Trofej knjiga 1

Trofej knjiga 2
Trofej knjiga 3
 Seks za jednu noć rođen iz osvete u stranoj zemlji.
Eksplozivna kemija koju nijedno od nas nije moglo
poreći.
Potpisali smo ugovor na poleđini ubrusa Boar’s Head
puba koji kaže da ćemo, ako se ikad opet sretnemo,
odbaciti sve i biti zajedno.
Osam godina i tisuće kilometara kasnije, on je ovdje.
U New Yorku.
I on je američka glazbena opsesija.
Nedodirljivi irski pjesnik koji baca producente na
koljena.
Mećava u mojoj savršenoj, nepokolebanoj snježnoj
kugli.
Kad smo zadnji put razgovarali, bio je prosjak bez
namjere da postane kralj.
Ali kralj je postao i sada sam njegova sluškinja.
Nisam ista slomljena princeza koju je Malachy
Doherty sastavio svojim žuljevitim rukama.
Imam karijeru koju volim.
Dečka kojeg obožavam.
Stan, cimera, život.
Promijenila sam se. I on se promijenio.
Ali Mal je zadržao ubrus.
Pitanje je hoću li održati riječ?

Trofej knjiga 4
„Ne mogu vam dopustiti da me zapalite, niti vam se mogu oduprijeti.
Nijedan obični čovjek ne moţe stajati u vatri,
a da ga ona ne obuzme.― –A. S. Byatt

Trofej knjiga 5
 Sadašnjost

Moj ţivot je sadrţan u okrugloj, lijepoj snjeţnoj kugli.

Onu kakvu se godinama nitko nije potrudio podići s prašnjave police.
Nepokolebana. Tiha i mirna. Izvana, moje ureĎeno švicarsko selo izgleda
savršeno. I to je to. Nekako. U dvadeset i šestoj godini izgleda da imam svoj
ţivot.
Savršen posao.
Savršen stan.
Savršenog cimera.
Savršenog dečka.
Savršene laţi.
Pa, oni sami po sebi nisu laţi. Sva moja postignuća su stvarna. Trudila
sam se za njih.

Trofej knjiga 6
 Problem je u tome što sam prije osam godina obećala da ću ih sve pustiti u
tren oka ako opet naletim na njega. Ali tada nisam bila ista osoba kao danas.
Bila sam izgubljena. Ţalosna. Slomljena. Zbunjena.
Nije da je vaţno, jer to je bilo tada, a ovo je i sada i ne zurim u njega. Ne.
Nema šanse.
Nema.
...Zašto onda ne bih mogu odvojiti oči od tajanstvenog neznanca koji
prolazi kroz vrata plesne dvorane hotela Beerchman, za kojim se svi okreću?
Rumeni obrazi ukaljani nemilosrdnom zimom, aristokratska četvrtasta
čeljust, rimski nos i usne stvorene za najmračnije grijehe i najpoganija
zadovoljstva - sve uokvireno raščupanom, crnom kao ugalj kosom koja se
uvijala poput bršljana oko ušiju, stršeći u tisuću različitih smjerova. Njegove
nakrivljene, smrknute oči, široka ramena i uski bokovi čine ga više nego
zgodnim. On je savršen. Previše savršen.
Kao i kod svih okrutnih prinčeva iz bajki, čeznem kako bih uočila nešto
što bi ukazivalo na njegovu besmrtnost, nedostatak ljudskosti. Nešto što bi
doista dokazalo da je njegovo savršenstvo nemoguće.
Šiljate uši. Dugi očnjaci. Mali rep.
Hajde, Boţe, daj mi nešto s čim bih mogla raditi. Bilo što.
Visok je, ali nedovoljno da zahtijeva posebnu paţnju. Ne, Malachy
Doherty ne treba carsku visinu, otmjenu odjeću ili milijune u banci kako bi
opravdao strahopoštovanje koje izaziva kod ljudi. Samo njegovo postojanje
dovoljno je da ţene padnu na koljena. Tada sam to vidjela. Vidim to i sada.
Sve oči su uprte u ovog zagonetnog čovjeka, uključujući i moje.
Prestani, Rory. Nije on.
Kad bih barem mogla vidjeti njegove oči. Tada bih mogla pustiti ovo, da
znam sa sigurnošću. Nitko drugi nema takve oči. Rijetka nijansa ljubičaste,
poput zdrobljenih kristalnih bombona.
„Nedostatak melanina pomiješan sa svjetlošću koja se odbija od crvenih
krvnih ţila,― objasnio je Mal one noći kad je uzeo moju nevinost, srce i gaćice u
istom dahu.

Trofej knjiga 7
 Gledam kako muškarac korača pokraj osiguranja i ulazi u VIP područje
čvrstog koraka, ne obazirući se na znatiţeljne poglede i oboţavateljice koje
grizu usne. Čak se i poznate osobe bacaju na njega, prateći njegov lijeni korak,
pokušavajući započeti razgovor dok veliki, ćelavi izbacivač skida crveni
baršunasti konop koji odvaja smrtnike od boţanstava.
Čovjek koji ne moţe biti Mal penje se prema šanku, očiju uperenih u
nešto. Ili bolje rečeno u nekoga: tajkuna izdavačke kuće Jeffa Rynera, kojem je
u krilu izvaljena miljenica R&B-a Alice Christensen, koja je na pozornici
poznata kao Alicious. Jeffovo četrdeset i nešto godišnje lice ruţičasto je od
pretjeranog opijanja i kokaina.
Kako se muškarac pribliţava, Ryner ustaje, puštajući Alicious da mu
sklizne s krila, dok joj dupe udara o pod. Prekoračivši njezino tijelo, odjuri do
tajanstvenog muškarca, teatralno padne na koljena i iz dţepa na prsima izvadi
veliku hrpu gotovine kako bi neznancu mahnuo u lice. Muškarac koji nije Mal
hladno se nasmije, izvuče novac iz Rynerovih prstiju poput kobasice i gurne ga
u dţep kaputa govoreći nešto zbog čega Ryner ţurno ustaje.
Pa, to stavlja točku na i.
Mal bi umro prije nego što bi se dogovorio s velikom facom poput mog
šefa. Zapalio bi se prije nego što bi prisustvovao glamuroznoj svečanosti. Popio
cijanid izravno iz boce prije nego što bi se povezao s ljudima poput Jeffa
Rynera.
Mal nije hladan, ni arogantan, ni prepotentan. Sam se šiša, pozdravlja
neznance i misli da je smeĎi umak lijek za sve svjetske probleme. Mal mrzi
raskošne dogaĎaje, zabavne časopise, velike izdavačke kuće i elegantnu hranu.
Voli svoju mamu, zabavu, opijanje i pisanje pjesama dok leţi pod
besprijekornim noćnim nebom u svom dvorištu. Odbio je ček na šesnaest tisuća,
koji mu je nudila pop diva za jednu njegovu pjesmu, jednostavno zato što se
dobro nasmijao gledajući njezinog zbunjenog menadţera i agenta kako
pokušava odgonetnuti riječ ne.
Ali to je bilo prije osam godina, ističe mali glas u meni. U razdoblju od
dvadeset i četiri sata.
Što znam o današnjem Malachyju Dohertyju?
Što sam uopće znala o njemu?
„Evo je.―
Trofej knjiga 8
 Callumove ruke hvataju me oko struka. IznenaĎeno skočim, njegov me
otmjeni engleski naglasak na trenutak zapanji.
„Ljepotica bala.― Njegove usne, još uvijek hladne, dodiruju mi uho s leĎa.
„Uspio si.― Okrećem se, obavijajući ga rukama oko vrata i ljubeći ga,
poput provlačenja vremenske kartice. Još uvijek nosi svoje blijedo sivo odijelo
iz ureda.
„Zar ne uspijem uvijek?― Nabora nos.
Uspije. Callum je najprecizniji, najpovjerljiviji muškarac s kojim sam ikad
izašla. Sušta suprotnost svemirskom, nepouzdanom Malu. Kad ponovno
pogledam, vidim da se moj dečko sjetio nositi moju omiljenu kravatu.
Tamnozelena sa zlatnim ţicama. Kad smo je primijetili u trgovini, otprilike dva
tjedna nakon početka naše veze, rekla sam mu da me podsjeća na Irsku i odmah
ju je kupio.
Izvučem Nikon D18 koji mi je kupio za moj roĎendan iz torbice i snimim
njegovu sliku, hvatajući njegov bogataški osmijeh dok traţi odobravanje na
mom licu.
Radim kao slobodni fotograf za Blue Hill Records otkad sam prije četiri
godine diplomirala umjetnost. Ne plaća se gotovo ništa, ali gotovo ništa je i
dalje bolje od stvarnog ništa, što je bilo kada sam ovdje odraĎivala pripravnički
prve tri godine. Radim honorarno kao barmen da bih platila astronomsku
stanarinu na Manhattanu.
Nije da moram ţivjeti klišej siromašne djevojke s Manhattana. Imam
nasljedstvo od pokojnog oca, ali odbijam ga dodirnuti. Korištenje toga mi
nikada nije palo na pamet. Spalila bih novac da mogu, ali od toga bi moja majka
dobila infarkt, a to ne ţelim na svojoj savjesti.
Nikad nisam ţeljela novac. Ţeljela sam samo oca u svom ţivotu.
„Izgledaš prekrasno, ljubavi.― Callum mi uhvati bradu palcem, nagnuvši
mi glavu prema gore.
Zar izgledam? Potpuna sam suprotnost od onoga za čim bi išao čovjek
poput Calluma. Imam blijedu, na granici bolesnu koţu, velike zelene oči uvijek
uokvirene industrijskom količinom olovke za oči, prsten u nosu i besmrtnu
ljubav prema svemu punk rocku, koje u mojoj zreloj dobi, uskoro-dvadeset-
sedam, postaje izlizano.

Trofej knjiga 9
 Trenutno se moji crveno-zlatni korijeni prikazuju na vrhu moje duge,
srebrne kose. Poput jagoda u snijegu, Callum kaţe kad se vide moji korijeni.
Nosim neuredni rep, a na sebi imam prugastu crveno-bijelu haljinu koju sam
uparila s mokasinama i koţnom ogrlicom uz vrat. Pojednostavljeno, mogla bih
proći kao viktorijanski duh koji se izgubio kod Spencera.
Ponekad sumnjam da je to ono što je privuklo Calluma. Ta ekscentrična,
ţivahna ljuska koja bi mu mogla podići status više nego što bi mogla bilo koja
plastična, trofejna supruga.
„Pogledajte koliko je Callum otvorenog uma i moderan, sa svojom
hipsterskom, umjetničkom, djevojkom-koja-ima-stvarni-posao. Grudi joj nisu
povećane i nije na bazi osobnih imena s prodavačicama u Neiman Marcusu.―
„Izgledam kao nešto iz glumačke ekipe Bubimira.― Smijem se, ljubeći ga
u vrat. Njegova tiha tutnjava vibrira uz moje tijelo.
Callum uklanja pramen moje kose koji je ispao iz repa, dlanom svoje ruke
i spušta usne na mjesto koje je upravo izloţio u dnu mog vrata.
„Volim Bubimira.―
Nikad ga nije gledao. Rekao mi je to na našem prvom spoju, ali
ispravljanje se čini suvišnim i kao da pokušavam pronaći nepostojeće probleme
u našoj vezi.
„Znaš li koga još volim?― Spušta glavu dolje za još jedan poljubac. „Tebe,
u onoj Tiffanynoj ogrlici koju sam ti kupio.―
E, da. Onu koju mi je dao, zajedno s razumnom haljinom, jer sam super,
ali ne uvijek dovoljno super da izgledam onako kako izgledam pored njegovih
prijatelja.
„Oprezno. Za par mjeseci punim dvadeset i sedam godina. Moţda ćeš mi
dati ideje,― zadirkujem ga. Riječi mi se čine praznima na jeziku, ali znam koliko
mu je zadovoljstvo kad ovo čuje.
„Otac mi je rekao da kurvi ne smijem prijetiti kurcem. Znaš li što to znači,
Aurora Belle Jenkins?―
To je moj dečko, visoki, burzovni mešetar, vuk s Wall Streeta. Sa svojim
obrazovanjem s Etona i Oxforda. Svojim besprijekornim manirima i prljavim
ustima.

Trofej knjiga 10
 Čovjek čija je jedina krivica to što je točno ono što je moja majka
priţeljkivala za mene.
Bogat. Snaţan. Dobro odgojen.
Stabilan. Sladak. Dosadan.
Ono što mama ne zna je da mi se sviĎa Callum unatoč svim tim stvarima,
ne zbog njih. Trebalo mi je šest mjeseci da popustim njegovom nagovaranju, jer
sam znala da će joj se svidjeti, a stvari koje moja majka voli obično su umjetne i
plitke.
Lovio me mjesecima. Napokon se pojavio u baru koji se nalazio ispod
njegovog stana - slučajno onome u kojem radim - i tresnuo je dlanom o šank.
„Reci mi što trebam učiniti da budeš moja,― nerazgovjetno je promrmljao
te večeri.
„Prestani izgledati tako staloţeno i zdravorazumski,― lupila sam.
„Podsjećaš me na sve što moja majka ţeli. A moja majka ţeli sve pogrešne
stvari.―
„Zato stalno govoriš ne?― namrštio se, zbunjen. „Dolazim ovdje svaku
večer, molim za priliku, a ti me odbijaš jer bi se, ne daj Boţe, tvojoj majci
mogao svidjeti?―
Slegnula sam ramenima, posegnuvši za još jednom vrućom čašom, brišući
kondenzaciju.
„Ja sam nered, ljubavi. Pao sam na prvoj godini na Oxfordu. Jadno. I ne
zbog nedostatka pokušaja.―
Izvila sam obrvu, dajući mu stvarno? osmijeh. Trebala sam više.
Callum je izdahnuo odmahujući rukama kao da se sprema za maraton.
„U redu, da vidimo. Na guzici imam biljeg veličine šake. Još uvijek jedem
Lucky Charms za doručak. Svaki. Dan. Moj osobni trener kaţe da imam ruke
Rhysa Ifansa, poznatog i kao cimer Hugha Granta u Notting Hillu. Ja... ja... ne
znam plivati!― Bacio je ruke u zrak, trijumfirao, dok su svi oko nas dizali glave
od pića i smješkali se.
Zahihotala sam se odmahujući glavom. Moţda je bio nesavršen, ali bio je
daleko od vrste nereda koji me obično privlačio.

Trofej knjiga 11
 Debbie, ZVANA mama, uvijek se ţalila da idem za posljednjim iz legla.
Slomljeni, neshvaćeni, zbrkani koji mi nisu mogli ponuditi više od boli u srcu i
spolno prenosivih bolesti.
Nije bila neistina. Nisam puno gledala muškarce, ali kad jesam, uvijek su
dolazili s više problema nego Vogue.
Callum se tada nagnuo naprijed, čitav mu se torzo zalijepio na šank i
rukama uokvirio usta pretvarajući se da mi šapće na uho.
„Mogu li ti otkriti tajnu?―
„Ionako imam osjećaj da hoćeš.―
„Mislim da si postavljena na ovu zemlju da bi me uništila.―
Nasmijala sam se, pokušavajući odstupiti. Razgovor s Malom prije svih
tih godina isplivao je u prvi plan, podsjetivši me da sam te riječi već čula. Stvari
koje smo Mal i ja govorili jedno drugome uvijek su vrebale u zabačenim
dijelovima mojih misli.
Mal mi je rekao da ga mogu ubiti.
Nije znao da je na neki način i on mene ubio.
Svaki dan koji sam ţivjela bez njega prolazio je sporo poput puţa,
ostavljajući trag ljigave mrlje za sobom.
„U redu, momče. Vrijeme je da ti nazovem taksi.― Kucnula sam po
straţnjem dijelu Callumove ruke.
Bilo je to prije nego što sam saznala da posjeduje stan na vrhu zgrade.
„Ozbiljan sam,― ponovno je navalio.
Znao je da je privlačan. Znao je djelovati, šarm u naglasku, kako navesti
djevojku da mu da svoj broj. Naţalost, bila sam imuna.
Stavivši još jednu čistu čašu na stranu, bacila sam krpu preko ramena.
„Mogu li ti otkriti još jednu tajnu?― Prevukao je palac preko usana. Tada
sam primijetila da su mu usne savršene za ljubljenje, čak i bez durenja.
„Traţiš li uvijek dopuštenje prije nego nešto kaţeš?― Nakrivila sam glavu.

Trofej knjiga 12
 Nasmijao se. „Obično, vjerovala ili ne, ja sam onaj od koga ljudi traţe
dopuštenje. Svejedno, nisam ni pijan. Ovo pivo? To je jedina pinta koju si mi
večeras posluţila i puna je. Ne dolazim ovamo da bih se napio, Aurora. Dolazim
ovdje zbog tebe.―
Zastala sam, očiju zalijepljenih za njegovu pintu. Govorio je istinu. Znala
sam jer sam ga posluţivala svaku večer. Palo mi je na pamet da je on upravo
suprotan Malu - otmjena odjeća, ispravnost, prisebnost. Moţda je on bio ono što
mi je trebalo da oslobodim um od dugotrajnih misli o irskom pjesniku.
Što je značilo da je Callum takoĎer bio sušta suprotnost mom ocu.
Što je značilo da bih mu zbog zdravog razuma barem trebala pruţiti
priliku.
Bio je moj ponovni pokušaj. Moja druga prilika. Moje iskupljenje.
„Pa? Hoćeš li mi dati jedan spoj?― molio je. „Obećavam da ću se pokazati
izvanredno nestabilnim, s crtom nesposobnosti i pruţit ću ti puno
nepredvidljivosti."
„U redu.― Zavrtjela sam očima s vrtoglavim osmijehom.
„Ha!― Trijumfalno je lupio po šanku. „Nestabilan dio je to učinio, zar
ne?― Smjestio se natrag, odgurnuo pivo kao da je napokon mogao, kao da ga to
revoltira. „Uvijek dobiva dame,― rekao je.
Duboko udahnem, susrećući Callumove oči u plesnoj dvorani. „Sigurna
sam da ćeš mi reći sve o kurvama i kurčevima,― kaţem, dok mu erekcija
pulsirala izmeĎu mojih nogu kroz hlače i moju haljinu.
Za zapisnik: Callum je te noći lagao. Niti jedna kost u cijelom njegovom
tijelu nije neuredna, rizična ili neuračunata. Što se tiče biljega? Koţa mu je
neobiljeţena poput praznog novog lista papira.
Callum Brooks atraktivan je na način kao ljetnikovac-u-Nentacketu, dva-
zarez-pet-djece, polo-majicama-i-golf-turnirima, sa svojim navučenim bijelim
čarapama, plavom kosom, impresivnom visinom i tijelom trkača. Summer, moja
najbolja prijateljica, voli se našaliti kako izgleda poput kandidata iz snova
Davida Dukea.
Gleda me u oči. „Ja sam serijski monogamist, trideset i dvije, i izlazim s
tobom gotovo godinu dana. Predanost me ne plaši, Rory. Ako bude po mom,
uselit ćeš se sutra ujutro kod mene.―
Trofej knjiga 13
 Otkopčavam mu sako i otpuštam kravatu, samo da bih nešto učinila s
rukama. SviĎa mi se Callum, ali godina je još uvijek malo u našoj vezi.
Trebala su ti dvadeset i četiri sata da Malu obećaš zauvijek, kaţe glas u
mojoj glavi.
TakoĎer sam bila nova u kurcima i orgazmima koje nisam izazvala sama.
Nastavljam se opravdavati svojoj osamnaestogodišnjoj ja.
Callum me odveo za naš stol. Sjedamo pored gomile odijela iz
računovodstva i marketinga, koji grickaju predjelo i razgovaraju o fondovima i
novim popularnim gradovima na plaţi koji odvlače ljude iz Hamptona. Callum
se bez napora uvuče u razgovor, drţeći se svoje mineralne vode - kao i uvijek,
bez kapi alkohola. Fokusiram se na svoje kolege, pokušavajući čovjeka staviti iz
VIP područja iza sebe.
Kao što sam već rekla, nije Mal. I, ok, u redu. Idemo povlaĎivati najluĎem
dijelu moga mozga i reći da je to on - pa što? Nije me vidio. Neću mu prići.
Vjerojatno je u gradu nekoliko dana. Mal je izuzetno predan svojoj obitelji,
svojoj farmi, svojoj zemlji. Znala sam to kad sam ga upoznala. Taj se čovjek ne
bi preselio u Ameriku. Ni za djevojku.
Pogotovo ne za djevojku. Definitivno ne ovu djevojku.
Što se tiče novca? Nije ga briga za to. Nikad nije.
Grickam kruh, popijem dvije čaše vina i naĎem se zadubljena u ţestok
razgovor, koji se od kuća na plaţi okrenuo prema najboljim javnim zahodima na
Manhattanu (Crate and Barrel na uglu Houstona i Broadwaya vodi), kad se
Whitney, Rynerova kučka-iz-pakla pomoćnica, primaknula našem stolu, njišući
bokovima poput viska. Njezin kratki, platinasti bob ošišan je s preciznošću koja
podrazumijeva da njezin frizer koristi ravnalo. Nosi nekakvu BDSM haljinu s
koţnim trakama koje prekrivaju bradavice i sredinu i ne puno više toga. Nakrivi
glavu, napuhujući grimizne usne.
Svi prestaju razgovarati, jer Whitney zna čuvati tajnu kao što se ja znam
kloniti ugljikohidrata. Dokaz: prutići kruha i vino.
„Aurora,― progunĎa, stavljajući njegovanu ruku na struk.
Svi me zovu Rory, ali Whitney me zove Aurora. Pogriješila sam što sam
jednom izrazila nesklonost svom imenu tijekom fotografiranja pop zvijezde
kojem je prisustvovala s Rynerom. Od tada sam joj Aurora.

Trofej knjiga 14
 Kad bih joj rekla da sam alergična na novac, odmah bi prebacila cijeli
proračun tvrtke na moj bankovni račun.
To je ideja.
„Whit.― Ubacujem posljednji komadić kruha u usta, ne trudeći se
pogledati je u oči.
„Gosp. Ryner bi ţelio razgovarati s tobom na balkonu.― Baca pogled
prema meni ispod stisnutih obrva. Kunem se da Whitney doţivljava orgazmički
uţitak pročistivši grlo i sugestivno dodajući, „Sama.―
Stisnuvši lopatice i nagnuvši bradu, krećem prema terasi VIP prostora,
ispijajući treću čašu vina za tekuću hrabrost. Ryner je uvijek sto kilograma
seksualnog uznemiravanja, ali posebno kad je napet i pijan. Što definitivno jest
trenutno. Gurnem salvetu s logotipom hotela u dţep haljine. Pogledam unatrag,
vidim Whitney kako klizi na moju stolicu i navlači svoje crveno nalakirane
kandţe na Callumovo rame, dobacujući mu slatki osmijeh. Whitney ne bi voljela
ništa više nego dokazati da je bolja od mene. I sigurno jest, ako je kriterij
najbolja imitacija Očajne kućanice iz plastičnog predgraĎa.
Posljednje što uhvatim je kako šapće nešto intimno Callumu. Namršti se i
odmahne glavom, ne. Što god mu rekla, čini se da je uznemiren prijedlogom.
Prolazeći kroz dvokrilna vrata, shvatim da je balkon potpuno prazan.
Ovdje je hladnije od srca moje majke. Trljam ruke proklinjući se što sam
ostavila kaput unutra i prilazim ogradi, diveći se pogledu.
Ne samo da je ledeno, već mi je uvijek hladno. Otkad sam se rodila, otkad
se sjećam, svugdje nosim dţempere i paperjaste jakne. Kao da mi nevidljivi sloj
leda stalno prekriva koţu.
Podiţem pogled, trepćući prema zvijezdama, diveći se njihovoj ljepoti čak
i po ovom vremenu.
Koraci se pribliţavaju iza mene. Nešto teško mi padne na ramena. Bogati
vuneni kaput, još uvijek topao od tjelesne topline. Miriše muški i skupo: čista
zemlja, bor, dim i vrsta kolonjske vode koja je preskupa za masovnu
maloprodaju. Uz mene se nazire sjena. Stavi čašu viskija na široku mramornu
ogradu, laktom uz moj, gotovo dirljiv, ali ne sasvim.
Okrenem glavu, očekujući da vidim Rynera, i naĎem se oči u oči
s... Malom.

Trofej knjiga 15
 Moj Mal. Ipak je on.
Malachy Doherty, s lila očima. Uz hipnotički osmijeh. S ugovorom koji
sam potpisala na salveti.
Dijelom moga srca koji nikad nije vratio.
Samo se on više ne smiješi. Ne izgleda kao da je sretan što me vidi.
Rekao je da će me, ako se ikad opet sretnemo, oţeniti bez obzira na sve.
Ali to je bilo prije gotovo deset godina - pod utjecajem alkohola, poţude i
mladosti. Ili mogućnosti.
Mal otvara usta. „Zdravo, draga.―
Na njegov grubi irski naglasak, koljena su mi kleknula i uhvatila sam se
kako hvatam ogradu.
Prve pahuljice snijega padaju oko nas. Na moj nos. Trepavice. Ramena. U
mojoj snjeţnoj kugli sprema se oluja.

Trofej knjiga 16
 Prije osam godina

Oslanjam se leĎima na očev nadgrobni spomenik i čupam nekoliko

vlati trave, bacam ih u zrak i gledam kako lebde prema dolje, na moje prljave
balerinke. Zvone crkvena zvona, sunce je zašlo iza zelenih planina.
„Mogao si pričekati, znaš. Ostaviti alkohol na mjesec ili dva tako da
te mogu upoznati,― mrmljam, vadim slušalice iz ušiju, a U2 još uvijek
nerazgovijetno pjeva dok ne ugasim glazbenu aplikaciju na svom telefonu i
bacim ga kraj sebe. „Oprosti. To je bilo nepristojno. Neraspoloţena sam kad
sam umorna, što… bi vjerojatno znao, da si me odlučio upoznati. Isuse, tata, bez
veze si.―
Ali čak i dok izgovaram te riječi, ne vjerujem u njih. Nije bio bez veze.
Vjerojatno je bio najbolji.
Udarim glavom u njegov nadgrobni spomenik i zatvorim oči.
Smrzavam se usred ljeta, kao i obično, iscrpljena sam od dugog leta iz
Newarka u Dublin. I od prepirke s recepcionarom hotela, četrdeset pet minuta
jer su izgubili moju rezervaciju u cybersvemiru i nisu imali više soba.

Trofej knjiga 17
 Nakon što sam ispraznila svoj maleni kofer u Temple Bar Squer hotelu,
istuširala se i pojela pola vrećice ustajalog čipsa iz mini – bara, paničarila zbog
računa koji ću morati platit za svoj nepredviĎeni smještaj, koji će bez sumnje
ubiti moj san o kupnji novog fotoaparata prije nego što krenem na fakultet.
Tada me mama nazvala, obavijestivši me na svoj izrazito diplomatski
način, da sam za nju mrtva jer sam otputovala u Irsku.
„Što bi ovo trebalo značiti?― zahtijevala je. „Prvo, on je mrtav. Drugo,
bilo ti je bolje bez njega. Vjeruj mi, dušo.―
„Tako ti kaţeš, mama. Nikada mi nisi dala priliku da saznam.―
„Bio je lijeni pijanac i uţasno je koketirao.―
„TakoĎer je bio talentiran i zabavan i slao mi je darove za svaki Boţić i
roĎendan. Stvari koje su bile puno zanimljivije od tvojih poklon kartica Sephore
i krema za jačanje obrva,― promrmljala sam.
„Ţao mi je što sam ţeljela da si nabaviš neke lijepe stvari. Mogla si ga
upotrijebiti za kupovinu bolje šminke koja pokriva tvoj oţiljak. Lako je biti
super roditelj kad ne radiš stvarno roditeljstvo,― rekla je. „Traţiš li svoju
polusestru? Kladim se da ţivi u otmjenoj kući. Sav taj novac trebao je nekamo
otići.―
Ono što je mislila pod negdje bilo je vjerojatno nisi ti.
Ţelim potraţiti svoju polusestru, ali ne znam odakle početi. Da budem
iskrena, ovo putovanje zapravo nisam planirala. Samo sam ţeljela vidjeti mjesto
gdje je moj otac pokopan. Očekujući... to? Neku čarobnu vezu sa hladnim
kamenom ispod mene? Vjerojatno. Ne da bih to ikad naglas priznala.
„Još nešto, mama?―
„Nemoj se tako ponašati, mlada damo. Ne kad sam se potrudila da te
odgojim, a sve što je on učinio bilo je da je popio tvoje nasljedstvo.―
ProgunĎala sam.
Novac, novac, novac. Uvijek je riječ o novcu.
„Ne mogu vjerovati da su ga pokopali u blizini crkve,― razmišljala je.
„Nadam se da trava neće pocrniti, poput njegovog srca.―

Trofej knjiga 18
 Spustila je slušalicu nakon niza ţalbi na svoje previše istaknute nove
pramenove i izmamivši obećanje da ću joj na povratku kupiti karton
bescarinskih cigareta Parlament.
Sad sam ovdje, na groblju u središtu Dublina, buljim u sivu vjevericu koja
promatra vreću čipsa koja mi viri iz ruksaka. Zavidim joj na krznu. Legitimno
bih razmislila da šetam sa plahtom krzna po cijelom tijelu kako bih se zaštitila
od stalne hladnoće.
„Nisu ni toliko dobri. Tko ocat stavlja na čips? To je barbarsko.― Izvučem
vrećicu iz ruksaka, izvučem čips i bacim ga. Vjeverica u strahu skoči natrag, ali
onda oprezno krene prema grickalici. Njuši čips, hvata ga svojim majušnim
šapama i trči uz obliţnje drvo.
„Tamo odakle dolazim, bit ćete zatvoreni zbog pomaganja ubojici,―
začuje se glas iza mene.
Gledam oko sebe. Svećenik stoji nekoliko koraka iza groba moga oca -
crna halja, veliki kriţ, sa svi-vi-grešnici-ste-osuĎeni izrazom lica, čitava stvar.
Skočim na noge, zgrabim torbu, telefon i okrenem se prema njemu.
U redu, dakle, ne izgleda super opasno, ali to što sam potpuno sama u
stranoj zemlji čini me previše svjesnom svoje ranjivosti.
„U redu je.―
Čovjek polako korača niz valovito zeleno brdo na kojem je sahranjen moj
otac, s rukama na leĎima. Izgleda kao da je proţivio oba svjetska rata,
renesansu... i Hannibalovu invaziju na Italiju.
„Ne trebate se bojati. Mislim da ste jako neinformirani o sivim
vjevericama i njihovom skrivenom programu.―
Zaustavlja se iza nadgrobne ploče moga oca, gledajući istaknuti oţiljak na
mojoj sljepoočnici. Mrzim kad ljudi to rade - zure tako otvoreno. Pogotovo jer
izgleda poput oţiljka. Stvar u obliku polumjeseca, nekako je bljeĎa od moje
normalne nijanse mrtvog. Mama me uvijek potiče da učinim nešto po tom
pitanju. Prekrij ga šminkom. Ukloni ga laserskim tretmanom.
Nešto mu zatreperi u očima kad ugleda moj oţiljak. Ima lepršavu bijelu
kosu i lice na kojemu se vide godine. Oči su mu tako malene pod gomilom
naborane koţe, da ne mogu ni razabrati njihovu boju.

Trofej knjiga 19
 „Sive vjeverice ugroţavaju crvene vjeverice, tjerajući ih s vlastitog
teritorija. Crvene su prve bile ovdje. Ali sive bolje rješavaju probleme. Pametne
su. Sive takoĎer nose bolest koja pogaĎa samo crvene vjeverice.― Uklanja
naočale za čitanje, čisti ih rubom ogrtača.
Gutam, prebacujući teţinu s noge na nogu. Vraća naočale.
„Naravno, sive takoĎer jedu hranu crvenih i bolje su u reprodukciji.
Crvene vjeverice se ne razmnoţavaju pod pritiskom.―
Zurim u njega, nisam sigurna je li strastveni ekolog, nespretan sugovornik
ili je jednostavno lud. Zašto mi govori o vjevericama?
Još vaţnije - zašto slušam?
„Ja, ovaj, hvala na informacijama.― Igram se prstenom u nosu.
Odlazi, Rory. Počni hodati u suprotnom smjeru prije nego što ti odrţi
predavanje o mravima.
„Samo zanimljiva anegdota o vjevericama. A moţda o tome kako
neţeljeni gosti ponekad preuzmu teritorij jednostavno zato što su bolji od
domaćih.― Nasmiješi se naginjući glavu. „A ti si?―
Zbunjena i pretjerano osjećajna. „Rory.― Pročistim grlo. „Rory Jenkins.―
„Nisi odavde, Rory.―
„Amerika.― Šutnem mali kamen pred noge, nekako se osjećam kao
kaţnjeno dijete, iako za to nemam razlog. „Ja sam iz New Jerseyja.―
„Zato si ga hranila.― Kimne. „Trebam li pretpostaviti zašto si ovdje ili si
raspoloţena za dijeljenje?―
Previše mi je neugodno reći mu da sam ovdje došla po završetak prije
nego što odem na fakultet, praktički trošeći sav novac koji sam uštedila protekle
dvije godine radeći u Applebeesu.
„Nijedno.― Prebacim ruksak preko ramena. Vrijeme je za povratak u
hotel. Iz ovog glupog putovanja ništa neće proizaći. „Ipak hvala na zabavnim
činjenicama o vjevericama.―
Bilo je potpuno vrijedno putovanja preko oceana.
Napravila sam prve korake prema vratima groblja kad začujem njegov
glas iza sebe.

Trofej knjiga 20
 „Ti si kći Glena O'Connella.―
Zastajem, osjećajući kako mi se ramena napinju. Cijelo mi se tijelo
pretvara u kamen. Polako se okrećem na peti, mišići su mi smrznuti.
„Kako znate?―
„Ti si treći potomak koji je posjetio njegov grob. Čuo sam da je posljednji
trebao biti američki. Čekali smo te.―
„Mi?―
„Pa, ja.―
„Gdje su ostala dva?― Pogledam oko sebe, kao da se skrivaju iza
nadgrobnih spomenika.
„Jedan ţivi nedaleko odavde. Znam je odmalena. I dalje svake
nedjelje sa svojom mamom dolazi u ovu crkvu. Glen je bio u njezinu ţivotu
koliko god je mogao biti, s obzirom na njegova... ovaj, ograničenja.―
Prijevod: Alkoholizam. Čudno, još uvijek joj zavidim.
„A onaj drugi?―
„Ţivio na sjeveru. Okrug Antrim.―
„Zašto prošlo vrijeme?―
„Preminuo je prije nekoliko tjedana. Leukemija, biste li vjerovali? Tako
mlad momak. Vidio je svog oca nekoliko puta, ali nikada ga nije dobro
upoznao.―
Srce mi tone poput sidra, grebući mi dno trbuha. Imala sam brata koji je
umro, a sada ga nikada više neću upoznati. Ovdje imam potencijalnu obitelj.
Ovaj tip... Mogla sam ga zagrliti, utješiti u posljednjim danima.
Ne znam gotovo ništa o svom ocu. Samo da je umro u pedesetoj godini od
srčanog udara koji nije bio neopravdan, s obzirom na njegovu sklonost prema
brzim automobilima, brzim ţenama, pušenju, piću i hrani koja začepljuje
arterije. RoĎen je u Tolki, sin mesara i učitelja, a stekao je slavu napisavši
„Belle's Bells,― boţićnu pjesmu koja je eksplodirala na svim ljestvicama u
Irskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u, dajući Mariah Carey i Georgeu Michaelu
dobru konkurenciju.

Trofej knjiga 21
 Boţićna pjesma bila mu je prvi i posljednji dodir s radom, ili bilo čemu
sličnom karijeri, ali bila je dovoljna da mu osigura kuću u Dublinu i godišnji
budţet za hranu i cugu.
Bio je ţenskaroš. Ona vrsta koja je spavala sa svime što se kreće. Mamu
je upoznao u baru u Parizu dok je ona putovala s prijateljima i on je ponovno
pokušavao pronaći svoju muzu. Imali su vezu za jednu noć, a on joj je dao svoju
adresu kako bi mu mogla pisati ako se ikad dogodi da je u Irskoj i traţi dobar
provod. Kad mu je pisala i obavijestila ga da sam u pećnici, pozvao ju je da doĎe
ţivjeti s njim, ali mama to nikada nije učinila. Umjesto toga, svakog je mjeseca
slao alimentaciju. Slao mi je darove, pisma... ali majka je uvijek sve paţljivo
nadzirala. Mrzila sam što je ona kontrolirala našu vezu.
Pa sam se bunila. Od malih nogu.
S godinama sam pokušavala samostalno stupiti u kontakt s njim.
Pisala sam mu pisma s kojima mama nije bila upoznata - slala mu slike,
mailove, pjesme koje sam istrgnula iz knjiga u knjiţnici. Molila sam mamu za
mrvice podataka o mom tajanstvenom darivatelju sperme. Nikad se nisam čula s
njim i mislila sam da znam zašto. Znao je koliko mama voli šefovati i bojao se
da bi, ako sazna da razgovaramo iza njenih leĎa, potpuno prekinula njegovu
komunikaciju sa mnom.
Tata je pristao razgovarati sa mnom samo preko mame, a nikako
telefonom, iz poštovanja prema njoj. Jednom mi je napisao da se srami svog
glasa, onoga što je postao. Rekao je da sada frflja čak i kad nije pijan, a glas mu
se cijelo vrijeme tresao.
Nije me bilo briga kako zvuči. Samo mi je trebao njegov glas u ušima.
Htjela sam tatu.
Čak ni posebno dobrog.
Ozbiljno, bilo kakav tata bi bio dobar.
Otac mi je umro dva mjeseca prije nego što sam završila srednju školu.
Ulazila sam u kuhinju po čašu vode kad je mama nazvala. Zalijepila sam leĎa za
zid u hodniku tako da me nije mogla vidjeti.
Nije bila tuţna. Ili ljut. Ili slomljena. Samo je zgrabila starinski, kablovski
telefon, pripalila cigaretu i sjela za stol, prebacujući kosu preko ramena.

Trofej knjiga 22
 „Pa napokon je šutnuo kantu, ha?― nakašljala se. „Jedina tuţna stvar u
vezi s tim je što ću morati reći Rory. Ona ne zasluţuje ovu bol u srcu.―
Nisam znala s kim razgovara, ali ţeljela sam povratiti. Bio mi je otac i bio
je dio mene - vjerojatno dio mene za kojim nije bila previše luda.
Da je Glen pričekao još samo malo, mogla sam ga upoznati licem u lice.
Sad se susrećem s njim, grobom u lice, slušajući o njegovom nasljeĎu
izvanbračnog potomstva od svećenika.
Dobar potez, tata.
„Oče…?― Gledam golemi kriţ na njegovim prsima.
„Doherty,― pomaţe.
„Oče Doherty, je li ikad rekao nešto o meni?―
U tom vremenskom prostoru, izmeĎu mog pitanja i njegovog odgovora,
osjetila sam kako mi čitava teţina svijeta pritiska ramena, spremna da me
pokopa.
„Da. Naravno. Stalno je govorio o tebi. Bila si mu zjenica oka. Hvalio se
tvojom fotografijom. Kad god bi izašao iz kuće, gurao bi fotografiju ljudima u
lice i govorio, 'Ovo je moja kći'.―
Kad god je izašao iz kuće.
Njegova situacija je bila tako grozna. Mama mu niti jednom nije pokušala
pomoći. Zašto? „Kako to da me nikada nije ţelio vidjeti?―
Ne znam zašto sam odlučila baciti sva ova pitanja ovom neznancu. Nije
mogao previše dobro poznavati mog tatu. Nije kao da je Glen nekad redovito
posjećivao crkvu... barem ne mislim da jest.
„Slao ti je novac svakog mjeseca i volio te izdaleka, znajući da ti je bolje
što ga ne poznaješ.― Otac Doherty izbjegava bolno pitanje. „Neki ljudi su slabi,
ali ne nuţno i loši. Borio se s depresijom i alkoholizmom i nije bio u stanju
brinuti se o djetetu.―
Moţda me tata spasio od sebe. Vaţno je da je pričao o meni, zar ne? Da
se brinuo za mene na svoj, zaobilazni način? Da, mogu raditi s tim. Ali ne mogu
se osloboditi mučnog osjećaja da je mama sudjelovala u činjenici da se nikad
nismo upoznali.

Trofej knjiga 23
 Kapljica topline uvuče mi se u prsa. „Mogu li upoznati svoju sestru?
Znate li gdje ţivi?―
U ovom trenutku hvatam se za slamke. U svom glasu čujem očaj, zbog
čega aktivno ne volim sebe. Saberi se. Nije ti ostavio ni pismo prije nego što je
umro.
„Ah, jadnica je u lošem stanju. Bojim se da ne ţeli nikakav kontakt.
MeĎutim...― Pogladio se po bradi, razmišljajući o nekoj ideji. „Znam nekoga tko
bi ti mogao pomoći. Prati me.―
Pratim oca Dohertyja u crkvu, sve do slabo osvijetljenog pozadinskog
ureda, gdje sjeda za teški hrastov stol i piše adresu na papir. Govori dok piše.
„Moj unuk se kreće u Ulici Drury. Dobro je poznavao tvog oca. Glen ga
je naučio svirati gitaru. Siguran sam da je Mal prepun priča o Glenu. Zašto ne
razgovaraš s njim uz nekoliko piva, ha? Ali ne previše, osim ako ne ţeliš da se
priče neočekivano, bizarno okrenu.― Hihoće se, gura adresu preko stola zajedno
s novčanicom od pedeset eura.
„Hvala, ali ne mogu uzeti vaš novac.― Zgrabim adresu i gurnem je u dţep
svojih traperica, ostavljajući novčanicu netaknutom.
„Zašto?―
„Jer mi ne dugujete ništa.― Podignem jedno rame. „I već ste učinili
dovoljno.―
Podiţe pogled, njeţnost u očima ostavlja mi glupe misli - misli kao da bih
voljela da me usvoji. Voljela bih da mi je djed. Ne postoji ništa poput osjećaja
da ne pripadaš. Plutajući bez korijena na ovom planetu, a da se nitko ne bori za
vas. Pa, tu je mama, ali ona ima čudan način pokazivanja ljubavi.
„Pokaţi mi neumoljivu dobrotu poput Gospodinove dobrote dok sam ţiv,
da ne bih bio ubijen. Samuel 20:14. Svi dugujemo malo dobrote, Rory. Malo
ljubaznosti daleko ide.―
Zubi su mu ţuti poput krhotina svjetlosti koja se probija kroz visoke
crkvene prozore. Gutam, ne poseţući za novcem.
„A sad, idi prije nego što moj unuk završi. Malachy rijetko ostaje na
jednom mjestu. Uvijek ga vreba jedna ili dvije prijateljice i uvijek ga odvuku u
tko-zna-gdje da radi Bog-zna-što.―

Trofej knjiga 24
 Imam prilično dobru ideju o kojem dijelu. U svakom slučaju, seksualni
ţivot njegovog plejboj unuka nije nešto o čemu ţelim razgovarati u crkvi. Ili,
znate, ikad.
„Kako ću znati tko je on? U Ulici Drury mora biti više od jednog
pjevača.―
„Oh, znat ćeš.― Uzima novac i dodaje mi ga.
Oklijevam, ali uzmi. „A ako to ne učinim?― Skupim obrve.
„Samo vikni njegovo ime. Zaustavit će sve odjednom. Malachy nikad nije
mogao odoljeti lijepoj djevojci ili ţestokom piću.―
Već mi se ovaj Malachy momak ne sviĎa, ali ako mi moţe dati završetak,
mogu zanemariti činjenicu da zvuči točno kao moj otac: ţenskaroš, pijanac i
čovjek koji izbjegava odgovornost kao da je kuga.
„Mogu li snimiti nekoliko slika njegovog groba prije nego što odem?―
Kimne, gledajući me s pukim saţaljenjem, onim koji vam se uvuče pod
koţu i nastani se. Onim koji vas definira.
„Prevladati ćeš, Aurora.―
Aurora. Nikad mu nisam rekla svoje ime. Samo Rory.
„Aurora?― podignem obrvu.
Osmijeh mu nestane, a on pročisti grlo. „Tvoj mi je otac rekao, sjećaš se?―
Da. Naravno. Pa zašto izgleda tako... kriv?
Dvije su me stvari pogodile u tom trenutku dok gledam na oca Dohertyja:
1. Čovjek ima očaravajuće oči - čudna nijansa ljubičaste umočena u plavu
boju koja vas odmah zagrijava.
2. Srest ću ga opet, jednog dana.
Sljedeći put kad to učinim? Promijenit će mi ţivot. Zauvijek.

Trofej knjiga 25
 Prolazim pored debelog zida ţenskih tijela koji je u obliku polumjeseca,
oko uličnog umjetnika. Ulica Drury eksplozija je boja, mirisa i znamenitosti.
Crvene zgrade, izloţena opeka, prekrivene ţivahnim grafitima. Azijska trţnica
koja viri iza ugla, garaţe, autobusne stanice i malene hipsterske trgovine.
Izgleda kao slika, ne mogu si pomoći, a da se ne zaustavim i ne napravim jednu,
snimajući ljepotu ulice svojim starim fotoaparatom.
Autobus koji prolazi u magli, presijecajući boje poput poteza četke.
Klik.
Dvojica muškaraca u odijelu prolazeći pored JEBI KAPITALIZAM
ispisanog na zidu.
Klik.
Usamljena boca piva koja leţi na pločniku, ugurana izmeĎu omota
bezvrijedne hrane poput tuţnog pijanca.
Klik, klik, klik.
Kad se napokon suočim licem u lice s uličnim umjetnikom koji stoji sa
strane na pločniku, njegova futrola za gitaru otvorena i puna smotanih novčanica
i sitniša, razumijem zašto mi je njegov djed rekao da ću ga prepoznati, sa
samopouzdanjem strastvenog vjernika.
Nikad prije nisam vidjela nekoga poput njega.
Prekrasan je, istinit, ali to nije ono što mi se ističe. Ozaren je.
Kao da njegova prisutnost ima prisutnost. On isisava zrak iz svega što je u
njegovoj blizini, čineći nemogućim da ga se ne pogleda. Malachy je stvoren po
mjeri za ogromno, divovsko srce. Sve na njemu - njegove otrcane traperice,
prljave čizme, bijela košulja i koţna jakna koja je bila stara prije nekoliko
desetljeća - vrišti nevolja. Izgleda poput srca iz sedamdesetih. Ikona. Muza
Terryja Richardsona. Bruce Springsteen prije slave.

Trofej knjiga 26
 Glas mu je poput meda i toplih začina. Uljuljkuje me u mislima na mjesta
na kojem nikad prije nisam bila, iako je daleko od lijepog. Grub je, grlat i
zadimljen. Kad me netko gurne da mu se pribliţi, vratim se iz sanjarenja i
shvatim što slušam.
„One― od U2.
Čudna slučajnost. Pokušavam si reći da to nije ništa. Ovo je Irska. U2 je
nacionalno blago.
Oči su mu zatvorene dok pjeva. Kao da ne postoji nitko osim njega i
njegove gitare. Nešto toplo mi prolazi kroz koţu, poput vala vrućine, a ja
zadrhtim u oduševljenju.
Toplina.
Uvijek sam mislila da u uličnim izvoĎačima postoji nešto sjetno - način na
koji ljudi prolaze pored njih, zanemarujući njihovu glazbu, njihovu umjetnost i
strast. Ali ovaj tip, on je taj koji ignorira. Sve se okrenulo. Gomila mu je jela s
dlana. Svaka ţena ovdje je pod gustom, slatkom čarolijom. Dobio je onu Harry
Styles kvalitetu zbog koje djevojke ţele spavati s njim, a starije ţene ga ţele
posvojiti. Muškarci su mješavina nestrpljivih, iznerviranih i ljubomornih.
Moţete to vidjeti po načinu na koji tapkaju nogama, provjeravaju satove, guraju
supruge i djevojke da se pokrenu.
Pjesma završava, a Malachy Doherty otvara oči i zagleda se ravno u
mene, kao da je znao da ću biti ovdje. Kao da me promatrao kako ga promatram
zatvorenih očiju. Dezorijentirana - i iz nekog razloga ţeleći nešto, bilo što -
bacim novčanicu u njegovu futrolu s gitarom i skrenem pogled, shvaćajući na
svoj uţas da sam bacila pedeset eura koje mi je dao njegov djed. Svi oko mene
mrmljaju i zviţde. Misle da je to bilo namjerno. Osjećam kako mi lice plamti
crveno. Kladim se da misli da ţelim spavati s njim.
Ţelim li? Vjerojatno. Ali bi li to trebao znati? Kvragu ne.
Prekasno je sada vratiti novac, a da pritom ne izgledam kao luda. A
izmeĎu ludog i lakog seksa, mislim da ću ići s ovim posljednjim.
Zajapurena, odmičem se. Malachy se nagne naprijed, uhvati me za zglob i
povuče. Električna toplina mi prolazi kroz vene, poput zmijskog ugriza.
Dahnem.

Trofej knjiga 27
 Zagledam se u svoje cipele, ali on se sagne i zaviri mi u lice, drski,
jednostrani smiješak koji mu se pojavi na usnama.
„Imate li zahtjeva, barunice Rothschild za sreću?― razvlači.
Mogu li dobiti novac natrag? Moram ti kupiti piće s njim kako bi mogli
pričao o mom ocu, pokušavam mu prenijeti s onim za što sam siguran da je
slatko, ali ozbiljan-psihološki izgled.
„Nijedne koje se mogu sjetiti.― Gledam ukoso, ponašajući se nonšalantno,
ali potajno ţeleći umrijeti.
Svijetla strana: Više ne razmišljam o svom mrtvom ocu. Srebrna podstava
i tako dalje.
„Copacabana!― netko sugerira.
„Djevojka iz Kavana!― drugi viče.
„Kurac u kutiji!―
Malachy se osvrne oko sebe i nasmije se, a čim njegove oči napuste moje
lice, toplina se gubi. Ipak, njegov smijeh sliči vrućem vosku koji mi curi u trbuh.
On se uspravi. „Tko je glupi Bugarin koji je to predloţio?― Neki tip u
zelenoj beretki i narančastoj jakni od tvida podiţe ruku i maše prstima.
„Ne bugarski, engleski.― Samozadovoljno se naceri.
„Isuse, puno gore,― Malachy ispali i svi oko nas se još jače nasmiju.
Koristim priliku da svoj puls vratim u normalu, smješkajući se. Ha-ha
doista.
Malachy se vraća na svoje mjesto i učvršćuje gitarski remen preko
ramena. Ima vitko, ali opet mišićavo tijelo nekoga tko radi u polju, a ne u
teretani. Usmjerava gitarsku palicu prema meni, a svima se glave okreću da vide
na koga pokazuje.
„Nisam oduševljen djevojkama koje ne znaju što ţele.― Podigne tamnu,
gustu obrvu. „Ali imam osjećaj da si ovdje da to promijeniš.―
Počinje svirati, a moţda je to zato što se osjećam malom i ranjivom i
slomljenom, ali dopuštam si da se povučem na njegov zvuk, zatvorim oči i
pustim. Mogu reći da je ova original, jer ne znam tekst.

Trofej knjiga 28
 Predobro je da ne bude hit. Pjeva je potpuno drugačije od načina na koji je
pjevao „One―. Kao da mu svaka riječ presijeca meso. Modrica, oţiljak, stvar
koja gori.

Slabost, mrţnja, ţelja,

Kako bih volio da ti zapalim dušu,
U sobi punoj prilično izgubljenih djevojaka i zlih slomljenih dječaka,
Pronaći ćeš me, umočiti u led i utopiti sav bijeli šum,
Ţelim vidjeti svijet tvojim očima i zaljubiti se,
Ali najviše od svega, bojim se da zapravo ne postojiš,
Jer tada moja bajka nema ljepote,
Samo tuţna, usamljena zvijer.

Ovaj me čovjek moţe pomicati bez dodirivanja i dodirivati bez stavljanja

prsta na mene. Njegov djed je bio u pravu. On je nevolja.
Svi su tako tihi, počinjem sumnjati da je ovaj trenutak stvaran. Prestajem
se njihati i otvaram oči. Na svoje zaprepaštenje, vidim kako cijela ulica bulji u
njega. Čak i konobarice stoje na pragovima restorana i na vratima kafića, diveći
se njegovom glasu.
A Malachy? Zuri u mene.
Uhvatim kameru i fotografiram ga dok pjeva.
Kad završi pjesmu, malo se nakloni i čeka da pljeskovi i vika utihnu.
Podiţe obrve prema meni sa smiješkom koji mi govori da će spavati sa mnom,
što je glupo, jer imam osamnaest godina i nisam tip za spavanje okolo.
U ţivotu sam spavala samo s jednom osobom: Taylor Kirshner, zadnja
godina, jer smo neko vrijeme hodali i nismo htjeli otići na fakultet sa svojim
neugodnim djevičanstvom.
Ali vjerujem Malachyju. Hoćemo.

Trofej knjiga 29
 Vjerujem mu jer je on taj tip. Mora biti netko poput mog oca. Potpuno bez
veze, oštećeni Romeo, duh tajfuna, koji bi vam slomio krevet, srce i odlučnost
ako mu dopustite.
Ne zlonamjerno, ne. I ne zato što to ţeli. Jednostavno si ne moţe pomoći.
Uništio bi sve na svom putu. Ovaj neshvaćeni, lijepi, briljantni dječak koji je
opterećen darovima koje nikada nije traţio, ali unatoč tome razvio. Njegov
talent, šarm i ljepota oruţje su i trenutno su usmjereni na mene.
Gledam kako izvlači novac iz kovčega za gitaru i trpa ga u dţep. Krug
ljudi oko njega se prorjeĎuje i odumire.
Prilaze mu dvije studentice, zatiču kosu iza ušiju. Koketira s njima
besramno, svako malo mi dobacujući pogled, pazeći da još uvijek stojim ovdje.
Ovdje sam samo zbog oca, ţelim pojasniti. Reći ću mu to čim završi.
Budući da se Malachy osjeća ugodno puštajući me da ga čekam, ne
osjećam se krivom kad ponovno izvadim fotoaparat i snimam njegovu sliku baš
kad on preko ramena podigne futrolu s gitarom, dodijelivši jednoj djevojci
poljubac u zglobove.
„Polaskan sam, ali vidite, obećao sam ovoj dareţljivoj, iako nametljivoj
djevojci, dopustiti da mi kupi pola litre piva.―
Spuštam kameru i izvijam obrvu prema njemu. Gleda u mene dok obje
djevojke odlaze prema autobusnoj stanici, hihoćući se bez daha i preplićući se.
„Mislim da si moţeš priuštiti da kupiš velikodušnoj, iako nametljivoj
djevojci, piće, s obzirom na sve.― Vraćam fotoaparat u ruksak, bacajući
kapuljaču jakne preko glave.
„Samo ako mi pošalje kopiju te slike.― Pokaţe bradom na izbočinu u mom
ruksaku, bacivši mi lijeni smiješak.
„Za što?―
Palac zakači za remen na koferu za gitaru. Zaustavlja se kad moţemo
udahnuti jedno drugo. „Pa ću dobiti njezinu adresu.―
„Tko je sada nametljiv?― Prekriţim ruke na prsima.
„Ja.― Naceri se, svijet mu je vjerojatno obojan dramatičnom nijansom lila
boje kroz njegove očaravajuće oči. „Definitivno ja. Ti si Amerikanka?―

Trofej knjiga 30
 Kimnem glavom. Skenira me.
Ljubičaste oči, poput djedovih. Ali nekako drugačije. Jasnije, s dubinama
koje vas usisaju ako niste oprezni.
Okrenem se i počnem hodati, znajući da će me slijediti. I jest.
„Koja je priča?― Gurne ruke u prednje dţepove.
„Moţemo li negdje sjesti?― Ignoriram njegovo pitanje, osvrćući se oko
sebe.
Mogla bih popiti piće i nešto pojesti.
Pretpostavljam da bi bilo koji normalan momak imao sto tri pitanja o
tome što ţelim od njega, ali čini se da Mal nije ni blizu spektra normalnosti.
Pokazuje glavom u suprotnom smjeru, okrećemo se. Sad sam ta koji slijedi.
Obrati. Ovaj ulični izvoĎač je dobar u tome.
„Imaš ime?― upita.
Hvatam njegove korake. Jedva.
„Aurora.―
„Aurora! Princeza Aurora od...?―
„New Jerseyja.― Kolutam očima. Kakav flert.
„New Jersey. Naravno. Poznat po svom preraĎenom mesu, češljugaru i
Jonu Bon Joviju, premda ti ovo zadnje neću zamjeriti.―
„To je nevjerojatno paţljivo.―
„Što da kaţem? I ja sam dobronamjerna duša. Pazi, sve što znam o New
Jerseyu naučio sam iz male emisije pod nazivom Jersey Shore. Mama je luda za
onim koji ima dovoljno gela na kosi da napuni bazen.―
„Pauly D.― Kimam, smiješeći se.
Odjednom mi je vruće. Moram izaći iz svoje vojničke jakne. Moţda čak i
dukserice. Deionizirati. Skinuti slojeve odjeće.
„To je taj.― Pucne prstima. „Iako sam siguran da ti i tvoja obitelj niste
nimalo poput njega i njegovih narančastih prijatelja.―

Trofej knjiga 31
 Grickam palac. „Zapravo, moja mama je uglavnom kraljica tih ljudi. Ona
je dvadeset pet posto laţne preplanulosti, dvadeset pet posto laka za kosu i
četrdeset posto oskudne odjeće i boje za kosu. Ona je ono super zapaljiva.―
„Gdje je ostalih deset posto?― hihoće se, dobacujući mi pogled koji ne
mogu dekodirati.
„Nisam baš dobra u matematici,― mrtva sam ozbiljna.
Malachy zabaci glavu i nasmije se tako burno, osjećam kako mi vibrira u
trbuhu. Kod kuće bi dječak poput njega nekako podigao svoj izgled u svoju
korist - postao glumac, model, osoba na društvenim mreţama ili neki drugi
izmišljeni posao.
Moja bi mama doţivjela srčani udar ako ikad vidi Malachy kako se smije.
Smije se cijelim licem, praktički pozivajući bore. Svaki centimetar njegova mesa
čvrsto je stisnut.
„Ja sam Mal,― kaţe.
Budući da smo u hodu i ne moţe mi stisnuti ruku, udario je ramenom o
moje, vukući moju kapuljaču dolje da mi otkrije lice.
„A ti? Hoćeš li razbiti neke irske stereotipe?― pitam.
Mal skreće oštro iza ugla. Pratim ga.
„Bojim se da ne. Katolik sam, mamin sinčić i uglavnom funkcionalni
alkoholičar. Moj djed... zapravo, tehnički nije moj djed. Otac Doherty je
katolički svećenik, ali mamin otac je umro mlad i otac Doherty, njegov brat,
nekako se brinuo o njoj kao da je njegova. Svejedno, naučio me kako se
priprema varivo, koje je do danas jedina hrana koju znam pripremiti. Ţivim na
farmi s nevjerojatnom količinom ovaca. Preferiram jako crno pivo nego svjetlije,
misionarski poloţaja nad psećim, mislim da je George Best bio bog i smatram
da smeĎi umak moţe izliječiti sve što je manje od raka, uključujući, ali ne
ograničavajući se na mamurluk, loše skuhan obrok i moţda hepatitis C.―
„Mi smo... nevjerojatno stereotipni prikazi mjesta iz kojih dolazimo.―
Kotrljam prsten za nos, premještajući ga kroz njegovu rupu. To radim kad sam
nervozna. Zaokuplja moje ruke.
„Stereotipi postoje jer imaju sjeme istine.― Zastaje, okreće se i udara po
krovu starog Forda u boji loših zuba. „Sad, doĎi. Imamo kamo otići, što vidjeti, i
bojim se da moraš voziti.―
Trofej knjiga 32
 „A?―
„Nisi li gledala pristojne ljubavne filmove, princezo Aurora iz New
Jerseyja? Sve najbolje susrete u povijesti filma uključuju ţenu koja muškarca
nekamo vozi. Kad je Harry upoznao Sally, Pjevanje na kiši, Thelma i Louise...―
„Posljednji nije bio slatki susret. A Geena Davis nije muškarac.― Ne mogu
se suzdrţati od smijeha. Kako se usuĎuje da me odmrzne prije nego što sam
spremna za odmrzavanje?
„Paradajz, rajčica.― Baca mi ključeve u ruke, hvatam ih instinktivno.
„Vaša kočija čeka, gospoĎo Semantiko.―
Tip je uglaĎen, šarmantan. Najgora vrsta lomitelja srca - nedovoljno
suosjećajna da vam pokaţe da je seronja ponašajući se kao takav. Kladim se da
ostavlja za sobom niz napola ţivih, krvavih, slomljenih srca gdje god krene -
poput Ivice i Marice koji su ostavili krušne mrvice kako bi pronašli put kući
prateći trag. Samo ja znam kamo vodi ovaj put: uništenje.
„Čekaj. Prije nego što negdje odemo, ţelim te nešto pitati.― Podiţem ruku.
Najbolje je odmah postaviti očekivanja.
„U redu.― Otvara suvozačeva vrata, klizeći unutra. Još uvijek stojim na
pločniku kad zatvori vrata, spusti prozor i nasloni ruku na njegov okvir,
stavljajući sunčane naočale. „Ideš li?―
„Nećeš li pitati što je to prije nego što me pustiš unutra?― namrštim se.
Podiţe svoje avijatičarske naočale i dobacuje mi osmijeh koji moţe izdrţati
čitav svemir sa svojom veličinom.
„U čemu je poanta? Dati ću ti, u svakom slučaju. Bio to novac, šmrk,
duhan, bubreg, jetra. Boţe, nadam se da nije moja jetra. Naţalost, moja je
vidjela odreĎenu kilometraţu. Hajde, Aurora.―
„Rory.―
„Rory,― ispravi se, povlačeći zube preko donje usne. „Mnogo prikladnije.
Uopće ne izgledaš kao princeza.―
Izvijem obrvu. Ne znam zašto me njegova izjava ţivcira. U pravu je. Ne
izgledam nimalo poput princeze, što je moja majka ţeljela da budem. Moja
najbolja prijateljica Summer kaţe da izgledam poput samoubilačke vile.

Trofej knjiga 33
 „Izgledaš poput ljepše polusestre u Disneyevom filmu. Sluškinje koja na
kraju dobije princa. Ona koja nije roĎena s titulom, ali ju je zaradila,―
objašnjava.
Osjećam kako se crvenim, misleći da je to ironično, jer sam upravo
saznala da imam polusestru.
„Opa, ona se crveni.― Podiţe šaku u zrak kroz prozor. „Nije sve
izgubljeno. Još uvijek imam šanse.―
„Zapravo, nemaš.― Njegovo oduševljenje utapam hladnom vodom. To ga
jače nasmijava, jer već zna. Gad zna da me osvaja.
„Neću imati vezu za jednu noć s tobom,― kaţem.
„Naravno, da nećeš,― lako se slaţe. Slobodno. Ne vjerujući ni riječi.
„Ozbiljno mislim,― upozoravam. „Preko mene mrtve.―
Smijući se snaţnije, tapka suvozačeva vrata.
„Poţuri, Princezo.―
Mal me usmjerava iz Dublina na svoj osobit način („Skreni lijevo. Ne,
tvoje drugo lijevo. Nema veze, originalno lijevo―), premda sam prestravljena
vozeći se drugom stranom ceste, i unatoč činjenici da nemam meĎunarodnu
vozačku dozvolu, još uvijek se nalazim za volanom.
Moţda je to postavka koja me odvaja od svake vrste razumne logike.
Moţda je to sam Mal. Znam samo da imam osamnaest godina, novo siroče od
oca kojeg nisam poznavala i osjećam se kao da sam zamrznuta u zraku, poput
marionete. IzmeĎu neba i zemlje. Ništa za izgubiti, ništa za dobiti.
Ulazimo u malo selo, ušuškano izmeĎu zelenih breţuljaka na korak od
Dublina, s bijelim drvenim natpisom koji najavljuje naš dolazak u Tolku, Co
Wicklow. S desne strane nalazi se rijeka, preko nje stari most s kamenim lukom
i stare kuće sa svijetlocrvenim vratima koji obrubljuju ulaz u grad. To je više
poput glavne ulice s nekoliko kuća razbacanih oko nje, poput pramenova kose
na inače ćelavoj glavi. Vozimo se Glavnom ulicom, prolazeći pokraj
svijetloplave kuće, crkve, niza gostionica, pubova i malog kina, Mal mi govori
kako nudi stvarna pojedinačna sjedala, a ljudi koji njime upravljaju i dalje
koriste tradicionalne role.

Trofej knjiga 34
 Cesta vijuga, zavijajući se gore-dolje, a moje se srce osjeća neobično puno
kad parkiram automobil, prema uputama Mala, nekoliko zgrada dolje od puba
zvanog Boar's Head.
Kad izaĎemo iz automobila, zaustavim se i izvadim fotoaparat. Pub je
obojen bijelo, sa zelenim prozorima ukrašenim vazama iz kojih se prosipaju
neveni i različci. Irska zastava visi na stupu pokraj vrata.
Izgleda kao nešto iz folklora, priča koju bi mi pokojni otac rekao u
drugom ţivotu.
„Što te zadrţava, Rory?― Mal se okrene na ulazu u pub i uhvati me kako
čučim na jednom koljenu, škiljeći i usmjeravajući kameru prema njemu.
„Vodi ljubav s kamerom, zgodni,― kaţem jezivim starim glasom,
očekujući da će mi reći da prestanem.
Umjesto toga, Mal se nasmije, zamahne zamišljenom haljinom i pošalje
poljubac kameri, a la Marilyn Monroe. Samo zbog njegove muškosti izgleda sto
posto smiješno i nula posto ţenstveno.
Klik. Klik. Klik.
Ustanem i priĎem mu. Pruţa mi ruku. Uzimam, preumorna da bih se
oduprla.
„Ovdje ţiviš?― pokaţem oko nas. „U ovom selu?―
„Odmah ispod onog brda.― Prolazi prstima kroz moju kosu povlačeći je s
lica, a kraljeţnica mi trne u neočekivanom oduševljenju. Nasmiješi se, jer
primjećuje. „Sa svim ovcama sa šupljinom o kojoj sam ti ranije govorio.
Upoznat ćeš ih.―
„Sutra imam let.― Pročistim izdajničko grlo koje se neprestano začepljuje
svakakvim osjećajima.
„Pa?―
„Ne mogu dugo ostati.―
Zuri u mene s mješavinom zbunjenosti i veselja. Mislim da je ovo moţda
prvi put da je odbijen. Tada učini nevjerojatno i preĎe palcem preko oţiljka,
zureći u njega, očaran.

Trofej knjiga 35
 „Kako se to dogodilo?― pita, glas mu je tako tih, zvuči kao da jenjava.
Osjećam se toliko toplo da praktički osjećam kako mi sunce prţi po koţi, iako je
hladno i sivo.
„Nije. RoĎena sam s tim.―
„Jesi, ha?― Njegov palac prelazi od moje sljepoočnice do mojih usana. Je
li očekivao neku ludu priču o sudaru ili čudnoj nesreći?
Povlačim se.
„Svejedno, ne mogu ostati. Imam rezerviran hotel u Dublinu.―
„Odvest ću te natrag da se odjaviš.― Vrati se iz svog čudnog transa.
„Večeras ćeš ostati sa mnom.―
„Neću spavati s tobom. Preko mog mrtvog tijela, sjećaš se?―
Stavi mi ruke na obraze. Grube su i samopouzdane, ruke umjetnika, a
moje srce grmi od novopronaĎenog saţaljenja za mamom. Sad shvaćam zašto je
spavala s tatom. Nisu svi Casanove ljigavi. Mal nije.
„Nemoj dopustiti da ti osjećaji smetaju činjenicama.―
„Što znači?― namrštim se.
„To što ti se ne sviĎa činjenica da ćeš spavati sa mnom ne znači da se to
neće dogoditi.― Prelazi palcem preko mojih usana. „A to što smo se upravo
upoznali ne znači da smo stranci. Osjećamo li se strancima?― pita, povlačeći me
sebi.
Ne. Ne, nismo. Osjećam kao da je uvijek bio uz mene. Kao da sam nosila
maleni dio njega sa sobom od trenutka kada sam se rodila, a sada kad je ovdje,
moţemo uklopiti dio koji sam imala s ostatkom njega, poput završetka slagalice.
Gutnem, ali ne kaţem ništa.
„Točno. Ipak odugovlačiš naš savršeni slatki susret. Geena Davis se
okreće u svom grobu.―
„Geena Davis nije mrtva, Mal!―
„DoĎi, gospoĎo Semantika. Daj da te nahranim.―

Trofej knjiga 36
 Tri porcije usoljene govedine i pastirska pita kasnije, Mal pokazuje na
mene svojom napola dovršenom Guinnessovom pintom - četvrtom. Još uvijek
njegujem svoju prvu votku s dijetnom Coca-Colom.
„Htjela si me nešto pitati.― Zatvorio je jedno oko, kao da me nišani
pištoljem, liţući bijelu pjenu Guinnessa s gornje usne.
Evo ide...
„Došla sam u Ulicu Drury po savjetu tvoga djeda. Znao je da sam kći
Glena O’Connella. Rekao je da ćeš mi moći reći više o njemu.― Paţljivo
proučavam njegovo lice.
Uzima moju ruku, prevrće je i prstom prati crte s unutarnje strane. Dlačice
na zatiljku mi se dignu.
„Išao sam u djedovu crkvu svake nedjelje kad sam bio dijete. Glen je
ţivio iza crkve. Dopustio mi je da slušam njegove ploče. Naučio me nekoliko
nota i pomogao mi da sastavim rečenicu kad sam počeo pisati pjesme. Naučio
me kako krvariti na stranici. Dakle, da, prilično smo se dobro poznavali.
Dovoljno da mi kaţe da će me ubiti ako ikad dodirnem njegovu kćer.―
Ha?
„Onu drugu.― Odmahuje glavom, smijući se kad vidi izraz mog lica. „Ne
tebe. Boţe, Glen bi umro na mjestu da te osobno upoznao. On bi pozvao vojsku
da zaštiti tvoju čednost.―
„Od tebe?―
„I ostatka Europe.― nasmiješi se.
Je li to njegov čudan, Mal način da mi kaţe da sam lijepa?
„Zašto te djed nije poslao Kathleen, Glenovoj kćeri? Ţivi u ovoj ulici.―
Mal se namršti, dovršavajući pola litre.
Kathleen.

Trofej knjiga 37
 Moja sestra se zove Kathleen.
Novčić pada, i on shvaća da joj nisam znala ime.
„Znala si da imaš sestru, zar ne?―
Kimnem polako. „Mama mi je odbila reći njezino ime. Rekla je da to ne
bi trebalo biti vaţno, jer me ovdje nitko posebno ne ţeli upoznati. Kako to da
cijelo ovo selo pohaĎa crkvu u Dublinu ako svi ţivite ovdje? Pomalo čudno.―
Vrtim slamku u svome piću.
Mal se nasloni. „Ne cijelo selo. Samo mi. Mama radi vikendom u Lidlu,
pa nas je Kathleenina mama vodila na nedjeljne mise kako bi podrţala mog
djeda u Dublinu, u biti me čuvala. Obično sam išao kući s djedom, ali ponekad
sam bio s Kathleen kad se ona poslije druţila s Glenom.―
„Kakav joj je otac bio?―
„Dobar,― kaţe, a zatim se namršti i popravi, „Ali nedovoljno dobar za
tebe.―
„A koliko godina ima Kathleen?― Ignoriram njegov pokušaj da se osjećam
bolje.
„Mojih je godina.― Mal i dalje proučava moju ruku kao da je
najzanimljivija stvar na svijetu. „Dvadeset i dvije,― dodaje.
„Sigurno je dobro poznaješ.―
„Odrasli smo zajedno.― Lupne praznom čašom o ljepljivi drveni stol.
„Pitam se zašto te uputio meni, a ne njoj.―
„Rekao je da nije dobro i da ne ţeli nikoga vidjeti.―
„Sranje. Kathleen je društvenija od pingvina.―
Kakva čudna stvar za reći. Pokušavam se ne smiješiti njegovom izboru
riječi. Sve je na njemu tako... drugačije.
„Kakva je?― Osjećam se kao agent FBI-a, ali teško je drţati se pod
kontrolom kada ţelim naučiti sve što se o tati moţe znati. O mojoj sestri. Osim
toga, ako mi se usne nastave micati, ne moram se zaustaviti kako bih ispitala
mrlju ljubomore u svom glasu. Kathleen je godinama odrastala s tatom. I pored
Mala.

Trofej knjiga 38
 „Slatka. Lijepa. Svetica. Vidjet ćeš. Idemo je vidjeti. Sigurno ima hrpu
njegovih fotografija.―
„Ne znam je li to dobra ideja.―
„Pa, znam ja. Nećeš odavde otići praznih ruku. Idemo.― Uzima me za
ruku i povlači na noge. Baca nekoliko novčanica na stol, ne pokušavam platiti
svoj dio obroka, jer s hotelom sam već duboko u minusu na ovom putovanju.
Ruka mi je stisnuta u njegovoj, Mal prolijeće kroz Glavnu ulicu poput
metka. Počinje kiša, a ja sagnem glavu pokušavajući izbjeći pljusak.
Smije se, glasa prigušenog olujom. „Ne mogu vjerovati da ljeti pada kiša.
Kao da si sa sobom donijela zimu, Rory.―
Čudno je, ali drţi nas bliskim i dodirujemo se, pa me nije briga.
„Zašto nismo uzeli auto?― vičem.
„Njena kuća je zapravo ispred mog automobila. Osim toga, smilit će nam
se ako nas vidi mokre i jadne.―
„Mislila sam da si rekao da je svetica.―
„Čak i poboţni imaju svoja ograničenja, pogotovo s obzirom na to da je
ignoriram tri mjeseca zaredom.― frkne.
„Mal!― vrisnem, a on se samo jače nasmije.
Dolazimo do viktorijanske kuće s bijelim opekama i crnim ţaluzinama.
Mal lupa po vratima i prelazi prstima po mokroj kosi. Strši u tisuću različitih
smjerova, čineći ga neugodno ukusnim. ProĎe nekoliko sekundi prije nego što se
vrata otvore i pojavi se djevojka koja izgleda poput zaobljenije, manje nervozne
verzije mene. Kosa joj je crvena kao rubin, nekoliko nijansi svjetlija od moje
izvorne svijetlo narančaste, ali ima iste velike, zelene oči i koščati nos i
spuštene, napućene usne. Ima pjege, poput mene i isti mladeţ na gornjoj usni.
Ali što se tiče izgleda, tu prestaju naše sličnosti. Na sebi ima bijeli
dţemper, a ispod dugu plavu haljinu A kroja. Tajice su joj kristalno bijele, poput
kosti. Osjećam se nervozno su svojim platnenim cipelama i dukserici pa zabijem
šake u dţepove kako se ne bih igrala prstenom za nos.
„Mal!― viikne kad ga ugleda, prebacujući mu ruke preko vrata i zakopavši
mu lice u rame. „Što radiš ovdje? Boţe, mokar si!―

Trofej knjiga 39
 „Kath, ţelim te upoznati s mojom prijateljicom Aurorom iz New
Jerseyja.― Baci joj veliki, glupavi osmijeh i pokaţe na mene kao da sam neka
vrsta nagrade.
Još uvijek smo na njenom pragu, kiša nam udara po licima. Ali čak i to ne
sprječava Kathleen da oštro udahne, a oči joj se raširi kad me prvi put primijeti.
Mal je previše zauzet stresanjem kiše s čizama i odmahivanjem glavom poput
psa da prepozna delikatnu situaciju koju je upravo stvorio.
„Rekla si da si je oduvijek ţeljela upoznati, a ona mi je rekla da nema niti
Glenovu sliku. Pa, nabasao sam na nju u Dublinu i računao da je krajnje vrijeme
za ponovno okupljanje. Zahvali mi poslije.― Namiguje, gurajući ramenom
njezino, s rukama u dţepovima jakne.
Dakle, moja je mama imala pravo u vezi jedne stvari. Muškarci imaju
emocionalnu inteligenciju nerazvijenih cigli.
Trepnem, odbijajući se zadrţati na činjenici da je otac Doherty rekao da
ne ţeli nikoga vidjeti, no Mal kaţe da je umirala da me upozna. Samo je jedna
od tih stvari istinita i slutim koja.
Kathleen me procjenjuje - ne da je mogu kriviti, to je bomba - i odmah se
osjećam krivom što sam se usprotivila riječima oca Dohertyja. Odmahuje
glavom, trzne se, nasmiješi se i zagrli me, bacajući se na kišu. Teturam unatrag i
uzvraćam stisak.
„O Boţe. O Boţe. O Boţe.― Zagrljajem mi drobi kosti.
Topim se uz nju i istodobno se smijem i plačem. To je totalni slučaj
emocionalnog proljeva, ali ne dogaĎa se svaki dan kad prvi put upoznate svoju
polusestru.
„Oboje ste natopljeni! DoĎite! Hoću li skuhati čaj?― Prekine vezu sa
mnom, povuče me za ruku i uvede unutra, odlazi do kupaonice i vraća se s dva
topla ručnika. Zahvalno se omotamo.
„Čaj!― Mal uzvikuje, kao da je to najbolja ideja koju je ikad čuo u ţivotu.
„Čarobna riječ. Rory, jesi li znala da Kath kuha opasan čaj? Najbolji u okrugu.
Ozbiljno.―
Kath udari Mala po prsima i zahihoće se poput školarke na putu do
kuhinje. Slijedimo uski hodnik s ogrtačima i šalovima nagomilanim na
vješalicama. Sve je malo, uredno i ugodno.

Trofej knjiga 40
 U kući se osjećaju 70-e godine, sa zelenim tapetama, smeĎim
namještajem i ţutim svjetlima. Natopljen je prisnošću. Potpuno nastanjen - ne
samo prostor s namještajem poput mamine kuće u New Jerseyu.
„Drţava, a ne okrug,― dopunjava Mal.
Kathleen udari Malovo rame i posesivno drţi ruku na njemu. Uzdišući
kao da je to posao, hvata je za zapešće, okrećući je i jednim brzim pokretom je
stisne uz zid hodnika. Zaustavljam se, promatram kako se situacija razvija. Drţi
je kao što farmer drţi stoku, grubo i bez strasti, ali ona teško diše. Njezine oči,
teških kapaka i napunjene ţudnjom, izazivaju ga da povuče još jedan potez.
Kratko je zastenjala, trznuvši se zbog vlastitog nedostatka kontrole i postajući
jarko crvena. Gleda u nju kao da je saţvakana igračka. Poznata, stara u kojoj
ima previše nostalgičnosti da se baci, ali nitko se više ne ţeli igrati s njom.
„Kako je u školi, Kiki?― pita s osjećajem ţaljenja u glasu, kao da to mrzi –
navoditi je.
Pa zašto onda?
Točno zna što joj radi i to me muči, jer vidim koliko izlučuje kontrolu.
Uhvaćena je u trenutku, ali on je promatrač, vratar koji je drţi u glupom snu,
ključ je daleko izvan njezina dosega.
„Veličanstveno.― Glas joj se trese. „Ja... pokušala sam te nazvati nekoliko
puta. Navraćala nedjeljom nakon mise. Tvoja mama kaţe da si bio zauzet.―
„Jesam.―
„Očito ne previše zauzet za Auroru.― Ponovno se crveni. U njezinu tonu
nema ništa zlobno. Samo očajno.
Moja odanost je razapeta izmeĎu dječaka kojeg voli, koji mi pokušava
pomoći i sestre koja se raspada zbog njega.
„Više voli ime Rory.― Mal uklanja pramen kose s Kathleeninog lica,
zataknuvši ga iza uha.
Ţelim ga udariti u muda u njezino ime, a zatim u koljeno u svoje.
„Oprosti, Rory.― Osmjehne mi se nervozno, vraćajući pogleda na njega,
kao da bi mogao nestati svakog trenutka. „Nedostajao si mi.―
Nedostajao joj je.

Trofej knjiga 41
 Ona ga voli.
Ne mogu joj ovo učiniti. Ne mogu ga poljubiti niti spavati s njim niti
raditi bilo što od stvari koje ţelim raditi s Malom. Jer ja odlazim, a ona ostaje.
Budući da se čini ljupkom, pa čak i ako nije draga, ona je i dalje moja sestra.
Na prstima idem do kuhinje, ne dajući do znanja da njihov naizgled
prijateljski razgovor čini da se nešto u mojim grudima ruši, cigla po cigla.
„Ostani,― odbrusi mi Mal iza leĎa. Više ne zvuči tako lijepo. Zaustavljam
se, ali se ne okrećem. Kathleen se očito jako sviĎa i ţelim joj pokazati da nisam
prijetnja.
„Vi ste...― započinjem.
„Ništa,― pojašnjava Mal. „Mi smo samo prijatelji, zar ne, Kathleen?―
Pročisti grlo zaglaĎujući haljinu. Moje srce je prašina na vjetru. Jadna
ona.
„Naravno.―
Kakav seronja. Prije nego što shvatim što se dogaĎa, Mal je uz mene i
stavlja ruku na dno mojih leĎa. Uvodi me u kuhinju, ostavljajući Kathleen iza
sebe. Okrećem glavu prema njoj, a ona mi dobaci umoran osmijeh mašući nam
da krenemo dalje.
„Idem samo oprati lice,― promrmlja ona. „Isključi grijač. Osjećam se
pomalo uznemireno.―
Sjedam za stol za blagovanje i gladnim očima proučavam obiteljske slike
koje vise na zidovima. Ali nema nikoga tko izgleda kao da bi mogao biti Glen.
Samo Kathleen i njezina mama, Kathleen i obiteljski psi, Kathleen ljubi obraz
mladog Mala dok on izgleda uţasnuto i zgroţeno do srţi, kao što to dječaci čine
u toj dobi. Čak mi se i od mladog Mala javljaju leptiri. Koji vrag nije u redu sa
mnom?
Sve, očito. Isti je tvoj otac.
Moja polusestra posluţuje nas čajem i biskvitom dok pokušava
razgovarati. Objašnjava mi da studira veterinu i šali se kako će je Mal zaposliti
kada preuzme obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

Trofej knjiga 42
 „Zapravo, Mal mi je rekao da bih trebala postati veterinar. Sjećaš se, Mal?
Dan kad sam pokušala spasiti onog goluba? Mislim da je bio Boţić kada smo
napunili jedanaest.―
Mal bulji u mene. „Da. Naravno.―
Ne sjeća se. Kathleenin osmijeh je ustrajan.
„Samo je skroman. Samo pričekaj dok ne diplomiram, Mal. Imaš dosta
ovaca i krava. Toliko moţeš učiniti s njima, ako se samo potrudiš.
Iznajmljivanje zemlje drugim poljoprivrednicima loša je investicija. Mogla bih
pomoći.―
„Ja sam glazbenik.― U čaj ulije pola kartona mlijeka, netremice zureći u
svoju šalicu. „Ne zanima me poljoprivreda.―
„Ipak pomaţeš Boylesu tu i tamo.―
Slegne ramenima. „Kad im treba pomoć, da. TakoĎer i serem. Ne mora
značiti da ţelim biti vodoinstalater.―
Zamalo ispljunem čaj iz usta po cijelom stolu. Zamalo.
„Kako si glazbenik, Mal? Ne ţeliš biti pjevač i ne prodaješ svoje pjesme
nikome, čak ni kad dobivaš ponude.― Trepavice joj lepršaju, obrazi su joj
ruţičasti.
Prepiru se još neko vrijeme, onda Mal zaustavlja Kathleenin niz pitanja i
argumenata i kaţe, „Pitali smo se hoćeš li podijeliti neka sjećanja na Glena s
Rory. Budući da ga zapravo nikada nije upoznala. Sigurno ti ne smeta?―
„Oh, naravno. Nisam ţeljela ukazivati na slona u sobi.― Ona se smiješi,
naginjući se prema meni. „Naravno, Rory, bilo što. Što bi ţeljela znati?―
„Hmm.― Lupkam koljenom ispod stola. „Kakav je bio?―
Je li ikad govorio o meni?
Jesam li mu nedostajala?
Je li ga bilo briga?
„Bio je najbolji, Rory. Imali smo sjajan odnos. Imao je zločesti smisao za
humor i ogroman glazbeni talent. Zapravo, jedini momak za kojeg znam da je
talentiraniji od njega je Mal.―

Trofej knjiga 43
 „Tata me znao zvati McNugget, jer sam u djetinjstvu bila malena i pomalo
napuhana. Sjećaš se toga, Mal? Dugo sam bila uvrijeĎena.―
Posegne i stisne Malovo rame. Još uvijek me gleda.
Kathleenine riječi zvuče odvojeno, ali pripisujem to njezinoj uzrujanosti
zbog Mala, koji se pojavio sa mnom.
„Je li imao puno pjegica, poput nas?― pitam, pitanje zvuči gluplje nego što
mi je bilo u glavi.
Stvar je u tome što svog oca nikad nisam vidjela. Ikad. Mama mi je rekla
da ima tamnu kosu i svijetle oči i tri brade. Zauvijek pjesnik, ova ţena.
„Ne.― Kathleen se cereka. „Lice mu je bilo blijedo i glatko. Ja sam svoje
dobila od mame.―
Pretpostavljam da sam i ja svoje dobila od mame.
„Imaš li njegovu sliku?― Mrdam prstima ispod stola.
„Ne vjerujem da imama.― Namršti se. „Zar ga nisi vidjela?―
Odmahujem glavom, gutajući klupko suza koje mi se slijevaju u grlo.
Moţda je bila pogreška doći ovdje i vidjeti pravu obitelj koju je ostavio iza sebe.
„Sigurno imaš sliku ili dvije Glena, Kiki.― Mal se namršti na Kathleen.
Ugrize se za usnicu. „Ţao mi je. Mama je masovno čistila prije nekoliko
tjedana i sve preselila na tavan. Ključ je kod nje, pretpostavljam, ali vani je.
Voljela bih da sam znala da dolaziš, Rory. Zamolila bih je da ostavi nešto.―
„Je li me ikad spomenuo?― pitam u šalicu čaja, ne ţeleći vidjeti saţaljenje
na njenom licu kad odgovori.
Čak i gledajući dolje, vidim Kathleen perifernim vidom kako odlaţe
šalicu i teško uzdiše. Skoro teatralno. Na znam zašto si ovo radim. Svako pitanje
stavlja još jedan čavao u lijes moga samopoštovanja.
„Oh, Rory, stvarno mi je ţao.―
Podignem šalicu i prinesem je usnama. Uţarena tekućina izgara put od
jezika niz grlo, ali praktički je ispijam, čeznući da osjetim bilo što - čak i bol -
da bih se odvratila od onoga što mi se dogaĎa u glavi. Mal mi na kraju spusti
ruku s šalicom.

Trofej knjiga 44
 „Sigurna sam da je tu i tamo činio. Volio te!― Kathleen očajnički
pokušava. „Tata je volio sve, zar ne, Mal? Čak i onog trgovca, Jareda, koji je
svake nedjelje prodavao kopije Burberryja na uglu.―
Mal joj uputi čudan pogled koji ne mogu dešifrirati, a zatim me pogleda
na način da se osjećam golom. Kao da mi gleda u dušu, secira je noţem i
viljuškom.
Trgne se i protegne na svojoj stolici. „Oprostite, dame. Priroda zove i ima
tri litre mokraće za isporučiti.―
Ustane i krene prema kupaonici. Shvaćam da ovu kuću zna napamet - bio
je ovdje vjerojatno desetke puta. On i Kath dijele povijest, kemiju. Trebala bih
se osjećati sretno što bi Kathleen mogla završiti s tipom poput Mala, ako ga ikad
uspije ukrotiti. Smiješan, šarmantan i zgodan.
Ali iz nekog razloga ne osjećam.
Čim je Mal izašao iz vidokruga, odmahujem glavom i smiješim se. „On
je divlji, ha?―
Kathleenin slatki osmijeh pada. Izvadi sjaj za usne iz torbice na stolu i
stisne obilnu količinu na stisnute usne.
„Što je on, a što nije, ne bi ti trebalo biti vaţno. On je moj.― Njezin topli
glas sada je hladna, šiljasta oštrica koja mi prolazi uz vrat.
„Oprosti?― Nagnem glavu unatrag.
Cmokne usnama, podigne šalicu za čaj – mali prst u zraku - i polako
otpije gutljaj. „Problem s Malachyjem je što ima slabost prema lutalicama. Ma
koliko prljavi, ma koliko bijesni.― Ona suţava oči prema meni. „Bez obzira
koliko opasni.―
Proučavam način na koji joj se lice odvratno uvrće, otvaram usta u šoku.
Laţno.
Sve je laţno.
Moja sestra nije draga, plaha ni dezorijentirana. Ona je vrag.
Mrzi me. Uvijek me mrzila. Zbog toga je otac Doherty ţelio da je se
klonim. Zbog toga me uputio svom slatkom unuku. Kath samo stavi masku za
Mala.

Trofej knjiga 45
 „Znaš, tata je rekao da je počinio strašnu grešku kada se vratio iz Pariza i
kada je postalo poznato da je napravio dijete Amerikanki. Ali osobno, oduvijek
sam ţeljela upoznati svoju malenu polusestru. Dok nije umro i kada je postalo
poznato da ćeš krenuti za njegovim novcem. Nisam to htjela vjerovati. Uistinu
nisam. Čak sam ti htjela pisati.―
„Ipak nisi.― Stisnem zube, zadrţavajući njezin pogled. „Lijepo je to što
sada govoriš da si se htjela povezati, ali nikad nisi.―
Opet mi je hladno. Ţelim da se Mal vrati, da natopi sobu svojom
toplinom.
Podrugljivo se osmjehne.
„Zanimljivo je što si došla ovdje nakon što je umro.―
Nosnice mi se rašire, a srce ubrzava. Sve što ona insinuira potpuno je
sranje i daleko je od istine.
„Nisam ovdje zbog njegova novca,― sikćem, suţavajući oči i nadajući se
da izgledam jednako prijeteće koliko se osjećam.
„Ovdje sam da vidim njegov grob, gdje je ţivio i odrastao. Da
fotografiram, kako bih se mogla osvrnuti na njih i reći si da sam došla ovdje i
povezala se sa svojim korijenima. Postoji polovica mene koju ne poznajem. U
tijelu nosim gene neznanca, za boga miloga.―
„Zašto onda ne prije?― Koluta očima sa sarkastičnim osmijehom.
„Nisam bila punoljetan za donošenje takve odluke!―
„Je li zato tvoja mama poslala pismo mojoj baki i djedu traţeći da vidi
oporuku? Dakle, moţeš se povezati ne samo sa svojim nasljeĎem, već i s
lijepom Gucci torbom?―
IznenaĎena sam što mi čeljust ne udari u pod. Ţelim ubiti mamu. Ili barem
mislim da bih trebala. Ne znam na što imam pravo ili ne. Ne zanima me. Neću
koristiti njegov glupi novac. Ovo putovanje nije o ovom.
„Slušaj, ja...― započnem, ali ona me prekine.
Nagne se naprijed, uhvativši me za ruku preko stola. Kathleen bolno
stišće, drobi mi kosti, a njezin plastični osmijeh vraća se neočekivano. Sad znam
da kad me zagrlila na vratima, zaista me htjela povrijediti.

Trofej knjiga 46
 Izgleda poput one djevojčice koja bi utopila svog starog psa kako bi
natjerala roditelje da joj kupe štene.
„Ne, ti me slušaj. Nećete vidjeti ni lipe tatinog novca. Sve je prepustio
meni, i to s dobrim razlogom. Ja sam njegovo legitimno dijete. S druge strane, ti
i ona jadna budala niste ništa drugo do puke nesretne nesreće. TakoĎer, moţeš
maltretirati Mala koliko god ţeliš dok si ovdje, ali ja ću se udati za njega. Zato
upamti to kad se budeš grčila ispod njega i dopuštala mu da te iskoristi. Sjebat
će te, jer moţe, ali ja ću mu zauvijek grijati krevet. I to si ukratko ti, Aurora.
Moja jeftina verzija. U tatinom ţivotu. U Malovom.―
Njezin stisak se pojačava oko moje ruke. Povlačim se, ali ona je snaţna i
previše sam zapanjena da bih se pomaknula. Usne joj se trzaju i šire. „I molim
te, nemoj se sramotiti iskušavajući majčin trik i zatrudnjeti. Sigurno znaš da te
neće pratiti do Amerike, a ako očekuješ meni prepustiti svoje kopile, čeka te
strašno razočaranje.―
Zurim u nju, pitajući se kako bih mogla biti genetski povezana s tim
zelenookim čudovištem koji nosi veste i bljuje vatru.
„Sve si krivo shvatila.― Pokušavam ponovno istrgnuti ruku, ali ona je
snaţnije povuče, zabijajući svoje ureĎene nokte.
Obično sam osoba koja neće trpjeti sranja, ali trenutno me šok od boravka
u stranoj zemlji i slušanja moje jedine ţivuće rodbine, osim mame, ledi na
mjestu. Ispalo je da nisam tip za borbu, niti tip za bjeţanje. Ja sam, sjedit-ću-
ovdje-poput-panja-i-čekati-da-vidim-kako-će-završiti cura.
„Kloni se Mala. On je moj. Novac je moj. Sve što ovdje vidiš, svi koje
sretneš pripadaju meni. Odlazi.―
„Misliš da traţim novac? Tvoju simpatiju?― ispljunem zadnju riječ. Prije
nekoliko trenutaka umrla bih prije nego što bih poloţila prst na Mala. Ali sada?
Vjerojatno bih ga jebala na njezinu stolu, po mogućnosti dok ona večera ispred
nas.
„Mislim da si kurva, sponzoruša poput svoje majke. Uništila mi je oca i
sve što sam znala i voljela. Ti si razlog što sam ga izgubila na neko vrijeme.―
Neko vrijeme.
Što pod tim ţeli reći? Besmisleno je pitati, jer mi se čini manje susretljiva.
„Kučka si,― uzvraćam.
Trofej knjiga 47
 Nije baš najrječitiji odgovor, ali je onaj koji dolazi iz srca.
Smiješi se. „Pa, ja sam kuja koja posjeduje sve što ţeliš, pa ću sa
zadovoljstvom uzeti naslov. Ipak, nemoj izgledati tako razdragano. Mal me voli
više od samog ţivota. Ako mu kaţeš da sam rekla bilo što od ovoga, izbacit će te
na ulicu.―
Mal se ponovno pojavio na kuhinjskim vratima u savršenom trenutku,
bacajući se na stolici. Primijetio je Kathleeninu ruku na mojoj. Majčinski me
potapša po nadlanici i ispravlja kraljeţnicu.
„Povezivanje. SviĎa mi se.― Gleda izmeĎu nas zijevajući. „Što sam
propustio?―
„Ništa vaţno,― progunĎa ona, trepćući prema meni sa slatkim, značajnim
osmijehom. „Samo sam uputila Rory u činjenično stanje stvari.―

Trofej knjiga 48
 Prije osam godina

„Znaš što je ironično?― pita Mal dok izlazimo iz Kathleenine kuće.

Još uvijek sam potresena i muka mi je od našeg posjeta. Kad sam rekla
Malu da mi je dosta našeg prijateljskog razgovora, Kathleen se altruistički
dobrovoljno prijavila da me odveze natrag u Dublin. Doista je svetica. Ne. Mal,
koji je blagoslovljen vještinama diplomacije prljave pelene, obavijestio ju je da
ostatak noći planiramo provesti zajedno.
Bio je to prvi - a nadam se i posljednji - put u mom ţivotu da sam uţivala
u tuĎoj bijedi. Trenutno je mogla gorjeti u paklu, a ja joj ne bih dala ni kremu za
sunčanje.
Nebo je plava i narančasta baršunasta deka. Miris svjeţe zemlje diţe se iz
betona i drveća, pojačan kišom.
U glavi mi se još uvijek vrti od mrskih riječi koje mi je Kathleen bacila u
lice poput granata.
Sponzoruša.
Lutalica.
Kurva.

Trofej knjiga 49
 „Zemlja zove Rory.― Mal zgrabi stup od rasvjete i zavrti se oko njega kao
u filmovima, skačući u lokvu i prskajući me. „Što te jede? Ne mogu biti ja ili bi
imala osmijeh na licu.―
„Nisi smiješan,― odbrusim i dalje hodajući.
Uhvati me za zapešće i zavrti licem prema sebi. Ispred njegovog smo
automobila. Nije mi do voţnje. Ili razgovora. Ili disanja. Samo ţelim ići kući, u
Ameriku, s repom meĎu nogama i lizati rane. U Jerseyu nemam drugu obitelj
osim mame, a sigurno je nemam ni ovdje. Barem imam Summer.
„Što nije u redu? Je li Kathleen rekla nešto što te uzrujalo?― Mal se
namršti, stavljajući ruku na moje rame.
Mali glas u mojoj glavi govori mi da drţim jezik za zubima o Kathleeninu
govoru Don Corleonea - ne zato što ţelim najbolje za nju, već zato što ţelim
najbolje za Mala, a on ne zasluţuje znati da je njegova prijateljica iz djetinjstva
kuja. Imam dvadeset četiri sata ţivota u Irskoj. Ja sam samo mrlja tinte na
sloţenoj slici nazvanoj njegov ţivot. Zašto narušiti njihovu vezu - ako mi je
uopće povjerovao? Osim toga, vidjela sam kako ju je gledao. Tamo nema
privlačnosti. Zabava, da, ali on nikada neće biti s njom.
U trenutku pukog ludila napravim nešto što nikada prije nisam. Pogledam
prema njezinoj kući, pazeći da je na prozoru i da nas promatra.
Jest.
Kathleen petlja s gornjim gumbom dţempera. Zakopčaj, otkopčaj.
Zakopčaj, otkopčaj. Usne su joj stisnute, oči poput jastreba motre na svaki moj
pokret.
Polako se podiţem na prste.
„Sve je moje. Ništa nije tvoje.―
Vidjet ćemo to, sestro najdraţa.
Pritisnem usne na Malove. Iskušavajući. Srameţljivo. Nesigurno. Nikad
prije nisam poljubila dečka. Uvijek je bilo obrnuto. Ali nisam ovdje da bih
uţivala u poljupcu. Ovdje sam da dokaţem poantu.
Njegova usta, topla i meka, njeţno se zakače za moja. Nije očekivao da ću
ga poljubiti. Ali on se oblikuje u oblik mog tijela pa smo prilijepljeni jedno uz
drug. Prolaze sekunde.

Trofej knjiga 50
 Gledam Kathleen, kako nas gleda dok se ljubimo, širom otvorenih očiju
dok su Malove zatvorene. Pijem iz izvora Kathleenine bijede prije nego što se
spustim na pločnik, odvajajući se od njega. Povirim mu opet iza ramena. Crvena
je, usne su joj tako tanke, kao da ih nema.
„Ne,― čujem Mal kako gunĎa.
Podiţem pogled u njegovo lice i nešto mi zbog toga izbije zrak iz
pluća poput vakuuma. Crni oblak prešao je preko njegovih crta lica dok sam mu
davala poljubac. Nijedan dio njega više nije razigran ni sladak. Izgleda poput
demona, kojem je potrebna krv - guste obrve skupljene, oči pucketaju od
grmljavine, usta iskrivljena i oštra, poput ledene oluje.
„Ne?― šapnem.
„Ne. Ovo nije jebeni poljubac, a ovo sigurno nije naš prvi poljubac.― Prije
nego što znam što se dogaĎa, povuče me za struk i tresne leĎima o svoj
automobil. Savijem se i zastenjem kad njegove ruke pronaĎu moje obraze, vrat,
kosu; svugdje su. On je hobotnica, obavija se oko mene, više se ne ukalupljuje,
već osvaja i ludo je, ali kiša naglo prestaje, sunce viri kroz oblake.
Zrake mi probijaju hladnu koţu, a Mal odraĎuje ostatak posla, ulijevajući
toplinu koja mi se kovitla i pleše u trbuhu.
Kad se naše usne ponovno spoje, ne sastaju se, sudaraju se. Gurne mi
jezik u usta, reţeći. Naši se jezici prepleću, lutaju, istraţuju, bore se. On je
ţivotinja, djeluje na tjelesni instinkt, proţdire me poput zvijeri. Ljubimo se i
ljubimo i ljubimo se i čovječe, stvarno se zna ljubiti. Nevjerojatno miriše,
boţanskog je okusa, a kad mu glava padne kako bi mi sisao vrat, oči mi se rašire
dok se sjećam da je Kathleen još uvijek tu.
Promatra nas kroz prozor, a suze joj se kotrljaju niz obraze dok je dlan
pritisnula na staklo, bijel poput duha od pritiska koji na njega vrši. Osjećam
pritisak njezina dodira kao da je moja koţa staklo.
Mal i ja se više ne ljubimo. U punom smo zamahu nasred ulice, a usne mu
se zatvaraju oko mog jezika i usisavaju ga u usta.
„Isuse,― promrmlja, pomičući usta prema osjetljivom mesu mog ramena,
povlačeći ih po mojoj bradi i opet natrag na moje usne, još uvijek nesvjestan
naše publike. „Goriš mi pod vršcima prstiju, Rory. Kako da te se odreknem?―

Trofej knjiga 51
 Gorim, mislim. Čudan izbor riječi, s obzirom da mi je uvijek hladno. Ali i
ja to osjećam. Privlačnost. Bol. Nije nuţno slatko ili lijepo ili traţeno. Gorim na
lomači, crvenokosa vještica, promatra kako me proţdire njegova vatra.
Otrgnem usta od njegovih i promrmljam, „Ne moţemo ovo ovdje.―
Opet me ljubi u usta. Onda moj nos. Zatim moje čelo. Ne moţe se
zaustaviti. Nijedan dio njega nema kontrolu.
„Idemo te odjaviti iz tog hotela koji sisa novac i vratimo se kući. Ţelim
provesti u tebi svaki trenutak dok ne odeš.―
„Što?―
„S tobom. Ne misli na gluposti, djevojko.―
„Stavio si ih tamo!― smijem se.
„Ti kaţeš kraĎa auta, ja kaţem posudba. Zašto još uvijek ovdje
raspravljamo o tome?―
Ošamućena, uvlačim se na suvozačko mjesto, veţući pojas. Mal sjedne za
volan pokrećući motor. Prije nekoliko sati popio je prilično Guinnessa, ali
izgleda neobično trijezno. Zadnji put podignem pogled, hvatajući Kathleenin
pogled. Oči su joj natečene i mokre. Nije u mojoj prirodi biti kuja, ali nije ni u
mojoj prirodi da ne uzvraćam.
Mal se ne osvrće i čini se da ne primjećuje Kathleen dok se kotrlja
cestom, okrećući se polukruţno natrag prema Dublinu. Ruke nam se dodiruju i
postoji trenutak koji ne mogu objasniti. Čini se da nas povezuje, ne samo naše
tijelo. Kaţem sebi da to nije ništa, da to osjećam samo ja, ali onda provučem
ruku natrag meĎu bedra i oboje istodobno zadrhtimo, kao da nas je netko
isključio iz utičnice.
Izgarati pod vrhovima tvojih prstiju, pomislim, znači oţivjeti.
Tijekom voţnje shvatim o čemu je govorio otac Doherty. Ja sam siva
vjeverica, neţeljeni štetnik koji krade od mještana. Lukava, pametna, bolesna,
stvar poput štakora. Ali negativci su samo neshvaćeni junaci. Saznala sam to
onog dana kad sam shvatila majčinog neprijatelja - Glen – koji je bio protagonist
kojeg sam najviše ţeljela upoznati.
Sjedim naslonjena i dopuštam Malu da posegne, uhvati me za ruku i
provuče prste kroz moje preko mjenjača.

Trofej knjiga 52
 Ţivot je prekratak da ne biste poljubili onoga koga ţelite.

Na pola puta do Dublina, nečega se sjetim. „Mal?―

„Princezo?― odgovara prirodno, kao da smo dobro upućeni u
meĎusobne razgovore.
„Rekao si da je nešto ironično, ali nisi mi rekao što.―
„Jesam li?― pravi se nevin.
„Reci mi.―
„Čak i ako to više nije istina?―
„Pogotovo zbog toga.―
„Pa, moje ime, Malachy, znači anĎeo, ali Kath mi je znala reći da sam
vrag dok smo bili tinejdţeri, da ću je jednog dana ubiti. Šalila se, osamdeset
posto, siguran sam. Uvijek sam pravio razne probleme. Penjanje po drveću,
paljenje domaćih baklji, pokušaj jahanja stoke...―
Usne mu se trzaju što mi govori da pokušava kontrolirati lice, da zadrţava
nesreću koja će se tek dogoditi.
„Ali dvadeset posto toga, osjećao sam da je istinski vjerovala. Zbog toga
sam se uvijek drţao podalje od nje. Podsvjesni dio mene uvijek se brinuo da će
je ozlijediti.―
Stisnem mu biceps. „Ironično je da je anĎeo nečiji vrag.―
„Drugi dio mog imena - Doherty - znači nesretnik. Ipak, mama tvrdi da je
sreća Iraca sa mnom.―
„Pa zašto ovaj dio više nije ironičan?― pitam.
„Jer se trenutno ne osjećam tako nesretno.― Odmiče pogled s ceste, pogled
mu pronalazi moj.

Trofej knjiga 53
 Grlo mi se steţe. SviĎaš mi se, Malachy Doherty. Više nego što bi trebalo.
Definitivno više nego što mi dopušta moja polusestra.
Okrećem se prema prozoru, pročistim grlo. „SviĎa li ti se? Je li to razlog
zašto se bojiš da je ne povrijediš?―
„Naravno. SviĎa mi se.―
„Igraš se njezinim osjećajima.―
„Uţiva u tome.―
„Uţiva u slomljenom srcu?― trepnem, nepovjerljivo.
Zabrinuta sam zbog onoga što o njemu govori da Kathleen koristi kao
sport. Bez obzira što osjećam prema svojoj polusestri, ona to ne zasluţuje.
Zagleda se u cestu, zubima prelazeći preko donje usne. „IzmeĎu
ignoriranja i igranja s njom, Kathleen bi radije zadnje, zbog čega je dva puta
tjedno na mojim vratima. Slušaj, pokušao sam joj reći da nema ništa od toga.
Plakala je. Razbijala stvari. Čak je jedne zimske noći spavala pred mojim
vratima. To je ono što ona ţeli. Djelić nade za koju će se drţati. Mislim da je
Kath velika djevojka, ali ne bojim se njenih sposobnosti nada mnom. Nije li to
suština ljubavi? Naći nekoga za koga vrijedi ubiti? Netko nekog ima moć da te
uništi?―
Tišina se proteţe izmeĎu nas. O ljubavi sam uvijek razmišljala kao o
nečemu slatkom, zabavnom - ne melankoličnom, mračnom i sveobuhvatnom. Pa
opet, nikad nisam zamišljala da ću se zaljubiti.
„Ti, s druge strane...― Kucne od volan. „Moţeš me ubiti bilo koji dan u
tjednu.―
„Dakle, ti moţeš ubiti Kathleen, a ja tebe?― Pitam, promatrajući krajolik
kako prolazi. „To je morbidan način sagledavanja stvari.―
Polja se šire poput prekrivača pod tamnim nebom. Sutra ću ih vidjeti pri
dnevnom svjetlu, a onda ih više nikad neću vidjeti. Ovdje nemam što traţiti.
Pokazalo se da je Irska slatko, neispunjeno obećanje.
„Ţivot je morbidan. Upozorenje o spojleru - svi umremo na kraju.―
Malachy slijeţe ramenima.
„Pa, ja sam pacifist, pa ne brini za mene. Nikad te neću ubiti.― Okrenem
se prema njemu.

Trofej knjiga 54
 Nasmiješi se tuţnim osmijehom koji prije nisam vidjela na njemu, primi
me za ruku i poljubi zglobove prstiju, još uvijek gledajući cestu. Vraća se
energija koju sam osjećala ranije kad su nam se ruke dodirivale i ne mogu je
imenovati, ali je električna. Opipljiva. Ima čak i ukus.
„Već jesi.―

Mal nosi moj kovčeg do svog automobila, a zatim sljedećih sat vremena
provodi svaĎajući se s recepcionarom hotela, pokušavajući ih navesti da me
puste bez plaćanja noći koju sam rezervirala. Čini se da je recepcionarka u
srednjim pedesetim godinama, vrećastih podočnjaka, bez strpljenja. Svatko od
njih ubacuje svoje argumente. Primam Mala za ruku i povlačim, moleći ga da
odustane. Platit ću. Nije me briga za novac. (Zapravo jest, ali više mi je stalo da
ne izgubim nekoliko sati koliko još imam u Irskoj gledajući ih kako se svaĎaju
oko mog računa.)
Mal me otrese i nastavlja se prepirati sa ţenom. Kaţe joj da uĎe u moju
koţu i hoda u njoj, pozivajući se na - ne serem – Ubiti pticu rugalicu. Ţelim se
istovremeno sakriti ispod kamena i poljubiti ga.
„Ova djevojka ovdje došla je čak iz New Jerseyja da oplakuje oca kojeg
nikad nije upoznala.― Pokaţe na mene. „Zeznuli su rezervaciju njezinog hostela
i ona se prijavila ovdje samo kako bi imala gdje odloţiti kofer.―
„Gospodine, razumijem, ali politika hotela...― tvrdi ona.
Mal razdraţeno uzdahne i izvadi novčanik iz straţnjeg dţepa. Baca hrpu
novčanica na pult.
„Pobijedili ste. Nadam se da vas ovo jako raduje i plati vilu vašem šefu na
Ibizi i troje izvanbračne djece sa svojom tajnicom.―
Ţena spušta pogled na novčanice razbacane meĎu njima. „Zapravo,
gospodine, to je tristo eura po noći.―

Trofej knjiga 55
 „Svete j... rašlje.― udahne, bacajući joj još novčanica, plus nekoliko omota
ţvakaćih guma, pregršt novčića i nešto što izgleda kao natpis iz kolačića sreće.
Okreće se i hvata me za ruku.
Izlazimo do prohladne ulice. Srce mi udara u grudima. „Nisi to morao
učiniti. Vratit ću ti.―
„Nema šanse, draga.―
Okreće se prema meni i na moje zaprepaštenje, smiješi se. Zapravo,
izgleda kao da se ništa nije dogodilo. Prešao je preko toga.
„Nisi li ljut?― trepćem.
„Zbog čega?―
„Pa… potrošio si sav novac koji si zaradio ovaj tjedan za sobu koju
nećemo koristiti.―
Odmahne rukom smijući se. „To je bilo prije minutu. Vrijeme je da
krenemo dalje. Ne dopusti da te sitne stvari u ţivotu ometaju, znaš?―
Koliko god ludo zvučalo, shvaćam na što misli. Ţivot je prekratak da
bismo se zamarali sitnicama.
Sjedamo u njegov automobil i vozimo se natrag u selo. Dok prolazimo
pored Kathleenine kuće na putu do njegove farme, ne mogu se suzdrţati, a da joj
malo ne zavirim u prozor. Nije tamo.
Dolazimo do njegove kolibe u stilu Tudora, koja je bijela s crnim
gredama koje idu preko, tamnim krovom i teškim hrastovim vratima koja su
temeljito oštećena. Izgleda malo, ali na šarmantan, neobičan način, barem u
mraku. Borimo se s grmljem i obraslom travom koja nam se hvata za gleţnjeve
dok se probijamo do vrata.
„Mama je u Kilkennyju u posjeti mom velikom bratu Desmondu, pa smo
sami,― kaţe.
„Super je što imaš starijeg brata.― Promatram mu zatiljak dok ramenom
gurka stara vrata, primjenjujući silu. Otvore se i uĎemo u njegovu dnevnu sobu.
Podovi od širokih dasaka, lusteri od kovanog ţeljeza i posvuda reciklirano drvo
govore mi da više nisam u Americi. Osim otrcanog narančasto-ţutog kauča i
ravnog televizora, ovo bi mjesto moglo proći kao kućanstvo u Regentovo doba.

Trofej knjiga 56
 „Šest,― kaţe, bacajući ključeve u vazu pokraj vrata prije nego što se
okrenuo i povukao me u zagrljaj.
Topim se u njegovim rukama. „Imaš šestoricu braće?― Ukopam se u
njegovu vrućinu, rastrgana izmeĎu začuĎenog i ljubomornog.
Slegne ramenima. „Šestoro braće i sestara. Petorica braće i jedna sestra.
Katolička obitelj. Dez je najstariji. Imam i pet nećakinja i četiri nećaka. Nemoj
da počnem o kućnim ljubimcima.―
Pročistim grlo. „A tvoj otac?―
„Umro je mlad. Srčani udar u četrdesetoj. Bio sam maleni dječak kad je
umro. Šalim se za njega jer ga se ne sjećam dovoljno da bi mi nedostajao.―
„Ţao mi je,― svejedno kaţem.
Uhvati me za ruku i odvede do uske, stare kuhinje sa ţutim kutkom za
doručak. Gurne još jedna vrata, a mi se naĎemo u njegovom dvorištu, za koje
vidim da je ogromno, čak i u mraku. Postoji nekoliko ograĎenih pašnjaka na
kojima sigurno drţe stoku.
Ne mogu zamisliti Mala kao farmera. Jasno je da se ni on ne moţe
zamisliti jer radije zaraĎuje nastupima na ulici. Odvodi me do travnjaka i govori
mi da zaustavim loptu. Nestaje u kući i vraća se s pokrivačima, bocom viskija i
narančastim pakiranjem nečega što se zove Hobnobs. Leţimo na travi jedno do
drugoga i zurimo u zvijezde dok se gube u oblacima.
„Vjeruješ li u Boga?― Zagrizem kolačić prekriven čokoladom. Puno je
lakše postavljati čudna pitanja kad ste u mraku. Vidim perifernim vidom
veličanstveni Malov osmijeh.
„Kad mi odgovara.―
„Kada ti odgovara?―
„Kad trebam razgovarati s njim ili kad Irskoj treba molitva tijekom
utakmica Svjetskog kupa. Moj je red da postavim pitanje.―
Već zakolutam očima, vidovnjak kakav jesam.
„Zašto ti se ne sviĎa tvoj oţiljak?―
Biljeg, ţelim ga ispraviti. „Kako znaš da mi se ne sviĎa?―
„Nisi htjela razgovarati o tome,― kaţe.

Trofej knjiga 57
 Uzdahnem. „Nema se tu što svidjeti. Ruţan je. Ističe se.―
„To je nešto najljepše na tebi. Čini te više od općenito lijepog lica,― kaţe.
Odmahujem glavom. Ne ţelim razmišljati o tome. „Moj red. Imaš li
ponekad osjećaj da svi samo gorimo sami?―
„Stalno,― protisne. „Ipak, manje kad sam s tobom. Moj red - jesi li ikad
svršila s nekim tipom?―
Gušim se mrvicama svog kolačića, mršteći se okrenem glavu prema
njemu. Još uvijek zuri u zvijezde, potpuno spokojan.
„Koji vrag, Mal?―
„Ţao mi je, je li to intimnije od pitanja vjerujem li u Boga? Ipak, nikad me
više nećeš vidjeti, sjećaš se? Kome ću reći? Svojim ovcama?―
U pravu je. Naš mali svijet ima rok trajanja.
„Ne. Mislim, nisam djevica. Samo... svejedno, ne. Mislim da sam previše
u svojoj glavi kad sam intimna s frajerom. Moj red,― kaţem brzo.
Mrzim što se smiješi. Mrzim što mi zbog njegovog osmijeha trni svaki dio
tijela. Ali najviše od svega mrzim što mi osvjetljava sva osjetila, poput droge i
uskoro ću ga morati napustiti.
„Doista mrziš novac?― pitam.
„Gadi mi se,― potvrĎuje. „Nikad neću zaraditi velike svote. U svakom
slučaju svjesno.―
„Dakle, Kathleen je bila u pravu? Moţeš prodati svoje pjesme, ali ne činiš
to?―
Naginje glavu prema meni, hvatajući me za obraz. Vatra mi liţe
unutrašnjost trbuha. „Ako ti ne treba novac, bogatiš se na drugi način, Rory.
Bolji način. Što manje ovisiš o tome, to te manje ograničava. Moj je red - misliš
li da ćeš se udati za bogatog, kuhanog, okruglog muškarca kad budeš starija?―
„Kuhanog, okruglog?― smijem se.
Uzima gutljaj viskija, ali i dalje zuri u mene, mrtav ozbiljan. „Da. Bogati
muškarci vole pohaĎati tečajeve letenja. To im skuha jaja i onda krive svoje
ţene što ne mogu zatrudnjeti kada je u stvari njihova sperma sranje. Čitao sam o
tome kod zubara dok sam čekao da mi očiste zube.―

Trofej knjiga 58
 „Hvala na anegdoti.― Pokušavam prigušiti hihot. „Ne, ne planiram se udati
za bogataša. Zašto?―
„Jer ja to ne ţelim, a ti imaš nešto što izluĎuje muškarce.―
„Što to?― gledam ga.
Slegne ramenima, uzimajući moju ruku u svoju i ljubeći mi otvoreni dlan.
„Super si.―
„Jesi li ikada bio zaljubljen?― oblizujem usne.
„Pitaj me to pitanje sutra prije nego što kreneš. Moj red. Jesi li ikad
doţivjela orgazam od poljupca?―
„Oprosti?― obrve mi dodiruju rub kose.
Na licu mu se pojavi vragolasti smiješak koji osvjetljava cijelo dvorište.
Sija u mene, grije me. „Čula si me.―
„Ne,― prosiktala sam, suţavajući oči prema njemu. Je li on normalan?
Upravo sam mu rekla da nisam doţivjela orgazam s nekim tipom.
Mal se saginje i palcem mi dodiruje obraz, a ostatak njegovih prstiju uvije
se oko mog zatiljka. Dodirne usnama moje. Dopustila sam mu, još uvijek
otvorenih očiju, povučeno, i čekala. Neočekivano mi jezikom dodirne vrh nosa.
Nasmijem se spuštajući gard. „To neće učiniti ništa –―
Mal udara ustima o moja, i prije nego što shvatim što se dogaĎa, on je na
meni, zabijajući mi zapešća iznad glave u vlaţnu, hladnu travu. Zastenjem mu u
usta osjećajući kako njegovo tijelo potpuno pokriva moje na svim mjestima koja
su bitna, jer je svugdje tvrd i vruć, suprotno od mog hladnog, mekog. Kao da
nismo ni napravljeni od istog materijala.
Njegov jezik pronalazi moj, i nekako - nekako - zajedno plešu senzualno i
u savršenoj slozi, kao da smo to već vjeţbali. Izvrsno se ljubi, uvlačeći me u
kovitlac strasti koji me slijepi od potrebe. Osjećam kako mi gaćice postaju
vlaţne i lijepe mi se za tijelo. Ovaj poljubac, ovaj poljubac je svugdje, sve do
mojih sklupčanih noţnih prstiju, i to baš kad sam počela vjerovati u njegov
orgazam-iz-poljupca, pušta mi zapešća i povlači se natrag, brišući usta
nadlanicom.
„Nisi me natjerao da svršim,― protisnem kroz natečene, utrnule usne. To
je više optuţba nego ruganje. Gotovo cviljenje.

Trofej knjiga 59
 „Hoćemo li spavati zajedno večeras, Rory?― pita ozbiljno, skrećući
pogled.
„Nije… nije tvoj red da postaviš pitanje,― mucam.
On je najizravnija osoba koju sam ikad upoznala, i ne znam što bih mislila
o tome.
„Dugovat ću ti jedno. Sada odgovori.―
Okreće se da me pogleda i naše se oči susreću u mraku. Trava je svjeţa i
rosna, čak i ispod pokrivača. Prohladno je, ali sada to nije razlog što mi trnci
prolaze po cijeloj koţi. Dah mi zastaje u grlu. Isuse.
„Ţelim,― priznajem.
Mišići njegova vrata pomiču se kada proguta.
„Ali ne bismo trebali, zar ne?― šapnem. „Ne kad se već toliko sviĎamo
jedno drugome.―
„Ne znam,― hrapavo kaţe. „Ne ţelim provesti ostatak svog ţivota pitajući
se kakvog si osjećaja.―
Prelazi rukom do moga vrata, obavijajući je oko njega, a on se naginje
naprijed, ljubeći me tako njeţno, da drhtim od njeţnosti njegova dodira. Njegov
jezik klizi u moja usta i on se zakotrlja na mene, rukama milujući svaki
centimetar mog tijela - moje ruke, moja ramena, moj struk, moj trbuh... moje
grudi. Podiţe moju jaknu i duksericu i provlači bradavicu kroz moju majicu.
Nosim sportski grudnjak, ali hladnoća i trenutak čine sve u mom tijelu
nemoguće zategnutim, uspravnim i potrebnim.
Zastenjemo u isto vrijeme, pa je ponovno povuče. Zatim se pomakne
natrag da me poljubi, osmjehujemo se jedno drugome u usta. Ne znam kako se
to dogodilo, ali svi moji gornji slojevi - jakna, dukserica, majica - naĎu se bačeni
pokraj nas. Otkopča mi grudnjak jednom rukom, dok mi drugu gurne u hlače.
„Je li te itko ikad dotaknuo tamo?― pita, prolazeći srednjim prstom po
mom prorezu. Trnem od uţitka, stiskajući se posvuda.
„Da.― Slina mi ide na usta.
„A ovako?― Umoči prst u mene i čujemo koliko sam mokra.
Pretvorim se u idiota izmeĎu njegovih ruku.

Trofej knjiga 60
 „Hmm-mm. Moj bivši dečko, Taylor.―
„Je li Taylor i ovo učinio?― Vuče svoj mokri prst do mog klitorisa,
masirajući ga sporim krugovima.
Zabacujem glavu, zatvarajući oči. Nije da Taylor nije znao gdje da me
dodirne. Jednostavno sam se uvijek osjećala previše odmaknuto od trenutka da
bih u potpunosti uţivala u njemu. Kao da sam glumila. Ovo? Osjećam ovo.
Svugdje, posvuda. U deliriju sam, vruća i mokra ispod njega. Mal uzima moju
lijevu bradavicu u svoja usta i sisa. Zvijezde mi eksplodiraju iza kapaka poput
vatrometa. Sve se steţe od oduševljenja. SviĎa mi se što prvo misli na mene.
SviĎa mi se što je još uvijek potpuno odjeven. SviĎa mi se što on točno zna što
radi - čak i ako to znači da je vjeţbao na drugim djevojkama. Na mnogim
djevojkama, bez sumnje.
„Boţe,― stenjem.
„Djelomično sam u vezi s njim, sjećaš se?― Mal se šali, ljubeći me od
grudi do ramena i vrata, grizući me i zadirkujući dok počinjem naginjati bokove
i jahati njegovu ruku koja mi je gurnuta u hlače. Brţe mi trlja klitoris, a ja se
pripremam za eksploziju. Umoči dva prsta u mene i zastenje. Tada, kad me
vrhunac pogodi od noţnih prstiju do vrha glave, jednom rukom posegne u moju
torbu, izvadi kameru i fotografira moje lice dok svršavam.
Uhvati me u tako ranjivom trenutku, ţelim vrisnuti na njega, ali kad baci
kameru na poplun pokraj nas i spusti pogled, odustanem. Ne izgleda
samodopadno, sretno ili nehajno zbog toga. Izgleda... izmučeno.
„Rory.―
„Hmm?―
„Natjerao sam te da svršiš.―
Trepćem, gledajući dolje u svoje hlače svučene do pola bedara.
„A ti ćeš me natjerati da sada svršim,― kaţe. „Nadam se nakon što stavim
svoj kurac u tebe. Jebote, ne mogu prestati buljiti u tebe. Lijepa si.―
Otkopčava remen, spušta hlače, otvara novčanik i počinje stavljati
kondom. Skinem hlače, odbijajući se zadrţati na činjenici da u svakom trenutku
ima spremne kondome.

Trofej knjiga 61
 Ne vidim dobro njegov penis, namjerno izbjegavajući kontakt očima.
Penisi me izluĎuju. Pogotovo neobrezani. Izgledaju poput rukava dţempera
uvijenih prema unutra nakon divlje voţnje u perilici rublja.
Kad se sav zamota, pogleda me dolje, ruku spuštenih s obje strane moje
glave.
Pocrvenim, prekrivajući lice. „Prestani me tako gledati.―
„Kako?―
„S osmijehom koji kaţe da si pišao u dţakuzi u kojemu se svi opuštaju i
prošao nekaţnjeno. Dao si mi orgazam; nisi otkrio lijek za rak.―
„Noć je još uvijek mlada,― šali se, spuštajući poljubac na moje tjeme.
„Spremna?― pita, namještajući se izmeĎu mojih nogu.
Boţe, da. Kimnem glavom.
Zabija se u mene, oči nam se zaključavaju i kad se počne kretati u meni,
skoro stidljivo - i definitivno ne onako glatko i vješto kako sam zamišljala -
doznajemo da Taylor zapravo nije odradio zvjezdani posao oduzimajući mi
nevinost.
Migoljim se. Mal dahne. Ljubi me s toliko strasti, mogu osjetiti njegov
poljubac kako mi veţe trbuh u ukusne, neuredne čvorove.
Bez upozorenja stišće moju lijevu dojku, mršteći se i gledajući prema
nebu, još uvijek u meni.
„Što…?― Zaustavim se prije nego što shvatim što radi.
Rekla sam mu da ću večeras spavati s njim samo preko mog mrtvog tijela.
Ne mogu se suzdrţati od hihotanja ispod njega.
„Još uvijek dišem,― potvrĎuje, zaranjajući u još jedan proţdrljivi poljubac.
„I oh, kako si ţiva uz vrhove mojih prstiju.―
„Boli,― zastenjem u njegova otvorena, dobrodošla usta, drţeći mu se za
ramena.
„Ne brini, princezo Aurora,― zareţi, vruć i baršunast i ţiv uz moju koţu.
„Svakako ću zatresati tvoj dvorac pa makar to bilo posljednje što ću učiniti.―

Trofej knjiga 62
 2:00 sata ujutro
Budna se meškoljim u Malovom krevetu. Soba je tako mračna - nema
svjetla od svjetiljki ili automobila koji prolaze ili elektroničkih ureĎaja - nema
razlike izmeĎu otvaranja ili zatvaranja očiju dok se sve dublje zavlači izmeĎu
mojih nogu.
„Što radiš?― stenjem.
„Kušam te.― Uranja jezik u moje nabore, a ja se migoljim od zadovoljstva.
„Kriste na krekeru, Rory. Imaš okus poput neba.―
„Mal, što to...―
Ali onda njegov jezik dodirne moj klitoris, a usne ga stegnu, sisajući.
Stisnem bedra uz njegovo lice i uhvatim ga za kosu, izvijajući se uz jastuk i
stenjući dok pritišćem njegovu glavu u sebe.
„Probudit ćeš Englesku, draga.― Umoči prst u mene, istodobno mi
jezikom liţući klitoris.
„Što te briga? U svaĎi si s njima.―
Smije se dok spušta francuski poljubac na moj klitoris, prsti mu se uvijaju
kako bi pronašli moju G-točku dok mi se noţni prsti slasno uvijaju.
Svršim opet s njegovim imenom na usnama.

Trofej knjiga 63
 3:00 sata ujutro
„Više se radi o entuzijazmu nego o tehnici,― objašnjava Mal dok njegov
penis zuri u mene.
Deblji je i duţi od Taylorovog. Ljutitog izgleda i purpuran. Napokon sam
pronašla nešto na njemu što je manje savršeno, iako se u meni osjeća dobro.
„Samo se potrudi. Iskreno, ionako ću vjerojatno svršiti nakon dvadeset
sekundi. Prava si, Rory.―
Omotam usne oko njegove osovine, a zatim shvatim da je bio u pravu kad
me odgurnuo nakon petnaest sekundi, svršivši mi na prsa. Padamo s kreveta na
pod, upletenih udova, histerično se smijući.
„Rory!― zagrmi. „Prerano sam ejakulirao. Sad te moram ubiti da bih
sačuvao svoju tajnu.―
„Opusti se. Neću nikome reći.― Kotrljam se po podu, usred zijevanja,
udarajući o vrata. Još uvijek mogu osjetiti okus njegova slanog mesa. Usta su mi
puna njega. „Osim toga, dijelit će nas ocean, sjećaš se? Kome ću reći? Svojoj
ribici?―
„Imaš ribu?― Izgleda zaprepašteno, kao da ga boli što ne zna sve o meni.
„Nabavit ću nekoliko kako bi se dobro osjećao.―
„Samo priznaj da i ja tebe mogu ubiti,― kaţe sada s druge strane sobe,
oboje leţimo na podu, zagledani u strop.
„Zašto?―
„Jer mi kradeš dah, pa si već na pola puta s ubojstvom.―
Odmahujem glavom, zatvarajući prstima usta.

Trofej knjiga 64
 Zgrabi trzalicu s poda i baci je na mene. „Pustit ću te da još malo zadrţiš
svoje srce. Samo se nemoj vezati.―
Smijem se, ali onda se zaustavi i pogleda me, i kunem se da mu je na licu
urezano ţaljenje.
„Oprosti mi?― on pita.
„Za što?― namrštim se.
Odvraća pogled, gutajući. „Dobro pitanje. Pretpostavljam, jer ti nisam dao
ono zbog čega si došla.―

4:00 sata ujutro

„Ponekad stvaraš glazbu. Ponekad glazba stvara tebe,― objašnjava Mal.

Sjedimo na njegovom krevetu, dijelimo pakiranje nečega što on naziva uvijenim
slatkišima i pijemo mlijeko iz tetrapaka. „A kad te stvori, promijeni te, a kad te
promijeni, nikad ne znaš što ćeš postati.―
„Isto je i s fotografijom.― Kimnem glavom. „Osjećam se kao redatelj,
pokazujući vam ono što ţelim vidjeti. Polje iza vaše kuće mogu učiniti
prekrasnim ili jezivim, tuţnim ili sretnim. Sve je u kutovima, filtrima i sastavu.―
„Ne ţelim pjevati. Zbog paţnje mi kurac nije podignut.―
„Znam.― smijem se. „Zbog toga se i ja skrivam iza kamere. Zbog toga
valjda nisam… vlaţna.― Crvenim se.
„Dakle, razumiješ.― Smiješi se s olakšanjem. „Neću prodavati svoje
pjesme. One su moje.―
„Učini ono što te čini sretnim. Svijet će razumjeti. Ako ne, to je problem
svijeta, a ne tvoj.―

Trofej knjiga 65
 Tišina.
„Udaj se za mene, Rory.― Okreće se prema meni. „Ostanimo ovdje,
jebimo se, stvarajmo glazbu i fotografirajmo.―
Smijem se i ubacujem još jedan slatkiš u usta. Ali izgleda ozbiljno, čeka
odgovor.
„Mal...― kaţem.
Isuse. Još uvijek me gleda, čeka odgovor. „Imam školu. Krećem na
fakultet za nekoliko tjedana.―
„Imamo i ovdje fakultete.―
„Već sam se upisala. Platila. Imam spavaonicu. Moja najbolja prijateljica
Summer ide sa mnom.―
„Imam nešto ušteĎevine,― inzistira. „Dobar sam u onome što radim. Mogu
se brinuti za nas.―
„Ti si lud.―
„Nikad nisam tvrdio da nisam.― Smrkne se i po oštrini u glasu vidim kako
mu je teško biti miran. Zatim odmahuje glavom, smiješi se, kotrlja na mene i
prekriva mi lice vrućim, mokrim poljupcima.
Tapka po noćnom ormariću, pokušavajući pronaći drugi kondom. Nema
ni jednoga. Podiţe lice s moga, bez riječi traţeći dopuštenje. Osjećam teţinu ove
odluke kako mi pritišće svaku kost u tijelu. Pogotovo s obzirom na to kako sam
došla na ovaj svijet. Ovdje postajem svoja majka. Tamo gdje dopuštam da moja
potreba i poţuda nadvladaju moju logiku.
Kimnem mu malo. „Izvuci se, molim te. Bilo bi teško brinuti se o
bebi tijekom završnih ispita.―
„Jebi se, Rory.―
„Molim te, Mal.―

Trofej knjiga 66
 Ujutro inzistiram da ga počastim doručkom prije nego što krenemo na
aerodrom. Platio mi je hotel i obroke otkako sam stigla ovdje. To je najmanje što
mogu učiniti.
Završavamo u Boar's Headu, koji je očito jedino mjesto gdje lokalno
stanovništvo jede. Turisti iz cijelog svijeta dolaze u Tolku zbog Irskog iskustva
malog grada, zbog obrade zemlje i obilaska lokalne pivovare. Saznala sam da je
ovo mjesto poznato i po maslacu. Pub je prenatrpan kad uĎemo, ali lijepa
plavokosa konobarica naĎe nam stol kad spazi Mala.
„Nedostajao si mi, nitkove.― namigne mu.
Prilično je lako vidjeti da dijele povijest.
Mal joj zamahne po uhu. „Samo minutu.―
„Nazoveš me ovaj vikend?―
„Ovisi o odreĎenom zvonu", kaţe. Bell znači zvono, poziv na ševu, vezu
za jednu noć. Ali Belle je moje ime. Nije da on to zna.
Cijelo me tijelo boli od toga što sam sinoć pet puta imala seks s Malom, a
da ne spominjemo izvannastavne aktivnosti koje smo dodatno radili. Ne
razgovaramo o onom bez kondoma, jer se izvukao. Kaţem sebi da se neće
dogoditi ništa loše, ali samo da budem sigurna, kupit ću tabletu za jutro poslije u
aerodromskoj ljekarni Boots.
Nakon što smo naručili za šankom, trgnem se dok sjedam. Mal me uhvati
za ruku i pritisne je uz svoje usne.
„Pokušajmo ovo usred bijela dana.― Pročisti grlo. „Ostani.―
Otvorim paket čipsa i ubacim jedan u usta, ţvačući kako bih kupila malo
vremena.
„Kao što sam rekla, za dva tjedna krećem na fakultet.―

Trofej knjiga 67
 „Zajebi fakultet.―
„Što je s mojom mamom?―
„Nemoj nju jebati. To je nastrano i ne sviĎa mi se. Ali ti je mrziš, Rory.
Osim toga, svaki mjesec ćemo joj slati lak za kosu. I avionske karte svakog
Boţića. Uskrs, takoĎer, ako inzistiraš.― Poseţe za svojim Guinnessom - da,
ujutro - otpijajući dobar gutljaj. „Ostani, Rory. To je kismet 1. Reci mi da nisi
primijetila da je kiša prestala kad smo se jučer poljubili.―
Otvorim usta da kaţem da to ništa ne znači, ali onda nestane struje.
Dnevno je svjetlo, ali svejedno me izluĎuje kad se televizori ugase, glazba
Gospodara plesa prestane i prestane brujanje industrijskih hladnjaka.
Tišina se proteţe izmeĎu nas. Čini se da su svi utihnuli. Nisam sigurna, ali
mislim da neki ljudi zure u nas. Sigurno su čuli posljednji dio razgovora kad je
glazba zamrla i čekaju moj odgovor.
Znaju li da me je Mal zaprosio? Progutam, zureći u svoje ruke na stolu.
„Rory?― pita.
„Ne vjerujem u kismet,― kaţem tiho, drţeći pogled prikovan za otvorenu
vrećicu čipsa. „Tebi su dvadeset i dvije, a meni osamnaest. Oboje znamo da to
neće potrajati.―
Radim li protiv vlastite sudbine?
Struja se vraća. Ovaj dogaĎaj sretnog slučajnog otkrića je sranje koje
graniči s paranormalnim. Iznervirana, tješim se činjenicom da će nogomet koji
se prenosi na televiziji i glazba utopiti naš razgovor, a ostatak mještana vratiti se
svojim razgovorima.
Mal ne govori ništa. Lice mu padne, kao da je upravo shvatio da sam u
pravu. Uštipnem prsten u nosu i guram ga naprijed-natrag.
„Hej, što je s vezom na daljinu? Planiram se zaposliti dok studiram, pa bih
te vjerojatno mogla posjetiti sljedeće ljeto. Moţda čak i za Boţić, ovisno o
cijenama karata.―
Dok ovo govorim, pokušavam se uvjeriti da stvarno moţe uspjeti. Trebat
ću platiti samo karte. Mal ima automobil i kuću.

1
Sudbina

Trofej knjiga 68
 Ali on odmahuje glavom, naslanjajući se unatrag i balansirajući stolicu na
dvije straţnje noge. „Ja sam tip vrste sve ili ništa, Rory. Nema šanse da se mogu
pomiriti s daljinom.―
Njegov me odgovor malo naljuti. Dakle, ţeli me, ali samo pod njegovim
uvjetima? To je usrano. Ako te nije spreman čekati, zapravo te ne zasluţuje.
Ne mogu mu reći da se iščupa iz korijena i doĎe u Sjedinjene Drţave, da
ostavi šestoro braće i sestara, nećake i nećakinje, majku, ostarjelog djeda i
ţalosnu prijateljicu iz djetinjstva koja pati za njim i vjerojatno ţeli nositi moju
koţu.
A nakon njegovog ponašanja kada sam spomenula vezu na daljinu, neću
se ni truditi.
„Mogli bismo ostati prijatelji na Facebooku ili MySpaceu...― započnem,
ali on me prekine.
„I gledati kako nastavljaš s drugim dečkima? Ne, hvala. Pokušavam
zadrţati mrţnju prema sebi ispod razine samoubojstva. I oboje znamo da bi
gledanje drugih ljudi koje jebemo bilo nevjerojatno glupo.―
Zurim u njega, prekriţivši ruke. „U redu. Onda prekidamo.―
„Ne moţemo prekinuti.―
Boţe, što je naporan. „Ne ostavljaš mjesta ni za što drugo,― procijedim.
„Netočno,― uzvraća.
„Što predlaţeš?―
„Ugovor.― Dopušta stolici da lupi o pod dok se naginje naprijed. „Vi
Jenkiji volite pravno obvezujuća sranja, zar ne?― Poseţe za mojom torbom
pokraj mene, otvarajući je. Izvadi moju kameru i olovku, prosipa pribor iz
presavijenog ubrusa i poravna ga na stolu.
„Nije pravo vrijeme da budemo zajedno, slaţem se. Ali ako se opet
sretnemo, pod bilo kojim okolnostima, bilo kada u budućnosti, ovo ćemo raditi,
Rory. Jebeš supruţnike. Jebeš dečke i djevojke. Jebeš svijet. Ako se dogodi
kismet, dopuštamo da se dogodi, bez obzira na sve, čuješ li?―
Zurim u njega kao da je upravo pao s neba. Što on to puši i kako se
pobrinuti da to nikada ne padne u ruke naše mladeţi?

Trofej knjiga 69
 „Šanse da se ponovno sretnemo manje su od nule.―
„Bzzz. Opet pogrešno. Nešto su više od nule. Postavio bih to na nula
zarez petnaest posto,― kaţe veselo.
Ne znam kako moţe biti toliko nonšalantan u vezi s tim, ali
pretpostavljam da se ne mogu ţaliti. Zaprosio me i gotovo sam sigurna da je bio
ozbiljan. Odbila sam ga. Javno.
„Što ako netko od nas potraţi drugu osobu?― pitam.
„To je varanje.― Mal odmahuje glavom. „Mora se dogoditi prirodno. Ne
moţemo se traţiti.―
„Ali što ako netko to učini?― Imam osjećaj da ću taj netko biti ja.
„Tada se ugovor raskida i ne moraš se udati za mene.―
„Moram se udati za tebe ako se opet sretnemo?― Oči mi plamte, ali
smiješim se.
Slegne ramenima. „Visoki ulozi čine dobre priče, princezo Aurora od
New Jerseyja.―
„Toliko o tome da imam moć da te ubijem. Nećeš mi dati ni svoj broj
telefona,― promrmljam pijuckajući svoju dijetnu kolu.
„Ne dam ti svoj broj, jer ne ţelim da me ovo ubije,― melje, a oči mu
potamne.
Pokušavam ga trenutno ne mrziti, jer znam da je sve što govori ispravno i
istinito. Ne moţemo biti zajedno, a zbog kontakta bi oboje samo ţudjeli više.
Mal na ubrus napiše uvjete ugovora. Zatim ga potpiše i gurne prema meni.
„Kad god si spremna.―
Prvo sam ga pročitala.

Trofej knjiga 70
U slučaju neočekivanog dogaĎaja.

On to zna. Ja to znam. Ipak, ne moţete natjerati nekoga da bude s vama.

Ne moţete ih prisiliti da se obveţu na nešto osuĎeno na propast. Ne planiram se
preseliti u Irsku nakon što diplomiram, a cijeli Malov ţivot je ovdje.
Dopunjavam svoje ime Aurora Belle Jenkins, tako da to zna - već ţelim
da vara - i potpišem. Samo nakratko razmatram činjenicu da mu nikada nisam
rekla svoje srednje ime, a on se na njega pozvao. Fotografira ubrus i dodaje mi
moju kameru. „Vaša kopija sporazuma, na čuvanje.―
Mal ugura ubrus u straţnji dţep i otpije gutljaj Guinnessa.
„Mislim to.― Slegne ramenima. „Ovjerit ću ovo kod javnog biljeţnika.―
„Znam." Ubacim još jedan čip u usta, pokušavajući djelovati nonšalantno.
„Nadajmo se da prvo neću umrijeti od slomljenog srca.― Ispija ostatak
Guinnessa.

Trofej knjiga 71
 Razmišljam o Kathleeninim raširenim rukama i krdu djevojaka koje ga
posvuda prate.
„Oh, mislim da ćeš preţivjeti.―

Gledaj, ne polaţem velike nade u ovaj ugovor. Misliš da je to moj prvi

rodeo? Recikliran sam, kučko. Tu sam - dovoljno dugo da znam kako ovo
funkcionira. Odrţavat će obećanje nekoliko tjedana. Moţda mjesec dana, ako se
stvarno vole. Tada ću se početi guţvati, smrdjeti i raspadati, ili će me njegova
majka pronaći i baciti, mrmljajući kletve svom neurednom sinu, koji će,
naravno, do tog trenutka, biti zabijen do jaja u nekoj drugoj i neće biti zapravo
prisutan.
Ja sam samo ţrtva njihove glupe odluke. Trebao sam umrijeti graciozno, u
kanti za reciklaţu, udobno smješten meĎu ostale ubruse, plastične boce i zalutale
ostatke koje radnici nisu sastrugali u drugu kantu.
TakoĎer, i to ne na potpuno nepovezanoj bilješci, na riječi ţrtve imam
mrlju od kečapa veličine zrna graška i svrbi me vraški.
Preko svega ovoga je napisan nered.

Trofej knjiga 72
 Kad doĎemo do zračne luke Dublin, prebacim ruksak preko jednog
ramena, dohvatim kovčeg iz Malovog prtljaţnika i inzistiram da ne uĎe sa
mnom.
Parkira i obilazi automobil u trku.
„Mrzim scene u zračnoj luci u filmovima. Morbidno su neukusne. Bolji
smo od toga, Mal.― Zavlačim kosu iza ušiju, smijuljeći se nogama.
Istina je, već sam shrvana i ako podijelimo još intimnih trenutaka, moţda
bih čitav put kući provela plačući, što bi bilo neugodno.
Trlja palcem moju donju usnu, smiješeći se. „Sretan put.―
„Hvala.― Ali još uvijek stojim ovdje kao idiot. Čekam... što, točno?
Ne ţelim ići. Ne ţelim te napustiti.
Sjetim se nečeg vaţnog. Otkopčavam kofer, traţeći svoju Polaroid
kameru. Kad je pronaĎem, skočim i fotografiram nas zajedno. Predam mu je.
„Nije pošteno što ću imati sve ove naše slike, a ti nećeš imati ništa.―
„Neću imati ništa,― ispravi, smiješeći se. „Imat ću sjećanje.―
„I naš ugovor.― Stisnem ga za rame, ali već osjećam kako nam se tijela
razdvajaju. Kao da smo opet stranci. „I to ćeš imati.―
Koluta očima. „Nadajmo se da se neću ubiti prvi tjedan nakon što odeš.―
Smijem se i bacim pogled na dotični ubrus, s olakšanjem što je neţivi
predmet, ali to je besmisleni smijeh.
Uzima moje lice u ruke i ljubi me tako duboko da gubim ravnoteţu. Srce
mu kuca tako brzo i snaţno, zvuči kao da bi mu moglo razvaliti prsa. Moţda bi,
mislim očajno, trebalo. Ţelim ga ugrabiti i ponijeti sa sobom - negdje gdje
Kathleen neće moći doći do njega.

Trofej knjiga 73
 Polako se odvajamo, kao da smo zalijepljeni.
„Ne budi s Kathleen.― Podiţem pogled u njegovo lice, šapćući, „Ona te ne
ubija.―
Onaj citat Bukowskog mi se pojavljuje u glavi, „PronaĎi ono što voliš i
pusti da te ubije.― Mislim da upravo jesam.
„Neću. Nemoj biti s glupim, sjajnim tipom sa skuhanim jajima. RoĎena si
za velike stvari, Princezo.―
„Neću.― Smijem se.
Prstom mi podigne bradu pa nam se oči zaključaju i kaţe, „Pitaj me opet.―
Ne treba mi pojašnjenje o ovome. Znam. Znam jer i ja to osjećam i to ruši
moju odlučnost. Pritisnem dlan na njegova prsa, nadgledajući mu otkucaje srca.
„Jesi li ikada bio zaljubljen?― Ne mogu progutati osjećaje koji mi leţe u
grlu.
Naceri mi se. „Zbogom, Rory.―
Oči mi plamte, ali nacerim se. „Kopile!―
„Što?― smije se.
Smijem se i ja. Ovaj put je to pravi smijeh. Oboje smo ovo trebali,
shvaćam.
Ledolomac.
„Zašto si rekao da te ovo pitam ako je odgovor negativan?―
„Nisam rekao da je odgovor negativan.― Prelazi rukama uz moje. „Ali da
sam ti to priznao, priznao bih sebi. Tada bih te morao potraţiti, a to bi bilo
kršenje ugovora. Moraš razumjeti, Rory, sljedeći put kad te vidim, imat ću te.
Neće me zanimati imaš li dečka, muţa ili harem muškaraca koji se bore za tvoju
ljubav. Ako imaš djecu, ja ću ih odgajati kao svoju. Dakle, pretpostavljam da
slijedi isprika.―
„Za što?― trepnem.
Okreće se da ode. Nisam spremna oprostiti se, ali znam da nikada neću
biti.

Trofej knjiga 74
 „Jer ću ti bez sumnje poremetiti ţivot i rasturiti ga sljedeći put kad se
sretnemo. Sve je pošteno u ljubavi i ratu, zar ne?―
Ali on ne čeka moj odgovor. Ulazi u svoj automobil i odlazi, ostavljajući
me da stojim tamo, a njegov puls mi i dalje kuca u dlanu.

Trofej knjiga 75
 Sadašnjost

Na balkonu, Aurora zuri u mene kao da sam joj se posrao u juhu.

Da budem iskren i bih, da se ukazala prilika, nakon svega što se desilo u
posljednjih osam godina. Kako to biva, nije se ukazala. Pa tko zna točno zašto je
ispunjena takvim iznenaĎenjem i uţasom.
Štoviše, godine koje smo proveli razdvojeni, bile su dobre prema njoj, za
razliku od načina na koji su mene tretirale. I dalje ima šašavu kosu koja bi lijepo
izgledala omotana oko moje šake, prsten u nosu za koji sam siguran da se i dalje
igra s njim cijelo vrijeme, kilometarske noge, odjevene u poderane mreţaste
čarape, i haljinu petnaestogodišnjakinje, ţestoko zaljubljene u Yungblud i 5
Seconds of Summer. Poput Marilyn Monroe, ima madeţ iznad gornje usne, taj
istaknuti oţiljak u obliku polumjeseca, za koji se kladim da i dalje ne zna
njegovu priču, i trepavice tako guste, da joj zasjenjuju obraze kad pogleda prema
dolje.
Izrazito lijepo. Na isti način kao što su mnoge ţene.
Mnoge ţene zbog kojih nisam odbacio svoj ţivot.

Trofej knjiga 76
 Pomisao da sam bolestan od krivnje zbog svega što joj nisam rekao, svega
što joj nisam mogao reći – obećao da joj neću reći – sad me tjera da se poţelim
smijati.
Da, sakrivao sam stvari od Aurore.
Ali prošla je dodatne milje i otrgnula stvari od mene.
Pitajte me što me u početku privuklo k njoj tog dana u ulici Drury, ali i
dalje to neću biti u stanju odrediti. Ona je fina stvar, ali previše zaljubljena u
ideju o sebi, poput svih laţno-umjetničkih, zgodnih djevojaka, koje mogu
rukovati kamerom i svojim ustima omotanim oko kurčeva bogatih tipova.
Ne smijem biti tako oštar prema sebi. Od šesnaeste do dvadeset druge
godine, bilo mi je sve zamagljeno zbog mojih pijančevanja i povremenih
onesvješćivanja.
Djevojka poput Aurore lako je skliznula u moje beznadno, optimistično
srce.
MeĎutim, trideseta godina, donosi sa sobom srce zamrznuto poput
zimskog vrta. Isto tako, prije nekog vremena prestao sam uzimati razorne
djevojke u krevet obećavajući im zauvijek.
Lekcija naučena, a Rory je bila odličan učitelj.
Da, Aurora Belle Jenkins nije se promijenila.
Ja, s druge strane? Potpuno drugačiji tip.
Okrenula se licem prema meni, krenuvši u nespretan, neodlučan zagrljaj.
Okrenuo sam se, takoĎer, ali s rukama sklopljenim iza leĎa. Kad je vidjela da
topli pozdrav nije u našim kartama, posegnuo sam i iskoristio palac da joj
podignem čeljust, zatvarajući joj otvorena usta.
„Ovdje si,― promrmlja.
„Aurora, uvijek paţljiva i oštroumna.― Bacim joj nestrpljiv osmijeh. Moj
kaput joj je preko ramena, jer se sjećam da joj je uvijek hladno. Ono što joj
nikad nisam imao priliku reći, jest da sam ja uvijek nepodnošljivo vruć.
Bili smo stvarno prilično dobri zajedno. Barem dvadeset četiri sata.
Odmaknula se za korak, izgledajući oprezno, raširenih očiju – preplašena
ţivotinja koja je upravo čula smrtonosni klik okidača. Ne bi trebala biti.

Trofej knjiga 77
 Nikad je ne bih povrijedio. Barem ne fizički. Nisam li bio jedini glupan
koji joj se posvetio kad je bila u Irskoj? Da, da, jesam.
Slon je u sobi, a ako je mislila da ću joj se smilovati obrativši joj se,
otkriti će da novi Mal nije niti sličan onome kojeg je ostavila za sobom.
„Zašto… kako… što radiš ovdje?― Trepće.
Vidjeti je ovakvu, zbunjenu i dezorijentiranu, nije mi dalo trenutno
zadovoljstvo koje sam zamišljao svih tih godina, u slučaju da se ikada ponovno
sretnemo. A poznajući Auroru, to neće dugo trajati. Uskoro će pronaći svoj
oslonac.
Imao sam sreću što sam je te večeri uočio čim sam prošao kroz vrata.
Treba mi je jedan pogled da je prepoznam. Ona je, nakon svega, tetovirana u
moj um, trajno i bolno.
„Posao,― kaţem. „Ti?―
„Isto.― Pročistila je grlo, uspravila leĎa, stječući pribranost. „Sad si
pjevač? Mal, to je sjajno.―
„Pišem pjesme,― ispravim, uzimajući gutljaj viskija. Mogu reći da je
šokirana i povrijeĎena činjenicom da se ne bacam na nju sa ljubavnim izjavama.
To nas čini dvoje, ako pitate dvadeset dvogodišnjeg Mala.
„Ti?― izbacujem bradu prema njoj.
„Fotograf za Blue Hill Records.― Smiješi se, trudeći se probiti led. „Boţe,
Mal. Nikad nisam mislila da ću te ponovno vidjeti. Ali vidim da smo i dalje
predvidljivi kao mjesta iz kojih dolazimo.―
„Pričaj u svoje ime.― Prelazim očima niz njeno tijelo, naglašeno se ne
zaustavljam nigdje s prijašnjim interesom. „Moţda si predvidljiva. Ja imam
nekoliko novih trikova u rukavu.―
Osmijeh joj je pao. Otvara usta kako bi nešto rekla. Vjerojatno rasprava –
Aurora je uvijek bila ţestoka, sumnjam da se to promijenilo – kad se balkonska
vrata otvaraju i Jeff Ryner posrne van.
Jeff Ryner je ono što se desi kad svaki klišej u prokletoj knjizi sretne
čovjeka s nula osobnosti, dubokih dţepova i impresivnim nasljedstvom. Kao da
je bio sastavljen u podrumima nekog niskobudţetnog Hollywoodskog studija.
Isprano, nadrogirano, ljigavo, izdavačko odjelce.

Trofej knjiga 78
 Naslijedio je Blue Hill, malu izdavačku kuću od svog oca, prije nekoliko
godina i bio je sklon to uništiti. Njegova nedavna pobjeda uključuje potpisivanje
Ashtona Richards, samostalnog umjetnika koji je nadaren otprilike kao
poluprazna boca lubrikanta. Richards izgleda kao nesretni mješanac izmeĎu
muškog modela, skitnice i ispadanja iz One Direction. Moţe nositi note kao što
ja mogu nositi prokletu piramidu na svojim leĎima. Nadaren glasom u rangu s
izubijanim kitom, oslanja se na automatsko podešavanje i njegove bebaste plave
oči.
Što me dovodi do Jeff Rynersovog drugog osvajanja – s poštovanjem.
Navodno sam trebao napisati pjesmu za sljedeći Richardsov album, za skromni
iznos od milion eura. Kaţem skromnih, jer nema cijene za moje dostojanstvo.
Ipak, ovdje sam, ogolivši se iz staloţenosti za veće dobro. Još jedna stvar za
koju je ona odgovorna.
Aurora, hvala za to.
„Jenkins! Vidim da si srela čovjeka večeri.― Ryner polako plješće dok ide
prema nama u cik cak, a cigareta mu visi iz usta. Izgleda kao Humpty Dumpty u
višebojnom odijelu, njegova znojna gornja usna svjetluca kao sok za smeće.
„Ovo je Malachy Doherty. Mal, ovo je Rory, naša mlaĎa fotografkinja. Mal,
Rory je snimila naslovnicu za album Fiona u Wonderlandu.― Mahne u njenom
smjeru.
Ta je naslovnica bila briljantna. Pop princeza nosila je gas masku i
vjenčanu haljinu u punom cvatu, stojeći na otvorenom polju.
Nakratko sam se pitao je li to bila Aurorina ideja prije nego sam odlučio
da me nije briga. Dakle, ispalo je da je izdajnička djevojka pristojna u onome što
radi. Zovite jebene novinare.
„Rory, Mal je jedan od najvećih pjesnika našeg vremena. Prodao je neke
od najboljih pjesama s top ljestvice, uključujući 'Finding you, Losing Me', 'On
Drury Street', 'Underneath the Stars' i 'Princess from New Jersey.―
Ako je povezala očito bolne točkice zajedno, nije dopustila da se vidi, i
zbog toga sam zahvalan. Glupa ili bez srca? Kladim se na ovo drugo, temeljeno
na onom što znam o njoj.
„Zadovoljstvo,― odsiječe sarkastično, oči joj probijaju kroz moju lubanju,
pokušavajući napraviti udubljenje.

Trofej knjiga 79
 Dobro se prilagoĎavala promijeni atmosfere. Mogu reći da niti jedan njen
dio nije sretan što me ponovno vidi. To je u redu. Ne ţelim da bude voljni
sudionik u igri. Samo ţelim da ona sudjeluje u tome. To će sve učiniti puno
zbrkanijim, a zbrka je zabavna.
„Rory, pozvao sam te ovdje jer imam dobru ponudu za tebe. Jake, naš
stari fotograf, s Cold Blazeom je na njihovom zadnjem poslu. Jednom kad
završi, neko vrijeme će se zadrţati u New Yorku – njegova djevojka treba roditi.
Tako da trebamo fotografa za ovaj idući projekt.―
„Ja sam osoba za tebe.― Aurora se okreće prema njemu, klimajući.
Stisnuo sam usne, odbijajući pustiti svoj zadovoljni, zlobni smiješak.
Ryner se gegao kako bi stao izmeĎu nas, tada se okretao okolo i naslonio
na rub balkona, gledajući naprijed-nazad prema nama.
„Jenkins, ovo je veliko.―
Klimnula je, paţnje sada na njemu.
I dalje je smrtonosno lijepa. To je stvar koja me najviše muči. Ali ne bi
trebalo. To samo znači da neće biti strašno neugodno otjerati je, što potpuno
planiram, prije nego je odbacim natrag u domovinu, ovaj put bez privrţenost i
nula obećanja.
„Detalji, Ryner. Daj ih meni.― Aurora se počela igrati prstenom u svom
nosu.
Ti šašava, predvidljiva djevojko.
„Dva mjeseca u selu, odmah izvan Dublina. Tokyo, zar ne?― Dobacila mi
je zbunjeni pogled.
„Tolka.― Gurnem stisnute šake u dţepove.
„Bio sam blizu.― Nasmijao se.
Naravno. Samo si pogriješio grad, drţavu i kontinent, seronjo.
„Doherty će pisati pjesme, a Richards će ih snimati u svom kućnom
studiju – u svakom slučaju, akustičnu verziju. Nešto kao umjetnička radionica,
tip stare škole. Tad će se Richards u oţujku vratiti u New York i snimiti
ispočetka.―

Trofej knjiga 80
 Ono što Ryner misli, jest da će se pjevač vratiti i imati profesionalce koji
će oblikovati njegov glas da zvuči kao nešto što ne lomi staklo, beton i ljudske
duše. Gledam kako se Aurorino lice transformira od iznerviranog do
prestravljenog u rasponu od nekoliko sekundi. Usne su joj i dalje napućene.
„Jenkins, to znači dva mjeseca u Irskoj, svi troškovi su podmireni. Nema
na čemu.― Namigne.
„Stani.― Aurora podigne ruku. „Zašto trebam ostati u Irskoj? Mogu samo
fotografirati na tjedan dana ili nešto a onda im se maknuti s puta.―
Ryner odmahuje glavom. „To je za neku vrstu dokumentarca. Trebamo
sate materijala. Stotine slika. Marketinška kampanja nam je ogromna. Krvarimo
novac iz naših guzica kao nakon kasapljenja kolonoskopskim pregledom.
Trebamo što je moguće više materijala.―
„Ne moţeš očekivati od mene da ţivim u Irskoj sljedećih nekoliko
mjeseci.― Kaţe Aurora, kroz ukočeni osmijeh.
Znam što je uradila kako bi me natjerala da je mrzim, ali pitam se što sam
ja učinio da opravdava takvo kiselo ponašanje. Osim što sam upravo bio pizda.
Kad razmislim o tome, to je vjerojatno sve što je trebalo.
Onda, naravno, tu je pitanje dečka.
Bogati, sjajni dečko, za kojeg je davno rekla da nikad ne bi izlazila s njim,
a vidio sam je u plesnoj dvorani, prilijepljenu za njegovu, u Brioni odjevenu
ruku, poput lošeg daha na jebenom alkoholičaru.
Kakvo smo razočaranje jedno drugom, Princezo.
„Mogu letjeti u Irsku i iz Irske,― predlaţe, grickajući svoju donju usnicu.
„To nije problem, a kladim se da ćeš me takoĎer trebati ovdje.―
Ryner odmahuje glavom, strpljenje mu se ruši, baš poput mog.
„Richardsov raspored je po svuda sad kad izlazi s tom novom drugom –
roĎakinjom – kraljevske – obitelji iz London. Nemam pojma kad planira dolaziti
i odlaziti. Trebaš biti tamo cijelo vrijeme.―
„U hotelu?― pita s nadom.

Trofej knjiga 81
 Ovaj put, osmijeh mi se izvija na licu. Što mogu reći? Čak ni ja nisam
nedotaknut dobrom 'guzica na usta' situacijom, gdje Aurora tek mora osjetiti
koliko jako sam je sjebao.
„Koji bi bio smisao toga? Trebamo te tamo, s njima, pod istim krovom.
Imamo li problem ovdje, Jenkins?― Ryner suţava svoje oči na nju. „Trebam li
ovaj zadatak dati nekome drugome? Moţda, nekome s više iskustva?―
Aurora se namršti na njega, tada odmahne glavom. Ne, nije ona od onih
koji se miču od izazova.
„Učiniti ću ovaj zadatak mojom kujom,― dahne.
„Ne sumnjam, mala.―
Bljuvotino, upoznaj kantu. Nije ju traţio da spasi svijet, samo da napravi
nekoliko slika tog idiota, Richardsa kako se pretvara da je teško na poslu.
Aurora prebaci svoju paţnju na mene. Spreman sam za nju, s pojedi –
govno cerekom nekog tko se nije samo popišao u njen jacuzzi, već je takoĎer
utopio njenog dečka u njemu s taktom.
„Mal.―
Podignem obrvu. „Aurora.―
„Samo da znaš, imam dečka,― kaţe činjenično, odlijepivši moj mornarski
kaput sa svojih ramena, bacivši ga prema meni.
Uhvatim ga, dok to radim, diţem svoju lijevu ruku u zrak, dlanom prema
sebi, kako bi mogla vidjeti zlatnu traku na mom prstenjaku.
„Dobro za tebe, dušo,― bezizraţajno kaţem, okrećući prsten.
„Već ste stigli do prve baze? Urezali svoje inicijale na drvo? Moţda dali
prsten prijateljstva jedno drugome,― razmišljam, onda odmahnem glavom. „Ne.
Prekasno za to.―
Iako, mislim da nije slušala ništa od mog monologa. Bila je potpuno
fokusirana na vjenčani prsten, prateći očima moje pokrete. Vidim pitanje iza
njih, a, naravno, milosrdno kopile kakvo jesam, dobrovoljno informiram.
„Kathleen.― Gurnem ruku u dţep, primjećujući način – čak dok joj lice
blijedi a prsti steţu ogradu – nije se slomila.

Trofej knjiga 82
 „Kratko nakon što si otišla. Prekrasna ceremonija koju je izveo otac
Doherty. Iskreno se ispričavam što ti nisam poslao pozivnicu.―
Aurorino grlo radi, a to me podsjeća kako je bilo njeţno pod mojim
prstima. Ona podigne bradu, odbijajući se slomiti.
Noć je još mlada, draga.
„Prodaja pjesama i ţenidba s Kathleen?― Lice joj se pretvorilo u kamen,
sada potpuno prazno od emocija. „U pravu si, Mal. Stvarno više nemam nikakve
naznake tko si ti više.―
Ryner gleda izmeĎu nas, trudeći se procijeniti situaciju. Zna da se
poznajemo, jer toliko sam mu rekao, ali predstavio sam nas kao stare prijatelje,
ne kao bliske zaručnike, što je bliţe istini.
„Trebate li sekundu, društvo?― Njuška svojim kljunastim nosom,
dovršavajući cigaretu i gaseći je u biljci.
Kriste, on je traćenje kisika. Njegova majka treba posaditi drvo za svaki
dan dok on ţivi.
„Da,― kaţe Aurora.
„Ne,― puknem u isto vrijeme.
Tu je tišina na nekoliko sekundi prije nego dam Ryneru polovično
slijeganje ramenima i napravim predstavu od okretanja natrag prema ogradi,
smjestivši lakte na nju, ignorirajući Auroru.
„Onda, dobro, zaljubljene ptičice.― Ryner trlja bradu.
Mogu ga vidjeti kutom oka, povlači se sporim pokretima prema vratima,
poput idiota kakav je.
Aurora spusti glas jednom kad smo sami. „U ugovoru, rekao si da te nije
briga ako imamo nekog značajnog ili sup -―
Odmah sam je presjekao. „Misliš prije osam godina, kad smo oboje bili
friško iz pelena? Ma daj, Aurora. Bili smo zaljubljeni u ideju, ne jedno u
drugo.―
Zašto to uopće iznosi, nakon svega što je učinila i rekla?
To je kao da brinete o nalazu krvi kad su vam oba ekstremiteta
odstranjena i glava vam odsječene, pluta negdje u Sredozemnom moru.

Trofej knjiga 83
 Brod je isplovio, dušo.
Nisam se zamarao gledati u nju. Umjesto toga, buljim u ruţne, bez duše
nebodere Manhattana, podsjećajući se koliko ih ona voli. I to poput svih
površnih djevojaka s kojima sam se valjao izmeĎu svojih plahti, prije i nakon
nje, opterećena je s Instagram nadahnutim idejama i ureĎenim snovima. Ţivi
Pinterest savršenim ţivotom, a tamo nema filtera da moj ţivot učini dovoljno
prikladnim za njezinu stvarnost.
„Dobro…― povlači se, obraĎuje. „Samo se uvjeravam da znaš kako neću
poštovati taj ugovor.―
„Oprosti dok idem sušiti suze s milion eura zbog kojih sam ovdje.―
Dovršim piće u jednom gutljaju i stavim čašu na široku mramornu ogradu. Kad
se okrenem prema njoj, na licu imam ugodan, plastični osmijeh. Mrzim pomisao
kako misli da mi je u stvari bitno hoće li doći ili ne.
„Neće li mi Kathleen zamjerati što sam tamo?― Igra se s prstenom u nosu.
„S obzirom na našu povijest i sve drugo.―
„Kathleen neće smetati.―
„Drago mi je vidjeti da je na kraju barem jedno od vas uspjelo odrasti
tijekom ovog desetljeća.― Još malo uvrće prsten u nosu. „I pitala bih da Callum
moţe doći i otići kad god ţeli dok ostajem u tvojoj kući. Naravno, bit ćemo
dobri gosti i micati ti se s puta koliko god je moguće.―
„To je u redu,― odbrusim
Zuri u mene; ja opet zurim u panoramu. Ne olakšavam joj ovo. Zašto bih?
Ona je ta koja je sve bacila niz odvod i isprala tisuću puta.
„I dalje ţiviš u svojoj vikendici?― pita.
„Da.―
„Imaš li djece?―
„Ne.―
„Je li tamo -―
„Izgledam li ja kao odrezak?― Ponovno sam je presjekao usred riječi.
Odmahuje glavom, gledajući u mene s još više zbunjenosti i odbojnosti
nego ranije.

Trofej knjiga 84
 „Onda me prestani roštiljati.― Okrećem glavu kako bih zurio u nju.
Na način kako joj se lice uvrće u boli, mogu reći da je dobila ne baš
suptilnu napomenu kao kad je pitala o svom ocu. Podsjećam se što sam morao
izdrţati posljednjih godina zahvaljujući njoj i gurnuti krivnju u stranu. Misliti na
svaku minutu provedenu s njom, kidao sam se na dijelove jer joj nisam dao
istinu.
O njoj.
O njenom ocu.
Što god da planiram učiniti Aurori, uzrokovati će samo kratkoročnu štetu.
Dočekati će se natrag na noge. Eventualno. Ja? Sjeban sam do sljedećeg
ţivota, a vjerojatno i onom nakon tog.
„Gledaj.― Uzdahnem. „Ryner je spreman poslati te u Irsku, a uzevši u
obzir plaću i činjenicu da mi značiš jako malo, nisam siguran zašto bih se trebao
boriti s njim oko toga. Doći ćeš, napraviti posao, otići ćeš. Ako ţeliš povesti
svog sjajnog dečka, samo izvoli. Ne moramo ponovno postati najbolji kompići.―
Pokazujem navodnike prstima, sipajući uvrede s laţnim, cvilećim Američkim
naglaskom samo kako bih prošao dodatne milje za titulu pizde. „Nema potrebe
da uvrćeš svoje gaćice.―
„Zašto si tako bijesan?― sikće, sad više šokirana nego povrijeĎena.
„Bijesan?― Trepćem prema njoj kao da je luda. „Samo nisam zainteresiran
čineći ovo većim nego što jest. Prošlo je osam godina, a puno toga se desilo u
njima.―
Ali ne dovoljno za mene da izgovorim riječi koje ona ţeli čuti: Zauzet
sam. Ti si zauzeta. To je samo poslovna transakcija.
Neću te pokušati ukrasti.
Neću pokušati sabotirati tvoju vezu.
Neću pokušati bolesnu osvetu.
To su sve stvari koje ne govorim. Stvari koje izostavljam. Stvari koje bi
ona upravo sada trebala zahtijevati.
Srećom, Aurora se čini previše uznemirena da bi čitala fini, nepisani tekst
ovog razgovora. Ona je zauvijek crvenokosa usijane glave.

Trofej knjiga 85
 „Razumijem.― Čeljust joj je ukočena, isto tako i ramena. „Ako je to način
na koji ţeliš da to bude, onda ću to poštovati.― Klimne, odmičući se za korak od
mene.
Ţelim je zadaviti. Reći joj, da u stvari to nije način koji ja ţelim da bude,
ali ona je izabrala taj način. Nastavila je dalje, a ja sam zapeo. Sad sam ljut,
osvetoljubiv i definitivno raspoloţen nanijeti sebi nekakvu štetu.
„Kad počinjem?― Stavlja ruke na struk.
„Negdje nakon Boţića, prije Nove godine. Richards dobacuje o zabavi u
mojoj kući, a Ryner je nešto spomenuo o tome. Grebem po izrastu brade.
„Razradi detalje s njim.―
„Imaš kakve planove za Boţić?― Trepće prema meni.
Jadna djevojka i dalje pokušava. Je li bipolarna? Bila je potpuno jasna o
tome gdje sam stao s njom nakon što smo se razdvojili, tako da ovo nema puno
smisla.
„Ponovno to radiš.― Istaknem.
„Radim što?―
„Pokušavaš voditi pristojan razgovor. Biti pristojan prema tebi nije na
mom dnevnom redu, Aurora.―
Okreće se i hoda prema vratima. Odlučim da nisam gotov s
povreĎivanjem nje.
„Kathleen,― govorim njenim leĎima. „Boţić provodim s Kathleen.―
Stane, ali ništa ne govori. Imam dobar pogled na njeno malo, okruglo
dupe.
„A ti?― Ne mogu si pomoći. „Boţić s budućom rodbinom u Engleskoj?―
Okreće se i daje mi vedar osmijeh.
„Ja, takoĎer, nisam zainteresirana biti ljubazna prema tebi, Malachy
Doherty. Razlika izmeĎu nas? Za razliku od tebe, ostajem vjerna svojoj riječi.―
Naslonim se natrag na ogradu i nasmijem, gledajući kako odlazi.
Sve je dozvoljeno u ljubavi i ratu, a ja sam svakako spreman za bitku.

Trofej knjiga 86
 PORUKA OD JEFFA RYNERA

Povijesti i histerija imaju zajedničko više od nekoliko slova.

Ovo dvoje? Definitivno dijele povijest, a što sam vidio na balkonu nije
bilo ništa histerično.
Gledao sam kako se to dogaĎa s vremena na vrijeme u ovoj industriji.
Bivši rade zajedno, misleći da su sazreli, krenuli dalje i sposobni biti
prijatelji.
S. R. A. N. J. E.
Mogao sam im reći da će od sada postati samo ruţnije. Upozoriti ih da se
ne zamaraju. Da novac nije vrijedan toga, a dadiljanje seronje poput Ashtona
Richardsa će ih staviti samo pod veći pritisak, prekršiti više pravila i gurnuti ih
preko ruba.
Mogao bih…
Ali budimo realni. Ja sam četrdeset – nešto godišnji seronja, ovisan o
seksu i nemam niti nula posto sumnje kako me gledaju i što misle o meni.
Gledati druge ljude kako sjebavaju vlastite ţivote nije bolno u ovom trenutku.
Čak je — usudim li se to reći? — ljekovito. Kao pletenje.
Pletenje katastrofe.
Zato ljudi ogovaraju, zar ne? Da bi izbjegli probleme drugih ljudi. A kad
drugi ljudi nemaju probleme oni mogu vidjeti ili okusiti ili osuditi, oni stvore
probleme za njih. Analiziraju svaki njihov pokret kako bi pokušali sami sebi
napraviti da se osjećaju bolje. Pa, ovo je katastrofa ispisana preko svega toga.
Kako bih ja mogao spriječiti da se to dogodi?
Plus, iskreno me zanima kako će to uspjeti. Znajući priču Malchya
Dohertya, ne znam kako moţe uprskati svoj jadni ţivot više nego što već jest.
Tip je tako duboko u govnima, bilo što drugo bačeno na njega, čak i skandal,
bilo bi iskreno samo nadogradnja.
Uzmem dvije tabletice što god da mi je moj diler dao, i krenem natrag
svojim putem na zabavu, znajući da izgledam kao Eurovizijska garnitura i ţivo
mi se jebe.

Trofej knjiga 87
 Jer nemam.
Stvarno nemam.
Pustimo ljude neka sude. Nisu puno bolji. Jedina razlika izmeĎu nas je da
ja znam što Malachy i Rory misle o meni. Ne znaju što ja mislim o njima.

Trofej knjiga 88
 Sadašnjost

„Rano si kući.― Summer promoli glavom iza paperjastih jastuka na kauču,

prije nego se okrene nazad prema televizoru i gurne još jednu punu ţlicu
Chunky Monkeya u usta. Prikazuje se Zgodna ţena.
Maše ţlicom prema televizoru, vičući na ekran, „Otkačim na jebene sobne
kamere. Zaljubiti se u milijardera i završiti udajom za njega je sranje s
ogromnim S, pogotovo kad si zaposlena djevojka. Vjerojatnije je da ćeš završiti
ubijena od strane njega. Znaš, od kad su zaposlene djevojke često bez obitelji.
Ovo je trebalo biti Zgodne mrtve ţene: Priča s upozorenjem.―
„Ne čekajte poziv iz Hollywooda.―
Objesim svoj kaput kod vrata i zbacim platnene cipele dok se zaustavljam
kod kuhinjskog pulta koji je zapravo unutar naše malene, dnevne sobe, točim
nam objema velike čaše, jeftinog vina.
Callum je ţelio da ostanem, ali sutra imam rano ustajanje, i mogu priznati
da me vidjeti Mala protreslo do srţi.
„Zašto sladoled?― Spustim praznu bocu od vina u sudoper, leĎima prema
njoj.
Trofej knjiga 89
 Pokušavam se ponašati leţerno, uglavnom kako bih mogla samu sebe
uvjeriti da nemam mentalni slom epskih razmjera. Što nemam. Sigurna sam da
je osjetiti kako mi puls udara iza kapaka, potpuno normalno.
„Samo sam razmišljala o ljubavi svog ţivota.― Summer ispusti ogorčeni
uzdah.
„Zar to ne bi trebala biti dobra stvar?― Izvijem obrvu, okrenuvši se i
spustivši pored nje. Pruţim joj čašu bijelog vina.
„Ne, s obzirom na činjenicu da ga još nisam upoznala, a vrlo je vjerojatno
da spava s nekom drugom dok mi pričamo, Rory. Subota je večer, cijeli svijet je
pijan i posrće s uredske Boţićne zabave. Kako mi je mogao to uraditi?― Summer
frkće. „Vjerojatno je upravo sad sjebao još jednu djevojku. Vruću djevojku iz
HR. Prljavo kopile.―
Pregrizem osmijeh, smišljajući način da si u glavi objasnim njenu
naopaku logiku. Summerina sunčano plava kosa podignuta je u ogromnu,
neurednu punĎu, a ona i dalje nosi jučerašnji eyeliner. Obučena je u sivu
trenirku i crnu duksu, daleko je od svoje uobičajene glamuroznosti. Summer je
sada izmeĎu projekata, uvjeţbava za svoju iduću emisiju, koja bi s
prikazivanjem trebala započeti sredinom veljače. Ovo je navodno trebalo biti
naše zajedničko vrijeme, ali ja sada moram ići u jebenu Irsku raditi zajedno s
Malom, koji je imao transplantaciju osobnosti nekad u prošlom desetljeću, umro
na operacijskom stolu, samo da bi uskrsnuo kao Sotona.
Summer stišava zvuk, okreće se na kauču prema meni.
„Što ima, Ror? Izgledaš kao da si popušila Luciferu a on ti je napunio usta
pepelom i lavom.―
„Ne, ali blizu.― Spustim svoju čašu.
Summer mi je najbolja prijateljica od kada smo bile male. Zajedno smo
išle u osnovnu školu i na fakultet. Dijelimo stan. Zna sve o meni.
„Vidjela sam Mala večeras na balu.―
Trepće prema meni. „Mal…?―
„Irski Mal.―

Trofej knjiga 90
 Oči joj se rašire, i dramatično pljesne straţnjim dijelom ruke po čelu.
Summer moţe biti šokirana lakše nego vojvotkinja iz sedamnaestog stoljeća u
javnoj kući.
„Kaţi da nije tako.―
Klimnem. „Tako je, a gore je od bilo čega što moţeš zamisliti.―
„Ne znam kako bi to moglo biti moguće, osim ako nije Callumov
ljubavnik i ide za njegovom guzicom, ne tvojom. Konačno imaš svoja sranja
zajedno, Rory. Prije više godina si prekinula s njim.―
Ako ima jedna stvar koju sam naučila u ovom ţivotu, to je da bi trebali
naći prijatelje koji vas vole vidjeti kako pobjeĎujete i podrţati će vas kada
izgubite.
Summer je oboje.
„Oţenjen je.― Kaţem.
„Jao.―
„S Kathleen, mojom sestrom.―
„Kopile!― Skoči na kauč, ispusti poplun na pod i trese šakom u zraku.
„Ubit ću ga.―
„Najgori dio čak i nije to što se ispostavilo kao istina, sve što je Kathleen
rekla. Nego činjenica da Mal iz nekog razloga ne moţe podnijeti pogled na
mene. Ljut je na mene, a ne ţeli reći zašto.― Zgrabim bačeni jastuk, stišćući ga
na svoja prsa.
„Koga briga što je on seronja? Samo mi je drago da si ti izbjegla taj
metak. Gledaj kako je tretirao tvoju polu sestru. Kreten se igrao s njom dok si ti
bila tamo. Otići ću u krajnost i okladiti se da je njihov brak zajeb ogromnih
proporcija.―
Summer se bacila prema dolje, zgrabila moju čašu s vinom i prinijela je
mojim usnama, nagovarajući me da uzmem gutljaj kao da je to lijek.
„Osim toga, sada imaš Calluma, a on je super vruć i ne mrzi novac ili
stajanje ili… znaš, ţivot općenito.―
„Mal ne mrzi ţivot. Voli ga.―

Trofej knjiga 91
 To je čitavi razlog što je takav kakav jest. Jer tako strastveno voli ţivot.
Ali ja razmišljam o Mladom Malu. Trenutna verzija izgleda otprilike veselo kao
i sastanak KKK.
Summer se ljuti. „Što je on uostalom radio tamo?―
„Sada radi s Jeffom Rynerom.― Stavila sam jastuk iza glave i bacila se na
njega.
„Radit ćemo zajedno. U Irskoj. Na dva mjeseca. Ţivjet ću s njim.― Teško
progutam. „I njegovom suprugom.―
Summer gleda u mene kao da sam upravo objavila svoju namjeru da se
pridruţim cirkusu, gdje ću nastupati u šou izvodeći gimnastiku na leĎima slona,
u ničemu osim tangama leopard uzorka. Vezanih očiju.
„Što ti je jebeno prošlo kroz glavu da si pristala?―
„Poslovna prilika. Osim toga, stvar s Malom dogodila se prije osam
godina i jasno je da ništa ne znači.―
„Ništa ne znači?― Summer skoči na noge, hodajući naprijed-nazad po
našoj malenoj dnevnoj sobi, ruku spojenih iza leĎa. „Ništa ne znači?!
Opsjednuta si njegovim dupetom kao da je bio jedini muškarac s funkcionalnim
kurcem u cijelom svemiru. Trebale su ti godine — ne tjedni, ne mjeseci, godine!
— da konačno nastaviš dalje s Callumom. Sanjala si o njemu. Budila si me
plačući. Mislila si da ga vidiš na uglovima ulica, na festivalima i u zračnoj luci.
Sjeti se vremena kad si trčala za tom jadnom azijskom gospoĎo jer si mislila da
je ona bila on.―
Doista. Udarila me svojom torbom pokušavajući me otjerati.
„Bila je visoka i imala je istu plavo-crnu kosu,― mrmljam u svoje piće.
„Poanta je, progonio te. Morali smo uzimati smjene na fakultetu i
promatrati te, da ne bi prekršila svoj glupi ugovor sa ubrusa i potraţila ga na
internetu. To nije ništa, Rory. To je sve.―
Trljam oči, gutajući zrak. U pravu je. Glupi Mal i glupa Kathleen završe
zajedno i nekako postignu prikladan (takoĎer glup) zaključak kako sam ja razlog
za njihove probleme, ali nikada nisam prestala ţaliti za njim.
„Ne moţeš ići.― Summer prestane hodati, lupkajući nogom. „Neću to
dozvoliti.―

Trofej knjiga 92
 „Donijela sam odluku.―
Buljim u televizor kako bih izbjegla njezin pogled. Julia Roberts i Richard
Gere se prepiru. Razmišljam o Callumovoj reakciji kad sam se vratila s balkona
i sve objasnila. Odmah je otresao Whitney, ustao i uveo me u mali bar. Tamo,
rekao mi je da to trebam učiniti. Da se ne usudim propustiti sjajnu, novu priliku
zbog starog plamena.
Rekao je da ionako nitko ne zna koliko dugo ću zadrţati ovaj posao.
Jednom kad me zaprosi, trebati će me na raspolaganju, da pomaţem u
dogovaranju vjenčanja, upravljajući našim društvenim kalendarom.
Na neki način sam blokirala sve nakon dijela ―idi za tim―.
Nemam planove postati kućanica, ali to nije bilo vrijeme za otvaranje
teme.
„Ideš sjebati svog šogora.― Summer je prekriţila ruke u mom vidokrugu.
„Pusti da se to slegne na sekundu, Lewdy McGrosson. I dalje ţeliš ići?―
„Neću tamo nikoga sjebati. Pa, moţda Calluma.― Definitivno Calluma. I
neupitno, izuzetno glasno sam rekla. „Mal je sretno oţenjen i istaknuo je to vrlo
jasno. Još jednu stvar je naglasio: mrzi me.―
„Tanka je linija izmeĎu mrţnje i ljubavi, a vas dvoje ćete se jebati prije
nego što se otkotrljate na ljubavnu stranu i sve userete sa svojim partnerima.
Zapamti moje riječi.― Summer trese prst u moje lice, rušeći se do mene na kauč.
„Što uostalom Callum kaţe o svemu tome?―
Summer je bila #TimCallum prije nego sam se uopće sloţila izaći na spoj
s njim— nešto u vezi njega da je zdrav, s dobro plaćenim poslom i zdravim
razumom. Odlučim izostaviti snijeg koji pada na nas u minuti kada je Mal došao
na balkon. Smijala bi mi se.
„Zapravo, nimalo mu ne smeta.― Podignula sam pogled.
Pa, na neki način. Njegove točne riječi su bile: „Gledaj na to kao na
posljednji sat. Trebat ćeš donijeti neke teške odluke o radu u baru i trčanju
okolo s kamerom cijeli dan. To bi moglo biti sjajno vrijeme da razbistriš glavu i
razmisliš o našoj zajedničkoj budućnosti.―
„Je li?―
Kunem se, gleda me kao da sam mačka koja će ispljunuti pero.

Trofej knjiga 93
 „Engleska je udaljena kratkim letom, posjetit će svoju obitelj zbog Boţića
i nove godine. UzbuĎen je. Uostalom, dva mjeseca su ništa.―
„Dva mjeseca su mjesec i dvadeset devet dana više nego si imala prošli
put s Malom, i ako se dobro sjećam, obećala si da ćeš pustiti dečka, gaćice i
hipotetsku obitelj da budeš s njim u bilo kojem trenutku.―
„Ako se dobro sjećam…― dovršim čašu vina i tresnem je na stolić.
„TakoĎer sam imala osamnaest, ţalovala i vjerovala u orgazme malo manje
nego što sam vjerovala u Zubić vilu. Odrasla sam.―
Summer mi dobaci skeptičan pogled.
„Gledaj, ţelim promaknuće,― kaţem, pokušavajući drugu taktiku. „Stvari
idu doista jako dobro. Ovaj projekt bi mi mogao otvoriti toliko mnogo vrata.
Callum je skeptičan u vezi moje karijere, a ovo bi mu mogao biti dokaz da sama
zaraĎuje svoj novac. Trebam te da podrţiš ovo.―
Uzima duboki udah, suţavajući oči. „Stvarno ţeliš promaknuća, ili misliš
da bi trebala to ţeljeti?―
„U čemu je razlika?―
„Razlika je u tvojoj sreći.―
„Ţelim to promaknuće,― puknem.
„Rory, nemoj uništiti to s Callumom.―
„Neću. Ako ništa drugo, vjerojatno ću cijelo vrijeme biti preko glave s
Callumom kako bi se riješila neugodnosti. Ţelim ponovo vidjeti Kathleen malo
manje nego imati večeru s Hitlerom, Staljinom i Vladom Nabijačem.―
„Hej, nemoj svrstavati Vlada s tim seronjama. On je samo bio pogrešno
shvaćen i odan svojoj zemlji.― Šmrkne Summer.
Udarim njeno rame svojim. „Poanta je, strepim od svakog trenutka tamo.
Ništa se neće desiti izmeĎu oţenjenog Mala i mene.―
„Zovi me svaki dan.―
„Časna izviĎačka.―
„I svaki put kad mu se ţeliš vratiti—sjeti se takoĎer da jebe tvoju sestru, a
to je previše Jerry Springera za mene kako bih ikad mogla biti ponovno
povezana s tobom.―

Trofej knjiga 94
 „Ne bih tako riskirala naše prijateljstvo,― sloţim se.
„Pustiti ga da ponovno duplo umoči svog pobjednika u obiteljski umak
je… grč u ţelucu.―
„Hvala na kuharskoj analogiji,― mrmljam. „Sada si stvarno istaknula svoju
poantu.―
Njene oči na meni se ne kolebaju. „Obećaj mi, Rory.―
„Isuse,Louise. Obećavam.―
Dugo me proučavala, pomičući čeljust naprijed nazad. Na TV-u, Richard i
Julia završavaju. Nešto o tome kako ljubav pobjeĎuje sve, bla bla. Nikada nisam
baš uţivala u Zgodnoj ţeni.
Onda se sjetim svog razgovora s Malom prije svih tih godina —o tome da
ţena mora voziti muškarca negdje da bi to bio klasični ljubavni film. Julia
Roberts je to učinila. Kladim se da Mal voli taj film.
Ne razmišljaj o Malu. Mal je kopile.
Summer gurne ţlicu u sladoled i izvadi pola kutije, mašući s time u moje
lice. „Djevojko, ugljikohidrati. Ako to nije dobar izgovor, ne znam što jest.―

Tjedan dana kasnije

Vozač ostavi Calluma i mene ispred Malove kolibe i polukruţno se

okrene, ostavljajući kapljice blata za sobom.
Trofej knjiga 95
 Nestvarno je ponovno vidjeti kolibu nakon osam godina usredotočenosti
na ono što se dogodilo izmeĎu tih zidova. Izgleda da je mjesto zanemareno
iznad svih očekivanja. Vanjski izgled se od šarmantno-starog pretvorio u
drevno-istrunulo. Krov je u komadima, raspada se, a trava je i dalje obrasla, s
mrljama blata po svuda. Ne znam što sam očekivala. Moţda ţenski dodir od
Kathleen, demona koji voli kardigane i pravilno priča? Jao, mjesto izgleda kao
da mu treba dobro ribanje, kosilica i zagrljaj. Barem izvana.
„Prokletstvo,― Callum promrmlja iza mene.
Trebali smo ići u Englesku vidjeti njegovu obitelj —po prvi puta bih
upoznala njegove roditelje —umjesto toga, odlučio me pratiti ovdje na jedan dan
kako bi mi pomogao smjestiti se. Sutra ujutro mora hvatati let za Englesku, a ja
se već bojim njegovog odlaska.
„Mogu nam uzeti sobu u gostionica u glavnoj ulici,― predloţi, njegov
lijepi način za reći kako ovo mjesto nije za ţivot, bilo kome tko nije istjerivač
duhova.
„Ryner je rekao da moram ostati ovdje,― kaţem umirujuće, šećući
kaldrmiranom stazom prema okrnjenim, drvenim vratima.
Srce mi kuca tako brzo da ţelim povratiti. Spremam se naći licem u lice s
Malachyajem i Kathleen kao parom. Oni će biti puni ljubavi meni u lice, a ja ću
raditi pod njihovim krovom.
Pokucam na vrata.
„Znaju li da dolazimo?― Callum pita, iza mene.
„Da. Whitney je rekla da je poslala Malu e-mail s našim redom letenja.―
Nije da Mal mari, pretpostavljam. U trbuhu mi se stvara čvor. Hoće li mi
napraviti pakao od ţivota?
„Trebala bi poslati poruku svojoj mami,― istakne Callum.
Ne okrećem se prema njemu. „Aha.―
„Srce joj je slomljeno činjenicom da se nisi zaustavila pozdraviti.―
„S njom smo proslavili Boţić,― gunĎam.

Trofej knjiga 96
 Nisam više bila raspoloţena slušati njene molbe da prekrijem svoj biljeg s
više šminke, moleći me da ne idem u Irsku —njoj najodvratniju zemlju u
svemiru —i općenito tjeranje da slušam njeno tračanje o ljudima koje ne znam.
Nema odgovora, pa pokucam ponovno, ovaj put jače. Vani je ledeno.
Callum se pored mene prebacuje s noge na nogu. Odjeven je u mornarski
kaputić i svijetlo plavu košulju.
Omota ruku oko mene, trljajući mi rame. „Opusti se ljubavi. Bit će to u
redu. Prošlo je osam godina, oţenjen je, a tu je takoĎer činjenica da si ludo
zaljubljena.―
Rekao je to kao šalu, ali mogu čuti pitanje u njegovom glasu. Prije nego
sam zvanično potpisala ugovor za ovaj projekt, rekla sam Callumu što se
dogodilo s Malom prije osam godina, vraški se nadajući da će donijeti laku
odluku za mene i izraziti kako se neugodno osjeća oko toga. Nisam baš Mary
Sue koja voli da joj se govori što da radi, ali bilo bi prijeko potrebno guranje u
pravom smjeru, da Callum nije tako samozadovoljno uvjeren da je on govno.
U redu, pa ipak, moţda nisam bila sto posto iskrena.
Izostavila sam jednu stvar. Vrlo malu – sićušnu stvar. U stvari, tako malu,
da ste je mogli staviti u vaš straţnji dţep. Točnije, ubrus. Ugovor. Ali iz dobrog
razloga: nije bitno. Mal to očito nije zadrţao. Sretno je oţenjen. Osim toga,
skroz je neugodno.
Pokucam na vrata još nekoliko puta, ali jasno je da nikoga nema kod kuće.
Kako dolikuje Malu da ne bude ovdje u inat meni. Naravno, Kathleen se
poigrala. Odlučila sam da dvoje (ili radije, troje) mogu igrati ovu igru. Neću
stajati vani dobivajući upalu pluća samo zato jer on ima neku nelogičnu osvetu
protiv mene. Glavna ulica je dovoljno udaljena da ćemo morati zvati taksi da nas
odveze tamo ako se ţelimo utopliti u pubu ili gostionici, čekajući njegovu visost
da se pojavi, a do vremena kada taksi stigne ovdje, smrznuti ćemo se.
Pritisnem rame na vrata i duboko udahnem.
„Rory?― Callum pita iza mene, glasa proţetog brigom.
„Cal, obećavaš da me nećeš osuĎivati?―
„Obećavam.―
S pritiskom, gurnem vrata, prokleto dobro znajući da nisu zaključana, jer
zadnji put —prije osam godina—takoĎer nisu bila.
Trofej knjiga 97
 Upadnemo u kuću, koja iznutra izgleda tisuću puta gore nego prije.
Callumove usne su stisnute dok hoda okolo, promatrajući stari, odrpani
namještaj, razbacane novine, CD-ove i gramofonske ploče. Tu su bile knjige
poezije i na pola smotane biljeţnice na kauču, a stolić i kutak za doručak
zakopani pod gomilama i gomilama smeća, prašine i prljavštine posvuda.
U šoku gledam oko sebe, pokušavajući uočiti jedan centimetar poda koji
nije sumnjivo ljepljiv ili prekriven nečim.
Okrenem se prema Malu, grlo mu se brzo pomiče, ali ne govori ništa.
„Ţao mi je što moraš ovdje spavati večeras.― Grizem svoju donju usnu.
To je rupa. Ne, jer je mala ili stara, već zato jer je neuredna i prljava.
Izgleda kao da ovdje već dugo nitko nije ţivio. Paučina uljepšava svaki kut
sobe. Nije bitno što je vani ledeno, i dalje se nalazim kako pokušavam
odškrinuti prozor samo da bih se riješila ustajalog mirisa kutija za van,
ostavljenih da trule negdje na ovom mjestu.
„U redu je.― Callum pokušava zvučati smireno i sabrano, čak i ako znam
da dodatno plaća svojim čistačicama kako bi svaki dan došle i pobrinule se da je
sve besprijekorno u njegovom stanu na Manhattanu. „Staromodno i šarmantno.
Osim toga, krov je krov. Ljudi ispod su bitni. Ti si tu. To je sve što mi je bitno.―
Idućih dvadeset minuta provedemo obilazeći kuću. Počinjemo s
kuhinjom, gdje nalazimo korijen uţeglog mirisa: vreća sa smećem ostavljena je
bez nadzora ispod sudopera, a oblak zujanja leti nad time. Iako iz principa ne
ţelim čistiti svinjac ovog dvojca, takoĎer ne ţelim povraćati, pa je izbacim van.
Nakon toga hodam kroz uski hodnik. Glavna spavaća soba, koja je bila od
njegove majke prije nego se Kathleen uselila, potpuno je prazna, osim kreveta
kraljevske veličine koji je nenamješten. Jastuci su sumnjive nijanse ţute boje, a i
prekrivaču bi koristilo pranje. Pomaknem se do kupaonice, koja je takoĎer
vidjela bolje dane, konačno zastavši u Malovoj ondašnjoj sobi i pretpostavljam,
našoj gostinjskoj sobi. Ima jedan pripremljen, krevet za jednu osobu i ormar.
Okrenem se prema Callumu, ali on se samo naceri.
„Manja soba, više stiskanja. Nije loša nedjelja.―
Trebala bih voljeti ovog čovjeka.
Trebala.
A upravo sada, prokleto sam blizu tom nedostiţnom osjećaju.
Trofej knjiga 98
 „Niti jedan dio ovoga nije tvoja greška,― dodaje. Krećemo prema
posljednjoj sobi dolje niz hodnik, zaključana je —vjerojatno studio o kojem je
Ryner pričao. To bi moglo objasniti zasun, lokot i OSTANI IZVAN znak na
vratima.
Callum prelazi na posao, vozeći moj kofer u našu sobu, dok ja otvaram
zahrĎala vrata koja vode u straţnje dvorište da vidim jesu li ovce i krave vani.
Tamo više nema ovce.
Nema krava.
Stvarno, tamo nema više… ničega.
Zakoračim van, nešto zaškripi ispod moje cipele. Pogledam dolje,
namrštim se i pokupim naušnicu. Mora biti od Kathleen. Rozi dijamant u obliku
kapljice. Izgleda laţno, ali opet, i ona je. Moţda im je potrebna gotovina. Nema
drugog razloga za Mala da uzme ovo pisanje svirki. Pogledam gore, gledajući u
zelena brda.
Glas iza mene šuška, „Provaljivanje i ulazak je protuzakonit u Irskoj.―
Skočim, okrećući se. Mal je naslonjen ramenom na okvir vrata, ruke su
mu gurnute u prednje dţepove njegovih ispranih traperica, jedna Blundstone
čizma prekriţena ispred druge. Njegova me ljepota uhvati na točno pet sekundi
prije nego umirim lice.
„Lijepa koliba.―
Odgurne se od dovratka, silazeći niz dvije stepenice do svog straţnjeg
dvorišta i krene polako prema meni. „Demolirano posebno za tebe.―
„A pretpostavljam, Kathleen je bila nestrpljiva pomoći. Sve kako bih se
osjećala nedobrodošlo.―
Mal me zabljesne lepršavim osmjehom, veţući crvenu maramu na čelo,
kao da se priprema za nešto. Ponovno me podsjeća na starog Mala—
avanturističkog, dječačkog, nemogućeg za odoljeti.
„Gdje je ona, uostalom?― Gledam okolo.
Ţelim dobiti prvi udarac-u-lice reakciju gledajući u njih zajedno, kako bih
mogla ponovno normalno disati.
„Dublin.―

Trofej knjiga 99
 „Kada će nas počastiti svojim prisustvom?―
Zviţdi, tada ispusti grubi cerek. Naravno, Kathleen se prikladno udaljila
od situacije. Ne znam zašto se skriva. Ona je upravo tip koji paradira svojim
boţanstvenim muţem kao da je to izloţba pasa. Očigledno, Mal mi neće
odgovoriti na pitanje.
Pokazujem prema ništavilu.
„Gdje je stoka?―
„Prodana.―
„Otac Doherty? Je li dobro?―
Čučne, mičući mrlju blata s prednje strane čizme.
„Ţiv je.―
„Kako ti je majka?―
Prestaje petljati s čizmama, gleda gore i trepće prema meni kao da sam
prestala pričati engleski. „Nisam odrezak, Aurora,― zareţi.
„Trebaš otvoriti studio. Ţelim snimiti neke slike prije nego stigne
Richards.―
„Nema studija,― kaţe, paţljivo gledajući moju reakciju.
Što je onda dovraga ta soba? Naravno, nisam pitala.
„Kako ćeš onda snimati pjesme?―
„Nećemo. Samo ćemo ih pisati.―
„Ryner je lagao,― mrmljam.
Ne znam zašto sam iznenaĎena. Ne bih vjerovala tom čovjeku da mi da
vrijeme u sobi punoj satova.
Mal slegne ramenima.
„Stvarno bi trebao očistiti ovo mjesto. Richards neće ţivjeti pod ovim
uvjetima ni za milion godina i više. Navikao je na zgodne, lijepe stvari.―
„To vas čini dvoje, Princezo.―
Ţelim ga pitati što je dovraga mislio s tim, ali ne bih trebala mariti. Nisam
učinila ništa loše.

Trofej knjiga 100

 Poštivala sam naš ugovor, godinama čeznula za njim i pokušala nastaviti
dalje. Što je očekivao? Da sjedim i čekam da sudbina preuzme kontrolu dok je
ţenio moju sestru?
Odmahuje glavom s mračnim cerekanjem, izgleda da je moju šutnju uzeo
kao priznanje. Okreće se i grabi nazad unutra, ostavljajući me da stojim ovdje.
Ludo je kako sam prije osam godina mogla osjetiti njegov puls na svom
dlanu danima i tjednima nakon što smo se razdvojili.
Upravo sada, htjela sam mu iščupati srce iz grudi, samo da vidim kuca li
uopće.
Je li i dalje tamo.
I je li crno, kao što me majka upozorila.

Na mom putu nazad u kuću, Aurorin zlatni dečko ustaje sa sofe i pruţa
ruku prema meni, zabljesnuvši me svojim ljigavim bankarskim osmijehom.
ProĎem pored njega do svoje sobe i lupim vratima. Bacim se na prljavi
krevet, buljeći u strop, ignorirajući zujanje telefona.
Moţda je netko od mojih stalnih klijenata.
Moţda je moj agent.
Moţda je Richards.
Moţda je Ryner.
Ne znam, nije me briga.
Aurora. Aurora. Aurora. Što ću uraditi s tobom, Aurora?
Trofej knjiga 101
 Neću te jebati. Ne upravo sada. Još nisi spremna za to, osim toga, tu je
cijela stvar s dečkom za riješiti. On odlazi za dan. Znam, jer sam pročitao e-mail
koji mi je poslao Rynerov, jedva pismeni asistent, iako, naravno, nisam
odgovorio.
Moţda bih trebao početi s tvojim obrazovanjem o tome koliko si jako
uništila stvari za mene.
Ne. Prerano za to.
Objasniti kako sam te pokušao zaštititi prije svih tih godina tako što sam
krio istinu od tebe, a ono što si ti učinila zauzvrat, jest ubila mi dušu, a onda
nahranila vukove s njom? Hmm. Iako, još ima vremena za to.
Kuća izgleda kao rasulo. Nije uvijek tako, ali ţelio sam da se ona osjeća
loše. Pokušavam ţlicom prokopati u njezinu dušu i vidjeti ima li ona još uvijek
savjest.
Zatvorim oči, puštajući da još jedan poziv ode u govornu poštu.
„Ljubavi?―
Čujem kako iza vrata engleska verzija Američkog Psiha zove Auroru.
„Mal je otišao leći. Ţeliš da pozovem taksi kako bi mogli otići kupiti neke
toaletne potrepštine? Ovdje nisam vidio nikakve.―
Kao prvo, Mal? Nisam jedan od njegovih masturbirajmo-u-krugu Eton
prijatelja. Malachy za tebe, hvalalijepo.
Drugo, je li on očekivao Ritz? Ništa mu ne dugujem.
Treće… nema trećeg, ali siguran sam da ću naći nešto drugo oko čega ću
pizditi do kraja njegovog posjeta.
Vidiš, Kiki? Uvijek si govorila da moram biti pozitivniji.
Nekoliko minuta kasnije, čujem njeţno kucanje na vratima. Ne ţelim
prepoznati zvuk udaranja njenih zglobova po drvu, osim ako je to drvo
pričvršćeno za moje meĎunoţje. Ipak, znam da je ona.
„Mal?― pita.
„Odlazi.―
„Mi izlazimo.―

Trofej knjiga 102

 Ne govorim ništa, jer je to upravo ono što sam joj rekao da bi trebala
učiniti.
„Moţemo ti nešto donijeti? Hranu? Mlijeko? Izbjeljivač? Manire?―
Zlobno se smješkam prema stropu, ruku uguranih iza glave. Počelo je.
Ovdje je, bijesna je, zabavna i cijela je moja. Slatka, paţljiv i borbena—savršena
kombinacija. Zlatni Dečko ne moţe učiniti ništa oko toga osim sjediti i gledati.
„Ne,― zareţim.
„Kada planiraš početi raditi?―
„Kad me udari muza.―
„Moţeš biti odreĎeniji? Trebam znati kada da raspakiram svoju opremu.―
„Moram se osjećati nadahnuto da bih pisao,― kaţem pokroviteljskim
tonom koji sam upravo usvojio niotkuda. „Bilo tko moţe kliknuti kamerom. Ja
zapravo produciram, s riječima i ostalim. Potrebno je malo više od imanja
prsta.―
Nizak udarac, ali tu je ciljala kada je radila lom od moga srca i odlepršala
natrag u Ameriku, rušeći sve na svom putu. Iza vrata je trenutak tišine.
„Mogu poslati e-mail Whitney, Rynerovoj asistentici, da pošalje nekoga
očistiti kuću prije Richards -―
„Tko je umro i učinio te Joannom Gaines? Zašto ne brineš o svom
vlastitom poslu umjesto da kritiziraš kuće drugih ljudi?―
Dio mene moli da se njezin zlatni dečko uvrijedi zbog načina na koji
razgovaram s njegovom djevojkom, upadne unutra i udari me. Raspoloţen sam
za dobru borbu. Jao, Gospodin Bankar ne planira tako skoro uništiti svoju
manikuru, temeljeno na depresivnoj tišini koja je dolazila s druge strane vrata.
„Kako znaš tko je Joanna Gaines?― pita ona nakon trenutka tišine, sa
osmijehom u glasu.
Kathleenina mama, Elaine, gleda emisiju nje i njezinog muţa cijelo
vrijeme. Ponekad plaće. I ja bih takoĎer plakao da moram provesti sat vremena
gledajući ljude kako biraju tapete za kuću koja nije njihova.
„Da. U redu. Razumijem.― Aurora lupi dlanom u vrata.

Trofej knjiga 103

 Dvije minute kasnije, čujem kako se zatvaraju ulazna vrata. Zatvorim oči.
Telefon počinje ponovno zvoniti. Otvorim jedan kapak, samo da se uvjerim da
nije Kathleenin broj. Kada vidim da je broj iz US, stišam telefon i bacim se na
drijemanje.
Do trenutka kada se probudim, cvrčci pjevaju. Uzimam vrijeme kako bih
se prilagodio tami i protegnuo —nemam ništa da me čeka - onda sjednem na
kraj kreveta, zabijajući rubove svojih dlanova u oči.
Iznenadni udarac stiţe iz dnevne sobe. Tada se ulazna vrata otvore uz
cviljenje. Preokrenem telefon i provjerim vrijeme. Ponoć. Nisu kupovali samo
tampone i šampon, to je sigurno.
Aurora se kikoće, zlatni dečko gunĎa, a onda oboje šapuću.
Nešto udari u komad namještaja. Aurora se smije bez daha. Mrzim njezin
smijeh. Grlen je, nizak i jebem ti, koji je dio mene mislio da je ovo dobra ideja,
mazohist ili pijanac?
Osvećujući se tako što će ona doći ovdje i provoditi vrijeme sa mnom, isto
je kao leţanje s meĎunoţjem omotanim u brusni papir i pridruţivanju u
samostan.
Čujem mokre, neuredne poljupce. GunĎanje, hihotanje i ooh-anje. Njezin
glupi dečko ljubi poput jebenog hrta ili bar tako zvuči. Toliko. Puno. Jezika. Ali
njoj se to sviĎa. Znam, jer cvili kao što je cviljela dok sam joj ja radio te stvari.
On stenje.
Ona uzdahne.
On jaukne.
Ona se kikoće.
Moji saţvakani nokti zabijaju se u meso na mojim dlanovima. Lijep,
zdrav način da spriječim sam sebe od davljenja njih oboje.
„Što s našim domaćinom?― mrmlja Zlatni dečko.
Njegov domaćin je na putu da izvuče pištolj ispod drvenog poda i raznese
njegovu jebenu glavu. Jedina rupa u tom planu je što ja nemam pištolj. A pod je
tepih. Nema veze. Ovaj plan očito ne moţe funkcionirati.
„Vjerojatno, spava. Vrata su mu zatvorena,― odgovori ona.

Trofej knjiga 104

 Slušam kako idu prema njihovoj sobi, koju im se nikad nisam potrudio
pokazati, udarajući u svaki pojedini predmet na njihovom putu. Zvuče
umjerenije od enchilade. Vrata se zatvaraju uz klik, ali tu je samo jedan, tanki
zid, koji nas razdvaja i kroz njega moţete čuti sve.
Ljubljenje prestaje, ali nešto puno gore počinje. Ona sada stenje i mogu
reći da ne glumi, jer znam kako zvuči kad svršava.
„Ljubavi,― Zlatni dečko promuklo šapće.
Čujem kako otvara zatvarač. Zabijam prste u koţu sve dok ne pustim krv.
Čini se kao da je svaki centimetar mog tijela omotan trnjem.
„Zagrizi u haljinu. Čuti će nas.―
Već te čuje, ti glupi trošitelju kisika.
Skočim na noge kao da krevet gori, otvorim vrata i krenem dva koraka
prema njihovim vratima. Umjesto da kucam, poput normalnog ljudskog bića,
gurnem ih poput pizde bez manira koju Aurora tek počinje upoznavati.
Prekriţim ruke preko prsa na vratima, lijeno ih gledajući. Aurora je pijana uza
zid, a Zlatni dečko na koljenima, radi oralni. Ona je gola, osim crnog čipkastog
grudnjaka, a on liţe obris njene gole mačkice—savršene, prekrasno obrijane—
kad pročistim grlo i udobno se smjestim uz okvir vrata. Oboje otvore oči.
Aurora ispusti jecaj, ali on ostaje pod uglom točno pored njene mačkice,
štiteći njenu skromnost.
Ne muči se, prijatelju. Vidio sam to tako blizu da je mogu prepoznati u
postrojavanju.
„Voli kad joj se sisa klitoris i koriste prsti u isto vrijeme.― Gurnem šake u
dţepove, zijevajući. „Ali sasvim djelomično, do štipanja klitorisa. Tko bi
rekao.―
Umjesto da cijeni moje korisne upute, Aurora se sagne, pokupi jednu od
svojih cipela i baci je prema meni s Keltskim urlikom. Izmaknem se, ponovno
zijevajući iz dobre namjere. Nadam se da će fotografirati bolje nego što baca, ili
će Ryner imati problem.
„Imali ste dobru noć?― Gledam oko sebe.
Stvarno, trebao bih učiniti nešto s ovom sobom. Moţda spaliti do temelja
da ne mogu imati privatnosti.

Trofej knjiga 105

 „Nosi se odavde!― ona vrišti.
Tako je crvena, njezin bijeli oţiljak svijetli poput mjeseca. Njen dečko bez
kičme juri, dodaje joj haljinu i premješta svoj neuspjeh u hlačama.
„Mislim da bi trebao otići.― Genije napreduje prema meni ali mogu reći da
je on tip koji podnosi tuţbu prije nego uputi udarac.
„Aurora.― Ignoriram ga, zureći u nju s ledenom dosadom.
Ona brzo oblači crnu haljinu, mrmljajući nešto ispod daha, sumnjive riječi
pohvale o mom dosadašnjem gostoprimstvu.
„Spreman sam.―
„Spreman za što? Teške ţivotne činjenice? Evo jedne: ti si seronja, Mal.
Evo druge: nema niti jednog dijela tebe koji mi se čak i iz daljine sviĎa.―
Prsa mi se steţu, ali to je vjerojatno zato jer nisam popio piće još od New
Yorka. I prije New Yorka, mjesecima. Godinama. Značajno sam smanjio
alkohol od Noći Koja Je Uništila Sve. Nisam ţelio postati Glen, Aurorin otac.
„Raditi.― Podignem njenu cipeli i bacim joj je u ruke. Uhvati je, obrva
zbunjeno podignutih.
„Mal, ponoć je.―
„Ona vidi sat; ti vidiš društvene situacije.― Dajem Zlatnom dečku
entuzijastični palac gore. „Zajedno, vi ste rijetka sila inteligencije i
sposobnosti.―
„Ozbiljna sam.― Ona mrko gleda.
„Inspiracija me pogodi u čudne sate.― Slegnem ramenima.
„Moţe li te pogoditi u lice do drugog naleta sna? Ili barem do idućeg
jutra?― pita, ruţičastih obraza.
Obuva cipele, kao što sam znao da hoće. To je stvar s pravim
umjetnicima, ne mogu poreći svoju umjetnost, čak—i posebno—kad su
povrijeĎeni.
Zlatni dečko pogledava izmeĎu nas, očito nije upoznat s potpunom dugom
ljudskih osjećaja. Izgleda kao da je ovo prvi put da svjedoči borbi. Malo je viši
od mene i definitivno ima taj Brad Pitt oko 1990, ovo-je-tvoj-ţivot-i-završava-
svake-minute-na-vrijeme, pogled.

Trofej knjiga 106

 Iako, za razliku od Tyler Durden, ja mogu traţiti povećalom i ipak neću
biti sposoban naći jednu alfa kost u njegovom tijelu. Vjerojatno je više feromona
u kakici.
Ogorčen konkurencijom, okrenem se prema Aurori i pucnem prstima.
„U ovom ţivotu, molim. I ponesi jaknu. Pišem vani, a ti si notorno
frigidnija od sante leda koja je ubila Titanic.―
Aurora tapka prema vratima.
„Ne krivi santu leda. Krivi Irce koji su gradili brod…― promrmlja.
„Bilo je jebeno uspješno kad je odlazio odavde za Southampton. Mi
nećemo biti okrivljeni za šugavu izradu.―
Zagrizem osmijeh. Potajno, mogu si priznati da Aurora nije potpuna
dosada.
„Uostalom, što si ti, točno? Zadnji put kada sam provjerio, otac ti nije bio
Viking.―
Otvara usta, bez sumnje se sprema za verbalno koljeno u jaja, kad nas
glupan prekine.
„Ljubavi,― Zlatni dečko zove iza nje.
Pozitivno mi se gadi taj nadimak. Ljubavi. Nešto u izgovaranju te riječi
tako leţerno, tjera me da mu nabijem glavu u kantu punu izbjeljivača.
Aurora se okrene.
Dodaje joj kameru na noćni ormarić. „Moţda bi ţeljela uzeti ovo sa
sobom.― Namigne.
Ako je moguće, rumenilo joj još više potamni. Poniţena i drhtava trzne mi
je iz ruke.
„Hvala.―
„Oh, i ispustila si ubrus na kojem si tako inzistirala da ga uzmemo iz
puba.― Čučne, podigne ubrus Boar's Heada i pruţi joj ga.
Gledaj, imam reakciju.
Čovjek sam, nakon svega, čak i ako se u zadnje vrijeme ne osjećam kao
jedan.

Trofej knjiga 107

 Ali drţim lice smireno, čak i kad ona uzme ubrus, zguţva ga u šaci i baci
u kantu ispod noćnog ormarića.
„To je neobična stvar za uzeti iz puba.― Dodirnem donju usnu, oh – tako –
zainteresiran za ovaj neobičan razvoj dogaĎaja. „Jesi li uhvatila gripu u avionu?
Imam maramice i Advil u kupaonskom ormariću.―
„Ne, ne.― Zlatni dečko se prigušeno smije, očito presretan mojim naglim
pomakom. „Rory je pomalo, poznavatelj ubrusa. Sakuplja ubruse gdje god da
ide. Prilično je glupo, stvarno.―
„Prilično,― oponašam njegov otmjeni naglasak.
Još uvijek ne mogu vjerovati da jebe ovog tipa, koji misli da je
sakupljanje sentimentalnih stvari glupo. Da mu nije rekla za naš dogovor. U
stvari, to mogu vjerovati. Uvijek je bila laţljivi nered.
„Ţeliš objasniti njenu opsesiju ubrusima?―
Ona zgrabi moj ručni zglob, vukući me kroz vrata. „Prestani se zezati.
Idemo završiti s tim.―
„Uf, ne pamtim je tako borbenu. S čime je hraniš?― Otresem njen dodir,
smiješeći se Callumu.
On se smije. Misli da smo prijatelji. Isuse Kriste, čovjek ne posjeduje niti
jednu funkcionalnu moţdanu ćeliju.
U hodniku, jača moja riješenost da budem pizda. Poskliznem se i
zalijepim je uza zid. Odgurne me, ali udarac joj je nepostojeći. Tijela su nam
stisnuta zajedno, zatvorena, kotrljajući vrućinu, hormone i povijest koje princeza
Aurora ne moţe izbrisati, bez obzira koliko ţaba poljubila.
Zakačim prsa za njeno rame i šapnem joj u uho, „Uhvaćena.―

Trofej knjiga 108

 Vani, smjestim se na travu, biljeţnica je otvorena ispred mene, pretvaram
se da pišem. Šansa da večeras napišem pjesmu je manja od šanse da postanem
slijepa, talijanska opatica. Ali ako će Rory imati seks ispod ovog krova, imat će
ga sa mnom. Ili uopće neće.
Bojim se da nema sivog područja.
„Mračno je.― Trlja ruke obučene u koţnu jaknu, oči joj lutaju mojim
dvorištem.
„Stvarno si na vrhu svoje istraţiteljske igre. Jesi razmišljala da se
pridruţiš CIA-i? Oštar um poput tvog ne bi trebao biti potraćen.― Stavim olovku
iza uha i mrštim se na praznu stranu, ne gledajući u nju.
Nije vaţno crtam li kurac s leptir mašnom u biljeţnicu. Mrkli je mrak i
niti ona niti ja nećemo biti u mogućnosti to vidjeti.
„Sui sios le do thoil.― Sjedni dolje na Galskom.
Ignorira moj zabavni komentar. „Oprosti, ne govorim mrtve jezike. Čekaj
ovdje, molim te.―
Aurora uleti u kuću i vrati se s plastičnom vrećicom. Izvadi dvije
baterijske lampe, gomilu malih svijeća i kutiju šibica. Hladno je gledam dok joj
svijeće ispadaju iz njeţnih ruku. Uznemirena je i bori se sve to drţati na okupu.
„Pokušavaš li seansom prizivati svoju davno izgubljenu dušu?―
Ispusti kikot bez daha. „Samo se sjećam kako je mračna noć bila u tvome
dvorištu kad…― Upali dvije lampe, jednu stavi iza, a drugu ispred mene, a onda
odmahne glavom.
Od kad sam ti nesvjesno oduzeo nevinost jer tvoj bivši dečko nije mogao
završiti posao i u zamjenu ti dao višestruke orgazme. Da.

Trofej knjiga 109

 „U svakom slučaju, dovući ću nešto tvog namještaja ovdje pa ću imati
gdje zapaliti ove svijeće. Ne mogu napraviti pristojnu sliku bez svjetla.―
„Ţivjeli, Kapetan Očiti.― Gledam joj lice, traţeći mrvicu emocije.
Aurora ne odgovara. Kad ponovno uĎe u kuću, slijedim je.
Bez obzira koliko se trudim biti kurac i, po mom skromnom mišljenju,
moji napori ne prolaze nezapaţeno, malo sam iznad toga da je gledam kako
sama vuče teški namještaj vani, usred noći.
Nosim stolić za kavu na koji je pokazala i stavljam ga vani. Ona postavlja
liniju svijeća i pali ih. Odem natrag na svoje mjesto izmeĎu lampi, izvlačeći
olovku iza uha. Ponovno se mrštim na biljeţnicu. U kutu mog oka, Aurora
priključuje cijev adaptera u kameru.
Čučne na jednu nogu i fotografira me. Stisnem čeljust, prisjećajući se što
je napravila s originalnim fotografijama koje mi je uzela. Njena okrutna
priznanja. Njeno lijepo, ledeno srce.
Ali onda, sakuplja ubruse, pita me ţelim li nešto iz trgovine i pita za
mamu i oca Dohertya. Nešto se ne uklapa.
„Ubrusi.― Diţem pogled, razmišljajući. Jedna riječ. Pet tona povijesti
naguranih u to.
„Nisi li ti bio taj koji je donio pravilo o nemiješanju?― Leprša
trepavicama, glumeći nevinost i ponovo se vraća fotografiranju.
Ustane i promijeni poloţaj lampi, sada mi ciljajući u lice s njima. Ne
ţmirim. Sjediti okolo u vrtu s biljeţnicom, dovoljno je iznenaĎujuće.
„To je izjava, ne maslinova grana.―
„U tom slučaju, odlučila sam ne obraćati se na izjavu i ne posrtati po
neproširenoj maslinovoj grani,― odbrusi.
Dobijem bolesno zadovoljstvo znajući da sam pogodio u ţivac. Mrţnja je
najbliţa stvar ljubavi koju moţeš istisnuti iz nedostiţnog.
Povrijedio sam je!
Pogledam gore i pogledi nam se sretnu, kao što su i prije svih tih godina u
ulici Drury.

Trofej knjiga 110

 Čak i tada sam znao, bez imalo sumnje, da je ta djevojka stavljena u moj
ţivot da ga promijeni. U to vrijeme nisam znao da je izabrala izbaciti ga iz šina i
voditi prema sudaru sa svima do kojih mi je bilo stalo.
„Prije ili kasnije, oboje ćemo morati igrati lijepo. Zlatni dečko odlazi
sutra,― sikćem.
„On ima ime.― Spustila je kameru, suzivši oči.
Ken. Kladim se da je Ken.
„Nije me briga za to.― Pritisnem olovku na papir u biljeţnici sve dok ne
iskrvari, oči su mi i dalje na njoj.
„Callum.― Spušta kameru. „Zove se Callum Brooks.―
Trznem ramenom. „Sve što sam ja čuo je Zlatni dečko.―
Škrabam nešto u biljeţnicu.
Moţeš li molim te prestati biti tako lijepa, stvarna i ţiva svuda po mojoj
kući kao da je posjeduješ ili nešto.
Moţe li?
Moţe li me ljubazno prosvijetliti na to što mi je prolazilo kroz glavu kad
sam smislio ovaj plan? Što sam se nadao postići, osim povlačiti je jadnom
cestom po kojoj sam prošao previše milja?
Rory napravit još nekoliko fotografija. Ţvačem vrh olovke. Ne znam kako
to autori rade, kako oni krvare riječi na sterilnu, plastičnu tipkovnicu. Izgleda
hladno i bezlično. Ja jedva mogu pisati po stranici. Kladim se da bi Rory mogla
biti autor. Kladim se da bi ona mogla pisati na MacBook, majci svih fensi
bolesti tehnologije. Muka mi je samo kad pomislim na to.
TakoĎer, od kada sam je prestao u svojoj glavi zvati Aurora i vratio se na
Rory?
„Imaš li MacBook?― Izvalim.
Odmahuje glavom, ali ne gleda me kao da sam čudak. To sam oduvijek
volio kod nje. „Zašto?―
„Nije bitno. Dakle, ubrusi,― ponovim riječ.
Uzdahne. „Ne znači ništa.―

Trofej knjiga 111

 „Ništa znači ništa; inače ne bi postajalo.―
„Neki ljudi sakupljaju podmetače za čaše, razglednice, marke. Ja
sakupljam ubruse. Nije velika stvar.―
Tišina.
Pogledam dolje u biljeţnicu. Natrag gore. „Samo nalazim da je prilično
neobično, sve od kada sam pod utiskom da me mrziš.―
Digne pogled sa fotografije koju promatra u kameri. Obrve joj se skupe
zajedno. „Zašto bih ja mrzila tebe?―
Doista, zašto?
Zašto?
Isto pitanje sam si postavio milion puta, pitajući se jesam li trebao kupiti
kartu do Amerike, bih li je trebao poslati dalje u Irsku, jesam li trebao iščupati
srce i baciti pred njena vrata?
„Nisam te tada mrzila,― šapne. „Ali počinjem sada.―
Oči su joj na mom licu, podsjećaju me zašto je nisam mogao pustiti, čak
ni kada mi se srušio cijeli svijet. Neki vas ljudi diţu, neki vas vuku dolje. A
Rory? Vuče me u svim mogućim pravcima i kutovima, ostavljajući me u
dronjcima.
Podsjećam se na Kathleen.
Na naše obitelji.
Sada na vrhu mojih zalaganja, zašto ne bi trebala biti Rory.
Otrgnem stranicu i izguţvam je u šaci.
„Čekaj, daj da fotografiram…― Napreduje prema meni, ali je prekasno.
Bacim u usta i progutam. Zastane, oči joj plamte, narančasti sjaj mnogih svijeća
čini da izgleda kao srednjevjekovna vještica.
„Ti si lud,― šapuće.
Znam.
Zapisujem još jednu rečenicu.
Ţivot je gdje god da pogledaš. Čak i u predmetima. Isto tako, tu je smrt.

Trofej knjiga 112

„DoĎi ovo fotografirati.―
„Tvoje doraĎene misli?― Odmahuje glavom. „Ne, hvala.―
Aurora Belle Jenkins me mrzi.
Ali mrziti je glagol.
I upravo ću dokazati da ja nju mrzim više.

Trofej knjiga 113

 Sadašnjost

Sunce boji nebo lila bojom, njegovo svjetlo pada na Mala, ističući
savršene lukove i konture njegovog lica.
Snimim još jednu fotografiju. Nije puno pisao, ali nisam ovdje kako bih
kontrolirala njegov napredak, ili nedostatak istog.
Ne znam koliko će od njih Ryner iskoristiti za web stranicu, omot albuma,
dokumentarac ili što god da ima na umu za ovaj projekt, ali jedva čekam ove
skinuti na svoj laptop i početi raditi na njima. Ţelim proučavati Malovo lice
sama, bez njega da svjedoči što mi taj prizor čini.
Ustanem i obiĎem njegovo dvorište, traţeći svoj sljedeći savršeni okidač.
Mal je pričao o pjesmi ―Ironic― od Alanis Morissette sad već deset minuta, na
originalni, stari, Mal način.
―… doslovno niti jedan njezin primjer nije zaista ironičan. Pogotovo ona s
Mr. Play it Safe, koji se bojao letenja i na kraju umro u avionskoj nesreći. To
nije ironično. Bilo bi ironično da je umro u automobilskoj nesreći. To je
definicija ironije. Izraz nečije namjere korištenjem jezika označava suprotno.―

Trofej knjiga 114

 „To je kao da grupa ljudi sjedi i radi na ovoj pjesmi, a nitko, niti jedna
duša, ne trudi se reći joj kako ništa u vezi te pjesme nije bilo ironično. Osim,
naravno, činjenice da je napisala pjesmu o ironiji koja nije bila ironična. Što je
pretpostavljam, velika ironija sama po sebi.―
Nasmijem se u sebi, ali mu ne odgovorim. Tu je nešto ukusno slatko u
gledanju njega u svom elementu. To me podsjeća da je ispod ogorčenog kreten
koji je postao, još uvijek dječački, avanturistički, divlje kreativan i duhovit
čovjek.
Koji je postao stvarno dobar u krevetu.
„Voliš to što radiš,― izjavi odjednom.
Pričali smo i gasili se cijelu noć. Osoran je, jedva civiliziran, ali to je
napredak. Još je rano biti optimističan, a dinamika bi se brzo mogla promijeniti
čim se Kathleen vrati iz Dublina, ali ja mislim kako ga je shvaćanje da
sakupljam ubruse, otopilo. Uopće nisam sigurna zašto Mal pokušava biti
seronja. Grozan je u tome. On je jedan od najboljih, najuzbudljivijih ljudi koje
znam.
„Ja da. A ti?― Okrenem kolut za zumiranje, mršteći se na svoju kameru.
„Voliš li ga?― Ignorirao je moje pitanje.
Hvatam dah, palca zaustavljenog na kolutu kamere. Uzimam duboki udah,
tada krenem prema njemu, spremna snimati izbliza. Dovoljno smo blizu da
mogu osjetiti njegov dah na svojoj koţi. Sporo je. Toplo. Divlje.
„Voliš li je?― Šapnem nazad.
„Ono što ja volim,― kaţe polako, „Uţivanje je u saznanju da ćeš ti Aurora
Jenkins, uskoro biti na koljenima za mene.―
Na prvu, mislim da se šali, ali onda, vidim intenzitet iza njegovog pogleda
i smrznem se. On to misli. Nesretan je s Kathleen. Drhtaj klizi niz moju
kraljeţnicu.
„Ne voliš je,― izdahnem, zatvarajući oči.
U braku je bez ljubavi.
Otvori usta da nešto kaţe, kad čujem kucanje po dovratku.

Trofej knjiga 115

 Glava mi trzne, okrenem se, nalazeći Calluma na pragu. Istuširan je,
obučen, kose zalizane unazad i spreman krenuti. Torba od grube koţe, boje
devine dlake, prebačena mu je preko ramena. Izgleda kao reklama za Armani.
Callumove oči pomiču se zbunjeno izmeĎu nas. Kad shvatim koliko sam
blizu Malu, povučem se od njega kao da je vatra, izraz mog dečka omekša.
„Gotov sam.― Savine prst i daje mi znak da mu priĎem i kaţem zbogom.
Stavim kameru na stolić i krenem prema njemu. Nešto mi govori da ga moram
uvjeriti kako ono što god da je vidio, ne znači ništa.
Ne da je vidio nešto. Pokret ruka-na-ramenu, klasičan je gest za jesi-li-u
redu? Ništa u vezi toga nije vrištalo ―Ţelim ti strgnuti odjeću.―
Vraćam Cala u kuću, znajući prokleto dobro da Mal nije oboţavatelj
našeg PDA. Nakon njegovog priznanja, mogu razumjeti zašto. Nije sretan u
svome braku, a ţivjeti pod istim krovom s ljubavnim parom u tom stanju je
pojam noćne more za bilo koga.
Zatvorim vrata iza sebe, pogledam preko ramena kako bih se uvjerila da
Mal ne gleda, tada bacim ruke oko Callumovog vrata, prekrivam mu lice
mokrim poljupcima.
„DoĎi na Novogodišnju zabavu,― kaţem. „Molim te.―
Trlja nos uz moj i mršti se. „Imate produktivnu noć?― Osjeti se oštrina u
njegovom glasu.
Klimnem. Nije laţ. Ja jesam. Mal, u drugu ruku…
„Čini se da ste vas dvoje izgladili stvari.― Trlja palcem preko mog obraza.
„Jedva.― Ljubim mu bradu. „Ali više se ne ţelimo meĎusobno poubijati,
mislim.―
„Dobro. Ţelim te zdravu i ţivu u idućih sedam desetljeća.― Kaţe.
„Jesi li još uvijek u redu s tim da radim ovo?― Jesam li ja?
„Naravno. Ne samo da je oţenjen, već je isto tako potpuni čudak. Zašto bi
bilo tko bio privučen tako bizarnim ponašanjem?―
Frkne, a ja se zaustavim, grizući donju usnu kako ne bih nešto rekla.
Gleda okolo, slijeţući. „Iako, jaslice bi mogle malo popraviti izgled.
Doista znaš bolje nego ići za nekim takvim, ljubavi.―

Trofej knjiga 116

 Callum me vuče prema ulaznim vratima, drţeći mi ruku. Vani, njegov
taksi već čeka, upaljenog motora. Vozač izlazi i baca Callumovu torbu u
prtljaţnik. Diţem se na vrhove prstiju da ga još jednom poljubim. Očekujem naš
uobičajeni poljubac za zbogom, ali na moje iznenaĎenje, Callum zgrabi straţnji
dio mog vrata, brzo spusti glavu i sudari usne s mojima. Otvorim usta za njegov
poljubac koji se svake sekunde produljuje i ne osjeća se kao naš uobičajeni
poljubac.
Ne znam koliko vremena proĎe prije nego što njegove usne puste moje,
ali vozač trubi i nestrpljivo izbacuje ruku kroz prozor.
Kad se Callum napokon odvoji, nisam ja ta u koju gleda. Zurio je iza mog
ramena, s laganim osmijehom na svome isklesanom licu. Okrećem se, već
strepeći od onog što ću vidjeti.
Mal.
Stoji na svojim ulaznim vratima, kao što je Kathleen prije svih tih godina
kad smo se ljubila, samo što ne izgleda kao da ga se ne moţe popraviti.
Izgleda nonšalantno, samozadovoljno, ukusno i… nasmiješeno? Zašto se
osmjehuje nazad prema Callumu?
Kao da se priznanje nije nikad desilo.
Kao da nismo podijelili trenutak.
Kao da zna nešto što ja ne znam.
Ţeludac mi se stegne i uvrne. Čvorovi rastu kao gumena lopta uvaljana u
trnje.
Mal vadi nešto iz dţepa i pokazuje mi da uzmem.
„Evo, obriši usta.―
Ne mičem se. Ovo bi mogao biti trik. Prije je bio mrzak.
„Rory,― nagovara on. „Primirje?―
Rory.
Jesmo li se vratiti na dobre odnose? Još uvijek nisam ljubitelj toga da mi
on šefuje okolo. Napravim nekoliko koraka prema njemu i zgrabim što god da
on drţi za mene, oči mi se suze u poreze.

Trofej knjiga 117

 Usta mu se saviju u jednom kutu, a to me podsjeti da prije nego što je
postao kreten, bio je tip koji je cijelu ulicu osvojio svojom gitarom i šarmom.
„O, bezvjernice. Je li ilegalno biti pristojan tamo gdje ti ţiviš?―
„Ne, ali moglo bi biti. Ja ţivim u New Yorku.―
Uzmem prokletu stvar, obrišem svjetlucava usta i vratim mu nazad.
Odmahne glavom. „Zadrţi. Tvoje je.―
Virim iza svog ramena i shvatim da je Callumov taksi otišao. Nisam čak
niti rekla zbogom. To čini da se ţelim odalamiti posred lica, jer znam da je
svjedočio barem nekoj od ovih razmjena.
Pogledam dolje, shvaćajući da ono što drţim jest moje. Ili je zapravo bilo,
prije nego što sam ga bacila u smeće.
Obrisala sam poljubac svog dečka ubrusom iz Boar's Heada.

PORUKA CALLUMA BROOKSA

U ovom trenutku, pitate se zašto.

Zašto sam ovo dvoje ostavio same, s obzirom na njihovu povijest?
Devedeset osam posto logičnih ljudi na svijetu ne bi. Ovo je izmišljena
statistika, ipak, ne pokušavajte potraţiti na internetu.
Dozvolite mi da vas prosvijetlim zašto sam otišao.
Ima priča koju mi je otac jednom ispričao dok su ceste za London bile
blokirane zbog snjeţne oluje a ja propustio spoj s vojvotkinjom na – mjestu –
koje – ne mogu – otkriti u Engleskoj. Nastavila je dalje i upoznala nekog drugog
dok je čekala na mene. Vjenčali su se. Propustio sam svoju priliku postati
dijelom kraljevske obitelji.
Zbog snijega.
Mislio sam da je to najgori dan u mom ţivotu.

Trofej knjiga 118

 Priča ide ovako: Dječak preklinje oca da mu nabavi psa. Ne odreĎenog
psa, moţe bilo koji s izgledom štakora. Dječak sanja o vlastitom psu, ţivi ideju,
opsjednut je time. Vrijeme prolazi. Otac postavlja uvjet o posjedovanju psa
iznad dječakove glave. Dječak radi sve što mu otac govori. Dobiva najbolje
ocjene, ističe se u sportu, drţi se izvan neprilika. Na ispravnom je putu i čini sve
što moţe da dobije psa.
Jednog Boţića, otac mu konačno nabavi prokletog psa.
Dječak je odan psu, prikladno nazvanim Pas. Pas je njegov cijeli ţivot.
Dječak ga hrani najboljom hranom, vodi na duge šetnje po zelenim, bujnim
poljima. Njeguje mu krzno i vodi veterinaru na preglede. Jedan dan, za vrijeme
njihove šetnje, sprema se oluja. Dječak shvati da on i Pas ne mogu ići kući, pa
traţi zaklon. Nalazi spilju usred šume i klizne unutra. Kiša pada jače. Pas je
uplašen, hladan i trese se. Dječak ne moţe podnijeti pomisao da izgubi
voljenoga ljubimca, onog za kojega je učinio sve što je mogao da pobijedi i
zadrţi. Cijelo vrijeme je čvrsto grlio psa, dok oluja nije prošla. Kad se sunce
pojavilo, dječak spusti pogled i shvati na svoj uţas da je ugušio psa u svojoj ţelji
da ga spasi.
Pouka priče: očajnički se hvatati za nešto ne znači da ćete to zadrţati.
Mogli bi to jednostavno ubiti.
Plus, zovite me umišljenim kurvinim sinom, ali ja stvarno ne vidim
Malachy Dohertya kao konkurenciju. Izgleda neuredno, kuća mu je potpuni
nered, a ţivot mu se oblikuje da izgleda čak i gore. To su stvari koje ţene ne
nalaze privlačnima.
A Rory, ona je pomalo divlji duh, ali nije luda. Ne mislim da jest.
U taksiju, vadim telefon iz dţepa i odbacujem ideju o Rory i Malachyu
zajedno.
Mogu je zadrţati.
Imao sam je do sada, nisam li?
I nemojmo se pretvarati da je ona uvijek bila u tome.
Još samo malo prije nego što zaključim posao. Tada će Čudni i Udareni
umjetnik, ponovno biti daleko sjećanje.

Trofej knjiga 119

 Osam godina ranije

Tko je izmislio poslovicu „Daleko od očiju, daleko od srca―, morao je

imati pamćenje zlatne ribice. „Daleko od srca, daleko od jebene uspomene―
zvuči bolje.
Nedostaje mi.
Oh, nedostaje mi kao što cvijetu nedostaje sunce. Nedostaje mi baš kao
što i Clashu nedostaje izreka „Prestani da sereš―. Ne mogu prestati razmišljati o
njoj, a taj je ugovor vjerojatno najgora ideja koju sam imao, otkada sam u
desetom razredu jeo Shepherd pitu izravno iz pećnice.
Moj prijatelj Daniel me tapše po ramenu kada Sean, njegov blizanac,
gurne čašu crne tekućine preko stola u Boar's Headu.
„Zajebi ugovor,― ispljune Daniel. „Podigni telefon i nazovi djevojku.―
Zurim u gustu, bijelu pjenu koja prekriva moje crno pivo. Nije to tako
jednostavno. Nije stvar samo u ugovoru, već i u onome što slijedi. Dio kako
preţivjeti.
„Što ako je nastavila dalje?― Pitam svoje piće.
„Za tri tjedna? Malo vjerojatno.― Kaţe Sean uz osoran smijeh.

Trofej knjiga 120

 Sean i Daniel su isti, kao što je to običaj kod jednojajčanih blizanaca. Ista
plava kosa ošišana gotovo do glave, zelene oči i jebao-sam-ţenu smiješak na
usnama. Razlikujem ih samo po tome što Daniel ponekad kaţe nešto što zvuči
razumno, a Sean je pravi majmun. I to kaţem s puno ljubavi. (Ne prema Seanu.
Prema majmunima. Oni su divna, inteligentna bića.)
„Ne mogu odrţavati vezu na daljinu.―
Umočim prst u Guinness i usisam gorku pjenu. Začujem uzdah sa
susjednog stola. Kathleen. Sjedi sa svojim prijateljicama, Maeve i Heather.
Prebacuje svoju ispravljenu kosu preko ramena, srameţljivo mi se smiješi i
okreće se prema Maeve.
„Očito ćeš morati, budući da ne prestaješ misliti na nju ili je spominjati.
Prava si pičkica.― Daniel govori, dok stavlja pregršt grickalica.
„Dvije osobe skraćuju put.― Sean se udari u sljepoočnicu. „Razmisli o
tome.―
„Pogrešna izreka, ali značenje je točno, brate.― Daniel se smije. „Znam da
si rekao da se nisi spreman smiriti, ali upravo to radiš, a ona čak i nije ovdje.
Spreman si biti jadan, umjesto da iskoristiš priliku. Nisi nikoga poševio otkada
je ona otišla. Barem pokušaj. Duguješ to nama, ako ne sebi. Ne moţemo te više
slušati kako jadikuješ.―
„Mal?― Zove me Sean.
„Hmmm?―
„Je li Kathleen... slobodna?―
„Koliko ja znam.―
„Misliš li...―
Sigurno je završio pitanje, ali moje misli lete prema Rorylandu. Utipkam
njezino ime u traţilicu na telefonu. Na svijetu mora biti puno Aurora Bella
Jenkins. Mnogo je slika Disneyevih princeza i kako da sami napravite
Disneyeve kostime prije nego što prijeĎem na najvaţnije.
Vani je pukla munja i odjednom je tuča počela padati.
Slučajnost ili sudbina? Ponekad pomislim da me svijet zajebava svaki put
kada pomislim na Rory.

Trofej knjiga 121

 Pronalazim je na web stranici srednje škole New Jersey, u članku od prije
dvije godine. Dobila je neku nagradu za fotografiju. U rukama drţi nekakav
jeftini trofej u obliku filma, gleda u kameru i pokazuje srednji prst dok se smije.
Ajlajner, mreţaste čarape i Toms balerinke. Djevojka koja me ostavila.
Zašto sam morao saznati da postojiš?
„Svejedno...― Odmahujem glavom. „Čak i da sam je htio nazvati, nemam
njezin broj ili nešto slično.―
„Šteta,― promrmljao je Sean u čašu i pogledao djevojke za susjednim
stolom.
Djeluje pomalo iritirano. Tada mi padne na pamet da me pitao nešto o
Kathleen. Sean i Kathleen nisu iz iste IQ skupine. Čudno uparivanje, ali
dogodile su se i čudnije stvari.
„Čekaj, zar tvoj djed ne poznaje njezinu majku?― Daniel pucne prstima,
dok mu se oči osvjetljavaju.
Da, da, on je poznaje. Ima njihov telefonski broj. Rory ne bi smjela za to
znati - niti bi trebao znati njezinu majku, i ne bi smjela znati da je poznajem i da
joj to skrivam. Nema šanse da mi djed da njihov telefonski broj, ali jednostavno
mogu pogledati u njegov telefonski imenik. Problem riješen.
Naravno, postoji šansa da je Rory kada se vratila kući, otišla na fakultet i
već upoznala ljubav svog ţivota. MeĎutim, ako nije...
Ako je sama, prihvatiti ću vezu na daljinu.
Ili opuštenu vezu.
Zapravo ću sve prihvatiti.
Ustajem, ispijajući kriglu piva u jednom gutljaju.
„Javi nam.― Daniel me potapša po leĎima.
Sean otkopča gornji gumb na košulji, pročisti grlo i sjedne za susjedni stol
za kojim su djevojke.
Napuštam pub, odlazim do djedove kuće. Ţivi na drugom kraju sela, ne
predaleko i trebam svjeţi zrak da razbistrim glavu. Čujem korake iza sebe, ali ne
usporavam. Kiki se pojavi pored mene. Teško udiše.
„Stvarno ćeš to učiniti?―

Trofej knjiga 122

 „Zašto ne?―
Trebalo bi mi smetati što je Kath prisluškivala moj razgovor. Otkad znam
za sebe, gura nos u moj posao. Pripisao sam joj da je takva. Prihvaćate loše u
ljudima, zajedno s dobrim.
Dobro: dobra je prijateljica, zaštitnica i nikada mi ne daje loše savjete.
Loše: luda je kao kutija puna ljigavih ţaba i voli kada joj šaljem miješane
signale. Ako prestanem, pada u depresiju.
„To je ludost. Ţivite na različitim kontinentima. Kakvu budućnost moţeš
imati s njom?―
„Smislit ćemo rješenje.―
Skrenem za ugao. Slijedi me u korak.
„To je nešto što ljudi kaţu kada ne mogu pronaći rješenje svog problema.―
Kath praktički trči da me prati. Dolazimo do vrata djedove kuće. Izvadim
ključeve iz dţepa - imam ključeve njegove kuće, jer se netko mora pobrinuti za
mačku Saoirs, kada ide na put zbog crkvenih stvari.
Kath me uhvati za ruku i povuče natrag, te iskoči pred ulazna vrata.
„Nemoj!― Trzne se. „Ne zovi je.―
Polako je gledam. Kriste, Kathina neobična narav danas je dodatno došla
do izraţaja.
Odgurne me od ulaznih vrata, a oči joj sjaje. „Ona nije djevojka za tebe,
Mal. Ja sam. Ja sam prava O'Connell djevojka.― Lupa se po prsima dok plače.
„Nije me briga što si vjerojatno spavao s mojom polusestrom. I nije me briga što
osjećaš prema njoj. I nije me briga što je rekla da si joj samo avantura. I dalje te
ţelim i dosta mi je čekanja.―
Oduvijek sam znao da se sviĎam Kathleen. Obeshrabrivao sam to koliko
sam mogao bez odbijanja, bio sam nepristupačan i sveo sam naše susrete na
minimum.

Trofej knjiga 123

 Uvijek sam mislio da joj se sviĎam koliko i meni gospoĎica Flynn, moja
profesorica, kada sam otkrio da je moj kurac sposoban za nešto drugo osim
mokrenja - vrsta simpatije kada osjećate da vas neka osoba privlači, ali
istodobno shvaćate da ideja biti s tom osobom nije normalna.
Kathleen je najsabranija, najambicioznija, najmotiviranija osoba koju
znam. Propalica sam, a vikendom mrtva pijana propalica. Nemamo ništa
zajedničko osim činjenice da oboje dišemo. Mislim da i to Kathleen radi bolje
od mene.
Čekaj.
Avantura?
„Pričekaj malo. Što si rekla da je rekla o meni?― Pitam s podignutim
dlanom.
Dio mene shvati da sam šupak zbog pitanja o Rory u trenutku kada mi
otvara svoje slomljeno srce i prizna da me voli, ali na to ćemo se vratiti za
sekundu. Odmah nakon što razgovaramo o mom srcu koje krvari. (Vidiš Kath?
Sebičan sam. Stvarno, što vidiš u meni?)
Gleda u svoje cipele, dok gricka donju usnu.
„Sjećaš li se kada smo bili u mojoj kući i kada si otišao do kupatila? Kada
si se vratio, vidio si mene i Rory kako se drţimo za ruke. To je bilo minutu
nakon što mi je rekla da planira spavati s tobom. Priznala sam što osjećam
prema tebi, ali rekla je da je nije briga. Rekla je da sam dobila novac, tatu i
nasljedstvo, a da će ona dobiti dečka. Da će te uništiti zbog mene. Zbog toga
nisam ostala u kontaktu s njom Mal. Jako me povrijedila.―
Uzimam Kathleen u naručje, privlačeći je na prsa.
„Kath?―
Trza mi se u naručju. Ona zna. Nemoguće da ne zna. Prstima sam
jebao/lizao/zadovoljio gotovo svaku djevojku u ovom selu, uvijek paţljivo
izbjegavajući nju, i to ne samo zato što me njezin otac upozorio da je se klonim.
„Slušaj me. Ti si lijepa, pametna, zabavna djevojka i spremaš odličan čaj.
Ali ti si mi poput sestre. Osjećaj je prejak, da bih stavio ruku u tvoje gaćice.
Mislim da se to nikada neće promijeniti. Radije bih pretukao šupka koji se loše
odnosi prema tebi, nego da sam kreten koji te povrijedio. Razumiješ li me?―

Trofej knjiga 124

 Osjećam kako joj se tijelo koči u mojim rukama. Poljubim je u njezinu
opranu, paţljivo sloţenu frizuru, dok mi nedostaje Roryno gnijezdo prepuno
šarenih boja - svijetli korijen, tamna sredina, izbijeljeni vrhovi.
„Ţao mi je, ako ti je to rekla,― dodajem.
„Kako misliš ako? Rekla je to.― Kath povuče glavu unatrag, u očima joj
nestaje sjaj. „Vjeruješ mi, zar ne? Znaš da govorim istinu.― Povlači me za
košulju.
„Seanu se sviĎaš.― Promijenim temu.
„Stvarno?― Duri se kao da sam joj predloţio da se zabavi s kantom
maziva. „Pa, ne sviĎa mi se.―
„To je u redu, ali mislim da je vrijeme da naĎeš nekoga tko ti se sviĎa.―
Pokušavam bezbolnu metodu. Brzo i bolno, umjesto sporo i mučno. Ako
joj jednom slomim srce, zalijepiti će ga i krenuti dalje. Ako ga razlomim dio po
dio, postojati će neka glupa nada da postoji šansa da je prihvatim. Neću se
predomisliti. Bez obzira da li me Rory ţeli ili ne, nikada ne bih bio s Kath.
ProĎem pored nje, stavim ključ u bravu i zatvorim vrata za sobom,
ostavljajući je vani. UĎem u mračnu dnevnu sobu, izvadim telefonski imenik iz
stolića i okrenem broj Debbie Jenkins.
„Zdravo?―
„GospoĎo Jenkins?―
„Tko je to?―
„Zovem se Mal. Malachy. Ja sam unuk oca Dohertyja.―
Očekujem da će se pretvarati da me prepoznaje. Znam da poznaje mog
djeda. Umjesto da me pozdravi, ona ne govori ništa. Tišina je kao da je netko
povukao čavao preko školske ploče. Mucam, izbacujem riječi, očajnički
pokušavam popuniti prazninu.
„Zovem jer... pa, htio sam vidjeti kako je Rory. Druţili smo se dok je ona
bila ovdje i bila je prilično uznemirena i...―
Ubaci još malo i u rečenicu, dušo.
Zvučim poput nekoga tko bi i unutra trebao nositi kacigu. Koji kurac nije
u redu sa mnom?

Trofej knjiga 125

 Ali ona još uvijek ništa ne govori, a sada pokušavam shvatiti što joj je,
dovraga. Razmišljam o svim glupostima koje kaţem, ovo izgleda kao razgovor
za posao.
„Svejedno, je li ona tu?― Kašljem.
„Ne,― kratko kaţe Debbie Jenkins.
Još tišine. Rory Jenkins prezire majku i počinjem shvaćati zašto.
„Mogu li dobiti njezin broj, molim vas?―
„Malachy...― Ljutito je uzdahnula. „Slušaj, znam da ste ti i moja kći
imali... nešto. Nismo toliko otuĎene koliko bi ona voljela da ljudi misle. Rory je
neiskusna, intrigantna i beznadan romantik. Sigurna sam da ste oboje pretjerali s
onim što se dogodilo izmeĎu vas, ali budimo iskreni, izmeĎu nas dvoje - to što
se dogodilo nema budućnosti, zar ne?―
Ne znam da li da joj kaţem da odjebe i iznesem svoje mišljenje. Da
mislim da nemamo budućnosti, ne bih je pozvao.
MeĎutim, nastavlja, „Nastavila je dalje. Zabavlja se...―
„Zabavlja?― Pucam.
„Mmm-hmm.― Debbie zapali cigaretu s druge strane ţice. „Dobar dečko.
Zapravo, sigurna sam da joj ne bi smetalo da ti pošaljem fotografije koje je
snimila kada je bila ovdje. Stoje negdje u njezinoj sobi. Nikada ih nije uzela sa
sobom. Ţeliš li to? Da ih sačuvaš?―
Osjećam kako mi ubrus na kojem je ugovor pali straţnji dţep traperica.
Nosim ga svugdje, kao da očekujem da je sretnem, negdje u Tolki ili Dublinu,
pa joj mogu mahati njim ispred lica.
Vidiš? Sjećaš li se? Trebali bismo biti zajedno.
Ponos mi govori da kaţem Debbie da zabije neţeljene slike tamo gdje
sunce ne sija, ali ego je luksuz koji si slomljeno srce ne moţe priuštiti.
„Molim vas, pošaljite ih,― promrmljam.
Kaţem da joj dam adresu, ali ona mi kaţe da će ih poslati ocu Dohertyju.
To mi odgovara, jer mi je kuća najudaljenija od sela, a pošta je često izgubljena.
„Kako je ona?― Pitam je prije nego što spusti slušalicu.

Trofej knjiga 126

 Ne mogu protiv sebe, iako počinjem vjerovati u priču Kathleen i seks za
jednu noć. Pa što ako je Rory predloţila vezu na daljinu? Bila je uvučena u
trenutak koji smo podijelili. Rekao bih da je magija prebrzo završila za nju.
„Rekla sam ti Malachy. Dobro je.―
„Mogu li s vremena na vrijeme nazvati, samo da vidim kako je?― Prekini
vezu, jadni seronjo.
„Mislim da to nije dobra ideja,― ispričava se Debbie. „Rory je u interesu
da Irsku ostavi iza sebe.―
„U redu.―
„Zdravo.―

Ranije danas, primio sam fotografije koje je poslala Debbie Jenkins.

Dolazim djedu svaki dan otkako smo razgovarali telefonom, čekajući ih. Trebala
su dva mjeseca da stignu. Dva mjeseca bio sam u celibatu, ćudljiva, depresivna
budala. Dva mjeseca kršio sam svako pravilo našeg ugovora.
Traţio sam Rory na društvenim mreţama, ali ona nije imala profil. Ako je
imala - nije pod njezinim pravim imenom.
Registrirao sam se za njezine fakultetske novine, jer se ponekad pojavi
njezina slika, sretan što vidim njezino ime. (Jedva je pobijedila sa svojim
fotografijama na nekim natjecanjima i pomogla snimanju kratkog filma.)
Ništa me nije moglo pripremiti za trenutak kada sam okrenuo poleĎinu
slika (inače, dobre kvalitete) i vidio što piše.
Slika prva, pjevam/sviram:
Bio je to uţasan flert, i potpunooooooo patetičan!
Slika druga, stojim na ulazu u Boar's Head, u pozi Marilyn Monroe.
Previše priča, ponekad nema smisla što govori.
Trofej knjiga 127
 Slika treća, nas dvoje na krevetu, mom krevetu, nakon što sam joj dao
tristo orgazama i komad srca.
Previše se trudi u krevetu.
Najgore od svega, nedugo zatim, u Boar's Headu sam izvukao ubrus i
usporedio rukopis sa ubrusa sa onim na poleĎini slika. Sean, Daniel i ja
zaključili smo da je to isti rukopis. Dakle, nije moguće da je to napisala njezina
majka.
Daniel lupa po stolu, oponašajući bubnjeve. „Pa, onda mislim da sa
sigurnošću mogu reći da sada moţeš nastaviti svoj ţivot. Zvuči kao svjetska
kurva.―
Podignem petu... šestu kriglu piva i popijem je u cugu. Kathleen opet sjedi
sa svojim prijateljicama preko puta nas. Sean zuri u nju, ponovno čeznući. Ona
radi isto - samo me gleda. Volio bih da se pojebu i puste me da se utopim u
svojoj tuzi.
„Ona nije kurva.―
Što više vremena prolazi, brţe uspomene iz toga da nije kurva, nestaju u
dimu. Natpisi na slikama ţivopisniji su mi u glavi, od sjećanja na njezin nevin
osmijeh.
„Nazvat ću njezinu mamu,― najavljujem.
„Najgluplja ideja koju si imao u posljednje vrijeme.― Daniel okreće
palčeve dolje, zviţdućući dok mu dlanovi padaju na stol. „I nikada ti ne
nedostaju glupe ideje.―
„Na rubu samoubojstva.― Sean je kimnuo, sklanjajući pogled sa Kathleen.
Otkada smo vodili razgovor ispred djedove kuće, ona često dolazi kod
mene - uvijek u uskim haljinama koje izgledaju čudno na njoj i uvijek donosi
nešto dobro za pojesti, plus bocu vina ili nekoliko limenki Guinnessa. Pozivam
je unutra, dok jedem, ona mi govori što joj se dogaĎa u ţivotu, a zatim je
pošaljem kući. Izgleda naizgled zadovoljna što smo samo prijatelji. Valjda kao
kućni prijatelj, u toj čudnoj odjeći.
„Ne, moram osobno razgovarati s Rory.― Odmahnem glavom i ustanem.
Naravno, još uvijek imam ubrus, paţljivo ga vratim u dţep, ali prekršio sam
svako pravilo pod ovim suncem.

Trofej knjiga 128

 Sada, evo, zovem Debbie. Ponovno.
Javi se nakon trećeg zvona. IzmeĎu nas postoji vremenska razlika i znam
da je kod njih rano ujutro.
„Zdravo?―
„Debbie?―
Pijani Mal očito je na ti s Rorynom majkom. Trijeznog Mala, s druge
strane, brinu gluposti koje pijani Mal moţe reći.
„Da?― Već zvuči kao da je na rubu.
„Ovdje Mal, unuk oca Dohertyja.―
„Što ţeliš?―
Vašu kći. Nije li to zasad bolno, patetično jasno?
„Hvala na fotografijama.― Štucam. „Jako je talentirana, naša Rory, zar
ne?―
Znam da zvučim kao špijun. Prvi poziv bio je pucanj u nepoznato. Drugi
poziv je pucati u samog sebe. Ne ţele me u svom ţivotu - to je jasno - a opet se
vraćam.
„Što ţeliš?― Ponovno me pita.
Teška publika. U redu, pravo na stvar.
„Ţelim poslati Rory pismo, ali ne ţelim ga tebi poslati. Ţelim joj ga
poslati izravno. Znam gdje ide u školu, što znači da to neće biti teško saznati.
Sada je stvar u tome hoćeš li mi pomoći ili oteţati. Imam osjećaj da nije htjela
da ikada vidim te slike, pa ću to zadrţati u tajnosti, ako mi daš njezinu adresu.―
Ucjenjujem buduću punicu. To će zakomplicirati obećanja koja sam dao
Rory da ću je pozvati u goste za svaki Boţić.
Debbie nešto promrmlja, ali na moje iznenaĎenje, da mi adresu. Napišem
to na poleĎini dlana, zatim na papir, a zatim kao bilješku u telefonu. Znate, za
svaki slučaj.
„Uopće ti to neće pomoći,― promrmljala je ogorčeno. „Moja te kći ne ţeli,
Malachy.―
„Vidimo se za sljedeći Boţić, gospoĎo Jenkins.―

Trofej knjiga 129

 Ponašam se kao da mi je partner ili nešto slično, ali dio mene ţeli
vjerovati u ono što govorim. Što je, naravno, jasan pokazatelj koliko sam pijan.
Vidimo se za Boţić? Ha.
„Zdravo,― pjevušim.
Spustila mi je slušalicu.
Nadam se da Debbie sljedeći Boţić ne planira probati mamine posebne
mesne pite.
Ne zasluţuje ih.

Trofej knjiga 130

 Sadašnjost

Jučer nisam izlazila iz sobe cijeli dan, odlučna da izbjegnem Mala.

Zapravo to nije istina. Jednom sam izašla, kada sam čula Malov stari
automobil kako iskašljava ispušne plinove niz ulicu i znala sam da izlazi. Gdje,
nisam imala pojma. Tada sam izašla, obukla balerinke Tom i marširala skroz
mokrim putem do Glavne ulice, usput koračajući uz bare i pokazujući prst
ovcama i kravama. Opskrbila sam se čokoladicama od granole i vodom u
bocama, počastila se šalicom kave, čokoladnom tortom veličine glave i u sebi
lijepim slomom ţivaca usred kafića.
Kada sam se vratila u kolibu, Malov automobil bio je parkiran ispred.
Gospodar smeća bio je u svojoj sobi. Shvatila sam da je netko unutra bio s njim,
kada sam čula šapat, neka ţena.
Gumeno srce mi je zakucalo u prsima. Kathleen. Došuljala sam se do
vrata na prstima i pritisnula uho uz njih. Shvatila sam neke riječi i shvatila da to
ne moţe biti Kathleen. Kao prvo, uopće nije zvučala kao moja polusestra.
Drugo, imala je jak engleski naglasak, a ne irski, i treće, ovo sam mogla čuti iz
njihova razgovora.

Trofej knjiga 131

 Mal: „To je samo nekoliko mjeseci.―
Ţena: „I što onda?―
Mal: „Onda ću je uzeti i otići ćemo. Oboţava plaţu, moţda odemo negdje
gdje ima puno sunca. U Grčku ili Španjolsku. Moţda jug Francuske.―
Ţena: „Nije li ljuta na tebe što je ona ovdje?―
Ne moraš biti genij da bi shvatio da sam ja ona i da sam dobrodošla kao i
gonoreja.
Mal: „Ona ne zna ništa o Rory, a ja planiram da tako i ostane. To je tako
jednostavnije. Volim jednostavnost.―
Ţena: „Mogla bih ti biti jednostavnija, Mal.―
Mal: „Sigurno da bi mogla, i jesi.―
Tko to nije sigurno shvatio. Šteta. Udarac u prepone je upravo ono što je
liječnik propisao za Mala.
Tada su započeli zvukovi. Udaranje koţe o koţu, sudaranje jezika.
Stisnula sam bedra, a šuplje mjesto meĎu njima me svrbjelo. Razmišljala sam da
ga prekinem - znate, oko za oko i slično - ali nisam mu htjela pruţiti
zadovoljstvo da zna da sam ga čula.
Da mi je stalo.
Ne.
Otišla sam u svoju sobu, bacila se na krevet, stavila ruku preko očiju i
odmahnula.
Smiri se, djevojko.
Bilo mi je ipak previše, a i nemam snage. Gurnula sam ruku u hlače i
igrala se sama sobom, slušajući Mala kako se seksa s drugom ţenom.
Ovo nije varanje, neprestano sam si govorila. Ne diram ga. Nikada i neću.
Callum i ja jednostavno nismo završili ono što smo započeli sinoć.
Odlučila sam napustiti svoju sobu tek kada me Mal nazove zbog posla.
Glupo mi je bilo što sam mislila da moţemo popraviti našu vezu. Sada je
potpuno druga osoba i moram ga prestati opravdavati u svojoj glavi.

Trofej knjiga 132

 Poslala sam poruku Callumu nekoliko puta govoreći mu da mi nedostaje,
upalila laptop i radila do kasno u noć. Mama me nazvala nekoliko puta, ali
pustila sam automatsku tajnicu da se javi. Mal i ţena učinili su ono što smo Cal i
ja planirali sinoć, vrlo glasno, sigurni da ću ih čuti.
Kakvo neosjetljivo, beskrupulozno čudovište moraš biti da bi prevario
ţenu i sakrio činjenicu da njezina polusestra i bivša simpatija ţive s njim već
dva mjeseca?
Činjenica da sam čula kako Mal nabija drugu ţenu, onu koja mu nije
supruga, samo mi je pomogla da na njega stavim pečat neodobravanja, što je
dobra vijest.
Više nisam ljubomorna na Kathleen, niti me zanima kako biti draga prema
njezinom suprugu.
Svejedno, to je bilo jučer, danas sam se probudila uz zvukove tihe glazbe i
snaţnog mirisa hrane: slanine, jaja, svjeţe skuhane kave i pečenog kruha.
Voda mi curi na usta, jedva zadrţavam slinu. Ubila bih za šalicu dobre
kave. A osim toga, budući da o Malu nemam niti jedne lijepe misli, neće mi biti
teško da ga sretnem.
Otvorim vrata sobe i odlazim u dnevnu sobu bosa, crvene jednostavne
pidţame koja mi jedva prekriva noge, i kosa zamršene poput grma na vrhu
glave. Zastajem u malom hodniku ispred dnevne sobe, a srce mi usporava
zajedno s korakom.
Ashton Richards (da, taj Ashton Richards) sjedi u Malovoj dnevnoj sobi i
puši dţoint u zlatnom kućnom ogrtaču s vezenim inicijalima na prsima, sa
sunčanim naočalama na licu. Pijucka kavu dok čita nešto iz Malova rokovnika,
dok njegovo osoblje trči uokolo, čisti i kuha poput čarobnih ţivotinja koje
pomaţu Pepeljugi da se pripremi za bal.
Ne mogu ne primijetiti da je, unatoč mnogim manama ako je vjerovati
novinarima, Richards nedvojbeno zgodan. Izgleda poput zgodne verzije Krista -
Hemsworthova davno izgubljenog brata s dugom kosom.
Mal sjedi preko puta njega u naslonjaču, podignutih nogu na stol ispred,
ţvače neupaljenu cigaretu i baca loptu za ragbi u zrak. Pjesma „Dječaci ne
plaču― sastava The Cure svira na kasetofonu, ali neću dopustiti da mi činjenica
kako je Mal zadrţao kazete i stari školski kasetofon, spusti obranu prema njemu.
Nije romantik.
Trofej knjiga 133
 Tanjuri su posvuda po kuhinji, na šanku i na stolu. Puni su peciva, voća,
kompletnog engleskog doručka i kokaina.
Čekaj malo. Kokain?
Oči mi se šire dok zumiram srebrnu pločicu s bijelim crtama preko nje.
Richards podiţe pogled s rokovnika koji čita i maše u mom smjeru.
„Netko bi trebao potpisati sporazum o tajnosti. Pokušavam raditi.―
Plava djevojka koja jako sliči Whitney, Rynarovoj asistentici, prilazi mi s
hrpom papira i olovkom.
Mal me ignorira. Obrazi su mu se zarumenjeli, pitam se je li to od
hladnoće ili sinoćnjih orgazama. Ima izgled Petra Pana - karizmatičan i
pronicljiv, a istovremeno destruktivan. Ne ţelim ga mrziti, koliko god se trudila.
„Tko je lijepa ţena?― Richards odgurne Malovu nogu, pokazujući na
mene bradom.
„Moj seksualni rob,― kaţe Mal mrtvo-hladno, zgrabi loptu i zavrti je na
prstu poput profesionalca, očiju još uvijek zalijepljenih za strop.
Postoji li nešto što ovaj čovjek ne moţe učiniti?
Da, biti odan.
„Stvarno?― Ashton skine naočale, nagne se naprijed i odmjeri me od glave
do pete.
Savijam ruke na ramenima, svjesna da su mi bradavice otvrdnule od
hladnoće.
„Nije li malo... Neobučena?― Pita dok podiţe obrvu iznad svojih kristalno
plavih očiju poput karipskog mora.
Ubit ću Mala.
Samo ću ga zadaviti. Neću to učiniti ni dok spava. Ţelim da bude svjestan
kada se to dogodi.
Mal prati Richardsov pogled, dok ne sretne moj. Šutim, čekam da vidim
dokle će ići s ovom glupom pričom.
„Pada na skitnice, pa ignoriram kako se odijeva,― objašnjava Mal i
nastavlja vrtjeti loptu. „Udovoljavam joj koliko god mogu, ali podvukao sam
crtu prilikom mokrenja i skidanja na javnom mjestu.―
Trofej knjiga 134
 Kimnem i slatko se nasmiješim Ashtonu Richardsu. Plavokosa mi daje
ugovor i olovku, potpisujem ne odvajajući pogled od njenog šefa.
„Mal je samo skroman,― kaţem. „Ima nekoliko fetiša. Zapravo voli
smeće. Mislim, pogledajte njegovu kuću.― Pruţam djevojci olovku i osvrćem se
oko sebe. „Ponekad mislim da se neće smiriti, dok ovdje ne bude odlagalište
otpada. Jednom sam ga uhvatila kako vodi ljubav s praznom limenkom graha.―
„Zapravo, bila je to juha od rajčice,― ispravlja me Mal, ozbiljan, ali oči mu
nestašno sjaje. „A ta limenka ima svoje ime. Laura.―
Ashton nas gleda, smijući se toliko jako da mu suze poteku na oči -
mlada, zgodna verzija Velikog Lebowskog.
„Mlada ljubav. Jebeno nadahnjujuće. Kako se zoveš, dušo?― Pita sa
smiješkom.
„Rory,― kaţem istodobno dok Mal izgovara moje puno ime.
„Aurora Belle Jenkins. Cjelokupno kulturno obrazovanje njezine mame
očito počiva na Disneyu. Osobno mislim da joj Cruella de Vil više odgovara.―
„Osobno, mislim da bi muţeve koji varaju svoje ţene i prešućuju im
stvari, trebali kamenovati bejzbol lopticama.― Odgovorim, odlazeći po šalicu
kave u kuhinju u kojoj je instaliran novi ureĎaj.
Uzimam pecivo iz kuta u kojem je naslagana hrana i zubima otkinem
komad.
„Trebala bi se preseliti u Saudijsku Arabiju,― sugerira Mal. „Preljubnici
dobivaju smrtnu kaznu. Naravno, tamo bi i sebe dovela u opasnost.―
„Nisam nikoga prevarila,― promrmljam.
„Još uvijek,― dodaje hladno.
Smeće.
„Zašto mi nisi rekao da radiš?― Pitam punih usta, ne obazirući se na
Malovo djetinje zadirkivanje.
Trenutno Richards broji nešto na prstima ili broji svoje prste, potpuno
odvojen od razgovora. Očito je u bliskoj vezi s kokainom i pod utjecajem nekih
drugih supstanci.
Pa neka mi Bog pomogne, ţivim u kući u kojoj je Mal odgovorna osoba.

Trofej knjiga 135

 „Jer ovdje ima dovoljno droge da uznemiri cijelo stanovništvo Kine,―
sikće Mal, gledajući me u nevjerici. „Mislio sam da bi bilo pametno to ne
dokumentirati.―
„To je moj posao,― kaţem mu kroz zube.
Oči su mu zasvijetlile kada sam to rekla. „Stvarno? Misliš kao pravi
posao, a ne samo hodanje s fotoaparatom oko vrata, dok se smiješiš i izgledaš
zamišljeno i glupo?―
Zurimo jedno u drugo, ţelim ga zadaviti.
Da poludim, jer je poševio nekoga u susjednoj sobi.
Jer ovo mu je najgore izdanje, i više od toga.
Jer je laţov i vara suprugu.
Najviše od svega ţelim ga zadaviti, jer mi pokušava pokvariti ovu šansu
ne dopuštajući mi da radim.
„Moramo razgovarati.― Uspijevam se kontrolirati da ne poţurim naprijed i
ne zadavim ga. Jedva.
„Svaki put kada sam pokušao razgovarati s tobom, rekla si ne. Dobrodošla
u svoj svijet, Rory. Ukus je poput korištenog kondoma starog godinu dana, zar
ne?―
O čemu on govori? Pokušao je razgovarati sa mnom? Kada? Gdje? Stalno
sam ovdje. Znala bih da mi kuca na vrata. Tip je poludio. Moţda je i on šmrkao.
„Čovječe, tvoj seksualni rob ima pokvarena usta.― Richards se ispruţi na
Malovom kauču, uzme bong u obliku dilda i zapali vrh, prelazeći očima dok ga
gleda. „Nadam se da joj nećeš platiti.― Iskašljava oblak dima.
„Samo komplimentima,― kaţe Mal mirno.
„I to je puno za uklopiti,― mrmlja Ashton, gledajući me. „Ipak, izazovna
je. Dijeliš li?―
Mal slijeţe ramenima, grickajući dno upaljača. „OdreĎene rupe.―
„Hvala, sigurna sam da ću dodati ovo priznanje kada podnesem tuţbu za
seksualno uznemiravanje,― kaţem veselo.
Zbog toga se Ashton zakašljao. Napokon dolazi k sebi.

Trofej knjiga 136

 „Hajde sada, robinjo. Ne budi toliko tvrdoglava.― Smije se sebi. „Samo
sam rekao uska.―
Moram otići odavde.
Moram otići. Ne ţelim provesti ostatak ţivota u zatvoru, a mogli bi me
dovesti do toga da počinim dvostruko ubojstvo. Previše je svjedoka. Ne hvala.
Odjurim u svoju sobu, obučem odjeću, usput uzmem ruksak i fotoaparat i
izletim vani na hladnoću krajem prosinca. Oni su tamo gdje sam ih ostavila, na
kauču i naslonjaču, kada sam okruţena golim drvećem i breţuljcima
prekrivenim mahovinom, dok se spuštam prema Glavnoj ulici, daleko do
Malove kolibe.
Stavila sam slušalice u uši, puštajući da me riječi „Pijane uspavanke― od
Flogging Molly svladaju. Pucam u prazne vreće čipsa i prazne limenke, dok
hodam prema selu. Mrzim ovo mjesto. Trebala bih kupiti kartu i pridruţiti se
Calu u Engleskoj.
Pomisao mi olabavi omču oko gumenog srca. To je misao koja obećava.
Da odsjednem u kući Callumovih roditelja. Ţive u Virginia Wateru, Surrey.
Vidjela sam slike imanja, Buckinghamska palača izgleda poput studio
apartmana u usporedbi s njihovom palačom. S druge strane, boravak tamo ne
moţe mi pomoći u karijeri.
Razgovarala sam telefonom s njegovom majkom. I sa sestrom Lottie. Svi
izgledaju prijatno, lijepo, ljubazno i normalno.
Normalno. To je mislila Summer, kada me gurnula u Callumove zagrljaje.
Zapisujem joj zahvalnost. Obećala sam da ću je zvati svaki dan, a do sada sam
joj uspjela poslati nekoliko poruka. Nisam odrţala obećanje.
Što bih dala, da sada mogu s nekim razgovarati, ali ne ţelim opterećivati
Calluma. Moram se smiriti, napuniti kavom, vratiti se i slikati te klaune (u
Photoshopu ću ukloniti sve dokaze o Richardsovoj uporabi droga).
Telefon mi zavibrira u dţepu, kada ga izvadim, vidim kako me zove
majka. Uzdahnem i vratim ga natrag. Očito sam dobro. Poslala sam joj dva
maila s obavještavanjem o tome što se dogaĎa. Moţe li me stvarno kriviti što ne
ţelim razgovarati s njom? Stalno me krivi za dolazak ovamo.
Kada sam stigla u selo, kupila sam ţvakaće gume na kiosku.

Trofej knjiga 137

 Dok stavljam ostatak u dţep, čujem kako mi netko šapuće iza leĎa - dvije
djevojke koje zvuče kao da su mojih godina, moţda malo starije. Ne okrećem se,
čak i kada netko očito ima naglasak sjeverne Engleske. Nisam neki stručnjak, ali
rekla bih da je iz Liverpoola.
„... nema šanse da je ona.―
„Pogledaj joj oţiljak, Maeve. To je ona.―
„Sigurno je Amerikanka.―
„Čula sam američki naglasak.―
„Ne budi smiješna! Zašto bi ona...―
Na brzinu ih pogledam, samo da vidim kako izgledaju.
Moţda su Kathleenine prijateljice. Moţda me poznaju preko Mala, koji je
ljudima govorio o mom oţiljku, iako zna koliko sam samosvjesna u vezi s tim.
Svejedno, to je patetično, a barem jedna od njih - plavuša s dugim nogama i
poznatim naglaskom - nije u mogućnosti da me osuĎuje, s obzirom na to da
spava s oţenjenim muškarcima.
Uzimam ubrus s pulta, stavljam u dţep, okrećem im se s osmijehom na
licu.
„Dopustite da vam odgovorim: da, ja sam ta. Što ste čule? Da sam ukrala
Mala od Kathleen? Da je moja mama kurva? Da je moj otac pijanac koji me nije
priznao? Sve sam to čula, pa dodajmo još jedan trač na gomilu. I ovaj je istinit,
zato paţljivo slušajte - ţivjet ću s Malachyjem sljedeća dva mjeseca. Pod istim
krovom. Ali neću se jebat sa suprugom vaše prijateljice. Ne ţelim imati nikakve
veze s oboje, zato slobodno prenesite Kathleen poruku.―
A prema izrazu njihovih lica, rekla bih da neće ni nitko drugi u selu.
Sluţbeno sam prognanik u ovom zaboravljenom selu, zahvaljujući svom
domaćinu.
Na njihovim se licima vidi zaprepaštenje, vilice su im pale, oči su im
komično širom otvorene. Plavuša je odjevena u uske bijele traperice i veliki
ruţičasti kaput od umjetne koţe. Njezina je prijateljica sitna brineta u seoskim
čizmama i neonsko zelenoj jakni. Obje u rukama drţe zadimljenu kavu.
„Kako se usuĎuješ tako pričati o Kathleen!― Plavuša je teatralno
uzdahnula oporavljajući se od šoka.

Trofej knjiga 138

 Nema veze što ona spava s Kathleeninim suprugom.
„Da pogodim, došla si po očevo nasljedstvo?―
Molim? Zašto bih došla osam godina nakon njegove smrti?
„Ne zanima me novac mog pokojnog oca,― kaţem otvoreno.
Voljela bih da je bio dekintiran, kako bi me ljudi prestali optuţivati da
jurim za njegovim bogatstvom. Nije ni čudo što Mal toliko mrzi novac. To je
sve o čemu ljudi razmišljaju.
„Upravo tako,― podrugljivo kaţe plavuša. Brineta odmahuje glavom
laktom udarajući prijateljicu.
„Zaustavi se Maeve. Mislim da ona zapravo ne zna. Ja sam Heather, a ovo
je Maeve.―
Oklijevajući, rukujem se s obje. Čini se da Maeve i dalje smeta samo moje
postojanje i zaista se trudim ne otkriti njezino jučerašnje odvratno ponašanje.
„Ja sam Rory.―
„Znamo,― kaţu u isti glas.
„Nisam mislila da će biti tako lijepa. Kath je rekla da je samo ok,― Maeve
promrmlja, a zatim se ugrize za usnicu kada shvati da je to rekla naglas.
„Ţivite li u blizini?― Gledam ih, pokušavajući probiti led.
Heather kimne. „Dolje niz ulicu, u ulici Christchurch Grove. Naše plavo-
crvene kuće okrenute su jedna prema drugoj. Udate smo za blizance O’Leary.
Moj suprug je Sean, a njezin Daniel.―
Ovo je previše informacija. Nasmiješim se i krećem unatrag, prema ulici.
„Zašto ţiviš s Malom, ako niste par?― Pita me Maeve suţenih očiju.
Gleda me paţljivo, kao da njezin ţivot ovisi o mom odgovoru.
„Radimo zajedno. Mislila sam da se oţenio s Kath.―
„Da.― Heather je uzdahnula, kao da svi znaju kako je to završilo.
Pa, ja ne znam. Ubila bih za odgovor. Pa, moţda ne stvarno ubila, ali
nekoga ozbiljno povrijedila. Po mogućnosti, Mala osobno.

Trofej knjiga 139

 „Jesu li se razveli?― Počinjem sumnjati da sam luda. Ili Mal i Kathleen
imaju super otvorenu vezu ili mi nedostaju neki ključni detalji.
„Mal se nikada ne bi razveo.― Maevin gorki ton nije mi promaknuo.
„Odan je do kraja.―
Da točno. Odan. Tako, odan.
„Onda ga je Kath ostavila?―
Toliko su razrogačile oči da sam se bojala da ne ispadnu. Shvaćam da je
razgovoru došao kraj, promrmljam pozdrav, okrenem se i odem.
Svakako moram razgovarati s nekim. Otac Doherty. Da, moći će mi reći o
čemu se radi u ovoj opsjednutosti nasljeĎivanjem i moţda razjasniti odnos Mala
i Kathleeen. Bog zna da Mal ne ţeli da mi pojasni.
Znam da otac Doherty ţivi u selu. Samo ga treba pronaći. Idem od vrata
do vrata, ako moram.
Polako se vraćam u Malovu kolibu, zaobilazeći polja pšenice i ječma.
Zrak je hladan, a smeĎe stabljike pšenice njišu se na vjetru. Kada sam stigla do
kolibe, srce mi normalno kuca.
Otvorim vrata i ugledam Mala u dvorištu koje je potpuno opremljeno
stolicama, velikim stolom, dva roštilja i otmjenim grilom. Cijela kuća izgleda
drugačije. Nije pretrpana, a opet puna je novih, sjajnih stvari. Kroz prozor
dnevne sobe vidim Mala kako sjedi za jednim od stolova. Koketira s dvije
Amerikanke koje su dio Richardsova osoblja. Opet je to pristojni, stari Mal.
Onaj na kojeg sam pala. Odmahujem, kolutam očima i odlazim u svoju sobu,
prelazeći prag.
Trepćem.
Okrenem se.
Vraćam se u hodnik.
Provjerim da li je to moja soba - jeste - pa se vratim, okrenem se.
Što. Se. U. Ime. Boga. Dogodilo?

Trofej knjiga 140

 Netko je uklonio krevet u kojem sam spavala i zamijenio ga ogromnim,
mekanim, velikim madracem koji je leţao na bijelom okviru sa utisnutim
inicijalima AR. Tu su i dva ormarića, glazbeni sustav, TV, sve moguće konzole
za igre i drţač s ogrtačima, modernim kaputima i šarenim jaknama.
Krenem u dvorište, imam osjećaj da letim, da nogama ne dodirujem
zemlju. Nisam ljuta. Ne, bijesna sam. Osjećam puls, puls mi bjesni u prstima i
kapcima. Ljutiti vrisak izlazi mi iz grudi.
Od siline udarca, vrata se odbiju od zid kada istrčim.
„Kako se usuĎuješ?― Vičem dok udaram rukama. Podigne pogled s
telefona gdje mu jedna od djevojaka nešto pokazuje - straţnjica joj je na rubu
stola na kojem je podigao noge - i sad sve troje zure u mene.
Gleda me zabavljenim izrazom lica. „Moţeš li biti malo konkretnija?
Napustio sam posao čitatelja misli prošli tjedan.―
Djevojke se hihoću i razmjenjuju poglede.
„Moja soba! Moje stvari! Sve je nestalo.―
Teško se kontroliram da ne lupnem nogom o pod i zamahnem, a Mal to
zna, jer što se više ljutim, on je smireniji. Zijevajući, izazivajući me, naslanja se
na stolicu.
„U vezi s tim. Imali smo malo problema s prostorom, otkako se Richards
doselio, pa sam tvoje stvari preselio u svoju sobu. Hej, sustanarko.― Namigne
mi, blistavih očiju punih nestašluka.
Djevojke glasno uzdišu. I doĎe mi da povratim.
„Ne namjeravam s tobom dijeliti sobu.― Kaţem dok kriţam ruke na
prsima.
„S moje točke gledišta, morat ćeš. S druge strane, niska si. Ponekad ne
vidiš cijelu sliku.―
Ne, nije to rekao.
„Sjediš na prijestolju iluzija, ako misliš da ću s tobom dijeliti krevet.―
„Ludice, nitko nije spomenuo dijeljenje kreveta. Spustio sam tvoju vreću
za spavanje na pod. Viteštvo nije mrtvo, Rory. Ja sam ţivi dokaz tome.―
„Ţeliš da spavam na podu?―

Trofej knjiga 141

 Slegne ramenima. „Ako ţeliš, moţeš biti budna na podu. To što radiš u
slobodno vrijeme - na podu - nije moja stvar.―
Djevojke se sada otvoreno smiju.
Bolje da se šali.
„Ustani,― prosikćem.
Djevojke razmjenjuju pogled kučka-je-luda. Nisu pogriješile. Sada su
sigurno u pravu.
Mal ih značajno gleda, pogledom vidi-što-moram-trpjeti? Ustaje i prilazi
mi polako. Kada je blizu, uhvatim ga za ovratnik košulje i uvučem unutra.
Nakon što su uredili kuću za Richardsa, svi su otišli, osim dvije djevojke, ali ne
ţelim riskirati da nas itko čuje. Richards je vjerojatno u selu, istraţuje i
isprobava pivo, maslac i ribu. Gurnem Mala u kupaonicu i zaključam vrata.
Naslanja se na ormarić, smiješi mi se kao da sam divna.
„Mal,― započnem duboko uzdahnuvši. „Ne moţemo spavati u istoj sobi.
Imam dečka. Imaš ţenu. Stalo ti je do njenog mišljenja. Znam da je tako.―
Ne znam koga uvjeravam, njega ili sebe. „Jučer sam čula kako si
razgovarao s tom Engleskinjom...―
Čim sam to spomenula, Malove su se usne zadovoljno izvile. Naravno,
trebalo je da čujem kako nabija Maeve, kroz zid, pod i dno pakla, dajući joj
četiri orgazma i tri molitve Bogu, Kristu, Mariji i svakom svecu u Bibliji.
„Rekao si da bi volio Kath odvesti nekamo na toplo kada ovo završi.
Moţda vas dvoje prolazite kroz teško vrijeme...―
„Prolazimo,― prekida me. „Uţasno, u stvari.―
Kimam, nestrpljiva da dokaţem svoju poantu.
„Da. Svi parovi imaju takve trenutke. A moţda ste na granici i zato ste s
nekim drugim. Ne osuĎujem. Ako dijelimo sobu, Kathleen ti nikada, nikada
neće oprostiti, a to oboje znamo. I nikada neću moći popraviti svoj odnos sa
sestrom.―
Nije da to previše ţelim... ali ipak. Bilo bi lijepo imati izbor.
Gricka donju usnicu i proteţe je, pretraţujući moje lice ljubičastim očima.
Tako je bolno, nepravedno lijep.

Trofej knjiga 142

 Ţelim mu zamjeriti što zloupotrebljava ljepotu i ponaša se bezobrazno.
Oblizuje usne, pogled mu pada na moje usne. Znam o čemu razmišlja, krv koja
kipi od bijesa polako počinje prelaziti do nečega vrlo sličnog iščekivanju.
Poznata prehlada polako se zahuktava, znam da mi je on upaljač. Spreman da
me zapali jednim pucanjem prstiju.
Koraknem unatrag, pročistim grlo.
„Postoji još jedna mogućnost,― kaţem.
„Ne moţeš ići u hotel. Nova godina je pred vratima i sve je puno.―
„Ne.― Podignem pogled prema njemu. „Na kraju hodnika je još jedna
soba.―
Da ne spominjem da umirem otkriti zašto je ta soba zaključana. Samo
gledam kako mu se lice mijenja iz opuštenog u zastrašujuće mrtvo. Podiţe guste
obrve, oči mu se magle i čeljust stisne. Ne trebam da otvori usta da bih znala da
je pogreška to spomenuti, ali da ne bude sumnje, odvaja se od ormarića i
okruţuje me, udovi su mu lagani, dugi i zabranjeni.
Teško gutam, ali ne mičem se. Podignem bradu, ne trepćem - čak i kada
me uhvati oko vrata, nagne glavu u stranu i pogledom prodire u moju dušu i
pretura po njoj kao da je riječ o hrpi stare odjeće u dobrotvornoj radnji.
„Razjasnimo jedno: ne smiješ razgovarati, spominjati ili razmišljati o toj
sobi. Zapravo si ti razlog zašto ta soba postoji. Spavati ćeš u vreći za spavanje ili
uopće nećeš spavati. Spavaj na kauču, ako ţeliš dobiti upalu pluća. Nema
centralnog grijanja, a jedino je grijanje u mojoj i Ashtonovoj sobi. Nakon onog
malog prizora u dnevnoj sobi, sumnjam da će ti dopustiti da mu zagriješ krevet.
A da budem kristalno jasan, nisi dobrodošla niti u moj.―
Samo sam otvorila usta da mu kaţem da se jebe, kada je netko pokucao na
vrata. IznenaĎeno sam odskočila, a on se odmaknuo, prolazeći rukom kroz tinta
crnu kosu. Spustim pogled i vidim da je uzbuĎen. Čvrst poput stijene, izduţen i
krajnje uzbuĎen. Zacrvenjela sam se, posegnula za kvakom, očajnički ţeleći
otići odavde.
Mal stavlja ruku preko moje. Pogledi nam se susreću.
Jebi ga. I tek tako, gorim.

Trofej knjiga 143

 „Mal! Mi idemo. Ne zaboravi da probudiš Ashtona za pola sata, u redu?
Ima dogovor s Rynerom u šest popodne prema vašem vremenu. Vidimo se sutra.
Ili ranije, ako ţeliš... Imaš moj broj.― Jedna od djevojaka se hihoće. „Bok,
zgodni!―
Čuje se lupanje ulaznih vrata. Mal kreće prvi. Otvara vrata, a oboje
izlazimo u suprotnom smjeru. Odlazim u Malovu sobu po svoje stvari – do
vraga sa hladnoćom - a Mal odlazi u moju staru sobu da probudi Ashtona.
Upravo sam uvlačila jastuk u jastučnicu, kada se Mal pojavio na vratima
sobe, siv u licu. Ne pitam ga što nije u redu, jer iskreno, nije me briga.
„Richards je nestao,― kaţe mi. „Nije u svojoj sobi.―
Pratim njegov pogled i glasno kaţemo: „Jebi ga.―

PORUKA OD MAEVE

Zdravo! To sam ja, Maeve.

Samo jedna sitnica prije nego se vratite svojim svakodnevnim
aktivnostima.
Da budem kristalno jasna: kada me Mal iznenada nazvao, nakon godina
šutnje, htjela sam ga ignorirati. Stvarno jesam. Vidite, bio je uţasan prethodnih
godina.
Ostavio me slomljenog srca i shrvanu, kada je iznenada otišao, bez
pozdrava i objašnjenja.
Pa opet, nisam se mogla drţati podalje. Dio mene - mali, glupi dio mene -
mislio je da se predomislio, da je moţda ugledao svjetlost i shvatio da bih mogla
biti više od pukog seksa. Da smo srodne duše ili nešto slično.
Dokazao mi je da nisam u pravu, čim sam ušla u njegovu spavaću sobu.
Kunem se, više od svega drugog trudio se da vrištim i da krevet škripi. Bilo je
očito osvetoljubivo i kakve sam sreće, bila sam u sredini, dok je ona slušala s
druge strane vrata.

Trofej knjiga 144

 Znam da je bila, jer sam čula njezin uzdah i stenjanje.
Zbog čega me pojebao jače i brţe nego ikada prije.
Osjećala sam se poput kondoma - kao da sam ih jedino ja razdvajala.
Zapravo nisam spavala s njim. Bila je to ona. A ona, i ona ga je zamišljala.
To me podsjetilo na to zašto sam išla i varala muţa svaki put, svaki put
kad bi me Mal nazvao, iako nisam glupa djevojka. Znala sam - znam - zašto je
Mal počeo spavati sa mnom: da povrijedi mog supruga.
I zašto je to učinio sinoć: da povrijedi Auroru.
Jer grijeh je spavati s drugim muškarcem, kada imaš svoju obitelj. Ali što
je sa mnom? Što je s mojim osjećajima? Moje postojanje?
Hoću li svoj cijeli ţivot kuhati, prati, čistiti, hraniti?
Bez ljubavi i usamljena robujući djeci kojima nije zaista stalo do mene i
sa suprugom koji me neće ni pogledati?
Nisam ţeljela naštetiti svojoj obitelji.
Da ugrozim ono što imam.
Nisam se planirala zaljubiti u nesalomljivog.
Tim putem toliko toga uništiti.
Sad moj Sean zna, ali nećemo se razvesti.
Ne. Bolji je od toga. Bolji od mene. Samo mi je rekao da će, ako ikada
više vidim nasamo Mala, odvesti djecu.
Znam da ţeli ubiti Mala.
I ja ţelim ubiti Mala.
Samo iz drugih razloga. Upravo sam vidjela djevojku u koju se zaljubio i
shvaćam da s njim nemam šanse.
Postoji razlog zašto bajke završavaju odmah nakon što princ spasi
princezu. Nitko ne voli vidjeti kako se ona bori sa postporoĎajnom depresijom i
pijanim suprugom, a istodobno pere rublje.
A Mal? Bio je princ na bijelom konju, samo je jahao u suprotnom smjeru.

Trofej knjiga 145

 Sadašnjost

Rory se strese.
Rekao sam joj da ne ide sa mnom. Je li slušala? Ne, nije. Da li je ikada?
TakoĎer negativan odgovor. Jednostavno je zgrabila kameru i izletjela van,
koristeći ovu situaciju kao priliku za rad.
Naravno, činjenica da sam domaćin trenutno nestale, drske rock zvijezde,
čije je ime sinonim za lakomislenost, djelomično je razlog zašto ţelim lupati
glavom o zid. Ashton Richards je ok momak, u smislu da uopće nije svjestan
koliko je iritantan. Jedan je od onih koji misle da im svijet nešto duguje i da bi
drugi trebali raditi njegov posao. Kad bi Mick Jagger i Steven Tyler odlučili
poskakivati na jednoj nozi, četiri dana u tjednu, kao neka vrsta buntovničke
izjave, on bi se spustio na sve četiri i kasnio bi svugdje.
Telefon mi zvoni tisuću puta u minuti.
Deset propuštenih poziva od Velikog šefa narkomana.
Dao sam taj nadimak Ryneru.
Lutamo poljima pokraj kolibe, izostavljajući činjenicu da smo tehnički na
tuĎem posjedu. Ta polja više nisu moja.

Trofej knjiga 146

 Prodao sam sve osim kolibe nakon Noći koja je sve uništila. Nisam ţelio
odgovornost, a trebao mi je novac da kupim novu kuću za majku, oca Dohertyja
i Kathleeninu majku Elaine. Zatim, tu je i ona hitna operacija za koju smo
morali platiti liječnike iz Amerike. TakoĎer me sve to lijepo koštalo.
Zaustavim se ispred bungalova, koji izgleda slično mojoj kolibi, stisnem
šaku i pokucam na vrata. Mjesto pripada Smithsonovima (obitelj, a ne bend) i
oni znaju stvari koje Rory ne zna, pa sam naravno oprezan.
„Zdravo.― Brenda, domaćica u šezdesetim godinama, otvara vrata. Iza nje
se osjeća toplo, ţućkasto svjetlo i miris svjeţe pečene pite.
Briše natečene, ţilave ruke od ugao pregače omotane oko njezina krupnog
tijela. Čim me vidi, lice joj se pretvori iz opuštenog u saţaljenje.
„Dragi Boţe, Malachy. Kako si? Planirala sam te posjetiti...―
„Jeste li vidjeli čudnog muškarca?― Prekidam je. Nisam mislio da me
cijelo selo vidi kao Mosesa ostavljenog na obali Nila - moţda preţivim, ali
vjerojatnije da ću umrijeti polaganom, usamljenom smrću.
Sigurno će Rory otkriti moju jadnu priču, ako već nije do sada.
Brenda me gleda skupljenih obrva. „Kako misliš? Čudnog izgleda?
Sumnjičav?―
„Više kao budala. Zlatni kućni ogrtač, duga kosa. Nešto poput Krista
samo u kardašijanskoj verziji.―
Zahihoće se, odmahujući. „Oprosti dušo.―
„U redu.― Polazim. „Pozdrav.―
„Čekaj! UĎite! Uzmite malo pite!―
Brenda viče za mnom, ţeljna pomoći jadnom, izgubljenom dječaku, ali ja
vučem Rory za ruku, prije nego čuje pitanja, molitve i izjave sućuti.
„Moraš li se uvijek ponašati kao da su te odgojila morska bića?― Rory mi
izvlači ruku iz stiska, gurajući stisnute šake u dţepove.
Zubi su joj cvokotali. Djevojka će umrijeti, ako odluči spavati u dnevnoj
sobi. Ne odgovaram joj.
„Telefon mi se usijao od Rynerovih poziva.― Kaţe, pokušavajući
promijeniti temu. „Tvoj?―

Trofej knjiga 147

 „Da.―
„Trebamo li ga nazvati?―
„Mi ne postojimo. Ja radim što god ţelim, a ti slobodno moţeš raditi što
god ţeliš.―
Danas, kad smo Rory i ja razgovarali u kupaonici, zbog čega mi se sva
krv slijevala u kurac, skoro da sam joj rekao da uzme moj krevet i da ću spavati
u vreći na podu. Tada je morala spomenuti zaključanu sobu i sve su se mračne
uspomene vratile, ispirući dobre namjere koje sam imao.
„Kamo je mogao otići? Nije uzeo vozilo.― Skakuće da se ugrije,
zanemarujući moje ponašanje.
Vozilo je još uvijek parkirano ispred kuće. Osim toga, sumnjam da bi
mogao pritisnuti prekidač, a tek upravljati vozilom. Ne, Richards je sigurno
negdje u blizini. Ponovno mi zazvoni telefon. Ryner. Ne potresam se previše, jer
smo propustili poziv. Za ovaj posao se brinem malo manje nego za ţivot ţohara
na Madagaskaru.
Rory takoĎer.
„Ryner je bijesan,― kaţe s uzdahom. „Ovaj će mi projekt ubiti karijeru.―
„Pronaći ćemo ga,― kaţem.
„Aha.― Ona čini neke čudne pokrete, izvija se i skače kako bi se zagrijala.
„Moţda. Osim te kuće, uokolo su polja. IznenaĎena sam što uopće dobivate
poštu.―
Trebalo bi to da znaš.
Poslala si mi jedno vraţje pismo.
Prolazimo pored kuće Smithsovih i spuštamo se dolinom. Sve je mračnije
i mračnije, a znam da ćemo imati problema, ako ga ne pronaĎemo u sljedećih
pola sata. Njegov nestanak ne ţelim prijaviti policiji. Jedno je izgubiti novčanik,
ali kako izgubiti najveću zvijezdu na svijetu?
Rory je odlučila razgovarati, dok mi ne ispadnu uši.
„Mislim da odatle čujem neke zvukove.― Pokazuje na šupe s naše lijeve
strane, udaljene oko pet minuta.

Trofej knjiga 148

 „Provjerimo. U svakom slučaju, znam kako je to. Tijekom prve dvije
godine fakulteta, kampus je bio pun, pa sam dijelila kuću izvan kampusa. Mjesto
je bilo ogromno, ali bilo je na farmi daleko od civilizacije. Primali smo poštu
moţda jednom tjedno. Stalno smo kasnili s plaćanjem računa. Na kraju smo na
fakultetu unajmili poštanski sandučić, ali često su ih pljačkali, jer su roditelji
svojoj djeci slali novac i razne skupe predmete. Bilo je to poput noćne more.―
Brblja. Nije me briga za njezin poštanski sandučić.
Ni za njezin stari smještaj.
O domu i roditeljima nepoznate djece, a definitivno me nije briga za
račune koje je platila prije osam godina.
„Napokon,― nastavlja leţerno. „Odlučila sam preusmjeriti svu poštu
majci. Znaš što mislim o njoj, ali jednostavno sam to morala učiniti. Gušila sam
se u dugovima. Još mi nisu trebale kamate. Uz to, ponudila mi je plaćanje
računa, pa je to bio bonus. Idemo ovamo.― Zastane, pokazujući da idemo iza
staje. „Mislim da sam čula buku koja je dopirala odavde.―
Pratim je, mršteći se. Mislim da mi se pogled na njezino neprestano
brbljanje promijenio.
„Dakle, svu si poštu preusmjerila u New Jersey,― kaţem, pokušavajući
kontrolirati koliko me zanima, kako bih saznao odgovor.
„Da. Čovječe, teško je doći do pošte kad ţiviš u ponoru.―
„Od kada?―
„Otprilike tri mjeseca nakon što sam se odselila? Nešto tako.―
„Aha.― Pokušavam se pretvarati da mi je dosadno iako mi mozak vrišti
ŠTO. JEBOTE. Sve velikim slovima.
Dijelovi slagalice polako dolaze na svoje mjesto, iako je slika kriva i
pogrešna. Drugačiji od onoga što sam mislio. Rory ne prikazuje kao negativnog
lika i mene kao beznadnog protagonistu.
„Kuća je bila čista. Dijelila sam je s osam djevojaka. Jedna od njih bila je
moja najbolja prijateljica, Summer. Ne znam jesam li ti pričala o njoj. Postala je
glumica na Broadwayu...―
„To znači da ti je mama otvarala poštu,― prekidam je, a mozak mi se
gotovo topi.

Trofej knjiga 149

 Još uvijek skače i trese se. Mogao bih joj pomoći zagrlivši je - spaliti i
uzbuditi, to nikada nije predstavljalo problem - ali uništilo bi me, ako bi me
odbila.
„Da. Nisam primala pisma, prava pisma. Samo... računi i ostalo. Počela
sam graditi stabilan račun. Ne bih mogla zakasniti s ratama.― Igra se kamerom,
koja joj visi oko vrata.
Kroz moju paţljivo izgraĎenu vanjštinu, pogaĎa me poput tone cigle.
Nedostajalo mi je mnogo istine. One neizgovorene. Njezina istina.
Nikada se nisam potrudio čuti njezinu stranu priče - čak ni da sam imao
priliku. Ipak. Ipak.
Čuo sam dvije strane priče, ali nijedna nije bila njezina. Nijedna iz
njezinih usta.
Jedna je došla od Kathleen.
Druga od Debbie, njezine majke.
I cijelo to vrijeme, Rory je ţivjela u neznanju. Njezina je pošta otišla u
New Jersey.
Naravno, ima tu više repova, ali i oni se polako raspadaju. U duši, znam
da je sve u što sam vjerovao bila laţ. Sve što sam vjerovao u vezi s njom. Rory
me nikada nije ţeljela uništiti. Rory nije znala. Za to je zasluţna njezina majka.
Za sve.
Rory me nije odbacila.
Nije me izdala.
Nije me mrzila, zbog onoga što se dogodilo.
Ona nastavlja pričati, nesvjesna što se dogaĎa. Moţda me pokušava
pridobiti. Igra se prstenom u nosu. Nervozna je.
Boţe, Rory. Boţe.
Tlo pod našim nogama se trese. Sve se mijenja i u meni. Ovo sve mijenja.
Rory je za mene još uvijek čista, dobra i predodreĎena. A ja ću sve učiniti
da bude moja. Čak i ako se moram boriti protiv Calluma i njezine majke, i
cijelog sela.

Trofej knjiga 150

 Što ću i učiniti.
(Moţda ću morati ponovno početi sa trbušnjacima, ako planiram ratovati s
cijelim svemirom.)
Izvija vrat u potrazi za Ashtonom, nesvjesna razgovora ohrabrenja koji
vodim sam sa sobom. Ne zna da mi se cijeli svijet, promijenio u zadnji čas.
„...preselile na Manhattan, iz kuće od petsto četvornih metara i stana od
pedeset četvornih metara. Summer je objesila zavjesu izmeĎu naših kreveta.
Iskreno da kaţem, bilo je čudno kada bi dovela dečka kući...―
Prestajem hodati.
U jednom trenutku i ona zastane. Tek nakon pet koraka shvati da nisam
pored nje. Okreće se prema meni, zbunjeno naginje glavu.
Svo ovo vrijeme.
Sav taj bijes.
Za ništa.
Ţelim je zagrliti.
Ţelim pasti na koljena i zamoliti je za oprost.
Plakati.
Da joj kaţem što se dogodilo.
Da sve sakrijem od nje, tako da ne zna koliko je to bilo zastrašujuće.
Ţelim je poljubiti. Da proĎem prstima kroz njezinu dugu kosu snijegom
prekrivenu. Staviti usne izmeĎu njezinih očiju i bedara i preko lijepog,
bezgrešnog srca, koje uvijek brţe zakuca kada mi je pod dlanom. Ţelim je
zagrijati. Zauvijek.
„Što?― Pita Rory mršteći se, poput djeteta izgrĎenog bez razloga. „Zašto
me tako gledaš?―
„Kako te gledam?― Pitam sa smiješkom, sretan što zbog mraka ne vidi sjaj
u mojim očima.
„Kao... ne znam. Kao da sam ti upravo spasila ţivot ili nešto slično.
Izgledaš iznervirano, ali sretno.―
„Da, oboje,― priznajem. „I jesi,― šapnem tiho, znajući da me ne čuje.
Trofej knjiga 151
 „Molim te, nemoj me krivo shvatiti, Mal, ali moţeš me iznervirati,
zbuniti, naljutiti kao...―
Baš sam se spremao otići do nje, uzeti je u naručje i poljubiti - zajebi
Zlatnog dečka i njegovu sjajnu obitelj, te uţareni zaručnički prsten koji sam
pronašao u ormaru, kada sam otišao uzeti Boar's Head ubrus iz smeća (ups).
Nikada neće saznati da ju je planirao zaprositi, kada sam je pozvao na
posao, nikada neće znati da je zaboravio prsten u ladici, jer u mozgu ima toliko
stanica koliko i Benadryl krema.
Rory nikamo ne ide. Ona ostaje sa mnom.
Prestaje razgovarati, ali ne da bi primila moj poljubac. Podigne dlan i
nagne glavu u stranu, da bolje čuje. Iza staje se začuje vrisak.
„Nemoj se jebeno usuditi otići. Znaš li ti tko sam ja?―
Krava glasno riče. Rory i ja izmjenjujemo iznervirane poglede i odlazimo
iza staje, gazeći po blatnjavom i skliskom tlu.
Obilazimo staju i pronalazimo Ashtona Richardsa, drogiranog, plavog
lica, ludog izgleda, još uvijek u zlatnom ogrtaču.
Diţe ruke u zrak. Krava je ispred njega, ali ona se odmiče, vjerojatno
shvaćajući da je izmeĎu njih dvoje ona inteligentnije, odgovornije biće.
Ashton podiţe jednu nogu u zrak i slijedi kravu, pokušavajući se popeti na
nju. Jebote. Pokušava da je jaše.
„DoĎi ovamo. Znaš li koliko bi ţena ostavilo obitelj da je ja zajašem?
Znaš li?― Pita, napola se smijući, napola plačući.
Prave suze, primjećujem, što cijelu ovu situaciju čini totalno bizarnom.
Izgleda... slomljeno. Uništeno. Na rubu nervnog sloma.
Rory podiţe fotoaparat, namješta objektiv i šutke snima nekoliko
fotografija. Mislim, djevojka rastura. Ne samo zato što joj je posao na prvom
mjestu, već zbog ozbiljnog izraza lica. Nakon što je zadovoljna fotografijama
koje je snimila, tiho mi daje kameru i prilazi mu, povlačeći ga za ogrtač.
„Ashton!―

Trofej knjiga 152

 Okreće se i gleda je, trepće, lupajući se po čelu. „Seksualni robe! Dovraga
djevojko, dečko ti se cijelo vrijeme durio otkad si otišla. Nadam se da ste
popravili situaciju meĎu vama.―
Udara se po gornjem dţepu ogrtača, vadeći cigarete Lucky Strikes.
Odjednom se opet nasmiješi. Definitivno nešto nije u redu s tim dečkom.
Iako idiot nije pogriješio, Rory odluči ignorirati ono što je čula i uhvati ga
za leĎa. Ne volim vidjeti njezinu ruku na njemu, ali ako ga ne odvedem kući,
sljedeći će tjedan provesti u bolnici boreći se s upalom pluća.
„Mogu li ti nešto reći?― Pita ga.
Slegne ramenima.
„Ne moţeš jahati krave, Ash.―
„To nije krava.― Mahne kravi poluzapaljenom cigaretom, mašući joj u
krugovima, kao da nešto ţeli dokazati. „To je konj, dušo.―
Stavim šaku na usta da sakrijem smijeh. Rory je strpljivo kimnula.
Dlanom pravi krugove na leĎima, njeţno ga uvjeravajući da ide prema meni i
van polja.
„Zašto misliš da je to konj?― Pita leţerno.
„Potpuno je smeĎe boje. Krave mogu biti bijele, crne ili crno-bijele.―
„Hmm...― Zvuči kao da razmišlja o svom promatranju. „Što drugo?―
„Vidio sam je kako trči iz staje, dok sam prolazio. Krave ne trče. Debele
su i lijene.―
Ovo nije istina. Mnogo sam puta vidio krave kako trče. Iskreno, čudan je
to prizor, ali to je moguće. Trče teţe, poput starih dama koje pokušavaju uhvatiti
autobus koji već napušta stanicu.
„Što si uopće radio ovdje?―
Tjera ga da govori. Prilaze cesti gdje ih čekam. Krećemo prema kolibi i
dobro znamo da je Ashton toliko oduševljen, da bi se u trenu mogao okrenuti u
krug i vratiti se kravi, zahtijevajući da je uzjaše. Moramo ga zaokupiti, dok ga
ne zaključamo u kuću.
„Traţio sam te.― Okreće se prema Rory, bockajući je u rame vrhom
cigarete.

Trofej knjiga 153

 Srećom, ugasila se jer je nije uspio pravilno zapaliti. Cimnem vilicom,
guram se izmeĎu njih, stavljajući ruku na njegova leĎa i prekidajući njihov
kontakt. Olakšanje je moći zaštititi Rory. Bilo je zamorno i neuspješno, mrziti
je.
Prije svega nije trpjela moja sranja. A osim toga, uvijek sam se osjećao
poput šupka koji je pokušava rastuţiti.
„Zašto si me traţio?― Pita Rory trepćući zbunjeno.
„Jer se naš domaćin durio i bio šupak. Znaš, mislim da seks nije sve što
ţeli od tebe, dušo. Smije se samo kada si u blizini.―
„Naš je domaćin oţenjen,― kaţe Rory dok nas troje šetamo cestom do
kolibe. „Za nekoga drugog. Nije bilo razloga da me traţiš.―
„Ne, nije.― Ashton se smije, sve glasnije i glasnije nego što je siguran
sam, dopušteno.
„Mislio si da je krava konj, Richardse. Nisam siguran da moţeš dati
mišljenje o bilo čemu, posebno o mom bračnom stanju,― promrmljam.
Nisam spreman da ona to sazna. Ne ovako. Ţelim to učiniti kako treba,
kako bi imali priliku.
Moramo biti sami. Negdje gdje je tiho. Toplo. Negdje gdje mogu
objasniti.
„To nije mišljenje.― Zviţdi dok se vijuga. Stisnem mu rukom oko ramena.
„Čovječe, nisi oţenjen. Ryner mi je rekao.―
Koliko je kreten napušen?
„Ima vjenčani prsten,― ističe Rory.
„To je zato što je vjenčavan,― kaţe Richards štucajući.
„Richards,― upozoravam ga.
„Vjenčavan nije riječ,― ubacuje se Rory.
„Naravno da jest. On je oţenjen. Samo, kao u prošlosti.―
„Začepi,― sikćem zabijajući nokte u njegovo rame, ali previše je napušen
da bi to primijetio.

Trofej knjiga 154

 „Kao, razveden?― Pita Rory, udarajući kamen nogom. Šutira ga otkada
smo na ovom makadamskom putu.
„Ne, kao udovac. Kao, umrla mu je supruga i slično. Kako to da ne znaš
za to sranje? Ti si njegov seksualni rob. Zar ne razgovarate nakon seksa? Dok
uzima bič ili dok ti stavlja stezaljke na bradavice?― Odmahuje i nastavlja.
„Današnja djeca.―
Rory se zaustavi, to znači da svi zastajemo, dok smo stisnuti, ja izmeĎu
njih. Gledam u svoje čizme.
Vidim kako odmahuje. Snaţno grize donju usnu. Čvrsto zatvorim oči.
Prokleti Richards.
Jebeni se kreten izvlači iz mog stiska i gleda nas, pokušavajući ponovno
zapaliti cigaretu. Cigareta nije na istoj hemisferi, kao upaljač kojim pokušava
upaliti.
„Oh, shvaćam.― Sagne se i stavi ruke na koljena, histerično se smijući.
„Vidim što se ovdje dogaĎa.―
Oboje šutimo. Ţelim joj reći da joj nisam lagao. Bio sam oţenjen sa
Kathleen. Umrla je, ali bili smo vjenčani. I boljelo je. Sve je to boljelo.
Dio o braku.
Dio o umiranju.
Dio u kojem je Kathleen rekla da ću je jednog dana ubiti.
I činjenica da jesam.
„Vi uopće niste rob i gospodar.― Napokon odustane i baci cigaretu. „Vi
ste poput... ne znam. Sjebanih starih ljubavnika ili tako nešto.―
Još tišine.
„Zaljubljen si u nju.― Zabija mi prst u prsa. „Čovječe, to je točno. A ti...―
Okreće se prema njoj. „Ti si... Nisam siguran što si. Ono u što sam siguran je, da
si totalno zbunjena.―
„Imam dečka,― promrmlja ona udarajući kamen tako jako, da odleti na
drugi kraj polja.

Trofej knjiga 155

 Ne razumijem njezin ton, i to me ubija, jer me ona ubija. Večeras se za
mene sve promijenilo, ali što ako se za nju ništa nije promijenilo? Što ako je
prekasno?
Što ako se na kraju uda za ćelavog kretena s čirom na glavi?
„Zna li tvoj dečko da gledaš drugog muškarca, kao da je njegova sperma
nektar bogova?― Pita Richards.
PriĎem i stavim mu ruku oko vrata, stiskajući.
„Pazi što govoriš kada je ona u pitanju,― upozoravam ga. „Inače nećeš
imati zube, da bi to mogao ponoviti.―
Opuštam stisak. Richards se smije i nastavlja, kao da ga nisam upravo
davio. Rory i ja koračamo paralelno nekoliko koraka iza njega. On pjeva u sebi,
kao da ne postojimo. Ne znam na čemu je, ali nadam se da ima i cijanida u
smjesi, jer svake godine kada je on ţiv, naša generacija je gluplja i (Victorias
Secret) gubi krila.
Napokon, Rory progovori.
„Mal.―
Suosjećajno, ispričavajuće. I krećemo.
„Ţao mi je zbog tvog gubitka.―
Barem se ne ljuti na laţ.
„A ja sam toliko bijesna, da bih te mogla ubiti.―
Povlačim ono što sam rekao.
Prolazim rukom kroz kosu, povlačeći je.
„Zašto mi ništa nisi rekao?― Šapuće.
Ashton maše rukama ispred nas zviţdeći neku melodiju. Nešto o pticama i
pčelama. Nadam se da ne vjeruje u takvu vrstu kontracepcije, jer bi to u
budućnosti značilo nepoznat broj Richardsove djece.
„Ne bi došla da si znala istinu.―
„Točno.― Igra se prstenom u nosu.

Trofej knjiga 156

 „Točno.― Podignem pogled da susretnem njezin, prvi put otkako je
saznala istinu. „Zasluţuješ ovu priliku. Zašto odbiti ovu priliku zbog ugovora
napisanog na ubrusu? Zbog stare vatre?―
„Jer i dalje gori. Stare vatre i dalje peku.― Odvraća pogled.
Polako počinje kiša.
Ne pita jesam li sačuvao ubrus. Pretpostavljam da misli da sam se ponašao
kao da je otrovan i da sam ga se riješio čim sam mogao, s obzirom na to kako
sam se ponašao prema njoj.
„Kako?― Promrmlja umjesto toga.
Priča o Kathleen, ali nisam spreman za taj razgovor. Trebam četiri jaka
pića i da je prvo golu odvedem u krevet. Ništa se od toga neće dogoditi večeras.
Proguta i skrene pogled. Mislim da na trenutak misli da ona i njezina
polusestra nikada neće ispraviti stvari. Da će stvari ostati takve, kakve jesu.
Zauvijek slomljene.
„Kada budeš spreman.― Primi me za ruku i stisne. „I naravno, budeš
manje seronja,― dodaje, vjerojatno u šali.
Zasluţio sam to.
Znam da je ljubazna. Znam da treba biti utješno. Ali ne mogu ne osjetiti
tračak zadovoljstva i odlučnosti kako mi prolazi ţilama.
Ashton Richards glumi kotač na kiši, vičući, „Svi ćemo jednog dana
umrijeti, a toliko smo opsjednuti sobom i opsjednuti sranjima koja nisu vaţna.―
Ne obraćamo paţnju na njega.
„Boţe, što čekaš?― Vrišti, gledajući u nebo, raširenih ruku.
Rory i ja razmjenjujemo poglede.
„Reći ću Ryneru da ga pošalje na rehabilitaciju, čim ovo završi,― kaţem.
„Dobra ideja.―

Trofej knjiga 157

 PORUKA OD MRTVE KATHLEEN

Slušajte, odmah ću priznati. Ja sam negativac u ovoj priči.

Lagala sam.
Varala sam.
Manipulirala situacijom kako mi je odgovaralo.
To je ono što ţelite čuti i to vam kaţem, ali nisam jednodimenzionalna
osoba i sigurno nisam toliko loša kao Glen.
Mala volim otkad smo bili djeca. Govorim od kada smo imali dvije
godine, a ne četrnaest, kada su sve djevojke u Tolki shvatile da čudni momak iz
Dohertyja više nije čudan, da je zapravo zanimljiv, zabavan, da zna voziti prljavi
bicikl i moţe sam probiti nos i uši.
Volim ga otkad mi je dopustio da budem liječnik, a on poslušan pacijent i
sa smiješkom me pitao da ga dodirnem na mjestima, za koja u toj dobi nisam
trebala znati.
Otkako je potajno donosio grickalice na nedjeljnu misu, jer nam je vječno
bilo dosadno i dijelio ih je sa mnom.
Voljela sam kada je vjeţbao gitaru, a ja šivala u svojoj sobi i kada smo
oboje bili očajni zbog toga.
Ne ţalim ni za čim. Sve sam to učinila, jer sam mislila da bih ga mogla
usrećiti.
Zapamtite to dok čitate, u redu?
Sjetite se da je Rory sada ovdje, s razlogom.
I da koliko god mrzim svoju polusestru, više volim svog još-uvijek-na-
Zemlji supruga.
Toliko, toliko mnogo.
Zapravo ga volim do smrti.

Trofej knjiga 158

 PORUKA OD KRAVE

Činjenica je da farmeri koji rade u staji cijelo vrijeme na radiju puštaju

lagani rock, za što im pokušavam ne zamjeriti. To znači da sam upoznata s
radom Ashtona Richardsa, i premda se ne smatram stručnjakom, mogu reći da
uopće nije dobar.
Nije dobar umjetnik, nije dobar glazbenik, a vjerojatno nije dobar ni kao
čovjek, sudeći prema tome kako smo proveli posljednjih sat vremena zajedno na
Zemlji.
Ashton Richards manje od mene doprinosi ljudskoj rasi. Ja barem
proizvodim mlijeko, koje vam daje kalcij, koji jača kosti. To je depresivno očito
da neki ljudi, poput njega, očito odbijaju koristiti inteligenciju kojom su
blagoslovljeni.
On moţe hodati na dvije noge. Naučiti strani jezik. Igrati Sudoku.
Ipak, ţivotinje jedva poznaje.
Pa dakle, ne, ne bih mu dopustila da me jaše.
Poput konja, automobila, ţene ili svemirskog broda.
Svakako, ne poput krave.
Jednostavno, ne.

Trofej knjiga 159

 Sadašnjost

Natrag u kući, Richards je i dalje napušen više nego što je visoka zgrada
Empire State Building i izgleda da je dobro raspoloţen. U dirljivom je
raspoloţenju, doduše, stavlja ruke na sve u mojoj kući. Poprilično izgleda kao da
dodiruje mene, dok dira ono što je moje, a ja to baš ne volim ovih dana - osim
ako to nije Rory.
„Prijatelju, zar, kao, ne moţeš da budeš miran?― uzdišem.
Pojačava radio i počinje plesati u dnevnoj sobi, iako nema ničega veselog
u George Michaelu koji pjeva da mu je srce bilo slomljeno prošlog Boţića.
Zašto puštaju Boţićne pjesme nakon Boţića, misterija je za koju pretpostavljam
da je odgovor da su svi još uvijek pod utiskom praznika.
Rory je u kupaonici, pere zube i sprema se za krevet.
Kada pogledam prema Richardsu, sprema si martini u kutku za doručak,
improvizirajući sa ukiseljenim jajetom umjesto masline. Planiram otići pod tuš
da se operem i proĎem kroz scenarij u glavi što planiram reći Rory. Smijem se
sebi, zato što sam je doveo ovdje traţeći samo jedno, a sada kao da se krijem da
bih poţelio dobrodošlicu novoj bebi prije nego stigne. Sve je drugačije i
uzbudljivo i novo.
Pjesma se završava i druga započinje.

Trofej knjiga 160

 „Belle’s Belle,― napisao i izveo Glen O’Connell.
Ne. Ne. Ne. Ne smije ovo čuti.
„Isključi,― odbrusim, grabeći ragbi loptu koju je Richards donio danas
ranije („Brate, ova nogometna lopta je Ďavolski čudna. Morao sam je kupiti.―) i
stišćem je jako da se riješim napetosti.
„Zašto? Volim ovu pjesmu! Ovaj lik O’Connell je bio čudo jedinog hita,
ali dečko, kakav hit.― Počinje se pomjerati uz spori, akustični ton, na način za
koji mislim da ga smatra zavodljivim. U praksi, izgleda kao pijanac koji se
tetura na putu do kuće.
Shvativši da to neće uraditi, zataknem loptu ispod ruke i krećem prema
radiju na stoliću za doručak, prije nego se Rory vrati iz kupaonice.
„Rekao sam ugasi.― Poseţem za radijom, ali Richards mi odgurne ruku.
„Rain or shine, snow or sun, you will always be the one…―*
„Ne! Daje mi inspiraciju.―
„Koju inspiraciju? Ti čak ni ne pišeš svoje pjesme – vjerojatno, jer si
prokleto nepismen.―
Istinu govoreći, već sam bijesan na njega zbog odavanja tajne o Kathleen.
A ja nisam Instagram. Nemam filtere za osobe koje nisu Rory. Ako mi nešto
padne na pamet, kaţem - nusproizvod toga je da nemam što izgubiti ovih dana.
„Bells are ringing, choirs are singing, it must be Christmas Day…―**
„Surovo.― Duri se Richard. „Povuci to brate.―
„Isključi.―
„Jok.―
„Lovely as you are, we had to say goodbye, step away from the high, only
to hit rock bottom…―***
Poseţem za radijom u isto vrijeme, kada ga on pokuša odmaknuti -
udaram ga loptom u lice i uzimam ureĎaj. Richard se spotiče, drţeći nos, udari
zid i pada na guzicu. Trudim se da pronaĎem dugme za isključivanje, ali
slučajno pojačavam ton. Poprilično. Sada Glenov glas svuda odzvanja, upijajući
se u zidove.
Jebem ti, jebem ti, jebem ti.
Trofej knjiga 161
 * kišno ili sunčano, snijeg ili sunce, ti ćeš uvijek biti ta...
**zvona zvone korovi pjevaju, izgleda da je Boţićni dan...
***ljupka poput tebe, moramo da kaţemo zbogom, da se pomjerimo sa
vrha, samo da bi dotakli dno

Čujem da nešto pada na pod. Kada pogledam, Rory stoji ispred mene, sa
suzama u očima.
Konačno isključujem dugme, ali prekasno. Čula je. Očigledno. Boţe. Ta
budala, Richards. Sve je uništio.
Trči prema ulaznim vratima, širom ih otvara i izlazi napolje.
Po instinktu je pratim vani, čak se ni ne trudeći da zaključam vrata za
sobom.
Neki ljudi su skloni drami. Ne i Rory. Znam da ju je fizički potreslo što je
čula očevu pjesmu.
Trčanje za njom me podsjeća na drugo vrijeme - onda kada nisam uspio.
Ne ovog puta. Ovog puta dobivam djevojku.
Lije kao iz kabla. Rory nosi svoju tanku pidţamu, bosa je i sigurno se
smrzava. Ne mogu podnijeti misliti da joj je neugodno na bilo koji način.
Nije tvoja. Pripada drugom, podsjećam sebe.
Ali Zlatni dečko nije ovdje. Đavo na mom ramenu gladi svoje Salvador
Dali brkove.
Uostalom, cijelo vrijeme je plan da je učiniš svojom. Moj anĎeo gladi
svoju bijelu haljinu, ljuljuškajući noge na mom drugom ramenu.
Čekaj, zar me moj anĎeo ne bi trebao odgovarati od uništavanja njene
veze?
Moj anĎeo slegnu ramenima.

Trofej knjiga 162

 Ako se vjenčaju, preseli će je u plastično i bez duše, predgraĎe, i varati će
je prije nego napune četrdeset - sa svojom tajnicom tek završenog fakulteta.
Gledao sam već taj film. Neće joj se svidjeti kraj.
Pošteno. Ubrzavam tempo.
Mokar sam do koţe, šljunak mi škripeći propada pod nogama. Jurnjava
nije jurnjava samo zbog toga što trčim, već mi i mozak trči u jednom pravcu.
Moja.
Iskonski, ţivotinjski, u stilu pećinskog čovjeka i glupo, ali ja nikada nisam
bio posebno bistra osoba.
Znao sam da ću joj uništiti ţivot htio ja to ili ne, onog trena kada sam je
ponovno vidio, kada je prošla ispod onih lustera u onoj plesnoj dvorani u New
Yorku kao mitska vila.
Ali biti joj nešto više je sasvim druga stvar. Nisam mislio da bih to
mogao. Sada jesam.
Stiţem Rory i blokiram joj put niz glavnu ulicu. Sve je zatvoreno i
miljama daleko, ali svejedno, bjeţanje od problema je kao da iste juriš. Tu su sa
tobom, gdje god odeš, bez obzira na tempo.
„Pusti me!― urla, kišne kapi padaju joj sa vrha nosa, trepavica, sa uglova
njezinih lijepih, tuţnih usana. „Molim te, ostavi me samu. Boli. Sve toliko
mnogo boli.― Slama se u suzama, padajući na koljena, pognute glave u porazu.
Stavljam joj ruku na glavu, nekako znajući da je trebam dodirnuti. Ne
znam kako. Sa Rory, jednostavno znam.
Kada sam je vidio u New Yorku, prvi instinkt mi je bio da stavim svoj
kaput oko nje, zato što sam znao da joj je uvijek bilo hladno. Radim to i sada.
Skidam svoju voskom obloţenu lovačku jaknu i obmotavam je oko njezinih
ramena, gurajući joj mokru kosu, jer joj sigurno smeta.
„Kako su stvari postale tako sjebane?― puca joj glas. „Ti si udovac. Moja
sestra je mrtva. Mrzila me iz dna duše i ja ću morati ţivjeti s tim cijelog svog
ţivota. I čak ne mogu slušati očev glas, a da mi ne izbiju ospice. Smrt je gdje
god pogledamo. Čak i na dan kada sam te srela, bila sam na groblju. Kao da smo
povezani bolom ili nečim sličnim. Svaki minut pod tvojim krovom me kida na
dijelove i umorna sam od tog pokidanog osjećaja.―

Trofej knjiga 163

 Podiţem je za ruke, čak i ako se opire, naginjući se prema zemlji. Kiša
nam neprestano udara po licima. Ne nosim ništa osim majice V-izreza, i znam
da ću sutra ujutro platiti za ovo da, ali trenutno, nije me briga.
„Ne govori to.― Brišem joj vrele suze prstima, kao da je to bitno na ovoj
kiši. Ali jest. Meni jest.
„Zašto ne?―
Zato što si jedina stvar koja me čini ţivim.
„Da, smrt je svugdje gdje pogledaš. Ali ima i ţivota. Samo ga trebaš
primijetiti.―
„Odjednom ti je stalo do toga? Rekao si mi da je ona bila u Dublinu,―
optuţivala je, pokušavajući se izvući.
„Jest,― gunĎam, osjetivši kako mi uši postaju vrele. „Zakopana na istom
groblju o kojem si upravo govorila. Odmah pored tvog oca.―
„Mal, Mal, Mal.―
Sve je to primala u sebi i bilo je previše.
Davi se u tome, a ja je ne mogu izvući. Samo vrijeme to moţe.
„Nemoj. Prošlo je osam godina. Ţivot ide dalje.―
„Moram otići odavde.― Mahnito gleda oko sebe, grickajući usnu.
Podiţem joj bradu tako da me pogleda. „Moraš ovo dovršiti, Princezo.―
„Sada sam Princeza? Šta se ovdje dogaĎa? Ovo je... ovo je pogrešno. Nije
pošteno prema Callumu.―
„Odustajanje od ovoga neće biti pošteno prema tebi.―
„Obećaj mi da ćeš se bolje ponašati,― kaţe. „Reci mi da ćeš prestati biti
toliko uţasan. Ali takoĎer...― namreška nos. „Ali mi takoĎer obećaj da nećeš ni
biti previše ne-uţasan. Reci mi da shvaćaš da je cijeli ubrus ugovor bila
mladenačka greška i ne pokušavaj me natjerati na to. Callum ovo ne zasluţuje.―
Odmahnem glavom. „Ţao mi je.―
Ne dodam da se ne mogu - ili neću - sloţiti ni sa čim od toga, ili da
Callum prosto ne izgleda kao pravi momak za nju. Previše je nesavršena za
njega.

Trofej knjiga 164

 Ali joj to nikada neću reći u lice. I nije nesavršena na loš način. Njemu
treba Barbika sa kojom će se igrati kod kuće. Rory je previše za podnijeti.
„Sada se moramo vratiti.―
„Zašto?― vrišti.
„Zato što imamo još dva mjeseca da dadiljamo Richardsa i raspad nije
opcija. Posebno ako je zbog ne dolazećeg, osrednje talentiranog, mrtvog oca,
koji je izletio na radiju bez dobrog razloga, osim što stanica ne moţe shvatiti da
je Boţić prošao.―
Sada me gleda, teţina jada cijelog svijeta pliva u njezinim zelenim očima.
„Zašto sam ovdje?― pita. Tiho. Mračno. Kao dama.
Glas joj je protkan prijetnjom i ţelim je isisati iz njezinih usta i pokupiti
ostatak otrova jezikom. Ali ljubljenje će morati sačekati. Ako to sada uradim,
neću stati, a sutra moram rano ustati. Dao sam obećanje koje namjeravam
ispuniti - Rory, Ashton, Ryner i ostatak svijeta neka su prokleti.
„Kakvo je to pitanje?― prelazim joj palcem preko obraza do ugla usana.
Pušta me. Mada to ne shvaća, pušta me.
Zbogom Zlatni dječače.
„Mislim, zašto si pustio da se ovo dogodi? Zašto si mislio da je dobra
ideja da radimo zajedno, kada si me vidio u plesnoj dvorani u New Yorku? I
zašto si toliko ljut na mene? Šta hoćeš od mene Malachy?― udara mi pesnicama
po grudima, odgurujući me i šutirajući lokvu izmeĎu nas.
I dalje lije, ali nijedno od nas nije briga. Drhti ponovno, ali ovog puta ne
od hladnoće. Njene obline, pune usne i sve na njoj, vrišti seks, seks, seks. Stojim
tu, upijajući njene male pesnice dok me ponovno udara.
„Predaj se,― šapućem. „Ţelim da se ovom predamo Rory, kao što si
obećala svih onih godina ranije.― Dok ţivot nije umrljao ono što smo imali.
„Ali ugovora nema. To je mrtvo!― uzvraća.
„Je li to ono što ti treba? Komad papira?― pitam.
„Papir je bitan. Brak je komad papira.―
„Da, ali se ljudi razvode.―

Trofej knjiga 165

 Odmahuje glavom. „Ugovora nema.―
Povlačim je i vodim kući, bez riječi.

U neko doba noći, budim se, i za promjenu mi je toplo.

Trepćem otečenim očima i gledam oko sebe. Mrkli mrak. Površina ispod
mene utone, opruge zaškripe. U krevetu sam. Malovom krevetu.
Opa.
Panika mi osuši grlo i odjednom se znojim. Nisam valjda spavala sa njim
nakon sloma zbog mog oca. Nema šanse.
Opipavam madrac iza sebe i saznajem da je krevet prazan. Fiju.
I dalje neuvjerena, okrećem se prema strani gdje su otvorena vrata, traţeći
telefon na noćnom stoliću - Mal ga je ostavio tu; nekako sam znala da jest - i
okrećem blic uperivši ga prema dnevnoj sobi.
Osvjetljava Malovu siluetu na kauču, njegova izvijena glatka leĎa me
promatraju, sa svim izbočinama i oblim mišićima ispod tankog materijala
njegove majice.
Sjećam se njegova mirisa na kiši: muškarac i koţa i cigarete sa aromom
karanfilića i Mala.
Onda su se njegove riječi vratile da me progone.
Trofej knjiga 166
 Ţeli da se predamo.
Usprkos tome… znam da bih se trebala boriti protiv ovoga.
Naporno sam se trudila da ga zaboravim.
Kraj igre je za mene zapaljiv, kao i svih tih godina ranije.
Isključujem blic i stavljam telefon natrag na noćni stolić, ali nešto je na
površini - nešto mekano, a ipak oštro. Uključujem blic ponovno, podiţući ga.
Srce mi stane onog trenutka kada vidim.
Ako se neočekivanim slučajem...
Naš ugovor.
Ubrus.
Je ovdje. Netaknut.
Zadrţao ga je.
Još vrijedi.

Znam, zar ne?

Ni ja nisam mislio da ću dogurati toliko daleko - da ne spominjem i
vrijeme za nastup. Ali evo nas. I moj prijatelj Mal se dobro brine o meni. Mrlja
od kečapa se više utopila i vremenom izblijedila, u slučaju da se pitate.
Osim toga, osjećam se prilično ugodno.

Trofej knjiga 167

 Malo sam se uplašio onog momenta kada me Malova majka našla i bacila
u smeće (Kao što sam predvidio - trebao sam kupiti listić lutrije tog dana). Kada
je Mal došao kući svugdje me traţio. Čuo sam ga kako mahnito mrmlja ne, ne,
ne. Do tog vremena već sam bio na dnu kante za smeće. Okrenuo je naopačke i
počeo da pretura. Nisam mogao vjerovati svojim metaforičkim očima. Doslovno
je dodirivao smeće da me vrati. I ne bilo koje smeće: ostatke hrane i vlaţne
papire i ambalaţe oštrih rubova i grozne sokove. Nastavio je mrmljati ne, ne, ne.
Mislio sam da će zaplakati.
Krajnji zaključak: nisam ni prije mirisao lijepo, ali poslije incidenta sa
smećem, zaista smrdim kao znojan pazuh.
Mal nije mario.
Nadam se da ju je momak dobio.
Zaista.

Trofej knjiga 168

 Prije osam godina

Draga princezo, Aurora od New Jerseya,

Pa. Ovo je čudno.
Uglavnom zato što sam rekao da se moramo prepustiti sudbini, a evo me,
pišem ti, što je u osnovi pokazivanje prsta sudbini, dok se polako vozim kraj
njene kuće nakon što sam joj razbio sandučić.
Odlučio sam da ne ţelim stvari prepustiti sudbini. Jebeš sudbinu. Ne znam
je osobno. Zašto bih joj vjerovao?
Svakako ti ne pišem zbog ugovora. Zaboravi na to. Pa, očigledno, nemoj.
I dalje ga imam. Ali pokušavam sudbinu pogurati u pravom smjeru.
Stvar je u tome, razmišljao sam, i moţda sam bio malo brzoplet u svojoj
odluci da ne probamo ovu cijelu stvar na daljinu. Kakva šteta bi bila? Hajde da
probamo.
TakoĎer, volio bih reći kako nisam flertovao u posljednje vrijeme.
Apsolutno ne.
Trofej knjiga 169
 Oštrina je nestala, pretpostavljam, i svakako, nikada nije bilo zbog seksa,
nadam se da to znaš. Više je to kao potvrda. Pretpostavljam da se ovdje ne
pronalaziš, zato što si pametna i fantastična i ideš na fakultet i imaš sjajne sise.
Je li i dalje misliš na svog oca? Glupo pitanje. Naravno da misliš. Ja sam
mislio o tvom ocu dugo nakon što si otišla. Ne na čudan način ili slično. Mama
kaţe da nas naši voljeni koji su preminuli, promatraju, sjedeći na oblacima, što
je uţasno netočno i nemoguće, kao što znaš, s obzirom da letimo avionom iznad
oblaka. Ali ţelio bih misliti, posebno zbog tebe (i malo zbog sebe zato što nisam
potpuno bez srca kada je riječ o smrti mog oca) da nas promatraju.
Ali ne cijelo vrijeme, zato što uţivam da drkam i serem bez publike, i ne
vidim da će se to uskoro promijeniti.
Busking je dobro. Dva glazbena producenta iz UK pokušavaju kupiti moje
pjesme, ali ima nečeg gorko-slatkog u tome da budeš siromašan i talentiran, i
da se mučiš. Jednom kada budem osjetio ukus novca, biti ću proklet, a još uvijek
ţelim uţivati u tome što zaista jesam.
Ne ţelim blebetati, pa ostajem na ovome. Kako si ti? Kako je na fakultetu?
Je li imaš neke planove za praznike? Boţić?
Jesi li nekada jela mesnu pitu? (Nema zapravo mesa u njoj)
Šaljem ti par markica da ih moţeš iskoristiš da mi pošalješ pismo. Znam
da studentski ţivot moţe biti financijski izazov i tako to.
Volim,
Ljubim,
Vjerni
Mal

Trofej knjiga 170

 Draga Rory,
Shvatio sam da sam moţda bio previše grub u prethodnom pismu. Moţda
pričanje o duhovima naših očeva da me gledaju kako drkam nije najbolji način
da se započne razgovor. Ne znam. Nov sam u ovoj cijeloj stvari sa prijateljima
za dopisivanje.
Neke stvari su postale loše od kada si otišla. Pokušavam ih učiniti boljim.
Moja sestra, Bridget, pobacila je. Bila je u sedmom mjesecu trudnoće. Svi
smo malo poraţeni. Mama je otišla u Dublin na mjesec dana da joj pomogne. I
dalje imam posla i pazim na kuću. Uzeo sam dodatni posao na farmi, pa mogu
pomagati mami, pošto je prestala raditi kako bi bila sa Bridget. Kaţu da je
Bridget depresivna i daju joj neke pilule, ali mislim da i mami to nešto takoĎer
treba.
Svi ostali su dobro. Kathleen je počela da nosi jako kratke suknje i počela
je kuhati. Mislim da je moj prijatelj Sean ţestoko zaljubljen u nju, pa ćemo
moţda uskoro čuti svadbena zvona.
Napisao sam nekoliko novih pjesama koje bih volio da čuješ, ali bez
brige, ako si zauzeta. Ako nisi, uvijek mi moţeš poslati svoj broj. TakoĎer,
slobodno mi moţeš odgovoriti i emailom ako ti je lakše (da, svjestan sam da
kršim pravila sa ubrusa):
Malachydoharrr1989@gmail.com
Ili mi samo moţeš poslati pismo. Ili odgovori uz pomoć telepatije.
(Šalim se. Ne radi to. Nije pouzdana forma komunikacije.)
Šaljem još markica, u slučaju da si prethodne izgubila.
Poljupci i zagrljaji,
MaL.

Trofej knjiga 171

Draga Rory,
Čestitam na nagradi za fotografiju. Vidio sam u fakultetskom časopisu.
Veoma sam ponosan.
(I podjednako jadan.)
Mal.

Draga Rory,
Kako bi bilo da mi bar kaţeš da si ţiva i ostavit ću te na miru?
Ţivjela,
Mal

Trofej knjiga 172

 Dragi Mal,
Dobre vijesti: ţiva sam.
Loše vijesti: ponekad ţelim da nisam.
Nisam ti ţeljela napisati ovo pismo.
Zapravo, nikada nisam mislila da te povrijedim na ovaj način. Molim te,
to zapamti dok čitaš.
Potrebno mi je da mi prestaneš pisati. Nemaš pojma koliko je bolno
vidjeti tvoje ime. Ne moţemo biti zajedno. Nastavila sam dalje i pokušavam
ponovno izgraditi svoj ţivot.
Nakon što sam se vratila iz Irske, saznala sam da sam trudna. Bila sam
uplašena, sama, na fakultetu. Nisam imala nikakvih sredstava da brinem o bebi.
Nisam se imala kome obratiti. Da postanem samohrana majka, sama i sa
financijskim mučenjem. Zvučalo je kao noćna mora sa kojom sam dobro
upoznata. Nije se dovodilo u pitanje da proţivljavam ţivot svoje majke.
Razmišljala sam da te kontaktiram nekoliko puta, ali što bih ti rekla?
Ti si tamo, a ja ovdje, i nije kao da moţeš uzdrţavati bebu i mene.
Napravila sam abortus. Ne kajem se, mada će dio mene uvijek ţaliti za
gubitkom djeteta. Svake godine, probudit ću se i razmišljati koliko godina bi
sada imao. Kako bi izgledalo? Kakvo bi bilo?
Bio si prelijepa greška, ali to ne znači da se ne kajem.
Svaki put kada mi pišeš, podsjetnik je na ono što nisam trebala uraditi.
Prestani.
Ako ti je imalo stalo do mene, poštivat ćeš moje ţelje i ostaviti me na miru

Trofej knjiga 173

 Nisam tvoja,
Rory

Pismo me presjeklo kao oštar mač, istrglo dijelove koje je ostavila u meni
i bacilo ih na pod. Sve u vezi njega me tjeralo da povratim.
Sadrţaj.
Priznanje.
Abortus.
Greška.
Činjenica da je otkucano, a ne napisano rukom - ja sam sva pisma pisao
rukom - tinta dovoljno razmazana da znam da ga je odmah iz štampača gurnula
u kovertu, ne davši mu vremena ni da se osuši. To je takoĎer boljelo.
Zvuči hladno i emocionalno distancirano i drugačije - ne kao djevojka
koja me pitala o Bogu i trčala sa mnom na kiši.
Pucam. Napokon - konačno - pucam.
Uvod u razarajuću pijanku.
Mama je daleko, Bridget je u neredu, Rory je abortirala naše dijete, zove
me greškom i jasno stavlja do znanja da smo završili.
Nemam za što ţivjeti ili umrijeti, ili se radovati.
Odvezao sam se do sela. Plan mi je da kupim piće koje god si mogu
priuštiti, što nije mnogo, s obzirom da mama ne radi i ja plaćam sve račune i
kupujem svu hranu. Kada doĎem do kase i tresnem dvije votke ispred
blagajnice, preturam po dţepovima kako bih otkrio da su prazni. Imao sam
naporan radni dan. Vrijeme je bilo loše i što sam imao, ubacio sam u kutiju za
beskućnika, jer je izgledao kao da mu je to potrebno.

Trofej knjiga 174

 Novčanik mi je takoĎer prazan. Pretvaram se da traţim u drugim
dţepovima, ispred blagajnice i u iskušenju sam da ukradem te dvije boce, kada
delikatna ruka kliznu pored mene i preda dami karticu.
Kathleen istupi ispred u jednoj od svojih malenih uskih haljina koja joj
jedva pokriva sise, zabljesnuvši me zavodljivim osmjehom.
„Mal,― prede.
Uvijek prede ovih dana.
Gledam je kako mi plaća alkohol i ne pokušavam se raspravljati, jebeni
gospodin, eto to sam ja. Ubacila je kesu čipsa i ţvakaće gume od mente u
kombinaciju, sa osmjehom i dalje velikim i sjajnim.
„Ţivjeli.― Grabim boce za njihov grlić. U iskušenju sam da joj kaţem
kako joj dugujem, ali neću je voditi na piće. Radije bih gurnuo poruku u njezin
poštanski sandučić.
„Mogu ti se pridruţiti? Mogla bih iskoristiti tu ukrućenost.―
Kladim se da moţeš, reţi moj um.
Kriste, ne ţelim razmišljati kao seronja. Dovoljno je loše što vidim kako
moji prijatelji pokazuju slike svojih golih djevojaka. Ideja da budem takav, čini
da mi se koţa najeţi.
Kiki se igra pramenom kose i - šokantno – prede. „Duga nedjelja. Puno
ispita.―
„Bez uvrede, ali bih radije bio sam večeras. Znaš što, dam ti bocu pa ćemo
pričati drugi put. Svakako bih bio usrano društvo.―
Ovo je moţda, a moţda i nije, podcjenjivanje milenija. Uzimam jednu
bocu i idem pravo prema automobilu. Pokrećem motor, ali počinje kašljati. I to
mnogo. Put prema mehaničaru je baš ono što mi je ovo prekoračenje naloţilo.
Vidim Kath kroz prozor kako se pribliţava mom automobilu, mašući drugom
bocom u zraku, i pritišćem papučicu za gas, pokušavajući ga pokrenuti.
Hajde, hajde, hajde.
Ruka joj je na ručki. Kao u horor filmovima. Hoće li ili neće? Okrećem
ključ naprijed-natrag u kontakt bravi, dok ona otvara vrata i ulazi unutra.

Trofej knjiga 175

 „Ponovno ja,― zapjevušila je, stavljajući bocu izmeĎu golih nogu, za
ravnoteţu.
Udario sam od volan, gledajući naprijed.
„Rekao sam da… ―
„Nije me briga,― odbrusila je. „Znam da ćeš biti jadna budala. Ţelim
svakako biti uz tebe.―
Kući, otvaram jednu bocu i prebacujemo je izmeĎu nas na trpezarijskom
stolu, puneći šalice za čaj do vrha. Izvana bjesnim i odjednom mrzim Tolku i
Irsku i sebe. Nije ni čudo što Rory ne ţeli imati ništa sa mnom. Svima nama.
Bolje da ne zna kakva je osoba bio njezin otac. Recimo samo da Kathleen nije
posebno potresena što je umro.
Prestani traţiti izgovore za Rory. Ona je pička svjetske klase koja ti čak i
nije rekla, prije nego je abortirala tvoje dijete. .
Njezino tijelo, njezini izbori, podsjećam se. Upozorenje bi doduše bilo
lijepo. Razmotrio bih taj slučaj. Izvagao opcije. Postavljao pitanja.
Opa, vrijeme je da stanem s pićem.
„Izgledaš kao da ti treba još jedno. Pusti da se pobrinem za to.― Kathleen
me tapše po ruci, puneći mi šalicu već treći put, votka se prelije preko.
Primijetio sam da svoju ne pije. To i nije neko iznenaĎenje. Kiki nikada
nije puno pila. Stanem i zapitam se zašto je rekla da joj je potrebno piće u
početku, a onda odlučim da sam prezauzet daveći se u samosaţaljenju i alkoholu
da bih shvatio njezino ponašanje.
„Nećeš me pitati šta se desilo?― reţao sam u svoju već polupraznu šalicu.
Popio sam prve dvije kao da su voda.
Sjedi preko puta mene, odmahujući glavom.
„Mislim da znam što je i natjerati će me samo da saznam više. Vjeţbam
samokontrolu.―
„Drago mi je da bar jedno od nas to moţe,― gunĎam, misleći o glupim
pismima.

Trofej knjiga 176

 Nikada ih neću opovrgnuti. Sada zaista znam da nikada neću prodati
pjesmu. Rizik da postane poznata i da ta pisma procure u javnost je nešto što ne
mogu podnijeti.
„Ti ne zasluţuješ ovo.― Kiki se naginje naprijed i protrlja mi rame.
„Vjeruj mi, zasluţujem.― Smijem se plafonu. „Napravio sam budalu od
sebe. Ovo je na moj račun.―
„Ti nikada ne moţeš biti budala, Mal. Ti si najpametniji, najtalentiraniji,
muškarac kojeg sam ikada upoznala.―
„Trebala bi promijeniti socijalni krug, moja draga.― Podiţem šalicu u
zrak, ulijevajući preostali sadrţaj u usta, u jednom cugu.
Sve se okreće - bijelo, polako i tromo. Zrak je teţak, nabijen, zagušljiv.
Osjećam kao da sam na dnu mutnog bazena.
Isprva, nisam primijetio kada je Kath kliznula u moje krilo. Tek kada je
ruke omotala oko mog vrata, teške kao omča, onda sam trepnuo i povukao glavu
unazad dalje od njezinih usana.
„Kiki,― zastenjao sam. „Ne.―
„Ššš, Mal. Pusti da se pobrinem za tebe.―
Uhvati me za zadnji dio vrata, utisne mi lice na njezine grudi. Lijepo. Ima
velike sise. Veće nego Rory. Mekane su i tople uz moj nos i usta. Mirišu na
cvjetni parfem i malo znoja.
Kath mi prelazi prstima po kosi, ljubeći mi vrh glave. Moje uho. Obraz.
„Tvoja sestra. Volim je,― gunĎam u njezine sise.
Njezin dekolte je širom otvoren zbog mene. Uranjam jezikom u pukotinu
izmeĎu sisa, probajući joj slanu koţu i koliko god da je pogrešno na usnama,
podsjeti me zašto nisam spavao ni sa jednom, od kako je Rory otišla.
Kathleen ne govori ni riječ. OslobaĎa jednu sisu iz grudnjaka i prelazi
ispupčenom bradavicom preko mog obraza.
„Ne ţelim te jebati,― kaţem otvoreno, povlačeći glavu.
To je istina, ali i dalje sam tvrd. Zato što je ona ovdje, i mekana je, i ţeljna
je - nešto što princeza Aurora od New Jerseya nije. Svaki dio Kathleen je vruć,
ne hladan poput Rory, ali je to lako ignorirati kada si sjeban.

Trofej knjiga 177

 Posebno zato, jer je dio Kathleen isto što i Rory - dio DNK-a i gena koji
Rory nikada nije mogla oduzeti od ovog sela. Od mene. Kiki je ovdje, u Tolki,
spremna za mene da je jebem do smrti. A ja sam tvrd, toliko jebeno tvrd, da mi
se napinje uz moje traperice.
Oh, kako bih volio da sam više poput Daniela ili Seana ili Jakea, ili bilo
kojeg od mojih prijatelja koji mogu spavati s Kiki samo zato što je ovdje.
„SiĎi,― otpuhnem odmahujući glavom. „Molim te, draga. Bolja si od ovog
što trenutno radiš.―
Ali Kathleenine ruke su svugdje. Na mojim grudima i ramenima, leĎima i
licu. Obuhvaćaju mi vilicu i ona tone dolje i ljubi me, duboko, kaţnjavajući i
okrutno. Jezikom i mrţnjom i frustracijom. Ljubi me kao da sam joj nešto
uţasno uradio i sada moram platiti za to.
U glavi mi se okreće kao pokvareni kruţni tok. Mrmljam, „Stani, stani,
stani.―
Pritišće ruku na moju tvrdoću i stišće. „Da ovo ne ţeliš, ne bi bio tvrd.―
„Mo’aš ’a staneš,― nerazgovjetno izgovaram.
Otkopčava mi pojas, ignorirajući nareĎenje. Moj um je siva magla
plutajućih misli, ali i dalje uspijevam sve odrţati. Njena novootkrivena
naklonost kratkim suknjama i haljinama čini pristup lakim. Planirala je ovo
cijelo vrijeme. I uvijek ponese nešto za jesti i alkohol, kada je ovdje. Slučajnost?
Čisto sumnjam.
Osjećam njezinu toplinu, vlaţnu pičku kako se spušta na pulsirajući kurac.
„Kathleen, ne ţelim te jebati,― ponavljam, onoliko tečno koliko mogu.
Pomisao da se ovo dogaĎa, čini me bolesnim. Zato što znam da mi se
Rory nikad više ne bi vratila kad bi saznala da sam spavao sa njezinom sestrom.
Sebično, to je prvi razlog, a drugi, ne ţelim povrijediti Kiki ili je dovesti u
zabludu.
„Ti me već jebeš,― prosiktala je, liţući duţinom mog vrata. „I nastaviti ćeš
sve dok ne svršiš.―
Klizila je gore, zatim dolje, stvarajući trenje i muda mi se stisnuše.
„Ne.―

Trofej knjiga 178

 „Da. Mal, tako sam vlaţna zbog tebe,― kaţe.
I istina je. Mislim da je ona najvlaţnija koju sam ikada imao.
Jebeš Rory.
Jebeš Rory koja me sjebala, misleći da smo bili samo seks.
Sada jebem njezinu sestru i kaţu da je osveta slatkog ukusa, ali gorčina
koja mi eksplodira na jeziku je tako opipljiva, da ţelim povratiti.
Kathleenina pička meĎutim uopće nije gorka. Jaše me sada u potpunosti,
pomjerajući se polako i ukusno gore-dolje niz moju tvrdoću. Čujem pljeskanje
naših butina kada se spoje. Osjećam glatkoću njezine vlaţnosti, sokovi joj
natapaju moje pubične dlake. Stenje mi u usta, usne su joj slatke i oštre. Grize
mi usnu i čini da krvarim, dok se stišće na meni.
Zatvaram oči i zabacujem glavu unazad u ugao gdje ne moţe staviti svoje
usne na moje. Ljubljenje je dio koji mi nije omiljen, dio sa jebanjem, s druge
strane...
„Brţe, Rory.―
Ako je Kathleen primijetila šta mi je iskliznulo s jezika, pustila je to.
Kreće se brţe, muda mi se steţu i znam da sam blizu.
Uvijek sam se trudio biti dobar ljubavnik. Da se spustim dolje na
djevojku, da udarim duboko, da osjetim što voli, što ne. Ali sada, sve što ţelim
je osobno zadovoljstvo biti u Rorynoj sestri, nekako je pljujući, bez njezinog
znanja.
Ipak, steţem oči i zamišljam da je jebem.
„Rory, Rory, Rory,― mumljam besramno, previše izvan svega da bih bio
dobar, pošten i prisutan. „Svršavam.―
„Svrši.― Kathleen pjevuši.
I u tom trenutku, kunem se da je njezin ton glasa bio hrapav i nizak, baš
kao Roryn. Svršio sam u nju, reţeći u frustraciji i zadovoljstvu.
Mogu osjetiti kako sperma šprica ravno u nju i tada sam shvatio da nisam
imao kondom.
I tada sam shvatio da me nije posebno ni briga zbog toga.
Jedino ga nisam koristio sa Rory, samo jednom i to se nije dobro završilo.
Trofej knjiga 179
 Ali Kath, Kath nije ni nalik Rory.
Ona mi je posvećena. Nije lovac, već voljan plijen.
„Ne smeta mi, znaš,― kaţe mi tiho. „To što zoveš njezino ime. Stvarno mi
ne smeta. Malo je mislim nastrano. SviĎa mi se.―
Steţem joj struk jednom rukom, vilicu drugom i ljubim je ţestoko,
zanemarujući krv izmeĎu nas, koja mi prekriva krilo.
Što to znači.
Šta mi je upravo uradila.
Šta sam upravo nehotice uzeo.
I nesreća koja nas čeka iza ugla.

Trofej knjiga 180

Sadašnjost

Rory: Sjediš li?

Summer: Kučko, kakvo je to pitanje? Tko stoji bez razloga? Ovo je
21.vijek. Sjedimo, ukoliko nismo u teretani ili u redu za Jamba sokom.
Rory: Mal je udovac.
Summer: ???
Rory: Koji dio nisi razumjela?
Summer: Onaj gdje si ti kratka i odvratna prema meni bez očiglednog
razloga, zapravo.
Rory: Oprosti. Oprosti. Samo sam u šoku. Kathleen je umrla prije nekog
vremena. Nije mi dao previše detalja. Slomljena sam, Summer. Bila mi je
sestra.
Summer: Polusestra. I trebaš biti. Ali nemoj zaboraviti da nije bila svetica
prema tebi.
Rory: Ipak. Što da radim?

Trofej knjiga 181

 Summer: Spakiraj torbu i reci zbogom Cillian Murphy Junioru. Ovo je
nevolja velikih razmjera. Zvanično je slobodan i krenuo je za tvojim
dupetom.
Rory: A)Radimo zajedno i B)On ne izgleda NIKAKO poput Cilliana
Murphya.
Summer: A)Nije me briga i B)Šteta, ha?
Rory: Ozbiljno. Što da radim?
Summer: Mal. Odradi Mala.
Rory: Kako moţeš biti tako bezosjećajna zbog njezine smrti?
Summer: Nakon stvari koje ti je rekla prije nego si otišla, zašto ne?
Rory: Moram ti još nešto reći.
Summer: Znala sam da postaje gore. Znala sam. Reci mi.
Rory. Sačuvao je ubrus.
Summer: Kako znaš!?!?
Rory: Ostavio ga je na mom noćnom stoliću sinoć.
Summer: $#%$%&^^*#%#!!%%^&^%&^
Rory: Nakon što mi je rekao da ţeli da se predamo našim obećanjima,
koja smo dali jedno drugom.
Summer: <gif sa J.Alexanderom, sudijom Americas’s next top modela,
koji izgleda zgroţeno>
Rory: Ne mogu vjerovati da ismijavaš situaciju. Ovo je ozbiljno.
Summer: Ozbiljno je da je udovac. Ozbiljno je da sam ti rekla da ovo nije
dobra ideja. Nije ozbiljno da ćeš ţivjeti na oblacima od orgazama
sljedećih nekoliko nedjelja, što će te koštati savršenog dečka.
Rory: Neću prevariti Calluma.
Summer: Zapamti moje riječi. Do kraja dana biti ćeš gola u njegovom
krevetu.

Trofej knjiga 182

 PORUKA OD SUMMER

Moram vam priznati nešto, ali ljudi, ovo će biti grozno.

Nije da sam grozna osoba. Samo sam realna. Voljela bih da sam manje
realna. Voljela bih da mogu biti kao stabilan TV kanal ili knjiški tip osobe koji
je uvijek od pomoći, fin i lojalan. Ali ja to nisam.
Svi imamo prtljagu, a moja je na mene sletjela u vreloj vodi, prije
nekoliko mjeseci.
Sve što ţelim da znate u ovom momentu je, da ja mnogo volim svoju
najbolju prijateljicu, puno i uvijek ću.
Ali ljubav dolazi u različitim oblicima i veličinama, i nije uvijek čitav niz
pozitivnih osjećaja koje zamišljate kada o tome mislite.
Volim Rory, ali nekada ţelim da se trgne.
Ona je toliko naivna, tako usredotočena na sebe, toliko nesvjesna.
Tko ide u Irsku raditi zajedno s ljubavlju svog ţivota, na dva mjeseca,
ostavivši momka kojeg očigledno ne voliš iza sebe?
Ona.
Ovo će se završiti u suzama.
Samo se nadam da ću biti tu da ih obrišem.
Oh, a što se tiče priznanja? Vidjet ćete.

Trofej knjiga 183

 Sadašnjost

Budim se sljedećeg jutra kada mi miris svjeţe pečene torte doĎe do nosa i
pratim ga kao lik iz crtanog filma, praktički lebdeći do dnevnog boravka. Kakao
i šećer i toplo hrskavo blaţenstvo. Nalazim Mala leĎima okrenutog u kuhinji.
Njegova vlaţna, razbarušena kosa nagovješćuje da je skoro istuširan, a tamno
sivi dţemper se priljubio uz njegovo gipko tijelo i tamne traperice. Kreće se u
svojim prljavim Blundstonsicama (cipelama), torta se hladi na radnoj površini
pored njega. U momentu kada nam se pogledi sretnu, osmjeh mi nestaje.
Izgleda kao govno.
Njegova brončana koţa je blijeda, oči upale i vodene, nos crven i izgleda
potpuno iscijeĎeno. Trag hladnog znoja mu je prekrio lice i vrat. Stavio je tortu
u kutak za doručak da se ohladi, a potom izvukao malu poklon vrećicu iza stola,
stavljajući je na radnu površinu.
„Krenuo sam,― rekao je izravno.
Njegov grubi glas je bio posebno hrapav, još više grlen, posebno
drugačiji. Nešto se dogodilo u meĎuvremenu, prošle noći, i sada jurim kroz um
da shvatim što je to.
„Bolestan si.― Ignoriram roĎendanske stvari. Nije me briga tko slavi,
izlazak iz kuće u tom stanju je loša ideja. „Ostani.―
Odmahuje glavom. „Bitno je.―
„Čiji je roĎendan?― pitam.

Trofej knjiga 184

 „Molim te, ne pitaj.― Dodiruje obrvu gledajući dolje.
Čudan odgovor, ali opet, Mal je čudna osoba. Onda sam se sjetila da je
moje prisustvo prilično nepoţeljno i moţda ide nekome na proslavu roĎendana i
ne ţeli me pozvati. Misao mi probode srce sramotom i bolom, ali to sam pustila.
„Gdje je Ashton?― Pitam, uglavnom da glasom prekrijem krčanje
stomaka.
„Eh,― zabljesnu me umornim osmjehom, tragovi zabavnog Mala se
pojaviše u njegovim naboranim, nasmijanim očima. „Naš dobri momak je
pobjegao u toku noći, dok smo spavali. TMC je izvještavao da je otišao svojim
privatnim avionom sa Dublinskog aerodroma na Thailand da jaše slonove.―
„Zajebavaš me.― Praktično osjećam kako mi oči iskaču.
Mal je odmahnuo glavom, pa se zakašljao. Suh je i glasan i zamalo mu ne
izleti rame iz leţišta. „Ryner me upravo zvao da me uputi u suštinu svega.―
„Mora da je poludio.―
Mal slegnu ramenima. „To dobivaš sklapanjem ugovora od četrdeset
miliona dolara sa heroinskom, kokainskom i LSD entuzijastičnom rok
zvijezdom, i očekuješ da bude skriven u Irskoj dva mjeseca. Evo. Pogledaj ovo.―
Okrenuo je laptop prema meni i pritisnuo TMC link. Ashton sjedi na
slonu. Maše rukama naprijed-nazad, u sendviču izmeĎu vodiča i prelijepe ţene,
koja nema šanse da je starija od osamnaest godina.
„Slonovi, kučkini sinovi! Najveća sila u prirodi još od dinosaurusa! Ju-
hu!― viče.
Prekrivam usta, boreći se da se ne nasmijem.
„Zapravo, misliš na plave kitove. Oni su najveće ţivotinje na zemlji,―
njegova asistentica, cura koja je dala Malu svoj broj, mumlja pored slona dok
hoda sa ostatkom Ashtonove pratnje.
„Da, ali mislim na sisare,― otpuhnu Ashton.
„Kitovi su sisari.―
Ashton ispušta prodoran vrisak. „Pa to je jebeno sjajno. Spusti me s ovog
smrdljivog seronje odmah. Svakako svi izgledaju kao naborana, ljubičasta jaja.―

Trofej knjiga 185

 Klikćem na X ikonicu da zatvorim video, pokušavajući ne dopustiti da me
dva miliona pregleda koji i dalje rastu ne izbezume.
Okrećem se Malu: „Izgledaš kao smrt.―
Odlučujem da sada neću biti previše oštra zbog ubrusa, već malo kasnije.
Ne izgleda voljno za raspravu u ovom trenutku. Moj prvi prioritet je da se
uvjerim da neće uskoro proći kroz ta vrata. Napolju su gromovi i kiša udara jako
po krovu. Svjetlo zatreperi na trenutak.
Opet te natprirodne gluposti.
„Ţivjeli.― Podiţe šalicu čaja u zrak, uzimajući gutljaj.
Obilazim kutak za doručak i pritisnem dlan na njegovo čelo. Gori.
„Ne izlaziš,― šapućem.
„Plašim se da ne pitam za dozvolu, Rory.―
„Ne pitaš,― insistiram, brišući mu znoj sa čela. „Umrijeti ćeš vani. A onda
ću ja biti ovdje sama, što je grozno.―
Mislila sam to kao šalu, ali sam zaboravila na Kath. Ovo je uznemirujući
trenutak. Kako je umrla? Je li bila bolesna? Je li se brinuo o njoj? Dok ne
saznam, mogla bih biti paţljivija sa izborom riječi.
„Nisi sama.― Udari me prijateljski po čelu. „Ima miševa na tavanu.―
„Mal,― upozoravam, prateći mu pogled i gledajući ključeve od auta
izmeĎu nas. Odmahujem glavom. „Obećaj mi da nećeš otići.―
„Što sam rekao o obećanjima, Rory? Dajem ih samo kada ih namjeravam
ispuniti. A ti?― Još kašlje.
Postoji samo jedno mjesto gdje bi trebao sada biti. U krevetu.
Mal je bio u pravu. Dnevna soba nije mjesto za spavanje i moja je krivica
što je u ovom stanju. Ja sam trebala biti u vreći za spavanje, a on u svom toplom
krevetu. Ipak, insistirala sam da ne dijelimo prostor. Sada je bolestan kao pas,
zato što mi je pokušao udovoljiti.
Uzela sam ključeve, okrenula se i pobjegla u Ashtonovu sobu, zaključavši
se unutra. Mal mi je za petama i nakon što zalupim vratima, udara u njih dlanom
uz reţanje.
„Rory!―
Trofej knjiga 186
 „Idi u krevet!― vičem zauzvrat.
„Moram ići.―
„Ne u ovom stanju. Nije me briga tko je to, Mal. Ne ideš. Ako hoćeš,
mogu nazvati i naći izgovor za tebe.―
Čujem kako čelom klizi niz drvena vrata, dok se povlači, vjerojatno
previše izmoren da stoji. Smije se gorko. „Sumnjam da bi to htjeli čuti od tebe.―
Joj. Evo kretena ponovno.
„Tko je to?― pitam, pokušavajući zvučati nepogoĎeno. Glas mi je oštar po
ivicama, mada puca na pola rečenice.
„Rory, draga, ovo nije šala.―
„Ne moţeš napustiti kuću, Mal. Osim, ako ne ideš na urgentno - a u tom
slučaju ja vozim.―
Tišina s druge strane. U prvom minutu, pretpostavljam da razmatra
ponudu. Druge minute sumnjam da se onesvijestio. Otvaram polako vrata,
gledajući lijevo pa desno, ali nije tu.
Izlazim mršteći se.
„Mal?―
Odmarširam u dnevnu sobu. Ulazna vrata su blago odškrinuta. Sigurno
nije...
Ključevi su mi u rukama, pada pakleno, pa nema šanse da je samo otišao.
Pogled mi je prešao na kutak za doručak. Torte nema. Male vrećice sa poklonom
takoĎer.
Kriste.
Skočila sam u automobil i dalje u pidţami i odvezla se niz put. Stiţem ga
dok hoda, torte umotane u plastičnu kutiju u rukama, mokar do gole koţe.
Usporila sam i otvorila prozor.
„Mal!― vičem.
Sa kose mu se sliva niz lice. Obrve su mu spojene u odlučnosti. TakoĎer
je neprirodno plav. „Ulazi! Odvesti ću te gdje god ţeliš ići.―
„Ne, hvala.―

Trofej knjiga 187

 „Mal!―
„Idi kući, Rory.―
„Molim te. Nisam znala...―
„Kući.― Stane, okreće se i zuri u mene.
Konačnost njegove riječi me duboko pogaĎa. Gdje god ide, zaista tamo
nisam dobrodošla.
„Ne moţeš ići sa mnom, a ja idem bez obzira na cijenu. Pa je zaista tvoja
najbolja opcija da me čekaš kući. Trošiš mi vrijeme i svaki minut koji prolazi na
ovoj kiši koja pada, pokušavajući te uvjeriti da me prestaneš pratiti, minuta je
gdje ja, zapravo i dalje stojim na kiši, a stanje mi se pogoršava. Je li pratiš moju
logiku?―
Zašto je tako grub? Tako slomljen? Tako… ljut? Jučer je bio potpuno
drugačiji i odbijam vjerovati da je sve ovo zato što se probudio s gripom.
Ali sam zbunjena i bijesna, i malo usamljena zbog stvari kako su se
razvijale ovog jutra, pa sam optuţujući uperila prst k njemu.
„Nastavi hodati, ali naručujem ti taksi i bolje bi ti bilo da doĎeš kući do
jedan ili kunem se Bogom naći ću brojeve tvoje majke i djeda, i pozvati ih.―
Stisnem papučicu gasa stopalom, ostavivši ga sa gnjecavom tortom,
poklon vrećicom i nevidljivim uţetom meĎu nama, koji bi istrgnuo kada god bi
mislio da sam previše odlutala po njegovom mišljenju.
Dala bih mu automobil, ali nije bio u stanju voziti i plašim se da bi se
mogao onesvijestiti za volanom.
Na sljedećem znaku za zaustavljanje, pozovem taksi sluţbu na periferiji
Tolke i poţurujem ih da pokupe Mala tamo gdje sam ga ostavila. Kaţem im da
ću Venmom prebaciti sto eura, ako se to dogodi u narednih pet minuta. Zatim
nastavljam svoj put do glavne ulice i parkiram ispred prodavaonice, drhteći od
poniţenja koje ne mogu u potpunosti objasniti.
Iskreno, nemam pojma što radim. Znam da imam barem nekoliko sati da
se ispušem prije nego se Mal vrati sa svog misterioznog roĎendana. Otvaram
pretinac i pronalazim pedeset eura. Razmatrajući da sam potrošila više od toga
jureći Malovu guzicu na njegov sastanak, mislim da je u redu da ih pozajmim.

Trofej knjiga 188

 Izlazim iz automobila i ulazim u radnju, grabeći malu korpu i ubacujući u
nju lijek za prehladu, biljni čaj, fensi Cadbury čokoladicu, čips i trouglasti
sendvič da smirim svoj krčeći stomak. Kada sam predala prelijepoj crnokosoj
blagajnici novac, vraća ga i odmahuje glavom, predavši mi ga uz izvinjavajući
osmijeh.
„Ne mogu ga prihvatiti, novac je uništen.―
„Uništen kako?― trepćem zbunjena. Počinjem misliti da me svi u ovom
gradu mrze. Sada čak ni novac neće da uzmu?
„Netko je svuda pisao po njoj.―
Uzimam novčanicu i okrećem je. Sasvim sigurno, vidim svoje ime i
datum.
Datum kada sam je ubacila u Malovu torbu za gitaru.
Sačuvao je. Za sreću. Za vjeru. Iz kog god razloga, sačuvao je i ubrus, što
god to značilo?
Srce mi uznemireno udara, kao ţivotinja u kavezu i stavljam novčanicu
natrag u dţep pidţame.

Je li se i ti osjećaš isto kao i ja, Mal? Je li i ti hodaš sa ogromnom rupom u

grudima?
Ali da jest, ne bi oţenio Kathleen. Shvatila sam stvari. Nije prvi put da
sam uradila ovo. Uostalom, Callum. Kao, volim Calluma.
Callum, Callum, Callum.
„Vidite, to je jedini novac koji imam. Odsjela sam u glavnoj ulici, u
Doherty kolibi. Nije problem da se vratim nekoliko sati kasnije, sa novcem?
Umirem od gladi. TakoĎer, moj domaćin je bolestan i ja… ―
„Znam tko si.― Ţena spusti glas, oči joj se smekšaše. Imala je čudnu
mješavinu Irskog i indijskog akcenta, sladak, okrugao i topao, poput začina i
meda.
„Zaista?― ispustih zvučan izdah.
Vijesti zaista brzo putuju u malim mjestima. Pitam se je li se zato ljudi
osjećaju zaštitnički prema seoskom ţivotu. Zato što te to toliko duboko definira i
dio je tvog identiteta. Pa opet, imala sam prikazivanje sa Maeve i Heather ovdje,
prije manje od četrdeset-osam sati.
Trofej knjiga 189
 Počinje stavljati moje stvari u najlonsku, plavo-bijelu vrećicu. „Stigla sam
u Tolku tri godine nakon što je tvoja majka otišla. Rekli su mi kako si dobila
oţiljak. Tako mi je ţao Aurora.―
„Ha?― gledam u nju, ne smijući se više.
Moja majka nije bila ovdje - rekla je da nikada nije nogom kročila u Irsku.
Pa kako je moguće da je ovdje ţivjela? Ja sam roĎena sa ovim oţiljkom. To je
ono što mi je ona rekla. To je to: oţiljak. Poznajući sebe, vjerojatno sam se
udarila slučajno, još dok sam joj bila u maternici.
Blagajnica mi je predala vrećicu.
„Na račun kuće. Drago mi je što si preţivjela.― Odmahnula je kratko
glavom, duga pletenica se pomjerila naprijed-nazad.
„Preţivjela što?― Pokušavam ne izgubiti strpljenje. „Što ste čuli o meni?
O mojoj mami?―
Zvonce iznad vrata se začulo i netko je ušao u radnju. Svjetlo je
zatreperilo na trenutak. Upaljeno. Ugašeno. Univerzum mi pokušava nešto
kazati. Univerzum takoĎer moţe da se nosi. Uopće nije pomagao do sada. Samo
me zbunjivao.
Čim je ţena vidjela tko je, oči joj se raširiše, a usta zatvoriše. Okrenula
sam se. To je otac Doherty i već drţi bocu vina očigledno u ţurbi da plati i ode.
Očigledno svi imaju ţurku i ne zovu zlu vješticu sa zapada.
Ţeljela bih reći da sam sretna što ga vidim, ali više od svega, panika
prolazi kroz mene. Paničarim zbog Mala koji bolestan hoda po kiši, paničarim
što gubim stisak na onome što imam sa Callumom, ali više od svega,
prestravljena sam da postoji neka velika tajna o meni u koju nemam uvid.
I svi odgovori su oko mene, u demonskom krugu, ritualno plešući i
smijući se. Samo što su nevidljivi i ja ih ne vidim.
„Rory,― otac Doherty udahnu, zateturavši se unazad. LeĎima udari policu
sa časopisima.
Podiţem obrvu. Nema šanse da mu unuk nije rekao da sam ovdje.
„Mislio sam da svratim, pozdraviti te.― Pročisti grlo, namještajući
posramljeni osmijeh.

Trofej knjiga 190

 Izgleda još starije nego prije osam godina. TakoĎer slabije. Tragedija se
na neki način iscrtala po njegovom licu u različitim nijansama. Uvijek moţeš
zapaziti da ljudi ţale i prije nego otvore usta.
„Sigurna sam da jeste.― Smijem se strpljivo, znajući da nema smisla da se
suočavam sa njim.
„Htio sam ti dati vremena da se smjestiš. Kako si?―
„Oh, znate već.― Omotavam dršku vrećice oko svoje pesnice. „Ova fina
dama ovdje, bila je usred pričanja priče, zar ne gospoĎo...―
Okrenula sam se, gledam kako ga promatra očima punim uţasa.
Što se dovraga dogaĎa?
„Patel,― kaţe. „Divya Patel. Zapravo ja… ja..― gleda me, smiješeći se
ispričavajući. „Ne znam o čemu sam mislila. Pomiješala sam te sa nekim
drugim. Sve je pomalo mutno. Dosta toga se desilo kada sam prvi put došla u
Tolku.―
Promatram ih. Nevjerojatno. Upravo je ušutkao samo pogledom.
Otac Doherty zna nešto što ja ne znam. Divya takoĎer.
„Molim vas.― Ispuštam ljubazno, okrećući mu leĎa. „Zasluţujem znati
kako sam dobila oţiljak.―
Gleda izmeĎu mene i oca Dohertya. Vrisak mi se smješta u grlu. Pita za
dozvolu. Nema pravo. Odmahuje glavom i uzima bocu vina koju joj je dao.
„Ţao mi je.― Glas joj je tih.
Izjurim iz radnje, ignorirajući suze u očima. Vozim se okolo neko
vrijeme, pokušavajući sve spojiti, razmišljam je li mama spomenula nešto o
tome da je bila u Tolki. Ali da jest, sigurno bih zapamtila. Nikada nije pričala o
Tolki. Kada doĎe vrijeme kasnom ručku, konačno odlučujem da se vratim u
kolibu. Ali umjesto jela, bacam torbu na radnu površinu i zovem je.
„Rory!― javlja se poslije prvog zvona. „Gospode, znala sam da ti zoveš u
četiri ujutro. Pokušavam te dobiti danima. Poruke nisu zabranjene, mlada damo.
Što je sa tvojom mamom? Znala si da sam primila one injekcije prije dva dana.―
„To je Botox, ne koštana srţ. I to će takoĎer proći,― ugrizem ravno. Nakon
šest mjeseci ili tako nešto, zavisi gdje si ga stavila.

Trofej knjiga 191

 „Previše si sarkastična za svoje dobro, kćeri.―
„Ništa osobno, mama.―
„Kako je u Irskoj? Kako je tvoja jadna polu sestra?―
Mrtvo, hoću da vrisnem. Ja sam u Zoni sumraka i tu ne govorim o
svjetlucavim vampirima. Ako joj kaţem vijesti o Kathleen, samo će postaviti
trilion dodatnih pitanja na koje nisam spremna odgovoriti, pa čuvam tu
informaciju za sebe.
Umjesto toga kaţem, „Jesi li ikada bila u Tolki, mama?―
„Hmm, što?―
„Čula si me.―
„Otkud sad to?―
„To je prosto pitanje. Porijeklo istog nije bitno. Jesi li ili nisi posjetila
Tolku?―
„Tvoj otac je ţivio dugo tamo, znaš?― Čujem je kako pali upaljač i udiše
prvi dim cigarete. „Kada ti je polu sestra bila mlaĎa.―
Naravno. Naravno da ona Kathleen nikada neće nazvati po imenu.
Naravno da je neprijateljski raspoloţena prema ocu, čak i kada se preselio bliţe
djetetu i pokušao biti pristojan otac.
„Ne odgovaraš mi na pitanje.―
Ţelim udariti u zid. Mislim da bih to i mogla. Ali se plašim da će put do
bolnice donijeti još neka otkrića. Moţda urade neka testiranja i otkriju da sam
polu zli vilenjak. Tko zna?
„Ne,― kaţe napokon. „Ne, nisam. Spavaš li već sa tim pobješnjelim
Ircem? Uvijek si imala slabost prema onima koji su nepopravljivi.―
„Njemu ne treba popravka.―
„On je slomljen.―
„Svi su slomljeni. Netko pokazuje više nego drugi.―
Pogriješila sam rekavši mami kako se osjećam u vezi Mala, kada sam se
vratila iz Irske - prvi i posljednji put sam joj se otvorila u vezi momka.

Trofej knjiga 192

 Napala me, posebno kada je našla umotane uloške u kanti za smeće, u
mojoj spavaćoj sobi i pitala kako to da mi je ciklus toliko poranio. Onda sam joj
morala reći o piluli za dan poslije koju sam uzela, ona je poludjela i odvukla me
za ruku da se testiram na spolno prenosive bolesti.
Nikada se nisam osjećala više poput idiotskog djeteta kao tada, i nikada
više nisam podijelila ništa sa mamom.
„Imam dečka, pa očigledno ne. Nisam spavala sa njim, niti planiram.―
„Nikada ne znaš. Ti i ja, napravljene smo od istog samodestruktivnog
materijala. Kada sam srela Glena, takoĎer sam imala dečka.―
„Jesi?― Pitam blago.
Nije me zaista briga. Ja nisam ona.
Čak nije ni bitno da Callum i ja prekinemo usput. I dalje mu neću ovo
uraditi, iz prostog razloga što on to ne bi uradio meni. Nisam varalica.
„Da.― Prasnula je, povlačeći još jedan dim. „Dobar talijanski dečko.
Otišao je na policijsku akademiju. Mogla sam imati dobar ţivot, Aurora.
Umjesto toga, evo me, siječem kupone za sapun i radim duple smjene u Hussey
pizzeriji. Prilično sam sigurna da mi je sam Bog izabrao to mjesto za rad, da me
podsjeti što sam uradila Tonyu.―
I baš da je pitam za svoj oţiljak, kada se glasan udarac čuo iza ulaznih
vrata
Hop.
„Pričamo kasnije, mama.―
„Stani! Moram pričati s tobom o...―
Prekidam razgovor i bacam telefon na kut za doručak. Hodam prema
vratima, pitajući se što me je inspiriralo da prekinem razgovor, kada sam začula
čudan, stran, strašan zvuk iza vrata ove uništene kolibe. Ako se fotografija ne
isplati, sigurna sam da ću biti super u prvih pet minuta horor filma, B kategorije.
Ipak, ostajanje na vezi ne bi mi puno pomoglo.
Ne bih majci povjerila ni novčanik, a tek ţivot.
Molim te neka bude Callum, iznenadivši me da me odvede do Engleske, a
ne ubojica sa sjekirom.

Trofej knjiga 193

 Širom otvaram vrata, samo da vidim uobičajena polja, sivo nebo i
beskrajnu kišu. Gledam lijevo, pa desno i dalje - ništa. Samo što ne zatvorim
vrata, kada čujem nisko, škriputavo reţanje kod mojih nogu. Pogled mi kliznu
dolje. Mal leţi na zemlji, natopljen do kosti, izgledajući pozitivno zeleno.
Otpuhnem, steţući ga za ovratnik jakne i uvučem ga unutra. Teţak je kao
pakao i leden na dodir. Mogu ga samo dovući do sredine dnevnog boravka,
prije nego sam počela skidati njegovu mokru odjeću. Mlitav je, i većinom
nesvjestan ispod mojih ruku. Ne pitam ga zašto je odlučio hodati umjesto da
pozove taksi ili – ne daj Boţe - mene. Ne pitam gdje je bio. Moja glavna briga je
da ga odrţim ţivim, za sada.
Nakon što sam ga uspjela skinuti do bokserica, prebacujem njegovu tešku
ruku preko ramena i povlačim ga, koristeći svu snagu koju posjedujem. Mišići
mi gore pod njegovom teţinom, dok ga vodim do njegove spavaće sobe. Usput
naletimo na stvari, ali mislim da nije svjestan da bi primijetio. Smrznut je, a
uvijek je tako topao. To me uţasava.
Kada je konačno u krevetu, uključujem radijator i trčim do kupaonice,
vraćajući se sa ručnikom. Počinjem ga brisati, a onda ga ušuškam u jorgan poput
burita, omotavajući ga kao mumiju.
„Čaj i lijek za gripu stiţu. Ne idi nigdje,― šalim se - zato što je u nesvijesti
i ne moţe me čuti - jurim prema kuhinji kao bezglava kokoš.
Uključujem čajnik, otvaram boce, onda uključujem čajnik. (Opet? Opet!)
Vraćam se spavaćoj sobi sa čašom vode, čekajući da voda u kuhinji provri.
„Zagrij se, zagrij se, zagrij se,― pjevušim u sebi, dok prelazim dlanom
blizu radijatora, da provjerim toplinu. Ništa.
„Struje nema u cijelom selu.― Mal kašlje, valjajući se u krevetu. Glas mu
je toliko tih, da ga jedva čujem „Ne trudi se.―
Eto zašto čajnik ne radi. Guram mu tablete i vodu u lice, pokušavajući ne
izgledati izbezumljeno, kako se i osjećam.
„Uzmi.―
Uspravlja se uz naslon kreveta i poslušno guta tablete, ne trudeći se oko
vode. Jesam li spomenula da je zelen? Da. Zato što jest. TakoĎer, drhti. I ja,
djevojka kojoj je uvijek hladno, odgovorna sam što je pretvoren u ledenicu.

Trofej knjiga 194

 Dao mi je svoju jaknu na kiši koja je padala, kada sam spontano istrčala -
bosa i neobučena u toku noći. Spavao je u dnevnom boravku zbog mene, a ništa
ga nije štitilo od hladnoće.
„Moramo ići u bolnicu.―
„Po ovoj oluji? Nema šanse, Rory. Vjerojatno je svakako pretrpana. Boţić
izvuče sve pijanice, a zima sve ostale.―
„Zašto si morao otići?― kiptim, pokušavajući povratiti kontrolu svom
temperamentu. „Kakav glupi kreten se probudi ujutro, bolestan kao pas, i odluči
svoje dupe izvesti na dugu šetnju po kiši?―
Moj New Jersey loš policajac način govora klizi, i pokazujem mu zube.
Uguram ivice pokrivača ispod madraca, ponovno ga zarobivši u krevetu.
Ne odgovara, samo zatvara oči. Grudi mu se jedva pomjeraju. Ustanem i
idem u Richardsovu spavaću sobu da uzmem još pokrivača za njega.
Kada se vratim, on izgleda:
1. pepeljasto
2. mrtvo.
Prelazim prstom ispod njegovog nosa. Diše, ali jedva. Hladna magla je
prekrila njegovu koţu. Cijelo tijelo mi se ukočilo.
Budi dobro. Ne mogu i tebe izgubiti.
„Jebi se.― Osjećam suze u očima, dok se počinjem skidati.
Treba mu toplina tijela. Treba mu toplina tijela i po prvi put, nakon dugo
vremena, zapravo mi nije hladno. Krv mi ključa od bijesa zbog onoga što je sebi
uradio i što sam mu ja uradila. Bacila sam odjeću pored njegovog kreveta,
ostavši samo u bijelim pamučnim gaćicama - nisam se potrudila obuči grudnjak
ili oprati zube, stvari su danas bile previše uţurbane - i uvučem se pored njega.
Mislim da je dovoljno onesviješten da čak i ne shvaća kada se prebacim
na njegovu stranu i omotam ruku i nogu preko njega. Srce mu kuca uz moje,
tupo i slabo, boreći se da drţi tempo sa ostatkom tijela. Vrele suze mi teku niz
obraze.
Sve se raspada. Summer je bila u pravu. Gola sam u krevetu s njim - samo
ne iz razloga na koji je ona mislila.

Trofej knjiga 195

 Ne mogu ga pustiti da umre u ime odanosti prema Callumu. Richards je
pobjegao, moj dečko je u drugoj drţavi, Mal je udovac (Vjerojatno i bipolaran?)
- plus, iznenaĎenje! Sačuvao je ubrus - i postoji ogromna tajna nad mojom
glavom, ali ne mogu je raspetljati iz oblaka laţi i obmana koje me prate na
svakom koraku u Irskoj.
Trljam duţinu njegovih mišićavih ruku, gore-dolje, gore-dolje. Pritisnem
čelom njegove usne da provjerim disanje i temperaturu. Puls je slab, teško diše.
Pitam se da li bih trebala uzeti njegov telefon i pozvati nekoga.
Pjevam mu uspavanku koju je moja majka pjevala meni, kada sam bila
dijete, kako bi mi pomogla da zaspim. Iskreno. To je bila jedina divna stvar koju
je radila za mene. Uvijek me je tješila i umirivala.
„Oh blow the winds o’er the ocean/ and the trees, and the seas/ and the
little pigeon, that never sleeps.―*
Mal mrmlja, oči su mu i dalje zatvorene. Znak ţivota.
„Rory.―
„Da?― pitam s puno nade.
„Uţasna si, draga. Molim te, prestani.―
Onda je napokon usnuo, ostavivši me da se tresem od smijeha pored
njega, tako isprepleteni da ga osjećam svuda po svom tijelu.
„Ti si totalni trn u guzici, Doherty,― mrmljam uz njegove grudi.
Njegovo glatko brončano tijelo se najeţilo, a ja se smješkam. Sumnjam da
me moţe čuti, ali znam da je njegova jeza odgovor na ono što govorim.
„Sve činiš tako teškim.― Uzdišem i kada to kaţem, shvaćam da je on tvrd.
Jednu nogu sam prebacila preko njegove i njegov penis je pritisnut uz
moje prepone. Vruć je i baršunast i natečen, čak i ispod njegovih bokserica.
Drhtim, zatvarajući oči, osjetim divan grč unutar sebe. Otvaram oči da ga
ponovno pogledam. Ne pretvara se. Zaista izgleda kao da je mrtav.
I postaje topliji. Zbog mene. Ledene kraljice.

*o pušite vjetrovi preko oceana/ i drveća, i mora/ i malog goluba koji

nikada ne spava.

Trofej knjiga 196

 „Naravno da ćeš biti tvrd, dok to izgovaram. Uvijek imaš smisao za
humor poput kupusa,― dodajem naknadno.
Tiho hrče, tijelo mu se pomjera od mog, tromo od spavanja, ali nisam ga
spremna pustiti. Pritisnem butine čvršće uz njega, zateţući stisak.
„Molim te, oporavi se, Mal. Molim te, molim te, tako da ti mogu pjevati
uspavanke koje mrziš i čitati tvoje pjesme i srati ti o ubrusu i postaviti ti milion
pitanja.―
Ne znam zašto to govorim. Očigledno, Mal neće odgovoriti. Nekako
uspijevam zadrijemati u njegovim rukama, preumorna da jedem hranu koju sam
ostavila na radnoj površini.
Budim se par sati kasnije, zima je prekrila nebo, prigušeno i tamno, ali i
dalje nije pala noć. Gledam prema Malovom licu. Izgleda da mirno spava i nešto
boje mu se vratilo u lice. Dobra stvar je da je veoma, veoma vruć i znojav pored
mene, izborio se s groznicom, kosa mu se slijepila po čelu, potiljku i vratu.
Kurac mi je i dalje u divnoj erekciji. Dobro, vrijeme je da se ispetljam,
pozovem Calluma i kaţem mu da dolazim u Englesku. Nema šanse da ostanem
ovdje kada je Ashton kontinent udaljen, a Mal je tvrd i prelijep i dostupan i
sačuvao je ubrus. Majka je moţda mnogo što, ali to ne znači da nije u pravu.
Mal je nevolja, a ja više nisam toliki oboţavatelj nevolja.
Pokušavam se pomjeriti od njegovog tijela, samo kako bih vidjela da je on
taj čija je ruka prebačena preko mene, a ne obrnuto. Kliznem do ivice kreveta,
ali Mal me hvata za ruku. Uzdahnem i okrećem se prema njemu.
Osmjehuje se i dalje zatvorenih očiju.
Skot.
„Ideš negdje ljepotice?― pita, dubokim, bogatim i hrapavim glasom.
Oholi šarm slomljenog dječaka je uvijek bio moj kriptonit, a kada je on
Nesavršeni Mal, savlada me poriv da ga volim.
MeĎutim, stvar za razmišljanje: kriptonit takoĎer ima moć da potpuno
uništi Supermana.
„Da,― kaţem. „U Englesku. Upoznati roditelje svog dečka.―

Trofej knjiga 197

 Ovi planovi su bili u mojoj glavi već neko vrijeme, ali još nisam uradila
ništa povodom toga. Sada mi nešto govori da je vrijeme da to uradim. Moram,
ako ţelim spasiti svoju vezu.
Oči su mu i dalje zatvorene, ali se osmijeh širi.
Je li čuo što sam upravo rekla? Moţda se probudio sa oštećenjem mozga.
Jadna duša. Ali, sigurna sam da su ţene poredane u redu da se pobrinu o
njegovom sjebanom stanju. Postoje dva tipa ţena - one koje ţele spašavati i one
koje ţele biti spašene. Cijela populacija prethodnih bi rado uzela Mala i njegovu
punu torbu sjebanih izdanja.
„Prestani se smješkati.― Reţim.
„Zašto? Ţivot je prelijep.―
„Je li tako?― izvijam obrvu. Mislim – mislim - da je upravo pomjerio
kukove prema mojim preponama, u suštini gurajući svoj kurac izmeĎu mojih
nogu, ali ne mogu biti sigurna, zato što je pokret bio veoma njeţan. Ono u što
jesam sigurna, jest činjenica da sam vlaţna do srţi i da mi se trenutno grči
stomak, ţeleći da njegov pulsirajući član bude u mom tunelu. I da, upravo sam
rekla pulsirajući član u svojoj glavi, jer priznavanje očiglednog - da ludo,
delirično ţudim za njim - je teško progutati.
Toplina kovitla u mom donjem dijelu trbuha, i ako ne pobjegnem iz
kreveta odmah, uradit ću nešto što neću moći sebi oprostiti.
Otvara oči, ljubičaste i sjajne i pune nestašluka. Kao da se probudio kao
nov, zdrav čovjek. Ploča se ponovno okrenula i sada sam ja u njegovoj milosti.
„Je li i dalje radimo onu imam - dečka - rutinu? Zato što je Zlatni dečko
izgubio djevojku onog minuta, kada si pronašla ubrus.―
Ustajem iz kreveta i odlazim iz njegove sobe, pokazavši mu srednji prst
bez okretanja. Jebeš njega i jebeš Tolku, jebeš i njegovog prokletog djeda
(Oprosti mi Boţe) i nepredvidivog Ashtona Richardsa i Jeffa Rynera osobno.
Idem prema dnevnom boravku, otkopčavam kofer i preturam po stvarima
u potrazi za odgovarajućom odjećom za let.
Trenutak kasnije vidim kako Mal ulazi u dnevni boravak, lijeno i
samopouzdano i O, MOJ BOŢE, ZAŠTO NE MOŢEŠ BITI RUŢAN?

Trofej knjiga 198

 „Moţda bi to mogla preispitati,― s poda podiţe svoju bijelu Joe Division
majicu, sa rupama, ali je ne oblači.
„Oh da?― Smještam šaku na svom struku. „Zašto?―
„Zato što si gola i mada bih osobno platio dobru cifru da te sačuvam u
tom izdanju, postoje pravila kojih se moraš pridrţavati u ovoj predivnoj zemlji.―
Gledam niz svoje golo tijelo, pa k njemu, mršteći se. Podiţem prvu stvar
koja mi je na dohvat ruke - sendvič u obliku trokuta koji nisam nikada pojela - i
bacam ga prema njemu. Hvata ga jednom rukom, otvara i uzima zalogaj.
Prokletstvo.
„Sačuvao si ubrus i nisi mi rekao!― ignoriram trbuh koji je u ovom stanju
zalijepljen za moje unutrašnje organe, vrišteći za hranom. Pretpostavljam da se
to dogaĎa kad si prezauzeta sa tri unutrašnja otapanja i napadom anksioznosti
tokom emocionalne poplave. Zaboraviš jesti.
Mal slegnu, oblačeći majicu i uzimajući još jedan zalogaj, pričajući punim
ustima. „Ne bi došla ovdje da jesam.―
„Zbog toga što sam htjela izaći iz ugovora!― vičem, bacajući čokoladicu k
njemu.
Stvarno bih trebala prestati ovo raditi. Ja zaista jesam gladna i struje još
uvijek nema, i ne vjerujem nijednoj sreĎenoj, organskoj, bez glutena, bez šećera,
bez ukusa hrani, koju je Richardsovo osoblje strpalo u friţider.
Mal je uhvatio čokoladicu slobodnom rukom, cijepajući omot svojim
jakim bijelim zubima i odgrizao je dio.
„Naš ugovor ne funkcionira tako, draga,― primjećuje, energično ţvačući.
„Gdje si bio?― pitam ponovno. „Na čijem roĎendanu si bio?―
Spustio je bradu i buljio u mene, ozbiljno. „Saznati ćeš kada budeš
spremna.―
„Fino. Sljedeće pitanje. Zašto si ševio Maeve? Ona je udata ţena.―
„Isti odgovor. Postoji razlog, ali morao sam ti olakšati povratak u svoj
ţivot. Mnogo toga se promijenilo i ne ţelim te opteretiti.―

Trofej knjiga 199

 „Ja ne ţelim biti u tvom ţivotu!― samo što to ţelim i mrzim raspravu
izmeĎu mog srca i mozga. „A čak i da ţelim, jebanje Maeve nije ti donijelo
nikakav dodatni bod.―
„Pa...― odbija se od zid i prilazi k meni, odlaţući sendvič na stoliću za
kavu bez zastajkivanja. „Jebanje nje, ipak, dok smo zajedno, nikada nije bio
plan. Iskreno ona je bila pomalo jednokratna. Nisam...― zastao je, isturivši donju
usnu van, pokušavajući smisliti kako da to kaţe. „Nisam bio ni s kim neko
vrijeme. A čak i da jesam takva osoba, nisam varalica.―
Odmahujem. „Ni ja, i vraški sam sigurna da ne planiram sada početi.―
„Oh...― nestane mu osmijeha. „Ali draga, to već jesi.―
Trepćem kao da je lud. Zato što jest. Kompletno mentalan, kako kaţu u
ovom kraju.
„O čemu govoriš, dovraga?― Mahnito otvaram kofer, traţeći neku odjeću.
Osjećam da mi se ruke tresu i ne znam kako ih zaustaviti.
Stavlja stopalo na kofer iznad mene, zalupivši ga tupim udarcem i
sprječavajući me da se obučem, i tada shvaćam da je i dalje bez hlača. Samo u
majici i boksericama, i sa ogromnom erekcijom koja se nazire, pokazujući k
meni.
„Već si bila u krevetu sa mnom. Uglavnom gola. Već si imala svoje
jebeno vlaţne gaćice pritisnute uz moj kurac - i da, primijetio sam, hvala ti
najljepša. Već si masturbirala na zvuk mog nabijanja u Meave - zamišljajući da
si to ti, inače, zauvijek romantično. Suoči se, Rory. Emocionalno, nisi samo
prevarila Zlatnog dečka, već si doslovno sjebala i cijelu njegovu uţu porodicu,
ljubimca papagaja i nepristojne susjede.―
Diţem se na noge, krv mi ljutito prolazi u ušima. Nisam više hladna.
Obrazi su mi u plamenu od sramote i mrţnje. Čuo me da sam svršila u susjednoj
sobi. Naravno da jest. Jedini razlog zbog čega je prekinuo mene i Calluma prvi
put je zbog njegovih kao od papira tankih zidova.
„Mal...― povlačim se korak unazad, podiţući upozoravajuće prst. „Ne
ţelim te.―
„Ne ţeliš me?― prilazi korak bliţe, tjerajući me prema kuhinji. „Ili ne ţeliš
da me ţeliš? Postoji razlika.―

Trofej knjiga 200

 „Kako je to drugačije?― Igram njegovu igru, uglavnom zato što će
nastaviti pričati, a neće učiniti nešto drugo što neću biti sposobna zaustaviti.
„Pa, ako me prosto ne ţeliš, nemam drugog izbora osim da to poštujem.―
Zatvorio je udaljenost izmeĎu nas i moja leĎa udariše u hladan friţider.
Njegovo golo tijelo je u ravni s mojim, a srce mi tuče brzo i jako, mislim da će
mi iskočiti na usta, kao riba, ako ih otvorim da mu kaţem da me ne dodiruje.
Ali Mal me ne dodiruje.
Skoro me dodiruje, znajući da me to još više nervira.
Unosi mi se u lice, cerekajući se. „Ali ako ne ţeliš da me ţeliš, onda mi je
ţao, ali neću te pustiti da sjebeš naše ţivote zato što osjećaš obavezu prema
momku u kojeg nisi sigurna da bi dokazala stajalište koje nikoga ne zanima.―
„Legla sam u krevet s tobom, jer si se smrzavao. Nisam prevarila
Calluma.― Odmahujem, podsjećajući ga. Podsjećajući sebe.
Pogled mi pada na njegove usne i vatrena lopta mi raste u trbuhu,
senzacija ni nalik nečemu što sam ranije iskusila.
Nikada nećeš oprostiti sebi.
Naginje se naprijed, gledajući me sa blago prikrivenom zabavljenošću.
Osjećam mu vreli dah na licu kada progovori. „Samo si uradila pravu stvar za
mene, točno?
„Točno.― Klimam zadovoljno. „Upravo.―
„Je li znaš ovaj trač?― mršti se zamišljeno, njegova ruka se uvlači u moje
gaćice u jednom glatkom pokretu.
Dahnem, poseţući za njegovom rukom, ali me hvata za zglob i pribija ga
uz zid drugom rukom, nepromijenjenog izraza lica zbog mog otpora.
„O Mick Jaggeru i Marianne Faithfull 1967.godine? Kada su navodno
uhvaćeni na Keith Richarsovom imanju tokom racije droge, dok je jeo Mars
čokoladicu iz njene pičke?―
Osjećam da je gurnuo nešto u mene i mislim, oh Boţe. Oh Kriste.
Čokoladica je unutar mene. Toliko je prljavo i surovo, ţelim mu pljunuti u lice,
ali ne mogu si pomoći osim da drhtim od zadovoljstva, čvrsto je stiskajući.

Trofej knjiga 201

 „Misliš li da je taj trač istina?― Malove usne se sada praktično pomjeraju
na mojim.
Mogu osjetiti svoje ispupčene bradavice kako se trljaju od njegovo tijelo.
Dah mi je toliko teţak da praktički uzdišem. Osjećam da hodam na prstima po
ivici nečeg ogromnog, kao da više nikada neću biti ista.
„Mislim...― započinjem.
Gura čokoladicu unutra i van, unutra i van, nabijajući je unutra dublje i
brţe i zatvaram oči i mrzim se, zato što ću svršiti.
Varaš svog dečka, vrištim u sebi. Dokazao je poentu i ti si pala, reci mu
da prestane.
„Odgovori?― pita Mal ravnodušno, usnama i dalje zadirkujući moje. „Da?
Ne? Moţda? Nisi sigurna?―
„Št… št... što...―
„Reci,― insistira, njegove usne pritisnu moje, ali ih ne ljube - više ih
kaţnjava. „Reci mi da prestanem i hoću.―
Ne mogu.
Ne mogu i slomim se u suzama dok me val za valom zadovoljstva počinje
rušiti, od glave do prstiju i svršavam jako, zbog čokoladice. To je krajnji osjećaj
zadovoljstva i bola, ali krivica ubačena u ovo čini sve nekako, sramnim i još više
erotičnim.
Koljena mi klecaju ali Mal me drţi na nogama, rukom steţući zadnji dio
mog vrata, dok polako izvlači ono što je od čokoladice ostalo. Mogu osjetiti
kako mi se ljepljive butine lijepe jedna za drugu, gnjecava, otopljena mliječna
čokolada se suši na meni.
Mal podiţe čokoladicu izmeĎu nas, uništena je, istopljena i izvire bijela
napolitanka.
„Gladna?― upita opušteno.
Odmahujem, osjećajući kako mi suze klize.
Prevarila sam Calluma, baš kako je moja majka prevarila dečka kojeg je
ostavila zbog Glena. Nisam bolja od nje.

Trofej knjiga 202

 Mal uzima komad čokolade, slegnuvši i odjednom, poĎe mi voda na usta.
Toliko sam gladna. Bez ponavljanja pitanja, stavlja čokoladicu ispred mojih
usta.
„Ima tvoj ukus.― oblizuje usne.
Uzimam mali zalogaj, pa još jedan. Završavam čokoladicu. Jedva imam
vremena progutati, prije nego se njegove usne obruše na moje i stenjem,
bespomoćno.
Ţelim povezati misli sa svojim dečkom. Da je Callum bio nasilan, grozan,
čovjek koji je ovo zasluţio. Ali to ovdje nije slučaj.
Istina je da ne mogu.
Istina je da mislim da nikada nisam ni mogla čak i prije nego sam srela
Mala u New Yorku, ponovno. Pukotine su uvijek bile tu, korov se provlačio
kroz njih, čak i kada smo Callum i ja bili normalan par koji se suočava sa
normalnim stvarima, uvijek sam ga usporeĎivala s Malom. Ţudjela osjetiti
Malove usne na svojima, njegov opojni miris omotan oko mene kao ovratnik,
posjedujući me čak i bez pokušaja. Razlika je bila, nisam osjećala krivicu, zato
što je vjerojatnoća da se to dogodi bila nemoguća.
Ako se ne dogodi neočekivanim dogaĎajem.
Jecam, dok mi Mal obuhvata lice rukama i produbljuje poljubac, reţeći
kao zvijer. Njegov jezik susreće moj na pola puta i moji kapci se zatvaraju.
Telefon mi zvoni i odvajam usne od njegovih, trgnuvši se u trenutku.
Hvatam lice, dok jurim do kutka za doručak. Okrećem ga da vidim broj na
ekranu.
Callum.
Kao da ima šesto čulo. Kako je znao?
„Hej ljubavi,― kaţe, zvučeći veselo kada se javim. „Summer me zvala.
Rekla mi je da je Richards pobjegao. Kakav seronja. Predloţila je da uskočim u
avion i pravim ti društvo. Što misliš? I dalje ţeliš da doĎem za novu godinu?―
Podiţem pogled i vidim Mala sa laktom na friţideru, podiţe obrve u
stvarno? pogledu. Odmahujem. Butine su mi zalijepljene osušenom čokoladom.
Što sam uradila?
Skrećem pogled s Mala, pročistivši grlo.

Trofej knjiga 203

 „Da!― kaţem, pokušavajući se uklopiti u njegov veseli ton. „Molim te,
doĎi. Voljela bih da si ovdje.―
Kada prekinem razgovor, pritisnem čelo od stol za doručak i zatvaram oči.
Je li dobivam specijalnu nagradu što sam toliko glupa? Popust u lokalnoj
biblioteci? Nešto? Izgleda pomalo nerealno da ću biti ostavljena svojim
spravicama nakon izvoĎenja nečeg ovakvog.
Moram mu reći. Moram reći Callumu.
„Ţelim da znaš,― kaţem drhtavo, pomjerajući usta po površini radne
površine, „Kako ovo nije značilo apsolutno ništa.―
„Kaţi to svojim ispupčenim bradavicama i mokroj pički, draga.― Mal
projuri u svoju spavaću sobu zviţdeći, podiţući usput napola pojedeni sendvič.
Sva svjetla u kući istovremeno su se uključila. Mikrovalna zapišta.
Televizor se uključi, a dva lika u odjelima ţustro raspravljaju o nogometu.
Struja se vratila. Mal ispusti zadovoljni uzdah.
„Zaista zabavno, Kiki. Trudim se ovdje, takoĎer, ali vidiš da je
tvrdoglava.―
Okrećem glavu k njemu i mrštim se. „Misliš da tvoja mrtva ţena hoće da
budemo zajedno?―
„Znam da hoće,― kaţe, spajajući se s mojim prodornim pogledom.
„Kako?―
„Pa ona je voljela mene, a ja volim...― zastaje, nakrivivši glavu u stranu.
„Ja volim čokoladice. Ljubav je takva, zar ne osjećaš? Nekako smrtonosna. Što
duţe odlaţeš i razvlačiš je poput koţnog kaiša, bolnija će biti kada napokon
pukne i udari te. Kada si spremna za odgovore, javi mi da znam.―

PORUKA OD ČOKOLADICE

Najbolji. Dan. Ikada.

Trofej knjiga 204

 Sadašnjost

Nije da nisam predvidio njenu reakciju.

Ali me još uvijek šokiralo, jer dok Rory pliva (ili roni, ne znam) u
vječnom pitanju moţe li jednom prihvatiti i oprostiti sebi ono što je uradila
Zlatnom dečku, ţalim što još uvijek nije prekinula s njim.
Sada sam zaključan ispred svoje sobe, Rory je unutra i odbija razgovarati
sa mnom. Još uvijek mogu osjetiti njenu nesputanu picu na svom jeziku, zajedno
sa čokoladom.
Naravno, ne naglašavam kako je ova situacija smiješna.
Igram se. Stavljam joj posluţavnike sa hranom ispred vrata, kao da je
zatvorenik. Svako malo kucam i pitam je treba li joj što.
Joj, Rory je teţak zatvorenik.
Prije spavanja, Ryner me nazvao govoreći da Rory i ja trebamo spakirati
kofere i krenuti u Grčku. Zašto? Reći ću vam zašto. Jer je Richards na putu sa
Thailanda do Spinalonga otoka.

Trofej knjiga 205

 „Spinalonga?― Drţim telefon izmeĎu ramena i uha, točno usred zadnjih
ruţičastih štapića iznad umivaonika. Umjetna boja kaplje posvuda, uključujući i
moju odjeću, ali ipak štapiće i dalje paţljivo umačem u boju, jer moraju biti
svijetlo ruţičasti, svjetlucavi i spremni za uporabu.
Što se mene tiče? Hvala puno, ţivim rock-n'-roll ţivot, naravno.
„Kolonija gubavaca. Pročitao je knjigu o tome.― Ryner je cokćao s druge
strane linije.
„Misliš pogledao je video,― rekao sam bezizraţajno.
Ryner se zabavljeno nasmijao. „Vjerojatno, čovječe. Vjerojatno.―
„Jesi li mu rekao da tamo više nema gubavaca?― upitao sam.
Nešto se očito dogaĎa sa Ashton Richardsom, a nitko ništa ne govori, jer
svi imaju interesa u produkciji njegovog novog albuma.
„On ne sluša. Mora se prijaviti na rehabilitaciju.―
„Bez sranja.―
Ali nisam dalje poticao ideju da se Richards prijavi, jer bi to ubilo cijeli
Roryin projekt. Morao sam završiti pjesme i predati ih Jeffu. Što znači da bi se
Rory vratila u Ameriku prije nego riješimo situaciju. To jednostavno nije
mogućnost koju ţelim razmatrati.
„Još uvijek mislim da ga moţemo vezati za moju sofu i riješiti to,― rekao
sam.
„Da? Onda idi po njega. Dat ću vam lijep bonus kad sve ovo završi.―
„Ryner.― Stisnuo sam kapke vrhovima prstiju, razmazujući ruţičastu boju
po cijelom licu. „Ne mogu napustiti Tolku. To stoji u našem ugovoru. Dobro
znaš zašto.―
Razgovarali smo još nekoliko minuta prije nego me Ryner pitao kako
Callum moţe na tako samozadovoljan način implicirati da mogu puno izgubiti
ako kaţem ne. Pitao sam ga tko je taj jebeni Callum, rekao je da je Roryin
dečko.
To znam, ali se volim pretvarati da mi tako malo znači, da mu ne mogu
zapamtiti ime. Znam što Ryner radi ovdje. Podsjeća da je Grčka odlična prilika
da odvučem Rory od Calluma, koji planira doći ovdje sutra, na Silvestrovo i
spasiti njihovu vezu.
Mislim, veza. Prava veza. Ne kao da serem po tome ili nešto.
Gledajte, ţelim biti bolji od svjesnog uništavanja njihove veze.
Zapravo... ne. To nije istina. Zvuči kao nešto časno za reći, ali istina je, ne
ţelim biti častan u ovom dvoboju. Šutao bih, grizao i prekršio svako pravilo da
dobijem Rory. Baciti mu pijesak u oči. Bilo što samo da pobijedim.

Trofej knjiga 206

 To je istina, a najgori dio je što još uvijek spavam noću kao beba. (Iako ne
znam zašto se tako kaţe. Bebe uţasno spavaju. Bilo bi bolje reći spavam poput
odbačenog, nokautiranog pijanca).
Kad smo se Ryner i ja dogovorili, gurnuo sam Rory ubrus sa porukom
ispod vrata spavaće sobe i iskliznuo iz kuće da se oprostim prije nego napustim
Tolku, iako samo na dvadeset četiri sata.
Kad sam se vratio, Rory je spakirana, smrknuta i spremna za polazak. Čini
se kao da je plakala cijelo vrijeme otkad sam je poševio sa čokoladicom.
Osjećam se uţasno, ali će biti još gore ako ona završi sa Princem
Uštogljene Hlače. Na smrt će joj dosaditi, a ne ţelim nositi njenu smrt na
savjesti.
Vozio sam nas do zračne luke u potpunoj tišini. Tek kad smo se
raskomotili na sjedalima u prvom razredu, Rory je otvorila usta. Mislio sam da
će mi reći kako sam pizda, ali me iznenadila.
„Kako sam dobila oţiljak?―
Ispljunuo sam gazirano piće po cijelom krilu. Pravo izgaranje u paklu bilo
bi ljepše od ovog opterećujućeg pitanja. Mrštio sam se kako bih kupio vrijeme,
ali mi je puls ubrzavao.
„Mene pitaš?―
Kimnula je glavom, zureći u mene.
„Zar nisi rekla da si roĎena s njim?‖ U glavi sam zamišljao kako trčim s
kolicima kroz prolaze u supermarketu, očajnički kupujući još vremena.
„To je verzija moje majke i počinjem sumnjati u nju. Gospodična Patel iz
trgovine mi je rekla da iza mog oţiljka stoji uţasna priča. Tvoj djed je ušao prije
nego mi je imala priliku ispričati.―
„Gospodična Patel takoĎer vjeruje u duhove i da ljudi sa plavim očima
sve vide u plavoj nijansi.―
To je zapravo brzo izgovorena laţ, ali bih radije skočio iz ovog aviona
koristeći Roryne gaćice kao padobran nego je povrijedio pravom istinom.
Nije da joj ne ţelim reći istinu, ali kako toliko toga treba otkriti, najbolje
je sačekati, olakšati joj situaciju, zatim je propisno smiriti.
„Još uvijek ţelim znati kakve su glasine,― insistirala je.
„Da, naravno, pretpostavljam. Stvar je u tome što nisam baš podešen na
malograĎanska ogovaranja.―
Nisam dodao da se većina tračeva u Tolki odnosi na mene.
„Ali tvoj djed zna,― uporna je. „Zašto bi to krio od mene?―

Trofej knjiga 207

 „Da te zaštiti?― Uzeo sam časopis o putovanjima i pretvarao se da ga
listam. U glavi su mi posvuda treperile crvene sirene. SRANJE, SRANJE,
SRANJE. Mali Malovi trče okolo, čupajući sebi kosu.
Ona nam je za petama! Neka netko nešto učini!
„Pitat ću ga.― Prstima je lupkala po koljenu, mljackajući usnom.
„Uradi tako.―
Zurila je u mene nepovjerljivo. Mislim da zna kako ja znam, i ubija me
što nisam potpuno iskren s njom. Volio bih da joj telepatijom mogu reći da ću
uskoro sve objasniti. Da postoje faze. Da još ne zna sve o meni, a prije nego se
odluči, mora sve stvarno razumjeti.
Svi smo ţalili Amerikanku sa rancem, fotografskim aparatom i uništenim
snom.
Zeznuo sam je, poljubio, obećao joj brak i uzeo sve njene tajne, ne
pruţivši joj jedinu istinu do koje joj je ikad bilo stalo i zbog koje je prešla toliko
put do Irske.
Rory je zatvorila usta, a onda ih opet otvorila. „Nećeš mi reći čiji je
roĎendan bio, odbijaš mi reći za glasine koje me okruţuju. Nećeš razgovarati o
Kathinoj smrti. Moţeš li mi barem pokazati pjesmu tako da sama stvorim sliku?
Inače, dobro je krenulo. Hvala na pitanju.―
Znam da je za nju sigurno noćna mora ţivjeti u Tolki.
Ljudi je ili mrze zbog toga što je djevojka zbog koje je Kathleen
napuštena, ili je ţale što je djevojka koja je izazvala onu stvar sa Glenom.
IzmeĎu mene kao velikog ruţičastog kurca i Richardsa koji je baš Richards,
Rory je – jedina osoba koja ovaj projekt shvaća ozbiljno – bespomoćna.
Podigao sam dupe sa sjedala i izvadio biljeţnicu iz straţnjeg dţepa,
dodavši joj je. Nasumično je otvarala stranicu, zelenim očima prelazila tekst, red
po red, dok je pokretala usne oblikujući riječi.
On te zove ljubavi.
Ja te zovem draga.
Kaţeš da si sretna.
Mislim da se utapaš.
Obećali smo jedno drugom puno stvari.
Sad čak mislim da i ne znaš što znače.
Zovi novinare.
Napravit ćeš nered.
Zbog tebe sam tako jebeno depresivan.
Pokušavajući da napravim sve ispravno, sjajno, lijepo i čvrsto.

Trofej knjiga 208

 Tako umoran čekajući da ti vidiš svjetlo.
On te zove ljubavi.
Ja te zovem draga.
Kaţeš da si sigurna.
Mislim da se gubiš.
Ako ţeliš istinu, snaţno me poljubi.
Ili se barem malo opusti.

Vratila mi je i okrenula pogled prema prozoru. Nebo je maglovito i sivo.

„Otkrit ću svoju istinu, Mal. Hoću.― Ignorirala je riječi koje je upravo
pročitala.
Grudi mi se steţu. Ozbiljno podcjenjujem moć Zlatnog dečka nad njom.
Moţda je to slika o njemu. Slika mene. Moţda izlaziti sa idiotom koji je zadnje
desetljeće proveo pišući pjesme o mrţnji za nju nije tako privlačno.
Gledamo u suprotnim smjerovima.
„Moja istina ne bi trebala biti uvjetovana,― prošaptala je.
Duboko sam disao. „Kao ni tvoje obećanje.―

Kad smo sletjeli na Kretu, Richards se vratio sa Spinalonge i priredio

zabavu u svom predsjedničkom apartmanu. Prethodno je objavio na Twitteru da
je u gradu, pa se gomila poznatih kretena sručila kroz hotelska staklena vrata,
ostavivši ih razbijenim na podu predvorja. Richards je tada poslao svoje ljude da
pokupe najţešće oboţavateljice i pozvao ih u svoj apartman, natjeravši ih da
ostave telefone na ulazu.
Rory i ja smo ušli dok mu je neka djevojka pušila, istovremeno uvlačeći
prste u dupe svoje prijateljice. To je naravno natjeralo Rory da prevrne očima i
stisne dlanom sredstvo za dezinfekciju, dodavši ga meni. Odmahnuo sam
glavom.
„Neću oprati ruke dok sljedeći put ne budu na tebi.―
„Misliš, nikad?― suho je rekla.

Trofej knjiga 209

 Osmjehnuo sam joj se. Ponekad kaţemo stvari jer zvuče ispravno. To ona
upravo radi. Mislim da oboje znamo da će biti drugog puta i to uskoro.
Drhtala je, ne od hladnoće, jer joj nije bilo naročito hladno otkad je došla
u Irsku – nadam se da to primjećuje. Znajući sasvim dobro da cijeli Rory Projekt
ovisi o Richardsovoj suradnji, uletio sam, uhvatio budalu za rame i odvukao ga
od pušenja. Djevojka je još uvijek kimala glavom ustima u obliku slova O kad
sam gurnuo Richardsa na mekanu koţnu sofu do zida, pritišćući ga svojim
rukama, prekriţenim preko grudi.
„Zabava je završena. Vraćamo se na posao.― Šutnuo sam mu Ďon cipela.
Oponašao je moje pokrete, sklapajući ruke i dureći se. „Jesi li ikad bio na
Thailandu, Mal?―
„Ne mogu reći da jesam.―
„Dobro, ja sam se upravo vratio, i da ti kaţem, to je čarobno mjesto. Imao
sam dosta vremena razmišljati o sranju.―
Bio je na Thailandu točno dvadeset minuta, tijekom kojih je jahao slona,
snimio neugodan video i odlučio posjetiti Grčku iz hira.
„Prekinuo sam sa svojom djevojkom – koja je inače vojvotkinja – sad sam
u potrazi za jednom.―
„Misliš da ćeš je naći u nepoznatom šupku?― ravnodušno sam upitao.
Rory je gotovo iskašljala pluća iza mene, kombinacija smijeha i uţasa.
„Gledaj,― Richards je zakolutao svojim dječačkim, najplavljim očima,
„Imaš pod kontrolom ovaj dio oko pisanja pjesama. Sam si mi rekao da su sve
pjesme završene i pročitane -―
Ovaj put sam ga prekinuo, udarivši ga u potkoljenicu, prije nego napravi
neku ozbiljnu štetu. Umuknuo je.
„Šef ti je dodatno platio za ovaj dokumentarni projekt,― podsjetio sam ga.
„Platio je meni. Platio je Rory. Sjebao si i njezin posao. Moţeš spaliti sav novac
i otpuhati sve ţene koje ţeliš kada završimo sa ovim. Imaš sve vrijeme svijeta.―
Gorko se nasmijao. „Nitko nema sve vrijeme svijeta.―
Ne ţelim mu početi objašnjavati govorne figure. Nije mi dijete. Pa ga
samo promatram, čekajući.
„U svakom slučaju, Irska me deprimira,― zacvilio je, prebacujući ruku
preko lica, poput tinejdţerice koja je upravo otkrila da joj mladenačka ljubav
takoĎer voli i kurac. „Ţiviš usred jebenog ničega, stari. Bez uvrede, ali zaista
jesi. Tako je sterilno.―
„Znaš li ti što znači riječ sterilno?― pitao sam, upravo kad se Rory
diplomatski uvukla u razgovor.

Trofej knjiga 210

 „Ako se dobro udubimo u projekt, svi moţemo neko vrijeme negdje
otići.― Pljesnuo je rukama i stvorio se pokraj mene. „Na odmor.―
„Stvarno?― Richards je spustio ruku, oči su mu zasjale.
Ovo izgleda kao da smo mu roditelji, obećavajući mu put u Disneyland
ako bude imao dobre ocjene. Samo što nema šanse da bismo mogli začeti
nekoga poput njega, jer sam sreo koze profinjenije od ovog čovjeka.
Podigao sam jedno rame, ne ispravljajući Roryno uskoro prekršeno
obećanje.
Richards se namrštio. „Seksualna robinja mi mora to dati napismeno. Ne
ţelim da pobjegne sa svojim dečkom i zajebe nas.―
Okrenuo sam se prema Rory, ali ona više nije stajala pokraj mene. Mislim
da ima telefonski poziv. Vjerojatno joj dečko cvili jer je ipak ne moţe vidjeti.
Kad sam se okrenuo prema Richardsu, skočio je na noge, zakopčao
traperice i uvukao joint u kut usana. Pljesnuo me po leĎima.
„Hvala, čovječe. Cijenim što ste došli po mene. Imao sam tu čudnu vibru,
znaš? Kao da ti se nisam baš svidio. Kao da nismo kliknuli.―
Izgovara riječ kliknuli kao što ja kaţem pička.
Sklanjam mu ruku sa sebe. „Nije to ni blizu istina.―

Dvostruko sranje i to sa dodatkom.

Callum je ovdje. U ovoj zgradi. Smješta se u sobu sa recepcionarom.
Summerino djelo, siguran sam.
Trofej knjiga 211
 Nakon što mi je Mal gurnuo ubrus sa porukom o novom razvoju dogaĎaja
i našem iznenadnom putovanju u Grčku, pozvala sam Summer zbog iznenadnog
emocionalnog sloma. Ispričala sam joj za incident sa čokoladicom, što ju je
ohrabrilo da Mala nazove imenom kućnog ljubimca Mal-Zadirkivač. TakoĎer
sam čula kako uključuje vibrator u punjač i prilično sam sigurna da je lutala
lijevo – desno po Tinderu, pokušavajući pronaći dečka za noć.
„Molim te, nemoj uraditi nešto glupo.― Zatvorila sam oči i zabacila glavu
prema nebu, tiho se moleći.
„Oh, dušo, to je ironično,― rekla je, „S obzirom da si za manje od tjedan
dana boravka u Irskoj u gluposti nadmašila avokado. Pokušavam da ti poboljšam
stvari. Vjeruj mi, u redu?―
Nisam znala trebam li. Ipak jesam.
Volim Summer, ali ona ima vrlo precizne, vrlo odreĎene ideje za moj
ţivot, a ja se ne slaţem nuţno sa svim.
Sigurno je rekla Callumu gdje smo, preusmjerivši ga s njegovog
putovanja u Irsku prema Grčkoj. A on, šarmantan dečko kakav jest, odlučio me
iznenaditi. Kad sam dobila poruku od njega, nisam mogla ostati u sobi gledajući
sučeljavanja Mala i Ashtona. Otrčala sam dolje do predvorja, bacila ruke oko
Callumovog vrata, pretvarajući se da sam ushićena što ga vidim.
Kao što bih trebala biti.
„Nedostajala si mi ljubavi. Jesi li malo smršavjela?― Namrštio se,
cerekajući se. „Dobro ti stoji.―
Sagnuo se i pritisnuo mi usta svojim uobičajenim poljupcem. Tako mi je
zapečatio krivnju na usnama, poput zatvorene omotnice.
Mal je poljubio ove usne jučer poslijepodne.
Odmah nakon što je stavio izmeĎu njih čokoladicu koja mi je bila gurnuta
izmeĎu drugog para usnica.
„Idemo te smjestiti!― Zgrabila sam ga za ruku.
Već znam da ću reći Callumu što se dogodilo. TakoĎer znam da će
vjerojatno – s pravom – prekinuti sa mnom. Ono što tek moram saznati jest je li
moguće ţivjeti sa sobom nakon onoga što sam uradila Callumu.

Trofej knjiga 212

 Vukla sam ga prema dizalima, izbezumljeno, pritiskala gumb petsto puta,
okrećući se prema njemu s divovskim, laţnim, plastičnim osmijehom.
„Da!― mahala sam šakom okolo. „Zajedno. Ponovno. Super.―
Samo začepi, idiote. Pogoršavaš stvari.
„Rory.― Callumov glas proţet je brigom, obrve su mu skupljene. „Jesi li
pijana? Znaš da ne podnosim javnu razuzdanost.―
„Potpuno trijezna.― Nervozno sam se nasmijala.
Vrata dizala su se kliţući otvorila, naravno, Mal je stajao s druge strane,
izgledajući vraški prekrasno – za osobu koja je kriva za prekid dugotrajne veze,
što i jest.
„Traţio sam te.― Izraz mu je bio mekan sve dok nije vidio Calluma pored
mene.
Cijelo lice mu se ponovno promijenilo. Bilo je bolno to gledati. Izgleda...
razočarano. Nije da ima ikakvo pravo biti.
„Malachy,― 2 Callum ga je pozdravio iza mene, zakoračivši u dizalo. Ušla
sam i ja, prevlačeći elektronsku karticu preko zaslona, pritisnuvši gumb za
Callumov kat.
„Zlatni dečko,― odgovorio je Mal, glasom iz kojeg je kapao led.
„Kako ide pisanje?― pitao je Callum.
Upala sam u razgovor prije nego je Mal dobio priliku uvrijediti Calluma.
„Dobro, Richards leti natrag u Irsku, pa će se Mal pobrinuti za njegov
dolazak. Ti i ja moţemo ostati ovdje.―
Ţelim samo sačuvati obraz. Istina, za otprilike deset minuta, sručit ću
neke teške istine na Calluma, nakon kojih niti jedno od nas neće moći podnijeti
moje postojanje.
Večeras je Silvestrovo, zabava koju je Ashton planirao sa Malom u Irskoj
je otkazana. Bila bi to odlična prilika za fotografiranje, ali raščistiti stvari sa
Calom je vaţnije.

2
muško ime, irskog podrijetla, što znači 'moj glasnik'
Trofej knjiga 213
 „To je prekrasna ideja.― Callum mi se nasmiješio, a srce mi se raspalo u
milijardu dijelova.
Ti si ovo uradila. Uţivala si u Malovoj toplini, ni ne sluteći da je spaljivao
sve oko tebe.
„Stvarno jest,― Mal se sloţio, okrećući se prema meni. „Postoji sam jedna
sićušna prepreka.―
„A to je?― suzila sam oči.
„Stvarnost,― uzvratio je. „Richards i ja smo odlučili ostati ovdje do
ponedjeljka. Znate, promjena krajolika i sve to. Odličan način da poteku
kreativni sokovi.― Mal mi se pohotno nacerio.
Ne.
Smiješ.
Ubiti.
Predivnog.
Pjesnika.

Čeljust mi se tako čvrsto zaklopila da je gotovo pukla, palo mi je na pamet

kako je Mal dovoljno lud da kaţe Callumu što se dogodilo prije nego ja dobijem
priliku. Mal mi je vjerojatno čitao misli, jer način na koji me gledao zračio je
nevoljom.
„Dobro, sklonit ćemo ti se s puta, Malachy. Rory i ja sigurno imamo dosta
toga nadoknaditi.―
Callum se okrenuo prema meni i poljubio me u glavu, nesumnjivo slabo
prikrivajući svoje seksualne namjere.
„U ovom dizalu nije izgovorena veća istina.― Mal se nasmiješio,
pogledavši prema nebu, odmahujući glavom.
Kreten. Zašto mi se ne moţe svidjeti onaj zdravog razuma? Zašto?
Okrenula sam glavu da upozorim Mala pogledom, ali je odbijao pogledati
me u oči, zureći ravno naprijed.
Dizalo je zazvonilo, Mal je izašao, hodajući točno iza nas, uzimajući čak
Callumov kofer i kotrljajući ga niz hodnik. „Prije nego zaboravim, došlo je do
promjene planova,― rekao je. „Richards ipak prireĎuje zabavu večeras u svom
stanu na krovu. Dolaze zvijezde iz cijele Europe.

Trofej knjiga 214

 Mislim da Alex Winslow prekida svoj odmor sa suprugom i djecom na
jugu Francuske, samo da navrati. Bit će divlje, a samim time ne i mjesto za
slatku damu poput naše Rory.―
Znao je da nema proklete šanse da sada napustim hotel. O tome Ryner
sanja. Vrsta lude, old-school, rok zabave pune poznatih lica, gdje ljudi vise sa
lustera, pišu pjesme u kutovima sobe, prave gipsane kalupe penisa i voze Rolls
Royseve u bazene.
Zaustavili smo se pred Callumovim vratima. Pogledala sam ga igrajući se
prstenom u nosu. Odmahnuo je glavom osmjehujući se.
„Hajde da ostanemo i odemo na zabavu. Koga briga gdje smo, sve dok
sam u tebi?―
Mal je stajao ispred nas i gledao cijelu raspravu. Ţeljela sam povratiti. Ne
znam zašto je Callum rekao to što upravo jest, ali sam se zbog toga osjećala još
gore nego trenutak ranije.
Podigla sam se na vrhove prstiju, nevino ga poljubivši u obraz.
„UĎimo unutra,― zbunjeno sam prošaptala.
Zalupila sam vrata Malu pred nosom, ostavljajući ga napolju. Fizički.
Figurativno.
Ostavljajući ga sa laţima.
Sa tajnama.
Sa teţinom njegove veze sa udanom Maeve.
I krivnjom što je krio od mene Kathinu smrt.
Sa našim grijesima.
Kad sam se okrenula od vrata da pogledam Calluma, prekinula sam
lakrdiju.
„Moramo razgovarati.―

Trofej knjiga 215

 Sadašnjost

Nisam uspjela reći Callumu o onome što se dogodilo sa Malom.

Čim smo zatvorili vrata za nama, morao je odgovoriti na poziv i zaključati se
vani na balkonu. Koristio se svojim prigušenim tonom strogog financijskog
analitičara koji kao da je govorio – napravit ću polpete od vas, od čega mi se
koţa jeţila.
Telefonski poziv je trajao skoro dva sata i dosezao je oktave prikladnije za
dţunglu. Ţao mi je što mora raditi na Silvestrovo. Ali kad je završio, spremala
sam se uskočiti pod tuš prije zabave.
Kad se vratio unutra, zajapurenog i napaćenog lica, pogledao je moju
polugolu figuru i ţivnuo, namještajući lijeni osmijeh na mjestu gdje je prije
nekoliko trenutaka bio namršten.
„Ja. Ti. Tuš. Seks. Idemo.―
„Moramo razgovarati.―
„Ne mislim da je išta vaţnije od brzog hvatanja, naročito kad ti se kukovi
njišu u Bella Hadid3 stilu. Beznadnost ti dobro stoji.― Prešao je jezikom po
gornjim zubima. „Hajde. Ne moţeš mi reći da nisi čeznula za mojim penisom
cijelo ovo vrijeme.―
3
Američki model

Trofej knjiga 216

 Sjedila sam na rub kreveta, pogrbljena i poraţena, razbijajući glavu kako
da saopćim novosti – kako da nas rastrgnem poput mumificiranog tijela i
počupam sve unutarnje organe.
Mrzim što je Summer sve točno predvidjela.
Ubrus nije značio bilo što.
Značio je sve.
Mal me upozorio prije nekoliko godina da će prekinuti sve što imam sa
bilo kim drugim ako se ponovno sretnemo.
Odrţao je svoje obećanje.
Callum me povukao za rukav, u njegovom je izrazu bilo nešto od čega mi
je srce zveckalo rebrima kao da su metalne šipke.
Briznula sam u plač, prekrivši lice, osjećajući se posramljeno, ne samo
zbog onoga što sam uradila njemu, sebi, već i zbog toga što sam takva kukavica.
Što kao odrasla ne mogu reći istinu. Stajao je tamo, ljetna preplanulost nestajala
mu je s lica dok me promatrao.
„U redu onda, bez hvatanja. Nisam mislio da će te ideja toliko uznemiriti -
― Češkao se po glavi, pokušavajući olakšati stvari. „Dobro sam isfrizirao svoje
lijepe kovrče, ako je to razlog što si tako izbezumljena.―
Pokušala sam se nasmijati kako bi se bolje osjećao, ali istina je da sada
nemamo vremena za razgovor koji očito moramo obaviti. Kliznula sam pod tuš i
otvorila vrelu vodu, zureći u puderasto plave pločice, pomalo ispucale od
starosti, pitajući se kad je sve krenulo po zlu.
Točno sam znala kad. Istog trenutka kad sam se prihvatila ovog posla.
Biti u blizini Mala i ne poţeljeti ga, nemoguće je.
Mogla sam si uskratiti puno stvari, ali on nikada nije bio jedna od njih.
Mal me tjerao da gorim. Pucketam. Topim se. Ljubav prema njemu je
čvrsta i snaţna. Zlatna i ţiva. Organ koji kuca, koegzistira sa mojim srcem.
Izašla sam ispod tuša i suočila se sa Callumom, koji je birao manţete iz
baršunaste kutije koju je svuda nosio sa sobom.
„Kad se vratimo, stvarno moramo razgovarati,― promrmljala sam.
Odgovorio je bez da me pogledao, glasom iznenaĎujuće mrtvim.
„Ti si šef.―

Trofej knjiga 217

 Okretanje boce.
Igramo se okretanja boce.
Ova je zabava totalno sranje.
Alex Winslow se nije uopće pojavio.
„Winslow?― Richards je puhnuo cigaretu sumnjivog izgleda i nasmijao se
kad sam ga za to upitala. „Njegov pojam zabave je sočna večer ispred televizora
sa suprugom. Taj je kreten totalno jednoličan.― Rekao je to najgorim kokni
naglaskom4 koji je ikad zabiljeţen na planeti Zemlji.
Umjesto toga, glazba je stvarno bila jadna (uglavnom Ashtonove stvari),
mjesto je devedeset devet posto bilo ispunjeno polugolim ţenama u togama, a tu
je i samozvani tatoo umjetnik koji spontane kupce vodi na Richardsove
rotirajuće krevete dok se pokreću, a svatko sa tri moţdane stanice moţe vidjeti
kako to nije baš najbolja ideja stoljeća.
Posluga je šetala po apartmanu nudeći pladnjeve groţĎa, sira, krekera,
šampanjca i rakije. Novogodišnji baloni krasili su sobu u zlatnoj, srebrnoj i crnoj
boji.
Kao što sam spomenula, sjedili smo u krugu, igrajući se okretanja boce,
poput velike, sjebane, disfunkcionalne gomile slučajnih poznanika, što smo i
bili.
„Pravila.― Engleska djevojka sa laţnim sisama i upečatljivom kosom,
lebdjela je po sobi poput vile, trepćući u svim pravcima. „Budući da ovdje
imamo pravi par, moramo biti sigurni da im je u redu da vide kako drugi ljudi
njuškaju njihove partnere.―
Usmjerila je svoje velike oči boje lješnjaka prema meni, značajno
podigavši obrvu. Pogledala sam Calluma, očekujući da će prekinuti ovo. To
sam, izmeĎu ostalog, uvijek naglašavala Summer kad sam ţeljela prekinuti s
njim nakon što smo se prestali viĎati – izluĎivao me njegov konzervativni,
tradicionalni karakter.
„Uvijek sam za malo zabave.― Nasmijao se, na moje zaprepaštenje.

4
dijalekt engleskog jezika kojim tradicionalno govori Londonska radnička klasa
Trofej knjiga 218
 Okrenuo je pogled prema meni, suţenih očiju, kao da je ovo neka vrsta
testa.
Kratko sam pogledala Mala, kako ne bih izazvala sumnju. Lice mu je
nepromijenjeno, oči uprte u praznu bocu šampanjca izmeĎu nas. Moţda konačno
shvaća. Ne odbacujem cijelu ideju o nama samo zbog Calluma.
To je zbog toga što je on Glen.
Počela sam shvaćati da moj otac nije bio simpatični, pijani mučenik sa
sela kakvim sam ga zamišljala. Tajne i laţi koje se roje oko Tolke imaju korijen,
a taj bi korijen mogao biti njegov grob.
Sada svi zure u mene, procjenjujući moju reakciju. Ovo bi moglo postati
jako loše, a ja sam prestara da podnesem pritisak društva. S druge strane, ne
mogu se pretvarati da sam razborita. Ne kad je Cal u igri.
„Nastavi. Ti si ta koja mi uvijek govori da se razvedrim.― Callum me
zadirkivao, osmjehujući se.
Prvi put otkad ga poznajem, u njegovu se glasu pojavila prijetnja, a ja
nisam imala vremena ni mogućnosti da je razotkrijem i proučim iznutra, sad kad
sam već pripita.
Slegnula sam ramenima u znak prihvaćanja, a sve su djevojku u krugu
huktale i mijaukale poput mačaka na vrućini. Callum je glavna faca u ovom
okruţenju uskraćenom za testosteron. Osim toga, Ashton izgleda previše
nabrijano, a Mal previše nedostiţno za bilo kakvu vrstu stvarne akcije. Engleska
djevojka je čak namigivala i njihala sisama prema Callumu. Vrlo loša procjena.
„Je li ti u redu kada vidiš da Rory muva druge momke?― narugala se.
„Nitko je ne moţe ljubiti kao ja, ljubavi.― Dobacio joj je predatorski
smiješak.
Ljubav. Sve naziva ljubavlju. Mal je u pravu. To nije romantično.
Dosadno je.
„A što je s ostalim djevojkama?― bockala je.
Gušila sam se u pivu koje sam cuclala, ali ništa nisam rekla.
„Naročito djevojkama.― Callum se nasmijao.
„A što je s tobom? Jesi li spreman poljubiti momka?― Nastavila je peckati
Calluma.
Napadno je koketirala s mojim dečkom. Palo mi je na pamet da bih se
trebala naljutiti, ali osjetila sam samo iritantnu apatiju, kao kad vidite nekog
fanatika na netu, a sve što moţete uraditi je lajkati komentare koji mu se
suprotstavljaju, ne ulazeći u raspravu.
Callum je pročistio grlo. „Neka ostane heteroseksualno, u redu?―

Trofej knjiga 219

 Naravno. Kad ja ljubim djevojke je super, ali ne dolazi u obzir da on ljubi
muškarce.
„Što je s tobom?― Britanska ljepotica se okrenula prema Ashtonu, koji je
sjedio do Mala. „Je li ti u redu cmoknuti dečka?―
Ashton je kratko, nonšalantno kimnuo, kliznuvši pogledom prema Malu.
Mal je gledao izmeĎu britanske ljepotice i Ashtona, bezizraţajnog lica. Shvatila
sam da zadrţavam dah, čekajući njegov odgovor kad otvori usta.
„Ne diskriminiram kad se radi o mrţnji i jebanju.―
„Aleluja!― Ljepotica se zakikotala.
Prekriţila sam noge u trapericama, osjećajući kako su mi gaćice postale
vlaţne. Ne znam zašto mi je tako erotski ugodna ideja da on ljubi Ashtona.
Moţda zato što su obojica tako atraktivni. Moţda jer sam znala da Mal mrzi
Ashtona i da je Mal vrsta muškarca koja moţe pojebati nekoga koga duboko
mrzi, unatoč svojoj ekscentričnoj, kontradiktornoj naravi. Odjednom sam počela
zamišljati kako Mal ševi Ashtona s leĎa, a zrak u plućima mi je postao vruć,
teţak i nevjerojatno gust.
„Rory?― Callum se okrenuo prema meni.
„Hmm?―
„Mašeš da se rashladiš. Postoji li problem sa klima ureĎajem?―
Sranje. Spustila sam ruku i opet ukrala pogled prema Malu. Ljubičaste oči
su mu zasjale dok mi je ciljao zjenice. Uhvaćena.
Ashton prvi okreće bocu. Zastala je na grčkoj brineti. Oboje su puzali na
sve četiri, sastajući se na sredini, usred kruga od dvanaest osoba. Znajući da će
nam svima postaviti ljestvicu, zavjerenički su se cerekali jednom drugom i
silovito naguravali.
Callum i ja smo razmijenili poglede kad smo shvatili da je to puno više od
običnog ljubljenja. Richardsova ruka je skliznula pod njenu suknju, a ona mu je
podigla erekciju kroz traperice dok su se ţestoko ljubili. Podigla je jednu nogu i
raširila ga usred kruga.
„U redu,― rekao je Callum veselim tonom. „Prekinimo to prije nego netko
zatrudni.―
Svi su se nervozno nasmijali, a zajapurena brineta odjurila je na svoje
mjesto. Britanska ljepotica je zavrtjela bocu, promatrajući Calluma kao što netko
u ketozi gleda pizzu, i sasvim sigurno karma mi je odlučila pljunuti u lice,
zaustavivši bocu na njemu.
Moţda zato što nemam pravo biti ljuta, ali mi je ovaj ishod bio nekako
čudno u redu. Čak me nije puno ni iznenadio.

Trofej knjiga 220

 Mal je rekao da mu se Kathleen neizravno petlja u ţivot otkad je umrla,
moţda je u pravu. Toliko se slučajnosti dogodilo kad smo zajedno. Kao da smo
ušiveni u jedan komad, isprepleteni po istom uzorku, na istoj traci i svaki put
kad netko pokuša da nam se pribliţi, ţivot ga raskomada.
Callum je pretraţivao moje lice – zbog odobrenja ili ljubomore, nemam
pojma. Puls mi je eskalirao. U grlu mi je stajala kugla krivnje veličine moje
šake.
Lagano sam mu kimnula. „Uzmi sve što moţeš, ljepotane.―
Oboje su skočili na noge i našli se izvan kruga, kod kreveta. Uhvatio je za
obraz kao što radi meni kada ţeli seks. Uvjeţbano je, poznato.
„Bok.― Nasmiješio joj se.
„Bok.― Dahtala je.
Shvatila sam da se i ja smiješim, simpatični su zajedno. Ali ne bih trebala
razmišljati na taj način. Kad su mu se usne spojile s njenima, polovica djevojaka
u krugu je okrenula glave prema meni. Prisilila sam se da zurim u Calluma i
djevojku, ţeleći da osjetim nešto – bilo što – ali besmisleno je. Kao da gledam
TV emisiju, i to osrednju. Nakon deset sekundi sporog, senzualnog francuskog
poljupca sa jezikom, nespretnosti i zdrave doze tjeskobe, otrgnuli su se, a nešto
u zraku je zapucketalo od napetosti. Još uvijek se drţala za njegovo tijelo dok se
on povlačio korak natrag, odmahujući glavom kao da ne moţe vjerovati da je to
učinio.
Bacio je pogled prema meni. Srce mi se slomilo, ali iz sasvim pogrešnih
razloga.
Ona ga moţe usrećiti, ja joj stojim na putu.
Ne zadugo, rekla sam sebi. Callum zasluţuje više, i vrijeme je da to
dobije.
„U redu, hvala vam na prvoj traljavoj izvedbi francuskog poljupca
zabranjenoj za mlaĎe od trinaest.― Ashton je zijevnuo. „Svakako ću vas
preporučiti kada Ed Sheeran idući put bude pisao pjesmu koja slavi crkvu.
Brandy, red je na tebe.―
Razumjela sam da mu je Brandy pomoćnica. Ona je dala svoj broj Malu u
Tolki. Da, ona sa dugim, preplanulim nogama i ţarko crvenom kosom koja
izgleda kao fino vino od trešnje. Nagnula se naprijed, dekoltea izdašnijeg od
dobrotvornog rada Oprah Winfrey i okrenula bocu. Već sam znala gdje će se
zaustaviti. Srce mi je bilo poput ţeljezne šake koja pokušava slomiti zid od
rebara.
Tup, tup, tup.

Trofej knjiga 221

 A onda... dogodilo se.
Boca se zaustavila na Malu, Brandyin osmijeh je bio tako širok da sam
komotno mogla ubaciti unutra bejzbol palicu. Horizontalno. Nije da sam
razmišljala o tome.
Moţda samo malo.
Dovukla se do središta kruga, vjerojatno ţeleći ponoviti način na koji je
Ashton vodio grčku boţicu, ali je Mal ustao, krenuo prema njoj i povukao je. Za
konjski rep. Uradio je to tako leţerno, bez napora, da sam čula kolektivni uzdah
svih ţena u sobi i pridruţila mu se svojim tihim jaukom.
Mal ju je pogledao. Nagnula je glavu, zavodljivi osmijeh utisnut joj je na
usnama.
„Kako čudno -― Nije uspjela čak ni glas ispustiti prije nego su mu se usta
srušila na njena, poljubili su se tako duboko, tako brutalno, tako okrutno, da sam
ţeljela zaplakati. Osjećala sam se kao da mi tigar šiljastim kandţama reţe prsa,
mlazovi krvi prskali su mi iz srca.
Nisam dobro.
Zapravo, osjećam se kao da ne mogu disati.
Kad je jezikom kliznuo pored njenih usana i osvojio joj usta, oštro sam
udahnula i prisilila se da ne stisnem oči. Njeno stenjanje i jauci uţitka prodirali
su u mene poput otrova.
Kad su konačno završili upijati lica jedno drugom, Callum je pročistio
grlo. Okrenula sam se i shvatila da je cijelo vrijeme gledao u mene.
„Uţivaš u predstavi?― Usne su mu se iritantno trznule.
„Više nego u društvu,― promrmljala sam.
Tako sam se zasitila tog pasivno-agresivnog sranja. Ali sam takoĎer
primijetila da je moja greška što nisam izgovorila ono što se dogodilo izmeĎu
Mala i mene u Irskoj. Iako nisam kriva, morao je biti prekinut poslovnim
pozivom. Pokušala sam. Nisam to mogla uraditi dvadeset minuta prije nego smo
krenuli na zabavu.
Mal i Brandy su se vratili na svoja mjesta, osjetila sam kako mi se lice
zagrijava, kao da sam uradila nešto pogrešno.
„Rory, tvoj red,― zareţao je Callum.
Pokušala sam ignorirati njegov ton dok sam grabila bocu, gledala u strop i
tiho se pomolila.
Molim te, nemoj da bude Mal.

Trofej knjiga 222

 Bio bi mi dobar bilo tko drugi. Po mogućnosti djevojka. Čak bi bilo u
redu poljubiti Ashtona. Sladak je, rock zvijezda i nedovoljno pri svijesti da bi se
sutra sjećao.
Prsti su mi stisnuli bocu.
„Planiraš li je zavrtjeti, medena ili samo zuriti u nju, nadajući se da će se
okrenuti snagom telepatije?― Pitao je Ashton, cmokćući.
Zatvorila sam oči i iznutra prekorila pokojnog oca po prvi put otkad sam
se rodila.
Hej. Pa... mi se zapravo ne poznajemo, ali ako si gore, poštedi me ove
nespretnosti. To je najmanje što moţeš učiniti.
Zavrtjela sam bocu, duboko udahnula i gledala. Okretala se i kovitlala
jedan, dva, tri, četiri puta prije nego je stala na –
„Mal,― uvjerljivo je izjavio Callum.
„Ashton,― Brandy je rekla u isto vrijeme.
Naravno, ne bi htjela da poljubim njenu simpatiju.
Oh, i usput, hvala, Glen.
„Mislim da je stala kod Ashtona,― sloţila sam se.
Iako moram reći, u slučaju da je Glen gore negdje i pokušava se iskupiti
usmjeravajući bocu prema Ashtonu, nije baš trijezan na nebu, jer izgleda da se
boca dvoumi izmeĎu Asthtona i Mala.
„Definitivno pokazuje Mala,― Callum se usprotivio, tapkajući glatku
bradu.
Što on dovraga radi? Nisam toliko glupa da to pitam kad smo u društvu.
„Pretpostavljam da to moţe značiti samo jedno.― Britanska se ljepotica
cerila poput hijene, zagledana u Calluma pogledom bremenitim od poţude.
Svi imaju svoj način u ovoj borbi, a čini se da je njen najgladniji,
najzlobniji.
„A što bi to bilo?― Callum joj se nestrpljivo okrenuo.
„Trostruki poljubac,― promucala je, vrteći pramen kose oko prsta.
„Da!― Ashton je podigao šaku u zrak. „Da, jebote. Seksualna robinja i
Mračni pjesnik u istom loncu. Prijavljujem se.―
„Seksualna robinja?!― Callum se izgubio.
„Opušteno, to je ime kućnog ljubimca.― Ashton se nasmijao, otpuhujući
raznolike tragove dima.
Kunem se da bih se okamenila samo ako ga poljubim.
„Meni odgovara,― rekao je Malachy bezizraţajno.
Osjetila sam kako me Callum gura prema središtu kruga.

Trofej knjiga 223

 „Nastavi onda,― rekao je.
„Čekaj, nisam znala za ovo,― promrmljala sam.
„Dogovorili smo se!― zavapila je Britanka. „Ne izvlači se sad.―
„Da, ne kvari zabavu sad, Rory,― pritiskao je Callum.
Okrenula sam se prema njemu, mršteći se.
Slegnuo je ramenima, sa prikrivenim, tajnim smiješkom na usnama. „Nisi
jedina koja je dobra u dijeljenju. To su dobre vijesti, zar ne?―
Krenula sam prema Malu i Ashtonu, osjećajući kako mi dlanovi postaju
ljepljivi.
„Kako ćemo uraditi ovo?― Stavila sam ruke na struk. „Započet ćemo
ljubljenjem dvoje, treći će se pridruţiti, ili će biti -―
Ashton me bez predomišljanja uhvatio za potiljak, privukao me i glupo
poljubio. Gurnuo mi je u usta svoj vrući, alkoholom natopljeni jezik, tada sam
shvatila da smo svi nekako pijani – uključujući i Calluma.
Ostavivši usranu glazbu po strani, Ashton Richards se zna ljubiti. Počela
sam uţivati kad sam osjetila kako se drugi jezik miješa, sad sam imala dva
jezika u ustima. Jedan je Malachyiev, znala sam točno čiji je čiji.
Osjetila sam kako mi klitoris natiče, donji dio trbuha trne od nestrpljenja
dok se ljubimo polako i strastveno, Ashton mi gricka kut usana, a Mal ljubi
jezikom do besvijesti i natrag. Postalo je jasno da ovo nije trostruki poljubac,
već dvojica frajera ljube jednu djevojku. Minimalno se dodiruju meĎusobno,
ovdje su da sluţe meni.
Upravo kad sam se počela pitati jesam li jedina ponesena situacijom,
Ashton mi je stavio ruku na struk i zalijepio me za svoje tijelo. Osjetila sam na
bedru njegovu čvrstu, pulsirajuću erekciju i zastenjala sam. Mal nije imao ništa
od toga i povukao me na drugu stranu, vukući me prema sebi. Ugnijezdila sam
se izmeĎu njih, osjećajući kako mi vrući iscjedak poţude klizi po gaćicama.
Trebala bih se osjećati posramljeno, samosvjesno ili neugodno, i jesam –
osjećala sam sve troje, kunem se. Ali sam uglavnom ţeljela skinuti odjeću i
ljubiti svaki centimetar njihovih tijela dok me ne pojebu sa obje strane. Usta su
mi puna, bradavice napete i bolno osjetljive.
Palo mi je na pamet da je ovo scena ţivota – ona koju Ryner ţeli vidjeti
na naslovnici Rolling Stonea - njegova rock zvijezda, tekstopisac i fotograf se
ţestoko ljube. Ali ne moţe dobiti ovaj snimak, jer su mu sva tri umjetnika
postala prostaci i nema nikoga da to fotografira.
Dugo smo se ljubili kad sam osjetila da me netko vuče za košulju.
Otvorila sam oči i vidjela da je to Ashton.

Trofej knjiga 224

 TakoĎer sam shvatila da je na korak od nas. Više nije dio poljupca. Nije
bio već neko vrijeme, primijetila sam kad mi se um prilagodio činjenici da mi je
u ustima već nekoliko sekunda, ako ne i minuta, bio samo jedan jezik. Noge su
mi stisnute oko Malovog bedra. Zajahala sam ga. Isuse.
„Ma dajte,― šaptao je oboma kroz gotovo zatvorena usta. „Solo ste već
cijelu minutu. Ljudi su počeli trljati genitalije o pod da bi si olakšali.―
Oči su mi gorjele, pogledala sam u Calluma koji je ustao iz kruga,
okrećući se prema vratima. Zgrabio je moj fotografski aparat prije nego je izletio
van, a gusti, crveni oblak poţude koji me obuzimao je nestao. Instinktivno
trznuvši koljenom, poletjela sam za njim, jureći ga niz hodnik.
„Callum, čekaj!―
Jurio je prema dizalima, tu i tamo zamahujući kamerom. Dok sam ga
uhvatila kako pritiska gumb dizala, ostala sam bez daha. Stavila sam mu ruku na
rame, ali on se okrenuo, odgurnuvši je.
„Ne dodiruj me.―
„Molim te,― preklinjala sam.
Nisam čak znala ni za što molim. Prilično je jasno da je ono što se
dogodilo izmaklo kontroli, da smo Mal i ja podijelili više od poljupca. Postojali
su takoĎer i osjećaji.
„Moliš, što? Molim te, dopusti da napravim budalu od tebe, Callum?
Molim te, pusti me da idem nekom drugom popušiti kurac? Molim te, ostavi me
na miru tako da mogu nastaviti tamo gdje sam stala sa čovjekom koji me tako
rado pustio?―
Vrištao mi je u lice, crven i ljut, nije više bio Callum kojeg sam poznavala
i uz kojeg sam se osjećala ugodno i sigurno. Dizalo je zazvonilo i ušao je unutra.
Slijedila sam ga.
„Nisam te htio pustiti, Rory. Trebao sam biti zadnji koji je ostao. Trpio
sam tvoja kičasta sranja, glupe neobične snove i dosadne kolege.―
Zagledao se u hodnik, vrata dizala i dalje su bila otvorena. Ne znam što da
mu kaţem. Ne znam čak vrijedi li raščistiti ono što se dogodilo, jer ovo je
prekid, i mada sam učinila nešto podlo, to ga ne čini manje dostojnim prezira.
Te noći na balkonu, na boţićnoj zabavi, pogledala sam Mala jednom i sa
sigurnošću znala da je istina ono što je rekao.
Voljeti nekoga znači dragovoljno prihvatiti da vas moţe uništiti.
Mal je uništio mene.
Ja sam upropastila Calluma.

Trofej knjiga 225

 Mislim da postojiš na ovoj Zemlji da bi me uništila, rekao je Callum
mjesecima unatrag.
Je li to bila istina ili je Callum jednostavno ţelio biti upropašten?
„Ţelio sam igrati glupu igru tako da mogu vidjeti kako ćeš reagirati. Nije
te bilo briga kad sam ljubio onu kravu tamo.― Pokazao je sa strane na mjesto
gdje smo bili, u predsjedničkom apartmanu.
Trznula sam se na njegovu uvredu. Vrata su se zatvorila i počeli smo se
spuštati do njegove sobe.
„Ali kad je Mal poljubio tu djevojku, gotovo si eksplodirala. Zatim si
otišla i nastavila ga ljubiti dugo nakon što se Richards povukao.―
„Ţao mi je,― promrmljala sam, proklinjući Summer u sebi što je napravila
sav ovaj nered, iako sam znala da sam odgovornija od bilo koga drugog. „Boţe,
Callum, nikad te nisam htjela povrijediti.―
Čak sam i ja znala kako neuvjerljivo zvučim. Ţeljela bih da mogu vratiti
vrijeme.
Promijenila bih jednu jedinu stvar – ne bih dotaknula Mala prije nego
prekinem sa Calom.
Dizalo se oglasilo, Callum je izašao i okrenuo se da me pogleda.
„Usput, da ste sačekali još samo malo, mogli ste mi slomiti srce i
bankovni račun, odlazeći s polovicom mojih zaliha.― Gurnuo je ruku u prednji
dţep, izvadio malu, baršunastu crnu kutiju i dobacio mi je. Uhvatila sam je, ali
nisam otvorila, već svjesna što bi tamo moralo biti.
Boţe, Callum.
„Kupio sam drugi u Londonu, jer je prvi ostao na tom zabačenom
smetlištu u Irskoj, a ja sam te htio zaprositi što je moguće prije.― Zastao je,
pogledao dolje. „Ali očito ne dovoljno brzo.―
Oči su mi bile pune suza. Glava me boljela. Gubila sam ga. Raspadala se,
odjednom, sve što sam ţeljela napraviti je nešto da se on osjeća bolje, bez obzira
na cijenu. Zakoračila sam prema njemu, ali je odmahnuo glavom. Pritisnuo je
gumb za pozivanje dizala kad su se vrata počela zatvarati, što me nije baš
povrijedilo.
„Ovo je granica.― Isturio je bradu prema pragu izmeĎu dizala i hodnika.
„Ne moţeš je više prijeći. Ovdje završavamo, Rory. Od početka smo gotovi.
Uvijek sam bio privremen, samo pokretač dok glavni ne doĎe.―
Pala sam na koljena, ispuštajući jecaj.
Ugurao je kameru u dizalo, kliznula je pored mene.

Trofej knjiga 226

 „Uvijek si toliko opsjednuta snimanjem savršene slike. Pa, ja sam
fotografirao vaš mali trojac. To će obradovati tvog ljigavog šefa. Nema na
čemu.―
Podignula sam pogled, oči su mi gorjele od srama i bijesa.
Otišao je daleko.
Predaleko.
Uvrćući noţ u grudima, gledao je kako krvarim.
Ipak sam do kraja ispunjena krivnjom.
„Znam da trebamo prekinuti. Znam. Ali ako je to ispravna stvar, zašto
tako jako boli?― upitala sam, osjećajući kako mi pljuvačka curi niz usta.
Ništa nije lijepo u ovoj situaciji, uključujući mene.
„Zadrţavati nešto što nikada nije postojalo je daleko bolnije,― rekao je.
„Vjeruj mi, Rory, pokušao sam.―

PORUKA OD SUMMER

Vrijeme je da se prozrači prljavo rublje, dječače, imam na savjesti

mrlju sumnjivog izgleda veličine Alabame.
U redu – udahni duboki, pročišćavajući dah – evo ide.
Mjesec dana nakon što su Rory i Callum počeli izlaziti, nenajavljen je
svratio dok je ona bila na poslu. Trebalo je to biti iznenaĎenje. Donio je cvijeće,
šampanjac i sashimi 5 iz njenog omiljenog sushi restorana, noseći leptir-mašnu i
izgledajući dobro u uskim trapericama, iako nije pratio posljednje krikove mode.
Rory je trebala biti kod kuće, ali ju je Ryner hitno nazvao zbog neke hitne
situacije sa pop zvijezdom koja je izgubila gomilu kilograma i odlučila da ţeli
ponovno snimiti naslovnicu albuma.
Rory nikad ne odbija posao. Mislim da će umrijeti stiskajući fotoaparat za
srce.
U svakom slučaju, Callum je sa svim tim stvarima pokucao na vrata, a ja
sam ih otvorila. Upravo sam prekinula sa momkom kojeg sam viĎala tri godine i
koji me je taj dan prevario. Dovoljno je reći da nisam bila u dobrom mentalnom
stanju.

5
Japansko jelo s umakom od soje
Trofej knjiga 227
 Callum je zamuckivao, ispričavao se, rekao je da će navratiti kod nje na
posao. Nasmijala sam se, znajući da će ona vjerojatno iskoristiti priliku da ga
ostavi ako to uradi.
Završili smo dijeleći bocu šampanjca koju je Callum donio. Nije puno pio.
U svakom slučaju, to mi je rekao, ali i da se već stvarno osjeća na rubu. Rekao je
kako je znao da će Rory prekinuti s njim. Mislio je da joj je dosadan, previše
ispravan i otvoreno tradicionalan.
Dobro je mislio.
Rory ga jest smatrala dosadnim. Uvijek ga je usporeĎivala sa Malom. To
mi je išlo na ţivce, jer da, Mal je bio super, predivan i odličan u krevetu, ali s
tim je bilo gotovo i bilo je vrijeme krenuti dalje.
Kad se vratila iz Irske prije toliko godina, pokazala mi je njegove slike.
Imala sam izvrsnu ideju kako da joj pomognem da ga preboli. Rekla sam joj da
skupi sve negativne stvari o Malu i zapiše ih na poleĎini fotografija, tako da se
prisjeti svaki put kad pomisli sjesti u avion i preklinjati ga da bude s njom (što se
dogodilo više puta nego je razumski prihvatljivo).
Ali sve što smo mogli dokučiti je da je on bio koketa i pokušao (uspješno)
da bude stvarno dobar u krevetu. Bilo je beskorisno. Savršen je. Naravno, osim
činjenice da ju je ostavio.
U svakom slučaju, vratimo se na Calluma i mene. Te noći, jedna boca
šampanjca vodila je do još dvije.
„Ne razumijem. I ja imam demone, znaš?― rekao je. „Nisam takav čisti
gad kakvim me smatra. Mogu biti uţasna osoba, Summer.―
„Ne vjerujem,― rekla sam.
„Sebičan sam,― odgovorio je.
„Svi smo.―
„Ja više od ostalih.―
To je bila posljednja stvar koju mi je rekao prije nego su mu se usta
spustila na moja.
Spavali smo zajedno.
Prevario ju je.
Ja sam je prevarila.
Bio je to kratak, brzi seks, svršio je nakon četiri minute. Dakle,
razočaravajući u svakom smislu te riječi. Još uvijek smatram da je to najgora
stvar koju sam ikad uradila. A nisam čak bila ni blizu vrhunca.

Trofej knjiga 228

 Nisam uţivala, ali Callum je uvijek bio fantazija – dobro odgojen, dobro
opremljen i dobro obdaren. Da ne spominjem, momak u odijelu bio je osmo
svjetsko čudo, prilično sam sigurna. Bio je to trenutak slabosti.
„Vidiš?― rekao je dok je na brzinu oblačio cipele. „Rekao sam ti.
Sebično.―
Nisam ništa odgovorila.
„Ali mislio sam da će ona biti drugačija, znaš? Mislio sam da će me izvući
iz tog obrasca ponašanja. Ne znam. Moţda sam ovisan o seksu.―
Prestala sam mu odgovarati. Imala sam vlastite probleme, svoje ţivotne
situacije.
Stvar je u tome što nisam znala da će se vratiti kući, spustiti se na kauč
pored mene, primijetiti ruţe i sashimi na pultu, tragove muške kolonjske vode
koju je ostavio za sobom i reći: „U pravu si. Tako sam glupa. Trebam samo
preboljeti Mala i potruditi se oko Calluma najbolje što mogu.―
Rekla je to dok sam još mogla osjetiti miris kondoma njenog dečka koji se
širio iz moje pidţame, čak i nakon tuširanja. Ni Callumu nije išlo bolje s
osjećajem krivnje. Promatrala sam ga s prozora pola sata ranije kako se gura na
straţnji dio Ubera na rubu jecaja.
„Mislim da bi trebala,― rekla sam Rory, razmišljajući, ali molim te nemoj.
Sada vidite zašto na svojim ramenima nosim pet tona krivnje.
Nikad nisam pomislila da će ovako ispasti. Iako sam ţeljela povratiti
svaki put kad bi se nas troje našlo u istoj prostoriji (što se ne dogaĎa često), ja
jednostavno nisam mogla biti ta koja će joj dopustiti da prekine sa Callumom.
Moja se savjest ne moţe nositi sa propašću njihove veze, bez obzira na
razlog. Ali potajno? Ako biste me pitali što mislim u zatvorenoj, tapeciranoj,
zvučno izoliranoj sobi, rekla bih vam da je moja najbolja prijateljica, koju volim
do smrti, obično derište.
Trebala bi samo izabrati dečka i riješiti svakoga muke.
Voljela bih da imam NamrgoĎenog dečka s ubrusom koji bi rastrgao sve
da bude sa mnom.
Ţeljela bih da imam bogatog, sebičnog, ali neodoljivog momka koji bi
uradio sve što moţe pobrinuvši se da Dečko s ubrusom ne uspije.

Trofej knjiga 229

 Sadašnjost

Vrijedi spomenuti kako sam završio zaraĎujući za ţivot pisanjem

pjesama, kad sam u početku tjerao ljude da preklinju da kupe moje pjesme, kao
na natjecanju.
Odgovor je – kao i na mnoga pitanja – Rory.
Nakon što je otišla, borio sam se protiv boli. Pisao sam pjesme o ljubavi,
mrţnji i ravnodušnosti. O samoći, alkoholu i tamnim kutovima duše koji su
često širili neprijateljski povjetarac kroz ostatak moga tijela.
Stotine pjesama su postale tisuće pjesama, a tisuće su postale nešto veće
od mene. Poput čudovišta u ormaru, koje vreba svaku večer. Svaka je pjesma
postala demon, a svaki je demon traţio moju krv.
Krvario sam po stranicama sve dok nije nestalo riječi za pisanje. Ipak ih
ne bih prodao. Nisam ih mogao prodati jer nisam ţelio mijenjati svoje okolnosti.
Nisam ţelio postati velik, popularan i bogat (nije da sam mislio da mogu, ali ne
moţe se riskirati). Nisam se ţelio očešati ramenima o Asthona Richardsa i
sličnima njemu. Ţelio sam prireĎivati predstave na javnim mjestima dok ne
umrem, vratiti se u svoju malu kolibu i ţivjeti ţivot u kojem nisam jurio
nadahnuće – ono je jurilo mene.

Trofej knjiga 230

 Gdje moja umjetnost nije proizlazila iz potrebe da imam veću kuću,
moderniji automobil ili više novca u banci. Radio sam to jer sam ţelio, luksuz
kakav nemaju mnogi plaćeni umjetnici. Pomoglo mi je što nikad nisam bio
posebno materijalna osoba.
A onda se dogodila nesreća.
Kathleen je preminula. Ali tome je prethodio niz operacija koje su
zahtijevala da dolaze specijalisti iz Švicarske i Amerike i tome slično. Liječnički
računi su se počeli gomilati. Mama i Elaine, Kathleenina majka, trebale su
mjesto za ţivot. Trebalo je kupovati sranja, plaćati ljude, a ja sam se osjećao kao
da me svijet postavlja na mjesto iz kojeg nisam mogao izaći.
Tako sam sve rasprodao.
Oslobodio sam svoje demone i prodao ih drugima kao kućne ljubimce. Ti
su ih ljudi stavili na povodac, obiljeţili veselom melodijom i prodali masama,
napadajući sa glazbenih top ljestvica.
Rasprodao sam, nadajući se da će Rory čuti, poslušati, uspostaviti kontakt
i pronaći me.
Bila je to vrsta glupe, dječačke nade kojoj bih se divio u izmišljenom,
beznadnom obliku, ali mrzio u sebi. Pa opet, kakve su bile šanse da ona ne
dešifrira nepogrešive riječi?
„...ljetna kiša u ulici Drury. Glupo od mene, mislio sam da te mogu
zadrţati kao moju.―
„...ispod zvijezda, pitaš, vjeruješ li u Boga? Ponekad vjerujem, ponekad
nisam, ali kad završimo, mislim da neću.―
„Preko oceana, postoji djevojka, napravljena od bijelog sljeza, cijanida i
sjajne rose.―
Onda sam pomislio, ne znam, moţda jednostavno nije imala priliku
poslušati neke od najvećih jebenih glazbenih hitova desetljeća jer je imala nešto
protiv radija, YouTubea, TV-a i Zapadne kulture.
Ali obećao sam sebi da neću biti ogorčen – naročito nakon što sam shvatio
da mi Rory zapravo nije poslala fotografije i pismo. Moţda je napisala te gadne
stvari na poleĎini fotografija – u redu, dobro, to je bio njen rukopis, uradila je to
– ali nije htjela da ih vidim. Da ih čitam.

Trofej knjiga 231

 Što se pobačaja tiče – to je još uvijek misterija. Ţelio sam je pitati za to –
ako je uopće istina – ali to bi značilo uvući je u Treći svjetski rat s njenom
majkom. Koliko god da mislim kako je Debbie Jenkins pizda – vjerujte mi,
mislim to cijelim svojim bićem – ne ţelim da Rory mrzi svoju majku više nego
što već jest.
Čuo sam kucanje na vratima, ignorirao sam ga, još uvijek zureći u strop.
Ako Richards dolazi da se pojebe, razočarat će se. Moţda sam se više pretvarao
kako se volim pomaziti sa muškarcem više nego što zaista jesam. Nema ničeg
lošeg u ljubljenju muškaraca, ali od toga mi se kurac ne ukruti.
Jednostavno sam znao da će Rory to uzbuditi, i ţelio sam je pojebati u
mislima prije nego što ostatak odradim u krevetu.
Kad već spominjemo tu riječ, ona vjerojatno u ovom trenutku daje šupak
Zlatnom dečku kako bi se iskupila što mi je dopustila da joj minutama drţim
usta. Ne bi me iznenadilo da je zatrudnjela (moţda ponovno) samo od ljubljenja.
Pras, pras, pras. Kucanje je postalo jače.
Zastenjao sam, odvojivši se od madraca i krećući prema vratima. Zašto
nema špijunke na ovim hotelskim vratima? Kakva je to zajebancija? Otvorio
sam ih mršteći se.
Rory je stajala na pragu, natečenih očiju i crvenog nosa. Plakala je,
privukao sam je u naručje i čvrsto drţao, ali morao sam znati zašto je ovdje, što
smo mi uopće. Dopustila mi je da joj gurnem čokoladicu u picu jednom, ali se
onda (s pravom) naljutila na mene. Davati mi nadu je siguran put do slomljenog
srca. I ne govorim o tri, četiri komada. Srce bi mi se potpuno slomilo ako Rory
odluči da se riješi i Calluma i mene.
Kao da su muškarci s Marsa, ţene s Venere, a Rory s Plutona – daleka,
tajanstvena i ni blizu nas ostalih.
Čekao sam da kaţe nešto. Po mogućnosti da je Zlatni dečko napokon
shvatio poantu, spakirao svoje Prada torbe i odjurio kući da si pronaĎe damu
punu botoksa koja cijeni iste vrijednosti. Svo troje od toga.
Osim toga, od svih usranih stvari koje sam uradio da je dobijem – a popis
je prilično impresivan za nekoga tko ne zamišlja sebe kao psihopatu – ljubiti je
danas na način kako sam to radio pred njim, nije bio jedan od njih.
Oboje smo bili izgubljeni u tom poljupcu. TakoĎer i pronaĎeni u njemu.
Stajala je vani.
Ja sam stajao unutra.
IzmeĎu nas je mala, značajna udaljenost, zaista ţelim da bude dovoljno
hrabra da je preĎe.

Trofej knjiga 232

 „Gdje je sada ubrus?― Šrmcnula je, premještajući se izmeĎu nogu.
Dohvatio sam ga u zadnjem dţepu – još uvijek ga nosim gdje god da idem
– i podigao ga. Zamišljao sam ovaj trenutak toliko puta. Osjećaji trijumfa i
sigurnosti probijali su se kroz mene. Ali sada, u stvarnosti, osjećam... bolesnu
patetiku.
Da ga još uvijek imam. Uvijek. Sa sobom. Na sebi.
Uletjela je unutra, zalupivši nogom vrata iza sebe. Očekivao sam da će
biti kao u filmovima: ona saznaje – malo kasnije nego što bih volio – da sam ja
taj, nastat će pedeset nijansi svake poze u Kama Sutri.
Ali to se nije dogodilo.
Dogodilo se da se bacila na mene, prebacila mi ruke oko ramena i počela
jecati. Rory nije bila tip koji bi jecao pa sam je zagrlio i poljubio u čelo, štiteći je
od ostatka svijeta. Ako je Dečko seronja ţeli natrag, neka je slobodno pokuša
izvući iz mog stiska.
„Gotovo je,― dahtala mi je u rame.
Srce mi je u neredu ogromnih razmjera. Boli zbog nje, ali me i
oduševljava. Mogu osjetiti kako mi se košulja vlaţi njenim suzama i
pljuvačkom. Cijelo tijelo joj drhti valovima očaja, a moj početni osjećaj pobjede
zamijenio je strah.
„Draga, nije ni trebalo da se dogodi,― prešao sam joj prstima kroz kosu.
„On nije imao šanse. Uvijek smo bili mi.―
Odmahnula je glavom u moje rame, plačući joj jače. „Nije samo to.
Mislim, uţasnuta sam onim što sam učinila Callumu i posramljena zbog onoga
što smo radili...― Štucnula je. „Toliko dugo se pokušavam boriti protiv onoga što
mi imamo, Mal. Više se ne sjećam kakav je osjećaj predati se i dopustiti ti da me
uvučeš u bizarnu situaciju.―
Uzeo sam joj lice u ruke, odmaknuo je tako da me moţe gledati u oči.
„Najnovije vijesti, Rory: već si tamo. Nije postojao niti jedan trenutak, od kada
smo se sreli da ti nisi bila moja. Baš kao što sam ja uvijek bio tvoj.―
Zurila je u mene s osjećajima koji prelaze u i iz njenih zjenica, poput
putnika u vlaku. Sve sam ih mogao vidjeti.
Sram. Bijes. Strah. Ushićenje. UzbuĎenje.
„Zadrţao sam ubrus, zar ne?― Uvrnuo sam joj pramen kose vrhovima
prstiju.
Udaj se za mene, Rory.
Onda je uradila nešto tako neočekivano, da sam gotovo progutao jezik.

Trofej knjiga 233

 Pala je na koljena i otkopčala mi remen mahnitim pokretima. Ništa nisam
rekao, jer nisam bio spreman za osjećajno pušenje i zato što jedan čudan, sjeban,
vrlo prikladan dio mene, misli da mi ţeli popušiti kurac da bi sebi nešto
dokazala.
Kad mi je povukla gaćice prema dolje, bio sam tvrd poput bejzbol palice.
Kurac mi je iskočio smiješno oduševljen. Uzela ga je u šaku i zastenjala,
zatvarajući oči i gurajući ga u usta. Oči su mi se okrenule u dupljama, zabio sam
joj ruku u kosu, traţeći moralnu potporu. Osjetio sam kako joj se jezik okreće
oko mog vrha i zaboravio sam na kojoj sam planeti.
„Aurora Belle Jenkins,― zareţao sam. „Jednog dana ćeš biti moja smrt. Ali
kakav će to jebeni put biti.―
Dvadeset minuta kasnije (dobro, šest) snaţno sam joj svršio u usta –
nakon što sam traţio odobrenje – i povukao je za kosu. Znao sam da je cijelo
vrijeme ţeljela, kad mi je uputila taj ravnodušni – moţeš-li-me-jebati-sada
pogled – da se s njom grubo postupa kao sa onom Richardsovom pomoćnicom.
Ponekad me neusklaĎenost izmeĎu načina na koji se ponašam da je
pridobijem i mog stvarnog ja, natjera da se zapitam jesam li sociopat.
„Ovo je dio u kojem smo trebali slatko voditi ljubav.― Nasmijala se,
crvenih i natečenih usana.
Uronila je u moj krevet. Još uvijek stojim, naslonjen ramenom na zid,
promatrajući je.
„Ti si ta koja je pala na koljena, Princezo.―
„Nedostajalo mi je, a sad sam sama.― Slegnula je ramenima, sklapajući
ruke na prsima poput buntovne tinejdţerice.―
„Ne, nisi.―
Zarumenila se. „Jesi li uţivao ljubeći Brandy?―
„Da,― iskreno sam joj odgovorio.
Prostrijelila me pogledom, spremajući grmljavinu.
Nasmijao sam se. „Uţivao sam osjećajući kako ti oči pale rupe na njenoj
lubanji. Znači da sam još uvijek u utrci.―
„Dobio si utrku.―
„Nije trebalo biti natjecanje.―
Zurila je u mene teškim kapcima, preklinjući da je pojebem. Odbio sam.
Ovo je jedina moć koju imam.
Ona ima moje srce. Ja imam svoj kurac.

Trofej knjiga 234

 Okrenuo sam se, zgrabio joj torbicu s noćnog ormarića i otišao. Vratio
sam se deset minuta kasnije s njenim koferom kojeg sam uzeo iz Callumove
sobe koristeći karticu koju je imala i počeo ga raspakiravati.
Postavljala mi je pitanja, ali sam bio previše zaokupljen da bih odgovorio.
Kad sam završio, otišao sam u kupaonicu, ispljuskao lice vodom i zurio u
svoj odraz u zrcalu.
Pokazivao sam na sebe, suzivši oči. „Otići ćeš tamo i izjebati je. Tako
jako da se neće sjećati koji je dan. Koja je godina. Kako se zove Zlatni dečko.
Ali ovaj put ćeš ostati smiren. Moraš je poševiti kao da ne ţeliš da je ševiš. Ti
ćeš -―
„Mal?― Dozivala je izvana.
Ukopao sam se, raširivši oči.
„Zidovi su nekako tanki, u svakom slučaju, već sam spavala s tobom.
Znam da moţeš ispuniti očekivanja.―
Navala smijeha prošla mi je kroz grlo dok sam otvarao vrata. Stajala je s
druge strane raširenih ruku.
Skočila je na mene, omotala me nogama oko struka, ruke su mi čvrsto na
njenom dupetu, a poljubac tako dug i intenzivan, da sam siguran kako ostajemo
bez zaliha kisika. Pomaknuo sam se duţinom kreveta s njom u naručju – prije
nego sam se sjetio da to ţelim napraviti epskim, ali ipak opuštenim, vidi-ne-
trudim-se-uopće-previše načinom, i naslonio joj prednji dio cijelom duţinom na
prozor. Na petnaestom smo katu ili tako nešto, a druga soba, u drugom hotelu,
okrenuta je prema nama.
Strgao sam joj traperice tako brzo da je zvuk proparao zrak i bacio ih u
stranu.
„Mal,― stenjala je.
„Začepi,― zareţao sam, prisjetivši se teksta na fotografiji.
Previše se trudi.
Previše priča.
Navukao sam kondom na kurac, pljunuvši joj u mekane dlačice i snaţno
se zabivši unutra.

Trofej knjiga 235

 „Ahhh,― siktala je drţeći se za prozorsku dasku. Ali samo sam stajao, s
penisom u njoj, bez pokretanja.
„Mal?― upitala je, još uvijek okrenuta prema Mediteranu i sobi preko puta.
Klizna vrata balkona su širom otvorena. Po sobi se kreću sjenke ljudi.
Mogli bi gledati cijeli prizor kad bi se samo potrudili, a to mi je stvaralo
posesivno uzbuĎenje.
„Da?― opušteno sam rekao.
„Imaš li tremu?― upitala je, tonom koji je odgovarao mom.
Gricnuo sam usnu da se ne nasmijem. Jebote, nedostajala mi je njena
slatkoća i drskost. „Ne. Samo uţivam u pogledu.―
„Moţeš li uţivati dok se zabijaš u mene?―
„Kreni. Ţeliš biti pojebana? Ti onda sve uradi. Započni onda. Jebi me.
Kad god budeš spremna.― Pljesnuo sam je lagano po dupetu. „Samo se kreći
natrag i naprijed. Nije baš astrofizika.―
„Ti to ozbiljno?― Nagnula je glavu u stranu kako bi me mogla pogledati.
Još uvijek sam tvrd, još uvijek u njoj i smrtno ozbiljan. Rekla je da sam uţasan
koketa i da se previše trudim u krevetu. Pa, sad sam tu, potpuno nedostiţan –
ako se ne računa Rory – i najljeniji na Zemlji.
Vrhovima prstiju prelazim joj po leĎima, tjerajući je da sva drhti.
„Trenje se neće stvoriti samo od sebe, draga.―
Okrenula se i počela nabijati, naprijed-nazad, guzovi su joj slatko
poskakivali dok se pokretala. Gledao sam dolje, uţivajući u pogledu dostojnom
pornografije. Pojačala je ritam, a ja sam osjetio kako mi se jaja steţu.
Zastenjao sam. Ne dobro. Mislim, veoma dobro. Predobro. Ipak ne mogu
svršiti nakon pet minuta. Naročito ne nakon što je čula moj razgovor ohrabrenja
u kupaonici.
Izvukao sam se iz nje bez upozorenja kako ne bih svršio, okrenula se,
naboravši nos.
„Mal!― zavapila je.
„Zastani.― Lupnuo sam joj penisom po dupetu. „Pretpostavljam da se
previše trudiš.―

Trofej knjiga 236

 Prije nego se stigla uvrijediti, bacio sam je na krevet, glavom prema
naprijed, i nagnuo koljena prema njoj. Uhvatio sam je za trbuh, tako da je bila na
sve četiri, zabivši se opet unutra bez najave.
„Isuse.― Uzdahnula je. „Sreća pa si tako dobar u ovome.―
Pa, trudim se.
Jebao sam je dobro, brzo i duboko, igrajući se sa klitorisom, a kad sam
osjetio kako joj bedra drhte, a dah zastaje, ponovno sam stao, okrećući je na
leĎa.
Zareţala je. „Koji ti je vrag? Pusti me da svršim!―
Trudim se. Ali ću eksplodirati prije tebe.
„Svršavanje je tako precijenjeno, draga. VoĎenje ljubavi znači davanje.―
Stisnuo sam kurac i izazivao joj pičku sporo kruţeći, ne zaranjajući unutra.
„U tom slučaju, daj mi orgazam prije nego spakiram kofer i odem gore u
Ashtonovu sobu. Sigurna sam da je puno dareţljiviji u tom dijelu.―
Ne mogu si pomoći. Počeo sam se smijati. Znao sam da ubijam
raspoloţenje, ali dovraga, smiješno je. Prebacio sam joj nogu preko svog ramena
i počeo opet pumpati u nju, vrteći palcem preko klitorisa. Zatvorila je oči –
ignorirajući čovjeka za kojeg su prikačeni moj kurac i prsti – i tiho zacviljela
dok su joj sise poskakivale u ritmu mojih potisaka. Volim je vidjeti ovakvu. U
mojoj milosti.
„Brţe.― Zagrizla je usnu.
„Previše lijeno.― Zadrţao sam ritam, zabijajući se dublje i dublje, ne
sasvim zadovoljan ako ne osjetim da je razdirem.
„Mal,― preklinjala je, iako sam je jebao zaista jako i ne baš ugodno. „Još
samo malo.―
Namjerno sam usporio, vodeći je kroz ugodno mučenje. Mogao sam
osjetiti kako joj noge opet drhte, znao sam da će uţivati u vrhuncu puno više ako
bude dolazio postepeno. Ulazio sam i izlazio iz nje, gledajući kako joj se koţa
jezi dok joj pruţam sigurno najbolji orgazam u ţivotu sudeći po izgledu njenih
usana u obliku slova O.
Kad sam završio sa ispunjavanjem očekivanja, konačno sam je pustio,
zabivši se u nju još nekoliko puta, pronalazeći vlastito otpuštanje.

Trofej knjiga 237

 Srušio sam se pored nje, zureći u strop, uţivajući u jednoličnom brujanju
klima ureĎaja i našim usklaĎenim udisajima.
„Ostanimo ovdje cijeli tjedan.― Rory se cerekala prema stropu,
prekrivenih očiju.
Prevrnuo sam se, prebacivši joj ruku preko dijafragme, ljubeći je u
sljepoočnicu.
„Ne moţe.―
„Zašto?―
„Jer se moja kočija od tikve u ponoć pretvara u prašinu.―
„U tom slučaju ću te pustiti da se provozaš mojom Hondom.― Nasmijala
se.
„Jer se moram pobrinuti za neko sranje u Tolki,― dodao sam, cerekajući
se.
„Definiraj sranje,― navaljivala je.
Napravio sam siktavi, odrezak-cvrči-na-tavi zvuk, pokušavajući se drţati
lagano, ali ipak izbjeći odgovor.
Ona ima pravo znati. Ne mogu više poricati.
„Ne, drţiš me u mraku. Opet.― Brzo mi je sklonila ruku sa svog tijela.
„Što je u Tolki, Mal? Zašto se moraš vratiti? Gdje ideš kad slučajno nestaneš?―
Da sam mislio kako moţe podnijeti istinu, moţda bih joj rekao. Ali sam
znao, tako jasno, da sam ţelio ustati i povratiti, da će se okrenuti i otići ako
sazna. A ja je nisam spreman pustiti da ode. Ne još.
Moţda će me na kraju napustiti.
To je opcija koju ne ţelim probati, iako se prisiljavam da se pokušam
pomiriti s tim.
Bez obzira na to, još uvijek imam nekoliko dobrih tjedana – nekoliko
tjedana jebanja s njom, zadirkivanja njenog neobičnog, pomalo uvrnutog mozga
i uţivanja u onome što moţe pruţiti. Nekoliko tjedana prisjećanja što to znači
ţivjeti. Doza moje omiljene droge nakon godina trezvenosti. Nema veze što mi
potpuni neuspjeh opet moţe uraditi.
„Odgovori mi, Mal.―
Trofej knjiga 238
 Ustao sam i krenuo prema kupaonici, potpuno gol.
„Ti si kurac,― ispalila je s kreveta.
„Očito,― bezizraţajno sam rekao, zalupivši vrata za sobom.
„Ne moţeš kriti stvari od mene,― rekla je. „Istina te uvijek sustigne.―
Nasmiješio sam se zrcalu u kupatilu, tuţnim osmijehom koji je znao da je
ona u pravu, ali istovremeno i tako u krivu. Jer još uvijek ne zna neke stvari.
„Spakiraj svoje stvari, Princezo. Idemo kući.―

Trofej knjiga 239

 Sadašnjost

Poput moljca prema plamenu, narkomana na njegovoj najdraţoj drogi,

djevojke sa očinskim problemom prema destruktivnom lošem dečku, ponovo
sam se zakačila.

Pet rundi izmeĎu plahti sa Malom i tri e-maila sa isprikom Cullumu

nakon toga – koja su ostala neodgovorena, na ničije iznenaĎenje – Mal čvrsto
spava pored mene. Još uvijek se osjećam krivom i slabom zbog Culluma, ali
opet nekako ushićeno jer sam tu s Malom. To je kao nekakvo emotivno
predoziranje zbog kojeg se osjećam raštrkano. Gorko-slatko kajanje umočeno u
ushićenost.

Poslala sam Summer kratku poruku u kojoj je obavještavam o svojim

najnovijim dostignućima vezanim za moj ljubavni ţivot i zamolila je da svoj sud
ostavi pred vratima. Kada je počela zatrpavati moj telefon svojim porukama i
pozivima, okrenula sam ga prema dolje i skliznula iz kreveta. Odlazim liftom do
Ashtonove sobe.

Trofej knjiga 240

 Znam da zaobilazim Malov izravni zahtjev, ali smislila sam plan. On je
tako tajnovit sa svime što se dogaĎa u Tolki – kao otac Dorethy, gospoĎica
Patel, Meave i Heather – tako da sam ga odlučila preteći u vlastitoj igri.

Pokucala sam na Ashtonova vrata koja on otvara par minuta kasnije, u

svom širom otvorenom zlatnom ogrtaču, otkrivajući svoju labavu anakondu,
koja se okreće na sve strane poput vrckavog repa. Zatreptala sam, jako se
pokušavajući fokusirati na njegovo lice i ne pocrveniti.

„Imaš li minutu?― Upitala sam.

Klima, štedeći me šala o seks robovima – iako, prvi put otkako smo se
upoznali, izgledam temeljito izjebana – korakne unazad i pusti me unutra.

Kao što sam i sumnjala, u njegovom krevetu bile su dvije djevojke koje
su čvrsto spavale. Jedna od njih bila je Brandy, i činilo se pomalo posramljenom
što sam je tu našla. Odvodi me u drugu sobu - neka vrsta dnevnog boravka – i
sjedamo jedno preko puta drugoga. Predočim mu svoju ideju – ostani u Grčkoj,
upij nešto sunca i malo kulture i napiši album. Iznosim svoje velike ideje i
svoja prodajna mjesta; ovo mjesto je toliko toplije, i blizu velikih gradova i
blizu mora. Pun je preplanulih turista, raskošnih turista koji mu mogu biti
uzorak. Osim toga to je samo tjedan dana od cijelog projekta. Za čas ćemo se
vratiti u Tolku. Čemu ţurba?

Ashton je ţestoko klimnuo, djelujući nekako rastreseno s neki dubokim

pogledom utisnutim u njegovo lice. „Da. Super ideja. Da.―

Shvaćam da je ovo prvi put da sam ga ulovila napola trijeznog.

„Jesi li dobro?― Počešem se po obrvi.

Nasmijao se poseţući za bocom viskija. „Zašto ne bih bio, dušo?―

Odmahujem glavom. Nije tvoja stvar, Rory. Ali nije li to ono što ljudi
kaţu kada zatvore oči ispred razornih stvari koje se dogaĎaju u svijetu?
Napravila sam si mentalnu bilješku da Ashtonov problem s drogom proslijedim
Ryneru sljedeći put kad mu budem poslala e-mail… što bi trebalo biti sutra.

Vrativši se u sobu, zagurala sam se ispod pokrivača do Mala,

razmišljajući o tome kako ga dovodim u poloţaj koji on ne ţeli. Ako je ono što
ga čeka u Tolki toliko vaţno, morati će se izjasniti o tome ako ţeli da ustanemo i
odemo. Ako se ispostavi da nije ništa – pa, zaradila sam tjedan dana na suncu.

Trofej knjiga 241

 Zatvaram oči, pokušavajući zaspati, ali sve što mogu vidjeti u
snovima je moja majka kako trči niz Tolkinu glavnu ulicu, histerično plačući,
drţeći me u rukama. U mojim snovima ja sam sićušna. Još uvijek beba. I
krvarim jako. Ostavljamo trag krvi dok nas cijelo selo prati, trčeći.

Proganjaju nas.

A mi bjeţimo.

Budim se u hladnom znoju i osjećam kako se poznata jeza omata oko

mene. Tresem se tako jako da mi zubi cvokoću.

Guram se ispod Malovih ruku i posuĎujem njegovu toplinu, ali više ne

mogu zaspati.

PORUKA OD ASHTONA RICHARDSA

Unatoč svemu što vi mislite, nisam prvoklasni idiot.

Mogu reći da je prekinula sa Velikom Pizdom ili kako je više

odgovaralo tom Engleskom frajeru da ga zovu. Mislim, kada su ona i
NamrgoĎeni Umjetnik u istoj sobi, seksualnu napetost moţeš rezati noţem za
maslac. TakoĎer, upućen sam u činjenicu da NamrgoĎeni Umjetnik i Seksualna
Robinja ţele provesti sljedećih nekoliko dana kao da se je kraj svijeta blizu.

Ja sam prilično pristojan čovjek, vjerovali ili ne, unatoč tome kako me
mediji prikazuju. Mislim, naravno, volim svoje droge, MDMA me čini sretnim i
pršti bojama i nadahnućem, i to je tip sranja po kojem sam poznat. Ja sam
nasmijani, bezbriţni momak.

Trava je u ovom trenutku nuţna potreba – tko je danas ne puši? I moj

doktor pripisuje lijekove protiv bolova, pa nije kao da sam se igrao Boga i
zaključio da ih trebam gurati svojevoljno u svoje tijelo.

TakoĎer, neću skrivati upotrebu kokaina. Ali, pokušaj ţivjeti pred

očima javnosti od svoje sedamnaeste godine i vidjeti ćeš što to radi tvom
samopoštovanju.

Trofej knjiga 242

 Svaka pojedina greška koju si napravio, zabiljeţena je, dokumentirana
i emitirana na TMC-u, i pohranjena – spremna da ti bude bačena u lice u bilo
kojem trenutku.

I nemojte da počnem sa slikama kurca i javnim prekidima i sa Taylor

Swift – starleta koja piše pjesme o tome koliko sam loš u krevetu. (Pustimo
snimku da pokaţe da nisam ništa ni probao s tom odreĎenom curom. Jedi govna,
Jordan Jackson. Kad malo bolje razmislim, ti si vjerojatno BS. Uvijek si bio
previše otkačen za moj ukus.)

A kao ja sam zastranio.

Tako, da, misli u redu. Moţda sam ja imao neku svoju motivaciju za
ovu zavjeru ostanka u Grčkoj ali to nema nikakve veze sa seksom izmeĎu
Seksualne Robinje i NamrgoĎenog Umjetnika.

To je jednostavno dalo smisao mom glavnom planu.

One meĎusobno okupirane - manje ljudi na mom slučaju.

Manje ljudi na mom slučaju – više vremena za drogiranje i opijanje.

Više vremena za drogiranje i opijanje - manje vremena za razmišljanje

o tome kako se ovaj album nikada neće ostvariti, jer ja ga nikada neću snimiti,
pošto neću više biti ţiv do oţujka.

Zašto što ja imam terminalni rak. Karcinom u jebenom milijuntom

stadiju koji se proširio na svaki pojedini dio mog tijela. A ja sam tu pomislio da
sam samo trajno mamuran, nikada ne očekujući da ću saznati da dok sam ja
tulumario, moje tijelo se iznutra izjedalo do smrti.

Sve je to samo zabava i igra dok ta debela dama – u ovom slučaju moj
doktor – nije zapjevala tuţnu vijest, te sam odlučio otići s praskom, a ne kao
isprana verzija samog sebe – tuţna, koščata, sjene mene, koji leţim u bolničkom
krevetu zureći u ugodnu, generičku sliku na zidu.

Da, tu je novac za koji neću dozvoliti da ga TMC ikada ima; ja

umirem u bolničkoj haljini, izgledajući poput leša.

Ţelite čuti ono najbolje? Sa količinom droge koju uzimam, ljudi nikada
neće posumnjati da sam išta drugo nego dvadeset sedmogodišnja rock zvijezda
koja je umrla od predoziranja.

Trofej knjiga 243

 Dobra stara tragična legenda koja je puno radila ali još više tulumarila.
Skliznuti ću u Amy Winehouse i Brian Jones Klub ali sa laţnom iskaznicom,
da tako kaţem.

Da je itko od ovih prokletih idiota koji me okruţuju samo pogledao

izbliza – ček ne i toliko blizu, tek toliko da osjeti taj moj bolesni izdah i vidi svo
to truljenje u mojim očima – shvatili bi da ništa što sam napravio nema smisla.

Jahanje krava? Putovanje u Tajland? Sva ostala sranja?

Hvatam dan, jednu sekundu u vremenu, jer ja ne brojim godine,

mjesece, ili dane. Brojim sekunde.

Yo, Hendrix, Morrison, Cobain – dolazim vam. Napravite mjesta na

kauču i pustite neku dobru ploču.

Gotov i jebeno vani.

Probudila sam se drhteći od hladnoće i odmah sam znala da Mal nije u

krevetu. Čujem ga u hodniku ispred naše sobe kako razgovara na telefon.
Njegov prigušeni glas klizi preko mog tijela, iako nije blizu mene, moje
bradavice su se napučile. Skočila sam iz kreveta i zalijepila svoje uho na vrata, a
svaka kost u mom tijelu ţudi za odgovorima.

Nije da ne poštujem Malovu privatnost; činjenica je da on zna sve o

mom ţivotu, a ja ne znam ništa o njegovom. Tu postoji veliki jaz izmeĎu nas i ja
bi nekako voljela sagraditi most preko njega, dovest nas oboje na svjetlo.

Trofej knjiga 244

 Napreţem uši ali ne čujem ništa.

Odjednom vrata se naglo otvore pogaĎajući me u lice i ja završim s

guzicom na podu. Trljam si dupe i osjećam kako mi se uči počinju crvenjeti.

„Oh, sranje. Oprosti.― Mal je jurnuo oko vrata i podignuo me, mršteći
se. „ Jesi prisluškivala?―

Hmmm?

„Ne,― prostenjala sam, odmičući kosu s lica. „Taman sam htjela otvoriti
vrata da te potraţim. Zašto, zar si razgovarao sa svojom tajnom
ljubavi?― pokušavala sam se našaliti.

„Ne, ali blizu. Ryner.― Odsječeno kaţe.

„Nisam mislila da je on tvoj tip.―

Pokušavam razvedriti raspoloţenje. Bilo što da zaboravi da sam ga

pokušavala prisluškivati.

„Jesi li znala da Richards ţeli da ostanemo ovdje do kraja

novogodišnjeg tjedna? Kako me ţivcira taj drkaĎija.―

„O da?―

Još jedna laţ u ovoj kanti za prevare, koja se prilično lijepo puni. Ovog
se puta čak i ne osjećam tako loše, pošto Mal svaki dan otkako smo zajedno,
laţe kroz svoje zube.

„Zar je to problem?― Izvila sam obrvu, izazivajući ga da se izjasni.

„Znaš da jest,― uzvraća, ulazeći u sobu i počinje gurati odjeću u svoj

otvoreni kofer. „Pristao sam na dvije noći u Grčkoj. Samo dvije. Čak i to je bilo
nategnuto, i protivno mom ugovoru kojeg imam s Rynerom. Gotov sam ovdje.―

Pitala bih ga ponovno zašto, ali znam da mi ne bi odgovorio.

„Spakiraj svoje stvari, Princezo. Odlazimo, sa ili bez tog projekta.―

„Kako to misliš?―

Okrenuo se prema meni, mršteći se. „Mislim da me nije briga za ovaj

album, a mislim da ni tebe ni bi trebalo brinuti. Vraćamo se.―

Trofej knjiga 245

 On ne moţe ostati.

Ali ja svakako mogu. I trebala bih. Ovo je moj posao. U trenutku čiste,
oštre jasnoće, shvatila sam da se ništa nije promijenilo. Mal još uvijek ţeli da
napravim gigantske ţrtve u ime naše nestabilne veze. I da ga razveseljavam
jer… zašto? Zbog njegovih lijepih ljubičastih očiju? Njegovih izraĎenih
bicepsa? Njegovih vrućih pjesama?

Preseliti se u Irsku sa osamnaest.

Odustati od fakulteta.

Ostaviti svoj posao.

Dobro da me još uvijek nije zamolio da mu obliţem cipele.

Pokupila sam svoju torbicu, prebacila remen preko ramena i krenula

prema vratima.

„Gdje ideš?― Zgrabio me za zapešće.

Otresla sam ga, gorko se nasmijavši. „Nisam sigurna ali gdje god da
odem, ti nećeš biti tamo, ponašajući se kao kreten koji misli da mu sve dugujem.
Prekinula sam sa svojim dečkom zbog tebe. Neumorno si me proganjao, a zašto?
Da bi ispalo kao da trebam ustati i ostaviti svoj posao samo zato što si ti tako
rekao?―

Malovo lice mučno se izvilo. Razumije kako je jako sjebao ovo.

Odmahuje glavom, uzdiše i pada na koljena pritišćući čelo na moj trbuh. To nije
nikakav početak prosjačenja ili klečanja već jednostavna slatka gesta.

„Ţao mi je. Ponašam se kao seronja, a ne mislim to. I vjeruj mi kad ti

kaţem da te ne uzimam zdravo za gotovo. Hajdemo napraviti nešto zabavno
danas. Obaviti ću nekoliko poziva i vidjeti što mogu napraviti da odgodim
povratak u Irsku. Što ti ţeliš?―

Tebe. Pomislim ogorčeno. Ti si ono što me prvenstveno i dovelo u ovu

situaciju.

Čita izraz mog lica i počinje se smijati, trljajući si obraz.

Pocrvenio je. Topim se, bez obzira na sve moje napore. Ovako će
uvijek biti.

Trofej knjiga 246

 „Osim očitog, uzajamnog odgovora!?― Pritisnuo je svoje vruće usne na
moja prsa kroz pidţamu.

„Iznenadi me.― Šapnula sam.

„Da te iznenadim?―

Nacerio se, onim istim izrazom koji ima vuk prije nego otvori usta i
proguta malu Crvenkapicu.

„Tvoja ţelja za mene je zapovijed, Princezo.―

Na sebi sam imala ţutu ljetnu haljinu i neki pomalo nesmetan osmijeh, na
dan svog vjenčanja. Mladoţenja je na čelu imao crvenu maramu, Blundstone
čizme, kratke hlače i majicu V izreza koja se čula na toplu pivu.

Izgledali smo premladi, previše pijani i previše neoprezni, ali oboje smo
nekako znali da ovo nije pogreška.

Trebala nam je samo tekuća hrabrost da napravimo ovo unatoč svim

tajnama.

Mal i ja smo se vjenčali na Cipru osam sati kasnije, u čast našeg ugovora
na ubrusu.

Prvo smo ujutro krenuli trajektom, odmah nakon naše male rasprave, i
proveli vrijeme jedući školjke i ispijajući bijelo vino. Dok smo stigli na Cipar,
Malov nos je izgorio, a ja sam bila pripita i vrtjelo mi se – ali ne toliko da bi
pomislila kako ovo nije dobra ideja jer mi je alkohol u mojoj krvi tako rekao.

Istina je, ţeljela sam se udati za Mala.

Oduvijek sam se ţeljela udati za njega, od kada sam ga prvi put srela.

Trofej knjiga 247

 Ono što se činilo nemogućim i predodreĎenim za neuspjeh u osamnaestoj
godini, činilo se... dobro, jednako tako malo vjerojatno i sada, s gotov dvadeset
sedam, ali ugovor je bio dobar izgovor i veliki dio mene samo mu je ţelio
obećati zauvijek i uzimati dan po dan.

Nakon što je gradonačelnik Lanarce obavio ceremoniju (bez šale) tijekom

koje smo bili okruţeni s još tri para koja su se takoĎer došli vjenčati, Mal mi je
kupio piće u obliţnjem Engleskom pubu.

Sada, sjedimo ovdje, uţivamo u nadrealnom i sve izgleda kao neki

paralelni svemir iz kojeg ne ţelim iskoračiti – jedan bez mame ili Rynera ili
Calluma.

Kaţem sama sebi da bi ovo moglo uspjeti. Da će to uspjeti.

Pa što ako nas ocean razdvaja? Mogu ga posjetiti na duţe vrijeme. I on

isto to moţe. Zaboga, pa on radi od kuće. Moţda ga mogu natjerati da se zaljubi
u New York i preseli se k meni.

Koliko je teško zaljubiti se u New York? Svi najbolji umjetnici već jesu.

„Ne misliš kako je čudno što smo naletjeli jedno na drugo kod Rynera na
tulumu prije par tjedana a sada smo vjenčani? Nikad zapravo nisam razmišljao
da bi te ponovno mogao vidjeti.―

Ubacim maslinu iz martinija u usta. Dobila sam malo boje, piće me

lagano drţi i seksualno sam zadovoljena.

„Pozitivno razmišljanje,― slaţe se sa mnom ljubeći me u nos.

Njegovo lice je vruće i miriše na morski povjetarac, pijesak i hladno

ledeno pivo.

„Kao da se sudbina umiješala.―

Summer će me ubiti kada sazna da sam zavezala čvor sa svojom Irskom

zabavom od prije deset godina, moja majka će napokon doţivjeti taj srčani
napad kojim mi prijeti, a Callum... Ne ţelim razmišljati o njegovoj reakciji.
Nadam se da nikada neće saznati. Nije kao da postoji nešto što nas veţe.
Krećemo se u različitim društvenim krugovima i radimo različite poslove. Ništa
nije ostavio u mom stanu. Uvijek je bio čudan kada je dolazio. Kad malo bolje
razmislim, nisam sigurna da mu se Summer imalo sviĎala.

Trofej knjiga 248

 „Nismo razgovarali o tome gdje ţelimo ţivjeti. Nisam čak ni potpisala
predbračni.― Ističem.

Način na koji Mal ţivi, zapravo ne ostavlja dojam da pliva u novcu – do

kojeg mi nije ni stalo – ali sve što se tiče zapisa o prodaji njegovih stotinjak
pjesama – pjesama koje sam slušala tokom godina i nekako su mi bile poznate,
ali nisam mogla biti sigurna dok se nisam ponovo našla licem u lice s njim –
govori mi da ga novac zapravo ne brine.

Mal je slegnuo ramenima. „A zašto bi?―

„Sluţbeno imam pravo na polovicu onoga što posjeduješ,― šalim se.

Nikada ne bih dodirnula ni novčić onoga što je zaradio, i on to zna.

Glenov novac ostao je nataknut na majčinom bankovnom računu dan danas.

„Moţeš uzeti moj novac. Nikada mi nije bilo previše stalo do njega.―
Spušta glavu ljubeći jednu stranu mog vrata.

„Do čega ti je onda stalo Malachy Doherty?―

Nasmiješio se, primio moje ruke u svoje i poljubio mi zglobove, njegove

ljubičaste veličanstvene oči susrele su se mojima. „Tebe.―

Upadamo u našu sobu negdje oko tri ujutro, ne očekujući nikakvo društvo.
Krećem prema malom šanku kraj našeg prozora da si napravim gin-tonik. Mal se
saginje pored mene da bi zgrabio bocu vode iz mini hladnjaka kada se vrata
našeg apartmana otvore.

„Mal? Jesi li tu?― poziva tihi glas.

Brandy. Krv mi je odmah proključala na nezdravu temperaturu, jer:

A. Kojeg vraga ona radi u ovoj sobi i kako je dobila digitalni ključ?

Trofej knjiga 249

 B. Upravo je spavala s nekim drugim – svojim šefom – čak nije prošlo
dvadeset četiri sata od tada, zaboga.

Što god. Ne treba mi razlog kako bi trebala biti ljuta na nju. Lovi moga
muţa. Moga muţa. Ţelim zamahnuti prstenom koji mi je kupio ranije danas u
lokalnoj draguljarnici – sa srčanim obećanjem da ću uskoro dobiti nešto veće i
ljepše.

Kao da bih ikada brinula o veličini svog prstena.

Pogledam dolje prema Malu, koji drţi bocu vode kraj mojih nogu. Odvrće
čep. Otpije veliki gutljaj i kaţiprstom pritisne svoje usne, cerekajući se
djetinjasto.

Moram joj prenijeti vijesti bez otkrivanja. Slatko.

„Ovdje.― Javljam se iza šanka. Ne moţe vidjeti Mala u toj poziciji.

Brandy ušeta izgledajući poput prvoklasne uličarke: kratka crvena mini

haljina, sa frizurom gdje je svaka dlaka na svom mjestu, i sve umotano u
savršenu šminku i grimizno-crvene usne.

„Oh, nisam očekivala da ću tebe vidjeti ovdje.― Osmijeh joj je nestao.

Zastala je nekoliko metara od šanka. Popila sam gutljaj gin-tonika.

„Mogu li ti što donijeti?― zatrepćem trepavicama.

„Dolazi li Mal? Je li pod tušem?― Gleda oko sebe.

„U blizini je.―

Čim sam to rekla, osjetila sam Malove prste kako obavijaju moje golo
bedro. Izravnao je svoju glavu ispred mojih prepona i zakačio palčeve u moje
donje rublje, povlačeći ga lagano prema dolje.

Što on to radi? Imamo društvo.

„Što ti radiš ovdje u tri ujutro?― Upitam je, pokušavajući izgledati što
leţernije, kad osjetim njegov vruć dah na svom izloţenom breţuljku, sada bez
gaćica. Puls mi se ubrzao, i osjećam kako se poznata ţelja gradi u meni.

Trofej knjiga 250

 „Samo sam pomislila... mislim...― Ponovno se osvrće oko sebe kao da bi
se u svakom trenutku Mal mogao materijalizirati kroz isključen televizor.
„Ashton je rekao kako on radi noću, pa sam mislila da mu moţda nešto treba.―

Kao nekakav prljavi menadţer za jednu noć?

„U redu je. Mi usko suraĎujemo. Ja mu pomaţem kad god mogu.―

Ocrtavam prstom rub čaše svog gin-tonika. Još uvijek se nisam priviknula
na teţinu prstena na prstu, ali on me nekako čini osnaţenom. Kao da bih mogla
osvojiti svijet. To je ono što mi radi Malova ljubav. Čak i ako još nije izgovorio
te riječi na glas, osjećam kako mi se upijaju u koţu kad me gleda.

„Jesi li ikada bio zaljubljen?― Trebala bih ga to ponovno pitati, uskoro.

Mal provlači svoj jezik – još uvijek hladan od vode – kroz moj prorez a ja
sam ţestoko zadrhtala od nekontrolirane ţelje. Brandy je zakoraknula prema
meni i naslonila lakte na rub šanka.

„Bez uvrede, ali mislim da mu ne pomaţeš na način na koji on ţeli da mu

ja pomognem.―

„Bez brige,― uspijevam izgovoriti dok prigušujem uzdah, baš kada

jezikom kopa duboko izmeĎu mojih zidova.

Mogu osjetiti koliko sam vlaţna na njegovom jeziku, a isto tako mogu
osjetiti njegov osmijeh, tutnjajući, mračan cerek koji ispušta kao odgovor na
njen posljednji glupi komentar. Sirovo me proţdire dok mi ona govori da je ona
ta koju ţeli u krevetu.

Sada je to tako ironično. Mada sumnjam da bi Alanis Morissette to ţeljela

iskoristiti u svojoj pjesmi.

„Mogu li mu nešto prenijeti? Izgleda kao da naš momak ne dolazi tako

brzo.‖ Pokušavam kontrolirati svoje disanje dok Mal zabija i vadi jezik iz mene,
svako malo vrteći njime oko mog klitorisa da me podsjeti na to što
dolazi (orgazam i ja).

„Pa, ja...―

„Ohhh, Boţe,― zavapila sam, drţeći se za rub šanka u grču i besramno

zabacujući glavu.

Trofej knjiga 251

 Nosom masira moju osjetljivu kvrţicu i gura jezik duboko u mene tako da
vidim zvijezde. Negdje uz put, izgubim sposobnost drţanja otvorenih očiju.

„Je li sve u redu?―

Mogu je praktički čuti kako se mršti.

„Izgledaš kao da ćeš se razboljeti ili tako nešto.―

Mal si ne moţe pomoći. Jako se smije u moju macu dok me proţdire,

grickajući mi usmine, sisajući i nemilosrdno me obraĎujući jezikom. Ţeli da
svršim na njegovo lice dok me ona gleda. To i radim. Svršavam jako, šireći
svoje noge dok mi je haljina uglavnom podignuta i grizući donju usnicu širim
prste po šanku, a moj gin-tonik završava na podu.

Nakon nekoliko sekundi otvaram oči i zatrepćem prema Brandy.

„Da, dobro sam. Izgleda kao da sam...― pročistim grlo. „Istegnula mišić ili
tako nešto.―

Brandy zakorači do kraja prema meni i zaviri dolje, sa izvijenim obrvama.

„Mal!― uzdahnula je, hvatajući se za svoje nevidljive bisere dok nosi

haljinu kratku poput ubrusa.

Odmaknem se od svog muţa, gledajući ga kako joj upućuje šarmantan i

leţeran osmijeh dok ustaje. Otkriva se ogromna erekcija kroz njegove kratke
hlače, usne su mu natečene i izgledaju kao da je upravo sada pojeo glaziranu
krafnu, a kosa mu je neuredna i svilenkasto ukusna kao latice cvijeća.

Upravo sada, izgleda tako divno i znam da apsolutno ne postoji ništa na

ovoj Zemlji što bi me natjeralo da ga se ikada odreknem.

„Hej, Britney.―

„Brandy.― Odgovara otkrivajući zube, obraza crvenih od bijesa.

„Svakako.― Stavlja ruke na bokove. „Kako ti mogu pomoći?―

„Je li ovo slučajno ili...?― Pokazuje prstom izmeĎu nas dvoje, suţavajući
svoj pogled prema Malu.

Naglo je izdahnuo, otpuhujući pramen sjajne, prerasle kose koja mu je

pala preko marame i pretvara se kao da razmišlja o tome.

Trofej knjiga 252

 „Pa jutros sam je pitao da se uda za mene. Zapravo, to nije posve točno.
Pitao sam je prije osam godina, ali je rekla ne. Ovaj put, rekla je da. Tako da,
posljednjih nekoliko sati mi smo u zakonitom braku, zbog čega se naginjem
prema tome da smo ozbiljni. Što vi kaţete gospoĎo Doherty?― Okreće se da me
pogleda dok si gladi bradu. „Nisu narukvice prijateljstva, ali su korak u pravom
smjeru, zar ne?―

Nudim mu neobavezno slijeganje ramenima. „Izgleda da ću te zadrţati za

sada. Bez uvrede, Brandy.― Oponašam njen snishodljiv ton.

Nikada nisam vidjela da je netko tako brzo izjurio iz sobe. Izgledala je

uţasnuto. Nekako sam napola tuţna zbog nje. Ali sam totalno sretna zbog sebe,
jer kada me Mal zgrabi u naručje i podigne u zrak, oboje prkosimo gravitaciji i
logici svjetova koje smo gradili prošlo desetljeće.

Kunem se da nisam ni primijetila kada me spustio.

Lebdim na gustom nebeskom oblaku.

Ali zato što sam još uvijek u mraku, ploveći u nepoznatom, samo minutu
daleko od toga da istjeram tu istinu iz njega, znam da će taj balon puknuti.

PORUKA OD BRANDY

*lupa po mikrofonu*

Je li ovo uključeno?

Oh. Bok. Brandy ovdje. Pretpostavljam da bih se trebala objasniti.

Dozvolite mi da počnem s tim da simbolična smetena djevojka nikada

nije znala da igra tu ulogu, znate?

Nitko nikada ne bi ni otišao na audiciju za tu ulogu, a kamoli je

svojevoljno odigrao.

Ako mene pitate, imala sam sva prava krenuti za tim izmučenim
pjesnikom.

Trofej knjiga 253

 Svaki put kada sam ga vidjela s tom čudnom djevojkom srebrne kose,
oboje su izgledali kao da se namjeravaju poubijati, ili su aktivno pokušavali
sabotirati ţivot jedan drugome na ovaj ili onaj način. Kako sam mogla znati da
tu ima još nešto izmeĎu njih osim što su dvoje profesionalaca koji se baš ne
slaţu meĎusobno?

Oh, i nemojte me ni iskušavati sa tim spavala-sam-sa-svojim-šefom

incidentom.

Da, da, spavala sam sa svojim slobodnim, pristupačnim, velikodušnim

rok-zvijezda šefom. Onim koji ima veliki kurac i trideset i dva milijuna pratitelja
na Instagramu. Tko ne bi? On je jebeni Ashton Richards!

Osim toga, od kada je pogrešno ići za jednim vrućim slobodnim

muškarcem? A kada lik izgleda poput Malachy Dohertya moja je duţnost da ga
probam zavesti.

Isto tako neka snimka pokaţe da nisam najgora, najstrašnija osoba na

svijetu.

Samo pitajte moju sestru Whitney koja radi za Rynera.

Ona me povezala s ovim poslom, i jako dobro je znala da me mora

upozoriti na mog prekrasnog poslodavca.

Jer ja moţda spavam sa svojim šefom (tehnički ne, jer mene je angaţirao
njegov menadţer) ali ona je ta koja ima dijete sa engleskim bankarom koji očito
ima djevojku.

Otmjenu, zgodnu djevojku fotografkinju, koja nema jebenog pojma da

se on mjesecima zabavlja iza njenih leĎa.

Bankar kojem se Whit ček ni ne sviĎa, ali da li nju to brine? Ne. Jer on
će svoje plaćati kroz sljedećih devetnaest godina.

Sada kad malo razmislim o tome, Callum Brooks točno su uklapa u sve
to.

Moram si mentalno zabiljeţiti da pitam Whitney o tome. Moţda kada

ne bude toliko emotivna i kada se ne bude se ţalila na svoje bolne grudi.

Pa, dobro. Vraćamo se na ploču za crtanje savršenog supruga

Trofej knjiga 254

 Sadašnjost

Mal je pristao na još dva dana u Grčkoj, ali kvragu, bio je kao Gorka
Betty o tome. Najbolje to iskorištavamo ostajući u krevetu po cijele dane,
nadoknaĎujemo sve to sa što više seksa, morskih plodova, i sa još malo sunca na
našem balkonu.

Razgovaramo o pjesmama koje je napisao o meni ( „Kako nisi znala?―

„A kako sam trebala?― Rekao si mi da ih nikada nećeš prodati. Osim da slušam
svaku hit pjesmu i pretpostavljam da se radi o meni? Što misliš koliko sam
uobraţena?― „Pa tvoja glava je neizmjerno velika, ali čuo sam da su sve filmske
zvijezde takve pa pretpostavljam da si u dobrom društvu.―), slušamo muziku,
iskorištavamo svaki ubrus koju dobijemo kad doĎe posluga u sobu da bi mogli
potpisati još koji ugovor izmeĎu nas.

Za neočekivan dogaĎaj, kada se posvaĎamo.... obećavamo da nećemo

otići jedno od drugoga.

Za neočekivan dogaĎaj, ako budemo imali tri dječaka i nijednu

djevojčicu... obećavamo da nećemo imati sve plavo u kući i da se neće gledati
nogomet cijeli vikend.

Trofej knjiga 255

 Za neočekivan dogaĎaj, u slučaju da se Mal preseli u New York...
obećavam da mu neću dozvoliti da obuče jaknu od tvida i postane izmučeni,
klišej umjetnik.

Sve te stvari čine se vaţnima, ali one još uvijek vise u zraku poput
zvijezda, nedostiţne i daleke. Ne razgovaramo o onome o čemu bi trebali.

O njegovim tajnama. O misterioznim pozivima koje prima svakih

nekoliko sati u hodniku.

Ne razgovaramo o tome da se ne ţelim preseliti u Irsku jer moj ţivot je

u Americi, a on se ne ţeli preseliti u Ameriku jer njegovo srce je u Tolki.

Ne razgovaramo o Kathleen.

Ili o ocu Dohertyu.

Ne razgovaramo o mojoj noćnoj mori.

U jednom trenutku Mal se išulja na hodnik kako bi uputio još jedan

telefonski poziv, a ja uzimam svoj telefon da pošaljem poruku Callum i pitam ga
kako je.

Nakon što sam završila s porukom, kliznem u svoje neotvorene poruke

da bih se suočila sa muzikom poruka od Summer. To je više kao vrisak, ako sam
dobro ulovila vibraciju, a ono što sam vidjela, tjera me na povraćanje.

Summer: Molim te odgovori.

Summer: Pretpostavljam da ti je on rekao.

Summer: NIKADA nisam namjeravala spavati s njim Rory. Moraš mi

vjerovati.

Summer: I znala sam da te on toliko voli. Molim te, molim te, oprosti mi.

Summer: O Boţe, zaustavi se! Ti si ionako namjeravala prekinuti s njim.

To si mi ti sama rekla, milion puta. U mom umu čak ni niste bili, kao ono,
stvarno zajedno. Mal je uvijek bio onaj kojeg si ţeljela. Odluči se.

Usta su mi obješena kada se Mal vratio u sobu, osvrćući se oko sebe.

„Hoćemo li se spakirati?― upita sa šakama stisnutim u struku. Prisilim

se podignuti pogled i ignoriram taj osjećaj kako mi se srce razbija poput prozora.

Trofej knjiga 256

 Bum, bum, bum.

„Još tri dana.― Formiram slabašan osmijeh, glumeći bedaka ponovno.

To je ono što je Ashton rekao. Još tri dana. I on je zapravo poslao po

Mala da doĎe raditi s njim danas, za sat vremena, samo da bi opravdao naš
boravak ovdje. Ja sam se pridruţila Malu da mogu fotografirati, pa smo onda
podijelili vijesti o našem vjenčanju Ashtonu koji je bio ushićen. Ali opet, on je
bio tako jako, jako na nečemu. Mislim da bi on bio jednako ushićen da smo mu
rekli da smo kupili novi privjesak Hefesovog hrama u kvartovskom dućanu.

Da. Ashton je izgledao nabrijanije od samog aviona. Ponovno sam se

prisjetila da moram reći Ryneru da treba Ashtona poslati na odvikavanje nakon
što završe ovaj projekt. Tako je očigledno da su stvari malo izmaknule kontroli.

„Ja se moram vratiti,― Mal ponavlja svoju uobičajenu mantru.

„Stvarno? Super. Naći ćemo se tamo za tri dana.―

Čitala sam Summerine zadnje poruke iznova i iznova. Umorna sam od

toga da me se drţi u mraku. Mal zuri u mene s divljim, bijelim bijesom, što
nikada dosada nisam vidjela na njemu. Vrućina sa njegovog tijela se rola u
valovima koji se ruše do mojih nogu.

„Dobro.― ispljune.

„Dobro.―

Zgrabi svoj kofer, koji je već zapakiran i zatvoren i zaputi se prema

vratima. Još uvijek sam u krevetu kada se zaustavlja, uzdahne i vraća natrag,
izgledajući izgubljeno i prazno. Izgleda kao da su ga tih desetak koraka dok je
odlazio od mene iscrpili potpuno.

„Molim te.― tiho kaţe.

Znam što me pita.

Molim me da mu ne oteţavam. Da poĎem bez pitanja.

Razmišljam o Callumu koji spava sa Summer.

O tome da sam dopustila Malu da sa mnom radi nečastive stvari dok sam
još uvijek bila s Calom.

Trofej knjiga 257

 O varanju i tome da me netko vara. Nikada nisam razmišljala da bi se tako
nešto moglo meni dogoditi.

Ali znam da se dogodilo s razlogom.

Kaţu jednom varalica, uvijek varalica.

I mislim da se ponekad neke stvari ne čine pokvarenima, a jesu, i kroz

nekakvu pukotinu se uvlače loše stvari.

Ja sjebavam to nešto moje što je cijelo, jer Mal je u očajnoj situaciji.

Počinjem shvaćati da nisam poštena prema njemu.

„Mal.― izdahnem.

Polagano podiţe pogled. Vidim da su neke loše stvari već skliznule u

njegovu slomljenu unutrašnjost.

„Jesi li ikada bio zaljubljen?― Pitam.

Golemi osmijeh pokaţe se na njegovom licu. Tako je veliki i stvaran, i

moţe me drţati da gorim zauvijek. Znam da, dokle god ću ovaj osmjeh
viĎati svaki dan, nikada mi neće biti hladno.

„Smiješno mi je što me to pitaš. Da, da jesam. I još uvijek sam. Počelo

je prije osam godina, kao neočekivan dogaĎaj i nema datuma isteka.―

Ustala sam i dolazim do njega. Hvatam ga za te njegove prekrasne

obraze.

Odmahuje glavom. „Samo mi vjeruj Rory, kada kaţem da moramo ići –

ne zato što mislim da se trebaš odreći nečega zbog mene, ne zato što mi duguješ
bilo što. Nego zato što sam napola ţiv kada nisam u Tolki, a ti zasluţuješ
potpuni doţivljaj, a ne samo dio mene.―

Njegove usne susreću moje, ali me ne ljubi. Samo dodiruje moje

usne svojima dok mi govori.

„Volim te, princezo Aurora Belle Jenkins Doherty iz New Jerseya, mali
ubojico srca.―

„Volim te, Kralju Malachy Doherty od Tolke, moj veći od prosjeka ali
divna drobilice duše. Idemo se pozdraviti s Ashtonom prije nego što odemo.

Trofej knjiga 258

 Prva stvar po kojoj sam znala da nešto nije u redu, bio je miris. Smrdjelo
je poput mokraće i trulog mesa. Gurnula sam vrata dok je Mal ostao kraj vrata,
šaljući poruke.

Brandy i ostatak Ashtonove ekipe nema nigdje na vidiku, sigurno dolje

u baru piju, pa sam krenula prema glavnoj spavaćoj sobi, gdje bi se on
vjerojatno trebao nalaziti.

Pogodak.

Nalazim Ashtona kako spava, s otvorenim ogrtačem – potpuno gol,

naravno – drijemajući s lokvom mokraće svuda oko sebe. Kunem se Bogom,
raznijeti ću cijeli ovaj projekt i odvesti ga ne rehabilitaciju upravo ovdje i upravo
sada, bez obzira koliko novaca će Ryner zbog toga izgubiti. Prilazim mu i
lagano mu protresem rame.

„Probudi se. Moraš otići pod tuš i sabrati se.―

Pogledam oko sebe i nalazim tragove zgnječenih tableta i kokaina na

njegovom noćnom ormariću. GunĎajući „zajebi to―, skupim sve to i odlazim do
kupaonice baciti sve u zahod i pustiti vodu.

Vraćam se natrag u sobu i radim nezamislivo. Zgrabim Ashtonov mobitel

s njegovog noćnog ormarića, stavljam ga na pod i razbijam svojim stopalom. Na
taj način on neće biti u stanju da u skoroj budućnosti nabavi nešto novo.

Nije da će dobiti priliku. Ovo je došlo do dna što se mene tiče. Vraća se
u Irsku s nama i ja ću ga zaključati u Malovu kuću dok ne završe ovu stvar. On
će snimiti taj album trijezan i doţivjeti odvikavanje od droge.

„Ashton!― Sad već agresivnije tresem njegovo rame. „Probudi se.―

Ništa.

Mal ulazi u spavaću sobu, spremajući telefon u straţnji dţep.

Trofej knjiga 259

 „Zašto smrdi kao da je nekakav pišonja ispišao cijelu sobu, zajedno sa
stropom i drţavama u susjedstvu?―

„Jer je to i napravio.― Okrećem se prema njemu kotrljajući očima.

„Neće se probuditi. Moţeš li mi donijeti bocu hladne vode iz mini bara tako da
je mogu izliti na njegovo lice?―

Mal se namrštio i prišao krevetu. Ignorira Ashtonovu golotinju i gura

svoju ruku ispod Ashtonovog nosa. Lice mu postaje pepeljasto.

„Draga napravi mi uslugu i pričekaj vani, u redu?―

„Što? Zašto?―

„Zato.― Moj suprug se okreće prema meni, ljubičastih očiju punih bola.
„Mrtav je.―

Hitna pomoć stigla je za dvije minute. Policija stiţe nedugo za njima. Ne

znam kako su saznali, ali sve tračerske web stranice šalju lokalne novinare da
pokriju tu priču, i Ryner, koji trenutno prolazi kroz mentalni slom zajedno sa
srčanim udarom, a udaljen je ocean daleko i zapeo u bolnici, zapovijeda nam da
se vratimo u Tolku te da ne razgovaramo s bilo kim i ostanemo tamo do
daljnjega.

Nakon kratkog razgovora s policijom, pušteni smo i vraćeni u hotel.

Spakirali smo svoje stvari, još uvijek u šoku, i ostavili Brandy i ostatak ekipe u
suzama iza nas. Ne postoji ništa što bih više ţeljela napraviti nego ostati i utješiti
sve te ljude i shvatiti što se dogodilo, ali znam da se Mal jako ţeli vratiti kući, a
sada i nije vrijeme da prkosim Ryneru.

U avionu buljimo u ništa i ostajemo tihi.

Mal je taj koji je prekinuo tišinu.

Trofej knjiga 260

 „Znaš, osjećam se poput seronje zbog načina na koji sam se ponašao
prema njemu.―

„Stvarno si mu se sviĎao.― Progutam.

Poljubila sam ga ovaj tjedan. Usta su mu bila vruća i ţiva, njegovo srce
kucalo je uz moje. K vragu, razgovarala sam s njim prije nekoliko sati i bio je
smiješan i drag i s njim je bilo lako – u njegovom svijetu nije bilo briga. Ne
znam zašto sam tako jako shrvana gubitkom njegovog ţivota, ali sve što ţelim je
uvući se u samu sebe i zaplakati.

„Mrzim to što smo to nekako mogli spriječiti.― promrmljam.

„Nismo mogli.―

„On je cijelo vrijeme bio drogiran. Mi smo dozvolili da se to dogodi.―

„Ti se očito nikada prije nisi susrela sa ovisnikom. Ni ti ni ja nismo mogli

napraviti ništa da bi ga spriječili da se drogira. Ovo nije zbog tebe, Rory.― Ljubi
me u rame.

Osjećam kako mi se oči ponovno pune suzama. „Zašto sam onda tako
tuţna?―

„Zato jer si dobra osoba. Jer u biti i on je bio isti takav.―

Ne razgovaramo o projektu, o albumu, o apsurdu ponovnog okupljanja

zbog rada na nečemu što se nikada neće ostvariti. Sada kad je projekt sluţbeno
mrtav – zajedno sa svojom zvijezdom – nešto je puknulo temelje i promijenilo
svijet koji smo zajedno stvorili. Više ne postoji teren na kojem bi mogli
djelovati. Ja nemam nikakav rok u Irskoj.

Pogledam telefon koji i dalje leţi na mom koljenu, maknem Summerine

neodgovorene pozive koji neprestano dolaze i mamine kao knjiga duge poruke,
u kojima me moli da se vratim kući prije nego se dogodi nešto strašno.

„Plačeš.― Mal me stisne za rame.

I ja sada shvaćam da plačem.

Trofej knjiga 261

 Odmahujem glavom. „Ţao mi je. Jednostavno se nikada ranije nisam srela
sa smrću. Moj djed i baka umrli su prije nego sam navršila tri, i premda je Glen
umro dok sam bila tinejdţer, nisam ga poznavala i nikada ga nisam potvrdila.
Zvuči smiješno. Imam skoro dvadeset i sedam ali sve do sada smrt je za mene
bila nejasna apstraktna ideja. Bila je tamo ali kao da nije. A sada je osjećam
posvuda.―

Mal uzima moju ruku u svoju i ljubi je.

„Da, jest.― Slaţe se.

„Tebi Kathleen vjerojatno stalno nedostaje.― kaţem.

„Nedostaje,― priznaje, zastajući da razmisli o tome. „Ali onda, takoĎer

mislim da, kada izgubiš nekoga dok je mlad i u najboljim godinama, to te
podsjeti koliko je ţivot zapravo krhak. Podsjeti te da nisi stavljen na ovu Zemlju
da bi radio. Nisi stavljen na ovu Zemlju da bi prao suĎe i plaćao porez na
vrijeme ili ne znam, zbrajao koliko si alkohola ili prokletih kalorija potrošio ovaj
tjedan. Mi nismo ovdje da bi osvajali nagrade ili zaraĎivali novac. Ono što
zabljesne kroz tvoje misli u tom momentu kada shvatiš da je to to, da ćeš uskoro
umrijeti, jest poljubac koji si ukrao prvoj simpatiji, ispod starog hrasta. Kolica
na plaţi u taj savršeno sunčan dan sa tvojom braćom. Prvi put kada je tvoja
nećakinja izgovorila tvoje ime, a ti si znao da si gotov – dati ćeš joj svaku stvar
koju bude zatraţila, uključujući sve što je u tvojoj mogućnosti. Izgubiti nekoga
kada je on mlad jest kao preţivjeti neku fatalnu bolest. Ţivot ti daje drugu
priliku da ga ne uprskaš. Moţe te zatamniti ili učiniti da sjajiš još jače. Izvrstan
je podsjetnik da je ovo što imamo rijetko i prolazno te da ga ne trebamo nehajno
trošiti. Ţeliš počastiti Richardsovu ostavštinu? Ţivi.―

„Zbog toga ti nisi ţelio biti poznat.― Frknem. „Uvijek si ţelio obiteljski
ţivot. Svoj mali kutak na ovom svijetu.

I gotovo ga je i imao, s Kath. Ali ona je onda umrla. Dio mene ţeli se
vratiti u Irsku i odmah početi raditi bebe s Malom. Nikada nikome nisam
priznala što mi je palo na pamet kad sam se nakon prvog putovanja vratila kući
iz Irske.

Kako je dio mene – i to ne mali - zaţalio što sam popila onu tabletu za
dan poslije. Jer to bi bio dobar izgovor da sve napustim i odem biti s njim.
Napravila bih ono što moja majka nije. Pokušala bih to napraviti uspješnim.

Trofej knjiga 262

 Mal palcem trlja moj obraz, mršteći se.

„Sad shvaćaš, Princezo.―

Sljedećih nekoliko dana je zamućeno.

Mal i ja imamo dugi, emotivni, iscrpljujući seks. Razgovaramo satima,

omotani jedno oko drugog. Plačem dosta, a on sluša – puno. Mal izraĎuje
planove da njegovu obitelj obavijestimo o našem braku, a ja takoĎer isto radim u
vezi svoje majke.

U stvarnosti, ipak, ja ne diţem telefon, a on ne dogovara nikakav razgovor

sa svojom obitelji. Posjećuje ih svaki dan, ali ne omogućuje im da doĎu do
kolibe. Rekla bih da izbjegava da me upozna s njima kao da imam kugu, ali čak
i oni s kugom dobivaju kraljevski tretman ako usporedim način na koji on
postupa sa svojom obitelji kada sam ja u blizini.

Jedno jutro čujem šapat kako dolazi od ulaznih vrata dok sam ja još
uvijek u krevetu.

To je Mal – odsječen, seronja, to-nije-muškarac-s-kojim-sam-se-vjenčala,

Mal.

„...loše vrijeme. Nazvati ću te uskoro.―

„Kada točno je to uskoro?― upita glas starice, krhak i oprezan.

„Vječnost i još malo, majko.―

„To je taj osjećaj otkako se ona pojavila.―

Utišani i ţestoki odgovori dolaze s druge strane vrata. SvaĎaju se.

Trofej knjiga 263

 „Ne. Apsolutno ne,― tutnja Mal. „Imam sve pod kontrolom. Samo otiĎi.―

Ponekad Mal nestane. Kada to napravi, vrijeme provedem svaĎajući se s

Rynerom na telefonu umjesto da se suočim s Summerinim ili majčinim
pozivima.

„Samo mi pošalji prokleti materijal. Odati ću posebno priznanje u

njegovu čast, u redu? Oh, i u slučaju da si smetnula s uma, ti radiš za mene!―
Vrisnuo je jedan dan, nedugo nakon što je otpušten iz bolnice.

„Još nije ni pokopan,― dodala sam. „Što postavlja pitanje – je li to u

počast pokojnom Ashtonu Richardsu na kojoj radiš, ili je počast za tvoj dţep i
izdavačku kuću? Meni se čini da muzete ono što se moţe izmusti iz ove uţasne
situacije.―

„Imao sam srčani udar.― Durio se. Kao da je to samo po sebi dovoljan
razlog da udovoljim njegovim ţeljama.

„Istina, i ne ţelim da imaš još jedan i zato te traţim da to pustiš. Ne

moraš me platiti za ovaj projekt. Pustimo Ashtona da počiva u miru.―

Neću dozvoliti da Ryner kapitalizira njegovu smrt. Sve što njega zanima
jest prodaja još nekih postera i polu-završenih pjesama samo da bi zaradio još
nekoliko dolara.

„Dobrodošla meĎu nezaposlene, dušo. Stvarno si do toga dovela ovaj

put.― Ryner mi je povikao u uho.

„Hvala ti na toplom pozdravu. Svakako ću sve to iskoristiti.― Poklopila

sam.

Ashtona Richardsa uhvatila sam u privatnim trenucima, dok je patio od

stravične ovisnosti koja je dovela do njegove smrti. Ne vidim zašto bi itko
trebao tome svjedočiti. On je očito tako jako jurio sreću ali nekako je baš i ne
dostiţući.

Mal ne priča o tome da ga je Ashtonova smrt razorila, jer on ne govori o

tome puno – samo sluša mene kada pričam o tome – i uporan je u tome da ne
ode na sprovod u Sjedinjene drţave.

Trofej knjiga 264

 Moţda je to zbog toga što ovdje ima tajnu ljubavnicu/obitelj/ţivot zbog
kojih neprestano nestaje. Kaţem to potpuno lako, jer naravno, u mojem trbuhu
postoji praznina koja se otvara za još jedan centimetar svaki put kada se
probudim i naĎem hladnu stranu njegova kreveta.

Svaki dan pomislim, Ovo će biti dan kada će mi otkriti sve o toj situaciji.

I svaki dan griješim.

Tada, tjedan dana nakon što smo se vratili u Irsku, Mal je izjavio da je
spreman ponovno krenuti sa svirkom. Kaţe da mora malo razbarušiti svoj um.

„I ti moţeš ići. Fotografiraj Dublin.―

„Dobro mi je i tu.― Pokazujem mu palac gore.

Napokon imam plan. Uspjela sam doći do nove adrese oca Dohertya u
telefonskom imeniku stare škole – ona debela ţuta stvar koju su vaši djedovi i
bake obično koristili za zaustavljanje vrata ili kao improvizirani podmetač. Otac
Doherty ţivi u središtu sela i vrijeme je da ga posjetim, da nekako rasvijetli ovu
moju situaciju.

Mal, naravno, vidi kroz mene. Nismo proveli cijeli mjesec zajedno otkako
se poznajemo, ali me ipak moţe pročitati bolje od bilo koga drugog.

„Jesi sigurna?― Nabrao je obrve.

Klimnem. „Sigurna.―

„Hmmm.

„Što?―

„Zadnjih dana ništa u vezi tebe nije sigurno, pa mi je taj tvoj izbor riječi
malo alarmantan.―

„Bio je ovo teţak tjedan.― Došetala sam do njega, spajajući svoje ruke na
njegovim ramenima. „Jedno vjenčanje i nadolazeći sprovod. Samo ţelim neko
vrijeme samo za sebe. Moţda ću napokon nazvati svoju majku i malo
porazgovarati s njom.―

Trofej knjiga 265

 Malovo lice se iskrivilo na spomen moje majke, ali je klimnuo i poljubio
mi čelo. Ne znam zašto se ponaša kao da mu je Debbie Jenkins otvorena rana,
ali ako se trzne svaki put kada je solidarno spomenem, dobro se pretvara da je
suosjećajan.

„Ţeliš li razgovarati večeras?― Prelazi usnama po mojoj sljepoočnici.

„O čemu?― Srce mi ubrza, nadajući se.

„O svemu.―

„Hoćeš li mi napokon reći što se dogaĎa?―

Sagne glavu, zatvarajući oči. „Da,― klimne. „Boţe, ne ţelim, ali da, reći
ću ti.―

Ispraćam Mala do vrata, ponovno ga poljubim i mahnem mu, kao prava

Stepfordska ţena koja nisam. Čim vidim kako njegov automobil juri niz
makadamsku cestu, obuvam svoje Tombsice, uzimam svoju vojnu jaknu i
jurnem dolje do sela, pješice.

Vrijeme je oštro i prohladno, ali više se ne smrzava, a i ja sam napucana

adrenalinom znajući da sam tako blizu da saznam istinu. Mogu to osjetiti u
vrhovima svojih prstiju koji jedva čekaju da je se dograbe.

Ovaj put ću stisnuti oca Dohertya dok ne popusti. Mora. Čovjek koji sluţi
Gospodina ne moţe ţivjeti u laţi, zar ne?

Osim toga imam savršenu stvar koja će ga namamiti da mi kaţe istinu.

Jednostavno je, stvarno.

Majka to skriva.

Otac Doherty to takoĎer skriva od mene.

Oni očito skrivaju istu tajnu.

Ako Doherty misli da znam nešto što ne bih trebala, progovoriti će.

Obrazi mi gore, a dah mi je zapeo negdje izmeĎu prsa i grla. Nestaje mi

kisika, ali ne usporavam. Ovo je ono što sam čekala. Ne samo Mala, već i istinu.

Trofej knjiga 266

 Istinu o Cullumu.

Istinu o mom ocu.

O mojoj majci.

Priču o meni.

Klizim ulicama Tolke, prolazim pored kioska, pubova, neobičnih

gostionica, prevrnutih tegli sa cvijećem, i Galskih grafita na ciglenim zidovima
uličica – lijepa pastoralna laţ koja skriva trule tajne koje namjeravam otkriti. I
ne zaustavljam se sve dok nisam ispred vrata adrese koju sam pronašla.

Stišćem tu malu napomenu na grudima, taj papir tako tanak i pun tinte
kojom su moja jakna i prsti umrljani, i uspijevam zakucati na vrata prije nego mi
noge otkaţu i pognem se.

Vrata se otvore, i ja se ispravim pročistivši grlo.

„Bok, je li otac Doh...―

Ostajem na mjestu mrtva kada vidim tko stoji ispred mene. Jer ta osoba?
To nije starac sa čupavim obrvama.

To je osoba o kojoj mi Mal nikada nije pričao.

Ljubičastih očiju poput Mala.

I izgleda lica tako jezivo identično mom.

Kathleeninog izgleda.

Trofej knjiga 267

 Prije sedam godina

Kath je trudna.

Čak se ni ne pretvaram da sam iznenaĎen kada se pojavila na mojim

vratima, bez oskudne odjeće, odjevena u svoj uobičajeni kardigan i debele tajice,
sa paţljivo začešljanom kosom dok se znakovito trlja po trbuhu.

„Mogu li ući?― Pita, pročistivši grlo.

Zna isto kao i ja da smo kraljevski sve sjebali tu noć. Ne samo zbog
činjenice da nismo koristili kondom, ili da sam bio totalno uništen kad se to
dogodilo, ili to da je bila djevica (koja je uvijek naglašavala, od kad god se
sjećam, da će se čuvati do braka). A ja se čak ni ne ţelim dotaknuti te teme
sumnjivog pristanka. Ali najgore od svega toga je to što sam to morao reći
Seanu - on mi je bio jedan od najbliţih prijatelja, nakon svega – i Sean i Daniel
kompletno su se odrekli Kiki i mene iz svojih ţivota.

Sean je očigledno jedne večeri priznao Kath svoju ljubav. A i ja sam bio
svjestan njegovih osjećanja. Napravio sam neko manje sranje, moram priznati.

Trofej knjiga 268

 Pa, moţda i malo veće.

Kath i ja to i zasluţujemo – svako okretanje očima od strane O'Leary

blizanaca i odmahivanje glavom od strane Maeve i Heather.

Mogao bih reći Seanu da nisam bio potpuno svjestan, da nisam znao što
radim i to bi bila istina. Moje sjećanje na tu noć je u najboljem slučaju nejasno.
Ali ne ţelim baciti Kath pod autobus čak i ako me pregazila s tom odreĎenom
odlukom.

Mama i Bridget otišle su na mjesec dana posjetiti Dez u Kilkenny da bi

razbistrile svoje glave tako da sam ja još uvijek strašno sam. Pišem pjesme,
pjevam ih na uličnom uglu, dobivam ponude za njih koje odbijam. Tada odlazim
kući, i pošto moji prijatelji više ne razgovaraju sa mnom, i pošto sam prestao
Rory slati pisma, na njeno traţenje, više ne odbijam Kathleenine pokušaje da
provodi vrijeme sa mnom. Ne mogu si priuštiti da je izbjegavam.

Ona ponekad uči dok ja pišem.

Ponekad se jebemo sa ugašenim svjetlima, uvijek s kondomom, i ona mi

dozvoljava da svršim izgovarajući „Rory, Rory, Rory.―

Većinu vremena najčešće podijelimo večeru i gledamo što god da je na

televiziji i onda je odvezem nazad kući prije nego padne mrak.

Danas se Kiki ramenom probija pored mene, ulazi u dnevni boravak,

osjećajući se kao kod kuće. Za razliku od mene, moj dnevni boravak je u
dobrom stanju. I ostatak kuće je prilično uredan.

Sjedne za stol, a ja je slijedim sa dvije čaše vode. Nemam neku posebnu

reakciju na novost koju donosi. Nisam sretan ali isto tako nisam ni tuţan. Imao
sam osjećaj da bi se ovo moglo dogoditi. Koristio sam kondom svaki put kada
smo imali odnose, osim tada – usprkos njenim prosvjedima – ali izgleda da
imam super spermu, barem što se O'Connel djevojaka tiče.

Sada samo čekam da čujem od Kath hoće li ga zadrţati ili ne. U prsima mi
se stisnulo, ali ne ţelim pretpostavljati.

„Kako se osjećaš?― Pitam gurajući čašu u njenom smjeru.

Trofej knjiga 269

 Uzima mali gutljaj, očiju prilijepljenih na moje lice, pokušavajući me
pročitati.

Zašto je ne mogu voljeti? Zašto ne mogu voljeti djevojku koja me nikada

neće ostaviti? Djevojku koja bi umrla za mene?

„Dobro. Malo mi je mučno, ali dobro sam. Hvala na pitanju.―

„Kada si saznala?―

„Danas poslijepodne. Išla sam kupiti test poslije škole. Zvala sam Heather
i Maeve da idu sa mnom. Znaš da se Maeve viĎa sa Seanom, sada? Mislim da su
simpatičan par. I Heather se slaţe.―

„Znači i one znaju za trudnoću,― kaţem pokušavajući smiriti ţivce. I tu

sam pod dojmom da su tatice ti koji bi prvi trebali saznati vijest.

„Da. Nadam se da je to u redu. Nisam htjela raditi test sama, a znala sam
da si ti u grču i nisam te htjela smetati ili te izluditi bez razloga. Mogao je biti i
negativan.―

„Hoćeš li je zadrţati?― Pitam izravno.

Lice joj se mijenja iz sretnog u šokirano, a obrve joj se spuštaju.

„Kakvo je to pitanje? Naravno da ću zadrţati. Ja sam jebeni katolik, Mal.―

Klimnem glavom.

„Mislim da je bolje pitanje što ćeš ti napraviti.― Naslanja se nazad i sklapa

ruke na prsima.

„Pobrinuti ću se za to, naravno,― kaţem, osjećajući kako mi se obrve

iznenaĎeno podiţu. Zar je to uopće bilo upitno?

Kathleen se namrgodila. Krivi odgovor, pretpostavljam. Pokušati ću

ponovno.

„Oboje. Pobrinuti ću se za oboje – financijski i sve ostalo. Nećeš biti

sama. Naći ću neki stvaran posao. I paziti ću na njega pola vremena ako mi
dozvoliš.―

„To nije to.―

Trofej knjiga 270
 „Naravno da nije.― Trepćem. Isuse Što još hoće?

„To je dječak,― kaţe samozadovoljno, sada se cereći. „Mali klinac, Mal.

Mogu to praktički osjetiti. Ţene znaju te stvari.―

Pokušavam se nasmiješiti ali to čudno izgleda na mom licu. U redu.

Dječak. Pruţam ruku preko stola i uzimam njenu ruku u svoju, milujući joj
palcem unutarnji dio zapešća.

„Mislim to. Nisi sama. Nećeš morati napustiti školovanje ili bilo što
drugo. Ja ću se brinuti o njemu cijelo vrijeme, dati mu sve što imam.―

Ona odvraća pogled. Šmrca.

„Što?― Pritišćem.

Ona treba više, a ja ne mogu shvatiti što je to više. Odjednom joj

ţelim dati sve što ţeli. Čak i ako me to ubije. Moţda bih mogao početi s tim da
prestanem mrmljati ime njene sestre dok je jebem odostraga.

Vjerojatno, seronjo. Vjerojatno.

„Nazvala sam tvoju mamu,― kaţe njeţno.

MeĎutim, više ne plače, što me tjera da pomislim kako je sve to predstava.

Pustio sam joj ruku i zavalio se nazad.

„Jesi?―

„Rekla sam joj. Morala sam. Moram imati njen blagoslov, Mal. Uz to, ona
je tako propala nakon svega što se dogodilo s Bridget.― Kath podiţe svoj pogled
i smiješi se, sa suzama u očima.

Moţda to ipak nije predstava. Moţda me Rory pretvorila u cinično kopile.

„Tako je sretna što će dobiti unuče, Mal. Kao i Bridget. Moţda tata tamo
gore popravlja neke stvari za nas. To kao da je sudbina. Kao da je tako trebalo
biti.―

Sudbina.

Rekao sam Rory da to prepustimo sudbini, i pogodi što? Sudbina je

preokrenula ploču, okrenula Rory protiv mene, i pobrinula se da oplodim Kath.
Trofej knjiga 271
 Ako sudbina postoji, posebno se trudi da Rory i ja nikada ne završimo
zajedno. Kath još uvijek nešto priča u pozadini. Lovim nešto od toga o čemu
govori.

„...rekla sam joj da je potpuno razumijem. Tvoja mama je jako uporna u

tome da bi se trebali vjenčati, pogotovo što sam ja jako religiozna ali ja sam joj
rekla da moţemo pričekati. Poštujem tvoje ţelje i znam da to što ćeš svoju
majku i svoju djevojku usrećiti time, nije dovoljno dobar razlog za prosidbu.―

Djevojku.

Čudno mi je argumentirati poantu da Kath i ja nismo par, pogotovo

uzevši u obzir da je ona noseća s mojim djetetom. Ali brak? Stvarno? Nije da se
meni Kath ne sviĎa; stvar je u tome što mi se sviĎa iz potpuno krivih razloga.

Zato što ona je tu, i dostupna je, i poznata je i širom otvorenih nogu i
podsjeća me na svoju polusestru. To su svakako uţasni razlozi da bi bili s
nekim, a kamoli da se vjenčate. Ali pošto smo sada u taj miks nemarno ubacili i
dijete, znam da je Kath u pravu. Moja obitelj – moja mama, braća, sestra –
apsolutno će očekivati od mene da napravim pravu stvar što se nje tiče. Čak i
ako se osjećam izigranim i stjeranim u kut. Čak i ako se jedva sjećam te noći.

Ali sigurno se moţeš sjetiti svih ostalih noći kada si je jebao s kondomom,
i trijezan.

„Reci nešto― Šapnula je Kathleen gledajući u mene.

„Ja...― Ne ţelim se vjenčati s tobom. „Moram razmisliti o tome.―

„U redu.―

„Ali bez obzira na sve, bit ću tu za tebe. Za oboje. Uvijek.― Dodajem

ţestoko.

Naravno, ne znam što govorim.

Ne znam kamo će me ţivot odvesti.

I definitivno nemam pojma kako ću jako slomiti to obećanje.

Trofej knjiga 272

 Oţenio sam Kathleen kada je bila u osmom mjesecu trudnoće, a njezin
okrugli trbuh izgledao je poput blistavog mjeseca u toj bezobličnoj, bijeloj
haljini.

Bila je to mala ceremonija u crkvi oca Dohertya – krajem prosinca, za

Boţić. Kiki zrači srećom i trijumfom, mama i Elaine se nadvijaju nad njom, sva
moja braća i sestre plaću od ponosa i radosti, a Sean i Daniel ovdje su s Maeve i
Heather – bezvoljni, ali prisutni.

Za vrijeme moje momačke večeri – koju je Daniel priredio, nasmijao se i

rekao da su me mama i Kiki napokon izmorile i natjerale me da je zaprosim.
Otpio sam piće, nasmiješio se i rekao mu da odjebe. Ali nije pogriješio i to je
ono što me zasmetalo.

Obećao sam Kathleen zauvijek, ona je napravila to isto i razmijenili smo

prstenje. Posljednjih nekoliko mjeseci bili su intenzivni. Kathleen nije ţeljela
znati spol djeteta, a samo o tome je govorila. Preselila se k meni čim se mama
vratila iz Kilkennya s Bridget. Bio sam tu kada je kikiriki prvi put udario
nogom, bio sam tu kada se počeo kretati u njenom trbuhu – posebno noću, i bio
sam tu kada smo mogli vidjeti otisak jednog od njegovih udova kako se proteţe
njenim trbuhom.

Kathleen i ja prešli smo iz povremenog jebanja u konstantno jebanje kada

smo saznali da je trudna. Prestao sam je zvati Rory, ali još uvijek se nisam
mogao suočiti licem u lice s njom kada smo to radili. Srećom, postojalo je
dovoljno poloţaja u kojima sam vidio samo njena gola leĎa.

Nakon ceremonije vraćamo se svojoj kući. Kath ne moţe piti, a i ja sam

smanjio ispijanje alkohola. Mama i Elaine odlučile su se zajedno preseliti,
budući da su prijateljice i budući da Kathleen i ja trebamo privatnost, pogotovo
jer čekamo malog Glena da doĎe na svijet.

O tom imenu.

Trofej knjiga 273

 Osim što sam iznenaĎen i zbunjen tim izborom, Glen je strašno ime za sve
mlaĎe od šezdeset i pet godina, a naš Glen tu oznaku će doseći za šezdeset i šest
godina.

Uletjeli smo u kolibu, i Kath svlači svoju veliku, bijelu haljinu, stenjući
dok to radi. Izgleda poput oblaka u toj bijeloj stvari, ali znam da je najbolje da
joj ništa ne kaţem.

„Jesi li razmislio o prodaji svojih pjesama?― pita dok izvlači jednu po

jednu ukosnicu iz svoje kose, drţeći ih u ustima dok govori.

Odmahujem glavo i s uzdahom padam na kauč.

„Mal.― Moli.

Uključujem televizor, prekriţivši noge. Gotovina u potkrovlju.

Kvragu Glen. Poloţio si je duboko, zar ne?

„Uopće te ne razumijem.― Kiki se duri, dok uklanja narukvice i nakit

oštrim, frustrirajućim pokretima. „Ti si briljantan tekstopisac. Mogli bi za njih
dobiti dobre novce umjesto da se oslanjamo na nasljedstvo mog oca, koje se
smanjuje. Zapravo, mogli bi kupiti pravi, skupi namještaj za Glenovu sobu, za
razliku od tog rabljenog sranja koji sada imamo. Stvarno te ne mogu shvatiti.―

„Jer moje pjesme su moje.―

I od Rory. Ona ih je nadahnula. Nijedan dio mene ne ţeli pokazati svijetu

što mi je prošlo kroz glavu taj dan koji sam proveo s njom, dan kada je otišla i
sve što je bilo iza. Sve pjesme koje sam napisao prije nje i dobio ponude za njih
više nisu bitne. Rory me promijenila.

Kath ne zna ništa od toga – ni priču koja stoji iza pjesama, ni to da sva
pitanja o njima konstantno izazivaju osjećaj kao da si uboden noţem u prsa.

„Tako si nerazuman.― Ulazi u spavaću sobu.

Nekada je to bila mamina spavaća soba. Sada je naša. Jučer smo preselili
sav namještaj. Zapravo ja sam. Naši noćni ormarići, krevet i Katheino veliko
ogledalo koje je nagnuto pa izgleda mršavije. („Ne osuĎuj, u redu? Ha-ha.―)

Trofej knjiga 274

 Upravo sam zatvorio oči da uzmem nekoliko trenutaka da udahnem kad
začujem vrisak iz spavaće sobe. Odmah skačem na noge. Moja prva misao je –
beba.

„Što se dogaĎa? Je li beba dobro?―

„Što je jebeno ovo?―

Zatečen sam činjenicom da je Kathleen rekla riječ jebote. Nisam bio

siguran ni da je bila svjesna postojanja te riječi a kamoli da ju je mogla
izgovoriti svojim dobrim, katoličkim usnama. Naravno, napravili smo to djelo
nebrojeno puta i to u ne baš katoličkim pozama, ali ipak…

Čekaj, koji je ovo kurac?

Ubrus. Ona drţi ubrus. Ubrus.

Ugovor.

Izvlačim joj ga iz ruke i mentalno šutiram sam sebe jer ga nisam

odloţio negdje drugdje kada sam rasporeĎivao naše noćne ormariće pored
kreveta. Sigurno ih je pomiješala i otvorila kako bi izvadila jednu od milijardi
svojih krema za ruke i pronašla ovo umjesto njih.

„Nije ništa.― Gurnem tu stvar u straţnji dţep hlača odijela. Kathleenine

oči su poput dva velika planeta, puna patnje. Odalami me po prsima, a zatim
prekrije usta dok joj se lice izvija od muke iza ruku.

„Vas dvoje, imali ste dogovor?―

„Ona me ne ţeli,― kaţem – hitna reakcija i definitivno jedna od

najglupljih stvari za reći svojoj novopečenoj supruzi, koja je usput, takoĎer, u
visokom stupnju trudnoće.

Ali u mom umu, znam da je ovo najučinkovitiji način da joj dokaţem

da ubrus ne znači ništa.

Što je očito takoĎer veliki problem.

Ubrus ne bi trebao ništa značiti, ali ne zato jer je Rory odjurila na drugi
kontinent kako bi otjerala druge ljude i uzela fotografije te na njihovoj poleĎini
napisala kako su loši u krevetu i u ţivotu i mali u pričama. (Ovdje citiram,
naravno.)

Trofej knjiga 275

 Ubrus ne bi trebao ništa značiti jer ću uskoro dobiti dijete sa svojom
prijateljicom iz djetinjstva, ljubavnicom i sada suprugom.

Da, šupčino. Ţenom.

Prilazim svojoj ţeni. Moja strpljiva, svetačka partnerica koja je

zastenjala i prihvatila kada sam je iznova i iznova mjesecima nazivao tuĎim
imenom.

„Oboje smo krenuli dalje. A mi smo vjenčani ako slučajno nisi

primijetila.―

Stisnem je za ruke i privučem k sebi.

Ona me odgurne. „Riješi se toga.― Povikala je.

Mračno sam se zahihotao. „Molim?―

„Nisi gluh, Mal. Riješi se te jebene stvari. To uopće ne bi trebalo biti tu

u kući. Ne mogu ti vjerovati.―

Ona meni ne moţe vjerovati?

Mogu li ja vjerovati njoj ? Nakon što me napala kada sam bio

polumrtav od alkohola i jedva sam funkcionirao? Kada me natjerala da joj
uzmem nevinost i vratila se nazad kako bi mogla jahati moj kurac, uvijek me
moleći da ne stavljam kondom?

Kada je nazvala mamu, manipulirala s njom i Bridget da me nagovore

na ovaj brak, te uvjerivši mamu i Elaine da se usele zajedno?

Ali nisam dovoljno glup da bi na naš dan vjenčanja započeo svaĎu.

Umjesto toga nasmiješio sam se. „To je samo glupa uspomena. Ugurati
ću je u foto album. Nećeš je nikada više vidjeti, i mi moţemo nastaviti dalje sa
svojim ţivotom.―

„Ti to mene zajebavaš?―

Ponovno ta riječ.

„Kiki…―

Trofej knjiga 276

 „Mal,― oponaša moj glas. „Toliko sam bolesna i umorna od ljudi koji te
podrţavaju zbog nekog jebenog, čarobnog stiska koji imaš nad njima.
Odugovlačiš.―

„Ne odugovlačim. Jednostavno odbijam tvoj zahtjev.―

„Ti si pizda, to je ono što si ti.―

„U redu, onda,― kaţem.

Ne mogu to osporiti. Trenutno se osjećam poput jedne. Ali ni ona nije

neka mala svetica kakvom se čini.

Dolazi do mene i ošamari me po licu.

Osjećam kako me koţa peče, a i jagodična kost me boli. Stisnem

čeljust. Nešto mi govori da se ponašam kao tvrdoglavi kučkin sin i da bi se
jednostavno trebao riješiti te proklete stvari. Ubrus ne znači ništa. Nije ništa
značila od kada je Rory otišla. A čak i ako nije, njeno pismo tu nije ostavljalo
mjesta za ikakvu sumnju.

Idemo se sada igrati vraţjeg odvjetnika i reći da postoji sumnja i da s

njene strane nije gotovo.

Recimo da se ponovno sretnemo, za četiri godine, jer sudbina ima neki

iskrivljeni, bolesni smisao za humor.

Recimo da Rory više nije ta kučka iz pakla i da odluči poštovati

ugovor.

Što onda? Ostaviti ću malog Glena i Kathleen i ostatak obitelji – koja

će me se bez sumnje odreći zbog odlaska s Yankom – i otići ću ţivjeti sretno do
kraja ţivota s istom djevojkom koja je pobacila moje dijete, a da se o tome nije
posavjetovala sa mnom.

Odlazim prema kuhinji, slušajući kako se Kathlennine bose noge čuju

iza mene. Zaustavim se kraj kante za smeće, izvadim ubrus iz dţepa i zguţvam
ga, spreman da ga bacim, zajedno sa glupim sjećanjem na Rory.

Stisnem ga iznad otvora kante, snaţno stišćući dok mi se šaka tresla.

Napravi to već jednom. Što nije u redu s tobom?

„Napravi to!― Kiki viče.

Trofej knjiga 277

 Zagledam se u svoju šaku, kantu za smeće, ponovno u svoju šaku,
zatim pogledam prema stropu, ispuštajući hrapav uzdah.

Jebi se, Rory.

Povlačim ruku, trznuvši kosu drugom. Ne mogu to napraviti.

Ne primjećujem kako Kath zabija noge u cipele, ali povratim pozornost

kada se vrata zalupe iza nje. Odmah odletim za njom. Kasno je, hladno i
mračno.

Kath ulazi u moj automobil, okrene ga i zatim odjuri stazom do glavne

ulice. Trčim za njom, vičem da uspori. Zbog toga, ona samo još jače stišće
papučicu gasa kako bi se što brţe udaljila od mene.

Dok trčim za svojim vlastitim automobilom, svojom ţenom i svojom

budućnošću, razmišljam o tome da se zaustavim. Kroz retrovizor vidim da je
jako uzrujana. Trese se i plače, bio bih iznenaĎen da vidi bilo što. Moţda ako je
pustim na miru, usporit će.

Moţda ako je ostaviš na miru, napokon pronaĎe dokaz toga što joj dosada
nisi rekao u toliko riječi -. da će njena sestra uvijek biti ljubav tvog ţivota, a ona
je tek utješna nagrada.

Ţuč mi se diţe u grlu dok ubrzavam. Pokušavam je nazvati, petljajući po

mobitelu dok je jurim, ali ona se ne javlja.

Javi se, javi se, javi se.

Ide ravno na prometno, dvosmjerno raskriţje i ne usporava. Ne znam je li

svjesna što radi. Gubi kontrolu nad vozilom. Oči me peku, srce mi lupa u
prsnom košu, ja sam glupo kopile koje će platiti zbog svoje glupe maštarije.

Sve se dogaĎa usporeno.

Kathleen je ignorirala znak zaustavljanja na kraju ceste.

Kamion sa sloganom smrznutog mesa koji se stvorio s njene lijeve strane.

Metal udara u metal.

Veliki prasak.

Tišina.

Trofej knjiga 278

 Tišina.

Tako puno tišine.

Miris koji se širi zrakom me guši. Metalna krv i izgorjelo meso i kraj mog
ţivota.

ObiĎem svoj razbijeni automobil i pokušam otvoriti vozačeva vrata, ali

metal je prevruć na dodir a i posvuda je gusti dim. Vozač kamiona posrće drţeći
se za desnu nogu.

To je Sean.

Boţe, to je Sean.

Izgleda trijezno – naravno da jest, nije popio ni kap tijekom vjenčanja jer
je večeras imao smjenu – i histerično, prolazeći dlanom po obrijanoj glavi,
cvokoće zubima.

„Oh, Boţe.― Trči prema meni. „Nisam je vidio. Došla je niotkuda.―

On je u pravu. Nije on kriv. Došla je niotkuda. Ali zašto Sean? Zašto on?
Zašto sam ja sada tako nerazumno bijesan?

„Je li ona dobro?― glupo pita.

„Dijete,― dahnem, zamotavajući ruku u košulju i naglo otvarajući vrata.

Udar vrućine proţdire mi koţu kroz tkaninu. „Zovi hitnu pomoć.―

„Izgleda mrtvo,― izusti Sean, očito u šoku. „Ne mogu u zatvor. Ja ne ţelim
završiti u zatvoru. Isuse.―

On o tome sada razmišlja? Odlasku u zatvor? Kathleenin ţivot je gotov. I

moj isto. I bebin. Molim te, molim te, ne i bebin.

Imam toliko toga za reći.

Ne kaţem ništa.

Sean se okreće gledajući u mene. Blijed je poput duha. „Ovo se ne bi

dogodilo da je izlazila sa mnom. Povrijedio si je, Mal. Ti si ovo napravio. Sve
ovo je tvoja krivica.

Trofej knjiga 279

 Kathleen je mrtva.

Ali beba nije.

„Bilo je blizu, gospodine Doherty. Blagoslovljeni ste,― kaţe doktor.

Da, frknem, osjećam se jebeno blagoslovljeno.

Pogledam dolje na malu, ljubičastu stvar. Jedini razlog zašto ne plačem

je taj što netko treba izgledati kao da je glavni.

Ţao mi je, malena. Uţasno jako.

Kathleen uopće nije bila u pravu.

To nije dječak.

To je djevojčica, izgleda baš poput nas oboje.

Sve o čemu mogu misliti kada je pogledam nisu stvari koje sam dobio ili
stvari koje sam izgubio ove godine.

Već kako je svaka od njih povezana sa Rory.

Kako je ona sve uništila.

I koliko jako ja ţelim uništiti nju.

Trofej knjiga 280

 Sadašnjost

„Mogu li vam pomoći?― upitala je malena djevojčica s dovratka, glasa

medeno slatkog. Imala je najsavršeniju kosu koju sam ikada vidjela. Tamno
smeĎu, ali ne potpuno tamnu kao što joj otac ima.
Njezin. Otac.
TakoĎer: Moj suprug.
TakoĎer: Muškarac koji je od mene sakrio istinu o svojoj kćeri.
To je bila jedna od prvih stvari koju sam ga upitala kad smo se ponovo
sreli u New Yorku, kad mi je bacio u lice svoj brak sa Kathleen.
„Djeca?―
„Ne.―
Uopće nije oklijevao. Odgovor je bio hladan, kao i praznina iza njegovih
lijepih očiju. Ali nije bilo šanse da je ovo dijete nekoga drugog. Ona je savršena
mješavina Kathleen i Mala. Iznenada, pogoĎena sam strašnom, kompliciranom
istinom. Drţao je ovo sakrivenim od mene, čak i nakon što me oţenio. Njegova
prava obitelj bila je nešto što nikad nije planirao podijeliti.

Trofej knjiga 281

 Nije mi vjerovao dovoljno da mi kaţe da je otac. Mislio je da ću ga
ostaviti ako saznam, ako mu je uopće ikada bilo dovoljno stalo do nas kako bi
ţelio da ostanem.
Ne bih ostavila samohranog oca. Ali vraški je sigurno da bih odbacila
kompulzivnog, prljavog laţova.
Svaki put kad bi nestao. RoĎendanska zabava. Šljokice. Sićušna naušnica
s laţnim dijamantom ugurana izmeĎu vlati trave u dvorištu. Ţurba da se vrati u
Tolku kad smo bili u Grčkoj. Sve zbog njegove malene djevojčice.
Kombinacija bijesa, frustracije i preplavljujuće zaštitničke nastrojenosti
prema njegovom djetetu, koje nikad nije upoznalo svoju majku, vrtloţilo mi se u
trbuhu. I krivnja. Toliko puno krivnje, iz razloga koji trenutno nisam mogla
odrediti.
Ponudila sam joj blago mahanje.
Reci nešto. Bilo što. Vjerojatno je plašiš.
„Hm, hej.―
Ne to, idiote.
„Izgledaš kao princeza.― Zakikotala se, pokrivajući svoja malena usta.
Koliko joj je godina? Pretpostavljam najviše sedam. Moţda šest. Kriste,
ovo presijeca gotovo sve iskušenje. Je li moguće da je napravljena nedugo
nakon što sam otišla?
„To je zbog toga što jesam.― Spustila sam ruke na struk.
„Jesi?― Oči su joj gotovo iskočile iz duplji.
„Pa, na neki način. Moje ime je Aurora Belle. Došla sam ovdje jer sam
čula da još jedna princeza ţivi u ovom selu – ljepša, moram priznati.
Pretpostavljam da sam je pronašla.― Širok osmijeh pojavio mi se na licu.
Veselo se kikotala, spuštajući ruku na jedan svoj obraz kako bi sakrila
rumenilo. Srce mi se stisnulo u prsima. Njen osmijeh ima rupice. Ni Mal ni
Kathleen nemaju rupice u obrazima. Vjerojatno ih joj je dao Svemogući, kao
podsjetnik da se treba smijati unatoč njezinim okolnostima.
„Došli ste na krivu adresu. Nisam princeza; Ja sam samo Tamsin.―
Tamsin.

Trofej knjiga 282

 „Tamsin! Da! To je djevojka koju traţim.― Izvukla sam svoj organizator
iz ruksaka, otvarajući nasumičnu stranicu i snaţno kimajući.
„Aha. Tu si. princeza Tamsin od Tolka. Svi govore o tome kako si se
vratila natrag u naše kraljevstvo. Kaţu da si najslaĎa, najljubaznija princeza u
cijeloj Irskoj.―
Da je upravo sad mogla prasnuti u eksploziju šljokica, uradila bi to.
Poskakivala je gore-dolje, plješćući rukama, i tek tada sam shvatila što je nosila:
kaubojske čizme, malenu koţnu jaknu, kao tatinu, i ruţičastu haljinu. Njezin
osjećaj za modu je sve pomalo. To mi se jako sviĎalo kod nje. I toliko sam joj
trenutno mrzila oca što nije imao dovoljno povjerenja u mene da zna kako bih je
lako mogla voljeti.
„Ţelite li ući?― upitala je, zakoračivši korak unatrag.
„Zašto ne bi pozvala svog djeda i pitala ga mogu li?― Nervozno sam se
nasmiješila, vraćajući organizator natrag u svoj ruksak.
„Veliki djed još nije došao. DoĎe kratko prije vremena za čaj, što znači da
će uskoro. Baka je ovdje. Ţelite li da je pozovem?―
„Oh, to nije potrebno. Vratit ću se kasn…―
„Nana!― Usta od Tamsin otvorila su se u oblik jaja, proizvodeći vrisak
koji bi mogao uzrokovati da se Zemlja pomakne. „Na-naaaaa!―
Prije nego što sam uspjela pronaći dobru rupu na tlu da me proguta u
sljedeću dimenziju, na dovratku se pojavila ţena. Nije imala nikakve sličnosti sa
Malom – nimalo – što me navelo da posumnjam najgore. Moje sumnje ispale su
točne kad je otvorila usta.
„Aurora, kaţeš?― Obrisala je ruke od papirnati ručnik, kao da je ukaljana
mojom prisutnošću.
Izgledala je dovoljno staro da mi bude majka – ne baš po godinama oca
Dohertya. Irska nije baš preplavljena svećenicima koji ţive u grijehu sa ţenom
koja izgleda kao da me ţeli ţivu zapaliti, tako da pretpostavljam kako je ovo
Kathleenina majka, koja ţivi sa ocem Dohertyem, Malova majka.
„Da, gospoĎo. Ovdje sam kako bih vidjela oca Dohertya.―
„Tamsin.― Potapšala je bucmasti obraz malene djevojčice jednom rukom,
očiju i dalje uperenih u mene. „OtiĎi srediti svoju sobu prije večere.―

Trofej knjiga 283

 „Ali ţelim ostati sa princezom Aur…―
„Odmah kreni,― oštro je prekinula, a Tamsin je pojurila u kuću koja je
izgledala nedavno renovirana, prostranog izgleda i luksuzna. Nimalo poput
Malove skromne kolibe.
Ţena je upozoravajućim prstom mahnula prema mojem licu. „Znala sam
da ćeš se vratiti s vremenom. Nemamo tvoj novac. Sve što vidiš oko sebe,
Malachy je platio. Tvoja pijana budala od oca nije bio upola bogat kao što je
uvjerio svoj površni harem.―
Oho. Mogu vidjeti od koga je Kathleen naslijedila svoj direktni, kučkasti
stav. Kathleenina majka mogla je naučiti mafijaša stvar ili dvije o ţestokom
govoru.
„Nisam ovdje zbog Glena. Ovdje sam zbog poslovnog zadatka. Ne morate
mi vjerovati, ali istina je. I dok sam ovdje, cijenila bih kad bi razmijenila
nekoliko riječi sa ocem Dohertyem.―
Izostavila sam svoj brak s Malom iz ovoga jer sam se još uvijek osjećala
kao autsajder, prognanik, uljez u ovom selu. Ali takoĎer jer je izgubila kćer.
Tuga je demon. Brzo preuzme, a onda te natjera da uradiš i kaţeš stvari
koje inače nikad ne bi ni pomislio.
„Iz kojeg god da si razloga ovdje, govorim ti da odeš. Moja unuka nikad
te nije trebala sresti. To je dogovor koji smo imali s Malom. Obećao nam je.
Dovoljno je loše što mu vjerojatno griješ krev -―
„Pa, ne traţim Mala. Traţim oca Dohertya. Molim vas recite mu da me
naĎe u Boar's Headu za dva sata. Ako to uradite, obećavam da nikad više neću
smetati vama i vašoj unuci.―
Znajući da će poruka biti proslijeĎena, da Kathleenina majka neće
propustiti priliku da me vidi kako odlazim, okrenula sam se i otišla.

Trofej knjiga 284

 Nema dobrog načina da svojoj supruzi spontano kaţeš, usput rečeno, da
imaš sedmogodišnju kćer, i ups, njezina majka je njena mrtva polusestra koja ju
je potpuno prezirala. Oh, i samo da se zna, devedeset devet posto si siguran da je
Tamsin (kćer-vidite? Već unaprijed pričam) začeta kad si bio pijan kao guzica i
silovan.
Pa ipak, mamin iznenadni posjet, skupa s činjenicom da je Rory
razumljivo počela gubiti strpljenje sa mnom, plus ta malena, gnjavatorska stvar
zvana savjest, značilo je da ću joj priznati večeras.
Vrtio sam neizbjeţan razgovor u svojoj glavi dok sam parkirao svoj
kašljucavi, petsto godina star automobil ispred kolibe. Činjenica da se Rory
udala za mene, a ne Zlatnog dečka, bez znanja da godišnje zaraĎujem sedam
brojki samo na mnoţenju svoje ljubavi prema njoj, više je nego što moje srce
moţe podnijeti.
„Hej, draga, što ti se večeras pomodno jede? Ja razmišljam o riţotu, vinu
i tebi. Oh, usput, imam dijete.―
Premda, moţda je bolje prethodno je zagrijati dobrim vijestima.
„Hej, princezo. Jesi znala da mi je hobi svirka i da sam zapravo skroman
milijuner? Imam mnogo zabavnih činjenica spremnih za tebe. Evo još jedna –
otac sam.―
Otvorio sam vrata, ruku ispunjenih poklonima za Rory i Tamsin. Rory
sam kupio čokoladu i stare CD-ove Irske muzike koju voli, a Tamsin haljinu za
princeze i… koji vrag?

Trofej knjiga 285

 Rory je u dnevnom boravku, gura svoje osobne stvari u torbu. Izgleda da
joj je kovčeg već bio potpuno spakiran i stajao pokraj vrata, poput nestrpljive
majke. Telefon joj je bio stiješnjen izmeĎu ramena i uha dok se borila da ugura
šal u torbicu – uvijek joj je hladno kad je daleko od mene; zašto to nije mogla
shvatiti? – i gunĎa u telefon.
„Nije me briga koje vozilo. Moţete poslati vraţjeg magarca, i odvest ću se
na njemu.― Stanka. „Da, gospodine, znam da to nije posao koji vodite. Moja
poanta je, jednostavno dovraga moram nestati daleko od ovog mjesta što je prije
moguće. Zasvirajte kad stignete.―
Pustila je da joj telefon padne iz ruke i završila poziv. Mumljala je nešto
nesuvislo o tome kako će nazvati svoju majku i udarala po ekranu kad sam
pročistio grlo.
„Idemo li na medeni mjesec?― upitao sam, iskrcavajući sve u rukama na
kutak za doručkovanje, ispred nje.
Ostani pribran. Moţda postoji logično objašnjenje za njeno pakiranje.
Podignula je pogled i namrgodila se, kao da me nije očekivala. Zatim je
zakoračila korak unatrag, kao da ću je udariti.
„Prestrašio si me.― Izvukla je šal iz svoje torbice i prebacila ga preko
ramena, spremajući se otići.
„Upravo sad, mogu isto reći za tebe.― Prosiktao sam kroz stisnute zube,
čineći sve što mogu kako se ne bih bacio na nju.
Nisam glup. Od početka sam znao da ovo ima vrlo male šanse da će ikad
uspjeti.
Pa ipak.
Pa ipak.
Zaljubiš se u djevojku nazvanu po dvije Disney princeze, i vjeruješ u
nevjerojatno, jer… pa, Disney i ta sranja.
Prekriţila je ruke preko prsa.
Uh, uh. Ovo samo moţe značiti bijesna Rory, a to takoĎer znači, traţi
zaklon.

Trofej knjiga 286

 „Što se dogaĎa?― Upitao sam, obilazeći kutak za doručkovanje prema
njoj, ali podignula je jednu ruku kako bi me zaustavila.
„Danas sam naletjela na nekoga interesantnog.―
„Jesi?― prihvatio sam igru.
Kimnula je.
Ništa nisam rekao, jer sam imao loš osjećaj, i nešto mi je blokiralo grlo,
vjerojatno količina ispovijesti koju sam joj morao ispljunuti prije dugo vremena.
Zakoračila je jednim korakom prema meni. „Netko koga znaš jako dobro.
Malena djevojčica koja se zove Tamsin. Zvuči poznato?―
Usta su mi se osušila. Što mogu reći na ovo? Da odbijam razgovarati s
njom o Tamsin jer nisam mislio kako ću se ponovo zaljubiti u nju? Da nisam
shvatio kako je nikad i nisam prestao voljeti, naposljetku? Da sam u početku
jednostavno štitio svoju kćer od nje i Richardsa i njihovog urbanog, poganskog
stila ţivota, poslavši je da ţivi sa svojim djedom i bakom dok sam ja radio na
ovom projektu – oh, i takoĎer, uništavajući joj ţivot?
Da tajna, zaključana soba zapravo pripada Tam, i da je prekrasna, kao i
ona, i da je kuća obično sreĎena jer sam je sam odgajao, sami nas dvoje? Da sam
bio bijesan što je došla blizu nje jer sam bio zaštitnički nastrojen prema Tam,
čak i kad fizički nije bila u prostoriji? Da sam napravio nered po kući
pokušavajući njeno iskustvo učiniti usranim, kako bi Tamsinu izvornu sobu
ostavila netaknutom.
Da je do vremena kada sam shvatio da bi mogla biti moja, bilo prekasno?
Laţ je postala prevelika, previše prijeteća, a ja sam jurio kao bezglava kokoš
izmeĎu svoje ljubavnice i kćeri.
Ţeli li uopće poslušati?
„Usput, slatko dijete.― Rory je slegnula ramenima, praveći šou,
izgledajući kao da je nije briga. „ A onda sam obaviještena od strane tvoje
punice da sam čudovište.―
Ona je uragan, a ja svjesno ulazim u oluju dok koračam prema njoj, ţeleći
se objasniti, ali odgurnula me, priljubivši mi leĎa o zatvorena vrata.
„Dopusti da ti objasnim.―

Trofej knjiga 287

 Zabacila je glavu unatrag i nasmijala se, bez truna humora u glasu. „Što se
ima objasniti? Da si laţljivac? Da si prevarant? Da si usran otac jer si poslao
kćer da ţivi s roĎacima dok ti ševiš svoju novopečenu ţenu, ţiveći savršen
dvostruki ţivot?―
Kada to tako kaţe, činilo se nemogućim naći opravdanje za mega zajeb
koji sam napravio sa svojim vlastitim rukama (i kurcem). Ali nije tako
jednostavno. To dobro znam jer sam ušetao u ovo sve zahtijevajući osvetu, ali
nikad nisam planirao da ode ovako daleko.
Iskreno, mislio sam da će Rory davno otići. Očekivao sam da prekine.
„Rory…―
Automobil je zatrubio ispred vrata. Rory je pljesnula rukama s laţnim
oduševljenjem.
„To su moja kola, kako ti šarmantno znaš naglasiti. Pobrinut ću se da naši
jednako čarobni papiri za rastavu pogode tvoj mail na pravodoban način. Hej,
Mal, sjećaš se našeg razgovora o epskim romantičnim filmovima?―
Bijesno sam je pogledao.
Pravi sprdnju od sloma našeg braka. Bez obzira na činjenice da sam bio
dovoljno glup da to uzrokujem, i ona je očito bijesna, i dalje mi je teško gledati
kako sere po svemu što imamo.
Rory ne čeka da joj odgovorim, praveći šou, prolazeći pokraj mene i
širom otvarajući vrata. Zastala je na pragu dok je isporučivala svoj posljednji
udarac.
„Rekao si da svi sjajni romantični filmovi imaju scenu gdje ţena ostavlja
muškarca. Evo ti improviziran preokret: naš romantični, nevjerojatni, slatki,
savršen film bio je parodija. Bravo.― Zapljeskala je, napravivši blagi naklon.
„Osvojio si Razzia za ovo, Mal. Doista je bilo toliko loše.―
Zatim je izvukla ubrus – naš ubrus s ugovorom – iz torbe i iskidala ga na
komadiće ispred mene, bacivši iste u zrak i promatrajući ih kako lepršaju u
zraku poput konfeta.
„Ugovor je bio glup. Kao i mi. Moţda je moja krivnja. Moţda je u mojoj
DNA da privlačim laţljive seronje.―

Trofej knjiga 288

 „Ali ako ti trebam zahvaliti za jednu stvar, Malachy Doherty, to je što si
mi otvorio oči da je Callum isti kreten kao i ti.Čestitam. Jednako si loš kao i –
kako si ga nazvao? Zlatni dečko? Pobrini se da ga nazoveš i pozoveš ga sljedeći
put kad budeš vrebao.―
S time, zalupila mi je vrata u lice i otišla.

Još uvijek teturajući zbog saznanja da moj suprug ima tajnu kćer, i da je
obećao svojoj obitelji kako će me drţati podalje, pojavila sam se točno na
vrijeme za svoj hitni sastanak sa ocem Dohertyem u Boar's Headu.
Već je bio tamo kad sam stigla, vrtio je svoje palčeve i pogledavao lijevo-
desno, kao da čini neku vrstu zločina. Kad sam skliznula u separe, ustao je i
snaţno zurio u stol.
„S jedne strane, neizmjerno me mrzi što se druţim sa ţenom vaših godina,
javno ili bilo kako drugačije. Pogotovo u pubu. S druge strane, duboko sam
zabrinut za vašu dobrobit u Malovoj kući kad su oboje Elaine i Lara u Tolki.―
„Koja je vještica?― Sjela sam na drveno sjedalo suprotno od njega, tresući
svoju visoku čašu s vodom. Nisam spomenula da više neću biti u Malovoj kući.
„Elaine je Kathleenina majka; Lara je Malova.―
Čak nisam ni znala ime svoje svekrve, a upravo sam saznala da bi me
prije najvjerojatnije probila kolcem nego se rukovala sa mnom. Koji divan
početak očito dugotrajnog bračnog blaţenstva.
Trljala sam kap vode na stolu, naprijed-natrag, pitajući se je li moguće da
ovaj dan bude imalo gori. Naravno, vjerovala sam da moţe.

Trofej knjiga 289

 Današnji dan nije susreo negativan izazov koji nije mogao pokoriti. Ne
bih bila iznenaĎena kad bi me UFO oteo na mom putu do aerodroma kako bi
primijenio potpuno rektalno ispitivanje na meni, šaljući me natrag na Zemlju sa
ničim osim podmazanim polutkama straţnjice, analnim oţiljcima, i majicom na
kojoj piše 'Moja ţena je otišla na Kepler-22b i sve što sam dobio jest ova usrana
majica'.
„PogaĎam da me obje mrze.― Namrštila sam se na svoje piće, jer
promatranje lica oca Dohertya bilo je previše bolno.
Ništa nije rekao na to.
Doista bih trebala riješiti ono po što sam došla ovdje i nastaviti dalje. Za
četiri sat ima let za New York, i ne ţelim ga propustiti ili ću morati ostati još
jedan dan.
Mal nije sakrio nešto malo od mene. Sakrio je dijete, sa osobnošću,
pjegicama, ljubičastim očima i hobijima. I to je moja nećakinja. Dijete moje
polusestre. Zašto ljudi nastavljaju sakrivati stvari od mene?
Mama.
Otac Doherty.
Mal.
Summer i Callum.
„Oče?― Nagnula sam glavu. „Postoji li bilo što grešnije od sprečavanja
pravde? Istina je posvuda oko mene. Ako ne dobijem vašu verziju stvari, dobit
ću od gospoĎice Patel. Ili Maeve i Heatherine. Ili Malove, naposljetku. Oboje
znamo da ću dobiti daleko goru verziju od bilo koga od njih ili barem, ne baš
preciznu kao vašu.―
„Obećao sam tvojoj -―
„Majci?― Podignula sam obrvu, prikupljajući hrabrost da laţem
svećeniku. Ako eksplodiram u plamenovima upravo sad, na ovom mjestu, mogu
kriviti isključivo sebe.
„Rekla mi je svoju stranu priče.―
„Jest?― Oči su mu plamtjele.

Trofej knjiga 290

 Pogodak. Zajedno su u ovome. Odlučila sam nastaviti s jedinom stvari
koju sam imala. To je pucanje u mrak, ali postoji mogućnost da je sjećanje, ne
samo san. Ispalila sam.
„Aha. Kako je bila ovdje. Kako je pobjegla sa mnom.―
Srce mi lupa toliko snaţno i glasno u prsima, iznenaĎena sam kako ne
čuje. Moţda i čuje, i ţeli me poštedjeti neugodnosti. To je bio samo san. Neka
vrsta noćne more. Ali činilo se tako stvarnim.
Na moje iznenaĎenje, otac Doherty spustio je glavu na dlanove i briznuo u
plač – zvuk ţivotinje koja je cviljela kao da je na ţivo kida čopor kojota, zvuk
od kojeg se srce kidalo.
„Molim te, oprosti nam. Svima nama.―
„Recite mi.― Nagnula sam se naprijed, paţljiva da ga ne dotaknem dok
sam molila za još njegovih riječi. „Sve. Molim vas. Zar ne zasluţujem znati?
Postoji komad u mom ţivotu – velik komad, najvaţniji komad – koji nedostaje, i
nitko mi ništa ne govori.―
Glas mi je zvučao tako hitno, tako promuklo, da sam čak i sebe plašila.
Zvučala sam poremećeno.
Podigao je pogled i oštro izdahnuo. „Ne znam koliko ti je majka rekla.―
„Onda mi recite sve. Od početka.―
„Kad si bila niti godinu dana stara, odlučila je skočiti i popustiti molbama
tvog oca da doĎe u Irsku i pokuša srediti stvari izmeĎu njih. Bila je usamljena
ovdje. Izgnanik. Često je dolazila u crkvu. Manje na ispovijed, više da se…
ispuše, pretpostavljam. Rekla mi je – naravno, izvan ispovjedaonice – da su je
dvije stvari dovele ovamo. Htjela je pokušati pomoći Glenu da se otrijezni, ali
još vaţnije, nije ţeljela na svojoj savjesti da ti ţiviš bez oca znajući da nije
uopće pokušala. Uselila se kod njega i postali su – kako vi to zovete? – instant
obitelj, čineći da Kathleen i njena majka uzmu straţnje sjedište u Glenovom
ţivotu.―
Rastopljena bol probijala mi se ispod koţe. Nisam imala pojma da je
mama došla ovamo. Nisam imala pojma da je spustila nogu u Irsku. Zašto mi
nije to rekla? Činilo se kao nešto oko čega bi se ona naslaĎivala. „Pogledaj,
pokušala sam.― Pa ipak, nikad to nije spomenula, iako zna da bi je to stavilo u
pozitivno svjetlo.

Trofej knjiga 291

 „Nastavite.―
„Stvari nisu bile jednostavne za par. Glen se borio da ostane trijezan na
više od nekoliko sati. Tvoja majka se osjećala usamljenom i izoliranom.
Pokušavala se sprijateljiti sa nekoliko seoskih ţena, ali prirodno, osjećale su se
odanom Elaine, koja je bila potpuno uništena. Elaine – Kathleenina majka –
godinama nakon što je Kathleen začeta, drţala se nade da će se ponovo pomiriti
s Glenom. Debbie je uzela tu nadu od nje. Ili je ona tako osjećala.―
Shvatila sam kako ovo sve govori o ţeni s kojom je ţivio i vjerojatno joj
bio naklonjen. Suzdrţavala sam se da ne dopustim nizu psovki da mi napuste
usta.
„U redu.― Rekla sam, srca koji je mahnito nabijalo. „Onda, što se
dogodilo?―
Otac Doherty zurio je dolje u svoje ruke na stolu, kao da su počinile neku
vrstu uţasnog zločina.
„Tvoja majka došla je kod mene jedan dan i rekla mi kako bi voljela otići
i odvesti te natrag u Ameriku, da stvari izmeĎu nje i Glena nisu baš najbolje
funkcionirale. To nije bila tajna. Rekla je da je verbalno zlostavlja i tri različita
puta spriječio je da izaĎe vani s tobom, optuţujući je da očijuka sa seljanima.
Imali smo dugačku raspravu, tokom koje sam joj dao svoje mišljenje o tome.
Uglavnom, da obitelji trebaju ostati zajedno i da bi trebala poticati Glena da se
jače trudi, za početak, prihvaćajući njegovu bračnu prosidbu.―
Grizla sam svoju donju usnu. Moja majka bila je u nasilnoj vezi sa mojim
ocem, ovdje u Irskoj. A ja sam joj priuštila pakao jer je stavila tampon izmeĎu
mene i njega.
„Zatim se teţina mojih riječi obrušila na mene.― Donja usna oca Dohertya
je drhtala, ugušio je jecaj koji nije uspio napustiti njegovo grlo. „Taj dan vratila
se natrag Glenu i rekla mu kako je voljna udati se za njega ako ode na
rehabilitaciju. On je rekao kako ga je gnjavila mjesecima i da je više volio piće
nego nju. Vratio ju je natrag. Debbie je laknulo što je mogla otići. Pokušavala te
povesti sa sobom, ali nije joj dopustio – rekao je da ćeš ostati s njim jer nisi
trebala dosadnu majku poput nje. Gotovo su ti potrgali udove boreći se za tebe,
otimajući te jedno od drugoga. U to vrijeme bilo ti je samo godinu dana, bila si
još uvijek krhka. Naposljetku, tvoja majka te uzela. Pokupila je tvoju putovnicu
i svoju torbu, i pojurila prema vratima.

Trofej knjiga 292

 Glen je zgrabio bocu viskija i bacio je na nju. Srećom, promašio je. Ali
staklo se razbilo o zid i njegovi komadići… njegovi komadići…―
Progutao je, oči su mu poletjele na oţiljak na mojoj sljepoočnici.
Onaj za koji mi je majka rekla da sam se rodila s njim.
Sve u meni se poljuljalo. Glen mi je ovo uradio. On mi je dao ovaj oţiljak.
Otac Doherty čvrsto je zatvorio oči, a kad ih je ponovo otvorio, ţar odlučnosti
bljesnuo je kroz njih.
„Porezalo te. Teško si krvarila, i bilo je tako blizu tvog oka. Krv je
nastavljala navirati. Sjećam se dolaska u njihovu kuću nedugo nakon incidenta i
povraćanja zbog tolike količine krvi, za koju sam znao da pripada nevinom
djetetu. Ali Glen nije bio šokiran onim što je uradio. Otišao je predaleko, previše
pijan da shvati što je učinio. Počeo je trčati za tvojom majkom, koja je bjeţala s
tobom u naručju. Otrčala je u ulicu Maine, prema ulazu u grad, pokušavajući
uhvatiti taksi prema bolnici. Jurio je za njom. Ljudi na ulici su primijetili. Mislili
su da tvoja majka bjeţi s tobom. Nije imala najbolju reputaciju u Tolki. Vidjeli
su je kao ţenu koja je krenula na muškarca kojeg je Elaine prisvojila kao svoga
prije toliko godina. Neki od njih potrčali su za njim i za njom, da vide kako će se
nastaviti.―
„Siva vjeverica,― tiho sam rekla.
Kimnuo je, njegove oči govorile su mi da sam točno shvatila ono što je
mislio prije svih tih godina.
Sjećanje na moj san projurilo je poput strijele kroz moju glavu.
Mafija.
Naganjanje moje majke.
Sa mnom, koja joj krvari u naručju.
Otac Doherty ponovo je spustio glavu na svoje ruke. „Traţio sam tvoju
majku u isto vrijeme dok je bjeţala od njega. Prvo sam pogledao kod Glena.
Kad sam vidio krv, pojurio sam i vozio okolo po selu, a kad sam te pronašao,
odmah sam zaustavio automobil i pustio tvoju majku da uĎe unutra. Odvezli
smo se u bolnicu. Cijelim putem, ispričavao sam se što sam joj dao krivi savjet
umjesto da joj pruţim utočište.―

Trofej knjiga 293

 Protrljala sam oči, pokušavajući se sabrati. Teško je, pogotovo kad sam
ţeljela plakati zbog svoje majke koliko i zbog sebe.
„To nema nimalo smisla.― Odmahnula sam glavom. „Uvijek mi je
govorila da nikad nije bila u Irskoj.―
„Ţeljela te zaštititi od istine, da ti oţiljke zadrţi minimalnima – na
površini – i pobrine se da su ti samo oštetili koţu, ne i srce. Nije ţeljela da znaš
tko je zapravo bio tvoj otac taj dan. I nakon incidenta, kad si bila otpuštena i
Debbie se vratila u New Jersey, Glen je bio optuţen i zatvoren na nekoliko
godina. Otrijeznio se u zatvoru, ali nije trajalo toliko dugo koliko smo se nadali.
Premda ga je vrijeme unutra promijenilo. Više ništa nije ţelio imati sa -―
„Sa mnom i mojom majkom?― završila sam umjesto njega.
Toliko sam trenutno osjećala mrţnje prema Glenu, da se bojim kako sam
u stanju otkopati njegov grob samo kako bih ga ponovo mogla ubiti. Moja jadna
mama. Sama se nosila sa svime.
I dopustila mi je da mislim kako je ona ta koja je bezdušna izmeĎu njih
dvoje.
„Pa, da.― Otac Doherty protrljao je svoj obraz, posramljen Glenovim
ponašanjem.
„Ne razumijem ništa od ovoga. Onda zašto mi je majka pokazala pisma i
poklone od njega, svaki roĎendan i Boţić? Uvijek mi je slao obazrive poklone.
One koji su nešto značili.―
„Tvojoj majci bilo je vaţno da te natjera da vjeruješ kako mu nešto značiš.
Preuzela je ulogu mučenika, iako je to ubijalo. Preuzela je krivicu za činjenicu
da ti i tvoj otac niste u kontaktu, ne ţeleći da se osjećaš odbačenom od strane
Glena. Pokupila bi pisma koja si mu slala, pročitala bi ih, i pobrinula se da
misliš kako ti je on kupio sve stvari koje si ţeljela. Ali ona je bila ta koja je sve
to kupovala. A kad bi traţila nešto što je specifično za Irsku – čokoladicu ili
Irsku muziku – ja bih to kupio za tebe, a tvoja majka bi mi uplatila novac,
unatoč mom odbijanju da prihvatim njen novac.―
„Pisala je pisma umjesto njega?― oči su mi gorjele.
Svečano je kimnuo.
„A alimentacija?―

Trofej knjiga 294

 Otac Doherty odmahnuo je glavom.
Kriste. Glen nije plaćao. Bile smo samo mama i ja.
Uzdahnuo je. „Ţeljela je samo najbolje za tebe. Poslala bi mi tvoje
poklone, trošeći stotine dolara godišnje, tako da ti ih mogu poslati natrag kako bi
se činili potpuno autentični.―
Sjećala sam se Irskih poštanskih markica, naboranih kutija koje su
stavljale leptiriće u moj stomak. Nikad više nisam ţeljela snaţno zagrliti majku.
Nalet suosjećajnosti prema njoj kruţio je u meni. Prošla je kroz toliko toga, a ja
sam bila razmaţeno derište prema njoj. Cijelo vrijeme, mislila sam da je
ljubomorna na vezu koju sam ţeljela imati s Glenom.
„Je li me zbog toga Kathleen toliko mrzila? Jer sam joj uzela oca,
monopolizirala njegovo vrijeme, a onda ga poslala u zatvor na jedno vrijeme?―
Ponovo je uzdahnuo, očigledno osjećajući napor jer je morao priznati
koliko je točno uţasan bio muškarac koji mi je ostavio svoju DNA i brdo
problema vezanih uz taticu.
„Kathleen je bila očajna za ljubavlju. Uvijek je bila. Osjećati se voljenom
za nju je bila potreba slična disanju. Glen je ograničio njihovu komunikaciju na
nedjeljne posjete, a čak i tada, više je paţnje posvećivao Malu i njegovoj glazbi
nego njoj. Ali Kathleen nije bila ljubomorna na Mala. Uvijek je voljela tog
dječaka, otkad su bili djeca. U njenoj glavi, pretpostavljam, najlakše je bilo
kriviti tebe. A onda, kad si je posjetila nakon što je preminuo, bila je zabrinuta
da si se pojavila isključivo zbog nasljedstva. Tvoja majka poslala mi je pismo,
obavještavajući me o tvom dolasku, tako da sam te čekao. Kad smo se sreli,
ţelio sam te zadrţati dalje od Kathleen koliko god sam mogao. Poslao sam te
Malu, nakon što sam ga upozorio da ti nikad ne kaţe istinu o Glenu i tvom
oţiljku. Ali onda ste oboje otišli kod Kathleen, i ona je shvatila da ne samo da si
joj uzela oca, nego takoĎer namjeravaš uzeti mladića u kojeg je bila zaljubljena
od roĎenja.―
„Samo malo.― Podignula sam ruku. „Mal je bio svjestan svega ovoga?
Znao je ovo kad sam došla ovamo sa osamnaest godina?―
Ali, naravno da je znao. Ako su Maeve i Heather znali moju priču – a nisu
me ni najmanje poznavali – kako Mal ne bi?
Po bolnom izrazu lica oca Dohertya, shvatila sam da nije pomislio na
ovakav zaplet.
Trofej knjiga 295
 „Nije mislio…―
„Moram ići.― Ustala sam kao pogoĎena, grlo me svrbjelo od lopte suza
koje su zaglavile u njemu. Nikad mi nitko nije rekao nešto iskreno. Moram otići.
Ne samo iz Boar's Heada, nego takoĎer iz Tolke. Moram ostaviti Irsku iza sebe.
Svaki zeleni, valoviti breţuljak, šarmantni, kameniti puteljak, i crvena vrata,
progonili su me. Trebala sam slušati majku, koja mi je govorila, preklinjala me,
upozoravala na ovo mjesto. Govoreći mi da bjeţim i nikad se ne osvrnem.
Moţda bih mogla poništiti brak s Malom. Nije čak prošlo ni tjedan dana.
Mal. Mal, Mal, Mal.
Tajna kćer.
Istina o mom ocu.
Laţljivi, prevarantski, manipulativni komad –
„Čekaj!― Otac Doherty se podigao na noge, posrćući prema naprijed,
drţeći se za rubove stola. Toliko je slab da je nesvjesno zastenjao čineći to.
Spustio je ruku na donji dio svojih leĎa, hropćući.
Zastala sam, pognutih ramena. „Ţelite li da vam pozovem taksi?― Upitala
sam, omekšavajući glas.
Odmahnuo je glavom. „Molim te, nemoj biti ljuta na njega. Samo je
uradio ono što mu je rečeno. On, kao i tvoja majka, kao i ja, nismo ţeljeli da te
istina pojede, da ti prošlost upravlja budućnošću.―
S duţnim poštovanjem, otac Doherty zvuči kao kolačić sreće. Neću
prihvatiti ovaj izgovor.
„Nije na njemu da odluči što trebam ili ne trebam znati. Ili na vama. Ili na
njoj. Na bilo kome.― Ispustila sam divlji cvileţ, bacivši ruke u zrak. Sve glave u
pubu okrenule su se prema meni, spustila sam volumen za nekoliko stupnjeva,
nagnuvši se naprijed, ţestoko sam prošaptala. „Nitko nikad nije imenovao Mala
mojim princem na bijelim konju, i ako je to doista bio, radio je usran posao.
Zasluţila sam znati. Došla sam njemu preklinjući za odgovore. Namamio me u
svoju mreţu i natjerao da mislim kako je to mojom vlastitom voljom. Nikad ne
bih...―
Spavala s njim da sam bila upoznata s onim što je moj otac uradio.
Dopustila mu da me drţi cijelu noć.

Trofej knjiga 296

 Zaljubila se u njega.
Moja veza s Malom bila bi potpuno drugačija, da mi je rekao istinu kad
sam ga upoznala prvi put.
Zatim mi je nešto drugo palo na pamet.
„Recite mi, oče, je li Tamsin nedavno slavila roĎendan?―
Šljokice.
Torta koju je Mal pekao.
Poklon.
Neočekivano pojavljivanje i kupovina pića oca Dohertya u prodavaonici
gospoĎice Patel.
Naravno, to je bio još jedan dogaĎaj iz kojeg sam bila isključena jer sam
kćerka zla – zla čiji je jedini zločin bio što me pokušala spasiti od mog oca.
„Da.― Spustio je bradu i zurio u cipele. „Njezin sedmi roĎendan.―
„Vidim.―
Po prvi put u svom ţivotu, ovo mogu reći sa sigurnošću. Doista vidim. I
koliko god dragocjena bila Tamsin, ne mogu si priuštiti da se zadrţim u blizini i
gledam je kako raste.
„Hoće li vam trebati taj taksi?―
Čak sam se i ja trznula na bezosjećajnost moga glasa. Ovaj čovjek gura
osamdeset i petu. Nemam nikakva prava obraćati mu se na ovaj način. Raširio je
prste preko stola, i dalje u nemogućnosti podignuti pogled kako bi susreo moj.
„Oh, Rory. Moja draga Rory. Majka ti nije rekla ništa, zar ne? Nikad to ne
bi uradila.―
Stisnula sam usne, zureći dolje u svoje cipele, poput djeteta u kazni.
Molim te, Boţe, nemoj me sprţiti.
Otac Doherty pogledao je u moj kovčeg pokraj stola, pronašao je hrabrost
da pogleda u mene, i progovorio.
„Nemoj ići. Ne odlazi u Ameriku. Ako odeš, samo ćeš se istresti na
Debbie, a ona to ne zasluţuje. Toliko te voli, Aurora. Uvijek te pokušavala
zaštititi od svega što je okruţivalo Glena.
Trofej knjiga 297
 Sjećam se kad ti je dala ime, poslala mi je pismo, objašnjavajući zašto je
izabrala ta imena za tebe. Zato što je ţeljela da imaš bajku, nešto savršeno i
jednostavno. Nikad nije ţeljela da te sav ovaj nered dotakne.―
„Pa ipak, jest.― Kiptjela sam, osjećajući kako mi se zubi sudaraju jedni o
druge.
Obrisao je suze jagodicom svoga palca, šmrčući.
„Sasvim je sigurno da je mene dotaknulo, i obilo mi se o glavu.―

Najbolji (i moţda jedino dobro) dio toga što si iz malog grada, jest da
ljudi paze na tebe. Petnaest minuta nakon što je Rory izjurila, dok sam pravio
rupu na podu od koračanja, pokušavajući smisliti svoj sljedeći potez, dobio sam
poziv konobara Dermota iz Boar's Heada koji mi je dao na znanje da moj djed
ima ţivahnu konverzaciju sa mladom ţenom.
Mojom ţenom.
Pojurio sam do svog automobila poput bijesnog psa koji se mahnito vratio
u stvarnost. Uletio sam u park bez da sam ugasio motor i ugledao je kako ulazi u
taksi. Vozilo je ruţni Renault iz sedamdesetih godina koji se trzao na svom putu
niz cestu. Rory je u tolikoj ţurbi da ode da nije ţeljela čekati pristojnu voţnju.
Toliko te mrzi.
Trčao sam, pokazujući svojoj supruzi da spusti prozor, i obranu, i jebote –
hoće li me samo saslušati?

Trofej knjiga 298

 Rory se pretvarala da ne postojim, zurila je pravo naprijed u straţnji dio
vozačkog sjedala, sa sunčanim naočalama smještenim na vrhu svog prćastog
nosa. Udario sam šakom u prozor, iskašljavajući petnaest godina vrijednih seksa
kao svoju jedinu tjelesnu aktivnost.
„Uspori.―
Moj zahtjev nije imao plodno tlo.
„Dovraga s tobom, ţeno.― Udario sam krov automobila, a vozač je ubrzao
u odgovoru, tako da sam trčao još brţe. ( Tko jebote zdrave pameti ovo radi?)
Ne mogu je pustiti. Pa, tehnički, mogu. Moţda bih čak i trebao, ali neću.
Ne bez borbe. I treba saznati cijelu istinu, čak i ako nas to oboje rastrga na
komade.
„Nisam ti rekao za Glena jer sam prisegao na tajnost. Jer, pogledaj se –
shrvana si. Jer sam znao, sebično, da ako saznaš o Glenu, ne bi imala mjesta u
svom srcu da se zaljubiš u mene, prije osam godina. Što jesi, Rory. Zaljubili smo
se za manje od dvadeset četiri sata. A trebalo nam je manje od tjedna, gotovo
desetljeće kasnije…―
Udario sam rukama po svojim koljenima i dahtao, usisavajući koliko god
kisika sam mogao, prije nego sam nastavio svoju potjeru. Još uvijek je zurila u
straţnji dio vozačkog sjedala kao da je ono najčudesnija stvar od proizvodnje
stakla. (Ne, ozbiljno. Pogledajte na Googlu. Fantastično je.)
„…da bi se podsjetili kako ne moţemo ţivjeti odvojeno. Ne, zapravo.
Postojati, moţda, ali ne ţivjeti. I nije da sam te potpuno zaštitio od istine. Vjeruj
mi, iznutra sam se borio protiv tog sranja. Jesam. Zbog toga sam te odveo kod
Kathleen. To je bio moj trenutak bacanja novčića. Rekao sam sebi, ako ti je
doista suĎeno da znaš, ona će ti reći istinu. Nije, Rory.―
I dalje nije reagirala.
„Da, zajebao sam. Da, čuvao sam istinu od tebe. O tebi. O meni. Ali ništa
od toga nije se dogodilo jer sam te ţelio povrijediti. Ţelio sam te zaštititi.
Sačuvati te od prošlosti. Zove se prošlost jer je prošlo! Imamo sadašnjost, Rory.
Budućnost.―
Nos joj se iţivcirano trznuo. To je minimalan pokret, ali dao mi je nadu –
ne da će mi oprostiti, nego da bi mogla biti dovoljno bijesna da zaustavi taksi,
izaĎe i udari me po glavi.

Trofej knjiga 299

 „U redu. Dio toga nije potpuno nesebično. Naravno, ţelio sam te jebati
kad sam te ponovo vidio. Tko ne bi? Pogledaj se.―
Nos joj se ponovo trznuo ispod sunčanih naočala, a usne stisnule.
Ljuta je.
Upravo ću je razljutiti još više.
„Ţeliš znati voliš li nekoga? Promatraj ih kako pate i gledaj kako tebe to
rastavlja na komadiće. Jer kad si bila dolje, povrijeĎena, Rory, svaki moj dio
tijela gorio je skupa s tobom. Tvoj odlazak bez da čuješ što imam za reći
jednostavno učvršćuje moju sumnju cijelo vrijeme: Tvoja koţa nije jedini dio
hladan na tebi. Tvoje srce je takoĎer smrznuto. Volio sam te od početka. Ti,
meĎutim, uvijek si bila više zainteresirana za moj kurac i moje Irsko podrijetlo.
Doista si probleme sa taticom podignula na cijelu novu razinu, draga.―
Mogao sam vidjeti kako hvata ručku. Prasnula je nešto na vozača i
automobil je postepeno usporio, ne zaustavljajući se potpuno. Znao sam da sam
blizu, tako da sam zabio posljednji čavao u lijes. Onaj koji sam čekao podijeliti s
njom nekom drugom, sretnijom prilikom.
„Oh, i još jedna stvar: Ubrus koji si upravo potrgala nije značio kurca.
Rekla si da ne vjeruješ u sudbinu kad smo se prvi put sreli. Zaboravio sam
spomenuti – ni ja. Traţio sam te prije osam godina, nakon što si otišla. Slao sam
ti pisma i poklone, i pokušavao te pratiti. Nazvao sam tvoju kuću, tvoju majku i
tvoj studentski dom, pokušavajući dobiti broj tvog mobitela. Ţeliš znati još
nešto? TakoĎer sam te lovio prošle godine – vidio sam ti ime na pozadini
časopisa Blue Hill Records i zbrojio dva i dva. Znao sam da si radila za tog
drkadţiju Rynera. Tako da sam prihvatio njegovu ponudu da napišem album
Richardsu, jer sam te ţelio u svojoj blizini. Nikad nije bila sudbina. Nikad nije
bila sreća. Zahtijevao sam imati te na svom raspolaganju, Aurora Belle Jenkins.
Ti si bila dio paketa. To nije sudbina; to smo mi. Od početka do kraja.
Izokrenuti, sjebani, opsesivni, destruktivni, čudesni mi.―
Automobil se zaustavio, vozač je frustrirano udario u volan. Gledao sam
kako je Rory pojurila sa straţnjeg sjedala taksija, poput vatrometa, mašući
šakom prema mom licu.
„Kako se usuĎuješ? Rekli smo da nećemo traţiti jedno drugo. Iskoristio si
taj ubrus kako bi me natjerao da se udam za tebe! Lagao si!― Gurnula me u prsa.
Potpuno je crvena, kose u neredu.
Trofej knjiga 300
 „Kaţem da je to sranje!― Nasmijao sam joj se u lice, odgurnuvši je, u
nemogućnosti tolerirati više bilo što doli istine. „Udala si se za mene ne zbog
tog glupog ubrusa, nego jer si mi dopustila da gurnem svoje prste, i čokoladicu, i
svoj jezik u svaku rupu za koju sam imao interes da zaposjednem dok si još
imala dečka. Jer to je ono što radimo. Prelazimo preko ljudi kako bi došli jedno
do drugog. Uništavamo sve na svom putu, sve osim nas.―
Vozač taksija znatiţeljno me pogledao, slušajući izbačenog jezika, gotovo
je dahtao. Vjerojatno sam dio sa čokoladicom trebao zadrţati za sebe.
„Laţeš. Nikad me nisi traţio.― Bezumno je pokazala prstom na mene.
Jače sam se nasmijao. Nisam si mogao pomoći, jer sad kada je istina
izlazila na vidjelo – zašto ne priznati sve? Zasluţila je znati što je njena majka
uradila, iako je to činilo oba njena roditelja nesnosnim seronjama.
Okrenuo sam se i marširao prema svojim kolima ( dovraga, automobilu), a
ona me slijedila, jer sam imao jedinu stvar koju je ţeljela – istinu.
„Pokušaj ponovo, Rory. Zašto misliš da sam te toliko mrzio? Zašto misliš
da sam oţenio Kiki? Zašto misliš da su se dogodila sva loša sranja? Lovio sam
te okolo, a tvoja majka mi je rekla da ne ţeliš ništa imati sa mnom. Rekla je da
bih trebao nastaviti dalje. Da si našla drugog momka da te grije noću. Poslala mi
je moje slike koje si fotografirala, sa uţasnim stvarima koje si pisala o meni na
njihovoj poleĎini.―
Okrenuo sam se i vidio kako joj se lice preobraţava iz bijesnog u
uţasnuto. Izraz lica iskrivio joj se od boli. „Oh, Boţe.―
„Aha, to je ono što si rekla kad sam te jebao na šest načina do nedjelje i
dao ti dovoljno orgazama za desetljeće PornHub materijala. Pa očito, previše
sam se trudio. I znaš što? I jesam. Doista sam se previše trudio jer nisam ţelio
nikoga drugog za usporedbu.―
„Nitko se nije usporeĎivao!― Vrištala mi je u lice. „Sretan? Nitko se nije
usporeĎivao zbog čega nisam izlazila sve do Calluma. Nije bio nitko drugi.
Napisala sam te stvari na poleĎini tvojih fotografija jer nisam mogla prestati
misliti na tebe, i Summer mi je zadala vjeţbu da naĎem loše stvari o tebi, i to su
bile jedine stvari koje sam mogla smisliti. Bio si gotovo prokleto savršen. Kad
sam se vratila s fakulteta, toliko puta sam okrenula svoju sobu naopako,
očajnički pokušavajući pronaći tvoje fotografije, jer su bile jedina stvar koja mi
je ostala od tebe.―

Trofej knjiga 301

 „I nisam te ţeljela traţiti na društvenim mreţama jer sam još uvijek
poštivala glupi ugovor. Plakala sam danima i noćima zbog tih fotografija, Mal.―
Stisnuo sam vrh svoga nosa, duboko udahnuvši, hvatao sam dah. „Poslao
sam ti nekolicinu pisama. Bili su preusmjereni na tvoju adresu u New Jerseyu, i
nikad ih nisi vidjela.―
„Kriste.―
„Trešnja na usranoj torti? Tvoja majka mi je rekla da sam te napumpao i
da si uradila pobačaj.―
Radijska tišina s bočne strane njenog ramena natjerala me da otvorim oči i
pogledam je. Zurila je natrag u mene, zaprepaštena.
„Je li istina?― tiho sam upitao.
Polako je odmahnula glavom.
Hvala Bogu.
„Trenutno sam bez teksta,― priznala je.
„Ţao mi je,― rekao sam. „Ali takoĎer, laknulo mi je zato jer si sad ljuta na
nekog drugog.―
„Jeste se zbog toga ti i Kathleen vjenčali? Dobili dijete?―
„Da. Mislim, ne… ne znam.― Odmahnuo sam glavom, koračajući
naprijed-natrag.
Taksist je odloţio sa strane ceste njen kovčeg i ruksak, a zatim se
odvezao, ostavljajući nas u polju. Počelo se smrkavati i zahladnilo je, ali činilo
se da nijednom od nas to nije bilo bitno.
„Ovako je bilo: Bio sam tako bijesan na tebe da sam se odvukao od Glena
i otišao si nabaviti dvije boce nečeg strašno jakog kako bih se onesvijestio.
Kathleen je bila tamo, u prodavaonici, i na neki način uskočila je u moj
automobil bez mog pristanka, ali bio sam toliko letargičan da nisam imao snage
izbaciti je. Napili smo se kao svinje. Pa, uglavnom, ja jesam, i tako se dogodilo.―
Suze su se lijepile za Roryne trepavice, poţelio sam da ih mogu poljubiti,
ali nisam mislio da smo stigli do te faze. Ne znam hoćemo li ikada. Pokušao sam
ignorirati mogućnost da više nikad ne poljubim svoju suprugu.
„Spavao si sa mojom sestrom, Mal.―

Trofej knjiga 302

 „Ona...―
Znao sam kako će ovo biti prvi i posljednji put da sam to rekao. Ne samo
zbog toga što je Kathleen mrtva i poštujem njenu uspomenu, nego jer uglavnom
nikad, ikad, ne ţelim da Tasmin sazna kako je začeta. Ne zasluţuje ovu horor
priču. Odbijam je opteretiti istinom koja nema ništa s njom.
„Nisam bio u svjesnom stanju, Rory. Mislim, pa, ne potpuno. Rekao sam
ne. Nekoliko puta, mislim. Ali nisam bio potpuno prisutan kad je Tamsin začeta.
Brak koji sam ti nabio u lice je… prijevara. Laţ. Kiki je to znala, takoĎer.―
Suze su padale s Rorynog lica, drhtala je kao list koji je plesao na putanji
prema tlu.
Nastavio sam, nepokolebljiv, „MeĎutim, neću lagati. Kathleen me
podsjećala na tebe, i u to vrijeme, imao sam utisak da si ti nešto što nikad neću
moći imati. Tako da sam se pomirio s najsličnijom stvari. Njom. Nisam ponosan
onim što sam uradio ili kako sam uradio.―
„Rory, Rory, Rory,― Sjećam se nabrajanja svaki put kad sam bio u Kiki.
Kao neodgovorena molitva. Naricaljka slomljenog srca.
„Kad smo saznali da je trudna, bio sam primoran od svih koje smo
poznavali, da se oţenim. Bila je djevica prije toga, i naše obitelji bi nas ubile. I
iskreno rečeno, prestao sam se truditi. Mislio sam da moţda kad postanem otac
to će me odvratiti od tebe.―
„Je li?― Sad je otvoreno jecala.
Ţelio sam omotati ruke oko nje i reći joj da pusti sve iz sebe. Pa ipak,
ukorijenio sam se u tlo, ţeleći da po prvi put u ţivotu, za promjenu, ona doĎe
meni.
Umoran sam od trčanja. Umoran sam od gubljenja samo kako bi ona
mogla pobijediti. Iscrpljen sam planiranja kako joj udvarati, kako je imati, kako
je uništiti, kako je zadrţati, dok se ona nastavlja odupirati.
Naravno, u početku, nisam joj rekao za Tamsin jer sam mislio kako se
neće zadrţati u blizini dovoljno dugo da bi trebala znati, i ţelio sam zaštititi
svoju kćer. Ali minutu kad je Rory rekla 'Uzimam', stvari su postale realne. I to
je bio trenutak kad sam svoju stvarnost gurnuo pod tepih zbog ţene.
Sakrio sam svoju kćer zbog ljubavnice.

Trofej knjiga 303

 Nikad više.
„Ništa nije uradilo da te zaboravim. Noć kada je Tamsin roĎena, takoĎer
je noć kad je Kiki preminula. Posljedično tome, i dan našeg vjenčanja.― Pustio
sam da se svi dogaĎaji slegnu. „Znao sam da mi je vrijeme ograničeno s tobom
dan kad je Tam slavila roĎendan. Zapravo, bio sam potpuni seronja. Ali bio sam
povrijeĎen, bol je dolazila iz toliko različitih smjerova. Nisam ţelio da me se
dodiruje, da ne spominjem bocka.―
Oči su joj s razumijevanjem srele moje.
„Nakon vjenčanja, vratili smo se natrag kući i Kiki je pronašla ubrus. Naš
ugovor. Rekla mi je da ga bacim.― Čekao sam trenutak, promatrajući joj lice.
Prestala je disati u isto vrijeme dok je čekala da nastavim.
„Nisam to mogao uraditi.―
Ispustila je drhtav dah i počela plakati još jače.
„Pobjegla je. Trčao sam za njom, kao što sam maloprije trčao za tobom.
Ali s tobom…―
Udahnuo sam. Istina boli. Otvara ranu. Zbog toga je krijemo od onih koje
volimo. Od ljudi do čijeg mišljenja nam je stalo.
„Zbog tebe, trčim brţe.―

Umrla je zbog nas.

Nije se zaustavila na znak stop, jer je jedinu stvar do koje joj je bilo stalo,
gubila. Nakon nesreće, Kathleen je hitno prebačena u bolnicu.

Trofej knjiga 304

 Tamsini otkucaji srca bili su slabi, ali liječnici su takoĎer bili zabrinuti za
ţivot majke. Beba nije dobivala dovoljno kisika i bila je u opasnosti.
Zadnje riječi moje sestre bile su, „Spasi ga. Znam da ja neću preţivjeti.
On hoće.―
Mislila je da je Tamsin dječak, i da će ţivjeti.
U jednoj stvari bila je u pravu. Najvaţnijem dijelu.
Kathleen je proglašena mrtvom ubrzo nakon što je Tamsin roĎena – toliko
brzo da nije dobila priliku drţati svoju kćer u rukama. Zbog siline udarca
uzrokovanog sudarom s kamionom, Tamsin je roĎena sa oštećenom
kraljeţnicom i morala se podvrgnuti kompliciranoj operaciji kad je bila jedva
dovoljno stara da vidi oblike. Mal je iskeširao ozbiljno velik iznos kako bi bio
siguran da je njegovoj kćeri pruţen najbolji mogući medicinski tretman.
Stručnjaci su dolazili sa svih strana svijeta. Od tada je pisao i prodavao pjesme,
nikad se ne osvrćući ili se zaustavljajući kako bi razmotrio što ţeli za sebe.
Prva pjesma koju je prodao bila je o meni.
Bio je bijesan na mene. Krivio me zbog rasprave koja je vodila
Kathleeninoj smrti. Postao je samohrani otac prije nego što je napunio dvadeset
četiri godine. A zbog čega? Djevojke koja je navodno pobacila njegovo dijete i
rekla mu da joj prestane pisati nakon što je priznao da mu se obitelj raspada.
Na našem putu, natrag prema kolibi, dok smo oboje bili u prevelikom
šoku da bi dotaknuli temu Kathleen, Mal se otvorio u vezi Maeve.
„Njen suprug, Sean, bio je vozač kamiona koji se sudario s Kathleen. Prije
toga, bili smo prijatelji…― Podigao je pogled i odmahnuo glavom. „Nekoć smo
bili prijatelji. Ali kad se dogodila nesreća, dok je pucao od adrenalina, njegovo
mišljenje izašlo je na vidjelo. Rekao mi je da nisam zasluţio svoju ţenu. Da je
nikad nisam istinski volio. Vrištao je da je umrla zbog mene.―
Trznula sam se. Istina je imala način da te pogodi jače od bilo koje laţi.
To je ono s čime si se morao suočiti kad se pogledaš u ogledalo svaki dan.
Sean ga je podsjetio da je bio nedostojan svoje supruge.
Tako da je Mal podsjetio Seana da ni on svoje nije bio dostojan.
„Uzeo sam Maeve za ljubavnicu kako bih dokazao da ga nije voljela, kao
što ja nisam volio Kiki.―

Trofej knjiga 305

 „ Paradirao sam s njom Tolkom u odmazdi, praveći poantu otvorenim
činom. Ljubio bih je na javnim mjestima, uštipnuo bih je za straţnjicu u redu za
čekanje kad smo bili u banci. Ukratko, bio sam pizda. Bio sam toliko povrijeĎen
da sam ţelio povrijediti druge. Samo sam zahvalan što nisi bila u blizini kad sam
bio najgori.―
„Onda si takoĎer odveo drugu ţenu u krevet. Zašto?― Upitala sam, glasa
jedva čujnog.
„Biti s Maeve davalo je mojoj usamljenosti neku vrstu… ne znam,
tvrdoglave kvalitete. Ona je bila u tome jer je mislila da imamo budućnost i
ţeljela je ruke na novcu, kakav god da je mislila kako sam imao, ali ja sam bio u
svemu tome zbog osvete. Ono što me konačno natjeralo da prestanem, bila je
vijest da su njena djeca bila maltretirana u školi jer su svi znali da njihova majka
spava sa muškarcem koji nije njihov otac. Nisam to mogao podnijeti. Prekinuo
sam i napisao Maeve ček kako bi ih poslala u školu gdje ih nitko ne poznaje i
gdje mogu početi ispočetka. A onda sam pokušao izbrisati Maevin okus sa
nepreglednim brojem ţena koje su mi kucale na vrata. Ali što je duţi red
postajao, moja paţnja je postajala kraća. U posljednjih nekoliko godina, bio sam
usredotočen isključivo na Tamsin. Ona je jedina koja me drţala razboritim,
jedina osoba koja je bila bitna. Do tebe.―
Ništa nisam odgovorila na to jer iako sam bila polaskana, takoĎer si nisam
mogla pomoći da se ne osjećam bijesnom.
„Kad sam vidio tvoje ime na pozadini tog časopisa, odgovorio sam
Pavlovianu,― nastavio je. „Podignuo sam slušalicu i prihvatio posao koji mi je
Ryner ponudio nekoliko mjeseci ranije. Iznio sam svoje ultimatume a jedan od
njih bio je da uradimo stvari na moj način – zahtijevajući tebe kao fotografa.
Ryner je očajnički trebao tekstopisca s hitom za Richardsa. Sloţio se sa svim
mojim zahtjevima, uključujući taj ludi da te transportira ovamo. Nevjerojatno je
s čime se sve moţeš izvući u ime kreativnog procesa. Mogao sam mu reći da mi
treba cijela Victoria Secret ekipa i deset kilograma kokaina, kako bih napisao
ovaj album i bio najsretnija ţivuća svinja.―
Mlatnula sam ga kad je to rekao, i nisam si mogla pomoći da se ne
nasmijem jer je doista to mogao reći, pa ipak, mene je traţio.
„Tako da sam preselio Tamsin u kuću bake i djeda na nekoliko mjeseci,
planirajući ti učinit ţivot jadnim i sabotirati ti karijeru. Znam, iznimno
djetinjasto s moje strane.―

Trofej knjiga 306

 „Vjeruj mi, nije zvučalo tako pretjerano glupo kad sam mislio o tome.
Ţelio sam da dečko prekine s tobom, da ti pokaţe lice stvarnosti u kojoj sam ja
ţivio. Ali u jako kratkom vremenu, naučio sam dvije stvari koje su bile prepreka
mom Marvel-zlobnog-velikog plana.―
Mal je protrljao svoj obraz. Kosa mu je razbarušeni nered, obrve
skupljene, a konture obraza oštre i istaknute, nisam mogla vjerovati da je doista
od mesa i krvi.
„Jedan, otkrio sam da nisi doista uradila sve okrutne stvari za koje sam
mislio da si mi uradila. To je definitivno stavilo amortizer na moju istragu da je
Rory Sotona. I dva, čak i da jesi, čak i da je sve to bila istina, otkrio sam da i
dalje nisam mogao svjesno i zlonamjerno te povrijediti. Još uvijek sam te volio,
unatoč tome što si ti osjećala prema meni. Volio sam te dok si me mrzila, volio
sam te dok sam mislio da si ravnodušna prema meni, i volio sam te dok si se
dvoumila oko mene. Ali kad sam shvatio da mi uzvraćaš osjećaje? Sve oklade su
pale. Svijet se nastavio okretati. Dani su prolazili. Stvari su se promijenile –
osim jedne stvari, moje ljubavi prema tebi.―
Kad smo stigli do ulaznih vrata, pogledala sam u svoje noge. Sram me
preplavio.
Sram zbog svih trenutaka što nisam bila uz Mala kad me najviše trebao.
Sram što sam postala osoba za koju je mislio da neće voljeti Tamsin
cijelim srcem i bezuvjetno.
Ne samo da pripada muškarcu kojeg volim, nego pripada i mojoj
polusestri, i bez obzira kako se osjećala u vezi nje, uvijek će biti dio mene.
Progutala sam. „Ţelim upoznati Tamsin. Mislim, propisno.―
Podignula sam pogled, u njegovim očima bilo je toliko olakšanja i ljubavi
da sam iznenaĎena da mi srce nije prasnulo poput pinate – ispunjenom
raznolikim vrpcama, slatkišima i srećom – iz grudi.
Teško je ostati ljut na Mala jer je drţao Tamsin kao tajnu, znajući kako je
imao sve razloge vjerovati da sam čudovište. Čak sam otkrila da mi je teško
ostati ljuta na Glena jer me gotovo ubio kad sam bila dijete. Naposljetku, svi ti
dogaĎaji doveli su me do ovamo, nakon svih tih godina.

Trofej knjiga 307

 Nisam više uzrujana što je Mal drţao tajnim ono što je znao o mom ocu
kad sam tek došla ovamo – ne zbog toga jer je imao pravo zadrţati informacije
od mene, nego jer sam saznala nešto vaţno o Malu danas. Svoje voljene stavlja
na prvo mjesto. I ponekad čini uvrnute stvari kako bi nas sačuvao sigurnim i
zaštićenim, baš kao i mama.
Ljubav te tjera da izokreneš istinu.
Ne opravdavam to – dovraga, htjela bih osakatiti Mala zbog toga kako je
manipulirao svime vezano za Seana i Maeve – ali bila bih licemjer kad ne bih
vidjela odakle su njihova djela krenula. TakoĎer, varala sam Calluma.
„Ne moţeš se više igrati Boga.― Mahala sam prstom ispred Malovog lica.
Kimnuo je. „Tko kaţe da se igram Boga?― Protrljao je straţnji dio svoga
vrata, smješkajući se.
Udarila sam ga po prsima. „Ne moţeš drţati ništa sakriveno od mene.
Ozbiljno to mislim.―
„Neću,― obećao je.
„Što da radim s Debbie?― Igrala sam se s prstenom u svom nosu dok je
Mal otvarao vrata.
Unio je moj kovčeg u kolibu i ušao za mnom.
„S jedne strane, preplavljena sam zahvalnošću zbog onoga što je uradila,
štiteći me od istine na način zbog kojeg sam se osjećala voljenom i cijenjenom
od strane oca. Znam da je to uradila kako bi me zaštitila – prikazala je sebe u
lošem svjetlu kako bi bila sigurna da imam visoko mišljenje o njemu, iako je to
uradila na neispravan način, čak i kad smo imali tako neobičan odnos kroz moje
tinejdţerske godine. Ranije, kad sam napustila pub, bila sam spremna vratiti se
kući i zakrpiti stvari s njom. Tada si mi rekao sve laţi o pobačaju i o tome kako
ti je slala pisma i tvoje slike koje sam fotografirala, da ne spominjem tvoja
pisma koja je sakrila od mene. Kako da to oprostim? Gotovo mi je uzela sreću.
Gotovo.― Kako da oprostim svojoj majci što me drţala podalje od ljubavi mog
ţivota?
Mal me uhvatio za obraze, osmjehujući mi se. Nikad nisam uzela u obzir
koliko savršeno si pristajemo. Dovoljno je visok da mi ušuška glavu ispod svoje
brade. Dovoljno širok da me potpuno prekrije, a da nije smiješno.

Trofej knjiga 308

 Sve u vezi nas je usklaĎeno. Kao da smo stvoreni jedno za drugo, dva
komadića slagalice koji idu isključivo zajedno.
„Razgovaraj s njom. Saslušaj je. Reci joj što misliš, a onda nastavi dalje i
preĎi preko toga, usredotoči se na svoju sreću. Jer, Rory?―
Trepnula sam prema njemu.
„Krv je gušća od vode, i tek kad trebaš izgubiti nekoga, shvatiš koliko tu
osobu istinski voliš.―

PORUKA OD DEBBIE (RORYNE MAME)

Prije nego me osudite, razmislite o ovome: Uradila sam sve što sam
mogla, i radila sa svime što sam imala.
Moţemo li molim vas imati na umu da sam dobila Rory kad mi je bilo
osamnaest prokletih godina? Trebala sam ići na fakultet, za ime Boga. Imati
ţivot, budućnost, pouzdanog dečka. Vjenčanje mojih snova, veliku talijansku
obitelj sa dobrim dečkom sa prave strane tračnica. Sve to – puf! - nestalo. A
zbog čega? Jedne pogreške? Svi rade greške. Neke samo imaju veću teţinu od
drugih.
Moja je zdrobila cijeli moj ţivot.
Naravno, volim svoju kćer. Ali zbog toga sam uradila ono što sam morala.
Činilo se pomalo nepoštenim što sam stavljena u ovu situaciju.
Samohrana majka, bori se kako bi stavila obrok na stol, uvijek u zaostatku sa
plaćanjem računa. Zdvajala sam nad nepravednošću svega toga godinama, dok
sam radila u ljekarni koju sam mrzila, radeći dvostruke smjene i ostavljajući
Rory sa šesnaestogodišnjom dadiljom koja bi je povremeno zaboravila nahraniti.
Naţalost, ona je bila jedina dadilja koju sam si mogla priuštiti, tako da mogu
gurnuti nešto hrane u Rory prije nego što je ostavim i odem u svoju smjenu.
Uradila sam neke stvari kojima se ne ponosim kako bih bila sigurna da
imamo krov nad glavom. Moji starci nisu bili pretjerano oduševljeni saznanjem
da sam bila napumpana u inozemstvu, preko mora, i definitivno se nisu ponudili
da mi pomognu, a kamoli me prime u kuću.

Trofej knjiga 309

 Zapravo, njihove točne riječi bile su, 'Ovdje si završila, mlada damo.
Spakiraj se i odlazi, ili ćemo mi to uraditi za tebe'.
Preminuli su u razmaku od nekoliko mjeseci kad su Rory bile tri godine,
tako da uopće nisu dobili šansu da vide koliko je sjajno ispala. Koliko nam je
objema dobro bilo. Kako smo uspjele. Dan kad su mi rekli da više nisam
dobrodošla u njihovoj kući, prisegnula sam da će ona imati sve ono što ja nisam.
Što sam uradila kako bih nas osigurala? Pa, što nisam?
Radila sam dvostruke smjene, ribala kuhinjske podove vikendima sa Rory
u njenoj maloj nosiljki, pričvršćenoj uz mene, koja je drijemala i povremeno
gledala u mene svojim lijepim, inteligentnim očima. Počela sam sreĎivati
ţenama kosu u svom stanu kad god nisam radila ili imala gaţu čišćenja. Pravila
su bila da su morale donijeti farbu za kosu sa sobom, tako da nisam bila
odgovorna za boju, a napojnica je bila obavezna, jer mi je sušilo za kosu
nabijalo račun za struju do krova.
Izlazila sam na spojeve sa muškarcima koji mi se nisu sviĎali i bila sam
plaćena po satu. Iskoristila sam prednost svojih ubojitih nogu. Nisam radila ništa
osim visjela u njihovom naručju, ali ipak bih povratila svaki put kad bih se
vratila kući i promatrala svoju kćer dok čvrsto spava pokraj mog kreveta. Nisam
znala što bih uradila ako ona to ikad napravi kako bi odgojila svoje dijete, kako
bi se pobrinula da ima dječju formulu, odjeću, i zdravstveno osiguranje na
prvom mjestu.
Sjećam se dana kad sam počela pušiti. Stavila sam Rory na spavanje –
tada joj je bilo dvije godine, točno jedna godina nakon što sam pobjegla od
Glena – i skliznula u svoju usku, zastarjelu kupaonicu. Pogledala sam u
ogledalo, ukrašeno pozelenjelom terakotom iz sedamdesetih, i nisam mogla
vjerovati crnim kolutima ispod svojih očiju.
Ţeljela sam plakati.
Više nisam bila lijepa, iako je cijeli ţivot bio ispred mene. Bila sam samo
nekoliko mjeseci do dvadeset jedne godine, zaboga. Svi moji prijatelji su
izlazili, studirali, zabavljali se, ili fokusirali na svoje postojanje, nove karijere, a
ja sam ili radila ili preklinjala Rory da prestane plakati.
Htjela sam uraditi nešto za sebe – nešto razorno ali zabavno. Alkohol nije
dolazio u obzir. Vidjela sam što je uradio Glenu. Tako da sam ponovo provjerila
Rory – i dalje je spavala – i uputila se u lokalnu trgovinu u ulici.

Trofej knjiga 310

 Kupila sam si paketić nečega što je izgledalo raskošno, i upaljač, i vratila
se natrag kući. Skuhala sam si kavu, otvorila prozor i pripalila.
Od prve cigarete bilo mi je muka.
Druga me smirila.
Nikad se nisam trudila prekinuti naviku. To je moj mali način da poručim
svemiru da odjebe.
Što se tiče pisma kojeg sam poslala Malachyu… očekivano.
U ovom trenutku zapravo sam bila svjesna činjenice da Irska nije bila za
Jenkins djevojke. Pobjegla sam iz nje, ostavljajući oca svog djeteta uhićenog i
vjerojatno bačenog u zatvor. Svi u Tolki su me mrzili, i Rory jer je moja.
Malachy me podsjećao na Glena svaki prokleti put kad bi moja kćer pričala o
njemu.
Glazba, gitara, pisanje pjesama, šarm, alkohol, histerično nestrpljenje,
vrtloţna romansa, i sposobnost da dovede ţenu do ludila. Bila sam prestravljena,
i svakako, on je bio samo faza, prvi, pravi uzbuĎujući tip kojeg je upoznala.
Samo sam napola lagala u tom pismu. Rekla sam mu istinu o teškom
procesu kad si trudan sa osamnaest. Samo sam lagala o svom identitetu.
Nije bila Rory ona koja mu je pisala: to sam bila ja.
I nisam pobacila; zadrţala sam je.
Nije da nisam razmišljala o pobačaju u to vrijeme. Otišla sam toliko
daleko da sam rezervirala termin u klinici. Ali kad sam stigla, prelistavala
brošure, sa satom koji se pomicao puţevim tempom, svaki zvuk otkucaja
nadraţivao mi je koţu poput biča, shvatila sam da ne mogu to uraditi.
Ne njoj. Ne sebi. Zajedno smo u ovome.
Zatim je tu bio njen oţiljak.
Naravno, ţeljela sam da ga sakrije ili ukloni. Ali nisam mogla priuštiti
plastičnu operaciju. Mrzila sam ga, u redu? To je istina. Bio je stalni podsjetnik
kako sam iznevjerila svoju kćer. Nisam je mogla zaštititi od njezinog vlastitog
oca, čak i ako se nije moglo izbjeći.
Bilo je dobrih duša koje su me pitale zašto nisam rekla Rory cijelu priču.
Pa, kakvo dobro bi joj to donijelo?

Trofej knjiga 311

 Bilo je lakše čuvati njenu nevinost netaknutom, slati poklone ocu
Dohertyu, koje joj je on slao natrag, i pretvarati se da je njezin otac bio
funkcionalan, pun ljubavi i prisutan. Zar sam joj doista trebala reći da smo ga
poslale u zatvor? Jesam li je trebala ponovo oštetiti prije nego što je uopće znala
sricati svoje vlastito ime?
Pustila sam je da misli ono što je ţeljela misliti.
Da je on bio neka vrsta heroja, da je bila duboko voljena.
Već je mislila da sam jadna. Tako da sam dodala još nekoliko
nedostataka. Velika stvar.
Sve što sam ikad ţeljela bilo je zaštititi svoju kćer.
Sakrivajući pisma.
Govoreći Malachyu da odbije.
Sigurno, način na koji sam to uradila moţda je uvrijedio neke ljude.
Definitivno sam otišla predaleko. Većina roditelja na mom mjestu, vjerujem,
ignorirala bi Malova pisma. Ili točnije rečeno, ne bi ih uopće otvarali. Ali mislila
sam da je spašavam.
I učinit ću sve što je u mojoj moći da joj pomognem.
Čak i ako me ubije.
Čak i ako me to čini negativcem.
Zbog toga vam to ne govore u filmovima. Negativci takoĎer imaju srce.

Trofej knjiga 312

 Sadašnjost

Pronaći Debbie Jenkins na mom pragu srodno je pronalasku psećeg govna

na mojoj verandi, da te ţivog spale, da te prilijepe uz bombu koja otkucava,
pričvršćenu za školski autobus pun djece.
Ova ţena uneredila je moj ţivot više od ikoga koga znam, pa ipak, pozvao
sam je ovamo, znajući da je Rory treba. Stavio sam je na avion – prvi razred, u
slučaju da se pitate, luksuz u koji se sam nikad nisam upuštao – tako da bi mogla
spasiti odnos sa svojom kćerkom.
Kad sam otvorio vrata, namrgoĎeno je zurila u svoje šiljaste, svjetlucave,
kaubojske čizme, vrhom praveći krugove po tlu. Rory nije pretjerivala u vezi
laka za kosu, pramenova, i ruţnog Coyote stila oblačenja. Njena majka izgledala
je kao striptizeta iz Vegasa koja je zaspala ispod plamtećeg sunca i probudila se
dvadeset godina kasnije.
Rory je bila u spavaćoj sobi, mrtva za svijet nakon nekoliko burnih dana, i
ţelio sam ovo učiniti koliko je god moguće manje bolnim za svoju suprugu.
„Debbie.― Otvorio sam vrata, sklanjajući se u stranu. „Trebaš li pomoć sa
svojom prtljagom?―

Trofej knjiga 313

 „Nisam je ponijela. Nisam očekivala da će ona -―
„Oprostiti ti? Ja takoĎer ne bih. Ali Rory je bolja od toga.― Od nas.
I dalje me odbijala pogledati. Ako ništa drugo, njezina neugoda bila je
očigledan znak da ima dušu. To je dobro. Duše su valovite, organske, stvari koje
ne umiru. Tijela se raĎaju i umiru izmeĎu raspadanja.
Debbie je oprezno ušla unutra. Napravio sam joj čaj bez pitanja ţeli li,
dok je ona spuštala svoju guzicu na stolicu pokraj šanka. Skliznuo sam šalicom
prema njoj i stao na drugi kraj, čekajući. Brada joj je i dalje uvučena u vrat, i
čini sve što moţe kako bi izbjegla kontakt očima.
„Nisam…― započela je, a onda zatvorila usta. Ponovo ih je otvorila.
„Mislim, moja kćer uvijek je bila moj prvi prioritet. Još uvijek jest. Trebao bi to
znati.―
„Smiješna stvar jest što je takoĎer i moj prvi prioritet.― Glatko sam
odgovorio.
„Ne moţeš me kriviti što nisam ţeljela da ponovi moje pogreške,― rekla je
svojim bedrima. „Znaš što je pošlo krivo kad sam bila ovdje. Cijelo selo zna.―
„Ne, ali mogu te kriviti zbog pretpostavljanja da sam loš kao Glen.―
Konačno je pogledala u mene, očiju velikih i zelenih, kao Roryne. Za
razliku od Rorynih, njene su takoĎer naborane i crvene. Vidjele su stvari koje
nikada nisu ţeljele. To nam je zajedničko.
„Bio si mladić, pijanica, ulični svirač, besraman flertaš.― Odmahnula je
glavom. „Gledaj, nisam ovdje da bih se svaĎala. Hvala na karti, ali ovdje sam
kako bih vidjela svoju kćer i nestala. I vodim je sa sobom.―
„Nema šanse.― Zijevnuo sam, hvatajući usta i otkrivajući svoj vjenčani
prsten.
Samo da budemo jasni, to nije ista burma koju sam nosio kad sam se
vjenčao s Kath. Nisam ţelio ureći svoj brak s Rory sa burmom koja je bila stalni
podsjetnik na najveću tragediju u mom ţivotu.
Debbine oči su se proširile, otvorila je usta, spremna nešto reći, upravo
kad smo čuli pospan glas s dovratka.
„Mama? Što radiš ovdje?―

Trofej knjiga 314

 Rory je trljala san sa svojih očiju, i tko bi rekao? Prsten joj je svjetlucao
dok je to činila. Debbie je pogledala izmeĎu nas, usta rastvorenih u šoku.
Pretpostavljam da sam je trebao upozoriti prije nego sam je posjeo na taj avion.
Ups.
Ustao sam i kucnuo u šank.
„Vjerujem da imate neke stvari za raspraviti. Zabavite se, dame.―
„Mal! Koji vrag?― Rory me zgrabila za zglob dok sam koračao prema
vratima.
Trebam posjetiti Tamsin i objasniti joj svojom uobičajenom profinjenošću
(tenka) da postoji netko novi u našim ţivotima. Netko koga veoma volim.
Poljubio sam vrat svoje supruge. „Tamsin ima samo dvije bake. Zar ne
misliš da zasluţuje tri?―
To je sve što sam trebao reći da je natjeram da se rastopi i lukavo mi se
nasmiješi.
„Ti si svinja,― prošaptala je.
Ukrao sam još jedan poljubac, i smijući se, krenuo prema vratima. „Onda
si ti moje sranje.―

„Objasni svoje postupke,― rekla sam joj.

Trofej knjiga 315

 Pristavila sam čajnik i pokušala umiriti svoje otkucaje srca. Razgovor s
mojom majkom je posljednja stvar koju sam trebala upravo sad, ali mora se
dogoditi. S jedne strane, zahvalna sam i iznenaĎena što je napravila šou od
cijelog mog postojanja, hraneći me slatkim laţima kako bi me zaštitila. Nekako
je simpatično, na sjeban, potpuno disfunkcionalan način. S druge strane,
godinama je drţala rastavljenim mene i Mala. Sve bi bilo drugačije da mi je
samo dala njegova pisma.
Ali onda opet, Tamsin se ne bi rodila.
Mal je ne bi imao.
Nikad ne bih znala da je Summer prepredena prijateljica koja je spavala s
mojim dečkom.
I nikad ne bih dobila posao s Rynerom koji me naučio tko sam kao
umjetnik.
„Ne, ti objasni meni svoje, Rory. Kakva je ovo besmislica s brakom?
Jedva poznaješ tog tip! Plus, imaš dečka.― Mama je izvikivala, mašući rukom po
zraku, sa šiškama koje su poskakivale, proizvodeći zvuk kao da su zvončići na
vjetru.
To me vratilo natrag u adolescenciju, pronašla sam se kako dodirujem
prsten u svom nosu, stišćući zube.
„Callum i ja smo prekinuli.―
„Molim? Zašto?―
„Jer sam ga varala. I prije nego što bilo što kaţeš – sjeti se da si takoĎer
varala svog dečka s Glenom.―
Mamino lice se objesilo. Podignula je prst, spremna obraniti se, ali sam se
umiješala.
„Osim toga, poslije sam saznala da je on mene prvi varao – sa Summer, ni
manje ni više. Iako, da budem iskrena, kad pogledam unatrag, uvijek sam imala
sumnje. Uvijek me pokušavao promijeniti, skratiti mi krila na prepreden,
zaobilazan način. Uglavnom, Mal i ja smo vjenčani, i nakon sranja koje je Ryner
povukao kad je Ashton Richards umro, nisam u ţurbi da se vratim u sjaj i raskoš
ove industrije.―

Trofej knjiga 316

 Nisam razmišljala o ovome dok mi riječi nisu pobjegle iz usta. Ali čim
jesu, postalo mi je kristalno jasno.
Trebala bih raditi nešto drugačije.
Osobe poput Rynera ne inspiriraju me. Ja sam fotograf. Fotografiram. To
meni i drugima donosi radost. Mogu biti fotograf bilo gdje. Mogu fotografirati
stvari koje su daleko zanimljivije od razmaţenih, zabludjelih, plastičnih pop
princeza i uobraţenih rock zvijezda koje misle da sunce sjaji iz njihovih šupaka.
Mal je prodao svoju dušu vragu i počeo prodavati svoje pjesme jer je
morao.
Ja ne moram.
Ne trebam specijalan medicinski tretman. Savršeno sam zadovoljna
zaraĎujući svoj novac.
„Rory! Oh, moj Boţe. Kako bih trebala reagirati na ovo? Nisi me čak ni
pozvala na svoje vjenčanje!― Mama se dlanom pljesnula po čelu.
„Mama, vjenčali smo se u tajnosti. Samo nas dvoje i svjedoci.―
„Kao u Vegasu?―
„Kao na Cipru.―
Oči su joj bile raširene i zastrašujuće, radioaktivno zelene. „Ali Rory, što
ako on nije onaj pravi?―
„Jest.― Uhvatila sam joj obje ruke, vodeći je prema dvorištu. Ţeljela sam
da vidi gdje smo se zaljubili. Na tom komadu zelene trave, ispod neba koje je
bilo osvijetljeno tisućama zvijezda.
„Pogledaj ovo.― Pokazala sam na dvorište. „Prije osam godina, skoro
devet, sjedila sam ovdje s Malom i znala da nijedan drugi tip nikad neće
natjerati moje srce da tuče tako brzo i jako. I znaš što? Nijedan nikad nije. Znam
da si nepovjerljiva. Znam da Irska donosi mnoge surove uspomene na površinu.
Otac Doherty rekao mi je sve o tome. Ţao mi je, mama, ali znam da ti nikad ne
bi, a morala sam saznati istinu.―
Trepnula je prema meni, očito sprečavajući suze. Omotala sam ruke oko
nje, govoreći joj u kosu.

Trofej knjiga 317

 „Ali ja nemam dijete o kojem moram brinuti, i ne radim ovo iz straha ili
očaja ili jer mi moja savjest neće dopustiti da pokušam. Radim ovo svojom
zdravom voljom. Jer on čini moju stvarnost boljom od mojih snova. Jer sam
toliko bolno svjesna da ćemo završiti kao Glen i Kathleen jednog dana. Nastali
smo iz praha i u prah ćemo se vratiti. Ali dok sam ovdje, na ovom planetu,
dišem, ţivim, ţelim to uraditi pored osobe koja me nasmijava. Koja me voli
bezuvjetno. Koja je sačuvala poderan, umrljan ubrus koji je bio potpuna laţ
gotovo cijelo desetljeće, zbog mogućnosti da bi se mogli ponovo sresti.―
„Kathleen...― Mama je odmahnula glavom.
Shvatila sam da joj nitko nije to otvoreno rekao, da je Kathleen mrtva.
Bila bi samo malo starija od mene, da je još uvijek ţiva.
Ozbiljno sam kimnula. „Automobilska nesreća.―
„Oh, Boţe.―
Mama se izvukla iz mog zagrljaja, šmrcajući. Uhvatila me za obraze
svojim nauljenim, naboranim, majčinim rukama. Promatrala mi je lice
preciznošću sokola kako bi vidjela postoji li pukotina u mojoj masci, govorim li
cijelu istinu.
„Stvarno je, zar ne? Stvar s Malom,― upitala je slomljeno.
„Najstvarnije.― Nasmijala sam se, suze radosnice klizile su mi niz obraze.
„I znaš sve što se dogodilo sa Glenom?― Pogledala je u mene ispod
umjetnih trepavica, polako trepćući.
Kimnula sam. „O oţiljku, takoĎer. Nisam ljuta, mama. Samo bih voljela
da si mi rekla. Mogla sam to podnijeti. Nisi morala prolaziti sav taj napor.―
„Oh, ali jesam.― Poţurila je odgovoriti, skliznuvši rukama s mojih obraza
do mojih ruku, stišćući ih. „Ţeljela sam da znaš da zasluţuješ biti voljena. Ti si
najdragocjenija stvar u mom svijetu, Aurora, čak i ako se ne osjećaš uvijek tako.
Ţeljela sam da misliš kako te oboţavao, ali morala sam te drţati dovoljno daleko
od njega tako da nikad ne saznaš istinu.―
„Je li zbog toga nisi ţeljela da doĎem u Irsku?―
Uzdahnula je.

Trofej knjiga 318

 „Zbog toga, i zbog činjenice da teško padamo na irske muškarce. Nisam
ţeljela da se preseliš preko oceana i ostaviš me u Americi. To je bilo sebično, ali
ti si moja jedina obitelj.― Stanka. „Mislim, ti, cigarete i lak za kosu.―
Obje smo se nasmijale, dok se nisam sjetila da još uvijek postoji nešto što
nisam raščistila s njom.
„Fotografije. Poslala si Malu fotografija sa uţasnim stvarima koje sam
napisala o njemu. Poslala si mu pismo da sam pobacila njegovo dijete. To je
potaknulo lančanu reakciju koja je uzrokovala da se sve raspadne. Nemaš pojma
koliko.―
Neću joj predbaciti Kathleeninu smrt. Ali je vraški manipulirala našim
ţivotima.
Šmrcnula je, brišući nos od rukav svoje blještave, traper jakne, koja je
imala ruţičaste zakrpe i sjajan ovratnik. To je prizor koji nisam mislila da ću
ikada doţivjeti. Obično, moja majka bi zgrabila prvo što joj doĎe pod ruku,
uključujući Bibliju ili veselo dijete, i iskoristila kako bi obrisala svoju slinu prije
nego zamrlja svoju dragocjenu odjeću.
„Znam. Nema boljeg načina da objasnim osim da sam bila manična.
Nisam vjerovala Malu, i nisam ţeljela da završiš u lošoj situaciji kao ja. Kad
sam mu poslala fotografije, mislila sam da je to to. Trebala sam znati da je vaša
ljubav jača od toga. Kad je nastavio slati pisma, izgubila sam se. Znala sam da
će uskoro doći do tebe. Tako da, kad sam sjela napisati mu pismo od sebe,
opisala sam sve kroz što sam prošla kad sam saznala da sam trudna s tobom – sa
jednom malom iznimkom. Napisala sam kao da si imala pobačaj. Nisam to
mogla podnijeti. Trebalo mi je tri dana da napišem pismo, borila sam se sama sa
sobom. Povraćala bih svakih sat vremena. Ali to je samo zacementiralo odluku u
mojoj glavi da ne smiješ biti stavljena u taj poloţaj. Tek sada mogu vidjeti
kakvu vrstu štete je to uzrokovalo za vas troje. Molim te, znaj, mislila sam da je
to flert. Mladenačka ljubav. Nešto što ćeš ubrzo zaboraviti. Ni u jednom
trenutku nisam mislila da nećeš pronaći boljeg muškarca za sebe, u Americi.―
Tuţan dio je bio što sam joj vjerovala.
Znam da je uradila uţasne stvari, pa ipak, ne mogu si pomoći da ne
osjećam samilost prema njoj. Vidjela sam koliko joj je teţak ţivot. Ţivjele smo
pod istim krovom. Uvijek je brinula o meni. Uvijek davala najbolje što moţe.

Trofej knjiga 319

 Ponovo sam omotala ruke oko nje, jecale smo jedna drugoj u rame. To je
najteţi – i daleko najbolji – razgovor koji sam imala sa svojom majkom. I vraški
je boljelo.
„Volim te, mama. Ali ako ponovo uradiš nešto slično, kunem se, namlatit
ću ti guzicu.―
Nasmijala se, zahvalna na činjenici da sam podignula raspoloţenje.
„Oh, vjeruj mi. Znam bolje nego da se miješam u kismet, sudbinu i slične
stvari. Onda, što ćeš uraditi sa Summer?―
Odmaknula se, njeţno prelazeći rukom niz moju. To je prvi put da je
učinila takvo što, i osjetila sam nalet uzbuĎenja, kao da se preobraţujemo u
nešto drugo. Nešto stvarnije. „Znaš, u duhu opraštanja, nastavljanja dalje i svih
tih nebuloza u kojima ste vi omladina?―
„Oh, znaš… Mislim da ću pustiti da je karma dostigne.―

PORUKA OD GLENA (RORYNOG MRTVOG OCA)

Zeznuo sam.
To je blago rečeno, naravno, jer to se dogodilo previše puta, doslovno i
figurativno. Ne mogu odrediti točan trenutak kad sam sve odbacio. Moţda kad
sam okusio svoju prvu kap alkohola, kad mi je bilo jedanaest. Ujak Paddy
ostavio je bocu na našem kuhinjskom ormariću, a moji roditelji, koji su se
svaĎali cijelu noć, spavali su. Imalo je smisla pokušati bilo što, što je odrasle u
mojoj obitelji činilo mogućima da toleriraju jedni druge i stavi osmijeh na
njihova lica.
Bio sam navučen nakon toga.
Ili je moţda bilo kad sam napumpao Elaine, Kathleeninu majku. Sve je
bilo igra i zabava dok nisam imao nekoga o kome se trebam brinuti, i nisam
znao kako, jer moji vlastiti roditelji očekivali su da se sami odgajamo. Imao sam
još nekoliko braće – šest ili sedam, ne sjećam se – ali ja sam bio najmlaĎi.

Trofej knjiga 320

 Moji roditelji bili su u četrdesetima kad sam se rodio, i nikad nisu
pokazali ni najmanje zanimanje za mene.
Moţda je bilo kad sam pobjegao od Elaine i Kathleen i zatvorio se u staru
kuću svojih roditelja i napisao Belle's Bells.
Ni dan ne bi prošao a da nisam bio upitan za tu pjesmu – na ulici, u pismu,
mailu oboţavatelja, ili podbadajućim radio voditeljem koji bi se sjetio da sam
još uvijek ţiv i pozvao na kratak intervju, obično oko novembra.
Volio bih da vam mogu reći da je pjesma o Elaine.
Ili o djevojci prije nje.
Ili o djevojci prije nje.
Volio bih vam reći da je o Kathleen.
Ali istina je, ova prekrasna pjesma o ljubavi, slomljenom srcu, ovisnosti,
tjeskobi i svim ostalim stvarima koje čine da se ljudsko srce pomiče je o…
alkoholu.
Ţestokom piću koji sve to odnosi.
Zbog čega su, do dana moje smrti, ljudi spekulirali o čemu je.
Sad, Rory i Debbie bile su potpuno drugačija priča. Mislim da sam se
doista zaljubio u Debbie u Parisu. Kad mi je rekla da je trudna, moja prva
reakcija bila je da joj kaţem da se preseli u Irsku sa mnom. I jesam.
Pokušala se sama podignuti na noge u Americi, ali kad je shvatila da je
teţe nego što je mislila, konačno je prihvatila moju ponudu. Do tog vremena, ja
sam bio pijana protuha, ne lijeni pijanac. Velika razlika. Mogu vam reći da se
nisam preselio u Ameriku jer sam imao kćer koju nisam mogao ostaviti, a
kasnije i sina takoĎer. Ali nisam baš bio tako sjajan otac. Bio sam rastrgan i u
neredu, ali mogao sam samo sebe kriviti.
Dan kad sam povrijedio Rory bio je dan kad sam izgubio nadu. Teško je
racionalizirati i traţiti izgovore za odsutnog oca, ali moguće je opravdati onoga
koji je ozlijedio vlastito dijete.
Izašao sam iz zatvora gori nego što sam ušao, sa jednom velikom
razlikom – prestao sam pokušavati doći do Debbie i vidjeti Rory, i počeo sam
ulagati veći napor u ono što sam imao.

Trofej knjiga 321

 Kathleen je znala da sam uţasan, kronični pijanac, ali uradio sam svoje
najbolje s njom.
S Malom, takoĎer. Slamalo mi je srce gledati svoju kćer kako pati za
dječakom koji je čekao veliki prasak. Ona je bila samo putujuća zvijezda u
njegovom svemiru. Znao sam da se te stvari ne mogu promijeniti.
Znam, jer se njena majka takoĎer nije mijenjala. Debbie jest.
Ali biti otac zapravo je stoljećima bolje nego biti krivnjom ispunjena,
pijana budala. Ako se pitate kako je na drugoj strani, dopustite da vam kaţem,
nije toliko loše. Vrijeme je lijepo tokom cijele godine, iako ga ne moţeš doista
osjetiti. Nemam tijelo, tako da to pomalo kvari raspoloţenje. Nitko nema. Nisam
poviše oblaka, niti sam ispod zemlje. Nema raja, kao ni pakla. Premda, ja sam u
svemu. U zraku i stablima. Na krilima leptira, u kravljem izmetu i izmeĎu
pukotina na podu. Na vrhu sam nebodera u Beijingu i na maslačku u malom
gradiću Nebraske.
Kad si mrtav, ne osjećaš uvijek duh drugih ljudi koji su mrtvi, osim ako ih
ne poznaješ jako dobro i pokraj tebe su.
Upravo sad, mogu osjetiti Kathleen. Stoji odmah pokraj mene, pita
trebamo li ići naprijed. Ne s riječima. Neizgovoreno, kao značenje iza teksta
jako dobro pjesme.
Radimo stvari koje ne bi smjeli raditi cijelo vrijeme, Kath i ja. Nema
protokola za to, a ako i ima, nisu nam ga predali kad smo se prebacili na drugu
stranu.
Ugasio sam svjetla u pubu kad su Mal i Rory trebali shvatiti poantu.
Učinio sam da snijeţi.
Prekinuo struju.
Uradio sam sve što sam mogao kako bih signalizirao Rory da je Mal onaj
pravi, da nije poput mene.
Da je neće iznevjeriti – voljet će je zauvijek.
Ali nikad prije nisam osvijetlio cijelu ulicu, pogotovo ulicu prometnu kao
Drury.
„Misliš da to moţemo uraditi?― Bezglasno sam upitao Kathleen.

Trofej knjiga 322

 Uguran sam izmeĎu cigla crvene zgrade u ulici Drury, a ona je na vrhu
autobusne stanice. Mogu osjetiti kako klima.
„Pruţimo im nešto zbog čega će pošiziti.―

(JOŠ JEDNA) PORUKA OD KATHLEEN

Rekla sam vam da nisam negativac.

P. S. Bolje joj je da bude dobra prema mom djetetu.
P. P. S. Da, naravno, kajem se što sam rekla Aurori Rory da nikad ne bih
skrbila za njeno dijete. Premda, sada je malo kasno da se to promijeni.
P. P. P. S. U redu. Doista izgledaju slatko zajedno. Sretni?

(JOŠ JEDNA) PORUKA OD SUMMER

Opet ja.
Mislim, huh. Trebala mi je blizina moje najbolje prijateljice – zar ne? Čak
i kad je postalo bolno jasno da se Rory neće vratiti u naš stan u New Yorku. Nije
da nisam razumjela. Sada je bila s ljubavi svog ţivota, ţivjela je šarmantno malo
postojanje o kojem je uvijek sanjala.
Plus, sjebala sam. Znam da jesam. Nije vaţno što je htjela prekinuti s
Callumom, da nikad nije osjećala za njega gram onoga što je osjećala prema
Malu, što sam bila prilično sigurna da njihova veza neće trajati još jedan dan, ili
što smo oboje bili jako pijani.
Napravila sam jednu grešku. Neću dozvoliti više nijednoj da se dogodi.
Trebao mi je njen oprost da nastavim dalje.
Odletjela sam u Irsku. Ekstremno, ha?

Trofej knjiga 323

 I ja tako mislim, s obzirom na količinu vjeţbanja koje sam izvodila samo
kako bih mogla zakrpati stvari sa svojom najboljom jebenom prijateljicom.
Uzela sam taksi do Tolke direktno s aerodroma, tri mjeseca nakon što je saznala
za mene i Calluma. Tri mjeseca nakon što je napravila duha od mene.
Pronašla sam je u kompromitirajućem poloţaju na travi, u njenom
dvorištu, nabijao ju je njen novopečeni suprug. Kunem se da ju je usaĎivao kao
cvijet.
Prekinula sam njihovo jebanje, ali sasvim slučajno. Vrata su bila
otključana – sjećam se kako se Rory znala ţaliti da ih Mal uvijek drţi
otključanima – i ušetala sam unutra. Kad sam shvatila što se dogaĎa ispred
mojih očiju, počela sam se povlačiti natrag, ali moje dupe je udarilo u kutak za
doručak i srušilo bocu Guinnessa na pod, oboje su se okrenuli kako bi vidjeli
odakle dolazi buka.
Prva stvar koju je Rory uradila, jest bacila svoju haljinu na mene, a zatim
se nastavila podizati na noge i gola me loviti oko kolibe, izvikujući, 'Ševila si
mog dečka', više nego glasno.
Mal se naslonio na zid, prekriţio ruke, sa cerekom na licu, gledao je cijelu
predstavu napola obučen i potpuno krut. Bio je prekrasan. Konačno sam shvatila
zašto ga nije mogla zaboraviti sve ove godine. Ne samo da je izgledao tisuću
puta bolje uţivo, nego je takoĎer imao taj kurčevit, sladak, nikad-me-nećeš-
pripitomiti izraz koji je jednostavno topio unutrašnjost ţena.
Mal nam je onda svima skuhao kavu i čaj prije nego što je objavio da ide
po kćer u školu.
Na kauču, Rory me uhvatila za ruku i rekla mi, „Znaš što je najgori dio?
Nisam čak ni bila ljuta na tebe što si spavala s njim. U pravu si. Gazilion puta
sam ti rekla da ću prekinuti s njim, premda je to i dalje pogreška. Bila sam ljuta
jer mi nisi rekla. I jer si me nastavila gurati u njegovo naručje zbog svojih
osobnih, sebičnih razloga, unatoč mojim nedoumicama. Laţ je veća od grijeha.―
„Znam.― Slomila sam se u suzama.
Bila sam umorna od leta i jer sam se ţiva jela zbog krivnje (AKA ne na
način na koji neki vole biti pojedeni). Jednostavno to više nisam mogla
podnijeti.
„Znam sve te stvari. Jednostavno sam mislila da ih mogu gurnuti ispod
tepiha i pretvarati se da se nikad nisu dogodile.
Trofej knjiga 324
 Ţeljela sam da funkcionira izmeĎu vas dvoje – zapravo, točno do točke
kad ste bili u Grčkoj.― Ţvakala sam svoju donju usnu.
„Zašto? Što se dogodilo?― Rory je upitala, uzimajući gutljaj svoga čaja.
Obično je bila kavopija. Još jedna stvar koja se promijenila nakon što je
preselila u Irsku.
„Naletjela sam na Whitney, Rynerovu asistenticu, u Saksu. Prije nego
počneš galamiti na mene, samo sam bila u blizini, nisam radila na napuhavanju
svoje prekoračene situacije.― Pročistila sam grlo. „Uglavnom, mogu se zakunuti
da je imala trudnički trbuščić. Bilo je lako primijetiti sa njenim pothranjenim
izgledom. Naravno, nisam je imala namjeru pozdraviti, tako da sam uradila ono
što bi svaki lik romantične komedije, B produkcije, uradio, sakrila se iza lutki.
With je šetala s nekim tko je izgledao kao da bi joj mogla biti majka, trljajući
svoj otečeni trbuh. Ţena ju je upitala, 'Doista misliš da će ostaviti svoju djevojku
zbog tebe?'. A Whitney je odgovorila, 'Ne znam i nije me briga. Našao mi je
stan odmah pokraj svog tako da moţe biti blizu djetetu. Ako se Callum ţeli
oţeniti Malenom GospoĎicom Čudnom, neću mu uništiti planove dokle god
novac nastavi pristizati. Što hoće'.―
Roryne oči su plamtjele, oštro je udahnula, ispravljajući leĎa. Više od bilo
čega, izgledala je prigodno ogorčena. Kao kad kaţete prijateljici o nečemu
ludom što se dogodilo jednom od tvojih kolega s posla. Izgledala je potpuno
emocionalno odvojena od priče, što mi je olakšavalo priznanje.
„Što se dalje dogodilo?― upitala je.
„Pa, prvo sam pomislila, kakve su šanse? Ali onda, sjećam se da si mi
uvijek govorila da je Whitney ekstra pristupačna s Callumom i da sigurno ima
vruće misli o njemu. Komadići su se počeli spajati. Varao te je prije, zašto to ne
bi ponovo uradio? Pokušala sam nazvati kad si bila u Grčkoj, ali nisi se javljala.
A onda je isplivalo ono što se dogodilo izmeĎu nas, i bilo je previše kasno.
Kunem se, to što ti nisam rekla bila je najgora stvar koju sam uradila, Rory.
Kunem se. Ne postoji nikakva šansa da neki muškarac stane izmeĎu nas.―
Rory je spustila ruku na moju i nasmiješila se. „Znam.―
„Znaš?― Osjetila sam kako mi se cijelo lice izvija od boli.
Kimnula je. „Znam to dugo vremena – to jest, da ću ti oprostiti. Shvatila
sam da trebamo riješiti ovaj razgovor licem u lice, tako da sam to namjeravala
učiniti za nekoliko tjedana, kad odem posjetiti mamu. Ali pretekla si me.―
Trofej knjiga 325
 „Gledaj, znam kakav je uţasan osjećaj prevariti nekoga. Trpjela sam zbog
onoga što sam uradila Callumu. Još uvijek trpim. Jer nije vaţno što je i on varao
– ja sam bolja od toga. Ili sam trebala biti. Ne kajem se što sam bila s Malom, ali
kajem se što se dogodilo prije nego što sam prekinula s Callumom. S tim trebam
ţivjeti, trajna mrlja na mojoj savjesti, pa ipak, evo me – ţivim. Tako da te traţim
da učiniš isto. Ţivi sa svojom pogreškom, jebena Pepeljugo. Uči iz toga, i otiĎi
pronaći svog Richard Gera.―
Zurile smo jedna u drugo neko vrijeme, u tišini se osmjehujući. Osjećalo
se kao obećavajući pozdrav, ali nekako, kao i slatko-gorki pozdrav za zbogom.
Ništa više neće biti isto, znam, bez ili sa Rorynim oprostom. Ne vraća se –
uglavnom, ne kako bi ţivjela u New Yorku, pa ipak, izabrala mi je dati
prekrasan poklon oprosta.
„Za zapisnik, mrzim tvog novopečenog supruga jer te odveo od mene.―
Šmrknula sam, prekriţivši ruke i gledajući na drugu stranu kako bih naglasila
svoju poantu.
„Za zapisnik, on takoĎer zamjera tebi zbog onoga što smo uradile s
njegovim fotografijama,― frknula je.
„Rekla si mu!― Zgrabila sam ukrasni jastuk i bacila joj ga u lice.
Uhvatila ga je u zraku i bacila ga natrag na mene, smijući se.
Udario mi je u lice i pao u krilo.
„Kučko,― vrisnula sam.
„Izdajico.― Promeškoljila je obrvama.
Obje smo se srušile na pod, drţeći svoje trbuhe, cerekajući se, i znala sam
da s njom ili bez nje, s vremenom ću biti dobro.
Sad sam na Dublinskom aerodromu, čekam let natrag za New York.
Preko puta mene sjedi visok, tamnokos, zgodan tip, čeka isti let i čita
knjigu mekanih korica Povjesničar od Elizabeth Kostove. Po tempu kojim lista
stranice – jedva svake minute ili pribliţno - znam da je usredotočen na mene
kutkom svoga oka.
Izvukla sam stopalo iz jedne od svojih cipela, i promeškoljila blještavim
ruţičastim prstima, rasteţući svoju ţvakaću gumu od mente i bezobrazno ga
gledajući.

Trofej knjiga 326

 Podigao je pogled, s pristojnim osmijehom na licu. „Mogu li vam
pomoći?― upitao je.
„Ne, ali ja mogu pomoći tebi.― Zabljesnula sam ga osmijehom.
Obrve su mu se podignule. „Moţeš? Molim te, prosvijetli me kako.―
„Mogu se pomaknuti negdje drugdje, tako da ti, znaš, ne odvlačim
pozornost i moţeš završiti svoju knjigu. To je divna priča, znaš? Vlad Nabijač
bio je pravi MVP.―
Boţe blagoslovi moju čudnu opsesiju sa narodnim vjerovanjem Istočne
Europe.
Visoki, tamnokosi i zgodni, zatvorio je knjigu i spustio je na svoje
prekriţene noge, naslanjajući se natrag, pruţajući mi svoju punu pozornost.
„Imaš li ime?―
„Što sam ja, Arya Stark? 6 Naravno da imam ime.―
Prasnuo je u smijeh, što me momentalno natjeralo da se nasmijem. Srce
mi mahnito udara u prsima. Ukrala sam pogled na njegovu lijevu ruku. Nema
prstena. Ali to ne znači da nije zauzet.
Nikad neću ponoviti svoju Callum pogrešku.
Izgleda da je VTZ (visoki, tamnokosi, zgodni) takoĎer čitač misli.
„Slobodan, u slučaju da se pitaš. Što, priznajmo, činiš.―
„I Irac,― naglasila sam, nakon što sam čula naglasak.
Ne ţelim da ovo bude prolazno. Ne ţelim prolazno. Ţelim trenutke iz
Zgodne ţene 7 (očito, bez dijela gdje prodajem svoje tijelo). Ţelim svog Richard
Gera. Ţelim znati je li Visoki, Tamnokosi, Zgodni Irac, spavao s nekom drugom
u noći Roryine boţićne zabave. Ako je on taj. Trebam li biti iracionalno bijesna
na njega jer je poševio onu kurvu na Boţić. Premda, nekako se nisam mogla
natjerati da budem ljuta na njega. Jer, tako je ovdje, tako ţiv ispred mene, i čini
se kako je cijeli svijet – nebo, zemlja, sve izmeĎu – naš za istraţivanje, ako to
ţelimo.
„I Irac.― Kimnuo je. „Ali ţivim u New Yorku.―
6
Arya Stark izmišljeni je lik epske fantastične novele o pjesmi leda i vatre američkog autora
Georgea R. R. Martina.
7
Film

Trofej knjiga 327

 „Jesi?―
Ponovo je kimnuo.
„Čime se baviš?― To je moja kvota uraĎenog za ostatak tjedna.
„Vlasnik sam trgovine.―
„Kakve vrste trgovine?―
„One koja prodaje igračke za seks i druge različite, vrhunske igračke, koje
nećeš kupovati svom kumčetu.― Ravno je rekao.
Zurila sam u njega, ne trepćući, čekajući da mi kaţe kako se šali. Kad sam
shvatila da nije, nasmiješila sam se. „Baš moj tip.―
Nacerio se. Imao je veličanstven osmijeh. Ali, njegovi pogledi su
prepredeni, nestašni i opojni.
„Ja sam Kirby.―
„Summer.―
Oboje smo se nagnuli naprijed u isto vrijeme, i dalje na našim mjestima,
kako bi si stisnuli ruke. Kad smo se naslonili natrag, oboje smo prekriţili noge.
Podigao je svoju knjigu; ja sam uzela svoj mobitel. Vratili smo se onome što
god nas je drţalo okupiranim, ali oboje smo se smiješili.
„Jesi li član Visokih Kilometara, Summer?― upitao je, leţerno
preokrenuvši stranicu.
Objavila sam story na Instagramu sa slikom njegovih stopala, naslovljenu:
'Pogledajte u ova stopala! Samo zamislite ostatak njega? #namigivanje!'
„Pa, ne, ali kako je Groucho Marx jednom rekao, 'Ne ţelim pripadati
nijednom klubu koji će me prihvatiti kao člana'.―
Molim te, budi moj Richard Gere.
Molim te, budi moj Richard Gere.
Molim te, budi moj Richard Gere.
Nasmiješio se.
„Što kaţeš onda na večeru? Potpuno obučeni.―
„Djelomično obučeni takoĎer je u redu, znaš.―

Trofej knjiga 328

„Zvuči kao dobar plan.―

Trofej knjiga 329

 JEDNU GODINU KASNIJE

Malena ruka uhvatila je moju, povlačeći me prema gomili, njezina sićušna

stopala bila su u sigurnim, crvenim, Dorothy stilu, cipelama.
„Hajdeeee. Rekla si pet minuta. Sigurno je do sada već tisuću prošlo!―
„Jedva su dvije prošle.― Nasmijala sam se, spustivši svoju kameru.
Pruţila sam subjektu svog foto snimanja, zaručenom paru, bespomoćno
slijeganje ramenima. Nisu izgledali ljuto. Moţda zbog toga što mi nisu platili.
Kad sam sluţbeno dala ostavku u Blue Hillu, obećala sam samoj sebi, bez obzira
što radila, uvijek ću ostaviti mjesta za jedno foto snimanje mjesečno koje je
potpuno besplatno. Pileća juha za moju inspiraciju, ako ţelite. Prošli mjesec bila
je roĎendanska zabava za stoti roĎendan ţene imenom Joselyn O'Leary iz
sjevernog Dublina. Došla sam u njen starački dom i fotografirala njeno plesanja
s novim dečkom, Finnom, koji je u osjetljivoj dobi od osamdeset pet, bio
petnaest godina mlaĎi od nje.

Trofej knjiga 330

 Danas, to je par tinejdţera – devetnaestogodišnjaci, mislim – ona je ostala
trudna i odlučili su to učinit sluţbenim. Nisu imali budţet za svoje vjenčanje.
Iskoristit će dnevni boravak mladenkine majke, za zabavu sljedeći mjesec, a
haljina i prsten kupljeni su u trgovini rabljene robe. Napisali su mi dirljivo
pismo pitajući me jesam li voljna napraviti nekoliko njihovih fotografija, tako
da, evo me.
Njihovo vjenčanje odrţati će se u lokalnoj vijećnici, i ne samo da sam bila
pozvana, nego sam takoĎer obećala doći.
„Dvije ili tisuću, vrijeme je da idemo.― Tamsin se neodoljivo nadurila, na
način na koji bi to uradila kad mi se pokušavala umiljavati da joj dam čokoladu.
Par se nasmijao i odmahnuo glavom.
„Vaša kćer jednostavno je dragocjena,― djevojka mi je rekla, namještajući
točkastu haljinu koja je pomalo uska preko njenog trbuha.
Ne govorim joj da Tamsin nije moja kćer, jer iskreno, osjećam kao da jest.
Prešla sam rukom preko Tamsinog konjskog repa, stavljajući joj neposlušne
pramenove koji su ispali, iza uha i nasmiješila joj se. Otkrila sam da kad je
vodim sa sobom dok fotografiram, razvedri svačija lica, i moje fotografije nikad
ne budu bolje.
„Pa, onda se vidimo na vjenčanju? Sljedeći mjesec?―
„Moţete se kladiti!― budući suprug je rekao. „Nadam se da ćemo joj se
više sviĎati kad bude grickalica i pića u blizini, ha?―
Tamsin i ja šetali smo ruka u ruku niz ulicu Drury, prema rastućoj gomili
ispred Mala.
Nije bilo vaţno što je Mal milioner. Uvijek će svirati na ulici, a ja ću ga
uvijek voljeti upravo zbog toga, malo više nego dan prije, jer me njegova strast i
integritet prema svojoj umjetnosti, inspiriraju.
TakoĎer nije vaţno da smo usred potpune restauracije kolibe, doslovno je
sravnjujemo sa zemljom, i trenutačno odsjedamo sa Elaine, Larom i ocem
Dohertyem, dok čekamo da naš dom bude spreman.
Trebalo je vremena, ali Elaine i Lara su se ugrijale prema meni. Otac
Doherty radio je sve što moţe da nas zbliţi, ali mislim da nas je zbliţio moj
odnos sa Tam.

Trofej knjiga 331

 Mogli su me mrziti koliko su htjele, ali istina je bila – jest – ja sam ona
koja joj namješta frizuru svako jutro, radi 2000 slagalica sa njom, pomaţe joj sa
domaćom zadaćom, i maratonski gleda Sabrina, mala vještica. TakoĎer je
pomoglo što je ispalo da sam skromna i nedirnuta novcem kao što je Mal, tako
da su mogli vidjeti kako nisam ovdje zbog nasljedstva ili neke vrste slobodne
voţnje.
„Mogu li dobiti čokoladno mlijeko? I slatkiš od jabuke? I ovu haljinu? I
ove čizme? Rory, mogu li? Oh, i moţeš li mi srediti kosu sutra za školu?
Brantleyu McCayu se sviĎam. Uglavnom, to Mia misli.― Tamsin se zaustavila
pokraj malog butika s dječjom odjećom, pokazujući na lutku, koju su napravili
da izgleda kao da je njenih godina.
„Sutra je nedjelja.― Smijeh se zakotrljao iz mojih usta, odbijajući se od tlo
ispod nas. „Ali da, u ponedjeljak ću ti napraviti francusku pletenicu. I moţeš
dobiti jednu stvar od tri, preferiram čizme jer su super slatke, ali takoĎer jer će
me tvoje bake nagrditi ako te nahranim brzom hranom prije večere.― Odgovorila
sam na sva njena pitanja odjednom, i zaustavili smo se pokraj malene trgovine i
kupili joj blještave, leopard čizme za koje sam sigurna da će se šepuriti u njima
ispred moje majke tokom sljedećeg, tjednog Skype zasjedanja.
Kad smo stigli do gomile, probila sam se pored promatrača do jedinog
dostupnog mjesta s kojeg sam mogla vidjeti Mala i osigurati Tamsin ispred sebe,
spuštajući joj ruke na ramena. Mlatila je glavom i smijala se, i tek kad sam bila
uvjerena da je sigurna i da neće biti gurnuta mnoštvom ljudi koji su stajali oko
Mala, dopustila sam si da se utopim u njegovom glasu, njegovoj glazbi,
njegovim riječima.
Rekli su da je ljubav prekrasna,
Pitao sam ih jesu li upušeni,
Jer kad si uletjela u moj ţivot, natjerala si me da okusim nebo,
Ali onda si me ostavila ovdje, i pepeo na mom jeziku gorio je plavo,
Draga, što još mogu reći? Nije te lako voljeti.
Znao sam da smo rekli zauvijek, obećanje roĎeno iz laţi,
Iako sam to doista ţelio uraditi na pravi način, prije nego što umrem.
Udaj se za mene odmah, i sa svim bojama koje si ubacila u moj ţivot.

Trofej knjiga 332

 Moja Disney princezo, moja sjajna spasiteljice moj oštri, noţu koji krvari.

Opijena tekstom, trebao mi je trenutak da shvatim kako je spustio gitaru i

da mi prilazi svojom zastrašujućom hvalisavošću i odvaţnim cerekom koji je
putem palio gaćice, ostavljajući trag propale nade i snova o nečemu višem.
Pokrila sam usta s obje ruke, ne znajući o čemu se radi. Vjenčani smo.
Zadnju godinu ponašali smo se više vjenčanima nego većina bračnih parova
koje znam. Pa ipak, ovdje je…
Na jednom koljenu.
Škilji u mene kao da sam sunce, s Tamsin izmeĎu nas, dok grlim njegovu
kćer odostraga.
„Ovaj put, imam za tebe nešto impresivnije od prstena iz Larnaca,
princezo Aurora od New Jerseya.―
Izvukao je iz svog straţnjeg dţepa crnu, baršunastu kutiju, i otvorio je
ispred mene. Osjetila sam kako Tamsin cvili i migolji se ispod moga dlana,
ramena su joj podrhtavala od uzbuĎenosti.
Svi oko nas uvukli su dah dok sam zurila u ogroman dijamant koji je
svjetlucao ispred mene u različitim nijansama svijetlog zlata. Nikad nisam
vidjela ništa slično tome.
„Da.― Ugušila sam vlastiti smijeh.
Malovo lice promijenilo se iz oduševljenog u zbunjeno kad mi je uhvatio
lijevu ruku sa Tamsinog ramena – prvo poljubivši kćerin obraz – i skliznuo
prstenom na moj prst, osiguravajući već prisutan vjenčani prsten.
„Oh, draga, to nije bilo pitanje.―
Svi oko nas su se nasmijali, uključujući Tamsin.
„Onda, zašto si na koljenima?― Obrisala sam suze radosnice iz kuta svojih
očiju.
„Sjajan kut da ti odmjerim s-i-s-e,― uzvratio je.
„Tatice!― Tamsin je zaskičala, drţeći svoj mali trbuh. „Znam razdvajanje
slogova! Osvojila sam drugo mjesto u školskom natjecanju, sjećaš se?―

Trofej knjiga 333

 „Moj Boţe, kako bih mogao zaboraviti, malena TimTam? To je bio test,
koji si prošla s najvećim pohvalama.―
Povukao ju je u zagrljaj, stopila se izmeĎu njegovih mišićavih ruku, u
klupko kikotave sreće.
Ove protekle godine, imala sam zadovoljstvo gledati Mala kao oca
Tamsin. To je bila dovoljna potvrda kako ţelim imati pet stotina djece s njim. I
jednak broj ljubimaca. Počeli smo s dva psa, Jimom i Morrisonom. Oba spašena.
To čak nije bila ni odluka. Znali smo gdje ćemo ih nabaviti: u skloništu.
Mal i ja prošli smo dug put s ljudima koje smo povrijedili i koji su
povrijedili nas. Mama i ja radimo na stvarima. Dolazi svaki Boţić. Poslala sam
joj najskuplje poklone iz Sephora, za Dan Zahvalnosti. I da, to je uključivalo lak
za kosu.
Mal se ispričao Seanu i Maeve. Otišao je tako daleko da im je pomogao u
otvaranju njihovog novog posla - Tolka Inn. Bez obzira koliko ga prezirali, s
vremenom, i uz puno puzanja, oprezno su ga pustili natrag u svoj ţivot.
Što se tiče Tamsin? Onaj je bila nedostajuća veza za koju nisam znala da
mi treba u ţivotu. Razlog zbog kojeg je moja snjeţna kugla bila prekrasna
iznutra, stabilna, ali takoĎer tako nevjerojatno mirna i dosadna. Ona je zatrese i
napravi snijeg kao da je svaki dan Boţić.
Mal se ustao, uhvatio me za struk i povukao bliţe. Tamsin je leţerno
skliznula u stranu. Do sada je već napravila umjetnost od bjeţanja svaki put kad
se nas dvoje mazimo.
„Hej, strankinjo.― Nacerio mi se.
„Kralju Malachy od Tolke,― odgovorila sam, stvorivši novčanicu od
pedeset eura koju mi je otac Doherty dao prije gotovo jednog desetljeća,
ubacivši mu je ispod remena, kao da je striper.
„Ti si četiri godišnja doba, Rory. I obećavam ti da ću biti tvoje sklonište
zimi. Hladiti te ljeti. Suludo te voljeti na proljeće, kao da je prvi put da se
srećemo. I kada padneš? Obećavam da ću te uvijek podignuti.―
Svi su eruptirali pljeskom i zviţducima, drhtaji su mi prešli koţom.
Osjećam se voljenom. Oboţavanom. Nepobjedivom.
„Odsviraj mi nešto?― Pitala sam.

Trofej knjiga 334

 „Što bi ţeljeli čuti, gospoĎice Rothschild?―
„Iznenadi me.― Ugrizla sam usnu, nimalo iznenaĎena da se sjeća cijelog
našeg razgovora kad smo praktički bili djeca.
Odlepršao je natrag na svoje mjesto, baš kao što je uradio desetljeće
ranije.
Spustio je glavu i sa strane mi uputio jebat-ću-te-večeras osmijeh, kojem
sam sada vjerovala, baš kao što sam i prije devet godina.
Otvorio je usta i počeo pjevati pjesmu moga oca, Belle's Bells.
I po prvi put otkako sam je čula i znala da ju je Glen napisao, nisam
osjećala ništa osim spokoja i mira.
Nema boli. Nema srama. Nema potrebe za utjehom.
Jer bez obzira tko bio Glen O'Connell, doveo me do ljubavi mog ţivota.
Moga novog doma. Mjesta gdje sam bitna. Gdje sam za ţivot zaraĎivala
fotografirajući bebe, a ne lovce kokaina, blještave starlete i prepredene šefove,
sklone seksualnom uznemiravanju. Gdje bih otišla u Sjevernu Irsku s vremena
na vrijeme kako bih se druţila sa svojim polu bratom, Taronom, stavljajući
svjeţe cvijeće na njegov grob, pričajući mu sve priče koje nisam mogla dok sam
ţivjela u Americi.
Posjetila bih Kath, takoĎer.
Čak bih posjetila i tatu – i da, pomoglo je što su bili pokopani na istom
groblju.
Kathleen je moţda rekla kako nikad ne bi odgajala moje dijete, onda, kad
je Mal otišao u kupaonicu, ali ja sam dovoljno sretna što odgajam njeno dijete, i
to je sve što je bitno.
I kad su Malove oči susrele moje, a ljudi izvikivali, zviţdali i smijali se,
jer je tako glupo očito o čemu razmišlja dok pjeva ovu potpuno nevinu Boţićnu
pjesmu, Tamsin se namrštila i mahnula po zraku vrećicom u kojoj su bile njene
nove čizme. Rekla je riječi za koje sam mislila da ih nikad neće izgovoriti.
„Mama, tata, naĎite si sobu!―
U ovom trenutku, ne gorim.
Nije mi hladno.

Trofej knjiga 335

 Samo… savršeno toplo.

Petnaest godina kasnije

Neću udaviti svoje dijete danas.

Neću udaviti svoje dijete danas.
Neću…
„Tata? Kiki kaţe kako nisam dovoljno visok da igram košarku.― Grayson
je udario laktom svoju sestru Kathleen, na straţnjem sjedalu. Otpustio sam svoju
leptir mašnu (leptir mašnu!) dok sam upravljao svojim Volvo terencem od naše
luksuzne kolibe (aha, i to ste takoĎer dobro pročitali) prema Dublinu, na
vjenčanje svoje kćeri Tamsin.
„Pa, sestra ti je u pravu,― Rory se umiješala, trljajući mi koljeno kako bi
me umirila.
Gledajte, sviĎa mi se momak za kojeg se Tamsin udaje. Ne izgleda kao
serijski ubojica/zlostavljač ţena/oboţavatelj Manchester Citya. Samo mi ne
sjeda što svoju djevojčicu moram predati nekome drugom.
I ne mislim to doslovno, naravno. Tamsin se moţe bolje skrbiti o meni
nego ja o njoj. Ali postoji nešto konačno u puštanju, o tome da više nisi glavni
muškarac u ţivotu svoje kćeri.

Trofej knjiga 336

 „To je kletev!― Grayson je bacio ruke u zrak.
„Kletva idiote, i ne, nije.― Kiki je pjenila.
Graysonovo ime dovoljno je blizu imenu Glen, ali takoĎer dovoljno
daleko da sve svi osjećamo ugodno u vezi toga. Kathleen, meĎutim, nazvana je
po mojoj prvoj supruzi i Rorynoj sestri kako bi joj odali počast. Oni su
najbjesniji dvanaestogodišnjaci u svemiru. Čak im ni moja braća, sestra i majka
ne mogu stati u kraj. Nakon što smo Rory i ja rekli uzimam (ponovo), odlučili
smo okušati sreću i pokušati Tamsin pruţiti brata ili sestru. Dobra stvar je što
smo već znali da ţivot nije lagana voţnja. Nakon dvije godine neuspješnog
pokušavanja, okrenuli smo se izvantjelesnoj oplodnji.
I iznenaĎenje, iznenaĎenje, Tamsin je dobila i brata i sestru, i oboje su
demoni iz pakla.
„Dopuštaš joj da se izvuče u svemu. To nije pošteno.―
„Tvoje lice nije pošteno.― Kiki je uzvratila.
„Barem nije ruţno,― Grayson je hladno izjavio.
„Ali je jako nesretno.― Kiki je prekriţila ruke preko prsa, zabljesnuvši ga
izazivačkim osmijehom.
„Ona je pobijedila.― Slegnuo sam, tapkajući po volanu, osjećajući kako mi
moja prekrasna supruga jače steţe bedro u upozorenju. „Što? Bolje je uzvratila.
Cijenim dobar izazov.―
Kad smo stigli, dopustio sam pomoćniku da parkira naše vozilo, a Rory je
poţurila u hotel gdje se Tamsin spremala za ceremoniju. Za petama sam joj, a
blizanci su negdje iza nas, vjerojatno se svaĎaju o tome koje nijanse ţute je
sunce i tko će prvi proći kroz vrata.
Mobitel mi vibrira u dţepu, zastao sam i pokazao blizancima da se
pridruţe majci, niţe u hodniku, i pomognu sestri da se spremi. Zabio sam prst u
slobodno uho.
„Molim?―
„Gospodin Doherty?―
„Ovisi tko pita.―

Trofej knjiga 337

 „Michael Corr. Agent nekretnina. Razgovarali smo na telefon prije tjedan
dana. Ponudili ste cijenu za kuću u Tolki, u ulici Henrietta.―
Kuća najbliţa našoj kolibi. U posjedu Smithovih. Pa, sada njihovog
djeteta, sad kad gospoĎa Smith peče torte u raju.
„Točno.―
„Samo vam ţelim čestitati. Prihvatili su ponudu i sretni su da završe posao
oko prodaje.―
Ispustio sam uzdah olakšanja. Posljednjih nekoliko godina, Rorynoj majci
nije išlo baš sjajno. Stvar je, Debbie je pronašla dečka prije šest godina, i jebeno
je luda za njim. Nema vraške šanse da bi se pristala useliti kod nas, iako imamo
više nego dovoljno prostora. Tako da sam joj kupio kuću najbliţe našoj, kako bi
Rory mogla drţati oko na njoj. A što se tiče njenog starog-novog dečka, Antonia
Romana? Siguran sam da će cijeniti blizinu Italije.
Dodatan plus: ţivjet će odmah preko puta Tamsin i njenog muţa, Jamesa.
Što znači dodatan par očiju na mojoj djevojčici. (Da, to nikad neće ostarjeti.)
„Hvala ti,― razvukao sam. „Upravo si fantastičan dan učinio još boljim.―
Završio sam poziv i uputio se prema lagano otvorenim vratima hotelske
sobe moje kćeri. Provirio sam unutra, puštajući da mi se srce napuni toplinom,
nerazmjernom srećom.
Grayson i Kiki su na kauču. Ona pokušava pripitomiti njegovu divlju
kosu, koju je dobio od mene, i prvi put u njihovim ţivotima, ne svaĎaju se.
Moja starija kćer sjedi ispred komode, šminker i frizer vrte se oko nje, dok
drţi ruku moje supruge.
Ruku moje prekrasne, veličanstvene supruge.
„Samo se sjeti, uvijek ćeš biti moja malena djevojčica, čak i kad ti bude
osamdeset.― Rory govori.
Tamsin je podignula pogled i nasmiješila joj se. „Hvala ti,― prošaptala je.
„Za što?― Rory se nasmiješila.
„Jer si napravila obitelj od mene i tate. Dajući mi jedinu stvar koju sam
istinski ţeljela. Popunjavajući prazninu koju je bilo nemoguće da je popuni bilo
tko drugi osim tebe.―

Trofej knjiga 338

 Ludo je, ali točno tako sam se i ja osjećao u vezi Rory.
Nikad nisam rekao svojoj supruzi što mi je njen otac rekao kad sam bio
momak. Nisam ţelio mutiti njeno iskidano sjećanje na njega nečim tako čistim
kao što je naša ljubav. Ali jednog dana, kada me učio kako svirati gitaru,
okrenuo se i rekao, „Znaš što, Mal dječače? Mislim da ćeš jednog dana biti moj
zet.―
„Neću oţeniti Kiki.― Namreškao sam nos.
Nije mi se sviĎala na taj način – toliko sam znao, čak i kad mi je bilo tek
deset godina.
„Ne, ne Kathleen. Govorim o Aurori.―
„Čak je i ne poznajem.―
„Još ne.―
„Ţivi u Americi.―
„Ljubav je veća od ovog planeta, sine. Puno, puno veća.―
Bilo nam je suĎeno, Rory i meni.
Znao sam to sa svakim treperavim svjetlom kad smo bili zajedno taj prvi
put kad je došla u Irsku.
Svakim zalupljenim vratima.
Spontanom izmaglicom.
Neočekivanim pahuljama.
Godinama, znao sam da je Glen gore negdje, eventualno s Kiki pokraj
sebe, igraju se spajanja parova.
Pogledao sam prema stropu i nasmiješio starom gadu. Nije se mogao
pobrinuti za svoje dijete dok je bio ţiv, tako da se iskupljivao nakon smrti.
„Hvala ti.―

Trofej knjiga 339

Trofej knjiga 340
Trofej knjiga 341
Trofej knjiga 342