i veselija.
Zašto nije napustila njegova oca, pitao se. Njezina
obitelj nije imala Wintersove milijune, ali sigurno je
imala dosta novaca. Zar nije zbog straha da će ostati
bez skrbništva nad njim ostala u tom na propast
osuđenu braku? Njegov otac nikad joj nije oprostio
prvi pokušaj samoubojstva. I tako je ostala i trpjela
njegove periodične pijane ispade, verbalne napade,
opona5anje njezina načina govora, njegov prezir
prema njezinim privatnim strahovima, dok jedne
noći nije odlučila da više jednostavno ne moţe
trpjeti.
Kao slijep, Ted je hodao Seventeen Mile Driveom, ne-
svjestan Pacifika koji se caklio i sjajio ispod kuća što
su se dizale iznad Stillwater Covea i zaljeva Carmel,
nesvjestan raskošnih bugenvilija i skupih
automobila koji su prolazili pokraj njega.
Carmel je još uvijek bio pun turista, studenata s
koledţa na posljednjem divljanju pred jesenski
semestar. Kad su Leila i on prolazili kroz grad, Leila
je zaustavljala promet. Ta misao ga nagna da iz
dţepa izvadi naočale za sunce. U ono vrijeme
muškarci su ga gledali s ljubomorom. Sada je bio
svjestan neprijateljstva na licima stranaca koji su ga
prepoznavali.
Neprijateljstvo. Izolacija. Strah.
Posljednjih sedamnaest mjeseci potpuno je
poremetilo njegov ţivot, natjeralo ga da čini stvari
koje je prije smatrao nemogućima. Sada je prihvatio
činjenicu da je pred njim još jedna ogromna zapreka
koju će prije suđenja morati prijeći.
Znoj mu oblije tijelo kad zamisli kako bi to moglo
biti.
8.
Alvira je sjedila za toaletnim stolićem u svom
bungalovu, radosno pregledavajući sjajne redove
krema i kozmetike koja joj je tog popodneva bila
prezentirana na satu šminkanja. Kako joj je
instruktorica rekla, imala je ravne jagodične kosti
koje je mogla krasno naglasiti njeţnim rumenilom
umjesto grimiznog ruţa koji je ona više voljela.
Također ju je nagovorila da stavlja smeđu umjesto
crne maskare, koja, smatrala je, privlači paţnju. -
Manje je bolje - uvjerila ju je instruktorica. Istinu
govoreći, razlika je bila uočljiva. Zapravo, zaključi
Alvira, nova šminka, kombinirana s načinom na koji
su istonirali njezinu kosu u kestenjastosmeđu, dali
su joj izgled tete Agnes, koja je vaţila za obiteljsku
Ijepoticu. Osjećala se sjajno jer su joj ruke počele
gubiti ţuljeve. Nema više teškog čišćenja. Nikad više.
Točka.
- I ako sada mislite da izgledate bajno, pričekajte da
vidite kako ćete tek izgledati kad barun von
Schreiber završi s vama - rekla joj je instruktorica. -
Njegove kolagenske injekcije učinit će da te male
bore oko vaših usana, oko nosa i po čelu nestanu.
Vidjet ćete, nestat će kao čudom izbrisane.
Alvira uzdahne. Pucala je od sreće. Willy je uvijek
tvrdio da je ona najljepša ţena u Queensu, i da mu
se sviđa što ima osjećaj da ima gdje staviti ruke kad
je grli. Ipak, nekoliko zadnjih godina dobila je na
kilaţi. Zar ne bi bilo super da izgleda otmjeno kad
budu traţili novu kuću? Ne misli na onu vrstu
otmjenosti kao kod Rockfellerovih, nego na Ijude
srednjeg sloja koji su uspjeli kao i oni. I ako su ona i
Willy uspjeli više od drugih, ako su bili sretniji od
drugih, lijepo je znati da će biti u stanju pomoći
nekim drugim ljudima.
Kad završi članke za Globe zbilja će morati napisati
knjigu. Majka joj je uvijek govorila: -Alvira, ti imaš
tako bujnu maštu. Jednog ćeš dana postati pisac.
Moţda je taj dan napokon stigao.
Napućila je usne i paţljivo stavila sjajilo koraljne
boje s novom četkicom za usne. Prije nekoliko
godina, kad je mislila da su njezine usne previše
male, počela je crtati neku vrstu kewpie krivulje,
misleći ih tako naglasiti. Ali sada su je uvjerili da joj
to nije potrebno. Spusti četkicu i pogleda rezultat.
Osjećala se malko krivom što je toliko sretna, dok
ona draga, krhka starica leţi negdje u mrtvačnici.
Ali, imala je sedamdeset jednu godinu i mora da nije
mnogo patila. Tako bih i ja voljela umrijeti kad
stigne vrijeme, razmišljala je u sebi, iako nije
očekivala da će se to brzo dogoditi. Kako joj je majka
govorila: - Naše ţene imaju jake kosti. Njezina majka
je s osamdeset četiri godine još uvijek svaki četvrtak
navečer išla na kuglanje.
Sa zadovoljstvom dovrši šminkanje i iz torbe izvadi
aparat za snimanje. Unutra umetne kasetu s
nedjeljne večere. Dok je slušala, zamišljeno mrštenje
pojavi joj se na čelu. Smiješno, pomisli u sebi, kad
slušaš razgovor tih ljudi dobivaš sasvim različit
dojam od onog dok sjediš među njima. Kao, na
primjer, da je Syd Melnick velik menadţer, a zapravo
dopušta Cheryl Manning da ga vuče za nos. A ona se
mogla mijenjati u trenutku.
Jednog trenutka zamarala bi Syda vodom koju je
sama prolila, a onda se pretvarala u med i mlijeko
kad bi pitala Teda Wintersa moţe li jednom otići s
njim pogledati Winters teretanu na Dartmouth
koledţu. Dartmuth, Alvira ponovi u sebi, ne
Dartmouth, kako ju je Craig Babcock ispravio u
govoru. Imao je tako lijep, smiren glas. Rekla mu je
to: - Zvučite tako naobraţeno.
On se nasmijao. - Trebali ste me čuti kad sam bio
tinejdţer.
Tedov glas zvučao je uglađeno. Alvira je znala da on
nije trebao raditi na svom glasu. Svi troje lijepo su
ćaskali o toj temi. Alvira provjeri je li mikrofon
ispravno smješten u središtu
broša u obliku sunca, zatim izreče primjedbu: -
Glasovi... glasovi nam mnogo govore o ljudima.
Iznenadi se kad začuje zvrndanje telefona. Bilo je tek
devet navečer po newyorškom vremenu i Willy je
trebao biti na sastanku sindikata. Ţeljela je da
prestane raditi, ali on je traţio da mu da malo
vremena. Nije se još navikao na ţivot milijunaša.
Bio je to Charley Evans, specijalni urednik New York
Globea. - Kako je moja reporterska zvijezda? - pitao
je. - Ima li problema s aparatom?
- Radi kao sat - potvrdi Alvira. - Ovdje se izvrsno
provodim i srećem veoma zanimljive ljude.
- Slavne osobe?
-O, da. Nije mogla ne pohvaliti se. -Iz zračne luke
došla sam u limuzini s Elizabeth Lange, a za
večerom sjedim za istim stolom s Cheryl Manning i
Tedom Wintersom. S druge strane telefona pozdravi
je glasni uzdah oduševljenja.
- Hoćete reći da su Elizabeth Lange i Ted Winters
zajedno?
- Ne. Ne zajedno - Alvira brzo opovrgne njegov za-
ključak. - Ona ne ţeli biti u njegovoj blizini. Kad ga
je vidjela odmah je htjela otići, ali je ostala jer je
ţeljela vidjeti bivšu tajnicu svoje sestre. No, problem
je u tome što je Leilina tajnica danas popodne
pronađena mrtva u ,rimskim termama.
- Gospođo Meehan, pričekajte trenutak. Ţelim da jo5
jednom ponovite to što ste upravo rekli, ali ovaj put
polagano. Netko će zapisivati to što govorite.
9.
Na zahtjev Scotta Alshorena mrtvozvornik ţupanije
Monterey obavio je hitnu obdukciju leša Dore
Samuels. Smrt je bila prouzrokovana teškom
ozljedom glave, pritiskom na mozak komadićima
lubanje, što je prouzrokovalo srednje jak moţdani
udar.
U svom uredu Scott je u tišini proučavao izvješće s
autopsije i pokušavao pronaći razloge zašto mu se
činilo da je nešto zlokobno vezano uz smrt Dore
Samuels.
Te rimske terme. Nalikovale su mauzoleju, a na
kraju su postale Sammyn grob. Što je, do davola,
Minin muţ mislio kad joj je podvalio gradnju te
građevine? U tom trenutku sjeti se natječaja koji je
Leila bila provela: - Treba li baruna zvati »kositrenim
vojnikom« ili »vojnikom igračkom«? Jedno slovo više-
manje. Pobjednika je častila večerom.
Kako se Sammy našla u termama? Je li slučajno
odlutala tamo? Je li imala sastanak s nekim? To nije
imalo smisla. Struja nije bila uključena. Bio bi mrkli
mrak za sastanak s nekim.
Min i Helmut su izjavili da su terme trebale biti
zatvorene, ali su također priznali da su ih jučer
popodne napustili u velikoj ţurbi. -Min je bila
uzbuđena zbog dugova u koje smo upali objasnio je
Helmut. -Ja sam bio zabrinut zbog njezina emocio-
nalnog stanja. Vrata termi su teška. Moguće je da ih
nisam do kraja zatvorio.
Sammyna smrt bila je izazvana povredama na
straţnjem dijelu glave. Pala je u bazen unatraške.
Sama je pala ili ju je netko gurnuo? Scott ustane i
počne šetati, po uredu. Praktičan, ako ne znanstveni
test, zaključi. Bez obzira koliko ošamućeni, ljudi ne
počinju hodati unatrag, osim ako ne bjeţe od nekoga
ili nečega...
Ponovno je sjeo za stol. Trebao je ići na večeru s
gradonačelnikom Carmela. Morat će je preskočiti.
Mora otići natrag u toplice i popričati s Elizabeth
Lange. Slutio je da ona zna kakvog je to hitnog posla
Sammy imala kad se u ured vratila u 21.30, i koji je
to vaţan dokument morala kopirati.
Tijekom voţnje u toplice dvije riječi naizmjenice su
mu bljeskale u glavi.
Pala je? Gurnuta je?
Onda, dok je auto prolazio kroz Pebble Beach Lodge,
shvati što ga je mučilo. Bilo je to isto pitanje koje je
Teda Wintersa vodilo na suđenje za umorstvo!

1 O.
Craig je cijelo poslijepodne proveo u Tedovu
bungalovu prebirući po pozamašnom paketu spisa
koji mu je hitnom poštom bio poslat iz newyorškoga
ureda. Izvjeţbanim okom letio je preko
memoranduma, pregledavao nacrte, proučavao
troškovne tablice. Sve se više mrštio dok ih je čitao.
Skupina menadţera s Harvarda i Wharton
Businessa, koje je Ted zaposlio prije dvije godine, išli
su mu na ţivce. Da je bilo po njihovu, Ted bi hotele
gradio na platformama svemirskih letjelica.
Barem su imali dovoljno mozga da shvate da više ne
mogu ići mimo njega, Craiga Babcocka.
Memorandumi i pisma bili su adresirani na Teda i
njega zajedno.
Ted se vratio u 17.00. Bilo je očigledno da ga šetnja
nije nimalo opustila. Bio je razdraţljiv: - Postoji li
razlog zbog kojeg ne moţeš raditi u svom
bungalovu?-bilo je njegovo prvo pitanje.
-Nijedan, osim što se čini jednostavnije biti ovdje uz
tebe. Pokaţe na poslovne spise. - Ima nekih stvari
koje bi zajedno trebali pogledati.
- Ne zanimaju me. Uradi što misliš da je najbolje.
- »Najbolje« bi bilo da uzmeš viski i malo se opustiš. I
ono što mislim da je »najbolje« za Winters
Enterprises je da otpustiš ona dva tukca s Harvarda.
Njihovi prezentacijski troškovi popeli su se do
razmjera oruţane pljačke.
- Ne ţelim se sada baviti time.
Bartlett je došao s popodnevnog boravka na suncu
ruţičasta lica. Craig primijeti da su se Tedove usne
stegle na Bartlettov veseo pozdrav. Nije bilo sumnje
da je u sebi kipio. Popio je svoj prvi viski brzo i nije
odbio kad mu je Craig iznova napunio čašu.
Bartlett je ţelio razgovarati o popisu svjedoka obrane
koji je Craig sastavio za njega. Pročitao ga je Tedu.
Bila je to prava parada velikih imena.
- Nemate predsjednika na popisu - sarkastično
prokomentira Ted.
Bartlett upadne u zamku. - Kojeg predsjednika? -
Predsjednika SAD-a, naravno. Nekad smo zajedno
igrali golf.
Bartlett slegne ramenima i zatvori spis. - Ovo neće
biti dobra radna sjednica. Planirate li večeru izvan
toplica?
- Ne. Planiram ostati ovdje, a sad planiram i
odspavati. Craig i Bartlett zajedno napustiše Tedov
bungalov. - Vi shvaćate da ova obrana postaje
beznadeţna? - povjerio mu se Bartlett.
U 18.30 Craig primi poziv agencije koju je angaţirao
da prati Sally Ross. - U njezinoj zgradi došlo je do
neke strke - rekao mu je glas. -Ţena koja ţivi iznad
nje ušla, je u svoj stan i zatekla lopova. Uhvatili su
tipa. Sitni lopov s podebljim dosjeom. Sally Ross
uopće nije izlazila van.
U 19.00 Craig se sreo s Bartlettom ispred Tedova
bungalova. Teda nije bilo. Krenuli su zajedno prema
glavnoj zgradi. -Vi ste u milosti kod Teda ovih dana
baš kao i ja-prokomentira Bartlett.
Craig slegne ramenima. - Slušajte, ako se ţeli iskaliti
na meni, neka mu. Ja sam kriv za ovo što mu se
događa.
- Kako?
- Ja sam bio taj koji ga je upoznao s Leilom. Bila je
moja djevojka.
Popeli su se na verandu baš na vrijeme da čuju
najnoviji vic: - U Cypress Pointu za četiri tisuće
dolara tjedno moţete koristiti neki od bazena. Za pet
tisuća tjedno moţete koristiti onaj koji je napunjen
vodom.
Elizabeth nije bilo traga za vrijeme koktel sata. Craig
je gledao neće li se pojaviti na stazi, ali nije. Bartlett
je odjurio do teniskog šampiona i njegove djevojke.
Ted je razgovarao s groficom i njezinom pratnjom.
Cheryl mu se vješala za ruku. Syd je mrzovoljna ica
stajao sam. Craig ode do njega. - Ta stvar s
»dokazom« reče. - Je li Cheryl sinoć bila pijana ili je
kao i obično vjeţbala jednu od uloga?
Znao je da Syd ne bi imao ništa protiv da ga jednom
dobro udari. Syd ga je smatrao, poput svih parazita
u Tedovoj blizini, uskim grlom za Tedovu
dareţljivost. Craig je sebe više smatrao golmanom -
trebaš prvo nj ega proći da bi postigao gol. - Rekao
bih - odgovori mu Syd - da je Cheryl izvodila jednu
od svojih briljantnih dramatičnih performansi.
Min i Helmut nisu se pojavili u blagovaonici dok se
svi gosti nisu smjestili za stolove. Unatoč
namještenim osmjesima koje su imali dok su išli od
stola do stola, Craig je odmah primijetio da oboje
izgledaju ispijeno. A kako i ne bi? Vodili su posao
koji je kočio starost, bolest i smrt. Ovo popodne
Sammy je potvrdila da ta igra nema smisla.
Kad je sjela, Min promrmlja ispriku što kasne. Ted je
ignorirao Cheryl čija se ruka uporno vješala o
njegovu. - Kako je Elizabeth? - upita.
Helmut mu odgovori: - Vrlo je teško primila vijest o
Sammynoj smrti. Dao sam joj sedativ.
Zar se Alvira Meehan nikad neće prestati igrati tim
prokletim brošem, pitao se Craig. Parkirala se
između njega i Teda. Pogleda ljude za stolom. Min.
Helmut. Syd. Bartlett. Cheryl. Ted. Alvira Meehan.
On. Bilo je još jedno slobodno mjesto pokraj njega.
Pitao je Min tko će im se pridruţiti.
- Šerif Alshorne. Upravo se vratio u toplice i
razgovara s Elizabeth. Min se ugrize za usnu. -
Molim vas. Svi znamo koliko smo tuţni zbog
Sammyne smrti, ali mislim da bi bilo bolje o tome ne
razgovarati za stolom.
- Zašto šerif razgovara s Elizabeth? - upita Alvira
Meehan. - Valjda ne misli da ima nečeg čudnog u
tome što je gospođica Samuels poginula u termama?
Sedam zaleđenih pari očiju obeshrabrilo ju je u
daljnjem postavljanju pitanja.
Posluţena je hladna juha od bresaka i jagoda,
specijalitet toplica. Alvira je zadovoljno srkutala.
Globe će biti zainteresiran da čuje kako je Ted
Winters bio vidno zabrinut za Elizabethino zdravlje.
Jedva je čekala da šerif stigne za stol.
Elizabeth je stajala na prozoru svog bungalova i
gledala u glavnu zgradu baš na vrijeme da vidi kako
gosti ulaze večerati. Inzistirala je da Nelly ode. -
Imala si dug dan. Ja sam sada O. K. Podbočila se na
krevetu, pojela tost i popila čaj, onda se brzo
istuširala nadajući se da će joj prskajuća hladna
voda razbistriti glavu. Osjećala se ošamućena
sedativom.
Jedan prljavobijeli dţemper od konca i udobne
rastezljive tajice boje koţe, bili su njezina omiljena
odjeća. U toj se odjeći, golih stopala, kose
nonšalantno podignute, ponovno osjećala svojom.
I kad je posljednji gost nestao u glavnoj zgradi,
ugleda Scotta kako presijeca travnjakom u smjeru
njezina bungalova.
Sjeli su jedno nasuprot drugom, nagnuti lagano
prema naprijed, ţeljni početi razgovor, ali ne znajući
kako. Gledajući u Scottove prijatne, ljubopitljive oči,
Elizabeth se sjeti da je Leila jednom rekla: »On je
čovjeka kakvog bih voljela imati za oca.« Prošle noći
Sammy je predlagala da njemu odnesu anonimno
pismo.
- Ţao mi je što nisam mogao čekati do sutra ujutro
da bismo porazgovarali - reče joj Scott. - Ima toliko
mnogo stvari koje me muče u vezi Sammyne smrti.
Ono što sam do sada saznao jest da je Sammy jučer
vozila šest sati od Napa Valleyja i u toplice stigla oko
dva sata poslije podne. Nije se trebala vratiti do
kasno navečer, znači vratila se prije. Iako je sigurno
bila smoţdena od putovanja, nije se čak ni
raspakirala. Otišla je odmah u ured. Kad je došlo
vrijeme večere izjavila je da se ne osjeća dobro da
siđe u blagovaonicu, ali posluţiteljica mi je rekla da
joj je odnijela večeru u ured. I da je Sammy vidjela
zaposlenu pretraţivanjem vreće s poštom. Onda se
sastala s tobom u tvom bungalovu i otišla oko 21.30.
Do tada je morala biti već mrtva umorna. Ali,
umjesto da se ode odmoriti, vratila se u ured i
uključila fotokopirni aparat. Moţeš li mi reći zašto?
Elizabeth ustane i ode u spavaću sobu. Iz kovčega
izvadi Sammyno pismo koje ju je u New Yorku
čekalo kad se vratila iz Europe. Pokaţe ga Scottu. -
Kad sam shvatila da j e Ted ovdje htjela sam odmah
napustiti toplice, ali sam zbog ovog pisma morala
ostati i razgovarati sa Sammy. Zatim mu ispriča o
pismu koje je bilo ukradeno iz Sammyna ureda i
pokaţe mu prijepis koji je Sammy napisala po
sjećanju. - Tekst je otprilike ovako izgledao.
Oči su joj se ispunile suzama dok je gledala Sammyn
elegantan rukopis. - Sinoć je u onim vrećama našla
još jedno anonimno pismo. Trebala je napraviti
jednu kopiju za mene, a original smo namjeravale
predati vama. Evo, sadrţaj tog pisma stavila sam na
papir. Nadale smo se da se po originalu moţe
nekako doći do osobe koja ih je slala. Slova časopisa
i novina imaju svoje kodove, zar ne?
- Da, imaju. - Scott pročita pismo i prijepise dva
puta. - Vraţje maslo.
-Netko je sustavno pokušavao uništiti Leilu-reče
Elizabeth. - Netko ne ţeli da ova pisma budu
pronadena. Netko je uzeo pismo sa Sammyna stola
jučer popodne, a moţda i drugo pismo iz Sammyna
dţepa sinoć.
- Hoćeš reći da sumnjaš da je Sammy ubijena?
Elizabeth razmisli, onda ga pogleda izravno u oči: -
Na to pitanje ne mogu odgovoriti. Ipak mislim da se
netko zabrinuo zbog tih pisama i da ih je očajnički
ţelio natrag. Znam da bi cijela serija tih pisma mogla
objasniti Leilino ponašanje prije smrti. Ta su pisma
uvjetovala svađu s Tedom i imaju nešto sa
Sammynom smrću. Kunem vam se, Scott, naći ću
osobu koja ih je pisala. Moţda ne postoji zakonska
kazna za pisanje ovakvih pisma, ali mora postojati
način da osoba koja ih je pisala plati za svoj zločin.
Riječ je o osobi koja je bila veoma bliska Leili i ja već
sumnjam na određenu osobu.
Petnaestak minuta poslije Scott napusti Elizabeth s
prijepisima obaju pisama u svom dţepu. Elizabeth je
vjerovala da je Cheryl pisala pisma. Bilo je smisla u
tome. Cheryl je bila sposobna za takve smicalice.
Prije nego je otišao u blagovaonicu, ode d~ desnog
krila glavne zgrade. Gore se nalazio prozor gdje je
Sammy stajala kad je uključila fotokopirni aparat.
Ako se netko nalazio na stepenicama termi i
signalizirao joj da dođe...
Moguće je. Ali, naravno, podsjeti sama sebe, Sammy
ne bi sišla iz ureda ako se nije radilo o nekome koga
poznaje. I vj eruj e mu.
Ostali su već bili usred glavnog jela kad im se šerif
pridruţio. Prazna stolica nalazila se između Craiga i
jedne ţene koja mu je predstavljena kao Alvira
Meehan. Scott preuzme inicijativu i prvi pozdravi
Teda. Nitko nije kriv dok mu se ne dokaţe krivnja.
Ted je u društvu uvijek izgledao najbolje. Ne bi bilo
nikakvo čudo da se jedna ţena okrenula krajnjim
sredstvima da ga razdvoji od druge. Nije mu
promaklo kako je Cheryl stalno uspijevala dodirivati
Tedovu ruku i kao slučajno trljati svoje rame o
njegovo.
Posluţi se janjećim kotletom koje mu je konobar
nudio sa srebrna pladnja.
- Izvrsni su - Alvira Meehan mu prošapće u
povjerenju. - U početku vam se čini da ćete ostati
gladni, ali kad ustanete imat ćete osjećaj da ste se
pošteno najeli.
Alvira Meehan. Naravno, sad se sjetio. U Monterey
Review čitao je o dobitnici četrdeset milijuna dolara
na lotu, koja je dolaskom u toplice Cypress Point
trebala ostvariti svoj dugogodišnji san.
- Svida vam se ovdje, gospodo Meehan?
Alvira je cvala od sreće. - Oduševljena sam. Svi su
tako krasni, tako srdačni.
Osmijehom je obuhvaćala sve za stolom. Min i
Helmut pokušali su joj uzvratiti osmijeh. -Od
tretmana se osjećam kao princeza. Nutricionistkinja
mi je rekla da bih za dva tjedna mogla izgubiti deset
kilograma i nekoliko centimetara sala. Sutra ću
primiti i kolagen da se riješim ovih bora oko usana.
Plašim se igala, ali doktor von Schreiber dat će mi
nešto za ţivce. Otići ću odavde kao nova ţena koja se
osjeća poput leptira što pluta na oblacima. Pokaţe
na Helmuta. - To je barun napisao. Zar nije pravi
pjesnik?
Alvira shvati da je previše pričala. Osjećala se
pomalo krivom što je skriveni reporter i htjela je reći
nešto lijepo o tim ljudima. Sada bi pak bilo bolje
zašutjeti i poslušati hoće li šerif Alshorne reći nešto
o smrti Dore Samuels. Na njezino veliko razočaranje
nitko od prisutnih nije načeo tu temu. Tek kad su
bili pri kraju kreme od vanilije, šerif upita, ne baš
usputno: - Hoćete li svi biti ovdje sljedećih nekoliko
dana? Mislim, nitko još ne namjerava otići?
- Naši planovi nisu utvrđeni - reče mu Syd. - Cheryl
će se uskoro moţda morati vratiti na Beverly Hills.
- Ako se to dogodi, mislim da bi bilo dobro da mi se
prethodno javite, bilo da se morate vratiti na Beverly
Hills ili morate otići nekamo drugdje - Scott reče
ugodnim glasom. - Usput rečeno, barune, one vreće
s pismima Leilinih oboţavatelja, ja ću ih večeras
ponijeti sa sobom.
Ţlicu koju je drţao u ruci spusti na stol i odgurne
stolicu. - Neobično - reče. - Iz nekog razloga mislim
da je netko od vas za ovim stolom, izuzev gospođe
Meehan, pisao podla anonimna pisma Leili LaSalle.
Uţasno nestrpljivo ţelim otkriti o kome je riječ.
Scottov čelični pogled, na Sydov očaj, zaustavio se
na Cheryl.

12.
Bilo je blizu deset navečer kad su se našli sami u
svom apartmanu. Min se cio dan mučila đvojbom
treba li Helmuta suočiti s dokazom da je one noći
kad je Leila umrla bio u New Yorku ili to ne učiniti.
Suočiti ga s dokazom značilo je prisiliti ga da prizna
vezu s Leilom. Ne suočiti ga, značilo je dopustiti mu
da ostane ranjiv. Kako je glupo postupio što nije
uništio telefonski račun!
On ode izravno u svoju garderobu. Za nekoliko
minuta začuje se i mreškanje vode u jacuzziju u
njegovoj kupaonici. Kad se vratio, čekala ga je u
jednoj od dubokih fotelja pokraj kamina u spavaćoj
sobi. Promatrala ga je bezizraţajnim pogledom. Kosa
mu je bila začešljana unazad kao da se sprema na
svečani bal. Njegov svileni kućni ogrtač bio je
zavezan svilenim pojasom, njegova vojnička poza
činila ga je višim nego je doista bio. Danas se visina
od 175 cm jedva mogla smatrati prosječnom visinom
za muškarca.
On pripremi viski i sodu za njega i sherry za nju, a
da nije ništa pitao. - Ovo je bio uţasno naporan dan,
Minna. Dobro si se drţala - reče. Ona je i dalje
šutjela. Ĉinilo joj se da je on svjestan njezine
neobične šutnje. - Ova je soba tako relaksirajuća -
nastavi on govoriti. - Zar ti nije drago ~to sam te
nagovorio na ove boje? Tako ti pristaju. Jake,
prekrasne boje za jaku i prekrasnu ţenu.
-Ne bih se sloţila s tobom da je boja breskve jaka
boja. - Postaje jaka kad se pomiješa s tamnoplavom.
Isto kao i ja, Minna. Kad sam s tobom, osjećam se
jak.
- Ĉemu onda ovo? Iz dţepa ogrtača Min izvadi račun
telefonske kartice.
Gledala je kako se izraz njegova lica mijenja iz
začuđenosti u strah. - Zašto si mi lagao? Bio si kod
nje?
On teško uzdahne. - Minna, drago mi je što si našla
ovaj račun. Toliko puta sam ti htio reći.
- Reci mi sada. Bio si zaljubljen u Leilu? Imali ste
aferu? - Nismo. Kunem ti se...
- Laţeš!
- Minna, govorim ti istinu. Te noći otišao sam kod
nje, ali kao prijatelj, kao liječnik. Stigao sam na
Leilin kat u 21.30. Vrata njezina apartmana bila su
lagano odškrinuta. Ĉuo sam Leilu kako histerično
plače. Ted je vikao na nju da spusti slušalicu. Ona je
vrištala na njega. Dizalo je dolazilo. Nisam htio da
me itko vidi. Znaš onaj desni zavoj koji vodi iz
foajea? Pobjegao sam njime iza ugla...
Helmut se baci na pod do Mininih stopala. - Minna,
ubijalo me što ti se nisam povjerio. Ĉuo sam Leilino
zapomaganje: »Nemoj! Molim te, nemoj!« Ĉuo sam
njezin vrisak dok je padala.
Min problijedi. - Tko je izašao iz dizala? Je li te taj
netko vidio?
- Ne znam. Spustio sam se trkom poţarnim
stepenicama. Zatim, kao da ga je njegov urođeni
mir, osjećaj za red napustio. Nagne se prema
naprijed i s glavom zagnjurenom u dlanove počne
plakati.

SRIJEDA
2. RUJNA

CITAT DANA
Ljepota izvire iz očiju.
Shakespeare

Dobro jutro, cijenjeni gosti.

Jutros ste malko lijeni? Nema veze. Nakon nekoliko
dana u toplicama svi se počnemo opuštati u dragom
i osvjeţavajućem snu. I onda mislimo da moţda baš
ovo jutro moţemo ostati leţati u krevetu.
Ne. Ne. Molimo vas, ne. Pridruţite se našoj
prekrasnoj, okrepljujućoj šetnji po našim terenima i
duţ obale. Bit će vam drago. Moţda ste do sada već
osjetili zadovoljstvo upoznavanja novih prijatelja ili
sretanja starih na ovom suncem okupanom izletu.
Njeţni podsjetnik. Svi gosti koji se kupaju sami u
jednom od bazena obvezni su nositi propisanu
zviţdaljku oko vrata. Do sada nikome još nije
zatrebala. Ipak, to je mjera opreznosti koju
smatramo neophodnom.
Pogledajte se u zrcalo. Zar se rezultat svih onih
vjeţbi i tretmana nije počeo uočavati? Zar vam oči
nisu sjajnije? Zar vam koţa nije čvršća? Zar neće biti
zabavno pokazati svoje novo »ja« vašoj obitelji i
prijateljima?
I misao za kraj. Kojegod da ste brige donijeli sa
sobom u toplice, do sada su trebale već biti potpuno
zaboravljene. Razmišljajte veselo.
Barunica i barun Helmut von Schreiber
Elizabethin telefon zazvoni u šest sati ujutro.
Pospanim pokretom, ispruţi ruku prema slušalici.
Kapci su joj bili
teški i natečeni. Zbog sedativa nije mogla razmišljati
bistro.
S druge strane bio je William Murphy! Pomoćnik
newyorškog okruţnog tuţitelja. Njegove uvodne riječi
potpuno je razbudiše: - Gospođice Lange, mislio sam
da ţelite da ubojica vaše sestre završi u zatvoru. I ne
čekajući njezin odgovor, brzo nastavi: - Molim vas,
moţete li mi objasniti što radite u toplicama u isto
vrijeme kad se u njima nalazi i Ted Winters?
Elizabeth se uspravi na krevetu i spusti noge na
pod. -Nisam znala da će biti ovdje. Nisam mu se
pribliţavala.
- To je moţda istina, ali ćim ste ga vidjeli, već ste u
sljedećem trenutku trebali biti u zrakoplovu za New
York. Pogledajte današnji Globe. Objavili su
fotografiju vas dvoje u zagrljaju.
- Nisam...
- Slika je s Leiline mise zadušnice, ali način na koji
gledate jedno u drugo otvoren je za slobodnu
interpretaciju. Smjesta napustite toplice! I što je to s
tajnicom vaše sestre?
- Ona je razlog zbog kojeg ne mogu otići iz toplica.
Ispričala mu je o pismima i Sammynoj smrti. - Neću
se pribliţavati Tedu - obećala je - ali ostajem ovdje
do petka. To mi ostavlja dva dana da nađem pismo
koje je Dora imala kod sebe, odnosno da otkrijem
tko ga je uzeo od nje~.
Nije htjela promijeniti odluku, pa Murphy konačno
prekine vezu uz upozorenje za kraj: -Ako ubojica
vaše sestre bude oslobođen optuţnice, s razlogom se
pogledajte u zrcalo. Zatim nakon stanke doda: - Već
sam vam jednom rekao: čuvajte se!
Trčeći, uputila se u Carmel. Tamo su se trebali
nalaziti stalci s newyorškim tiskom. Bio je
fantastično lijep kasnoljetni dan. Blještave limuzine i
mercedesi slijedili su jedni druge na cesti prema
terenima za golf. Ostali rekreativci domahivali su joj
ljubazno. Ograde od ţivice štitile su privatne posjede
od znatiţeljnih očiju turista. Ipak, među njima su se
mogli nazrijeti komadići Pacifika. Fantastičan dan za
biti ţiv, pomisli Elizabeth u sebi dok se pokušavala
otresti slike koja joj se pojavila u glavi: slika
Sammyna tijela u mrtvačnici.
U kafeteriji na Ocean Avenue uzela je čitati Globe.
Netko je snimio tu fotografiju na kraju Leiline mise
zadušnice. To je bilo kad je počela nekontrolirano
plakati. Ted je bio pokraj nje. Zagrlio ju je i privukao
sebi. Pokušavala je zaboraviti kako je biti u njegovu
zagrljaju.
U napadu oštrog prezira prema samoj sebi, poloţi
novac na stol i napusti kafeteriju..Na putu prema
toplicama baci novine u kantu za smeće. Pitala se
tko je iz toplica cinkario vijest Globeu. Mogao je biti
netko od osoblja. Min i Helmut uvijek su bili
okruţeni krticama. Mogao je biti i netko od gostiju
koji su zbog vlastita publiciteta hranili kolumniste
informacijama. Kao Cheryl, na primjer.
Na povratku u bungalov našla je Scotta kako sjedi
na verandi i čeka je. - Vi ste rana ptica - rekla mu je.
Ispod očiju je imao crne kolutove. - Nisam mnogo
sna okusio sinoć. Ima nečeg sumnjivog u vezi
Sammyna pada u bazen, i to me muči.
Elizabeth se trgne na sliku ~Sammyne krvlju
uprskane glave.
- Ţao mi je - reče Scott. ,
- Nema veze. I ja imam isti osjećaj. Jeste li u
vrećama pronašli još koje anonimno pismo?
-Nisam. Moram te zamoliti da odeš sa mnom u
Sammyn stan. Ne znam što traţim, ali moţda ti
primijetiš nešto što je meni promaklo.
- Moţe. Dajte mi deset minuta da se istuširam i pre-
svučem.
- Sigurna si da te kopanje po Sammynim stvarima
neće uznemiriti?
Elizabeth se naslonila na ogradu verande i rukom
prošla kroz kosu. - Da je pismo nađeno kod Sammy
još bih i mislila da je imala napad i odlutala u terme.
Ali, budući da je pismo nestalo... Scott, ako je netko
gurnuo Sammy ili je uplašio do te mjere da se počela
povlačiti unatrag, ta osoba je ubojica.
Vrata bungalova oko njih počela su se otvarati.
Muškarci i ţene u identičnim frotirskim ogrtačima
boje slonovače hrlili su prema zgradama toplica. -
Tretmani počinju za petnaestak minuta - reče
Elizabeth. - Masaţe tijela, masaţe lica, parne kupke
i Bog zna što još. Zar nije nevjerojatno pomisliti da je
jedna od osoba koje se danas ovdje dovode u red
sinoć ostavila Sammy da umre u onom odvratnom
mauzoleju?
Rano ujutro Craiga je nazvao privatni istraţitelji.
Odmah mu je bilo jasno da ovoga nešto muči. -
Nema ničeg novog u vezi Sally Ross, al' se šuška da
provalnik uhvaćen u nje2inoj zgradi tvrdi da ima
nekd informacije u vezi smrti Leile LaSalle.
Pokušava se nagoditi s okruţnim tuţiteljem.
- Kakvu vrstu informacija? To je moţda preokret
kojeg smo čekali.
- Moja osoba za kontakt nema taj osjećaj. - Što bi to
trebalo značiti?
- Okruţni tuţitelj vidno je raspoloţen. Moglo bi se
reći da ovaj slučaj dobiva na teţini, a ne obratno.
Craig nazove Bartletta i prepriča mu razgovor: -
Obavijestit ću svoj ured - Bartlett reče. - Moţda moji
ljudi otkriju nešto više. Morat ćemo čekati dok ne
otkrijemo o čemu je riječ. U međuvremenu se
namjeravam sastati sa šerifom Alshorneom. Ţelim
potpuno izvješće o tim otrovnim anonimnim pismi-
ma koje je spominjao. Jeste li stopostotno sigurni da
Teddy nije imao vezu s drugom ţenom, moţda
nekom koju ţeli zaštititi? Izgleda da on ne shvaća
koliko bi to moglo pomoći njegovu slučaju. Pokušajte
mu objasniti.
Syd se baš spremao na jutarnju šetnju kad zazvoni
telefon. Ne3to mu je govorilo da bi mogao biti Bob
Koenig. Pogriješio je. Tri beskrajno duge minute
preklinjao je pasjeg zelenaša da mu da još malo
vremena za vraćanje duga. -Ako Cheryl dobije ovu
ulogu mogu odmah posuditi novac na svoj postotak -
govorio je. - Kunem se. Cheryl ima prednost nad
Margo Dresher... Sam Koenig mi je rekao... Kunem
se...
Kad je spustio slušalicu, sjeo je na rub kreveta
tresući se od straha. Nije imao izbora. Morat će otići
do Teda i posluţiti se svim mogućim sredstvima te
posuditi potreban novac. Vrijeme je istjecalo.
Sammyn stan izgledao je nekako drukčije. Elizabeth
je osjećala kao da je Sammyna aura otišla zajedno s
njezinom fizičkim prisutnošću. Sammyne biljke nisu
bile zalijevane. Uvelo lišće svijalo se prema
podmetačima. - Min je razgovarala sa Sammynom
rođakinjom i sredila sve za pogreb - priopći joj Scott.
- Gdje je njezino tijelo sada?
- Sutra ujutro auto će je pokupiti iz mrtvačnice i
ukrcati na zrakoplov za Ohio gdje će je pokopati u
obiteljskoj grobnici.
Elizabeth se sjeti cementne prašine koja je isprljala
Sammynu suknju i vestu. -Mogu li vam dati odjeću
za Sammy? - upita. - Ili je već kasno?
- Nije kasno.
Posljednji put kad je birala odjeću za mrtvaca, bilo je
to za Leilu. Tada joj je Sammy pomogla u odabiru
haljine. - Sjeti se, kovčeg neće biti otvoren -
podsjetila ju je tad Sammy.
- Nije riječ o tome - rekla joj je Elizabeth. - Znaš
Leilu. Kad bi ponekad odjenula nešto u čemu se nije
osjećaIa dobro vrpoljila se cijelu noć, pa čak i onda
kad bi joj svi govorili da izgleda senzacionalno. Ako
postoji način da ona zna...
Sammy je razumjela što je htjela reći. Zajednički su
se odlučile za zelenu večernju haljinu od šifona i
baršuna koju je Leila nosila kad joj je dodijeljen
Oscar.
Njih dvije bile su jedine koje su Leilu vidjele u
mrtvačkom kovčegu. Pogrebnik je vješto prikrio
modrice i šminkom oţivio lijepo Iice koje je začudo
napokon izgledalo spokojno. Neko vrijeme Sammy i
ona sjedile su u tišini sjećajući se Leile. Sammy je
drţala Elizabeth za ruku. Konačno ju je podsjetila da
je stiglo vrijeme da i Leilinim oboţavateljima dopusti
da joj odaju počast te da direktor pogrebne
ceremonije treba vremena za zatvaranje kovčega i
stavljanje cvjetnog plašta koji su Elizabeth i Ted
zajedno naručili.
Sada, dok ju je Scott promatrao, Elizabeth je
pretraţivala odjeću u ormaru. -Plavi svileni komplet-
promrmljala je-koji joj je Leila prije dvije godine
darovala za rođendan. Sammy je znala reći da je
ovakvu odjeću imala kao dijete da bi cio njezin ţivot
bio drukčiji.
Spakirala je kovčeţić u koji je stavila donje rublje,
čarape, cipele i onu jednostavnu, ne osobito skupu
ogrlicu od perli koju je Sammy uvijek nosila uz svoju
»dobru odjeću«. -Barem nešto mogu učiniti za nju -
reče Scottu. - A sada idemo saznati što joj se
dogodilo.
Sammyne ladice za odjeću sadrţavale su samo
osobne predmete. Za radnim stolom nalazila se
biljeţnica, stolni kalen, dar s podsjetnikom i pribor
za pisanje, pisama. Na polici u
ormaru, iza hrpe dţempera, našli su jednogodišnji
dnevnik sastanaka i uvezenu kopiju Merry-Go-
Round autora Claytona Andersona.
-Leilina predstava! -uzvikne Elizabeth. -Nikad je
nisam stigla pročitati.
Otvori rukopis i prelista stranice. - Pogledajte, ovo je
bio Leilin radni rukopis. Uvijek je pisala bilješke po
marginama i mijenjala tekst kako je njoj zvučao
bolje.
Scott je promatrao kako prstima prelazi po
vitičastom rukopisu načičkanom na marginama. -
Zašto ga ti ne uzmeš? - reče. - Voljela bih.
On otvori dnevnik sastanaka. Unosi su bili ispisani
istim vitičastim rukopisom.
- I ovo je bilo Leilino. Nakon 31. oţujka nije bilo
unosa. Na toj stranici Leila je tiskanim slovima
ispisala PREMIJERA! Scott prelista stranice prije tog
datuma. Preteţno su sve imale unose pod nazivom
probe i podvučenu liniju.
Nekoliko zabiljeţenih sastanaka odnosilo se na
frizera, probe kostima, posjete Sammy u bolnici
Mount Sinai, slanje cvijeća Sammy, pojavljivanje u
javnosti. Posljednjih šest mjeseci sve više i više
javnih sastanaka bilo je prekriţeno. Tu su se također
nalazile i bilješke: Vrabac u Los Angelesu, Ted u
Budimpešti; vrabac u Montrealu. Ted u Bonnu... -
Izgleda da je biljeţila rasporede tvojih i Tedovih
putovanja.
- Jest. Tako je znala gdje nas moţe naći.
Scott se zaustavi na jednoj stranici: - Vas dvoje ste
te noći bili u istom gradu.
Polako okrene još nekoliko stranica. -Zapravo, čini
se da se Ted često pojavljivao u gradovima gdje si ti
imala predstavu.
- Da. Nakon predstava odlazili smo na večeru i
zajedno nazivali Leilu.
Scott je proučavao Elizabethino lice. Za trenutak mu
se učinilo da na njemu vidi nešto drugo. Je li
moguće da je Elizabeth potajno bila zaljubljena u
Teda, ali je odbijala priznati tu činjenicu? Ako je
tako, je li moguće da je njezin osjećaj krivnje
podsvjesno traţio da Ted bude kaţnjen za Leilinu
smrt, znajući da će na taj način istodobno kazniti i
sebe? Bila je to uznemiravajuća misao. Pokušao ju je
otjerati. -Ova knjiţica za sastanke vjerojatno nije od
velike vaţnosti za slučaj. Ipak, smatram da bi je
okruţni pravobranitelj u New Yorku trebao imati -
reče.
- Zašto?
-Nikakav poseban razlog. Ćist eksponat.
U Sammynu stanu nije se više ništa moglo naći. -
Htio bih ti ne3to predloţiti -reče Scott. - Idi u ţenske
toplice i nastavi sa svojim rasporedom vjeţbi i
tretmana. Kako sam ti već rekao, nema novih
anonimnih pisama u onoj hrpi. Moji momci sinoć su
prošli sva pisma u vrećama. Šanse da otkrijemo tko
ih je slao prilično su slabe. Razgovarat ću sa Cheryl,
ali ona je veoma prepredena. Ne vjerujem da će
izdati samu sebe.
Zajedno su krenuli dugim hodnikom koji je vodio u
glavnu zgradu. - Jesi li provjerila Sammyn stol u
uredu? - upita Scott.
- Nisam. Elizabeth shvati koliko čvrsto stišće
rukopis. Vidjela je samo onu jednu uţasnu
premijeru. S druge strane, čula je da je predstava
trebala biti odlična odskočna daska za Leilu. Sada je
htjela sama donijeti ocjenu. Nevoljko krene za
Scottom u ured. Taj ured postao je još jedno mjesto
na ovom svijetu koje je ţeljela izbjeći.
Min i Helmut bili su u uredu. Vrata su bila otvorena.
Henry Bartlett i Craig nalazili su se unutra s njima.
Bartlett nije gubio vrijeme. Odmah od Scotta zatraţi
objašnjenja za anonimna pisma. - Ta pisma mogla bi
mom klijentu pomoći u obrani - reče Scottu. - I
imamo puno pravo da nas uputite u njihov sadrţaj. ,
Elizabeth je promatrala Bartletta kako upija svaku
Scottovu riječ o anonimnim pismima. Crte lica
izoštrene, pogled ušiljen. To je čovjek koji će je na
sudu ispitivati. Izgledao je poput grabeţljivca koji
vreba plijen.
- Ponovit ću da vidim jesam li dobro shvatio - reče
Bartlett. - Gospođica Lange i gospođica Samuels
došle su do zaključka da je Leila LaSalle moţda bila
duboko uznemirena otrovnim pismima koja su
sugerirala da Ted Winters odrţava vezu s drugom
ţenom? Ta pisma su nestala? U ponedjeljak navečer
gospođica Samuels zapisala je sadrţaj prvog pisma
po sjećanju? Gospođica Lange zapisala je sadrţaj
drugog pisma? Ako je tako, ţelim kopije oba
prijepisa.
- Ne vidim razloga zašto ih ne bi dobili - reče mu
Scott. Zatim doda stavljajući Leilin dnevnik
sastanaka na Minin stol: -Oh, da ne zaboravim, ovo
je još jedna stvar koju šaljem u New York. Leilin
kalendar zadnja tri mjeseca njezina ţivota.
Ne traţeći dopuštenje, Bartlett dohvati knjiţicu.
Elizabeth je mislila da će mu se Scott suprotstaviti,
ali ovaj to ne učini. Gledajući Bartletta kako
prelistava Leilin dnevnik, Elizabeth u sebi osjeti val
ogorčenja. Zašto to radi? Baci ljutit pogled na Scotta.
Gledao je u nju ravnodušnim pogledom.
Pokušava me pripremiti za sljedeći tjedan, mislila je
tmurno u sebi. Pomisli da bi mu zapravo trebala biti
zahvalna. Sljedeći tjedan cio Leilin ţivot bit će
prostrt pred dvanaest ljudi koji bi ga trebali
analizirati. Njezin odnos s Leilom, Tedom ništa neće
ostati skriveno, nikakvi zahtjev za poštivanjem pri-
vatnosti neće se usvojiti. -Idem pogledati Sammyn
stol -naglo reče.
U ruci je još uvijek drţala rukopis. Poloţila ga je na
Sammyn stol i brzo počela pregledavati ladice. U
njima nije bilo osobnih predmeta. Samo uobićajni
uredski pribor i spisi: memorandumi toplica, fascikli
sa spisima za odnose s javnošću, fascikli s
korespondencijom ,
Min i Helmut izašli su zajedno s njom. Gledala ih je
kako stoje ispred Sammyna stola. Oboje su piljili u
koţu uvezan rukopis na čijoj je naslovnoj stranici
pisalo Merry-Go-Round.
- Leilin komad? - Min upita.
- Da. Sammy je zadrţala Leilinu kopiju. Sada je ja
uzimam.
Craig, Bartlett i šerif izadu iz Minina i Helmutova
ureda. Henry Bartlett se smješkao. Bio je to
samodopadan, zadovoljan, hladan osmijeh. -
Gospođice Lange, danas ste nam bili od velike
koristi. Ipak, mislim da vas trebam upozoriti da se
porota neće blagonaklono postaviti prema činjenici
da ste kao odbačena ţenska Teda stavili na paklene
muke.
Elizabeth skoči na noge. Usne su joj bile potpuno
blijede. - O čemu govorite?
- Govorim o činjenici da je vaša sestra vlastitim
rukopisom uspostavila vezu između vas i Teda s
kojim ste se »slučajno« često nalazili u istim
gradovima. Govorim o činjenici da je još netko otkrio
tu »slučajnost« i pokušao upozoriti Leilu anonimnim
pismima. Govorim o izrazu vašeg lica kad vas je Ted
obgrlio rukama na misi zadušnici. Vidjeli ste
jutrošnje novine? Očito je da je ono što je za Teda
bio usputni flert za vas bila ozbiljna veza, a kad vas
je odbacio smislili ste kako da mu se osvetite.
- Kakva drska laţ! - Elizabeth nije bila svjesna da je
na Henryja Bartletta bacila kopiju rukopisa sve dok
ga ova nije pogodila u grudi.
Izraz njegova lica bio je spokojan, čak i razdragan.
Sagnuo se, podigao rukopis i vratio joj ga. - Učinite
mi uslugu, mlada damo. Pokaţite tu istu vrstu bijesa
sljedeći tjedan pred porotom - rekao je. - Odmah
ćete Teda riješiti krivnje.

2.
Kad su se Craig i Bartlett otišli naći sa šćrifom, Ted
je otišao u teretanu. Svaka sprava koju je koristio
samo je još više naglašavala situaciju u kojoj se
nalazio. Barka za veslanje nikamo nije išla; bicikl
koji je, bez obzira koliko ga vrtio, ostajao na mjestu.
Ipak, uspijevao je razmijeniti nekoliko ljubaznih
riječi s nekima od muškaraca u teretani, primjerice
direktorom chicaške burze, predsjednikom Atlantic
Banksa, umirovljenim admiralom.
Kod svih je osjetio istu zbunjenost: nisu znali što da
mu kaţu, nisu htjeli reći »sretno«. Bilo je lakše i za
njih i za njega kad su se posvetili spravama i
skoncentrirali se na građenje mišića.
Muškarci u zatvorima postajali su pufasti.
Nedovoljno vjeţbi. Dosada. Blijeda koţa. Ted pogleda
svoje preplanule ruke. Iza rešetaka će preplanulosti
brzo nestati.
U deset sati trebao se s Craigom i Bartlettom naći u
svom bungalovu. Umjesto da se vrati, ode na
plivanje u bazen u sklopu teretane. Više je volio
olimpijski bazen, no tamo je uvijek postojala
mogućnost da naleti na Elizabeth. Nije htio riskirati.
Otplivao je desetak krugova kad ugleda Syda kako
skače na drugom kraju bazena. Bilo je šest staza
udaljenosti medu njima, pa nakon nekoliko
zaveslaja zaboravi na njega. Kad je pro3lo nekih
dvadesetak minuta, i kad su tri plivača koji su plivali
u stazama među njima otišli, bio je iznenađen
spoznajom da Syd odrţava ritam s njim. Leđni
zaveslaji bili su mu snaţni. Kretao se brzim
ujednačenim pokretima s jednog na drugi kraj
bazena. Ted odluči pobijediti ga. Syd je shvatio
izazov. Nakon šest krugova trka je završila
neodlučenim rezultatom.
Izašli su iz vode u istom trenutku. Syd prebaci
ručnik preko ramena i dođe do Teda. - Izvrsna trka.
U odličnoj si formi.
- I trebao bih biti nakon gotovo godinu i pol
svakodnevnog plivanja na Havajima.
- Bazen u mom rekreacijskom~ klubu ne moţe se
usporediti s havajskim oceanom, ali me uspijeva
odrţati u formi. Syd baci pogled oko sebe. U dva
kuta u staklima ograđenim prostorijama nalazili su
se jacuzziji. - Ted, moram s tobom pričati u četiri
oka.
Otišli su na drugu stranu podija. U bazenu je bilo
nekoliko novopridošlih plivača, ali ih oni nisu mogli
čuti. Ted je gledao Syda kako ručnikom trlja svoju
tamnosmeđu kosu. Primijetio je da su dlake na
njegovim prsima potpuno sijede. To će biti sljedeća
stvar, pomisli. U zatvoru će postati star i sijed.
Syd nije gubio vrijeme. -Ted, u nevolji sam-reče. -U
velikoj nevolji. S momcima koji igraju prljavo. Sve je
počelo s onom prokletom predstavom. Posudio sam
previše novaca. Mislio sam da ću ga moći vratiti bez
daljnjeg zaduţivanja. Ako Cheryl dobije ulogu
Amande, ponovno ću biti na nogama. Ted, treba mi
pozajmica. Velika pozajmica. I treba mi odmah.
- Koliko?
- Šesto tisuća dolara. Ted, za tebe je to malena
svota. Osim toga, zajam je. Osim toga, duţan si mi.
- Duţan sam ti?
Syd baci pogled oko sebe i primakne se bliţe Tedu.
Usne su mu bile samo nekoliko centimetara
udaljene od Tedova uha. - Nikad ti ovo nisam mislio
reći... nikad ti nisam rekao da znam... Ali Ted, ja
sam te vidio one noći. Projurio si trčeći pokraj mene
jednu ulicu od Leilina apartmana. Lice ti je krvarilo.
Ruke su ti bile izgrebane. Bio si u šoku. Ne sjećaš
se, zar ne? Nisi me čak ni čuo kad sam te zazvao. I
dalje si trčao. Sydov glas pretvori se u šapat. -Ted,
sustigao sam te i zaustavio. Pitao sam te što se
dogodilo. Rekao si da je Leila mrtva, da je pala s
terase. Onda si rekao, kunem se Bogom, rekao si mi:
»Moj otac ju je gurnuo, moj otac ju je gurnuo!«
Ponašao si se poput malena djeteta koje krivnju za
nešto što je učinilo pokušava prebaciti , na nekog
drugog. Ĉak si i zvučao kao maleno dijete.
Ted osjeti navalu mučnine. - Ne vjerujem ti.
- Zašto bih ti lagao? Ted, nakon toga izjurio si na
ulicu. Taksi se primicao, zamalo te zgazio. Pitaj
taksista koji te je ' odvezao u Connecticut. I on će
biti svjedok na suđenju, zar ne?
Pitaj njega nije li te zamalo pregazio. Ted, ja sam ti
prijatelj. Znam kako ti je bilo kad je Leila
pomahnitala u Elaine's. Znam kako sam se ja
osjećao. Kad sam te vidio te noći, i sam sam bio
na putu prema Leili. I sam sam bio dovoljno bijesan
da je ubijem. Jesam li ti ikad ovo spominjao, tebi ili
nekome drugome? Ne bih ni sada da nisam očajan,
vjeruj mi. Moraš mi pomoći! Ako im u roku od
četrdeset osam sati ne vratim novac, ubit će me.
- Dobit ćeš novac.
- Oh, Kriste, Ted! Znao sam da na tebe mogu
računati. Boţe, hvala ti, Ted.
Syd poloţi ruke na Tedova ramena.
- Ostavi me - Ted je gotovo vri3tao. Plivači iz bazena
sa znatiţeljom su pogledali u njihovu pravcu. Ted se
oslobodi Sydovih ruku, zgrabi ručnik i poput slijepca
otrči iz prostorije s bazenom.
3.
Scott je ispitivao Cheryl u njezinu bungalovu. Ovaj je
bio u ţuto-zeleno-bijelom dizajnu s bijelim sagovima
i bijelim zidovima. Osjećao je debljinu saga pod
stopalima. Ĉista vuna. Vrhunska kvaliteta. Šezdeset,
sedamdeset dolara po metru? Nije ni čudo što je Min
imala pogled progonjene osobe! Scott je točno znao
koliko joj je stari Samuels ostavio. Nije moglo
mnogo ostati od tog bogatstva, ne nakon što je toliko
novaca potratila na ovo mjesto...
Cheryl nije bila sretna kad su joj u ţenske toplice
dojavili da se dođe sastati sa Scottom. Na sebi je
imala vlastitu verziju za toplice standardnog
jednodijelnog kupaćeg kostima - škrta krpica
materijala koja nije dovoljno prekrivala njezine grudi
i koja je na bokovima bila duboko izrezana. Frotirski
ogrtač bio joj je ovlaš prebačen preko ramena. Nije
pokušavala prikriti nestrpljenje. - Za deset minuta
počinje sat gimnastike - rekla mu je.
- Pa, nadajmo se da ćeš stići - reče on. Mišići grla
mu se stegnu dok je otvoreno gnušanje prema
Cheryl naviralo u nj emu. - Šanse će se povećati ako
mi budeš iskreno odgovarala. Kao, na primjer, jesi li
Leili prije smrti pisala otrovna anonimna pisma?
Kao što je i predvidio, ispitivanje je u početku bilo
bezuspješno. Cheryl je vješto izbjegavala odgovore.
Anonimna pisma? Kakve bi koristi ona imala od
takvih pisama? Razdvojiti Teda i Leilu? Kakva bi
razlika bila i da su se vjenčali? Tedov i Leilin brak
nikad ne bi potrajao. Leila se nije mogla vezati za
muškarca. Morala je povrijediti muškarca prije nego
on povrijedi nju. Predstava? Nije imala pojma kako
su tekle Leiline probe. Iskreno govoreći, nije ju ni
zanimalo.
Scottu konačno prekipi. - Slušaj, Cheryl, mislim da
moraš nešto shvatiti. Ne mogu se sloţiti sa
zaključkom da je Sammy umrla prirodnom smrću. I
drugo pismo, koje je nosila sa sobom u trenutku
smrti, također je nestalo. Popodne prije toga bila si
za Sammynim stolom. Na njemu si ostavila račun na
kojem si napisala: Plaćeno u cijelosti. Anonimno
pismo nalazilo se na stolu zajedno s drugim pismima
Leilinih oboţavatelja. Onđa je odjednom nestalo. Ako
odbacimo mogućnost da je netko drugi moţda ušao
na recepciju tako tiho da ga ni Min, ni barun, ni
Sammy nisu čuli, ostajemo zbunjeni, zar ne? Nije joj
otkrio da su i Min i Helmut za trenutak imali pristup
Sammynu stolu bez njezina znanja. Bio je nagrađen
slabašnim znakom uzbune u Cherylinim očima. ,
Nervozno je navlaţila usne. - Ne sumnjate valjda da
ja imam nešto sa Sammynom smrću?
-Ja sumnjam da si ti uzela prvo pismo sa Sammyna
stola i ţelim da mi ga daš. To je pismo od presudne
vaţnosti za Tedovo suđenje.
Ona skrene pogled u stranu. Dok ju je promatrao,
Scott primijeti paniku na njezinu licu. Pratio je
njezin pogled i ugledao komadić izgorjela papira na
letvici zida. Cheryl skoči iz stolice pokupiti ga, ali je
Scott bio brţi.
Na komadiću jeftinog papira bile su zalijepljene tri
riječi: Nauči svoj tekst.
Scott izvadi novčanik i paţljivo odloţi komadić
papira. - Znači, nisi ukrala ono pismo? - reče. -
Uništavanje dokaza kaţnjivo je djelo, a predviđena
kazna je zatvor. Što je s drugim pismom? Onim koje
je Sammy nosila sa sobom. I njega si uništila? Kako
si uopće došla do njega? Gospođice, bolje vam je da
si nadete odvjetnika.
Cheryl ga zgrabi za ruku. - Scott, Boţe, molim vas!
Zaklinjem se da nisam ja poslala to pismo. Kunem
se da sam vidjela Sammy samo jedanput u Mininu
uredu. U redu, priznajem, uzela sam pismo s njezina
stola. Mislila sam da moţda moţe pomoći Tedu.
Pokazala sam ga Sydu. On je rekao da će ljudi
pomisliti da sam ga ja napisala. Nisam ga ja
iskidala, on je to učinio. Kunem se -da je to sve što
znam. Suze su joj se kotrljale niz lice. - Scott, bilo
kakav publicitet, bilo kakav publicitet o svemu
ovome, mogao bi mi uništiti mogućnost da postanem
Amanda. Scott, preklinjem vas!
U Scottovu glasu čuo se prezir: - Uopće me ne
zanima kako publicitet utječe na tvoju karijeru,
Cheryl. Zašto se ne bismo nagodili? Ja te sada neću
privesti na sluţbeno ispitivanje,
a ti ozbiljno razmisli. Moţda će ti se sjećanje
iznenada osvjeţiti. Za tvoje dobro, nadam se.
4.
Syd se vraćao prema svom bungalovu omamljen od
olakšanja. Ted će mu posuditi novac. U početku je
priču namjeravao začiniti i reći Tedu da mu je sam
priznao da je ubio Leilu. Ipak, u zadnji trenutak
promijenio je mišljenje i točno ga citirao. Boţe, Ted
je zbilja zvučao jezovito kad je one noći buncao 0
ocu. Razmišljajući o trčanju za Tedom Syd je još
uvijek osjećao hladne ţmarce. Kad ga je bio dostigao
odmah mu je bilo jasno da je Ted u šoku. Nakon
obznanjivanja Leiline smrti čekao je hoće li mu se
Ted javiti. Njegova današnja reakcija potvrdila je da
ga se uopće nije sjećao.
Uputi se travnjakom, namjerno izbjegavajući stazu.
Ni sa kim nije ţelio razgovarati. Jučer su stigli neki
novi gosti. Jednog od njih je prepoznao. Bio je to
mladi glumac koji je stalno ostavljao fotografije u
agenciji i neprestano ga zivkao telefonski. Pitao se
koja mu vremešna gospođa plaća boravak u topli-
cama. Više nego proteklih dana, Syd nije ţelio tratiti
vrijeme na zavalačenje »potencijalnih« klijenata.
Prvo što je uradio kad se našao u osami bungalova
bila je priprema pića. Trebalo mu je jedno. Zasluţio
ga je. Potom je nazvao osobu koja ga je jutros
nazvala. - Donijet ću ti novac do vikenda - rekao je
novostečenim samopouzdanjem.
Još samo da ga nazove Bob Koenig s dobrim
vijestima. Nije ni završio misao kad zazvoni telefon.
Operator je traţio da pričeka gospodina Koeniga.
Osjeti kako mu se ruke tresu. Pogleda se u zrcalo.
Izraz koji je vidio nije bio jedan od onih koji su u Los
Angelesu ulijevali sigurnost.
Bobove prve riječi bile su: - Ĉestitam, Syd.
Cheryl je dobila ulogu! U Sydovoj glavi škljocali su
postoci. Sa samo dvije riječi Bob Koenig ga je
ponovno vratio na vrh.
- Ne znam što da kaţem. Glas mu je postao čvršći,
sigurniji. - Bob, napravili ste dobar izbor. Cheryl će
biti fantastična u ulozi Amande.
- Znam, Syd. Ĉinjenica je da smo bili spremniji
pokušati s Cheryl nego riskirati s lošom medijskom
podlogom za Margo. Ja sam je podrţao. Što ako
trenutačno ne puni blagajne? Isto su govorili i za
Joan Collins, a vidi što je postigla.
- Bob, cijelo vrijeme sam ti to govorio.
- Nadajmo se da smo u pravu. Organizirat ću u
petak u 17.00 konferenciju za novinare u Beverly
Hiltonu.
- Bit ćemo tamo!
- Syd, ovo je veoma vaţno. Odsad pa nadalje, prema
Cheryl se odnosimo kao prema zvijezdi. Usput, kaţi
joj da ne skida osmijeh s lica. Amanda je dopadljiv
lik. Ne ţelim čitati ni o kakvim izljevima bijesa na
konobare ili vozače limuzina. Ozbiljno ti kaţem.
Pet minuta poslije Syd se suočio s histeričnom
Cheryl Manning. - Priznala si Scottu da si uzela
Sammyno pismo?! Kozo glupa! Zgrabio ju je za
ramena. -Začepi i slušaj me. Ima li još tih pisama?
- Pusti me! Boli me! Ne znam ima li još pisma -
Cheryl se pokušavala izvući iz njegova stiska. - Ne
mogu izgubiti tu ulogu! Ne smijem! Ja sam Amanda!
- Naravno da ne smiješ! - Syd je odgurne od sebe i
ona se sruši na kauč.
Strah joj je zamijenio gnjev. Zabacila je kosu unazad
i stisnula zube. - Guraš li uvijek ljude od sebe kad si
ljut, Syd? Bolje ti je da odmah nešto shvatiš. Ti si taj
koji je iskidao pismo, a ne ja. Drugo, ja nisam
napisala ni to, ni bilo koje drugo pismo.
Ali Scott mi ne vjeruje. Zato, odvuci se do njega i reci
mu da sam ja pismo planirala dati Tedu za obranu.
Uvjeri Scotta da govorim istinu, jesi li čuo? Jer, u
petak popodne ne namjeravam biti ovdje.
Namjeravam biti na svojoj konferenciji za novinare i
ne ţelim tamo čuti nikakve glasine koje me veţu bilo
za pisanje pisama bilo za uništavanje dokaza.
Širom otvorenih očiju buljili su jedno u drugo.
Frustriran, Syd shvati da ona moţda govori istinu i
da je uništavanjem pisma moţda ugrozio seriju. Ako
samo jedna neţeljena informacija završi u novinama
prije petka... Ako Scott odbije pustiti Cheryl da ode
iz toplica...
- Moram razmisliti - reče. - Nešto ću smisliti.
Ima još jednu kartu.
Pitanje je bilo kako će je odigrati.
5.
Ted se vratio u bungalov i zatekao Henryja Bartletta
i Craiga. Veselo raspoloţen Bartlett nije primjećivao
Tedovu šutnju. - Mislim da imamo aduta - priopćio
mu je. Dok je Ted sjedao za stol, Bartlett mu ispriča
o otkriću Leilina dnevnika. - Vlastitom rukom
biljeţila je kad ste vi i Elizabeth Lange bili u istom
gradu. Jeste li se viđali svaki put kad bi se zatekli u
istom gradu?
Ted se zavali, sklopi ruke iza glave i zatvori oči. To je
izgledalo tako daleko.
- Ted, evo napokon jedne stvari u kojoj ti mogu
pomoći. - Craigov entuzijazam poprimio je kvalitetu
koja je već dugo bila odsutna iz njegova glasa i
ponašanja. - Drţao si Elizabethin raspored
putovanja na radnom stolu. Mogu posvjedočiti da si
svoje radne obveze usklađivao s njezinim, kako bi je
mogao vidjeti.
Ted i dalje nije otvarao oči. -Budi ljubazan pa mi
objasni što time ţeliš reći?
Henry Bartlett je bio toliko uzrujan da se više nije
mogao suzdrţati od komentara. - Slušajte, gospodine
Winters. Nisam ovaj slučaj prihvatio da bi vi brisali
noge o mene. Ovdje je riječ o vašoj budućnosti, ali i o
mojoj reputaciji odvjetnika. Ako ne ţelite, ili ne
moţete sudjelovati u kreiranju svoje obrane, moţda
još nije kasno da angaţirate drugog odvjetnika.
Bacio je spis preko stola i gledao kako papiri
ispadaju iz njega. - Inzistirali ste da dođemo na ovo
mjesto, iako je bilo bolje da smo ostali bliţe mojim
suradnicima. Jučer, kad smo trebali ozbiljno raditi,
otišli ste u dugu šetnju. Danas ste se u bungalov
trebali vratiti prije sat vremena i mi smo vas čekali
vrteći palce. Bojkotirali ste jedinu putanju obrane
koja je mogla upaliti. Sada kad smo pribavili
materijal kojim Elizabeth Lange moţemo diskrediti-
rati kao pouzdanog svjedoka, vi opet niste
zainteresirani.
Ted otvori oči. Polako spusti ruke na stol. - Oh, ali ja
jesam zainteresiran. Ispričajte mi o čemu je riječ.
Bartlett odluči prijeći preko sarkazma u Tedovu
glasu. - Slušajte, u stanju smo predočiti faksimile
dva pisma koje je Leila primila i u kojima se sugerira
da ste vi odrţavali vezu s drugom ţenom. Cheryl
moţe biti ta druga ţena. Znamo da bi za vas sve
učinila. Ali, ima i bolji način. Vi ste usklađivali vaš
raspored s Elizabethinim...
Ted ga prekine. - Elizabeth i ja smo bili veoma dobri
prijatelji. Sviđali smo se jedno drugome. Uţivali smo
u zajedničkom druţenju. Ako sam imao izbor biti u
Chicagu u srijedu i u Dallasu u petak, i obratno, i
ako sam znao da će tamo biti jedan moj veoma
dobar prijatelj s kojim mogu uţivati u kasnoj večeri i
opuštanju, naravno da sam mijenjao raspored. Što
je u tome čudno? '
- Prekini s tom pričom, Ted. Ja znam da si prekrajao
svoj raspored više puta i to u tjednima kad je Leila
počela psihički »popuštati«, u tjednima kad je
primala ta pisma.
Ted slegne ramenima.
- Ted, Henry pokušava isplanirati tvoju obranu -
obruši se Craig na njega. - Barem poslušaj što ima
za reći.
Bartlett se nadoveţe na Craigove riječi: - Ono što
vam ţelimo sugerirati je sljedeće. Prvi korak: Leila je
primala pisma koja su govorila da ste se spetljali s
drugom ţenom. Drugi korak: Craig je svjedok da ste
usklađivali svoj raspored s Elizabethinim. Treći
korak: vlastitim rukopisom Leila je uspostavila jasnu
vezu između vas dvoje u svom dnevniku. Ĉetvrti
korak: niste imali razloga ubiti Leilu ako više niste
bili zaljubljeni u nju. Peti korak: ono što je za vas bio
umjeren flert, za Elizabeth je bilo nešto sasvim
drugo. Bila je do ušiju zaljubljena u vas. Henry
trijumfalno baci Globe pred Teda. - Pogledajte ovu
fotografiju.
Ted je proučavao fotografiju. Sjećao se tog trenutka
na kraju mise kad je neka budala zamolila orguljaša
da svira My Old Kentucky Home. Leila mu je pričala
kako je tu pjesmu pjevala Elizabeth kad su se selile
u New York. Elizabeth, koja je stajala tik pokraj
njega, zajecala je kad je čula pjesmu i suze, koje je
cijelo vrijeme zadrţavala, u bujici su joj prekrile lice.
On ju je zagrlio, privukao sebi i šapnuo joj na uho:
»Ne plači, Vrabac.«
- Bila je zaljubljena u vas - nastavi Bartlett. - Kad je
shvatila da je to za vas samo flert, okrenula se protiv
vas. Iskoristila je ovu optuţnicu da vas uništi.
Kaţem vam, Teddy, imamo velike šanse da ova
teorija uspije.
Ted iskida Globe na dva dijela. - Očito je moj posao
da budem loš zagovornik. Pretpostavimo da je vaš
scenarij istinit i da je Elizabeth zbilja bila zaljubljena
u mene. Pođimo još dalje. Pretpostavimo da sam
došao do spoznaje da bi ţivot uz Leilu bio pun
uspona i padova, gnjevnih scena, nesigurnosti koja
se pretvarala u ljubomorne optuţbe svaki put kad
sam bio Ijubazan prema drugoj ţeni. Pretpostavimo
da sam shvatio da je Leila prije svega bila glumica i
da nije htjela dijete. Pretpostavimo da sam shvatio
da u Elizabeth ima nešto što sam traţio cio ţivot.
Lupi šakom o stol. - Zar ne shvaćate da mi time u
ruke stavljate najjači motiv za Leilino ubojstvo? Zar
ne vidite da me Elizabeth ne bi ni pogledala dok joj
je sestra ţiva? Povuče stolicu natrag tako ţestoko da
se prevrnula na pod. - Zašto vas dvojica ne odigrate
partiju golfa, odete na plivanje i činite štogod vam
drago. Ne traćite vrijeme ovdje. Jer ja svoje ne
namjeravam.
Bartlettovo lice dobije grimizno crvenu boju. - Sad
mi je dosta! - poviče. - Slušajte, gospodine Winters,
vi moţda znate kako voditi hotele, ali nemate pojma
što se događa u sudnicama. Unajmili ste me da vas
oslobodim odlaska u zatvor. To je nešto što ne mogu
sam postići. I da vam iskreno kaţem, ni ne namjera-
vam. Ili počnite surađivati ili unajmite drugog
odvjetnika.
- Smirite se, Henry - reče Craig.
- Ne, neću se smiriti. Ne treba mi ovaj slučaj. Mogao
bih ga dobiti, ali ne na način kojim sada napreduje.
Uperi prst u Teda. - Ako ste sigurni da nijedna
obrana koju predlaţem neće upaliti, zašto onda ne
priznate krivnju? Dobili biste maksimalno sedam do
deset godina. Je li to ono što ţelite? Ako jest, recite.
Ako nije, sjednite za stol.
Ted podigne stolicu koju je srušio. - Prijeđimo na
posao - reče bezbojnim glasom. - Vjerojatno vam
dugujem ispriku. Shvaćam da ste najbolji odvjetnik,
ali mislim da uopće ne znate kako se ja osjećam.
Uhvaćen u zamku. Zar zbilja mislite da postoji i
najmanja šansa za moje oslobađanje?
- Dobivao sam ja i teţe parnice od ove - reče mu
Bartlett. - Ono što vi pak ne shvaćate - doda - jest to
da biti kriv nema ~išta s izricanjem presude.
Min je nekako uspjela progurati ostatak jutra. Bila je
prezauzeta odgovaranjem na telefonske upite medija
da bi mislila na scenu između Elizabeth i Tedova
odvjetnika. Svi su oni bili otišli nakon tog ispada.
Bartlett i Elizabeth bijesni, Craig uznemiren, Scott
namrštena lica. Helmut je pobjegao u kliniku. Znao
je da je ţeljela razgovarati s njim. Cijelo ju je jutro
izbjegavao, kao i sinoć. Nakon što joj je povjerio da je
čuo da Ted napada Leilu zatvorio se u svoju radnu
sobu.
Tko je, do đavola, medijima cinkario da su Elizabeth
i Ted ovdje? Odgovarala je na uporna pitanja
spremnim odgovorom: - Nikad ne objavljujemo
imena naših gostiju. Na obavijest da su Elizabeth i
Ted viđeni zajedno u Carmelu, odgovorila je: - Bez
komentara.
U bilo koje drugo vrijeme godio bi joj publicitet. Ali
sada? Pitali su je ima li nečeg čudnog vezanog za
smrt njezine tajnice. Odgovorila je: -Ne. Sigurno
nema.
U podne je operatorici rekla da stopira sve pozive i
otišla u ţenske toplice. Odahnula je kad je vidjela da
je atmosfera normalna. Izgledalo je da više nitko ne
priča o Sammynoj smrti. Počela je ćaskati s gošćama
oko bazena. I Alvira Meehan bila je među njima.
Primijetila je Scottov automobil i pokušala je Min
zasuti pitanjima o razlogu njegova posjeta.
Kad se vratila u glavnu zgradu, Min ode izravno u
apartman. Helmut je sjedio na kauču i ispijao čaj.
Lice mu je imalo bolesno sivu boju. - Ah, Minna.
Pokušao se osmjehnuti.
Nije mu uzvratila pozdrav. - Helmute, moramo
razgovarati - oštro reče. - Moraš mi reći pravi razlog
tvog odlaska u Leilin apartman one noći. Odrţavali
ste vezu? Reci mi istinu!
Šalica se tresla na tanjuriću dok ju je poku3avao
spustiti na stol. - Vezu?! Minna, pobogu, mrzio sam
tu ţenu!
Min je gledala kako mu se lice crveni i ruke stišću. -
Zar misliš da me zabavljao način na koji me
ismijavala? Afera s njom? Udari šakom o stol prije
nego nastavi. - Minna, ti si jedina ţena u mom
ţivotu. Otkad sam te upoznao nisam bio s drugom
ţenom. Kunem ti se.
- Laţljivče! - Min otrči do njega, sagne se i zgrabi ga
za rever. - Pogledaj me! Rekla sam, pogledaj me!
Prestani s tim laţnim aristokratskim sranjem i
dramatiziranjem. Bio si zaslijepljen Leilom. Koji
muškarac nije bio? Svaki put kad bi je pogledao,
silovao si je očima. Svi ste se tako ponašali, cijelo
društvo. Ted, Syd. Ĉak i onaj šmokljan Craig. A ti si
bio najgori. Ljubav. Mrţnja. To je jedno te isto. Osim
toga, u cijelom svom ţivotu nikome nisi dobrovoljno
pruţao pomoć. Hoću istinu. Zašto si išao kod nje one
noći? Oslobodila mu je rever, odjednom se osjetivši
izmoţdenom i iscrpljenom.
On skoči na noge. Ruka mu je okrznula šalicu koja
se prevrnula i listićima čaja poprskala stol i tepih. -
Minna, ovo je nečuveno. Neću dopustiti da me
tretiraš kao mikroba pod povećalom. Prezrivo
pogleda nastali nered. - Pozovi nekoga da očisti ovo -
naredi joj. - Moram na kliniku. Gospođa Meehan
popodne ima termin za kolagenske injekcije. - Imaj
milosti, draga. Njezin honorar veoma nam je
dragocjen.
- Vidjela sam tu strašnu ţenu prije sat vremena-reče
Min. - Uspio si očarati još jednu. Na sav glas se
hvalila kako si talentiran i kako ćeš učiniti da se
osjeća poput leptira što pluta na oblaku. Ako iz
njezinih usta još jednom čujem tu idiotsku frazu...
Zaustavi se u pola rečenice. Helmutova koljena
zaklecaše. Uspjela ga je uhvatiti prije nego je pao. -
Kaţi mi što ne valja! - vrisnula je. - Kaţi mi što si
učinio!
Napustivši Minin ured, Elizabeth se trkom vratila u
svoj bungalov, Ijuta što je Bartlettu dopustila da je
isprovocira. Na suđenju će reći bilo što, učiniti bilo
što da je diskreditira, a ona mu je išla uz dlaku. Da
odagna misli, otvori rukopis Leiline predstave. Riječi
su se doimale poput mozaika nerazumljivih slova.
Nije se mogla usredotočiti.
Je li u Bartlettovim optuţbama postojao komadić
istine? Je li Ted namjerno traţio njezino društvo?
Nervozno je listala rukopis. Baš kad je odlučila
poslije ga pročitati, pogled joj padne na jednu od
Leilinih bilješki na margini stranice. Šokirana, zavali
se u kauč i vrati na prvu stranicu.
Merry-Go-Round. Komedija. Autor: Clayton
Anderson. Pročitala je komad u jednom dahu, zatim
je dugo sjedila sasvim zaokupljena vlastitim
mislima. Konačno, uzme kemijsku olovku i notes i
ponovno počne iščitavati tekst, zapisujući bilješlce.
Bilo je 14.30 kad je olovku spustila na stol. Nekoliko
stranica njezina notesa bilo je ispunjeno
zabilješkama. Postala je svjesna da je preskočila
ručak i glava ju je tupo boljela. Neke od Leilinih
biljeţaka bilo je nemoguće dešifrirati. Ipak, uspjela
ih je nekako shvatiti.
Clayton Anderson. Pisac komada Merry-Go-Round.
Bogati profesor s koledţa koji je uloţio milijun dolara
vlastita novca u predstavu, no njegov identitet nitko
nije znao. Tko je on? Je li intimno poznavao Leilu?
Nazove glavnu zgradu. Operatorica je obavijesti da je
barunica von Schreiber u svom apartmanu i da ne
ţeli da je se uznemirava. - Odmah dolazim -
odrješito reče. - Kaţite barunici da je moram vidjeti.
Min je leţala u krevetu. Izgledala je bolesno. U
njezinu glasu i drţanju nije bilo ni razmetanja ni
arogancije. - Elizabeth, što ţeliš? ,
Plaši me se, pomisli Elizabeth u sebi. U naletu starih
osjećaja sjedne na rub kreveta. - Min, zašto si me
dovela? Min slegne ramenima. - Zato što sam,
vjerovala ti to ili ne, brinula za tebe i zato što te
volim.
- Dobro, vjerujem ti. A drugi razlog, koji je drugi
razlog? - Zato što me uţasava činjenica da bi Ted
ostatak svog ţivota mogao provesti u zatvoru.
Ponekad ljudi u Ijutnji učine grozne stvari. Izgube
nadzor i učine stvari koje moţda nikad ne bi, jer ih
zapravo drugi ljudi gurnu preko granice izdrţljivosti.
Ja vjerujem da se tako dogodilo. Znam da se to
dogodilo Tedu.
- Što misliš reći time da znaš da se to dogodilo?
- Ništa... Ništa. Min zatvori oči. - Elizabeth, čini što
misliš da moraš. Ali, upozoravam te, cio ţivot bit ćeš
prisiljena ţivjeti s činjenicom da si uništila Teda.
Jednog dana ponovno ćeš se suočiti s Leilom. Mislim
da ti tada neće biti zahvalna na tvojim postupcima.
Znaš kakva je bila nakon napada bijesa. Skrušena.
Puna ljubavi. Velikodušna. Sve to zajedno.
- Min, jesi li sigurna da ne postoji još neki razlog
zbog kojeg ţeliš da se Ted oslobodi optuţnice? Nešto
što ima veze s ovim mjestom, zar ne?
- O čemu pričaš?
- Mislim na to da je Ted nedugo prije Leiline smrti
počeo razmišljati o uvođenju toplica Cypress Point u
sve svoje nove hotele. Što se dogodilo s tim planom?
- Ted nije nastavio sa svojim planovima otkad su ga
optuţili.
- Upravo tako. Dakle, ima više razloga zbog kojih
Teda ne ţeliš u zatvoru. A sada mi odgovori na jedno
pitanje. Tko je Clayton Anderson?
-Nemam blage veze, Elizabeth. Slušaj, veoma sam
umorna. Moţemo poslije nastaviti ovaj razgovor, ako
budeš ţeljela.
- Min prestani se izmotavati. Znam da nisi toliko
umorna. - Oštrina Elizabethina glasa potakne Min
da širom otvori oči i sjedne u krevetu. Bila sam u
pravu, razmišljala je Elizabeth. Nije toliko bolesna
koliko uplašena. -Min, upravo sam pročitala tekst
zadnje Leiline predstave. Sa svima vama gledala sam
njezinu zadnju premijeru, ali nisam obraćala
pozornost na sadrţaj. Bila sam previše zabrinuta za
Leilu. Min, netko tko je Leilu poznavao i iznutra i
izvana napisao je ovaj komad. Zato ga je tako
savršeno i odigrala. Netko je u njemu iskoristio čak i
onu Helmutovu frazu - leptir što pluta na oblaku. I
Leila je to primijetila. Na rubu stranice zapisala je:
»Reci barunu da netko krade njegove munje.« Min...
Gledale su jeđna drugu dok im je ista misao
prodirala u svijest. - Helmut piše tekst reklama za
toplice - prošapće Elizabeth. - On piše dnevne
biltene. Moţda i ne postoji bogati profesor s koledţa.
Min, je li Helmut napisao ovu predstavu?
-Ja ne znam. Min iskoči iz kreveta. Na sebi je imala
lagani kaftan koji je odjednom izgledao prevelik, kao
da se Min iznenada smanjila. - Elizabeth, molim te,
ispričaj me. Moram nazvati jedan broj u Švicarskoj.
8.
S neodređenim osjećajem straha Alvira je nesigurno
hodala stazom obrubljenom ţivicom. Staza je vodila
do sobe C za tretmane. Upute koje joj je medicinska
sestra dala našla je još jednom potvrđene u pisanu
obliku na pladnju s jutarnjim doručkom. Obavijest
je zvučala prijateljski i umirujuće, no unatoč tome,
sada kad se vrijeme pribliţavalo, Alvira je i dalje bila
uplašena.
Radi osiguranja apsolutne tajnovitosti, obavijest je
govorila da pacijenti u sobe za tretman ulaze kroz
pojedinačna izvanjska vrata. Alvira je u sobu C
trsbala doći u 15 sati i smjestiti se na stol. S
obzirom da je imala strah od igala, dobit će
specijalnu dozu osobito jakog Valliuma. Nakon toga,
gospođu Meehan trebalo je ostaviti da se odmori do
15.30, nakon čega će doktor von Schreiber obaviti
tretman. Poslije tretmana odmarat će se još pola
sata kako bi popustilo djelovanje sedativa.
Ţivice u cvatu bile su više od tri metra. Između njih
se osjećala kao mlada djevojka u sjenici. Dan je bio
izrazito vruć, ali u ţivicama se vlaga zadrţala i
azaleje su je podsjetile na one njezine kod kuće. Bile
su zaista lijepe prošlog proljeća.
Stigla je do vrata sobe za tretman. Bila su obojana u
blijedoplavu boju, a tanko zlatno slovo C potvrđivalo
je da se nalazi na pravom mjestu. Kolebljivo pritisne
ručku i uđe.
Soba je podsjećala na ţenski budoar. Imala je zidne
tapete s cvjetnim uzorkom, blijedozeleni sag, maleni
toaletni stol i starinski dvosjed. Stol za tretman bio
je spremljen kao krevet, s plahtama koje su
odgovarale zidnim tapetama, blijedoruţičastim
pokrivačem i jastukom opšivenim čipkom. Na
vratima garderobe nalazilo se zlatom uokvireno
zrcalo s koso odrezanim rubovima. Samo je ormar s
medicinskim priborom naslućivalo pravu svrhu ove
sobe, a čak je i to bilo izvedeno elegantno: bijelo drvo
sa staklenim vratima uokvirenim olovom.
Alvira skine sandale i uredno ih, jednu uz drugu,
odloţi ispod stola. Imala je stopalo broj četrdeset
jedan i nije ţeljela da se doktor o njih spotakne dok
joj daje kolagenske injekcije. Zatim legne na stol,
povuče pokrivač iznad sebe i sklopi oči.
Otvorila ih je kad je sestra ušla u sobu. Bila je to
Regina Owens, glavna asistentica i ista ţena koja je
zapisala njezinu medicinsku povijest. - Ne bojte se -
reče joj gospođica Owens.
Alviri se sviđala ta ţena. Podsjećaia ju je na jednu od
ţena čiju je kuću čistila. Imala je oko četrdesetak
godina, tamnu kratku kosu, lijepe krupne oči i
ugodan osxnijeh.
Donijela je Alviri čašu vode i dvije tablete. - Od ovoga
ćete se osjećati spokojno i uspavano. Nećete čak ni
biti svjesni da postajete ljepši.
Alvira ih poslušno stavi u usta i proguta s vodom. -
Osjećam se poput bebe - reče pokušavajući
opravdati svoj strah.
-Nije to ništa. Zaprepastili biste se kad bi znali
koliko se ljudi uţasava igle.
Gospođica Owens stane iza nje i počne joj masirati
sljepoočice. -Napeti ste. Sada ću vam staviti
osvjeţavajuću hladnu kompresu na oči pa se
prepustite snu. Doktor i ja ćemo se vratiti za pola
sata. Vjerojatno tada nećete ni biti svjesni naše
prisutnosti.
Alvira osjeti snaţne prste kako joj stišću sljepoočice.
- Ovo je tako dobro - promrmlja.
- Kladim se da jest. Sljedećih nekoliko minuta
gospođica Owens nastavila je masirati Alvirino čelo i
vrat. Alvira osjeti kako uranja u ugodan drijemeţ. Na
očima osjeti hladnu kompresu. Jedva je uspjela čuti
škljocanje vrata kad je gospođica Owens izlazila iz
sobe.
Leptir što pluta na oblaku.
Počela se prisjećati zašto joj ta fraza zvuči poznato. -
Gospođo Meehan, čujete li me?
Nije čula kad je barun von Schreiber ušao u sobu.
Glas mu je bio tih i promukao. Nadala se da će
mikrofon uspjeti snimiti. Ţeljela je sve imati
zabiljeţeno na vrpci.
- Da. Vlastiti glas kao da joj je dopirao iţ velike
daljine. - Ne bojte se. Gotovo nećete ni osjetiti ubod
igle.
Bio je u pravu. Gotovo ništa nije osjetila. Samo
slabašan ubod nalik na ugriz komarca. A kad se
samo sjeti koliko se bojala! Ĉekala je. Doktor joj je
rekao da će joj kolagen ubrizgati na deset do
dvanaest mjesta s obje strane usana. Što čeka?
, Sve je teţe disala. Nije mogla disati! - Upomoć! -
vikala je, ali riječi nisu htjele izlaziti. Otvorila je
usta, očajnički hvatajući zrak. Tijelo joj je utrnulo.
Njezine ruke... njezine grudi... ništa se nije micalo.
O, Boţe, pomozi mi, mislila je u sebi.
Prekrivala ju je tama dok je sestra Owens otvarala
vrata i govorila joj veselim tonom: - Evo nas, gospodo
Meehan. Spremni za vaš tretman ljepote?
9.
Što to dokazuje, pitala se Elizabeth dok se iz glavne
zgrade stazom spuštala prema klinici. Ako je Helmut
napisao predstavu, mora da sada prolazi pakao.
Autor je uloţio milijun dolara u produkciju. Zato Min
zove Švicarsku. Njezina zlatna koka bila je
uobičajena šala. Uvijek se hvalila govoreći: - Ja
nikad neću biti švorc.
Min je ţudjela za Tedovim oslobađanjem kako bi
Cypress Point licencirala u svim njegovim novim
hotelima. Helmut je imao mnogo jači razlog za to.
Ako je on Clayton Andersen, onda zna da zlatne
koke više nema.
Prisilit ću ga da mi kaţe istinu, odlučno reče u sebi.
Predvorje klinike bilo je iznimno tiho. Ĉak ni sestre
nije bilo za prijamnim stolom. Onda začuje bat
koraka i glasove na dnu hodnika. Potrči prema
izvoru kome3anja. Vrata na hodniku otvarala su se
dok su gosti u procesu tretmana znatiţeljno izvirivali
ne bi li vidjeli što se događa. I soba na kraju hodnika
bila je otvorena. Odatle su dopirali glasovi.
Soba C. Dragi Boţe, soba u kojoj je gospođa Meehan
trebala dobiti kolagen. Nije postojala osoba u
toplicama koja nije znala za to. Zar je nešto krenulo
naopako? Elizabeth se zamalo sudari sa sestrom
koja je izlazila iz sobe.
- Ne moţete unutra - sestra se tresla. Elizabeth je
odgurne.
Helmut je bio nadvijen nad stolom za tretman.
Pritiskao je grudi Alvire Meehan. Na Alvirinu licu
nalazila se maska s kisikom. Zvuk respiratora
ispunjavao je sobu. Pokrivač s njezina tijela bio je
odgurnut prema dolje, ogrtač zguţvan ispod njezina
tijela s onim nemogućim brošem koji je svjetlucao.
Odveć u šoku da bi nešto mogla reći, Elizabeth je
razrogačenih očiju gledala kako sestra dodaje
injekciju Helmutu i kako je ovaj intravenozno daje u
Alvirinu ruku. Za to vrijeme bolničar je nastavio
pritiskati Alvirine grudi.
U daljini, Elizabeth je mogla čuti zavijanje
ambulantne sirene. Bilo je 16.15 kad je Scott
Alshorne obaviješten da se
Alvira Meehan, dobitnica četrdeset milijuna dolara
na lotu, nalazi u mjesnoj bolnici kao ţrtva pokušaja
umorstva. Zamjenik koji ga je obavijestio odgovorio
je na poziv hitne sluţbe i otpratio ambulantna kola
do toplica. Bolničari su posumnjali na pokušaj
umorstva, a i doktor iz hitne sluţbe sloţio se s
njima. Doktor von Schreiber tvrdi da joj još nije bio
počeo davati kolagenske injekcije, ali mrljica krvi na
njezinu licu ukazuje na tragove uboda.
Alvira Meehan! Scott protrlja iznenada umorne oči.
Razmišljao je o njezinim komentarima za večerom.
Bila je poput onog djeteta iz bajke Carevo novo ruho
koje je reklo: »Ali, car je gol!«
Zašto bi netko ţelio nauditi Alviri Meehan? Scott se
nadao da se neće uhvatiti u zamku nekih šarlatana i
uloţiti svoj novac u njihove projekte, ali misao da je
netko pokušao ubiti zbog novca zvučala mu je gotovo
nevjerojatno. - Dolazim odmah reče i spusti
slušalicu.
Ĉekaonica mjesne bolnice bila je otvoren i ugodan
prostor, s mnogo zelenila i jezercem u sredini.
Podsjećala je na predvorja manjih hotela. Kad god
se nalazio u njoj sjećao se trenutaka koje je i sam tu
provodio dok je Jeanie bila bolesna Rečeno mu je da
liječnici trenutačno rade na gospođi Meehan i da će
mu dr. Whitley uskoro biti na usluzi. Dok je čekao
stigne i Elizabeth.
- Kako je?
- Ne zna se još.
- Nije trebala uzimati te injekcije. Zaista ih se bojala.
Imala je srčani napad, zar ne?
-Ništa još ne znamo. Kako si ti došla ovamo?
- Min nas je dovezla svojim autom. Ona je dolje,
parkira. Helmut se dovezao s gospodom Meehan u
kolima prve pomoći. Ne mogu vjerovati da se ovo
događa. Glas joj se povisi dok je izgovarala zadnju
rečenicu. Ljudi na susjednim sjedalima okrenuli su
se prema njoj.
Scott je prisili sjesti na sofu pokraj njega. -
Elizabeth, saberi se. Gospođu Meehan upoznala si
tek prije nekoliko dana. Ne smiješ si dopustiti takvu
emocionalnost. Slomit će te.
- Gdje je Helmut? - Minin glas, koji je dopirao iza
njihovih leđa, zvučao je hladno, ispraţnjen od svih
osjećaja. I sama je izgledala kao da je u stanju
nevjerice ili šoka. Obiđe sofu i baci se u fotelju preko
puta njih. -Mora da je izvan sebe. - Prekine se. - Evo
ga!
Scottovu izvjeţbanom oku barun se učini kao osoba
koja je vidjela duha. Još uvijek je nosio izvanredno
skrojenu plavu kutu koja je bila njegova kirurška
uniforma. Potpuno je utonuo u fotelju pokraj Min i
čvrsto joj stisnuo ruku. -U komi je. Kaţu da je od
neke injekcije. Minna, to je nemoguće, kunem ti se,
nemoguće.
- Ostanite ovdje. Scott ih je obuhvatio pogledom. Na
vratima dugog hodnika koji je vodio na hitan prijem
stajao je ravnatelj bolnice i signalizirao mu da dođe.
Razgovarali su u njegovu kabinetu. Ubrizgana joj je
nekakva injekcija koja je prouzročila šok -kratko
obrazloţi dr. Whitley. Bio je visok, mršav
šezdesettrogodišnji muškarac koji je obično imao
suosjećajan i prijazan izraz lica. Sada je taj izraz bio
čelično leden i Scott se sjeti da je njegov
dugogodišnji prijatelj u Drugom svjetskom ratu bio
pilot.
- Hoće li preţivjeti?
- To je nemoguće predvidjeti. U komi je iz koje
moţda nema buđenja. Pokušala mi je nešto reći prije
nego je potpuno utonula u komu.
- Što je rekla?
- Nešto što je zvučalo kao »gls«. Toliko je uspjela
izgovoriti.
- To nam ništa ne pomaţe. Što barun kaţe? Ima li on
kakve ideje kako se to moglo dogoditi?
- Scott, da budem iskren, nisam mu dopustio da joj
se pribliţi.
- Pretpostavljam da nemaš baš najbolje mišljenje o
njemu kao liječniku?
-Nemam nikakvog razloga sumnjati u njegove
liječničke sposobnosti, ali svaki put kad ga vidim
nešto u meni viče »šarlatan«. I, ako on nije ubrizgao
injekciju gospođi Meehan, tko je?
Scott odgurne stolicu. - To je upravo ono što
namjeravam otkriti.
Dok je napuštao kabinet, Whitley ga pozove natrag. -
Scott, ima nešto što bi nam moglo pomoći. Ako
moţe, neka netko pretraţi sobu gospođe Meehan i
donese nam lijekove koje je moţda pila. Dok ne
stupimo u kontakt s njezinim muţem i ne dobijemo
povijest njezinih bolesti, nemamo pojma s čime ima-
mo posla.
- Ne brini. Sam ću se za to pobrinuti.
Elizabeth se u toplice vozila sa Scottom. Na putu joj
je ispričao kako je u Cherylinu bungalovu našao
komadić pisma. - Onda je ona pisala pisma! -
uzvikne Elizabeth.
Scott odmahne glavom. - Znam da zvuči ludo, znam
da je Cheryl u stanju lagati kao što mi ostali
udišemo zrak, ali mislim da govori istinu. Cio dan
sam o tome razmišljao.
- A Syd? Jeste li razgovarali s njim?
- Nisam još. Cheryl mu je dosada već sigurno
ispričala kako mi je priznala da je ukrala pismo i da
ga je on iskidao. Pustit ću ga da se malo prţi prije
nego ga ispitam. Takva taktika ponekad upali. Ipak,
kaţem ti, sklon sam vjerovati da Cheryl govori
istinu.
- Ali, ako ih ona nije slala, tko je onda?
Scott je pogleda. - Ne znam. Napravi stanku pa
nastavi: - Hoću reći, ne znam još.
Min i barun slijedili su Scottov auto u Mininu
kabrioletu. Ona je vozila. - Helmute, jedini način da
ti pomognem jest da saznam istinu - reče mu. - Jesi
li nešto učinio toj ţeni?
Barun zapali cigaretu i duboko uvuče dim. Njegove
svijetloplave oči bile su vodenaste. Crvenkast ton
njegove kose poprimio je nijansu mjedi pod
kasnopopodnevim suncem. Svjeţ kopneni povjetarac
raspršio je posljednje ostatke dnevne vrućine. U
zraku se osjećao dah jeseni.
- Minna, kakav je ovo ludi razgovor? Došao sam u
sobu. Ona nije disala. Spasio sam joj ţivot. Zbog
čega bih je ja ubio? - Helmute, tko je Clayton
Anderson?
Cigareta mu ispadne iz ruke. Pala je na koţno
sjedalo pokraj njega. Min ispruţi ruku da je podigne.
- Bolje ti je da ne uništavaš ovaj automobil. Ako se
uništi neće biti zamjene. Ponavljam pitanje: tko je
Clayton Anderson?
- Ne znam o čemu govoriš - Helmut prošapće.
- O, ja mislim da znaš. Danas popodne posjetila me
je Elizabeth. Pročitala je rukopis predstave. Zato si
jutros bio onako uznemiren, zar ne? Ne zbog knjiţice
sastanaka, nego zbog rukopisa. Leila je zapisivala
bilješke na rubovima stranica. Primijetila je onu
idiotsku frazu koju rabiš u reklamama. Primijetila je
i Elizabeth, kao i gospođa Meehan. Bila je na jednoj
od Leilinih premijera. Zato si je pokušao ubiti? Još
uvijek si se nadao da ćeš prikriti činjenicu da si ti
napisao komad.
- Minna, kaţem ti: potpuno si skrenula! Koliko je
meni poznato, ta ţena je sama sebi nešto ubrizgala.
- Gluposti! Stalno je pričala koliko se boji igala. - To
joj je bio paravan.
- Pisac onog komada uloţio je milijun dolara u
predstavu. Ako si ti taj pisac, odakle ti novac?
Bili su na ulaznoj kapiji toplica. Min uspori i pogleda
u Helmuta bez osmijeha na usnama. - Pokušala sam
popodne nazvati Švicarsku i provjeriti stanje na
računu. Naravno, banka je bila zatvorena. Nazvat ću
opet sutra. Helmute, za tvoje dobro, nadam se da je
novac još uvijek na računu.
Izraz lica bio mu je spokojan kao i uvijek, ali oči su
mu bile kao u čovjeka kojeg vode na vješala.
Našli su se na verandi Alvirina bungalova. Barun
otključa vrata i uđu unutra. Scott odmah zaključi da
je Min iskoristila Alvirinu naivnost. Ovo je bio
najskuplji bungalov u toplicama - prostorije koje je
Prva dama iznajmljivala kad bi se zaţeljela tretmana
od glave do pete. U prizemlju se nalazila dnevna
soba, blagovaonica, knjiţnica, ogromna glavna
spavaća soba i dvije kompletno opremljene
kupaonice. Zbilja si joj smjestila, Min, razmišljao je
Scott u sebi.
Njegov obilazak bungalova bio je relativno kratak.
Neseser s lijekovima, koji su našli u kupaonici koju
je Alvira Meehan koristila, sadrţavala je samo
lijekove koji se izdaju bez recepta: maksimalno jak
Bufferin, Allerest, nazalni sprej, tegla Vicks
VapoRub, Ben-Gay. Draga ţenica čije se nosnice
noću začepe i koju vjerojatno povremeno probada
artritis.
Barun je izgledao razočarano. Inzistirao je da se
otvore sve boce. Pratilo ga je Scottovo pozorno oko.
Ispraznio je sadrţaj svake od njih i pregledavao da
nema kakvog posebnog lijeka izmiješanog s običnim
tabletama. Je li to bila gluma? Koliko je »kositreni
vojnik« bio dobar glumac?
Alvirina garderoba otkrila je iznošene spavaćice
sloţene pokraj skupocjenih haljina i kaftana, od
kojih je većina imala etikete s Martha Park Avenue i
butika u toplicama.
Neočekivano otkriće pak bio je skupocjeni japanski
aparat za snimanje u torbi koja je bila dio kompleta
torbi i kovčega Louis Vuitton. Scott izvije obrve.
Sofisticirana, profesionalna oprema! Nije se tome
nadao od Alvire Meehan.
Elizabeth ga je gledala dok je prstima prelazio po
kasetama. Tri su bile označene rednim brojevima.
Na ostalima ništa nije pisalo. Scott slegne
ramenima, vrati ih natrag i zatvori torbu. Iz
bungalova je izašao nekoliko minuta poslije.
Elizabeth ga je otpratila do auta. Kad su se vozili iz
bolnice u toplice, ništa mu nije rekla o sumnji da je
Helmut napisao scenarij predstave. Ţeljela je prvo
biti stopostotno sigurna. Zahtijevat će od Helmuta
da joj kaţe istinu. Još uvijek postoji mogućnost, reče
u sebi, da Clayton Anderson postoji.
Bilo je točno 18 sati kad je Scottov auto nestao iza
kapije toplica. Postajalo je hladnije. Elizabeth uvuče
ruke u dţepove i pod rukama osjeti broš koji je
skinula s Alvirina ogrtača kad su kola prve pomoći
došla. Očito je taj broš za Alviru Meehan imao
sentimentalnu vrijednost.
Obavijestili su Alvirina muţa. Sutra će mu dati broš.

Ted se iz grada vratio u 18.30. Vratio se duţim

putem, kroz
Crocker Woodland i prošao kroz sporednu kapiju.
Nije mogao ne primijetiti automobile poluskrivene u
ţbunju na cesti koja je vodila prema terenima u
toplicama. Reporteri. Kao psi koji njuškajući slijede
trag kojeg je članak iz Globea posijao...
Odlijepi znojav dţemper s tijela. Bilo je pretoplo da
ga nosi, no, s druge strane, na poluotoku čovjek
nikad nije siguran u ovo doba godine. Vjetrovi se
mogu podići i mijenjati iz ugodnih u neugodne u vrlo
kratkim vremenskim razmacima.
Navukao je zastore, upalio svjetlo i zaprepastio kad
je ugledao sjajnu tamnu kosu koja se prelijevala po
naslonu kauča. Bila je to Min. - Moram razgovarati s
tobom. Glas joj je bio onakav kakav je oduvijek
poznavao. Topao i autoritativan, neobična
kombinacija koja je nekoć znala ulijevati sigurnost.
Poviše nekog svjetlucavog komada odjeće iz jednog
dijela imala je dugi sako.
Sjedne prekoputa nje i pripali cigaretu. - Prestao
sam pušiti prije više godina - reče. - Nevjerojatno je
kako se lako moţeš vratiti lošim navikama kad se
suočiš s neminovnim doţivotnim boravkom u
zatvoru. Toliko o disciplini. Nisam pravi primjer za
nju. Ali, Min, nisam naviknut na ovakav dolazak
neočekivanog gosta.
- Neočekivanog i nepozvanog gosta. Minine oči
mjerile su ga od glave do pete. - Trčao si?
-Ne. Šetao sam. Dugo sam šetao. To mi je dalo
vremena za razmišljanje.
- Mora da ti misli ovih dana nisu nimalo ugodne.
- Ne, nisu. Ted je čekao.
- Mogu li i ja dobiti jednu? - Min je pokazivala na
kutiju cigareta koju je bacio na stol.
Ted joj ponudi jednu i pripali.
- I ja sam ih ostavila odavno, ali u trenucima
stresa... Min slegne ramenima. -Dok sam krčila put
kroz ţivot ostavljala sam mnoge stvari. Znaš već
kako je bilo osnivati agenciju za modele koju sam
pokušavala odrţati bez dovoljno novaca... udaja za
bolesnog starca kome sam bila njegovateljica,
ljubavnica i prijateljica pet dugih godina... Oh,
mislila sam da sam dostigla točku sigurnosti. Mislila
sam, zasluţila sam...
- I, što je bilo, nisi dostigla tu točku?
Min odmahne rukom. - Lijepo je ovdje, zar ne?
Lokacija je idealna. Pacifik pred nosom,
veličanstvena obala, klima, udobnost i ljepota ovih
bungalova, jedinstven zbir aktivnosti u toplicama...
Ĉak i Helmutove monstruozne rimske terme mogu
postati magnet za goste. Nitko drugi ne bi bio
dovoljno lud graditi ih, nitko drugi ne bi imao smisla
voditi ih.
Nije čudo što je ovdje, pomisli Ted. Nije mogla
riskirati da sa mnom priča dok je Craig u sobi.
Min kao da mu je čitala misli. - Znam što bi ti Craig
savjetovao. Ali, Ted, ti si poduzetnik, smion
poduzetnik. Ti i ja razmišljamo na sličan način.
Helmut je beskrajno nepraktičan, znam to. Ipak, ima
viziju. Ono što treba, i što mu je oduvijek trebalo, je
novac da njegovi snovi postanu stvarnost. Sjećaš se
onog razgovora koji smo nas troje vodili kad tvog
prokletog Buldoga nije bilo u blizini? Pričali smo o
uvođenju toplica u sve tvoje nove hotele. Ideja je bila
fantastična, zar ne? Sloţili smo se da bi mogla
upaliti.
- Min, ako završim u zatvoru, neće biti novih hotela.
Od podizanja optuţnice protiv mene prestali smo
graditi. I sama to znaš.
- Onda mi posudi nešto novaca sada. Minina maska
konačno padne. - Ted, očajna sam. Za nekoliko
tjedana mogli bi bankrotirati. To se ne smije
dogoditi! Ovo mjesto izgubilo je malo na prometu
zadnje dvije godine. Helmut je prestao dovoditi nove
goste. Mislim da sada znam zašto je bio inertan. Ali,
to se da promijeniti. Što misliš, zašto sam dovela
Elizabeth ovdje? Da tebi pomognem. ,
- Min, i sama si vidjela kako je reagirala kad me je
vidjela. Umjesto dobrog, napravila si loše.
- Ne slaţem se s tobom. Popodne sam je molila da
još jednom razmisli o svemu. Rekla sam joj da si
nikad neće oprostiti ako te uništi. Min nervozno
zgnječi cigaretu u pepeljari. - Ted, znam o čemu
govorim. Elizabeth je zaljubljena u tebe. Uvijek je i
bila. Iskoristi to. Još uvijek nije kasno. Ĉvrsto ga
zgrabi za ruku.
On se oslobodi njezina stiska. - Min, ne znaš o čemu
govoriš.
- Govorim ti ono što znam. To je nešto što sam
osjetila prvi put kad je Elizabeth spustila oči na
tebe. Zar ne znaš koliko joj je bilo teško zbog tebe i
Leile. S jedne strane ţeljela je Leilinu sreću, a s
druge strane silno te je voljela. Bila je rastrgana
između vas dvoje. Zato je i prihvatila onu predstavu
prije Leiline smrti. Ono nije bila uloga koju je ţeljela.
Sammy mi je to rekla. I ona je primijetila. Ted,
Elizabeth se bori protiv tebe zato što osjeća krivnju.
Ona zna da te Leila provocirala preko svake mjere.
Iskoristi to Ted! I, Ted, molim te... preklinjem te,
pomozi mi! Sada! Molim te.
Gledala je u njega očima punim nade. Znojio se,
njegova tamnosmeđa kosa zakovrčala se u uvojcima
i kolutovima. Svaka ţena bi se ubila za jedan
komadić te kose, pomisli Min u sebi. Njegove visoke
jagodice naglašavale su uzak, savršeno oblikovan
nos. Usne su mu bile simetrične, brada taman toliko
četvrtasta da njegovu licu da dojam snage. Majica
mu se pripila uz tijelo. Udovi su mu bili preplanuli i
mišićavi. Pitala se gdje je bio, a onda shvati da
moţda nije čuo za Alviru Meehan. Ipak, nije ţeljela o
tome sada pričati.
- Min, ne mogu nastaviti s planovima uvođenja
toplica u hotele koji se neće graditi ako ja odem u
zatvor. Mogu te izvući iz tvog trenutačnog škripca, i
hoću. Ali, dopusti da te upitam jedno: je li ti ikad
palo na pamet da Elizabeth moţda nije u pravu, da
je pogriješila u vezi vremena?, Jesi li ikad pomislila
da govorim istinu kad kaţem da se nisam vratio u
Leilin stan?
Minin osmijeh olakšanja pretvori se u izraz čuđenja:
-Ted, moţeš mi potpuno vjerovati. Moţeš vjerovati i
Helmutu. Nikome ţivome nije rekao, samo meni...
Nikome neće reći... Ĉuo te je kad si vikao na Leilu...
Ĉuo je kad te molila za ţivot...

Je li trebala povjeriti Scottu svoje sumnje u baruna,

pitala se Elizabeth dok je ulazila u oazu svog
bungalova. Osjetila su joj se odmarala na umirujućoj
smaragdnozelenoj i bijeloj boji. Debeli bijeli sagovi.
Gotovo je mogla zamisliti čeznutljiv nagovještaj sreće
pomiješan sa slanim morskim zrakom.
Leila. Crvena kosa. Smaragdnozelene oči. Blijeda
koţa prirodno crvenokose ţene. Bijela satenska
pidţama koju je nosila kad je umrla. Ti metri i metri
materijala mora da su se vijorili iza nje dok je
padala.
Moj Boţe! Moj Boţe! Navuče dupli lokot na vrata i
šćućuri se na kauču, glave ukopane u dlanove,
zgroţena nad slikom Leile koja vijori kroz noć prema
svojoj smrti.
Helmut. Je li on napisao Merry-Go-Round? Ako jest,
je li, da bi financirao predstavu, očistio Minin
nedodirljiv švicarski račun? Mora da je bio lud od
bijesa kad je čuo da Leila napušta predstavu. Koliko
bijesan?
Alvira Meehan. Bolničari prve pomoći. Mrljica krvi
na njezinu licu. Nevjerica u liječnikovu glasu dok je
razgovarao s Helmutom: »Niste joj dali injekciju?
Koga mislite vući za nos?«
Helmutove ruke kako pritišću Alvirine grudi...
Helmut daje intravenoznu... Ali, Helmuta mora da je
ţivciralo Alvirino stalno spominjanje »leptira koji
pluta na oblaku«. Alvira Meehan gledala je Leilinu
premijeru. Leila je uspjela povezati frazu s
Helmutom. Je li i Alviri to pošlo za rukom?
Razmišljala je o onome što joj je Min danas popodne
govorila o Tedu. Zapravo je priznala Tedovu krivnju,
a onda ju je pokušala ubijediti da ga je Leila
neprestano izazivala. Je li to bila istina?
Je li Min bila u pravu kad je rekla da Leila ne bi bila
zadovoljna Tedovim smještanjem iza rešetaka? I
zašto je Min vjerovala u Tedovu nevinost? Dva dana
prije ubjeđivala ju je da je zacijelo riječ o nesreći.
Rukama obgrli koljena i poloţi glavu na njih.
- Ne znam što da radim - prošapće sama sebi. Nikad
se u ţivotu nije osjećala osamljenije.
U 19.00 začula je slabašnu zvonjavu gonga. Koktel
sat trebao je uskoro započeti. Odlučila je večerati u
bungalovu. Nije mogla ni zamisliti druţenje s tim
ljudima, znajući da je Sammyno tijelo u mrtvačnici i
očekuje premještaj u Ohio te da se Alvira Meehan
bori za ţivot u montereyskoj bolnici. Prije dvije noći
sjedila je za stolom s Alvirom Meehan. Prije dvije
noći Sammy je bila u ovoj sobi s njom. Tko je
sljedeći?
U 19.45 nazvala ju je Min. - Elizabeth, svi se pitaju
gdje si. Jesi li dobro?
- Naravno da sam dobro. Samo mi treba malo mira.
- Sigurna si da nisi bolesna? Trebala bi znati da je...
da je Ted naročito zabrinut za tebe.
To Min, ubodi tamo gdje boli. Zar ta ţena nikad ne
odustaje? - Zaista sam dobro, Min. Hoćeš biti
ljubazna i reći posluzi da mi donese večeru u
bungalov? Malo ću se odmoriti, a onda otići na
plivanje. Ne brini se za mene.
Spustila je slušalicu. Počela je nemirno šetati po
sobi, priţeljkujući da je već u vodi.
IN AQUA SANITAS, govorio je moto. Bar je jedanput
Helmut bio u pravu. Voda će je opustiti, isključiti
mozak.
12.
Stavio je bocu s kisikom na leda kad začuje kucanje
na vratima. Panično strgne masku s lica i izvuče
ruke iz ronilačkog odijela. Masku i bocu ubaci u
garderobu i odjuri u kupaonicu pustiti vodu na
tušu.
Kucanje je bilo uporno, nervozni staccato. Uspio se
osloboditi odijela i baciti ga iza kauča. Navukao je i
ogrtač. Zatim, toboţe nervoznim glasom, poviče: - O.
K., O. K., evo me. Otvori vrata.
Osoba odgurne vrata svom snagom i reče: - Gdje si
dosada? Moramo razgovarati.
Bilo je skoro 22. 00 kad je otišao na bazen. Stigao je
točno na vrijeme da vidi Elizabeth kako stazom
kreće u pravcu svog bungalova. U ţurbi, okrznuo je
stolicu na rubu podija. Ona se brzo okrenula. Jedva
je imao dovoljno vremena sakriti se iza grmlja.
Sutra navečer. Ima još jednu priliku riješiti se
Elisabeth ovdje u toplicama. Ako ne, morat će
smisliti neku drugu vrstu nesreće.
Poput Alvire Meehan, i ona je nanjušila trag i vodila
je Scotta Alshornea točno po njemu.
Škripeći zvuk. Kao zvuk stolice koja struţe po
pločicama podija. Zrak je postajao hladniji, premda
je još uvijek bio miran. Nije bilo znakova vjetra. Brzo
se okrenula i za trenutak joj se
učinilo da vidi nekog kako se kreće. Ali to je bilo
glupo. Zašto bi netko stajao medu sjenkama drveća?
Odbacujući tu misao, ipak ubrza korake i bi joj
drago kad se našla u bungalovu iza zaključanih
vrata. Nazvala je bolnicu. I dalje nije bilo promjene
stanja gospođe Meehan.
Trebalo joj je dugo da utone u san. Što joj je to
promicalo? Nešto što je rečeno, nešto što je trebala
shvatiti. Konačno uspije zaspati...
Traţila je nekog u snu... Nalazila se u napuštenoj
zgradi s dugim, mračnim hodnicima... Tijelo ju je
boljelo od poţude... Ruke su joj bile ispruţene prema
naprijed... Kako je išla ona pjesma koju je negdje
pročitala? »Je li još uvijek tamo onaj, oh, oči i usne
pamte, koji se okreće i ide prema meni u noći?«
Iznova i iznova šaptala je stihove... Vidjela je
stepenice... Sjurila se niz njih. Bio je tamo. Bacila se
na njega. On se okrenuo, zagrlio je i drţao u
naručju. Njegove usne prekrivale su njezine. - Ted,
volim te, volim te - izgovorila je te riječi i ponavljala
ih ponovno i ponovno...
Nekako se uspjela probuditi. Ostatak noći, jadna i
očajna, ukočeno je leţala u krevetu u kojem su Leila
i Ted toliko puta leţali zajedno. Odlučila je ne
spavati.
Odlučila je ne sanjati.

ĈETYRTAK
3. RUJNA

CITAT DANA
Još uvijek osjećam snagu ljepote.
Dryden

Poštovani gosti Cypress Pointa,

ţelimo vam dobro jutro. Nadamo se da, čitajući ove
retke, ispijate jedan od naših voćnih otvarača za oči.
Kao što neki od vas već znaju, naranče i grejpovi
uzgojeni su specijalno za toplice.
Jeste li ovaj tjedan kupovali u našem butiku? Ako
niste, morate doći i pogledati novitete za ţene i
muškarce koje smo upravo primili. Sve sami unikati,
jer svaki je naš gost jedinstven.
Mali podsjetnik zdravlja. Sigurno već osjećate mišiće
na koje ste već zaboravili. Ne brinite, vjeţba nikad
nije bol. Blagi umor koji osjećate znači da postajete
gipki. I ne zaboravite: nakon svake vjeţbe potrebno
je rastegnuti koljena.
Izgledate najbolje što moţete? Ako ste nezadovoljni
onim sitnim boricama koje su vrijeme i ţivotno
iskustvo ostavili na vašem licu, kolagen će ih, poput
njeţne ruke, obrisati.
Budite vedri. Budite spokojni. Budite radosni. I neka
vam je ugodan dan.
Barunica i barun Helmut von Schreiber
Mnogo prije nego su prve zrake sunca najavile još
jedan sunčan dan na poluotoku Monterey, Ted je
budan leţao u krevetu i razmišljao o tjednima što
predstoje. Sudnica. Optuţenička klupa u kojoj će
sjediti i, osjećajući oči promatrača na sebi, pokušati
utvrditi kako će svjedočenje protiv njega utjecati na
porotu. Presuda: kriv za umorstvo drugog stupnja.
Zašto drugog stupnja?, pitao je svog prvog
branitelja. »Zato što je u drţavi New York umorstvo
prvog stupnja rezervirano za ubojstva policajaca i
vladinih sluţbenika.« Što se trajanja kazne tiče, riječ
je o pribliţno istom broju godina. Ţivot, reče u sebi.
Cio jedan ţivot u zatvoru.
U 6.00 ustao je i krenuo na trčanje. Jutro je bilo
svjeţe i bistro, iako se moglo reći da će dan biti vruć.
Nije znao kamo trčati, pa prepustiti nogama da ga
same vode. Kad se nakon nekih četrdesetak minuta
našao pred nekadašnjom kućom svog djeda u
Carmelu, uopće nije bio iznenađen. Nalazila se
odmah uz ocean. Nekad je bila bijela. Sadašnji
vlasnici obojali su je u mahovina zelenu. Atraktivno,
ali on je više volio način na koji je bijela boja
bljeskala na popodnevnom suncu. Najranije uspo-
mene iz njegova ţivota bile su vezane za ovu plaţu.
Majka mu je pomagala graditi dvorac u pijesku.
Smijala se. Kosa joj je slobodno padala oko lica. Bila
je tako sretna što je tu umjesto u New Yorku. Tako
zahvalna za mogućnost bijega. Od onog odvratnog
kretena, njegova oca! Način na koji ju je ismijavao,
posprdno oponašao, tukao je. Zašto? Kako čovjek
moţe biti tako okrutan? Ili je alkohol bio taj koji je u
njegovu ocu budio nešto vraţje i divlje, dok nije
počeo toliko piti da je ta divljačka crta postala
sastavni dio njegove ličnosti? Na kraju mu se cio
ţivot sveo na čašu i šaku. Je li i on od oca naslijedio
tu crtu okrutnosti?
Stajao je na plaţi i gledao u kuću. Ĉinilo mu se da
na verandi vidi majku i baku. Ĉinilo mu se da vidi
baku i djeda na majčinu sprovodu. Ĉinilo mu se da
čuje djeda kako govori: »Trebali smo je nagovoriti da
ga ostavi.«
Ĉuo je kako baka odgovara šaptom: »Ne bi ga
ostavila. Nije htjela izgubiti Teda.«
Je li on bio kriv, pitao se kao dijete. Još si uvijek
postavlja isto pitanje. I još uvijek nema odgovora.
Netko je stajao na prozoru kuće i gledao u njega.
Brzo se okrenuo i nastavio trčati niz plaţu.
Bartlett i Craig čekali su ga u njegovu bungalovu.
Već su bili doručkovali. On ode do telefona i naruči
sok, tost i kavu. - Odmah se vraćam - reče. Otuširao
se i odjenuo šorc i majicu kratkih rukava. Kad se
vratio u sobu, pladanj s doručkom već je bio tamo. -
Brza usluga, zar ne? Min zaista zna kako voditi
toplice! Bilo bi izvrsno ovo mjesto uvesti u nove
hotele.
Ni Craig ni Bartlett ništa ne odgovoriše. Sjedili su za
konferencijskim stolom i samo gledali u njega, kao
da znaju da nije ni očekivao ni ţelio komentar. U
jednom gutljaju ispije sok od naranče i uzme kavu. -
Najprije idem u teretanu - reče. - Popodne ću još
malo vjeţbati, a sutra ujutro krećemo za New York.
Craig, sazovi izvanredni sastanak upravnog odbora
za subotu ujutro. Dat ću ostavku na mjesto
predsjednika Winters Enterprisesa i na svoje mjesto
postaviti tebe.
Izraz u njegovim očima upozori Craiga da ne
prosvjeduje. Zatim se okrene Bartlettu, očiju ledeno
hladnih: - Henry, odlučio sam se nagoditi. Dajte mi
najbolji i nagori scenarij presude koju mogu
očekivati.
2.
Elizabeth se još uvijek nalazila u krevetu kad joj je
Vicky donijela tacnu s doručkom. Stavila ju je na
pod pokraj kreveta i zagledala se u nju. - Ne izgledaš
najbolje.
Elizabeth namjesti jastuke i sjedne. - Oh,
pretpostavljam da ću preţivjeti. Pokušala se
nasmijati. - Htjeli mi to ili ne, moramo, zar ne?
Ispruţi ruku prema vazi u kojoj se uvijek nalazio
cvijet. - Kako ti ono kaţeš: nošenje ruţa uvenulim
ljepoticama?
- Nisam mislila na tebe. Vickyno ukočeno lice se
smekšalo. - Dva dana me nije bilo na poslu. Tek
danas sam čula za gospođicu Samuels. Bila je
krasna dama. Ali, ne mogu shvatiti što je radila u
toplicama. Jednom mi je rekla da je od samog
pogleda na to mjesto hvata jeza. Rekla je da je
podsjeća na grob. Ĉak i da joj je pozlilo, to je zadnje
mjesto na koje bi otišla
Kad je Vicky otišla, Elizabeth s tacne uzme raspored
za taj dan. Iako je bila odlučila da neće ići na
današnje vjeţbe i tretmane, promijeni mišljenje. U
10.00 je imala zakazanu masaţu kod Gine. Radnici
pričaju. Upravo maloprije Vicky joj je iznijela svoje
uvjerenje da Sammy nikad sama ne bi kročila u
terme. Kad je u nedjelju stigla u toplice i otišla na
masaţu, Gina joj je ispričala tračeve o financijskim
problemima kroz koje ovo mjesto prolazi. Moţda će
čuti još tračeva ako postavi prava pitanja.
Budući da je već odlučila otići tamo, odluči proći
kroz cjelokupan program. Prvi sat tjelovjeţbi
pomogao joj je razgibati se, ali bilo joj je teško gledati
prema prvom redu, na mjesto gdje je Alvira Meehan
vjeţbala nekidan. Toliko se trudila saginjati se i
izvijati da je na kraju vjeţbi, nesnosno disala. Lice
joj je bilo potpuno zajapureno. - Izdrţala sam! - s
ponosom se povjerila Elizabeth.
U hodniku koji je vodio u sobe za masaţu lica
nabasala je na Cheryl. Bila je umotana u frotirski
ogrtač. Nokti na rukama i nogama bili su joj obojani
kričavim plavoruţičastim lakom. Elizabeth je
namjeravala bez riječi proći pokraj nje, ali Cheryl je
u prolazu uhvati za ruku. - Elizabeth, moram
razgovarati s tobom.
- O čemu?
- Ona anonimna pisma. Misli3 da će se pojaviti još
koje? Zatim, i ne čekajući odgovor, silovito nastavi
dalje: - Jer, ako imaš još koje ili ako ih nađeš, ţelim
da ih se analizira, testira, uzmu otisci prstiju, ili bilo
što drugo što ti ili svijet znanosti moţete uraditi da
ih se vrati natrag do pošiljaoca. Ja nisam slala ta
pisma! Kuţiš?
Elizabeth je gledala dok je Cheryl brzim koracima
nestajala hodnikom. Kao što je Scott rekao, zvučala
je uvjerljivo. Ipak, ako je sa sigurnošću znala da su
ona dva pisma bila zadnja u seriji, nije ni čudno da
se tako ponaša. Koliko dobro Cheryl zna glumiti u
privatnom ţivotu?
U 10.00 Elizabeth je već leţala na stolu za masaţu.
Gina uđe u sobu. - Koliko uzbuđenja na ovom
mjestu - prokomentira.
- Da, i ja bih rekla.
Gina umota Elizabethinu kosu u plastičnu kapu. -
Znam. Prvo, gospođica Samuels, onda gospođa
Meehan. Ludnica. Istisne kremu na ruke i počne
masirati Elizabethin vrat. - Opet si napeta. Ovo
mora da je grozan period za tebe. Znam koliko si bila
bliska s gospođicom Samuels.
Bilo bi joj lakše da nije spomenula Sammy. Ipak
uspije promrmljati: -Da, bile smo veoma bliske.
Zatim upita: -Gina, je li gospođa Meehan dolazila
kod tebe na tretmane?
- Naravno. U ponedjeljak i utorak. Kakva osoba! Što
joj se dogodilo?
- Nisu sigurni. Pokušavaju otkriti uzrok u njezinoj
povijesti bolesti.
- Ĉinila mi se zdrava kao dren. Pomala zdepasta, ali
dobre boje koţe, dobar rad srca, dobar ritam
disanja. Plašila se igala, ali od toga se ne dobiva
srčani udar.
Elizabeth je osjećala bol u ramenima dok su joj
Ginini prsti mijesili zategnute mišiće.
Gina se ţalosno nasmije. - Zar misliš da se u
toplicama mogla naći osoba koja nije znala da
gospoda Meehan prima kolagenske injekcije u sobi
C? Jedna od djevojaka čula je kad je pitala Cheryl
Manning je li ikad primala kolagen. Moţeš li to
zamisliti?
- Ne, ne mogu. Gina, neki dan si mi rekla da
situacija u toplicama nije ista otkad je Leila umrla.
Znam da je ona privlačila sljedbenike slavnih
ličnosti, ali i barun je svake godine dovlačio veću
skupinu novih bogataša.
Gina stavi još kreme na dlanove. - Ĉudno je to. Prije
dvije godine i to je obustavljeno. Nitko ne moţe
shvatiti zašto. Dosta je putovao, većinom u područje
New Yorka. Sjećaš se kako je sudjelovao na
dobrotvornim balovima u nekoliko većih gradova i
osobno uručivao certifikat za besplatni tjedan u
toplicama dobitnicima lutrija. I u trenutku kad je
prestao govoriti, sretna dobitnica već je imala barem
tri prijateljice koje su je htjele pratiti na tom putu,
kao plaćeni gosti, naravno.
- Što misliš zašto je prestao s tim?
Gina spusti glas. - Nešto je mutio. Nitko nije mogao
shvatiti što, pa čak, mislim, ni Min... Počela je
mnogo putovati s njim. Bila je veoma zabrinuta da
Njegovo Veličanstvo, ili kako već sam sebe zove,
nema kakvog komada u New Yorku...
Kakvog komada? Dok je Gina mijesila i gnječila
njezino tijelo, Elizabeth je šutjela. Da taj komad nije
imao ime Merrv-Go-Round? I ako jest, je li Min već
davno nanjušila istinu?
3.
Ted je muške toplice napustio u 11.00. Nakon dva
sata korištenja sprava i plivanja u bazenu, otišao je
na masaţu i još neko vrijeme sjedio u jednom od
onih jacuzzija na otvorenom za jednu osobu, a koji
su obrubljivali muške toplice. Sunce je bilo jarko,
vjetra nije bilo; kormorani su letjeli po nebu poput
plutajućeg crnog oblaka na inače bistrom nebu.
Konobari su sređivali stolove na podiju za ručak.
Suncobrani koji su štitili stolove od sunca bili su u
njeţnim tonovima limeta zelene i ţute boje, kao
nadopuna pločicama na podu.
Ted ponovno pomisli kako se ovo mjesto izvrsno
vodi. Da stvari stoje drukčije dao bi Min i barunu da
stvore nekoliko Cypress Pointa po svijetu. Skoro se
nasmijao. Pa, ne baš potpuno. Svi troškovi koje bi
barun predloţio nalazili bi se pod lupom oštrookog
računovođe.
Bartlett je sigurno već razgovarao s okruţnim
tuţiteljem i trebao bi znati koju kaznu moţe
očekivati. Ipak mu se sve još uvijek činilo
nevjerojatnim. Nešto čega se uopće nije sjećao da je
učinio prisililo ga je da postane druga osoba, da vodi
potpuno drukčiji ţivot.
Hodao je polako prema svom bungalovu. S
udaljenosti je kimao glavom gostima koji su završili
sa zadnjim vjeţbama i lijeno se odmarali oko
olimpijskog bazena. Nije htio upasti u razgovor ni s
jednim od njih. Nije ţelio zakasniti i upasti u još
jednu diskusiju s Henryjem Bartlettom.
Sjećanje. Riječ koja ga je proganjala. Sve sami
komadići i fragmenti. Odlazak dizalom. Nalaţenje u
hodniku. Teturanje. Bio je tako prokleto pijan. I
onda ,što? Zašto je izgubio pamćenje? Zašto se nije
mogao sjetiti onoga što se dogodilo?
Zatvor. Ćelija. Moţda bi bolje bilo da...
U bungalovu nije bilo nikoga. Olakšanje, za
promjenu. Očekivao je da će ih naći za
konferencijskim stolom. Trebao je Bartlettu dati ovaj
bungalov, a manji uzeti za sebe. Onda bi barem
imao više mira. Ĉudaci kakvi već jesu, vratit će se
točno u vrijeme ručka.
Craig. Craig je bio detaljan čovjek. Kompanija neće
napredovati pod njegovim vodstvom, ali mogao je
odrţati sadašnji pravac. Trebao je biti zahvalan
Craigu. On je uskočio onda kad se zrakoplov s osarn
izvršnih direktora tvrtke srušio u Parizu. Craig je bio
neophodan kad su Kathy i Teddy poginuli. Craig je
bio neophodan sada. I misliti
Koliko godina će morati odsjediti? Sedam? Deset?
Petnaest?
Još je nešto morao uraditi. Iz aktovke izvadi
memorandum i počne pisati pismo. Kad je završio,
zalijepi omotnicu i pozvoni posluţiteljici da je odnese
u Elizabethin bungalov.
Volio bi da je mogao pričekati do sutra ujutro. Ali
ako sazna da suđenja neće biti moţda u toplicama
ostane malo dulje.
Kad se Elizabeth u podne vratila u svoj bungalov,
pronašla je omotnicu kako uspravno stoji na njezinu
stolu. Od pogleda na bijelu omotnicu obrubljenu
bordo vrpcom, bojama Winters Enterprises grba, i
njezinim imenom ispisanim čvrstim, ravnim
rukopisom koji joj je bio tako poznat, usta joj se
osušiše. Koliko puta je u svojoj garderobi između
činova zaticala poruku ispi= sanu na ovakvom
papiru i ovim rukopisom? »Hej, Elizabeth. Upravo
sam stigao u grad. Što kaţeš za kasnu večeru -
ukoliko nemaš drugih planova? Prvi čin bio je
fantastičan. Pusa, Ted.«
Nakon toga večerali bi i zajedno nazvali Leilu iz
restorana. »Pazi na mog momka, Vrabac, da mu
nekakva obojana oštrokondţa ne ukrade srce.«
Oboje su drţali uši priljubljene uz slušalicu. »Ti si
ukrala moje srce, zvijezdo«, Ted je govorio.
Bila je svjesna njegove blizine, njegova obraza koji
dodiruje njezin. Zarivala je prste u slušalicu ţaleći
što nije imala hrabrosti da mu kaţe da ga ne ţeli
vidjeti.
Otvori omotnicu. Pročita prve dvije rečenice i počne
prigušeno plakati. Morala je pričekati i smiriti se, pa
je nastavila s čitanjem.
Draga Elizabeth!
Kad bih samo mogao naći riječi kojima bih ti mogao
reći koliko mi je ţao. Ali, riječi nemaju smisla. Bila si
u pravu. Barun me je one noći čuo kako vičem na
Leilu. Syd me je poslije vidio na ulici i rekao sam mu
da je Leila mrtva. Nema više smisla pretvarati se da
nisam bio tamo. Vjeruj mi, ja se uopće ne sjećam tih
trenutaka, ali, eto, odlučio sam se nagoditi za
ubojstvo iz nehata.
Time bi se ova grozna afera trebala privesti kraju i
poštedjeti te agonije svjedočenja kroz koje bi
ponovno morala proţivjeti Leilinu smrt.
Neka si blagoslovljena i neka te Bog čuva. Leila mi je
jednom rekla da si bila mala kad ste napuštale
Kentucky, da si se bojala na putu za New York i da ti
je pjevala onu lijepu pjesmu «Ne plači više, dušo
moja«. Misli na nju kako ti pjeva tu pjesmu sada i
pokušaj započeti novo poglavlje svog ţivota.
Ted
Sljedeća dva sata Elizabeth je sjedila pogrbljena na
svom kauču, ruku omotanih oko koljena, gledajući
prazno ispred sebe, ništa ne videći. Pokušala se
~uvjeriti da je to to. Ted će platiti za ono što je učinio
Leili. Ipak, bol je bila tako intenzivna da ju je
potpuno umrtvila.
Kad je ustala, noge su joj bile ukočene. Prvi koraci
nalikovali su na korake starca koji dvoji hoće li
hodati ili ne. Još uvijek su je mučila anonimna
pisma.
Neće se smiriti dok ne nađe tko ih je slao i
uzrokovao tragediju.
Bilo je prošlo 13.00 kad je Bartlett telefonirao Tedu.
-Podhitno moramo razgovarati - reče kratko Bartlett.
- Dođite u moj bungalov što prije moţete.
- Postoji li neki razlog zašto se ne bi sreli ovdje?
- Očekujem pozive iz New Yorka koji su previše vaţni
da bih ih propustio.
Kad mu je Craig otvorio vrata Ted nije gubio vrijeme
na pozdrave. - Što se događa?
Bartlett nije sjedio za ovalnim stolom za ručavanje
koji je inače koristio kao radni stol. Umjesto toga,
sjedio je zavaljen u naslonjaču s jednom rukom na
telefonu, kao da očekuje da će mu slušalica svaki
čas skočiti u ruku. Teda je podsjetio na filozofa koji
se suočio s pitanjem koje nije lako riješiti.
- Koliko je loše? - upita Ted. - Deset godina?
Petnaest godina?
- Gore od toga. Ne ţele se nagoditi. Pojavio se novi
očevidac.
Saţeto, gotovo osorno, Bartlett mu ispriča o čemu je
riječ. -Kao što znate, unajmili smo privatne
istraţitelje da prate Sally Ross. Ţeljeli smo je
diskreditirati kao svjedoka. Jedan od istraţitelja je
pretprošle noći bio u njezinoj zgradi kad je zatečen
lopov kako provaljuje u stan iznad njezina. Lopov se
sada nagodio sa okruţnim tuţiteljem. Provalio je u
taj stan već jedanput, 29. oţujka navečer. On tvrdi
da vas je vidio kako ste gurnuli Leilu preko ograde!
Gledao je kako bolesna bljedoća, koja je prekrila
Tedovo lice, pretvara preplanuo ten u blatnjavu beţ
boju. - Nema nagodbe - prošapće Ted. Glas mu je bio
tako tih da se Bartlett morao nagnuti da ga čuje.
- Zašto bi se nagodili kad imaju takva svjedoka?
Prema onome što su moji ljudi uspjeli saznati, nema
sumnje da mu je pogled na Leilin stan bio
nepomućen. Sally Ross na svojoj terasi ima
eukaliptus. Jedan kat više, i drveta nema!
- Ne zanima me koliko je ljudi te noći vidjelo Teda -
bubne Craig. - Bio je pijan. Nije znao što radi. Ja ću
se krivo zakleti na sudu da sam one noći u 21.30 s
njim razgovarao telefonski.
- Ne moţete se krivo zakleti - otrese se Bartlett na
njega. - Već ste dali izjavu policiji da ste čuli telefon,
ali niste podigli slušalicu. Nemojte ni pomišljati na
tu mogućnost.
Ted ugura čvrsto stisnute šake u dţepove. -
Zaboravite prokleti telefon. Što zapravo taj svjedok
tvrdi da je vidio.
- Okruţni tuţitelj zasada odbija moje pozive. No, po
onome što su moji Ijudi saznali, tip tvrdi da je vidio
kako se Leila bori za ţivot.
- Dakle, mogu očekivati maksimalnu kaznu?
- Sudac koji je dodijeljen vašem slučaju tipičan je
umobolnik. Koljača iz siromašne četvrti pustio bi na
slobodu uz lagano odmahivanje ruke, ali kad se sudi
vaţnim osobama voli se praviti vaţan. A vi jeste
vaţna osoba.
Telefon zazvoni. Bartlettu je slušalica bila na uhu
prije drugog zvonjenja. Ted i Craig gledali su kako
mu se lice sve više mršti, kako vlaţi usne jezikom i
grize donju usnu. Slušali su kako izvikuje naredbe. -
Ţelim dosje tog tipa. Ţelim znati što mu je okruţni
tuţitelj ponudio. Ţelim fotografije s terase te ţene za
kišne noći. Počnite s radom smjesta!
Kad je spustio slušalicu poglada prvo Teda, onda
Craiga. Ted j e bio potonuo u naslonj aču, Craig se
pak uspravio. - Idemo na sudenje - Bartlett reče. -
Taj novi svjedok pouzdano je već jednom bio u
stanu. Precizno je opisao raspored nekih soba. Ovaj
put uhvatili su ga kad je tek kročio u hodnik stana.
Kaţe da vas je vidio, Teddy. Leila se drţala za vas,
pokušavajući se spasiti. Onda ste je podigli, drţali
prebačenu iznad ograde i tresli dok vam nije pustila
ruke. Ta scena uopće neće zvučati lijepo na sudu...
- Drţao sam je... preko ograde... prije... nego sam...
je pustio... Ted dohvati vazu sa stola i baci je na
mramorni kamin. Razbila se, a komadići
skupocjenog stakla padali su po sagu. -Ne! To nije
moguće! Okrenuo se i slijepo potrčao prema vratima.
Izašao je i zalupio vrata da su se prozorska stakla
zatresla.
Gledali su za njim dok je tratinom trčao prema
drveću koje je terene toplica dijelilo od Crocker
Woodlanda.
- Kriv je - reče Bartlett. - Nema više načina da mu
pomognem. Dajte mi hladnokrvnog laţova i moći ću
raditi s njim. Ako ga stavimo da svjedoči porota će
misliti da je arogantan. Ako ga ne stavim, imat ćemo
Elizabeth Lange koja tvrdi da je čula kako viče na
Leilu i dva očevica koji govore da su ga vidjeli kad ju
je ubio. Kako da radim s tim? Zatvori oči. - Osim
toga, upravo nam je pokazao da ima divlju narav.
-Za ovaj njegov ispad postoji poseban razlog-reče
Craig tiho. Kad je Ted imao osam godina gledao je
kako njegov pijani otac drţi njegovu majku iznad
terase njihova stana na vrhu zgrade.
Zastane uhvatiti zrak. - Razlika između njih dvojice
je u tome što je njegov otac odlučio njegovu majku
ne ispustiti iz ruku.

4.
U 14.00 Elizabeth nazove Syda i zamoli ga da se
nađu na olimpijskom bazenu. Kad je stigla na bazen
upravo je počinjao mješoviti muško-ţenski sat
podvodnog aerobika. Muškarci i ţene s loptama za
plaţu u rukama paţljivo su pratili upute instruktora.
- Drţite loptu između ruku; njišite je s jedne na
drugu stranu... ne, drţite je pod vodom... tako se
postiţe otpor. Glazba je ispunjavala prostor.
Odluči sjesti za stol na udaljenom kraju podija gdje
nije bilo nikoga. Desetak minuta poslije začuje
struganje. Duboko uzdahne. Bio je to Syd. Presjekao
je put kroz grmlje i gurnuo jednu stolicu ustranu
kako bi izašao na podij. Kimne glavom u pravcu
bazena. -Odrastao sam u Brooklynu u pazikućinu
stanu. Nevjerojatno je koliko je mišića moja majka
imala od neprestanog njihanja metlom.
Glas mu je bio ugodan, ali se drţao rezervirano.
Kratka majica s ovratnikom i šorc otkrivali su ţilavu
snagu njegovih ruku i zategnute mišiće na nogama.
Smiješno, Elizabeth pomisli u sebi, uvijek sam Syda
smatrala njeţnim, moţda zbog mlohava drţanja.
Očito je pogriješila.
Struganje. Zar onaj zvuk koji je sinoć čula, kad je
napuštala bazen, nije bio zvuk pomicanja stolice? I u
ponedjeljak navečer učinilo joj se da je vidjela
pokrete nečega ili nekoga. Je li moguće da ju je
netko promatrao dok je plivala? Bila je to prolazna,
ali uznemirujuća misao.
- Za mjesto u kojemu opuštanje toliko košta, ovdje
ima prilično napetih ljudi - reče Syd. Sjedne na
stolicu preko puta Elizabeth.
- A ja sam najnapetija od svih, pretpostavljam. Syd,
ti si uloţio novac u Merry-Go-Round. Ti si bio taj koji
je scenarij donio Leili. Ti si napravio neke preinake u
tekstu. Ja sada moram razgovarati s autorom
teksta, Claytonom Andersonom. Kako mogu stupiti
u kontakt s njim?
- Ne znam. Nikad se nisam vidio s njim. Ugovor je
potpisao njegov odvjetnik.
- Daj mi onda ime odvjetnika.
- Ne mogu.
- Zato što ne postoji nikakav odvjetnik, zar ne, Syd?
Helmut je napisao komad. On ga je donio tebi, a ti si
ga odnio Leili. Helmut je znao da će Min pobjesnjeti
ako sazna. Taj komad napisao je čovjek opsjednut
Leilom. Zato je i bio kao stvoren za nju.
Sydovo lice poprimi tamnocrvenu boju. - Ne znam o
čemu govoriš.
Pruţi mu pismo koje joj je Ted napisao. - Ne znaš?
Kaţi mi kako si sreo Teda one noći kad je Leila
umrla. Zašto policiji nisi otkrio tu informaciju?
Syd pregleda pismo. - Stavio je to na papir?! Veća je
budala nego što sam mislio.
Elizabeth se nagne prema njemu. - Po ovome, barun
je čuo Teda kako se bori s Leilom, a Ted je malo
nakon toga tebi rekao da je Leila mrtva. Zar nikome
od vas nije palo na pamet provjeriti što se dogodilo,
vidjeti moţe li joj se kako pomoći?
Syd gurne stolicu prema natrag. - Dovoljno sam te
slušao. - Nisi, Syd. Zašto si one noći išao u Leilin
apartman? Zašto je barun išao tamo? Leila nije
očekivala ni tebe ni njega.
Syd ustane. Lice mu se izobličilo od gnjeva. - Slušaj,
Elizabeth, tvoja sestra bacila me je na prosjački štap
kad je napustila predstavu. Uputio sam se k njoj da
je molim da razmisli. Nisam ušao u zgradu jer je na
ulici Tedprotrčao pokraj mene. Trčao sam za njim.
Rekao mi je da je Leila mrtva. Tko je ikad preţivio
takav pad? Nisam se imao zašto upletati, a baruna
nisam vidio te noći. Baci Tedovo pismo ispred nje. –
Zar nisi zadovoljna? Ted ide u zatvor. To je ono što si
ţeljela, nije li?
- Ne idi, Syd. Imam još nekolikQ pitanja za tebe.
Ono pismo što ga je Cheryl ukrala. Zašto si ga
iskidao? Moglo je pomoći Tedu. Mislila sam da mu
ţeliš pomoći.
Syd s teškim uzdahom ponovno sjedne. - Slušaj,
Elizabeth. Hajdemo se nagoditi. Moja je greška što je
pismo iskidano. Cheryl se kune da ga nije napisala i
ja joj vjerujem.
Elizabeth je čekala. Nije mu htjela otkriti da i šerif
Scott misli isto.
- U pravu si što se tiče baruna - Syd nastavi. On je
autor komada. Znaš kako se Leila sprdala na njegov
račun. Ţelio je imati moć nad njom, ţelio je da mu
nešto duguje. Netko bi na njegovu mjestu poţelio
Leilu u krevetu. Namjerno napravi stanku. -
Elizabeth, ako Cheryl sutra ne bude mogla otići iz
toplica i pojaviti se na konferenciji za novinare,
izgubit će ulogu. Studio će je nogirati ako čuje da je
pod policijskom istragom. Ti si dobra sa Scottom i on
ti vjeruje. Ubjedi ga da Cheryl nema veze s pismima
i ja ću ti otkriti tko bi mogao biti pošiljalac pisama.
Zurila je u njega. Syd njezinu šutnju protumači kao
pristanak. Dok je govorio, prstima je udarao po
stolu. - Barun je napisao Merry-Go-Round. Imam
njegove rukom ispisane ispravke na scenariju.
Igrajmo se pretpostavki. Pretpostavimo da je komad
postao hit. Barun više ne bi trebao Min. Umoran je
od igre s toplicama. Sada je broadwayski pisac i
stalno je s Leilom. Kako Min to moţe spriječiti?
Osiguravši da predstava propadne. Kako to postiţe?
Psihički ubija Leilu. Upravo je ona znala kako to
učiniti. Ted i Leila bili su zajedno tri godine. Da je
Cheryl htjela uništiti njihovu vezu, pokušala bi to
mnogo prije.
Nije čekao njezin odgovor. Stolica je zastrugala kao i
kad je dolazio. Elizabet je zbunjeno gledala za njim.
Bilo je moguće.
Zvučalo je logično. Mogla je čuti Leilin glas: »Boţe,
Vrabac, Min je zbilja zatreskana u tog vojnika
igračku, zar ne? Ne bih voljela biti u koţi ţene
uhvaćene u flertu s njim. Min bi se bacila na nju
ratničkom sjekirom.«
Ili sa škaricama i ljepilom?
Syd je nestao iza ţbunja. Gledajući za njim nije
mogla primijetiti turoban osmijeh koji si je dopustio
kad joj je okrenuo leda.
Moglo bi upaliti, razmišljao je Syd u sebi. Pitao se
kako bi odigrao tu kartu, a ona mu je, eto, olakšala.
Ako je pala na nju, Cheryl bi mogla biti oslobođena
sumnji. Osmijeh mu nestane s lica. Mogla bi.
A što je s njim?
5.
Slijepa i nepomična, Elizabeth je sjedila pokraj
bazena dok jetki glas instruktorice podvodnog
aerobika nije presjekao šok koji je osjećala dok je
analizirala veličinu Minine izdaje. Ustala je i krenula
stazom prema glavnoj zgradi.
Popodne je ispunilo svoje jutarnje obećanje. Sunce je
bio zlatno vruće. Nije bilo vjetra, čak su i čempresi
djelovali pitomo, njihove tamne iglice svjetlucale su,
grubi oblici krošanja nisu djelovali zastrašujuće.
Vesele hrpe petunija, geranija i azaleja drsko su se
kočoperile od nedavnog zalijevanja, upi
~jući se prema toplini, cvjetova otvorenih i sjajnih.
U uredu je našla privremenu recepcionerku, jednu
tridesetogodišnju ţenu ljepuškasta lica. Barun i
barunica otišli su u bolnicu ponuditi pomoć muţu
gospođe Meehan. - Vrlo su potišteni zbog nje.
Recepcionerka je bila zadivljena njihovom brigom.
Bili su potišteni i kad je Leila umiia, podsjeti
Elizabeth samu sebe. Sada se pitala koliko je Minina
tuga bila posljedica osjećaja krivnje. Napisala je
poruku, Helmutu, stavila je u omotnicu i zalijepila
je. - Molim vas, dajte ovo barunu kad se vrati.
Baci pogled na fotokopirni stroj. Sammy ga je
koristila u trenutku prije nego je zbog nekog razloga
odlutala u terme. Pretpostavimo da je zbilja imala
neku vrstu napada, koji ju je dezorijentirao.
Pretpostavimo da je pismo ostavila u stroju. Min je
sljedeće jutro rano sišla u ured. Mogla ga je naći i
uništiti.
Izmoţdena, vrati se u svoj bungalov. Nikad neće
saznati tko je pisao ona pisma. Nitko nikad neće
priznati da ih je pisao. Što još uvijek radi ovdje? Sve
je gotovo. I što da radi s ostatkom svog ţivota? U
svom pismu Ted joj je rekao da započne novo i
sretnije poglavlje. Gdje da ga započne? Zašto da ga
započne?
Glava ju je boljela, tupo, neprestano probadanje.
Shvatila je da je ponovno preskočila ručak. Nazvat
će bolnicu provjeriti kako je Alvira Meehan, a onda
će se početi pakirati. Kako je grozan osjećaj kad
čovjek nema mjesta na koje bi volio otići, ni ljudsko
bića koje ţeli vidjeti. Izvadi kovčeg iz garderobe i
odjednom zastane.
Još uvijek je imala broš Alvire Meehan. Bio je u
hlačama koje je imala na sebi kad je išla na kliniku.
Kad ga je izvadila i zadrţala u ruci neko vrijeme
shvati da je teţi nego što izgleda. Nije bila stručnjak
za nakit, ali bilo je očito da nije skupocjen komad.
Okrenula ga je i počela proučavati straţnji dio. Nije
imao uobičajenu sigurnosnu kopču. Urnjesto toga,
tamo se nalazio nekakav aparatić. Ponovno okrene
broš na prednju stranu i zagleda se u nju. Maleni
otvor u središtu bio je mikrofon!
Klone od tog otkrića. Naizgled prostodušna pitanja,
način na koji je Alvira Meehan vrtjela brošem.
Zapravo je usmjeravala mikrofon prema ljudima s
kojima je bila. Kovčeţić u njezinu bungalovu sa
skupom opremom za snimanje, kasete... Elizabeth
shvati da mora doći do njih prije bilo koga drugog.
Pozove Vicky. ,
Petnaest minuta poslije vratila se u bungalov s
kasetama i aparatom za snimanje iz Alvirina
kovčega. Vicky je bila zbunjena i nekako zabrinuta. -
Nadam se da nitko nije vidio kako ulazimo tamo -
rekla je Elizabeth.
- Sve ću predati šerifu Alshorneu - Elizabeth je
pokuša umiriti. - Samo ih ţelim sačuvati, ako muţ
gospođe Meehan kaţe nekome za njih. Sloţi se da
čaj i sendvič zvuče dobro. Kad se Vicky vratila s
pladnjem, našla je Elizabeth kako sa slušalicama na
ušima, notesom u krilu i kemijskom olovkom u ruci
preslušava kasete.
6.
Scottu Alshorneu nije se nimalo sviđalo što ima
jedan sumnjiv smrtni slučaj i jedan neriješen
pokušaj ubojstva. Dora Samuels imala je moţdanu
kap netom prije smrti. Koliko dugo prije smrti?
Alvira Meehan imala je kapljicu krvi na licu, što
znači da je na tom mjestu primila injekciju.
Laboratorijski rezultati pokazali su da u krvi ima
vrlo nisku razinu šećera, kao moguću posljedicu
ubrizgavanja injekcije. Barunovom intervencijom
spašen joj je ţivot. Kamo ga to vodi?
Muţ gospođe Meehan pronaden je tek sinoć oko
jedan sat po newyorškom vremenu. Iznajmio je
zrakoplov i u bolnicu stigao u 7.00 po lokalnom
vremenu. Rano popodne Scott je došao u bolnicu
porazgovarati s njim.
Prizor Alvire Meehan, mrtvački blijede, prikopčane
za aparate, Scottu se učinio nevjerojatnim. Ljudi
poput Alvire Meehan nisu mogli biti bolesni. Bili su
previše srčani, odviše ispunjeni ţivotom. Krupan
čovjek koji mu je bio okrenut leđima nije primjećivao
njegovu prisutnost. Naginjao se nad krevetom i
nešto šaptom govorio Alviri Meehan.
Scott mu dotakne rame. - Gospodine Meehan, ja
sam Scott Alshorne, šerif ţupanije Monterey. Ţao mi
je zbog vaše ţene.
Willy Meehan glavom trzne prema sobi s
medicinskim sestrama. - Znam što one misle o
situaciji, ali, kaţem vam, Alvira će se izvući. Rekao
sam joj da ću, ako me izda i umre, uzeti novac i
potrošiti ga s nekom plavom fificom. Ali, ona to neće
dopustiti, zar ne, dušo? Iz očiju su mu počele liti
suze.
- Gospodine Meehan, volio bih kratko s vama
popričati.
Mogla je ćuti Willyja kako joj priča, ali ga nije mogla
dodirnuti. Alvira se nikad nije osjećala tako slabom.
Nije mogla čak ni ruku pomaknuti. Bila je tako
umorna.
A trebala im je nešto reći. Sada je znala što se
dogodilo. Bilo je tako jasno. Mora se prisliti
progovoriti. Pokušala je pomaknuti usne, uzalud.
Pokušala je zavrtjeti prstom. Willyjeva ruka
prekrivala je njezinu, a ona nije mogla skupiti snage
i dati mu znak da ga čuje.
Kad bi barem mogla pomaknuti usne, samo da mu
privuče paţnju. Pričao je o putovanjima na koje će
ići. O, prestani već jednom i poslušaj me, htjela je
viknuti... O, Willy, molim te, slušaj ...
Razgovor na hodniku nije donio nikakvih rezultata.
Alvira je bila »zdrava kao konj«. Nikad nije bila
bolesna. Nije pila nikakve lijekove. Scott se nije ni
potrudio upitati je li koristila kakvu drogu. Očito
nije. Nije htio slomljenog muškarca vrijeđati takvim
pitanjem.
- Toliko se veselila ovom putovanju - reče Willy
Meehan dok je stavljao ruku na vrata odjela
intenzivne njege. - Ĉak je i pisala članke o toplicama
za Globe. Trebali ste vidjeti koliko je ushićena bila
kad su joj pokazali kako će snimati razgovore
- Pisala je članke! - Scott uzvi,kne. - Snimala je
razgovore?
Prekine ga sestra koja je izjurila iz odjela. -
Gospodine Meehan, brzo, molim vas, vratite se. Opet
pokušava govoriti. Mislimo da je najbolje da vi
govorite s njom.
Scott poţuri za njim. Alvira se napinjala pomaknuti
usne. - Gla... gla...
Willy uzme njezinu ruku u svoju. - Ovdje sam, dušo.
Ovdje sam.
Napor je bio prevelik. Previše se izmorila. Osjećala je
da će utonuti u san. Kad bi barem uspjela izustiti tu
jednu riječ i upozoriti ih. Silnim naporom uspije
protisnuti riječ. Izgovorila ju je tako glasno da je i
sama čula.
Rekla je: - Glasovi.
7.
Sjene kasnopopodnevnog sunca već su se bile
produbile kad je Elizabeth, nesvjesna proticanja
vremena, završila s preslušavanjem Alvirinih kaseta.
Na nekim mjestima se zaustavljala i premotavala
vrpcu unatrag da još jednom presluša koji zanimljiv
dio. Notes na crte bio je do kraja ispunjen
bilješkama.
Sva pitanja koje je Alvira postavljala zvučala su tako
usputno, a zapravo su bila veoma dobro osmišljena.
Elizabeth se sjećala da je, kad je sjedila za grofičnim
stolom u blagovaonici, ţeljela čuti razgovor koji se
odvijao za Mininim stolom. E pa sada ga je mogla
čuti. Jedan dio razgovora bio je prigušen, ali
dovoljno čujan da prepozna stres, izbjegavanje
odgovora, pokušaj skretanja s teme.
Počela je usustavljati bilješke. Za svaku osobu za
stolom napravila je zasebnu stranicu. Na dnu svake
od njih zapisala je pitanja koja su joj u tom trenutku
padala ne pamet. Kad je završila s trećom kasetom,
učini joj se da ima tek hrpu konfuznih rečenica.
O, Leila, tako bi voljela da si ovdje! Bila si previše
cinična, ali toliko puta si imala pravo o ljudima.
Mogla si prodrijeti kroz njihove fasade. Nešto nije
bilo u redu sa svim ovim. Nešto što ne mogu
dokučiti. Što bi to moglo biti?
Učini joj se da čuje Leilin odgovor, kao da je tu u
sobi s njom: »Za Boga miloga, Vrabac, otvori oči!
Prestani vidjeti ono što Ijudi ţele da vidiš. Počni
slušati. Misli glavom. Zar te nisam toliko naučila?«
Baš je namjeravala u aparat umetnuti i posljednju
kasetu iz Alvirina broša kad zazvoni telefon. Bio je
Helmut. -Ostavila si poruku da ti se javim.
- Da. Helmute, hoću da mi kaţeš zašto si one noći
kad je Leila umrla išao u njezin stan.
Ĉula je uzdah s druge strane. - Elizabeth, nemojmo
o tome telefonski. Mogu li doći do tebe?
Dok ga je čekala sakrije aparat za snimanje i notes s
bilješkama. Nije ţeljela da Helmut sazna za njezino
otkriće. Po prvi put otkad ga je upoznala učinilo joj
se da ga je
njegovo kruto vojničko drţanje napustilo. Sjeo je
preko puta, omlitavljenih ramena. Glas mu je bio tih
i povrijeđen. Njegov njemački naglasak pojačao se
dok je govorio. Rekao joj je isto što je rekao i Min.
Da, napisao je komediju. Uputio se u Leilin stan
moliti je da promijeni odluku.
- Novac koji si uloţio u predstavu uzeo si s Minina
švicarskoga računa, zar ne?
Potvrdno je kimnuo glavom. - Mina je skuţila. Ĉemu
sve ovo?
-Je li moguće da je znala i prije? Je li moguće da je
Leili slala ona pisma da bi je uznemirila ne bi li
predstava propala? Nitko bolje nije poznavao Leilino
emocionalno stanje od Min.
Barunove oči se razrogačiše. -O kako prekrasno!
Upravo je tako nešto Min u stanju uraditi. Onda je
već znala da novca nema. Moţda me samo htjela
kazniti?
Elizabeth nije marila što joj lice odraţava prezir. - Ne
dijelim tvoje oduševljenje, ako je to zbilja Minino
djelo. Ode do radnog stola i uzme prazan notes. -
Ĉuo si Teda kako se bori s Leilom?
- Jesam.
- Gdje si se ti nalazio? Kako si došao tamo? Koliko
dugo si stajao tamo? Što si točno čuo?
Pisanje joj je pomagalo. Mogla se usredotočiti na
doslovno biljeţenje njegovih riječi. Ĉuo je Leilu kako
moli za svoj ţivot, a nije joj pokušao pomoći.
Kad je završio s pričom, znoj mu je blistao na
glatkim obrazima. Ţeljela je što prije nestati. Ipak,
nije mogla odoljeti da ne kaţe: - Pretpostavimo da si
ušao u Leilin stan, umjesto da si pobjegao. Moţda bi
sada još bila ţiva. Da nisi bio toliko zabrinut za
spašavanje vlastite koţe, Ted se sada ne bi nagađao
za blaţu kaznu.
-Ne vjerujem da bi se išta promijenilo. Sve se
odigralo u nekoliko sekundi.
Barunove se oči iznenada rašire: - Ali, zar nisi čula?
Neće biti nagodbe. Bilo je u popodnevnim vijestima.
Još jedan očevidac vidio je Teda kako drţi Leilu
iznad ograde prije nego ju je pustio. Okruţni tuţitelj
traţi doţivotnu.
Leila se nije spotakla preko ograde u borbi s Tedom!
On ju je drţao iznad ograde i namjerno pustio.
Ĉinjenica da je Leila nekoliko minuta dulje
proţivljavala svoju smrt činila joj se okrutnija nego
je zamišljala. Trebalo bi mi biti drago što zahtijevaju
maksimalnu kaznu, reče sama sebi. Trebalo bi mi
biti drago što ću imati šansu svjedočiti protiv njega.
Očajnički je ţeljela ostati sama, ali uspije barunu
postaviti još jedno pitanje: - Jesi li te noći vidio Syda
u blizini Leilina stana?
Je li mogla vjerovati odrazu zaprepaštenja koji se
pojavio na barunovu licu. - Ne, nisam - kategorično
je odgovorio. - Bio je tamo?
Gotovo je, reče Elizab h samoj sebi. Nazove Scotta
Alshornea. Šerif nije bio u ured~. Moţe li joj netko
drugi pomoći? Ne moţe. Ostavila mu je poruku da joj
se javi. Predat će mu Alvirinu opremu za snimanje i
kasete, onda će se ukrcati u prvi zrakoplov za New
York. Nije ni čudo da su svi bili uznemireni Alvirinim
pitanjima. Većina njih imala je nešto za sakriti.
Broš. Krenula je staviti ga u kovčeg s opremom, kad
se sjeti da nije poslušala posljednju kasetu. Sjetila
se da je Alvira broš nosila na klinici... Nekako joj
pođe za rukom izvući kasetu iz malenog kontejnera.
Ako se Alvira toliko plašila injekcija, je~ li moguće da
je mikrofon bio uključen tijekom tretmana?
Bio je. Elizabeth pojača ton i prisloni aparat na uho.
Kaseta je počinjala Alvirinim ulaskom u sobu i
razgovorom sa sestrom. Sestra ju je umirivala,
pričala joj o Valliumu; škljocaj vrata, Alvirino
ravnomjerno disanje, opet škljocaj vrata... Barunov
nekako prigušen, nejasan glas, umirivanje Alvire,
davanje injekcije; škljocaj vrata, Alvirino teško
disanje, pokušaj da pozove u pomoć, njezino luđačko
disanje; ponovno škljocaj vrata, sestrin vedar glas: -
E, pa, evo nas, gospođo Meehan. Spremni za
tretman ljepote? Onda opet sestra, uznemirena, na
rubu panike govori: - Gospođo Meehan, što vam je?
Doktore...
Uslijedila je stanka nakon koje se čuo Helmutov glas
kako izvikuje naredbe: - Raskopčajte joj ogrtač!
Traţio je masku s kisikom. Zvuk pumpanja. To mora
da je bilo kad je Helmut pritiskivao njezine grudi,
Helmutovo naređenje da se pripremi intravenozna.
Tad sam se i ja našla tamo, razmišljala je Elizabeth.
Pokušao ju je ubiti. Štogod pilo to što joj je dao,
trebalo ju je ubiti. Al no uporno ponavljanje fraze
»leptir što pluta na oblaku«, njez'no neprestano
govorenje da je to podsjeća na nešto, nazivanje
Helmuta izvrsnim piscem. Je li on to protumačio kao
poigravanje s njim? Je li se još uvijek nadao da Min
neće saznati istinu o komadu, o njezinu švicarskom
računu?
Ponovno je poslušala vrpcu, zatim još jedanput. Bilo
je nečega na njoj što nije razumjela. Što je to bilo?
Što joj je promicalo?
Ne znajući što traţi, ponovno pročita bilješke s
Helmutovim opisom Leiline smrti. Oči joj se
prikovaše za jednu rečenicu. Ali to je pogrešno,
mislila je.
Osim... Poput iscrpljenog alpinista na nekoliko
pedalja od ledenog vrha ponovno se baci na
pregledavanje bilješki s Alvirine vrpce.
Našla je odgovor.
Uvijek je bio tamo, čekao je da ga nađe. Je li on
shvaćao koliko je ona blizu istine?
Jest, shvaćao je.
Protresla se od jeze. Sjećala se pitanja koja su
zvučala tako nevino, njezinih vlastitih zbunjenih
odgovora koji mora da su ga uţasavali.
Ruka joj poleti prema telefonu. Mislila je nazvati
Scotta. Međutim, makne prste s brojčanika. Što bi
mu rekla? Nije imala ni najmanji dokaz. Nikad ga
neće ni biti.
Osim ako ga ne isprovocira da digne ruku na nju.
8.
Više od sat vremena Scott je sjedio uz krevet Alvire
Meehan nadajući se da će još nešto reći. Onda,
dotaknuvši rame Willyja Meehana, reče: - Odmah se
vraćam. Vidio je Johna Whitleyja u sobi za sestre i
otišao s njim u njegov ured.
- Imaš' li mi još što reći, John?
-Nemam. Doktor je izgledao i ljut i zbunjen. -Ne
volim kad ne znam s čim imam posla. Razina šećera
u njezinoj krvi bila je toliko niska da bez povijesti
teške hipoglikemije moramo sumnjati da joj je netko
ubrizgao injekciju inzulina. Na mjestu gdje smo našli
krv postoji trag uboda. Ako je istina da joj von
Schreiber nije dao nikakvu injekciju, onda se nešto
veoma čudno dogodilo.
- Kakve su joj šanse? - upita Scott.
John slegne ramenima. - Nemam blage veze.
Prerano je za utvrditi je li došlo do kakvog oštećenja
mozga. Ako je volja moţe vratiti, onda joj onaj njezin
muţ moţe mnogo pomoći. Dosada radi sve kako
treba. Priča joj o zrakoplovu koji je iznajmio da dode
ovdje, o preuređivanju kuće kad se budu vratili. Ako
ga čuje, ţeljet će se vratiti u ţivot.
Johnov ured gledao je na vrt. Scott ode do prozora,
osjećajući potrebu da neko vrijeme bude sam kako
bi »probavio« sve te informacije. - Ne moţemo
dokazati da je gospođa Meehan ţrtva pokušaja
ubojstva. Isto tako ne moţemo ni dokazati da je
gospođica Samuels ubijena.
- Slaţem se s tobom.
- Ĉak i ako pretpostavimo tko je mogao ţeljeti smrt
tih dviju ţena - i tko je imao dovoljno hrabrosti da ih
pokuša ubiti na mjestu kao što su toplice - još uvijek
ne bi imali nikakav dokaz.
- To je više tvoje područje rada, ali i s tim bih se
mogao sloţiti.
Scott je imao još jedno pitanje za kraj. -Gospođa
Meehan je pokušavala govoriti. Konačno je uspjela
izustiti jednu riječ - »glasovi«. Je li moguće da netko
u stanju kao što je njezino zaista pokušava izgovoriti
nešto što ima smisla?
Whitley ponovno slegne ramenima. - Ja mislim đa je
njezina koma još uvijek preduboka da bi se sa
sigurnošću moglo tvrditi da govori suvislo. No,
moţda i griješim. Ne bi bilo prvi put.
Scott je još jednom porazgovarao s Willyjem
Meehanom na hodniku. Alvira je namjeravala
napisati seriju članaka. Urednik New York Globea
rekao joj je da pribavi što više informacija o tome što
slavne osobe pričaju između sebe. Scott se sjećao
njezinih beskrajnih pitanja one noći za večerom u
toplicama. Pitao se što je Alvira Meehan moţda
slučajno saznala. Tada bi barem imao neki razlog
zbog čega je napadnuta, ako je bila napadnuta. A
ovo što je upravo čuo, objašnjava prisutnost
skupocjene opreme koju je našao medu njezinim
stvarima.
Imao je zakazan sastanak s gradonačelnikom
Carmela za 17 sati. Pomoću policijskog radija w autu
saznao je da ga je Elizabeth traţila dva puta. Drugi
poziv bio je hitan.
Instinkt mu je govorio da otkaţe sastanak s
gradonačelnikom, po drugi put u dva dana, i ode
izravno u toplice.
Kroz prozorsko staklo mogao je vidjeti Elizabeth
kako telefonira. Pričekao je da spusti slušalicu prije
nego je pokucao na vrata. Prije toga imao je
tridesetak sekundi vremena da je nesmetano
promotri. Popodnevno sunce odašiljalo je kose zrake
koje su pravile sjenke na njezinu licu. Naglašavale
su njezine visoke jagodice, velike senzualne usne i
svjetlucave oči. Da sam kipar poţelio bih je za
model, mislio je u sebi. Posjedovala je neku vrstu
elegancije koja je nadmašivala ljepotu.
S vremenom bi premašila i samu Leilu.
Elizabeth mu je predala kasete i notes s bilješkama.
-UĈinite mi uslugu, Scott - reče. - Poslušajte ove
kasete veoma, veoma paţljivo. Ova će vas - pokaţe
na kasetu koju je izvukla iz Alvirina broša-specijalno
šokirati. Poslušajte je nekoliko puta. Zanima me
hoćete li primijetiti isto što i ja.
Sada joj je brada bila odlučno isturena, a oči su joj
se caklile. - Elizabeth, što smjeraš? - pitao je.
-Nešto što moram učiniti. Nešto što samo ja mogu
učiniti. Unatoč Scottovim sve upornijim zahtjevima
za objašnjenjem, nije mu htjela otkriti ništa više.
Sjeti se reći joj da je Alvira Meehan uspjela izustiti
jednu riječ. -Ima li riječ »glasovi« neko značenje za
tebe?
Elizabethin osmijeh bio je tajanstven. - Ima -
odgovorila je tmurno.
9.
Ted je trčeći napustio terene u toplicama negdje u
rano popodne. Do 17 sati još uvijek se nije vratio.
Henry Bartlett bio je neobično nestrpljiv jer je ţelio
što prije krenuti za New York. - Došli smo ovdje
pripremiti Tedovu obranu - reče. - Nadam se da je
svjestan da suđenje započinje za pet dana. Ako se ne
ţeli sastajati sa mnom, nema nikakve svrhe da
sjedim ovdje.
Telefon zazvoni. Craig skoči odgovoriti. - Elizabeth,
kakvo divno iznenađenje... Da, istina je. Volio bih
misliti da imamo šanse okruţnog tuţitelja nagovoriti
da prihvati nagodbu, ali zvuči nerealno... Još nismo
razgovarali o večeri. Naravno da bi te bilo dobro
vidjeti... Oh, to! Ne znam. Više nije bilo zabavno
i činilo se da Tedu ide na ţivce. Odlično... Vidimo se
za večerom.
Scott se kući vraćao sa širom otvorenim prozorima
na autu. Uţivao je u svjeţem povjetarcu koji je počeo
puhati iz pravca oceana. Osjećao se dobro. Ipak, nije
mogao otresti brigu koja ga je preplavljivala.
Elizabeth je nešto smjerala. Svako osjetilo govorilo
mu je da je to nešto opasno.
Slabašna magla spuštala se nad obalom Pacifik
Grovea. Poslije će se razviti u tešku maglušinu. Iza
ugla skrene na prilaz ugodnoj uskoj kući koja je od
oceana bila udaljena jednu ulicu. Već šest godina
dolazio je u tu praznu kuću, i svaki put osjećao istu
nostalgiju što ga Jeanie ne čeka u njoj. Obično je s
njom diskutirao o slučajevima. Na primjer, večeras
joj je mogao postaviti nekoliko pitanja. Što misliš,
postoji li veza između smrti Dore Samuels i kome
Alvire Meehan? Još jedno pitanje padne mu na
pamet. Što misliš, postoji li veza između te dvije ţene
i Leiline smrti?
I konačno: Jeanie, kog vraga Elizabeth smjera?
Da bi razbistrio glavu, Scott se istušira i presvuče u
stare hlače i dţemper. Napravio je lončić kave i
stavio hamburger na gril. Kad je bio spreman jesti,
umetne prvu od Alvirinih kaseta u aparat.
S preslušavanjem kaseta počeo je u 15.00. Završio je
u 17.00. U 18.00 njegov notes, kao i Elizabethin, bio
je prepun bilješki. U 18.45 poslušao je i vrpcu na
kojoj je bio zabiljeţen napad na Alviru. - Taj pasji
sin, von Schreiber! Zaista joj je nešto ubrizgao.
Samo što? Moţda joj je počeo davati kolagen i ona je
dobila neku vrstu napada. Ali, vratio se gotovo
sekundu poslije sa sestrom.
Scott pusti vrpcu još jedanput. Kad je poslušao i
treći put, shvati što mu je Elizabeth pokušavala reći.
Bilo je nečeg čudnog u barunovu glasu kad se prvi
put obraćao gospođi Meehan. Bio je to hrapav,
zapanjujuće drukčiji glas od onog koji se čuo
trenutak poslije dok je izvikivao upute sestri.
Nazove bolnicu i zatraţi doktora Whitleyja. Imao je
pitanje za njega: - Misliš li da je doktor u stanju dati
injekciju ko_ ja bi prouzrokovala krvarenje?
- Vidio sam neke prilično traljave injekcije vrhunskih
kirurga. Ako je doktor bio taj koji je Alviri Meehan
ubrizgao ubojitu injekciju, rekao bih da mu se ruka
tresla.
- Hvala, John. -Ne spominji.
Upravo je podgrijavao kavu kad na vratima zazvoni
zvono. Krupnim koracima stigne do njih, širom ih
otvori i nađe se licem u lice s Tedom Wintersom.
Odjeća mu je bila zguţvana, lice zaprljano, kosa bez
sjaja. Ţive, svjeţe ogrebotine prekrivale su mu ruke i
noge. Zateturao je prema naprijed i pao bi da Scott
nije ispruţio ruke da ga zaustavi.
- Seott, moraš mi pomoći. Netko mi mora pomoći.
Ovo je zamka, kunem se. Pokušavao sam satima i
nisam mogao. Nisam se mogao natjerati da to
učinim.
- Polako... polako. Scott obavije ruku oko Tedova
struka i odvede ga do kauča. - Izgledaš kao da ćeš se
onesvijestiti. Natoči izdašnu količinu konjaka u čašu
za vodu. - Hajde, popij ovo.
Nakon nekoliko gutljaja, Ted prijeđe rukom po licu
kao da ţeli izbrisati izraz panike. Pokušaj da se
osmijehne bio je potpun promašaj, stoga klone od
umora. Izgledao je mlad, ranjiv, nimalo nalik na
sofisticiranog predsjednika multimilijarderske
koorporacije. Dvadeset pet godina nestalo je s njego-
va lica i Scottu se učini da gleda devetogodišnjeg
dječaka koji je s njim išao u ribolov.
- Jesi li što jeo danas? - Ne, koliko se sjećam.
- Onda ispijaj taj konjak polako, dok ti ne donesem
sendvič i kavu.
Pričeka da Ted završi sa sendvičem, pa reče: -U
redu, sad mi ispričaj što se dogodilo.
- Scott, ne znam što se događa, ali jedno sigurno
znam. Nisam mogao ubiti Leilu na način na koji
kaţu da jesam. Ne zanima me koliko se mnogo
svjedoka moţe pojaviti. Nešto ne valja.
Nagne se prema naprijed. Oči su mu sada imale
molećiv pogled. - Scott, sjećaš se koliko se moja
majka uţasavala visina?
- Imala je i dobar razlog za to. Onaj gad od tvog
oca... Ted ga prekine. - Gnušao se kad je vidio da
sam i ja na putu da razvijem isti strah. Jednog
dana, kad mi je bilo osam godina, natjerao ju je da
stoji na rubu terase našeg apartmana i gleda dolje.
Plakala je. Rekla je: »Dođi, Teddy.« Htjeli smo ući
unutra, a onda ju je on zgrabio, podigao, i taj ju je
kučkin sin drţao iznad ograde. To je bilo trideset
osam katova iznad zemlje. Vrištala je i preklinjala.
Ja sam ga vukao za odjeću. Nije je povukao natrag
na terasu sve dok se nije onesvijestila. Nakon toga ju
je samo polegao na pod terase, okrenuo se prema
meni i rekao: »Ako ikad vidim da stojiš na terasi
prestrašen do smrti, učinit ću isto i s tobom.«
Ted proguta pljuvačku. Glas mu je bio slomljen. -
Ovaj novi očevidac tvrdi da sam ja to isto učinio s
Leilom. Danas sam se pokušao spustiti do Point
Sura niz hridi. Nisam mogao! Nisam mogao natjerati
noge da dođu do ruba.
- Ljudi pod stresom mogu učiniti mnogo čudnih
stvari. -Ne. Ne. Da sam ja ubio Leilu učinio bih to na
neki drugi način. Znam to. Reći da sam pijan ili
trijezan mogao drţati Leilu iznad ograde... Syd mi se
kune da sam mu rekao da je moj otac bacio Leilu
preko ograde. Moţda je on znao za tu priču o mom
ocu. Moţda mi svi laţu. Scott, moram se sjetiti što se
dogodilo I te noći.
Scott je suosjećajno promatrao Teda, primjećujući
umor i klonulost njegovih ramena, premor koji je
izlazio iz čitava njegova tijela. Hodao je cijelo
popodne, pokušavajući se natjerati da stoji na rubu
hridi, boreći se s osobnim demonom u potrazi za
istinom. - Jesi li im to rekao kad su te ispitivali o
Leilinoj smrti?
-Zvučalo bi smiješno. Gradim hotele kojima ljude
tjeram da ţele terase. Uvijek sam uspijevao izbjeći
izlazak na njih, a da od toga ne nastane problem.
Tama se uvlačila u sobu. Znoj se, poput
nekontroliranih suza, kotrljao niz Tedove obraze.
Scott upali svjetlo. Soba oţivi udobnim iako
pretrpanim pokućstvom: jastuci koje je Jeanie
izvezla, stolica za njihanje dugačkog naslona, ormar
za knjige od borovine. Ted kao da ništa nije
primjećivao. Bio je ulovljen u zamku svjedočenja
drugih ljudi, na rubu čamljenja u zatvoru sljedećih
dvadeset do trideset godina.
U pravu je, zaključi Scott. Jedina nada mu je da se
vrati natrag u onu noć. -Pristaješ li se podvrgnuti
hipnozi ili injekciji natrijum pentothala? - upita ga.
- Bilo što... oboje... nije vaţno.
Scott ode do telefona i opet nazove Johna Whitleyja
u bolnicu. - Zar ti nikad ne ideš kući? - upita ga.
- Idem pa se vratim. Zapravo, baš se sad spremam
otići. - Bojim se da nećeš moći, John. Imamo još
jedan hitan slučaj...

Craig i Bartlett išli su prema glavnoj zgradi.

Namjerno su preskočili koktel sat i mogli su vidjeti
kako posljednji gosti napuštaju verandu dok
prigušeni gong objavljuje početak večere. Hladan
vjetar popeo se s oceana. Mreţe lišajeva po gigant-
skim borovima, koji su formirali granicu sjevemog
dijela posjeda, njihale su se u ritmičnom, svečanom
pokretu. Njihovo njihanje bilo je naglašeno svjetlima
u boji raštrkanima po terenima.
- Ne sviđa mi se ovo - Bartlett reče Craigu. -
Elizabeth Lange sprema nešto vrlo čudno kad nas je
pozvala na zajedničku večeru. Mogu vam odmah reći
da okruţni tuţitelj nimalo neće biti oduševljen kad
čuje da njegov glavni svjedok lomi kruh s
neprijateljem.
- Bivši glavni svjedok - podsjeti ga Craig.
- Još uvijek glavni svjedok. Sally Ross totalna je
luđakinja, a drugi svjedok je sitni lopov. Ne bi mi
nimalo smetalo da ih sam ispitam pred porotom.
Craig se zaustavi i uhvati ga za ruku. - Mislite da
Ted još uvijek ima šanse?
- Naravno da ne. Kriv je. I nije dovoljno dobar laţac
da si pomogne.
U foajeu se nalazio plakat. Večeras je na repertoaru
bio koncert za flautu i harfu.
Bartlett pročita imena izvođača. -Prvorazredni
umjetnici. Ĉuo sam ih prošle godine u Carnegie
Hallu. Idete li ikad tamo? - Ponekad.
- Koju vrstu glazbe volite?
- Bachove fuge. Pretpostavljam da vas to čudi.
- Iskreno govoreći, nikad nisam razmišljao o
Bachovim fugama - odgovori Bartlett. Isuse, pomisli,
odahnut ću kad ovaj
slučaj završi. S jedne strane krivi klijent koji ne zna
lagati, s druge strane drugozapovijedajući s čipom
na ramenu koji se nikad neće izliječiti kompleksa
manje vrijednosti.
Min, barun, Syd, Cheryl i Elizabeth već su sjedili za
stolom. Samo je Elizabeth izgledala potpuno
opušteno. Ona je, više nego Min, vodila ulogu
domaćice. Stolice s obje njezine strane bile su
prazne. Kad je vidjela da dolaze, ispruţila je ruke
prema njima u znak pozdrava. - Sačuvala sam ova
mjesta specijalno za vas.
A što bi, do vraga, to trebalo značiti, zlovoljno se
pitao Bartlett.
Elizabeth je gledala dok im je konobar punio čaše
bezalkoholnim vinom. Nakon toga reče: - Min, reći
ću ti sasvim otvoreno. Kad se vratim kući smjesta ću
si smiješati jedno jako, opojno piće.
- Onda ćeš učiniti što i svi ostali - Syd reče. - Gdje je
tvoj zaključani kovčeţić?
- Moj kovčeţić sadrţava mnogo zanimljivije stvari od
likera - odgovori mu.
Tijekom večere vodila je razgovor, prisjećajući se
vremena kad su zajedno boravili u toplicama.
Kad je desert bio posluţen, Bartlett joj postavi
provokativno pitanje: - Gospođice Lange, imam
osjećaj da igrate igru s nama, a ja ne volim
sudjelovati u igrama čija pravila ne znam.
Elizabeth je u tom trenutku prinosila ţličicu malina
ustima. Proguta ih prije nego vrati ţličicu na stol i
reče: - U pravu ste. Ţeljela sam večeras sjediti s
vama iz jednog posebnog razloga. I sada ću ga
otkriti. Više ne vjerujem da je Ted kriv za
smrt moje sestre.
Zurili su u nju šokirani.
- Pričajmo o tome - Elizabeth nastavi. - Netko je'
namjerno htio uništiti Leilu slanjem onih pisama.
Mislim da si to bila ti, ili ti - prstom uperi u Cheryl i
Min.
- Varaš se - Min reče uvrijeđeno.
- Ja sam ti već rekla da nađeš i ostala pisma i daš ih
na analizu - Cheryl je prosiktala svoje riječi.
- Moţda i hoću - Elizabeth joj odgovori. - Gospodine
Bartlett, je li vam Ted rekao da su i Syd i barun bili
u blizini Leilina stana one kobne noći? Izgledalo je
da uţiva u njegovoj zaprepaštenosti. - Oko smrti
moje sestre ima još mnogo toga što nije isplivalo na
površinu. Znam to. Jedan među vama, moţda
dvojica, također znaju na što mislim. Vidite, moguć
je još jedan scenarij. Syd i Helmut uloţili su novac u
predstavu. Syd je znao da je Helmut napisao komad.
Zajedno su krenuli moliti Leilu da promijeni
mišljenje. Nešto je krenulo naopako. Leila umire.
Sve bi se smatralo nesretnim slučajem da se ona
ţena nije zaklela da je vidjela Teda kako se bori s
Leilom. Nakon njezine izjave, moja izjava da sam
čula Teda koji se vratio u Leilin stan, uhvatila ga je
u zamku.
Konobar se muvao oko stola. Min mu rukom da
znak da ode. Bartlett shvati da ih ljudi za susjednim
stolovima gledaju. - Ted se ne sjeća da se vratio u
Leilin apartman - nastavi Elizabeth - ako se uopće i
jest vratio. Moţda je smjesta otišao, moţda je vidio
nekog od vas kako se svađa s Leilom. Svi ste
otprilike iste visine. Padala je kiša. Sally Ross je
vidjela Leilu kako se bori s nekim i odmah
pretpostavila da je to bio Ted. Vas dvojica sloţili ste
se na Teda svaliti krivnju i uskladili ste priče koje
ste mu ispričali. Moguće je, zar ne?
- Minna, ta djevojka je luda - prosikće barun. ~-
Moraš znati...
- Kategorički odbijam da sam te noći bio u Leilinu
stanu - reče Syd.
- Priznaješ da si naletio na Teda. Ali odakle? Iz
apartmana? Zato što te je vidio da si gurnuo Leilu?
Prava sreća što se Ted istraumatizirao i izgubio
pamćenje, zar ne?
- Barun tvrdi da je čuo Leilu i Teda kako se svađaju.
Ali, i ja sam ih čula. Imala sam otvorenu telefonsku
liniju. A ja nisam čula ono što barun tvrdi da je čuq.
Elizabeth nasloni laktove na stol i pogledom
znatiţeljno preleti od jednog ljutitog lica do drugog.
- Vrlo sam vam zahvalan na toj obavijesti -reče joj
Henry Bartlett. - Zaboravili ste, međutim, da postoji
i novi svjedok. - Vrlo uvjerljiv svjedok-Elizabeth reče.
-Danas popodne razgovarala sam s okruţnim
tuţiteljem. Svjedok se nije pokazao osobito
inteligentnim. Tvrdio je da je vidio kako Ted baca
Leilu s terase. No, te je noći bio u zatvoru. Ustane od
stola. - Craig, molim te, hoćeš li me otpratiti do mog
bungalova? Moram završiti s pakiranjem, a ţelim još
malo i plivati. Tko zna kad ću sljedeći put doći... Ako
ikad.
Tama je bila gusta. Mjesec i zvijezde ponovno su bile
prekrivene maglom; japanski reflektori uz drveće i
ţbunje bili su tek mutne točkice svjetla. Craig obgrli
Elizabeth oko ramena: Bila je to vrhunska predstava
- reče.
- Da. Bilo je upravo to: predstava. Ništa ne mogu
dokazati. Ako se nastave drţati zajedno, nema
dokaza.
- Imaš li još koje od anonimnih pisama koje je Leila
dobivala?
- Nemam. Lagala sam.
- Vijesti o novom svjedoku su šokantne.
- I tu sam lagala. Te je noći doista bio u zatvoru, ali
je pušten uz kauciju negdje oko 20.00. Leila je
umrla u 21.31. Najviše što obrana i porota mogu
uraditi je sumnjati u njegovu pouzdanost.
Kad su stigli do njezina bungalova privila se uz
njega. - Oh, Craig, ovo je sve tako ludo, zar ne?
Osjećam se kao da kopam i kopam za ţilom istine,
kao što su naši stari kopali za ţilom zlata... Jedini
problem je što je meni ponestalo vremena pa sam
morala otkriti karte. Ipak, nadam se da sam jedno
od njih dovoljno uzrujala, da će on - ili ona -
napraviti pogrešku.
Njegova ruka gladila je njezinu kosu. - Sutra se
vraćaš kući?
- Da. A ti?
- Ted se još uvijek nije pojavio. Vjerojatno se negdje
opija. Ne mogu reći da mu zamjeram, iako to nije
uobičajeno za njega U svakom slučaju, čekat ćemo
ga. Ali, kad se sve ovo završi, i kad budeš spremna,
obećaj da ćeš me nazvati.
- I dobiti imitaciju japanskoga batlera na telefonskoj
sekretarici? Ah da, zaboravila sam. Rekao si da si je
promijenio. Zašto, Craig? Uvijek sam mislila da je to
veoma smiješna poruka. I Leila je isto mislila.
Bio je zbunjen. Nije čekala da joj odgovori.
- Ovo mjesto je nekad bilo tako zabavno - promrmlja
Elizabeth. - Sjećaš li se kad te je Leila pozvala u
toplice prvi put, prije nego se Ted pojavio.
-Naravno da se sjećam.
- Kako si ono upoznao Leilu? Zaboravila sam.
-Odsjela je u Beverly Wintersu. Poslao sam joj
cvijeće u apartman. Nazvala me je da mi zahvali.
Popili smo piće. Spremala se na put u toplice i
pozvala me...
- Onda je upoznala Teda... Elizabeth ga poljubi u
obraz. - Pomoli se da uspijem. Ako je Ted nevin,
ţelim da bude slobodan, isto onoliko koliko i ti.
- Znam da ţeliš. Zaljubljena si u njega, zar ne?
- Zaljubljena sam u njega od dana kad si ga
predstavio Leili i meni.
U bungalovu Elizabeth navuče kupaći kostim i
ogrtač. Zatim ode do radnog stola i napiše dugačko
pismo za Scotta. Pozvoni posluţiteljici da dođe. Bila
je to neka nova djevojka koju nikad prije nije vidjela.
Ipak, morala je riskirati. Omotnicu za Scotta stavi u
drugu omotnicu i napiše kratku poruku. - Daj ovo
Vicky sutra ujutro - uputi djevojku. - Nikome
drugome. Jasno?
- Naravno. Djevojka je bila lagano uvrijeđena.
- Hvala. Elizabeth ju je promatrala kako odlazi,
pitajući se što bi pomislila da pročita poruku
naslovljenu na Vicky.
U njoj je pisalo: U slučaju moje smrti ovo pismo
smjesta predaj šerifu Alshorneu.
U 20.00 Ted je ušao u privatnu sobu u montereyskoj
bolnici. Dr. Whitley davao je upute psihijatru koji
mu je trebao dati injekciju. Videokamera već je bila
postavljena. Scott i njegov zamjenik trebali su biti
svjedoci izjave dane pod natrij pentotalom. - Još
uvijek smatram da bi i tvoj odvjetnik trebao biti
prisutan - Scott reče Tedu.
Tedovo lice bilo je mračno. - Bartlett je otpočetka bio
protiv ovog testa. Ne ţelim gubiti vrijeme na
razgovore o tome. Neka istina izađe na vidjelo.
Skine cipele i legne na kauč.
Nekoliko minuta nakon što je injekcija počela
djelovati, odgovarao je na pitanja vezana uz zadnje
sate provedene uz Leilu.
- Stalno me optuţivala da je varam. Imala je moje
fotografije s drugim ţenama. Skupne fotografije.
Rekao sam joj da je to sastavni dio mog posla.
Hoteli. Nikad ni s jednom od tih ţena nisam ostao
nasamo. Pokušao sam je urazumiti. Cio dan je pila.
Ja sam pio zajedno s njom. Bilo mi je zlo od svega
toga. Upozorio sam je da mi mora vjerovati, jer takve
scene ne bi mogao trpjeti cio ţivot. Rekla mi je da
zna da ţelim prekinuti s njom. Leila. Leila. Podivljala
je. Pokušao sam je smiriti. Ogrebala mi je ruke.
Telefon je zazvonio. Bila je Elizabeth. Leila je i dalje
vikala na mene. Izašao sam. Sišao sam u svoj stan.
Pogledao sam se u zrcalo. Krv na obrazu. Na
rukama. Pokušao sam nazvati Craiga. Znao sam da
tako više ne mogu ţivjeti.
Znao sam da je gotovo između mene i Leile. Onda
sam pomislio da bi ona mogla nauditi samoj sebi.
Bolje da ostanem s njom dok ne pozovem Elizabeth
da dođe. Boţe, tako sam pijan. Dizalo. Leilin kat.
Otvorena vrata apartmana. Leila viče.
Scott se napeto nagnuo prema njemu. - Što viče,
Ted?
- Nemoj ! Nemoj ! - Ted se tresao, glava mu se tresla,
na licu se vidio šok i nevjerica.
- Ted, što vidiš? Što se dogodilo?
-Otvaram vrata sobe. Soba je u mraku. Terasa. Leila.
Drţi se. Drţi se. Pomozi joj! Kriste, zgrabi je! Ne daj
da padne! Ne daj da mama padne!
Ted je počeo jecati. Duboki, isprekidani zvuci
ispunjavali su sobu. Tijelo mu se trzalo u grčevima.
- Ted, tko joj je to učinio?
- Ruke. Samo ruke vidim. Nema je više. To je moj
otac. Riječi su mu postale isprekidane. - Leila je
mrtva. Tata ju je gurnuo. Tata ju je ubio.
Psihijatar pogleda u Scotta. - Više od ovoga nećete
saznati. Ili je to sve što zna ili se i dalje ne moţe
suočiti s istinom. -Toga se i bojim- Scott prošapće. -
Kad će se osvijestiti? - Uskoro. Bolje je da se sada
malo odmori.
John Whitley ustane. - Idem pogledati gospođu
Meehan. Odmah se vraćam.
- Idem i ja s tobom. Kamerman je pakirao svoju
opremu. - Ostavi kasetu u mom uredu - reče mu
Scott. Zatim se vrati do svog zamjenika. - Ti ostani
ovdje i ne daj gospodinu Wintersu da ode.
Glavna sestra na odjelu za intenzivnu njegu bila je
uzbuđena. - Baš smo vas mislili pozvati, doktore.
Ĉini se da gospoda Meehan izlazi iz kome.
- Opet je rekla »glasovi«. - Lice Willyja Meehana bilo
je ozareno od nade. -Izgovorila je to tako jasno. Ne
znam što misli reći, ali je sigurno da zna o čemu
govori.
-Znači li to da više nije u opasnosti?- Scott upita
doktora Whitleyja.
John Whitley prostudira bolesnički ~karton i
provjeri Alvirin puls. Odgovor mu je bio dovoljno tih
da ga Willy Meehan ne čuje: - Ne nuţno. Ali je
zacijelo dobar znak. Koje god molitve znaš, Scott,
počni ih izgovarati.
Alvirine usne drhtavo se otvore. Gledala je ravno
ispred sebe i dok su joj se oči pokušavale
usredotočiti, zaustave se na Scottu. Preko lica joj
prijeđe izraz uţurbanosti. - Glasovi šapne. - Nisu.
Scott se nagne nad nju. - Gospođo Meehan, ne
razumijem što mi ţelite reći.
Alvira se osjećala kao kad je čistila kuču gospođe
Smythe. Gospoda Smythe uvijek joj je govorila da
odgurne klavir i očisti prašinu iza njega. Bilo je to
kao da pokušava gurnuti klavir, ali mnogo, mnogo
vaţnije od toga. Ţeljela im je reći tko joj je naudio.
Nije se mogla sjetiti njegova imena. Mogla je njegov
lik vidjeti tako bistro pred svojim očima, ali se nije
mogla sjetiti imena. Očajnički je pokušavala
komunicirati sa šerifom. -Nije doktor bio taj koji mi
je ovo učinio... nije njegov glas... netko drugi...
Zatvori oči i osjeti kako tone u san.
- Oporavlja se - Willy Meehan radosno prošapće. -
Pokušava vam nešto reći.
- Nije doktor... nije njegov glas... Što mi je, do
đavola, htjela reći? - Scott upita samog sebe.
Poţuri do sobe gdje ga je čekao Ted. Sada je već
sjedio u malenom plastičnom naslonjaču, ruku
sklopljenih na grudima. - Otvorio sam vrata - rekao
je bezbojnim glasom. - Ruke su drţale Leilu iznad
ograde. Mogao sam vidjeti lelujanje bijelog satena,
mlataranje njezinih ruku
-Nisi mogao vidjeti tko ju je drţao?
- Prebrzo se odigravalo. Mislim da sam pokušao
vikati. Onda je više nije bilo, a tko god da ju je bacio,
nestao je. Mora da je utrčao u neku od soba duţ
terase.
- Moţeš li se sjetiti koliko je bilo sati?
- Ne mogu. Bilo je to isto kao kad sam gledao oca
koji to isto čini mojoj majci. Ĉak sam i vidio njegovo
lice. Podigne pogled prema Scottu. - Nisam pomogao
ni sebi ni vama, zar ne?
- Nisi - Scott kratko reče. - Sad od tebe ţelim
asocijaciju na jednu riječ. »Glasovi«. Kaţi prvo što ti
padne na pamet.
- Identifikacija. - Nastavi.
-Nešto jedinstveno. Osobno.
Ted slegne ramenima. - Gospođa Meehan. Stalno je
ponavljala tu riječ. Valjda je razmišljala o uzimanju
satova iz dikcije, jer nas je sve bila uvukla u
raspravu o akcentima i glasovima.
Scott je razmišljao o Alvirinu isprekidanom
šaptanju. -Nije doktor... nije njegov glas. - Istodobno
je u glavi analizirao razgovor za večerom koju je
Alvira snimila. Identifikacija. Nešto jedinstveno.
Osobno.
Barunov glas na onoj zadnjoj vrpci. Duboko
uzdahne. Ted, sjećaš li se što je gospođa Meehan
govorila o glasovima? Je li spominjala kako Craig
oponaša tvoj glas?
Ted se namršti. - Pitala me o priči koju je prije
nekoliko godina pročitala u Peopleu - kako je Craig,
dok smo zajedno ţivjeli u studentskom domu,
običavao telefonski oponašati moj glas. Djevojke
nisu mogle uočiti razliku. Rekao sam joj da je to
istina. Tijekom studija Craig je oponašanjem društvo
dovodio do suza.
- I ona ga je pokušala nagovoriti da te oponaša. Ali,
on je odbio. Scott vidje Tedov začuđen pogled, pa
nestrpljivo odmahne glavom. -Nema veze kako znam.
To je ono što je Elizabeth htjela da uočim slušajući
vrpce.
-Nemam pojma o čemu pričaš.
- Gospođa Meehan je gnjavila Craiga da oponaša tvoj
glas. Zar ne shvaćaš? Nije ţelio da itko vidi da je
dobar imitator. Elizabethino svjedočenje protiv tebe
temeljeno je samo na tvom glasu. Elizabeth sumnja
u njega, ali ako mu je otkrila svoje sumnje, pokušat
će je ušutkati.
Iznenada, divlji osjećaj ţurbe, natjera ga da zgrabi
Teda za ruku. - Idemo! - poviče. - Moramo što prije
do Elizabeth. Na izlazu iz odjela vičući dade
instrukcije svom zamjeniku: - Nazovi Elizabeth
Lange u toplice i reci joj da bude u svojoj sobi iza
zaključanih vrata. Pošalji još jedan auto tamo.
Potrči kroz predvorje, Ted za njim. U autu, Scott
uključi sirenu. Prekasno je za tebe, reče u sebi, dok
su mu se oči punile likom ubojice. Elizabethinim
ubojstvom nećeš ništa postići.
Auto je jurio autocestom između Salinasa i Pebble
Beacha. Scott je izdavao upute preko policijskog
radija. Dok ga je slušao, Tedu do svijesti dođe
smisao onoga što je čuo. Ruke koje su drţale Leilu
iznad ograde postale su nadlaktice, ramena, njemu
tako dobro poznata kao da su njegova vlastita.
Spoznaja da je Elizabeth u opasnosti natjera ga da
stopalima silovito pritišće pod u bezuspješnom
naporu pritiskanja imaginarne papučice gasa.
Poigrava li se s njim? Sigurno da. Ali, kao i svi ostali,
i ona ga je podcijenila. I, kao i svi ostali, platit će za
to.
S metodičnom mirnoćom skine odjeću i otključa
kovčeg. Maska je bila na vrhu, ispod nje ronilačko
odijelo i boca s kisikom. Zabavljalo ga je sjećanje na
Sammy kad je u posljednjem trenutku vidjela
njegove oči kroz masku i prepoznala ga. Kad ju je
zazvao Tedovim glasom spremno je potrčala prema
njemu. Usprkos svim dokazima koji su teretili Teda,
ona je i da je vjerovala u njegovu nevinost. I svi oni
brojni dokazi koje je tako paţljivo podmetnuo, čak i
onog novog očevica, nisu uvjerili Elizabeth.
Ronilačko odijelo bilo je tijesno. Kad se sve završi,
riješit će se opreme. U slučaju da netko posumnja u
Elizabethinu smrt ne bi bilo pametno imati
podsjetnik na činjenicu da je on stručnjak u
ronjenju. Ted bi se, naravno, mogao sjetiti, ali njemu
svih ovih mjeseci nije palo na pamet da ga on dobro
oponaša. Ted - tako glup, tako naivan. Pokušao sam
te nazvati, sjećam se toga kroz maglu. I tako je Ted
postao njegov besprijekorni alibi. Sve dok ga ona
radoznala krava nije počela gnjaviti. Dajte da čujem
kako oponašate Tedov glas. Samo jednom. Molim
vas. Recite bilo što. Poţelio ju je zadaviti u tom
trenutku, ali je morao pričekati odlazak na kliniku.
Ušao je u sobu C prije nje, sakrio se u garderobu i
čekao je sa špricom u ruci. Šteta što nije znala da
iskušava njegov dar za oponašanjem, misleći da
sluša barunov glas.
Ronilačko odijelo bilo je na njemu. Stavi bocu s
kisikom na leda, ugasi svjetla i pričeka. Još su ga
proţimali ţmarci na pomisao da je sinoć samo
nekoliko sekundi nedostajalo da otvori vrata i naleti
na Teda. Ted je ţelio s njim protresti cijelu situaciju.
Počinjem misliti da si mi ti jedini pravi prijatelja,
rekao mu je.
Odškrine vrata i osluhne. Nikoga nije bilo na vidiku.
Nisu se čuli nikakvi koraci. Magla se skupljala. Moći
će se neprimijetno micati između drveća dok ne
stigne do bazena. Tamo mora stići prije nje. Ĉekat će
je u vodi dok ne prođe pokraj njega. Zgrabit će
zviţdaljku oko njezina vrata prije nego je uspije
prinijeti usnama.
Iskrade se van. Koraci su mu bili nečujni dok je
presijecao stazu, izbjegavajući područja gdje su
reflektori odašiljali zrake svjetla. Da je barem s ovim
mogao završiti u ponedjeljak navečer, ali tu je noć
Ted stajao pokraj bazena i promatrao Elizabeth.
Ted mu se uvijek nalazio na putu. Imao je novac i
dobar izgled. Djevojke su se lijepile za njega poput
muha. Natjerao je samog sebe da prihvati to stanje,
da bude Tedu od koristi, prvo na koledţu, poslije u
uredu: potrčkalo, asistent otpornih ţivaca. Morao se
probijati prema vrhu sve dok ga nesreća s članovima
uprave nije uzdigla do poloţaja Tedove desne ruke.
Konačno, kad je Ted ostao bez Kathy i Teddyja,
mogao je u cijelosti preuzeti vođenje kompanije
A onda se pojavila Leila.
Slabine ga zabole od sjećanja na vođenje ljubavi s
Leilom. Sve je bilo u redu dok nisu došli u toplice
gdje je upoznala Teda. Zaljubila se u Teda, a njega je
odbacila poput smeća.
Gledao je one tanke ruke kako klize oko Tedova
vrata, uvijanje onog divljeg tijela oko Tedova tijela.
Pobjegao je glavom bez obzira. Nije ih mogao gledati
zajedno, ali planirao je osvetu. Ĉekao je pogodnu
priliku.
I našao ju je, u predstavi. Morao je dokazati da je
ulaganje u nju bila greška. Već je bilo jasno da mu
Ted počinje oduzimati moć u kompan~i. A bila je to i
šansa da uništi Leilu. Naročito zadovol'stvo u slanju
pisma, u gledanju kako se raspada. Ĉak mu ih je i
pokazivala. Ubijedio ju je da ih sakrije od Teda i
Elizabeth. Tedu je već dosta tvoje ljubomore, a ako
Elizabeth kaţeš koliko si uznemirena, napustit će
predstavu da bi bila s tobom. Uništila bi svoju
karijeru.«
Zahvalivši mu se na savjetu, Leila se sloţila s njim.
Ali, reci mio molila ga je uje li istina, Buldog? Postoji
li druga ţena? Njegovi prosvjedi postigli su učinak
koji je ţelio. Povjerovala je u istinitost pisama.
Nije se brinuo zbog preostala dva. Mislio je da je sva
neotvorena pošta već bila bačena. Ali, nema veze.
Jedno je spalila Cheryl, drugo je on sam uzeo od
Sammy. Sve je išlo njemu u korist. U subotu će
postati predsjednik i glavni direktor Winters
Enterprisesa.
Stigao je na bazen.
Kliznuo je u tamnu vodu i otplivao do plitkog kraja.
Elizabeth je uvijek skakala u najdublji dio. One noći
kod Elaine's znao je da je došlo vrijem da ubije Leilu.
Znao je da će svi pomisliti da je izvršila
samoubojstvo. Uvukao se u jednu od gostinjskih
soba na gornjem katu Leilina apartmana. Slušao je
kako se ona i Ted svađaju, čuo je kad je Ted izjurio
van, i tad mu je na pamet pala ideja da oponaša
Tedov glas ne bi li Elizabeth pomislila da je Ted bio
uz Leilu prije njezine smrti.
Začuje zvuk koraka na stazi. Dolazila je. Uskoro se
više ni zbog čega neće morati brinuti. U tjednima
nakon Leiline smrti mislio je da je izgubio igru. Ted
se nije psihički slomio. Okrenuo se Elizabeth. Leilina
smrt bila je proglašena samoubojstvom, odnosno
nesretnim slučajem. Sve do onog trenutka kad se
pojavila ona luđakinja, tvrdeći da je vidjela kako se
Ted na terasi bori s Leilom. I kad je Elizabeth
postala glavni svjedok optuţbe.
Suđeno je da bude ovako. Sada su i barun i Syd
praktično postali svjedoci protiv Teda. Barun neće
moći zanijekati da je čuo Teda kako prijeti Leili. Syd
je Teda vidio na ulici. Ted je vidio njega i Leilu na
terasi, ali budući da je bio prepijan i da je bilo
mračno, oţivio je epizodu s ocem.
Koraci su postajali bliţi. On pusti svoje tijelo da
potone na dno bazena. Bila je tako sigurna u sebe,
tako pametna. Ĉekala je da dođe, izazivala ga je da
dođe, spremna preplivati ga, puhnuti u zviţdaljku i
pozvati u pomoć. Neće imati šansu.
Bila su 22 sata. U atmosferi toplica osjećala se
razlika. Mnogi od bungalova bili su u potpunom
mraku. Elizabeth se pitala koliko je gostiju otišlo.
Domaćin talk showa je otišao, grofica i njezina
pratnja mora da su se odjavili prije večere, teniski
igrač i njegova djevojka nisu se mogli zamijetiti u
blagovaonici.
Večernja magla se spustila, teška i sveproţimajuća.
Ĉak su se i japanski reflektori duţ staza doimali
zakriljenima. Spusti ogrtač pokraj ruba bazena i
paţljivo se zagleda u
vodu. Bila je potpuno mirna. Još nikoga nije bilo u
njoj. Rukom provjeri ima li zviţdaljku oko vrata. Sve
što je trebala uraditi bilo je staviti usne na nju.
Jedan zviţduk bio je ` dostatan da pozove pomoć.
Skoči u bazen. Voda joj se večeras činila ljepljivom.
Ili je tako mislila jer je osjećala strah? Plivanjem
mogu prestići bilo koga, umiri samu sebe. Moram
iskoristiti ovu šansu. To je jedini način. Hoće li
zagristi mamac?
»Glasovi«. Alvira Meehan stalno je ponavljala tu riječ.
Hoće li ju njezina upornost da izgovori tu riječ stajati
ţivota? To je ono što im je pokušavala reći. Shvatila
je da ono nije bio Helmutov glas.
Dosegne sjeverni dio bazena, prevrne se i počne
plivati leđno. »Glasovi.« Zbog njezine identifikacije
Tedova glasa Ted je smješten u istu sobu s Leilom
nekoliko minuta prije njezine smrti.
U noći kad je Leila umrla, Craig je rekao da je bio
kod kuće i gledao televizijski show kad ga je Ted
pokušao nazvati. Nitko nije dovodio u pitanje je li
Craig zbilja bio kod kuće. Ted je bio njegov alibi.
»Glasovi.« Craig je ţelio da Ted bude osuđen. Tada će
mu Ted biti prisiljen predati kompaniju.
Kad ga je pitala zašto je promijenio poruku na
telefonskoj sekretarici, je li ga uplašila i natjerala da
krene u napad? Počne plivati slobodnim prsnim
stilom. Odjednom, u vodi
ispod nje neke ruke obuhvate njezine i priklješte ih
uz njezine bokove. Zbog uzdaha zaprepaštenja
progutala je vodu. Gušeći se, osjeti kako je ruke
vuku prema dnu bazena. Počela je mlatiti
nogama, ali su joj se stopala odsklizavala o tešku
gumu ronilačkog odijela njezina napadača.
Očajničkom snagom zarine laktove u njegova rebra.
Za trenutak je njegov stisak popustio i ona se počela
penjati prema površini. No, tek što joj je lice
isplivalo, tek što je uspjela uhvatiti malo zraka i
potraţiti zviţdaljku, ruke je ponovno zgrabe i ona
nestane u tamnim vodama bazena.
- Nakon Kathyne i Teddyjeve smrti bio sam se
raspao na komadiće. Ted kao da je govorio samome
sebi, a ne Scottu. Auto je projurio kroz rampu
Pebble Beacha bez zaustavljanja. Zavijajuća sirena
razbijala je tišinu okoliša, prednji farovi osvjetljavali
su u sve gušćoj tami samo nekoliko metara ispred
njih.
- Craig je preuzeo vođenje cijelog posla. Svidjelo mu
se. Ponekad bi odgovarao na telefonske pozive i
predstavljao se kao ja. Oponašao je moj glas. Onda
je on prvi upoznao Leilu. Ja sam mu je preoteo.
Razlog zašto sam posljednjih nekoliko mjeseci
Leilina ţivota bio toliko odsutan jest taj što sam
počeo reorganizirati posao. Namjeravao sam smanjiti
Craigovu odgovornost, natjerati ga da je dijeli s jo3
dvoje ljudi. Znao je što se događa.
- I on je bio taj koji je unajmio detektiva da prati
Sally Ross, detektiva koji se našao tamo baš na
vrijeme da novog svjedoka spriječi u bijegu.
Stigli su u toplice. Scott preveze auto preko
travnjaka i zaustavi ga ispred Elizabethina
bungalova. Posluţiteljica izleti iz svoje kućice. Ted je
lupao na vrata. - Gdje je Elizabeth?
- Ne znam - odgovori posluţiteljica zamuckujućim
glasom. - Dala mi je jedno pismo. Nije spominjala da
će ići van.
- Dajte mi to pismo. - Mislim da...
- Dajte mi pismo!
Scott pročita poruku za Vicky, razdere omotnicu
naslovljenu na njega i počne čitati Elizabethino
pismo.
- Gdje je? - Ted je zahtijevao objašnjenje.
-O, Boţe, to ludo dijete... Bazen! -poviče Scott. -
Bazen! Auto pregazi preko grmlja i lijeha s cvijećem i
zabruji prema sjevernom dijelu posjeda. U
bungalovima su se počela paliti svjetla.
Došli su do podija. Branik auta zahvati rub stola sa
suncobranom i prevrne ga. Auto se zaustavilo na
rubu bazena. Scott ostavi farove upaljenima. Bacali
su svjetlo na površinu vode. Oblaci nakupljene
magle svjetlucali su na svjetlima.
Zagledaju se u bazen. - Ovdje nema nikoga - reče
Scott. Spopao ga je strah. Da nisu zakasnili?
Ted pokaţe na mjehuriće koji su izbijali po površini
vode. - Eno je tamo dolje. Brzo je izuo cipele i skočio
u bazen. Dotaknuo je dno i izronio. -Dovedi pomoć! -
viknuo je, zatim ponovno zaronio.
Scott zavuče ruku u pretinac za rukavice i zgrabi
revolver, baš kada ugleda figuru u ronilačkom
odijelu kako se počinje uspinjati ljestvama iz bazena.
Izvadi pištolj iz futrole i potrči prema ljestvama.
Brzim, ţestokim pokretom ronilac se ritne prema
naprijed i udari ga. Dok je padao leđima na podij
pištolj mu ispadne iz ruke.
Ted se pojavi na površini. Pridrţavao je mlohavo
tijelo. Počeo je plivati prema ljestvama. Dok se Scott
ošamućeno uspravljao u sjedeći poloţaj, ronilac se
baci na Teda i povuče njega i Elizabeth ispod
površine.
Hvatajući dah, Scott ispruţi ruke prema naprijed.
Njegovi ukočeni prsti čvrsto stegnu pištolj. Uperi ga
u zrak i ispali dva pucnja. Gotovo istodobno bio je
nagrađen zvukom sirena koje su jurile prema njemu.
Ted se očajnički trudio Elizabeth drţati jednom
rukom, dok je drugom udarao svog napadača. Mislio
je da će mu pluća puknuti. Još je pomalo bio
ošamućen od natrij pentotala. Mislio je da će se
onesvijestiti. Uzaludno je pokušavao udarati debelo
gumeno odijelo. Njegovi su udarci bez učinka padali
na čvrste, masivne grudi.
Regulator za kisik. Mora ga izvući. Pustio je
Elizabeth, pokušavajući njezino tijelo svom snagom
gurnuti prema površini. Za trenutak je stisak na
njemu popustio. Ruka se ispruţila pokraj njega ne bi
li Elizabeth povukla natrag. To mu je pruţilo šansu
zgrabiti napadačevu masku za lice. Ali, prije nego ju
je mogao strgnuti, potmuli udarac vrati ga natrag
prema dnu.
Zadrţavala je dah, prisiljavala se udahnuti zrak.
Namjerno je omlitavjela tijelo. Nije postojao drugi
način da mu umakne. Jedina nada bila je da on
pomisli da je u nesvijesti i da je pusti na miru. Ĉak i
po rukama što su je povlačile prema dnu znala je da
je to Craig. Natjerala ga je na otvoreno. Sada više
neće moći pobjeći.
Tonula je u nesvjesticu. Drţi se, govorila je samoj
sebi. Ne, to je bila Leila koja joj je govorila da se drţi.
»Vrabac, to sam ti pokušavala reći. Nemoj me sada
napustiti. On misli da se izvukao. Moţeš ti to,
Vrabac.«
Osjetila je da su je ruke počele puštati. Tonula je,
boreći se sa ţeljom da se odgurne prema površini.
»Ĉekaj, Vrabac, čekaj. Nemoj da vidi da si još pri
svijesti.«
Onda osjeti kako je netko hvata i vuče prema gore,
neke druge ruke, ruke koje su je drţale, zibale. Ted.
Osjetila je noćni zrak na licu, očajnički je udisala
zrak dok ju je on s rukom oko njezina vrata vukao
po površini bazena.
Ĉula je njegov dah, napregnut, koji je nadjačavao
zvukove koje je ona ispuštala.
Onda je osjetila, prije nego je vidjela, tešku figuru
kako se baca na njih. Uspije još jednom udahnuti
prije nego joj voda ponovno prekrije lice.
Tedov stisak postajao je jači. Osjećala je njegovo
tijelo kako se rita. Craig ih je oboje pokušavao ubiti.
Više mu ništa nije bilo bitno, samo ih ubiti. Osjećala
je pritisak u ušima. Nije se mogla boriti protiv
Tedova stiska. Osjetila je kako je pokušava
odgurnuti prema površini, osjetila kako je Craig
hvata za članak. Uspjela ga je udariti. Mogla je na
površini vidjeti automobile kako se zaustavljaju, čuti
uzvike. Elizabeth udahne zrak jedanput, dvaput.
Napuni pluća i onda zaroni, zaroni dolje gdje se Ted
borio za ţivot. Znala je gdje se Craig nalazi. Putanja
njezina spusta bila je točno iznad njegove glave.
Stiskao je Tedov vrat. Ruke je upravila prema dolje.
Svjetla su svjetlucala po vodi. Mogla je vidjeti siluetu
Craigove ruke, očajničku borbu Tedova tijela. Imat
će samo jednu šansu.
Sada. Ritnula se - oštar, bridak pokret njezinih
nogu. Bila je iznad Craiga. U divljačkom napadu
uspjela je zavući prste ispod njegove maske. On
zamlatara rukama i ona se trgne od udarca od kojeg
joj se glava zabacila unazad, ali i dalje je drţala prste
ispod njegove maske, sve dok je napokon nije strgla.
Drţala je masku dok je on tapao za njom, dok su mu
ruke grabile njezino tijelo, dok ju je pokušavao uzeti
od nje. Drţala ju je dok nije osjetila da ga odvlače od
nje, drţala ju je dok su joj pluća pucala i dok nije
osjetila da i nju vuku prema površini. Još uvijek je
drţala masku u rukama.
Napokon je mogla disati. Gušila se u snaţnim
jecajima, hvatajući zrak, dok Ted konačno nije
oslobodio svoj stisak oko Craiga i predao ga
policajcima koji su ih okruţili u vodi. Zatim, poput
dvije figure privučene neodoljivom magnetskom
silom, ona i Ted pohrle jedno prema drugom.
Zagrljeni, doplivali su do stepenica na kraju
bazena...

PETAK
4. RUJNA

CITAT DANA
Kod ljepote, ljubavi i uţitka nema ni smrti ni
promjene.
Shelley

Dragi gosti,
neki od vas danas nas napuštaju. Ali upamtite, naša
jedina briga svih ovih dana bili ste vi, vaše dobro
raspoloţenje, vaše zdravlje i vaša ljepota. Idite u
svijet sa spoznajom da ste u Cypress Pointu bili
voljeni i da čeznemo za vašim povratkom. Uskoro će
i naše veličanstvene rimske terme biti dovršene. One
će biti jedinstven i neprikosnoven doţivljaj.
Planiramo odvojene sate za muškarce i ţene, osim
između 14.00 i 18.00, kad ćete po uzoru na
europsku modu moći uţivati u mješovitom brčkanju.
Nešto uistinu divno, zar ne?
Zato se poţurite natrag u naše mirne, vedre toplice,
u atmosferu brige o zdravlju.
Barunica i barun Helmut von Schreiber

Jutro je svanulo bistro i sjajno. Ranojutarnju maglu

isparila je raskošna toplina rumenog sunca.
Galebovi i crne ptice vitlali su se visoko iznad valova
i vraćali se na svoje osmatračnice na stjenovitim
dinama.
U toplicama Cypress Point ostatak gostiju
nesmetano je nastavio dnevni program. Na
olimpijskom bazenu odrţavao se sat podvodnog
aerobika, maseri su gnječili mišiće i lupali naslage
masnoće, napuhana tijela umatala su se u biljne,
mirisne obloge, biznis ljepote i luksuza i dalje je
funkcionirao.
Scott je pozvao Min, Helmuta, Syda, Cheryl,
Elizabeth i Teda da se nađu s njim u 11.00. Okupili
su se u glazbenom salonu iza zatvorenih vrata,
daleko od očiju i ušiju znatiţeljnih gostiju i posluge.
Elizabeth se ostatka prošle noći sjećala mutno: Ted
ju je drţao... netko je omotao ogrtač oko nje... doktor
Whitley joj je naredio da ode u krevet.
U 10.50 Ted pokuca na njezina vrata. Zajedno su
krenuli stazom, isprepletenih ruku, bez objašnjenja
o onome što se događa među njima.
Min i barun sjedili su jedno pokraj drugog. Minino
lice izgledalo je umorno, ali spokojno, zaključi
Elizabeth. U njezinim očima opet je bilo nečega od
~one stare Min. Barunu je i dalje svaka dlaka na
glavi savršeno stajala, sportska košulja odmarala se
na njegovu tijelu kao da je ogrtač od samurovine,
drţanje mu je bilo visoko, sigurnost vraćena. I za
njega je, također, prošla noć bila noć istjerivanja
demona.
Cheryline oči nemirno su se upravile prema Tedu i
suzile kad su se našle na njegovu licu. S ušiljenim
jezikom oblizala je usne poput mačke koja se
sprema baciti na zabranjenu porciju pudinga.
Syd se lijeno protezao pokraj nje. Bilo je na njemu
nečeg što je prije nedostajalo: bezbriţna
samouvjerenost uspjeha. Ted sjedne pokraj
Elizabeth i prebaci ruku preko naslona
njezine stolice, budno i zaštitnički, kao da se boji da
mu je netko ne ukrade.
- Mislim da smo stigli na kraj puta. - Umor u
Scottovu
glasu sugerirao je da prošle noći nije mnogo spavao.
- Craig je zadrţao Henryja Bartletta kao odvjetnika.
On ga je savjetovao da ne daje nikakvu izjavu, ali
kad sam Craigu pročitao Elizabethino pismo, priznao
je sve. Sada ću i vama pročitati to
, pismo.- Scott izvuče pismo iz dţepa.
Dragi Scott!
Postoji samo jedan način da dokaţem svoje sumnje i
smjesta ću ga provesti u djelo. Moţda neće upaliti,
ali ako mi se nešto dogodi, onda je to zato što je
Craig zaključio da sam se previše pribliţila istini.
Večeras sam praktično Syda i baruna osudila za
Leilinu smrt. Nadam se da će to biti dovoljno dobar
mamac da se Craig osjeti siguran u pokušaju da me
ubije. Mislim da će me pokušati ubiti u bazenu.
Mislim da je tamo bio i neku noć. Mogu se jedino
osloniti na činjenicu da plivanjem mogu preteći bilo
koga, a ako me pokuša napasti, morat će se otkriti.
Ako mi se pak nešto dogodi, gonite ga - i zbog mene i
zbog Leile. Dosada ste već sigurno poslušali wrpce.
Jeste li zamijetili njegovu uznemirenost kad mu je
Alvira Meehan postavljala pitanja? Pokušao je
prekinuti Teda kad je ovaj izjavio da Craig moţe
prevariti ljude oponašajući njegov glas.
One noći mislila sam da sam čula Teda kako viče
Leili da spusti telefonsku slušalicu. Mislila sam da je
rekla: Ti nisi Sokol. Ali, Leila je plakala, zato sam je
pogrešno razumjela. Helmut je bio bliţi. On je čuo
kad je rekla: Ti nisi moj Sokol. On je čuo točno. Ja
nisam. Ona vrpca Alvire Meehan u sobi za tretman.
Poslušajte je paţljivo. Prvi glas. Zvuči kao barun, ali
nešto nije u redu s tim glasom. Mislim da to Craig
oponaša barunov glas.
Scott, za sve ovo nemam nijedan dokaz. Jedini
dokaz do kojeg se moţe doći jest da Craig pomisli da
sam postala preopasna za njega.
Vidjet ćemo što će se dogoditi. Ima jedna stvar koju
pouzdano znam, a vjerojatno sam je oduvijek znala u
svom srcu. Ted nije sposoban za umorstvo, i ne
zanima me koliko se mnogo svjedoka moţe pojaviti i
tvrditi da su ga vidjeli kako ubija Leilu.
Elizabeth
Scott spusti pismo i pogleda strogo u Elizabeth. -
Volio bih da si mi se povjerila i traţila pomoć.
Zamalo si izgubila ţivot.
-To je bio jedini način-reče Elizabeth. -Ali, što je
učinio gospođi Meehan?
-Injekcija inzulina. Kao što svi znate, za vrijeme
studija Craig je nekoliko ljeta proveo radeći u bolnici
u Hanoveru.
Tijekom tih godina prikupio je mnogo znanja iz
medicine. Inzulin u početku nije bio namijenjen
Alviri Meehan. Scott pogleda u Elizabeth. -Odavno je
zaključio da mu ti predstavljaš opasnost. Planirao te
je ubiti u New Yorku tjedan prije suđenja. Onda je
Ted odlučio doći ovamo i Craig je nagovorio Min da i
tebe pozove. Uvjerio ju je da bi moţda mogla
odustati od svjedočenja protiv Teda ako ga vidiš.
Zapravo je traţio priliku za insceniranje nesreće.
Alvira Meehan je u međuvremenu postala još jedna
prijetnja. Već je imao sredstvo kojim će se riješiti te
ţene. Scott ustane. - A sada idem kući.
Na vratima se zaustavi i okrene. - Još jedna
primjedba. Vi barune i ti Syd, bili ste spremni
ometati pravdu kad ste mislili da je Ted kriv. Uzevši
zakon u svoje ruke niste Tedu učinili nikakvu
uslugu, i time biste se mogli neizravno smatrati
odgovornima za Sammynu smrt i pokušaj ubojstva
gospođe Meehan.
Min ustane. - Da su se javili policiji prošle godine,
Ted bi se moţda dao nagovoriti i priznati krivnju.
Ted bi im trebao biti zahvalan što se nisu prijavili
policiji.
-Jesi li ti zahvalna, Min? -upita Cheryl. -
Pretpostavljam da je barun ipak napisao onu
predstavu. Nisi se samo udala za plemića, doktora,
dekoratera interijera, već i za pisca. Mora da si
veoma ushićena - i švorc.
- Udala sam se za renesansnog muškarca - Min joj
odgovori. - Barun će preuzeti pun program operacija
na klinici. Ted nam je obećao zajam. Sve će biti u
redu.
Helmut joj poljubi ruku. Ta scena Elizabeth još
jedanput podsjeti na malenog dječaka koji se
osmjehuje svojoj majci. Min ga sada vidi onakvim
kakav jest, mislila je Elizabeth u sebi. Bio bi
izgubljen bez nje. Koštalo je milijun dolara da to
otkrije, ali je vjerojatno zaključila da se isplatilo.
- I na kraju - doda Scott - gospoda Meehan će se
izvući. Na tome moţemo zahvaliti brzoj intervenciji
doktora von Schreibera. Ted i Elizabeth isprate ga
van. - Pokušajte ovo
ostaviti iza sebe - reče im Scott. - Imam osjećaj da će
stvari za vas dvoje krenuti mnogo bolje.
- Već jesu - Tedov glas zvučao je samouvjereno.
2.
Podnevno sunce bilo je visoko na nebu. Povjetarac je
njeţno puhao s Pacifika i donosio sa sobom slankast
oceanski miris. Ĉak su se i azaleje, koje su sinoć
pregazili policijski automobili, borile da se usprave.
Ĉempresi, tako groteskni u noći, pod velikodušnim
suncem djelovali su prisno i utješno.
Elizabeth i Ted zajedno su gledali kako Scottov
automobil nestaje s vidika. Onda se okrenu jedno
prema drugome. -Zaista je gotovo - reče Ted. -
Elizabeth, tek sada sam toga postao svjestan. Opet
mogu disati. Neću se više buditi usred noći i
zamišljati ţivot u ćeliji, o gubljenju svega što sam u
ţivotu cijenio. Ţelim se vratiti poslu. Ţelim... Ruke
mu pohrle prema njezinu tijelu. - Ţelim tebe.
»Hajde, Vrabac. Ovo je ono pravo. Nikakvo traćenje
vremena. Učini što ti kaţem. Savršeni ste jedno za
drugo.« Elizabeth se osmjehne. Stavi dlanove na
Tedovo lice i privuče njegove usne svojima.
Gotovo je mogla čuti Leilu kako ponovno pjeva, kao
nekad davno, Ne plači više, dušo moja...
KRAJ