LISA KLEYPAS

U braku do jutra
S engleskoga preveo
VINKO VEGO
 Mojoj dragoj, elegantnoj i mudroj Connie
zato što je dobra prijateljica jeftinija od terapije.
S ljubavlju zauvijek,
L. K.
 1. POGLAVLJE

Hampshire, Engleska
kolovoz 1852.

S vatko tko je pročitao nekakav roman zna da bi guvernante trebale biti

pokorne i obespravljene. Od njih se također očekivalo da budu tihe,
podređene i poslušne, da ne spominjemo silno poštovanje prema gospodaru
kuće. Leo, lord Ramsay, pitao se ogorčeno zašto ga nije dopala jedna od takvih.
Umjesto toga, obitelj Hathaway angažirala je Catherine Marks, koja je, po Leovu
mišljenju, bacala neprijatnu sjenu na čitavu profesiju.
Leo nije pronalazio zamjerke njezinim stvarnim sposobnostima. Obavila je
izvanredan posao u poučavanju dviju najmlađih sestara, Poppy i Beatrix, u svim
finijim pitanjima društvene etikete. I njima je trebala silna pomoć zato što nitko
od Hathawayevih nikad nije očekivao da će se pomiješati s višim krugovima
britanskog društva. Bile su odgajane u strogom okruženju srednje klase, u selu
zapadno od Londona. Njihova oca, Edwarda Hathawaya, koji je bio povjesničar
specijaliziran za srednji vijek, smatrali su čovjekom iz dobre obitelji, ali teško
aristokratom.
Pa ipak, nakon niza neočekivanih događaja, Leo je naslijedio titulu lorda
Ramsaya. Iako je studirao za arhitekta, sad je bio vikont s posjedom i ljudima
koji su ga nastavali. Hathawayevi su se preselili na imanje Ramsayevih u
Hampshireu gdje su se hrvali u prilagodbi sa zahtjevima novog života.
Jedan od najvećih izazova sestara Hathaway bilo je učenje apsurdnog
mnoštva pravila i gracioznosti koja se očekivala od povlaštenih mladih dama.
Da nije bilo strpljive pouke Catherine Marks, Hathawayevi bi protutnjali
Londonom s finoćom slonova u stampedu. Marks je učinila čuda za njih,
pogotovo za Beatrix, koja je nedvojbeno bila najekscentričnija sestra u već
ekscentričnoj obitelji. Iako je Beatrix bila najsretnija lutajući po livadama i
šumama poput nekog divljeg stvora, Marks joj je uspjela utisnuti drukčiji kod
ponašanja kakav se od nje zahtijevao u dvoranama za bal. Čak je napisala i niz
pjesama o bontonu za djevojke, poput ovakvog književnog dragulja:

Mlade dame moraju se obuzdati

Kad pričaju sa strancima
Ne flertati, svađati se ili tužiti
Jer to vodi k opasnostima.

Leo, naravno, nije mogao odoljeti izrugivanju njezinih pjesničkih sposobnosti,

ali u sebi je morao priznati da su njezine metode djelovale. Poppy i Beatrix na
kraju su uspješno prošle kroz londonsku sezonu. A Poppy se nedavno udala za
hotelijera Harryja Rutledgea.
Sad je samo Beatrix ostala. Marks je preuzela ulogu pratilje energične
devetnaestogodišnjakinje. Što se ostalih Hathawayevih tiče, praktički su smatrali
Catherine Marks članom obitelji.
Leo, s druge strane, nije mogao podnijeti ženu. Po volji je iskazivala svoje
misli, a čak mu se usuđivala izdavati naređenja. Tijekom rijetkih prigoda kad bi
Leo pokušao biti prijateljski raspoložen prema njoj, ona bi mu nešto odbrusila
ili se prijezirno okrenula od njega. Kad bi iskazivao neku savršeno racionalnu
misao, jedva bi završio rečenicu, a Marks bi mu već nabrojala sve razloge zbog
kojih je u krivu.
Leo se suočio s nepromjenjivom činjenicom da joj se ne sviđa i nije si
mogao pomoći, nego uzvratiti jednakom mjerom. Tijekom čitave prošle godine
nastojao se uvjeravati u to da nije bitno prezire li ga ona. Mnoge žene u Londonu
bile su daleko ljepše, privlačnije i dopadljivije od Catherine Marks.
Samo da ga nije toliko fascinirala.
Možda se radilo o tajnama koje je ona tako revnosno čuvala. Marks nikad
nije pričala o svom djetinjstvu i obitelji pa ni o tomu zašto je preuzela posao kod
Hathawayevih. Kratko je poučavala u djevojačkom internatu, ali odbijala je
rasprave o svom akademskom položaju i nije htjela pojasniti zašto je otišla s tog
mjesta. Prijašnje studentice širile su glasine da je možda bila u lošim odnosima
s ravnateljicom ili da je postala posrnula žena koja se zbog gubitka svog
društvenog statusa morala primiti službe.
Marks se ponašala tako uzdržljivo i čvrsto da se lako zaboravljalo na to da
je ona još uvijek mlada žena u svojim ranim dvadesetima. Kad ju je Leo prvi put
ugledao i upoznao, izgledala mu je kao savršeno utjelovljenje isušene usidjelice
s naočalama, ljutim i mrkim pogledom te usnama stegnutima u jednu tanku
crticu. Držala se uspravno poput žarača, a kosa, neugledne smeđe boje, uvijek je
bila zategnuta unatrag u čvrstu punđu. Leo joj je dao nadimak Sablasni Žeteoc,
unatoč prigovorima obitelji.
Ali prošla godina donijela je izvanrednu promjenu kod Marks. Nabacila je
pokoji kilogram, bila je još uvijek vitka, ali ne više kao čačkalica, a i obrazi su joj
postali rumeniji. Prije deset dana, kad je Leo stigao iz Londona, bio je zapanjen
kad je vidio Marks sa svjetloplavim uvojcima. Očito je godinama farbala kosu,
ali je, nakon pogreške u ljekarni, bila prisiljena prekinuti s tom varkom.
Tamnosmeđi uvojci djelovali su prestrogo uz njezine nježne crte lica i blijedu
kožu, ali zato je njena prirodna plava kosa izgledala zadivljujuće.
I sad se Leo morao boriti s činjenicom da je Catherine Marks, njegova
najveća neprijateljica, zapravo prava ljepotica. Nije joj samo izmijenjena boja
kose tako promijenila izgled... više se radilo o tomu da se Marks osjećala
neugodno zbog toga. Osjećala se ranjivo i to se vidjelo. Leo je zbog toga poželio
skinuti još više slojeva s nje, u doslovnom i prenesenom značenju. Poželio ju je
upoznati.
Leo se nastojao držati podalje dok je premišljao o punoj složenosti ovog
otkrića. Zbunjivala ga je obiteljska reakcija na Marks koja se svela na jedno
kolektivno slijeganje ramenima. Zašto nitko od njih nije bio ni malčice
znatiželjan kao on prema njoj? Zašto se Marks namjerno toliko vremena
predstavljala kao neprivlačna? Od kog se vraga skrivala?
Jednog sunčanog popodneva u Hampshireu, kad je Leo doznao da je većina
obitelji zaokupljena nekim svojim poslovima, otišao je potražiti Marks
pomislivši da bi mogao doći do nekih odgovora ako se uspije nasamo suočiti s
njom. Pronašao ju je izvan rascvjetanog vrta ograđenog živicom. Sjedila je na
klupi uz pošljunčanu stazu.
Nije bila sama.
 Leo je stao na nekih dvadesetak metara od nje i povukao se u sjenu guste i
lisnate krošnje od tise.
Marks je sjedila uz Poppyina supruga Harryja Rutledgea. Bili su usred
nečega što mu se učinilo poput povjerljivog razgovora.
Ova situacija nije bila inkriminirajuća, ali ni dolična.
Zaboga, pa o čemu bi oni mogli pričati? Čak je i s ovog udaljenog položaja
bilo jasno da govore o nečem značajnom. Tamnokosa glava Harryja Rutledgea
zaštitinički se nadvila nad njezinom. Poput bliskog prijatelja. Poput ljubavnika.
Leo je razjapio usta kad je vidio da Marks nježno uvlači prst ispod naočala,
kao da želi obrisati suzu.
Marks je plakala u društvu Harryja Rutledgea.
A potom ju je Rutledge poljubio u čelo.
Leo je ostao bez daha. Stajao je ukočeno, prebirao po mješavini osjećaja
nastojeći ih rastaviti sloj po sloj... čuđenje, zabrinutost, sumnja, bijes.
Nešto su skrivali. Kovali zavjeru.
Je li ona nekoć bila Rutledgeova ljubavnica? Je li ju on ucjenjivao ili možda
nešto iznuđivao od nje? Nije... nježnost između njih bila je očita čak i na ovolikoj
udaljenosti.
Leo je protrljao donji dio čeljusti razmišljajući što mu je činiti. Poppyna
sreća bila mu je važnija od svih drugih obzira. Prije no što se odluči najuriš u
kojem bi smlavio sestrina supruga u krvavu kašu, morao bi ipak doznati o čemu
se ovdje točno radi. A potom će, ako okolnosti opravdaju sumnje, napraviti
krvavu kašu od Rutledgea.
Leo je sporo i odmjereno disao te promatrao par. Rutledge je ustao i vratio
se natrag kući dok je Marks ostala sjediti na klupi.
Leo joj je polako prišao bez svjesne odluke. Nije znao kako će se ponašati
prema njoj ni što će joj kazati. Sve je ovisilo o tomu koji će impuls najsnažnije
izbiti na površinu u trenutku kad dođe do nje. Bilo je itekako moguće da će ju
ugušiti. A moglo se isto tako dogoditi da ju baci na osunčanu travu i obljubi. U
njemu je bujala vrela navala osjećaja koji mu uopće nisu bili poznati. Da nije
ljubomora? Isuse, pa to je. Bio je ljubomoran zbog ove mršavice koja ga je
vrijeđala i gnjavila kad god bi joj se pružila prilika.
 Da nije ovo neki nov stupanj izopačenosti? Zar je razvio fetiš prema
usidjelicama?
Možda je njezina uzdržljivost bila ono što je Leo doživljavao erotskim...
uvijek ga je progonilo pitanje što bi trebalo učiniti pa da se to u njoj skrši.
Catherine Marks, njegova đavolska mala suparnica... leži gola pod njim i stenje.
Ništa nije želio više od toga. I to je zapravo imalo smisla: kad je žena laka i voljna,
u tomu nema nikakvog izazova. Ali odvesti Marks u krevet, učiniti da što dulje
potraje, mučiti ju sve dok ne počne preklinjati i vrištati... to bi bilo zabavno.
Leo je ležerno došetao do nje i nije mu promaknulo kako se ukočila kad ga
je opazila. Izraz lica postao joj je nesretan, a usne strogo stisnute. Leo je zamislio
kako joj rukama pridržava glavu i ljubi ju nekoliko dugih pohotnih minuta sve
dok mu ne omlitavi i ne počne dahtati na rukama.
Umjesto toga stezao je šake u džepovima kaputa i promatrao ju
bezizražajno. – Hoćeš li mi objasniti što se ovdje dogodilo?
Sunce se odrazilo na lećama njezinih naočala i odmah joj zapriječilo pogled.
– Špijunirali ste me, lorde?
– Ne bih rekao. Ono što usidjelice rade u svoje slobodno vrijeme, ni
najmanje me ne zanima. Ali teško mi je ne primijetiti kako mi šurjak ljubi
guvernantu u našem vrtu.
Marks je valjalo odati priznanje na sabranosti. Nije pokazala nikakvu
reakciju osim stezanja ruku na krilu. – Jedan poljubac – rekla je. – U čelo.
– Nije bitno koliko poljubaca ni gdje su sletjeli. Ti ćeš mi objasniti zašto je
on to učinio. I zašto si mu ti dopustila. I nastoj da ti objašnjenje bude uvjerljivo
jer mi ovoliko nedostaje – Leo je razdvojio palac i kažiprst na jedva centimetar
– da te odvučem do kočijaške postaje i uguram te u prvu kočiju za London.
– Idi kvragu – rekla je tihim glasom i skočila na noge. Stigla je samo dvaput
zakoraknuti prije no što ju je uhvatio s leđa. – Ne diraj me!
Leo ju je lako okrenuo prema sebi. Položio joj je ruke na vitke nadlaktice.
Osjećao joj je toplinu kože kroz tanak muslin rukava. I dok ju je držao, blag miris
lavande uvukao mu se u nosnice. Ostalo joj je i malo pudera pri dnu grla. Njezin
miris podsjetio je Lea na upravo namješten krevet s izglačanim plahtama. I, oh,
kako je samo želio ući u nju.
 – Imaš previše tajni, Marks. Već više od godinu dana ti si meni trn u oku
sa svojom oštrom jezičinom i tajanstvenom prošlošću. Sad tražim neke
odgovore. O čemu si raspravljala s Harryjem Rutledgeom?
Njezine fine obrve, za nekoliko nijansi tamnije od kose, skupile su se od
ljutitog pogleda. – Zašto to njega ne upitaš?
– Tebe sam pitao. – Kad se suočio s njezinom magareći tvrdoglavom
šutnjom, Leo ju je odlučio zadirkivati. – Da si neki drukčiji tip žene, vjerujem da
bi plela mreže oko njega. Ali oboje znamo da ti nemaš ništa u što bi ga mogla
uhvatiti, zar ne?
– I da imam, sigurno to ne bih iskoristila za tebe!
– Hajde, Marks, pokušajmo civilizirano razgovarati. Bar ovog puta.
– Neću dok ne skineš ruke s mene.
– Ne, onda bi pobjegla. A prevruće mi je da trčim za tobom.
Catherine se narogušila i odgurnula ga te mu prislonila dlanove na prsa.
Tijelo joj je bilo uredno umotano u steznike, čipke i bezbrojne metre muslina.
Misao na ono što je ispod toga... ružičasta, bijela koža, meke obline, kovrčice po
intimnim mjestima... sve ga je to odmah uzbudilo.
Kroz nju je prošao drhtaj, kao da mu je mogla pročitati misli. Leo je pažljivo
zurio u nju. Glas mu je postao blaži: – Zar me se bojiš, Marks? Ti, koja me mlatiš
i spuštaš mi kad god imaš priliku?
– Naravno da te se ne bojim, arogantni magarče. Samo bih željela da se
ponašaš kako priliči čovjeku tvog položaja.
– Misliš poput plemića? – Podrugljivo je uzdignuo obrve. – Ovako se
plemići ponašaju. Iznenađuje me što to već nisi primijetila.
– Oh, primijetila sam. Čovjek koji je imao toliko sreće da naslijedi titulu
trebao bi bar posjedovati dovoljno pristojnosti da pokuša živjeti u skladu s njom.
Biti plemić jest obaveza – odgovornost – ali ti to smatraš dopuštenjem za
najodvratnije i najpohlepnije zamislivo ponašanje. Štoviše...
– Marks – prekinuo ju je Leo mekim tonom. – Ovo je bio prekrasan i divan
pokušaj da me ometeš. Ali neće ti upaliti. Nećeš se moći udaljiti od mene sve dok
ne ispričaš sve što želim znati.
 S mukom je progutala pljuvačku i pokušala gledati bilo gdje samo ne u
njegovu pravcu, a to nije bilo lako jer je on stajao točno pred njom. – Razlog
zbog kojeg sam ovako osobno popričala s gospodinom Rutledgeom... scena
kojoj si svjedočio...
– Da?
– Razlog je taj što mi je... Harry Rutledge brat. Polubrat.
Leo je zurio u njezinu pognutu glavu pokušavajući provariti informacije.
Osjećaj da je izigran i izdan zapalio je u njemu vatromet bijesa. Prokletstvo.
Marks i Harry Rutledge su brat i sestra?
– Ne postoji dobar razlog – rekao je Leo – da se takav podatak drži u
tajnosti.
– Situacija je komplicirana.
– Zašto nitko od vas nije o tomu ranije progovorio?
– Nije tvoje da to znaš.
– Trebala si mi to ispričati prije no što se on oženio s Poppy. To ti je bila
dužnost i obaveza.
– Zašto?
– Odanost, kvragu. Što još znaš, a da bi moglo utjecati na moju obitelj?
Kakve još tajne kriješ?
– To se tebe ne tiče – odvratila mu je Catherine pokušavajući se izmigoljiti
iz njegova stiska. – Puštaj me!
– Neću dok ne saznam kakvu zavjeru to kuješ. Je li ti uopće Catherine
Marks pravo ime i prezime? Koji si ti vrag uopće? – Počeo je s kletvama dok se
ona već ozbiljno borila s njim. – Budi mirna, vragolanko jedna. Samo želim –
jao! – Jauknuo je kad se ona okrenula i oštro ga munula laktom u bok.
Marks je izborila slobodu koju je tražila tim manevrom, ali su joj naočale
pale na pod. – Moje naočale! – ozlojeđeno je uzdahnula, pala na ruke i koljena
te krenula napipavati.
Krivnja je odmah zagušila Leov bijes. Izgledalo je kao da je praktički slijepa
bez naočala. Usto se osjetio kao pravi grubijan kad ju je vidio kako puzi po tlu.
Magarac. Spustio se na koljena i počeo pretraživati zajedno s njom.
 – Jesi li vidjela u kojem su smjeru pale? – upitao ju je.
– Da sam vidjela – rekla mu je bijesno – ne bi mi trebale naočale, zar ne?
Uslijedila je kratka tišina. – Pomoći ću ti da ih pronađeš.
– Kako ljubazno od tebe – rekla je ogorčeno.
Njih su dvoje sljedeće dvije minute prelazili preko vrta na rukama i
koljenima te pretraživali među narcisima. Oboje su izgrizali hrskavu tišinu kao
da se radi o komadu ovčetine.
– Dakle, ti doista ne možeš bez naočala – konačno je kazao Leo.
– Naravno da ne mogu – rekla je Marks srdito. – Zašto bih nosila naočale
ako mi ne trebaju?
– Mislio sam da su dio tvoje krinke.
– Moje krinke?
– Da, Marks, krinke. Imenica koja opisuje sredstva prikrivanja nečijeg
identiteta. Nešto čime se često služe klauni i špijuni. A sad očito i guvernante.
Bože, može li išta biti obično u vezi s mojom obitelji?
Marks je ljutito gledala i žmirkala prema njemu, a pogled joj nije baš bio
usredotočen. Na tren je izgledala poput nervoznog djeteta kojemu su izmaknuli
omiljenu dekicu van dohvata. I to je u Leovu srcu prouzročilo čudan i bolan grč.
– Ja ću ti pronaći naočale – rekao je odsječno. – Dajem ti riječ. Ako ti je
draže, ti otiđi kući dok ih ja budem tražio.
– Ne, hvala ti. Ako budem pokušavala sama pronaći kuću, vjerojatno ću
završiti u štaglju.
Leo je opazio metalan sjaj u travi, ispružio ruku i dohvatio naočale. – Evo
ih. – Dopuzao je do Marks, uspravio se na koljenima i stao do nje. Kad je obrisao
leće rubom rukava, rekao je: – Budi mirna.
– Daj mi ih.
– Pusti mene, tvrdoglavi stvore. Tebi svađa prirodno dođe poput disanja,
zar ne?
– Ne, nije tako – odmah je rekla i zacrvenjela se dok se on gromko smijao.
– Nije mi užitak zadirkivati te kad se tako lako daš uhvatiti na mamac,
Marks. – S izuzetnom pažnjom stavio joj je naočale na lice, prešao prstima preko
rubova te procjenjivačkim pogledom osmotrio da joj dobro pristaju. Nježno je
dodirnuo vrške naočala. – Ne stoje ti kako treba. – Prešao je vrškom prsta preko
gornjeg dijela okvira na jednom uhu. Izgledala je jako lijepo pod suncem, a u
sivim očima presijavali su se plavi i zeleni bljeskovi. Poput opala. – Kako sićušne
uši – nastavio je Leo puštajući da mu ruke stoje po strani njezina fino
oblikovanog lica. – Ne čudi me što ti naočale tako lako padaju. Gotovo ih nemaš
za što zataknuti.
Marks je zbunjeno zurila u njega.
Kako je samo krhka, pomislio je. Ima silnu volju i zeznut temperament pa
zaboravlja da je gotovo upola niža od njega. Očekivao je da će mu dosad već
odgurnuti ruke – mrzila je da ju se dodiruje, a pogotovo da on to čini. Ali uopće
se nije pomaknula. Pustila ga je da joj prelazi palcem niz grlo, a on je osjetio
lagano titranje od gutanja pljuvačke. Bilo je nečeg nestvarnog u ovom trenutku,
nečeg poput sna. Nije htio da se ovo prekine.
– Je li ti Catherine pravo ime? – upitao je. – Hoćeš li barem na to
odgovoriti?
Ona je oklijevala, bojala se razotkriti bilo što o sebi pa čak i takvu sitnu
informaciju. Ali dok joj je on prstima klizio po vratu, nju kao da je razoružao taj
blag dodir. Sad je pocrvenjela i po vratu.
– Da – protisnula je. – Ime mi je Catherine.
Još su uvijek skupa klečali, a nabori njezine haljine raspršili su se u svim
smjerovima. Nabori muslina s cvjetnim uzorkom zapeli su pod Leovim
koljenom. Tijelo mu je snažno reagiralo na njezinu blizinu, osjećao je vrelinu
pod kožom i njezino skupljanje na nedoličnim mjestima. Mišići su mu se
stegnuli i podebljali. Morat će prekinuti s ovim ili će učiniti nešto što će oboje
požaliti.
– Ja ću ti pomoći – rekao je Leo odsječno i podignuo se. – Ući ćemo unutra.
Ipak te upozoravam da još nisam završio s tobom. Ima još toga što te želim...
Stao je zato što ga je Marks dodirnula tijelom dok je pokušavala ustati.
Ukočili su se i stajali licem uz lice dok im se dah miješao u nepravilnim
razmacima.
 Osjećaj snoviđenja samo se pojačao. Njih dvoje klečali su u ljetnom vrtu, a
zrak je ispunila mješavina mirisa ugažene trave i maka... i držao je Catherine
Marks u svojim rukama. Kosa joj je svjetlucala na suncu, a koža joj bila meka
poput latica. Gornja joj je usnica bila gotovo jednake punine kao donja, a obline
nježne i glatke poput zrelog draguna. Zurio joj je u usta osjetivši kako su mu se
dlake nakostriješile na leđima od refleksnog uzbuđenja.
Nekim iskušenjima, odlučio je Leo kao u nekoj izmaglici, ne valja
odolijevati. Zato što su tako uporna da će se samo vraćati svako malo. I zato se
tim iskušenjima jednostavno mora popustiti – samo ih se na taj način može
pokoriti.
– Prokletstvo – rekao je grubo. – Učinit ću to. Pa čak i znajući da bi me to
poslije moglo uništiti.
– Što ćeš učiniti? – upitala ga je Marks i iskolačila oči.
– Ovo.
I tad je spustio usne na njezine.
Naposljetku, kao da mu je svaki mišić u tijelu uzdahnuo. Napokon. Osjećaj
je bio tako ugodan da se Leo na trenutak nije mogao ni pomaknuti, samo je
svojim usnama osjećao njezine. Uronio je u osjećaj i pustio da ga obuzme.
Sasvim je prestao razmišljati i činio je sve što je poželio... potezao joj je gornju
usnicu, a potom i donju, spojio im je čvrsto usne, dodirivao joj jezik i poigravao
se s njom. Poljubac je sustizao poljubac i sve se splelo u jedan lanac erotskih
milovanja, blagih dodira i gurkanja. Užitak je strujao njegovim tijelom
odjekujući mu u svakoj veni i živcu.
I neka mu je Bog na pomoći, žudio je za još više. Umirao je za tim da joj
zavuče ruke pod odjeću i da joj osjeti svaki centimetar tijela. Htio joj je prelaziti
usnama preko intimnih dijelova, ljubiti ju i okusiti svaki dio nje. Marks je
bespomoćno odgovorila na to i prebacila mu ruku preko vrata. Gibala se prateći
ga kao da osjeća osjete kako nadiru iz svih smjerova. A tako je i bilo. Oboje su se
upinjali da se što čvršće priviju jedno uz drugo, a tijela su im hvatala nov i
neuravnotežen ritam. Da ih nije dijelilo toliko mnoštvo slojeva odjeće, odmah
bi započeli s vođenjem ljubavi.
 Leo ju je nastavio ljubiti i dugo nakon što je već trebao s tim prestati, ne
samo zbog čistog užitka već i zbog toga što se nevoljko htio suočiti s onim što će
poslije uslijediti. Njihov svadljiv odnos neće se moći nastaviti kao i obično nakon
nečeg ovakvog. Sad su se uputili na jednu novu stazu s nepoznatim odredištem,
a Leo je bio siguran da se nikomu od njih neće svidjeti gdje ona vodi.
Kad je shvatio da ju ne može odmah pustiti, on je to činio postepeno,
draškajući joj usnama rub čeljusti i nastavljajući prema ranjivoj šupljini iza uha.
Osjećao je na usnama njezin ubrzan i titrav puls.
– Marks – obratio joj se hrapavim glasom – pribojavao sam se ovog.
Nekako sam znao... – Prekinuo je, podignuo glavu i spustio pogled prema njoj.
Ona je škiljila gledajući kroz maglicu koja joj se nakupila na lećama. – Moje
naočale... Opet sam ih izgubila.
– Ne, nisi. To ti se samo para skupila na lećama.
Marks ga je odgurnula kad je očistila zamagljene naočale. Osovljavala se na
noge i frenetično odbijala svaki njegov pokušaj da joj pomogne.
Zurili su jedno u drugo. Bilo je teško razbrati tko je od njih dvoje više
zaprepašten.
Ali sudeći po izražajima lica, to je vjerojatno bila Marks.
– Ovo se nikad nije dogodilo – odbrusila je. – Ako ikad budeš tako
bezobrazan da ovo spomeneš, ja ću to nijekati do posljednjeg daha. – Nekoliko
je puta žustro zatresla haljinu kako bi se riješila lišća i travki, a potom je uputila
Leu žestok pogled upozorenja. – Sad idem kući. I nemoj me pratiti!
 2. POGLAVLJE

P utovi im se nisu ukrstili sve do izuzetno posjećene večere koja je uključivala

njegove sestre Ameliju, Win i Poppy te njihove uvažene supruge Cama
Rohana, Keva Merripena i Harryja Rutledgea. Catherine Marks sjedila je do
Beatrix pri samom dnu stola.
Dosad se nijedna od Leovih sestara nije odlučila na udaju za nekog
konvencionalnog muškarca. I Rohan i Merripen bili su Romi što je djelomično
objašnjavalo njihovu sposobnost da se lako uklope među neobične
Hathawayeve. A Poppyn suprug, Harry Rutledge, bio je ekscentričan hotelijer,
moćan muškarac kojeg je pratio glas da ga neprijatelji više vole od prijatelja.
Je li istina da je Catherine Marks Harryjeva sestra?
Leo je pogledavao čas nju čas njega tijekom večere i tražio sličnosti. Proklet
bio ako ja tu vidim neku sličnost, mislio je. Visoko postavljene jagodične kosti,
pravilne obrve i pomalo mačje ukošeni gornji rubovi očiju.
– Moram razgovarati s tobom – rekao je Leo Ameliji čim je večera završila.
– U četiri oka.
Znatiželjno je iskolačila svoje plave oči. – Naravno. Hoćemo li prošetati?
Vani je još uvijek dan.
Leo je kratko kimnuo.
Leo i Amelia, kao dvoje najstarijih među Hathawayevima, imali su svoje
prepirke i trzavice. Pa ipak, ona mu je bila najdraža osoba na svijetu, a usto i
najbliža te najpovjerljivija. Ameba je posjedovala jedno zdravorazumsko
razmišljanje i nikad nije oklijevala da kaže ono što misli.
Nitko nije očekivao da će pragmatičnu Ameliju oboriti s nogu baš Cam
Rohan, žustar i poletan Rom. Ali Cam je uspio zavesti i oženiti Ameliju prije no
što je ona zapravo shvatila što se događa. Ispalo je da Cam može pružiti
Hathawayevima uravnoteženo i smireno vodstvo kakvo im je bilo potrebno.
Nosio je malo dužu crnu kosu, a na jednom uhu visjela mu je dijamantna
naušnica pa je kao takav teško odavao dojam staloženog obiteljskog patrijarha.
Ali upravo mu je nekonvencionalnost omogućila da tako vješto upravlja
Hathawayevima. On i Amelia sad su imali devetomjesečnog sina po imenu Rye
koji je od oca naslijedio tamnu kosu, a od majke plave oči.
Leo je ležerno šetao po privatnom prilazu s Amelijom te osmotrio okoliš
pogledom pravog zemljoposjednika. Ljeti bi se sunce u Hampshireu vidjelo sve
do devet navečer osvjetljujući mozaik od šume, pustare i livada. Krajolik su
prošarali rijeke i potoci, močvare i vlažne livade koje su bujale od plodnog
životinjskog života. Iako imanje Ramsayevih nikako nije bilo najveće u
Hampshireu, ono je bilo jedno od najljepših s drevnom šumom i tri tisuće jutara
obradive zemlje.
Leo je tijekom prošle godine upoznao ljude nastanjene na imanju, napravio
poboljšanja po pitanju navodnjavanja i isušivanja, popravio ograde, kapije,
kuće... i sam Bog zna kako je naučio mnogo više od onog što je želio znati o
farmerskom životu. Sve je to bio dio nemilosrdnih pouka Keva Merripena.
Merripen, koji je živio s Hathawayevima od djetinjstva, dao si je zadatak da
nauči najviše što može o upravljanju imanjem. A sad je naumio prenijeti Leu
svoje nakupljeno znanje.
– To ne možeš doista nazvati svojom zemljom – kazao mu je Merripen –
dok u nju ne uložiš svoj krv i znoj.
– Zar je to sve? – upitao je Leo sarkastično. – Samo krv i znoj? Siguran sam
da mogu pronaći još jednu ili dvije tjelesne tekućine koje mogu donirati ako je
to baš važno.
Ali u sebi je priznavao da je Merripen u pravu. Osjećaj vlasništva i
povezanosti nije se mogao steći na neki drugi način.
Leo je gurnuo ruke u džepove i napeto uzdahnuo. Bio je nemiran i iziritiran
nakon večere.
– Sigurno si se posvađao s gospođicom Marks – primijetila je Amelija. –
Uglavnom odapinjete strijele jedno na drugo za stolom. Ali večeras ste oboje bili
tihi. Mislim da ona nijednom nije podignula pogled s tanjura.
– Nije se radilo o svađi – rekao je Leo kratko.
– O čemu je onda riječ?
– Rekla mi je – pod prisilom – da je Rutledge njezin brat.
Amelia ga je sumnjičavo pogledala. – Pod kakvom prisilom?
 – Pusti sad to. Jesi li ti čula što sam upravo rekao? Harry Rutledge je...
– Gospođica Marks imala je dovoljno problema i bez tebe – rekla je Amelia.
– Nadam se da nisi bio okrutan prema njoj, Leo. Jer ako jesi...
– Ja okrutan prema Marks? Ja sam taj zbog kojeg bi se trebala brinuti.
Nakon nekog razgovora s njom, uglavnom šećem vukući iznutrice za sobom. –
Ogorčenje mu se udvostručilo kad je opazio da mu sestra nastoji prigušiti širok
osmijeh. – Pretpostavljam kako ti već znaš da su Rutledge i Marks u nekoj
obiteljskoj vezi.
– Znam nekoliko dana – priznala je.
– Zašto ništa nisi rekla?
– Zamolila me da ništa ne govorim i ja sam se složila poštujući tako njezinu
privatnost.
– Vrag zna zašto bi Marks trebala imati privatnost kad ju nitko oko nje
nema. – Leo je zastao sileći tako i nju da stane. Pogledali su se. – Zašto je tajna
da je ona Rutledgeova sestra?
– Nisam sigurna – priznala je Amelia djelujući zbunjeno. – Samo mi je rekla
da je to zbog njezine osobne zaštite.
– Zaštite od čega?
Bespomoćno je odmahnula glavom. – Možda bi ti Harry to mogao reći. Ali
sumnjam.
– Bože dragi, netko će mi to objasniti ili ću Marks baciti na guzicu prije no
što stigne trepnuti.
– Leo – rekla je zapanjeno – ti to ne bi mogao učiniti.
– Bilo bi mi zadovoljstvo.
– Ali pomisli samo na Beatrix i kako bi nju to uzrujalo...
– I mislim na Beatrix. Ne želim da mi se za mlađu sestru brine žena s
potencijalno opasnom tajnom. Ako muškarac poput Harryja Rutledgea, koji
ima veze s nekim od najbezočnijih tipova u Londonu, ne može priznati vlastitu
sestru... onda je ona možda kriminalac. Zar ti nije sinula takva misao?
– Ne – rekla je Amelia ukočeno započevši opet sa šetnjom. – Iskreno, Leo,
ovo je previše dramatično čak i za tebe. Ona nije kriminalac.
 – Ne budi naivna – rekao je prateći ju. – Nitko nije točno onakav kakvim
se predstavlja.
Ameba ga je, nakon neugodne šutnje, oprezno upitala: – Što namjeravaš
učiniti?
– Sutra putujem za London.
Iskolačila je oči. – Ali Merripen očekuje od tebe sudjelovanje u sađenju repe
i gnojenju i...
– Znam što Merripen očekuje. I jako mi je žao što ću propustiti njegove
fascinantne lekcije o čudesima gnojiva. Pa ipak, idem. Želim provesti neko
vrijeme s Rutledgeom i izvući neke odgovore iz njega.
Amelia se namrštila. – Zašto ne možeš ovdje popričati s njim?
– Zato što je na medenom mjesecu i neće biti voljan provesti posljednju
večer u Hampshireu čavrljajući sa mnom. Osim toga, prihvatio sam poslić oko
projektiranja staklenika za jednu kuću u Mayfaireu.
– Mislim da se želiš udaljiti od Catherine. Mislim da se nešto dogodilo
između vas.
Leo je pogledao posljednje sjajne narančasto-ružičaste ostatke dana. –
Sunce zalazi – primijetio je ugodnim tonom. – Trebali bismo krenuti natrag.
– Ne možeš pobjeći od svojih problema, znaš.
Ozlojeđeno je iskrivio usne. – Zašto ljudi to uvijek govore? Naravno da
možeš pobjeći od svojih problema. Ja to stalno činim i nikad ne omanem.
– Opsjednut si s Catherine – ustrajavala je Amelia. – To je svima jasno.
– Tko sad dramatizira? – upitao ju je šećući prema imanju Ramsay.
– Ti pratiš sve što ona radi. – Amelia je uporno išla ukorak s njim. – Kad
god se spomene njezino ime, sav se pretvoriš u uho. A u posljednje vrijeme, kad
god bih te vidjela u razgovoru ili svađi s njom, činiš mi se življi no prije... – Stala
je kao da pažljivo promišlja što će sljedeće kazati.
– Prije čega? – upitao ju je Leo potičući ju da nastavi.
– Prije šarlaha.
Bila je to tema o kojoj nikad nisu raspravljali.
 Godinu prije no što je Leo naslijedio titulu vikonta, fatalna epidemija
šarlaha poharala je selo u kojem su Hathawayevi živjeli.
Prva je umrla Laura Dillard, Leova zaručnica.
Laurina obitelj dopustila mu je da bude uz njezino uzglavlje. Promatrao je
tri dana kako mu umire na rukama, sat po sat, sve dok ga nije konačno napustila.
Leo se vratio kući i srušio se u krevet od šarlaha baš kao i Win. Nekim su
čudom oboje preživjeli, ali je Win ostala invalid. A Leo je iz svega toga izišao kao
potpuno drukčiji čovjek s toliko ožiljaka koje nije mogao ni pobrojati. Našao se
u noćnoj mori iz koje se nije mogao razbuditi. Nije ga brinulo ni to hoće li živjeti
ili umrijeti. Nije si mogao oprostiti što je u toj muci povrijedio svoju obitelj i što
im nije stao na kraj mukama. Kad je bilo najgore i kad se činilo da se Leo naumio
upropastiti, obitelj je donijela odluku. Poslali su Win na oporavak u jednu
kliniku u Francuskoj i Lea da joj bude u pratnji.
Dok su se Winina slabašna pluća oporavljala, Leo je satima šetao kroz vrela
provansalska sela, po udaljenim stazama posutima cvijećem i kroz suha polja.
Sunce, vrelo plavo nebo, lenteur, ili sporost življenja, iščistili su mu um i umirili
dušu. Prestao je piti osim čaše vina za večerom. Skicirao je i slikao, a naposljetku
i odbolovao svoje.
Kad su se Leo i Win vratili u Englesku, Win nije oklijevala u ispunjenju
želje svog srca, odnosno udaje za Merripena.
Leo se, sa svoje strane, pokušao iskupiti zbog načina na koji je iznevjerio
svoju obitelj. A više od svega odlučio je da se više nikad neće zaljubiti. Sad kad
je bio svjestan fatalne dubine osjećaja koju je bio sposoban dosegnuti, više nikad
neće dopustiti da drugo biće ima takvu moć nad njim.
– Seko – obratio se žalostivo Ameliji – ako imaš neku luđačku pomisao da
bi me Marks mogla ovako osobno zanimati, odmah to zaboravi. Samo
namjeravam saznati kakav to kostur ona skriva u ormaru. Poznavajući nju,
vjerojatno se radi o stvarnom kosturu.
 3. POGLAVLJE

S ve do svoje dvadesete godine ja nisam ni znao da Cat postoji – rekao je Harry

Rutledge protežući svoje duge noge dok su on i Leo sjedili u klupskoj
prostoriji Rutledgeova hotela. Bilo je to tiho i otmjeno mjesto s brojnim
osmerokutnim apsidama, popularno okupljalište u Londonu za strano
plemstvo, bogate putnike, aristokrate i političare.
Leo je promatrao šurjaka sa slabo prikrivenom skepsom. Od svih ljudi koje
bi on osobno odabrao za supruga neke od svojih sestara, Rutledge sigurno ne bi
bio pri vrhu liste. Leo mu nije vjerovao. S druge strane, Harry je imao svojih
dobrih strana, a između ostalog tu je pripadala i njegova očigledna odanost
prema Poppy.
Harry je ispijao čašicu toplog konjaka i pažljivo birao riječi prije nastavka.
Bio je zgodan muškarac, izuzetno šarmantan, ali je znao biti i nemilosrdan te
manipulator. Manje se ne bi ni očekivalo od čovjeka koji je toliko postigao u
životu te koji je stvorio najveći i najraskošniji hotel u Londonu.
– Nevoljko pričam o Cat iz nekoliko razloga – rekao je Harry oprezno ga
promatrajući svojim zelenim očima. – Tu je i činjenica da nikad nisam bio
posebno ljubazan prema njoj niti sam ju štitio kad sam trebao. I žalim zbog toga.
– Svi mi žalimo zbog nečega – rekao je Leo ispijajući konjak i puštajući da
mu se baršunasta vatra slije niz grlo. – Zato se i držim svojih loših navika. Čovjek
ne mora početi žaliti za nečim osim ako to ne prestane činiti.
Harry se široko osmjehnuo, ali se brzo rastrijeznio zureći u plamen male
svjetiljke koja je stajala na stolu. – Prije no što ti bilo što kažem, zanima me kakve
je naravi tvoj interes prema mojoj sestri.
– To pitam kao njezin poslodavac – rekao je Leo. – Zabrinut sam zbog
utjecaja kakav bi mogla imati na Beatrix.
– Nikad ranije nisi se brinuo za taj utjecaj – odvratio mu je Harry. – Ona
je, po svemu sudeći, obavila izvrstan posao s Beatrix.
– Jest. Pa ipak me zabrinulo otkriće ove tajanstvene poveznice s tobom. Što
ja znam, možda ste vas dvoje kovali neku zavjeru.
 – Ne. – Harry je zurio pravo u njega. – Nema nikakve zavjere.
– Čemu onda sve te tajne?
– Ne mogu ti to objasniti, a da ti ne ispričam nešto o svojoj prošlosti. –
Harry je stao i dodao sumorno: – A to mrzim.
– Jako mi je žao – rekao je Leo bez tračka iskrenosti. – Nastavi.
Harry je opet oklijevao, kao da važe odluku hoće li mu uopće išta kazati. –
Cat i ja imamo istu majku. Zvala se Nicolette Wigens. I bila je Britanka po
rođenju. Obitelj joj se preselila iz Engleske u Buffalo, New York, dok je još bila
dijete. Zbog činjenice da je Nicolette bila jedinica – Wigensovi su ju dobili
prilično kasno – njezini su ju poželjeli udati za muškarca koji bi se pobrinuo za
nju. Moj otac Arthur bio je dvaput stariji od nje i poprilično imućan.
Pretpostavljam da su Wigensovi forsirali taj brak – ljubavi u njemu sigurno nije
bilo. Ali Nicolette se udala za Arthura, a ja sam rođen uskoro nakon toga.
Zapravo, prerano. Nagađalo se da Arthur nije otac.
– Pa je li bio? – Leo nije mogao izdržati a da ne upita.
Harry se cinično nasmiješio. – Može li se to ikad sa sigurnošću utvrditi? –
Slegnuo je ramenima. – U svakom slučaju, moja je majka na kraju pobjegla u
Englesku s jednim od svojih ljubavnika. – Harry je gledao u daljinu. – Vjerujem
da je nakon toga imala još muškaraca. Majka sebi nije postavljala nikakva
ograničenja. Bila je razmažena, samoživa kučka, ali veoma lijepa. Cat dosta sliči
na nju. – Stao je i zamislio se. – Samo je mekša. Profinjenija. I za razliku od naše
majke, Cat je ljubazna i brižna.
– Ma daj – rekao je Leo gorko. – Nikad nije bila ljubazna prema meni.
– To je zbog toga što ju plašiš.
Leo ga je pogledao s nevjericom. – Na koji bih to način ja mogao uplašiti tu
malu muškobanju? I nemoj mi pričati da je nervozna u blizini muškaraca zato
što je savršeno prijazna prema Camu i Merripenu.
– Uz njih se osjeća sigurno.
– Zašto se tako ne osjeća sa mnom? – upitao je Leo uvrijeđeno.
– Vjerujem – kazao je Harry zamišljeno – da je to zbog toga što tebe
doživljava kao pravog muškarca.
 Leu je srce poskočilo zbog ovog otkrića. Pogledao je u svoju čašicu s
konjakom izrazom pažljivo namještene dosade na licu. – Je li ti to ona rekla?
– Ne, to sam vidio u Hampshireu. – Harry je zalutao u mislima. – Treba
biti posebno oprezan kad je Cat u pitanju. Ona neće pričati o sebi. – Ispio je
ostatak konjaka i pažljivo odložio čašicu te se naslonio na stolici. – Nikad se više
nisam čuo s majkom nakon što je napustila Buffalo – rekao je ispreplićući prste
i polažući ih na ravan trbuh. – Ali kad sam navršio dvadeset godina, primio sam
pismo s molbom da dođem do nje. Pokupila je neku opaku boleštinu, neku vrst
raka. Pretpostavljao sam da prije smrti želi vidjeti što je ispalo od mene. Odmah
sam krenuo za Englesku, ali ona je umrla točno pred moj dolazak.
– I tad si upoznao Marks. – Leo ga je poticao da nastavi s pričom.
– Ne, nje nije bilo ondje. Unatoč Catinim željama da ostane uz majku,
poslali su ju kod strine i bake. A otac, kojemu očito nije bilo do toga da bdije uz
bolesnicu, smjesta je napustio London.
– Plemenit tip – rekao je Leo.
– Jedna žena iz tog kraja pobrinula se za Nicolette tijekom posljednjeg
tjedna njezina života. Ona mi je ispričala za Cat. Nakratko sam pomislio da bih
trebao posjetiti to dijete, ali sam odlučio da neću. U mom životu nije bilo mjesta
za nezakonitu polusestru. Bila je skoro dvostruko mlađa od mene i trebala joj je
ženska ruka. Pretpostavio sam da će joj biti bolje kod strine.
– I je li se pretpostavka ispostavila točnom? – upitao ga je Leo.
Harry mu je uputio zagonetan pogled. – Nije.
Sažeo je čitavu priču u toj jednoj sumornoj riječi. Leo je itekako poželio to
poslušati. – Što se dogodilo?
– Odlučio sam ostati u Engleskoj i okušati se u hotelskom poslu. I tako sam
poslao Cat pismo u kojem sam joj napisao gdje se može obratiti ako joj nešto
zatreba. Nekoliko godina kasnije, kad joj je bilo petnaest, pisala mi je i zamolila
me za pomoć. Našao sam ju... u gadnim prilikama. Da sam ju barem pronašao
malo ranije.
Leo je osjetio kako ga obuzima neobjašnjiva zabrinutost i bilo mu je
nemoguće zadržati svoje uobičajene ležerne manire. – Kako to misliš: u gadnim
prilikama?
 Harry je odmahnuo glavom. – Bojim se da je to sve što ti ja mogu reći.
Ostalo je na Cat.
– Kvragu, Rutledge, nećeš mi sad prekinuti priču. Želim znati kako su se
Hathawayevi upleli u ovo i zašto me dopala ta nesreća da budem poslodavac
najčangrizavije i najznatiželjnije guvernante u Engleskoj.
– Cat ne mora raditi. Ona je žena koja posjeduje svoja vlastita sredstva.
Ostavio sam joj dovoljno novaca sa strane kako bi imala slobodu raditi što god
želi. Četiri je godine pohađala internat, a poučavala je tamo još dvije.
Naposljetku mi je došla i rekla da je prihvatila posao guvernante kod
Hathawayevih. Vjerujem da si ti u to vrijeme bio s Win u Francuskoj. Cat je
došla na razgovor, odmah se svidjela Camu i Ameliji, Beatrix i Poppy očito su ju
trebale, a očito nitko nije bio voljan baviti se njezinim manjkom iskustva na tom
poslu.
– Naravno – rekao je Leo kiselo. – Moja se obitelj nikad ne bi bavila nečim
tako nevažnim kao što je radno iskustvo. Siguran sam da su započeli razgovor s
pitanjem koja joj je omiljena boja.
Harry je bezuspješno pokušao zatomiti osmijeh. – Ne sumnjam da si u
pravu.
– Zašto se odlučila za posao kad joj nije bio potreban novac?
Harry je slegnuo ramenima. – Htjela je iskusiti što to znači prava obitelj pa
makar kao netko tko nije njezin član. Cat vjeruje da nikad neće zasnovati svoju
vlastitu obitelj.
Leu su se skupile obrve kao da pokušava dokučiti o čemu se ovdje radi. –
Pa nitko joj ne brani – istaknuo je.
– Misliš? – Tračak podrugljivosti zasjao je u Harryjevim zelenim očima. –
Vama Hathawayevima bilo bi nemoguće shvatiti što to znači odrasti u izolaciji
među ljudima koje uopće nije briga. Nemaš drugog izbora osim pretpostavke da
je to tvoja greška, da si nevoljen. I taj te osjećaj okruži sve dok ne postane pravi
zatvor, a ti stražar koji zabarikadira vrata tako da nitko ne može ući.
Leo ga je pažljivo slušao shvativši da Harry ovdje govori i o sebi i o
Catherine. U sebi je priznao da je Harry u pravu: čak i za vrijeme najgoreg očaja
u svom životu, on je uvijek znao da ga obitelj voli.
 Sad je po prvi put shvatio što je Poppy učinila za Harryja i kako je srušila
nevidljiv zatvor koji je on opisao.
– Hvala ti – rekao je Leo tiho. – Znam da ti nije bilo lako pričati o ovomu.
– Sigurno. – Tad je Harry sasvim ozbiljno promrmljao: – Samo ću ti jednu
stvar objasniti, Ramsay: ako na bilo koji način povrijediš Cat, ja ću te morati
ubiti.

Poppy je u svojoj spavaćici ležala u krevetu i čitala roman. Čula je kako je netko
ušao u elegantan privatni apartman i sa smiješkom je pogledala muža koji je
ulazio u sobu. Puls joj se ugodno ubrzao kad ga je vidjela onako tamnog i
gracioznog. Harry je bio tajanstven muškarac, opasan čak i u očima onih koji su
tvrdili da ga dobro poznaju. Ali s Poppy bi se opustio i pokazao svoju nježnu
stranu.
– Jesi li pričao s Leom? – upitala ga je.
– Jesam, ljubavi. – Harry je skinuo kaput, prebacio ga preko stolice i prišao
do njezina uzglavlja. – Htio je pričati o Cat, kao što sam i očekivao. Ispričao sam
mu najviše što sam mogao o njezinoj i mojoj prošlosti.
– I što misliš o toj situaciji? – Poppy je znala da je Harry izvrstan u
otkrivanju tuđih misli i motiva.
Harry je otpustio kravatu i pustio ju da mu visi oko vrata. – Ramsay se više
brine za Cat no što bi to htio, to je jasno. I to mi se ne sviđa. Ali ja se neću uplitati
osim ako me Cat ne zamoli za pomoć. – Pružio je ruku prema njezinu golom
vratu prelazeći joj prstima preko kože s takvom nježnošću da joj se ubrzalo
disanje. Vršcima prstiju opipavao joj je ubrzan puls i nježno ju milovao.
Promatrao je kako joj se lice blago rumeni i tiho joj rekao: – Odloži knjigu.
Poppyni nožni prsti zgrčili su se pod posteljinom. – Ali došla sam do veoma
zanimljivog dijela – rekla je čedno zadirkujući ga.
– Nije ni upola zanimljivo kao ono što će ti se dogoditi. – Namjerno je
razmaknuo posteljinu od čega je ona uzdahnula dok se on tijelom nadvio nad
nju... i knjiga je pala na pod, zaboravljena.
 4. POGLAVLJE

C atherine se nadala da će Leo, lord Ramsay, duže izbivati iz Hampshirea.

Možda bi se mogli pretvarati da se poljubac u vrtu uopće nije dogodio ako
bi prošlo dovoljno vremena.
Ali u međuvremenu se samo mogla pitati... zašto je on to učinio?
Najvjerojatnije se samo zabavljao s njom pronalazeći nov način da ju izbaci
iz ravnoteže.
Da je život imalo pošten, pomislila je turobno, Leo bi bio debeljuškast, s
tragovima akni i ćelav. Ali bio je zgodan i visok muškarac. Imao je tamnu kosu,
svjetloplave oči i očaravajući osmijeh. Najgore je to što Leo uopće nije izgledao
kao vragolan kakav je bio. Djelovao je zdravo, čisto i pošteno, kao najfiniji
gospodin kojeg se može upoznati.
Ta iluzija rasplinula bi se čim bi otvorio usta. Leo je bio itekako opak tip i
vješt u svim prilikama. Njegovo nepoštovanje nije nikoga štedjelo, a ponajmanje
njega samog. Od one godine kad su se upoznali, on je pokazao skoro svaku
prijekornu osobinu koju muškarac može posjedovati, a na svaki pokušaj da se
to kod njega popravi, stvar bi postajala samo još gora. Pogotovo ako bi taj
pokušaj izvela Catherine.
Leo je bio muškarac sa svojom prošlošću, a nije imao dovoljno pristojnosti
da to bar pokuša sakriti. Iskreno je govorio o svojoj razvratničkoj prošlosti, o
piću, lovu na suknje i tučnjavama, o destruktivnom ponašanju koje je skoro
donijelo propast Hathawayevima i to ne jednom. Moglo se samo zaključiti da
mu se sviđala ta uloga dripca ili barem da ga se smatra takvim. Ulogu iznurenog
aristokrata odigravao je do savršenstva, a oči su mu sjale od cinizma muškarca
koji je s trideset godina već nadživio samog sebe.
Catherine nije htjela imati ništa s bilo kojim muškarcem, a pogotovo ne s
nekim koji je zračio takvim opasnim šarmom. Takvom se muškarcu nikad nije
moglo vjerovati. Njegovi najmračniji trenuci možda tek dolaze. A ako ne...
itekako je moguće da njoj dolaze takvi dani.
Približno tjedan dana nakon što je Leo napustio Hampshire, Catherine je
provela popodne vani s Beatrix. Ovakvi se izleti nažalost nikad nisu odvijali kao
mirne šetnje kakve bi godile Catherine. Beatrix nije šetala, ona je istraživala.
Voljela bi se zaputiti duboko u šumu, istraživati cvijeće, gljive, gnijezda, paukove
mreže i rupe u zemlji. Ništa najmlađoj članici obitelji Hathaway nije bilo draže
od otkrića daždevnjaka, gušterova gnijezda, zečjeg legla ili praćenja jazavčevih
tragova.
Ranjene bi životinje uhvatila, zaliječila i pustila na slobodu, a ako se same
ne bi mogle brinuti za sebe, onda bi postale dio kućanstva Hathawayevih. A
obitelj se toliko naviknula na Beatrixine životinje da nitko ne bi ni trepnuo okom
kad bi se predvorjem prošetao jež ili par zečeva poskočilo uz stol. Catherine je
osjećala ugodan umor nakon dugog lutanja s Beatrix, sjedila je za toaletnim
stolićem i rasplitala kosu. Prešla je prstima preko glave i kroz raspuštene plave
uvojke umirujući sitne boli koje su ostale od čvrsto zategnutih pletenica i
ukosnica.
Iza nje se začulo veselo torokanje, okrenula se i opazila Dodgera, Beatrixina
ljubimca tvora, kako izlazi ispod njezine komode. Dugo i vitko tijelo graciozno
mu se izvilo dok je skakutao prema njoj s bijelom rukavicom među zubima.
Nestašna lopuža voljela je krasti stvari iz ladica, kutija i ormara te ih skrivati na
tajne hrpe. Catherine je najviše frustriralo to što je posebno volio njezine stvari.
Traženje podvezica po kući Ramsay postalo joj je poput ritualnog poniženja.
– Ti prerasli štakoru – rekla mu je Catherine dok je visoko stajao i držao se
kandžicama za rub stolice. Pružila je ruku da ga pomiluje po glatkom krznu,
poškakljala ga po glavi i pažljivo mu izvukla rukavicu iz zubi. – Sad kad si mi
ukrao sve podvezice, prebacuješ se na rukavice, je li?
Nježno ju je promatrao, a oči su mu jarko sjale iza tamne krznene crte koja
mu je tvorila pravu masku na licu.
– Gdje si mi skrio stvari? – upitala ga je odlažući rukavicu na toaletni stolić.
– Ako uskoro ne pronađem svoje podvezice, morat ću stezati čarape komadima
starog konopca.
Dodger je strignuo brcima i izgledalo je kao da joj se široko osmjehuje
pokazujući sitne šiljaste zube. Meškoljio se kao da ju poziva k sebi.
 Catherine se nevoljko osmjehnula, podignula četku i provukla ju kroz
raspuštene uvojke. – Ne, sad nemam vremena za igru s tobom. Spremam se za
večeru.
Tvor joj je hitrim i kao munja brzim pokretom skočio u krilo, ščepao
rukavicu sa stolića i izjurio iz sobe.
– Dodgere – vikala je Catherine trčeći za njim – vraćaj to! – Uletjela je u
hodnik gdje su služavke žurile tamo-amo s neobičnom brzinom. Dodger je
nestao iza ugla.
– Virgie – Catherine se obratila jednoj od služavki – što se događa?
Tamnokosa djevojka ostala je bez daha, samo se smiješila. – Lord Leo
upravo je stigao iz Londona, gospođice, a glavna sobarica rekla nam je da mu
namjestimo sobu i spremimo još jedno mjesto za večerom te raspakiramo
prtljagu kad ju lakaj donese.
– Tako brzo? – upitala je Catherine osjetivši kako joj lice blijedi. – Ali nije
poslao nikakvu poruku. Nitko ga nije očekivao.
Ja ga nisam očekivala, na to je mislila.
Virgie je slegnula ramenima i požurila dalje s hrpom složene posteljine na
rukama.
Catherine je položila ruku na trbuh osjetivši kako su joj se unutra svi živci
uzburkali te se povukla u svoju sobu. Nije se bila spremna suočiti s Leom. Nije
pošteno da se ovako brzo vratio.
Naravno, imanje je njegovo. Ali ipak...
Šetala je ukrug i nastojala smiriti kaos u mislima. Postojalo je samo jedno
rješenje: izbjegavat će Lea. Izvući će se na glavobolju i ostati u sobi.
Usred tog njezina košmara začulo se kucanje na vratima. Netko je ušao ne
pričekavši odgovor. Catherine je skoro stalo srce kad je opazila Leov visok i
poznat obris.
– Kako se usuđuješ ući u moju sobu bez... – ostala je bez glasa kad je on
zatvorio vrata za sobom.
Leo se okrenuo prema njoj i pažljivo ju promotrio. Bio je sav zgužvan od
puta i malo prašnjav. Kosu je trebalo dobro očetkati, a tamnosmeđi su mu se
uvojci raskuštrali i pali preko čela. Izgledao je sabrano, ali na oprezu, a vječitu
podrugljivost u očima zamijenilo je nešto što još nije mogla razabrati. Nešto
novo.
Catherine je položila šaku na trbuh i borila se da dođe do daha. Bila je
ukočena dok joj je on prilazio, a srce joj se uzlupalo od vrtoglave mješavine jeze
i uzbuđenja.
Leo je položio ruke s obje strane njezina drhtavog tijela i uhvatio se za rub
toaletnog stolića iza nje. Stajao je preblizu, a njegova ju je muška vitalnost
okruživala. Mirisao je na zrak, na konje i prašinu, poput zdravog mladog
mužjaka. Dok se naginjao prema njoj, jednim joj je koljenom nježno pritisnuo
suknju.
– Zašto si se vratio? – upitala ga je slabašnim glasom.
Zurio joj je pravo u oči. – Znaš ti dobro zašto.
Catherine se nije stigla zaustaviti i oborila je pogled na čvrste crte njegovih
usana.
– Cat... moramo razgovarati o onomu što se dogodilo.
– Ne znam na što misliš.
Lagano je nagnuo glavu. – Želiš li da te podsjetim?
– Ne, ne... – Žustro je odmahnula glavom. – Ne.
Usne su mu zatitrale. – Jedno je ne dovoljno, draga moja.
Draga?
Catherine se hrvala s tjeskobom i nastojala zvučati pribrano. – Mislim da
sam ti jasno dala do znanja kako želim ignorirati ono što se dogodilo.
– I misliš da će se stvar time izbrisati?
– Da, tako se radi s pogreškama – jedva je protisnula. – Odbaciš ih i nastaviš
dalje.
– Stvarno? – upitao ju je Leo nevino. – Moje su pogreške uglavnom tako
ugodne da ih ja poželim ponoviti.
Catherine se pitala što to nije u redu s njom kad je u iskušenju da se
nasmiješi na ovo. – Ova se neće ponoviti.
 – Ah, to je taj glas guvernante. Sav strog i prijekoran. Osjećam se poput
nestašnog školarca. – Podignuo je ruku i pomilovao ju po čeljusti.
Tijelom su joj jurili oprečni impulsi, koža joj je žudjela za njegovim
dodirom, a instinkti ju upozoravali da se odmakne od njega. Sve je rezultiralo
nekom zapanjujućom ukočenošću u kojoj joj se svaki mišić zategnuo. – Ako
istog trena ne napustiš moju sobu – kazala je – ja ću napraviti scenu.
– Marks, meni ništa na svijetu ne bi bilo draže od toga da te gledam kako
praviš scenu. Zapravo, pomoći ću ti. Hoćemo li početi? – Leo kao da je uživao u
njezinu nelagodnom položaju i crvenilu koje joj je nekontrolirano izbijalo na
licu.
Palcem joj je milovao tanku i meku kožu ispod čeljusti i to tako vještim
pokretom da je ona zabacila glavu prije no što je shvatila što to zapravo radi. –
Nikad nisam vidio ovakve oči – rekao je gotovo odsutno. – Podsjećaju me na to
kad sam prvi put ugledao Sjeverno more. – Vršcima prstiju prelazio joj je preko
ruba čeljusti. – Kad vjetar uzburka valove, onda more bude iste zeleno-sive boje
kakve su ti oči... a na horizontu se pretvori u plavu.
Catherine je samo mogla pretpostaviti kako se opet sprda s njom. Ljutito
ga je pogledala. – Što želiš od mene?
Leu je dugo trebalo da odgovori, prstima joj je uhvatio ušnu resu i nježno
ju masirao. – Želim tvoje tajne. A izvući ću ih iz tebe ovako ili onako.
Ovo joj je dalo snagu da mu odgurne ruku. – Prekini s tim. Zabavljaš se na
moj račun, kao i obično. Ti si jedna razvratna ništarija, tip bez principa i...
– Ne zaboravi pohotni libertinac – rekao je. – Ta mi je jedna od omiljenih.
– Izlazi van!
Lijeno se odmaknuo od toaletnog stolića. – U redu. Idem. Očito se
pribojavaš toga da nećeš moći suzbiti žudnju koju osjećaš prema meni ako
ostanem.
– Jedina žudnja koju imam prema tebi – rekla je – uključuje sakaćenje i
kidanje udova.
Leo se široko osmjehnuo i otišao prema vratima. Stao je na pragu i
pogledao preko ramena. – Naočale ti se opet zamagljuju – obavijestio ju je
uslužno i prošao kroz vrata prije no što ona pronađe nešto što bi mogla hitnuti
prema njemu.
 5. POGLAVLJE

L eo – obratila mu se Amelia kad je idućeg jutra ušao u blagovaonicu na

doručak – ti se moraš oženiti.
Leo joj je uputio pogled upozorenja. Sestra bi mu bar trebala znati da se s
njim ne započinju razgovori ovako rano ujutro. Njemu je bilo draže polako
ulaziti u dan dok bi se Amelia punom silinom odmah ubacila u njega. Štoviše,
sinoć je loše spavao, mučili su ga erotski snovi u vezi s Catherine Marks.
– Znaš da se ja nikad neću oženiti – rekao je.
Onda se začuo Catherinin glas iz kuta. Sjedila je na stoličici, sunčeve su joj
se zrake sjale na plavoj kosi i sve čestice prašine ustitrale se oko nje. – I bolje,
budući da te nijedna pametna žena ne bi htjela.
Leo je bez oklijevanja prihvatio izazov. – Pametna žena... – glasno je
razmišljao. – Mislim da takvu još nisam upoznao.
– Kako bi znao i da jesi? – upitala ga je. – Ne bi te zanimao njezin karakter.
Bio bi previše zauzet istraživanjen njezinih... njezinih...
– Što njezinih? – poticao ju je da nastavi.
– Njezinih mjera – konačno je rekla, a on se nasmijao njezinu sramu.
– Zar ti je stvarno nemoguće imenovati obične dijelove tijela, Marks?
Grudi, bokovi, noge – zašto je nedolično pričati o ljudskoj anatomiji na jedan
otvoren način?
Zjenice su joj se suzile. – Zato što to vodi do nedoličnih misli. Leo se
zacerekao. – Moje već jesu takve.
– Pa, moje nisu – rekla je. – I rado bih da takve i ostanu.
Obrve su mu se podignule. – Nemaš nedoličnih misli?
– Skoro pa nikad.
– Ali kad ih imaš, kakve su?
Ljutito ga je pogledala.
– Jesu li te nedolične misli ikad uključivale mene? – Leo je ustrajavao od
čega se ona zacrvenjela poput raka.
 – Rekla sam ti da takvih misli nemam – usprotivila se.
– Ne, rekla si skoro pa nikad. To znači da se jedna ili dvije takve misli kriju
u tebi.
Amelia je upala u razgovor. – Leo, prekini ju mučiti.
Leo ju je jedva čuo, svu je pozornost usmjerio na Catherine. – Uopće ne bih
ništa loše mislio o tebi kad bi imala takve misli – rekao je. – Zapravo, bila bi mi
draža zbog toga.
– Ne sumnjam da bih – odvratila je Catherine. – Tebi se vjerojatno sviđaju
žene bez ikakvih vrlina.
– Vrlina je kod žene poput papra u juhi. Malo je dovoljno kao dobar začin.
Ali ako se pretjera, onda te nitko neće željeti.
Catherine je zatvorila usta i oštro skrenula pogled s njega prekidajući time
ovu žustru raspravu.
Leo je u tišini postao svjestan toga da čitava obitelj zbunjeno zuri u njega.
– Jesam li nešto skrivio? – zahtjevao je odgovor. – Što se događa? I kog
vraga svi čitate nešto?
Amelia, Cam i Merripen raširili su papire preko stola dok su Win i Beatrix
tražile nepoznate riječi i izraze u opširnom pravnom rječniku.
– Upravo smo primili pismo od našeg londonskog odvjetnika gospodina
Gadwicka – rekao je Merripen. – Čini se da ima nekih nerazjašnjenih pravnih
klauzula koje se nisu razjasnile kad si naslijedio imanje.
– To me ne iznenađuje – rekao je Leo. Otišao je do kredenca gdje su izložili
hranu za doručak. – Imanje i titula jednostavno su bačeni na mene. Kao i kletva
Ramsayevih.
– Nema nikakve Ramsayeve kletve – rekla je Amelia.
– Oh? – Leo se mračno nasmiješio. – Zašto je onda šest lordova Ramsay
umrlo jedan za drugim u brzom nizu?
– Čista slučajnost – odgovorila je. – Očito je taj obiteljski ogranak bio
nespretan i to im je bilo urođeno. To je česta poteškoća kod plemenitaša.
 – Pa, onda mi očito nemamo taj problem. – Leo je sad usmjerio pozornost
na Merripena. – Pričaj mi o tim pravnim klauzulama. I nemoj se služiti složenim
riječima. Ne volim razmišljati u ovo doba jutra. To me boli.
Merripen je sjedio za stolom i uopće nije izgledao zadovoljno i sretno. –
Ova kuća – kazao je – i parcela na kojoj se ona nalazi – nekih četrnaest jutara sve
zajedno – nisu bili dio prvotnog imanja Ramsayevih. To je dodano kasnije.
Pravnim terminima kazano, to je pridodan dio koji tvori zasebno imanje unutar
glavnoga. Za razliku od ostatka imanja, ovo se može staviti pod hipoteku, kupiti
ili prodati po volji lorda.
– Dobro – rekao je Leo. – Budući da sam ja lord i ne želim ništa stavljati
pod hipoteku niti prodavati, onda je sve u redu, zar ne?
– Nije.
– Nije? – zarežao je Leo. – Po pravilu nasljeđivanja, lord uvijek zadržava
zemlju i kuću. To je nerazdjeljivo. I ništa to ne može promijeniti.
– To je točno – rekao je Merripen. – Tebi pripada stara kuća. Ona na
sjeverozapadnom okrajku imanja gdje se spajaju dva potoka.
Leo je odložio svoj napola napunjen tanjur i tupo počeo zuriti u njega. –
Ali to je gomila otpada prekrivena grmljem. Za Boga miloga, izgrađena je još u
vrijeme Edwarda Ispovjednika.
– Da – rekao je Merripen činjeničnim tonom. – To je tvoj pravi dom.
Leo je postajao sve živčaniji i rekao je: – Ne želim taj prokleti krš, želim ovu
kuću. U čemu je problem?
– Mogu li mu ja kazati? – upitala je gorljivo Beatrix. – Ja sam pregledala sve
pravne izraze i znam to bolje od ikoga. – Ustala je sa svojim ljubimcem
Dodgerom koji joj se objesio preko ramena. – Vidiš, Leo, prvotna kuća postala
je ruševina prije nekoliko stoljeća. A jedan od prijašnjih lordova Ramsaya stekao
je ovu parcelu od četrnaest jutara i izgradio novi dom na njoj. Otad je kuća
Ramsayevih prelazila iz ruke jednog vikonta u ruke drugog po posebnom
običaju. Ali posljednji lord Ramsay – onaj koji ti je prethodio – pronašao je način
da svo zemljište, uključujući i ovo pridodano, ostavi svojoj udovici i kćeri. To ti
je neka vrst pravne dodjele i njihova je doživotno. I tako je kuća Ramsay i parcela
od četrnaest jutara na kojoj ona stoji prepuštena grofici Ramsay i njezinoj kćeri
Vanessi Darvin.
Leo je u nevjerici odmahnuo glavom. – Zašto ranije nismo doznali za to?
Amelia je turobno odgovorila. – Čini se da udovicu ova kuća prije nije
zanimala zato što je bila u raspadu. Ali sad, kad je ovako prekrasno restaurirana,
ona je obavijestila našeg odvjetnika da se namjerava useliti i preuzeti ju.
Lea je preplavio bijes. – Proklet bio ako dopustim ulazak u kuću
Ramsayevih bilo kome osim Hathawayevih. Ako bude potrebno, ovo ću iznijeti
i pred westminsterski sud.
Merripen se umorno uštinuo za rubove očiju. – Taj sud neće prihvatiti
ovakav predmet.
– Kako ti to znaš?
– Naš odvjetnik popričao je sa specijalistom za pridodana zemljišta iz svoje
tvrtke. Nažalost, nasljeđivanje se nikad nije odnosilo na kuću Ramsayevih nego
samo na prvotno imanje.
– A kako bi bilo da otkupimo prava na pridodano zemljište od udovice?
– Već je izjavila da nema tog novca koji bi ju potaknuo da se rastavi od
posjeda.
– Ženske se misli često mijenjaju – rekao je Leo. – Dat ćemo joj ponudu.
– Dobro. Ali ako ona odbije pregovarati, onda postoji samo jedan način
pomoću kojeg možemo zadržati ovu kuću.
– Ne mogu dočekati da to čujem – rekao je Leo.
– Posljednji lord Ramsay dodao je stavku da ti zadržavaš pridodanu
imovinu, uključujući kuću, ako se oženiš i pet godina nakon stjecanja titule
dobiješ muškog potomka.
– Zašto pet godina?
Win mu je obzirno odgovorila. – Zato što u posljednja tri desetljeća nijedan
lord Ramsay nije poživio dulje od pet godina nakon stjecanja titule. Niti je komu
od njih pošlo za rukom dobiti zakonitog sina.
 – Dobre su vijesti, Leo – rekla je Beatrix vedro – te da su prošle četiri godine
otkako si postao lord Ramsay. Ako uspiješ poživjeti još jednu godinu, prekinut
ćeš obiteljsku kletvu.
– I više od toga – dodala je Amelia. – Ti se sad moraš oženiti i dobiti sina
što prije.
Leo je u tišini i bezizražajno zurio u njih. Oteo mu se osmijeh od puste
nevjerice. – Pa vi ste ludi ako mislite da ću upasti u brak bez ljubavi samo kako
bi obitelj nastavila živjeti u kući Ramsay.
Win mu je pristupila s umirujućim osmijehom i pružila mu komad papira.
– Naravno da te nikad ne bismo silili na brak bez ljubavi, dragi. Ali sastavili smo
ti spisak mogućih mladenki od kojih su sve ljupke i fine djevojke. Zašto ne bi
bacio pogled i vidio odgovara li ti neka od njih?
Leo se odlučio našaliti s njom pa je pogledao spisak. – Marietta Newbury?
– Da – rekla je Amelia. – Što njoj nedostaje?
– Ne sviđaju mi se njezini zubi.
– A što je s Isabellom Charrington?
– Ne sviđa mi se njezina majka.
– A Blossom Tremaine?
– Ne sviđa mi se njezino ime?
– Za Boga miloga, Leo, pa nije ona kriva.
– Ne zanima me. Ne mogu se oženiti s nekom koja se zove Blossom. Svake
večeri bih imao osjećaj da dozivam neku od svojih krava. – Leo je podignuo
glavu prema nebu. – Pa mogao bih se oženiti prvom koju pronađem na ulici.
Bilo bi mi bolje s Marks.
Svi su ušutjeli.
Catherine Marks još je uvijek bila zavučena u kutu prostorije i sporo je
podignula glavu kad je shvatila da je pogled svih Hathawayevih usmjeren na nju.
Iskolačila je oči iza naočala, a po licu joj se razlilo rumenilo. – Ovo nije zabavno
– rekla je oštro.
 – To je savršeno rješenje – kazao je Leo koji je perverzno uživao u tomu što
ju ovako ljuti. – Čitavo se vrijeme svađamo. Ne podnosimo jedno drugo. Mi kao
da smo već u braku.
Catherine se osovila na noge i bijesno zurila u njega. – Nikad ne bih pristala
na to da se udam za tebe.
– Dobro, zato što te to nisam ni tražio. Samo sam iskazivao svoju misao.
– Ne koristi se sa mnom za stvaranje svojih zaključaka! – Napustila je
prostoriju dok je Leo nastavio zuriti za njom.
– Znaš – rekla je Win zamišljeno – mogli bismo održati bal.
– Bal? – upitao je Merripen.
– Da, i pozvati sve neudane mlade žene koje nam padnu na pamet. Moguće
je da neka od njih pobudi Leov interes, a tad joj se može početi udvarati.
– Nikomu se ja neću udvarati – rekao je Leo.
Svi su ga ignorirali.
– Sviđa mi se ta ideja – rekla je Amelia. – Bal za lov na mladenke.
– Bilo bi ga točnije nazvati – istaknuo je hladno Cam – balom za hvatanje
mladoženje. Budući da će Leo biti plijen.
– To je poput Pepeljuge – uzviknula je Beatrix. – Samo bez princa.
Cam je odlučio prekinuti uzavrelu prepirku i podignuo je ruku u
ceremonijalnoj gesti. – Smirite se, svi. Ako nam se dogodi da ostanemo bez kuće
Ramsay – Bože sačuvaj – možemo sagraditi drugu na raspoloživom dijelu
imanja.
– Trebala bi nam čitava vječnost za to, a troškovi bi bili golemi – usprotivila
se Ameba. – I ne bi bilo isto. Previše smo vremena potrošili na restauraciju ove
kuće i tomu smo prionuli svim srcem.
– Posebno Merripen – dodala je Win potiho.
Merripen je lagano odmahnuo glavom. – To je samo kuća.
Ali svi su znali da se ne radi samo o strukturi od cigle i betona... to je bio
njihov dom. Tu se rodio Camov i Amelijin sin. Win i Merripen ovdje su se
oženili. Kuća Ramsay jest sa svojim spontanim šarmom savršeno odražavala bit
same obitelji Hathaway.
 A nitko to nije bolje shvaćao od Lea. On je, kao arhitekt, znao da neke
građevine imaju u sebi karakter koji predstavlja više od pukog zbroja dijelova.
Kuća Ramsay bila je oštećena i obnovljena... iz jedne zanemarene olupine
pretvorila se u živ i sretan dom samo zato što je jednoj obitelji stalo da tako bude.
Bio bi zločin da se Hathawayevi isele zbog dviju žena koje nisu ništa uložile u
kuću i dobile ju pomoću pravničkih trikova.
Leo je opsovao sebi u brk i prošao rukom kroz kosu. – Želim pogledati
ruševine stare kuće – rekao je. – Merripene, koji je najbolji put do tamo?
– Nisam siguran – priznao je Merripen. – Rijetko se uputim tako daleko.
– Ja znam – ponudila se Beatrix. – Gospođica Marks i ja jednom smo išle
tamo skicirati ruševine. Bile su veoma slikovite.
– Hoćeš li otići sa mnom? – upitao ju je Leo.
– Voljela bih – kazala je.
Amelia se namrštila. – Zašto želiš razgledati ruševine, Leo?
Nasmiješio se na način za koji je znao da će ju živcirati. – Pa, moram vidjeti
kakve ćemo zavjese staviti ondje, naravno.
 6. POGLAVLJE

K vragu – uzviknula je Beatrix ulazeći u knjižnicu gdje ju je Leo čekao. – Ipak

ne mogu s tobom do ruševina. Baš sam provjerila Lucky, tek što se nije
omacila. Ne mogu ju sad ostaviti.
Leo se zagonetno osmjehnuo i odložio knjigu na policu. – Tko je Lucky?
– Oh, ja sam zaboravila da nju još nisi vidio. Ona ti je mačka s tri noge koja
je pripadala seoskom siraru. Jadnici je noga zapela u zamci za štakore i morali
su joj ju amputirati. A sad kad više nije tako dobra u lovu na miševe, sirar ju je
dao meni. On joj uopće nije nadjenuo ni ime, možeš li to zamisliti?
– Ako uzmemo u obzir ono što joj se dogodilo, onda ime Lucky i nije baš
najsretniji izbor, zar ne?
– Mislila sam da bi joj ovakvo ime moglo donijeti više sreće.
– Siguran sam da će tako i biti – vedro je rekao Leo. Beatrixina strast za
pomaganjem ranjivim životinjicama uvijek bi podjednako i zabrinula i ganula
ostale Hathawayeve. Svi su znali i prepoznali da je Beatrix najmanje
konvencionalna u čitavoj obitelji.
Beatrix je uvijek bila tražena na londonskim društvenim okupljanjima. Bila
je lijepa djevojka, ne u onom klasičnom smislu, sa svojim plavim očima,
tamnom kosom te visokom i vitkom figurom. Gospodu su privlačili njezina
svježina i šarm, a nisu bili svjesni da se s jednakim strpljivim zanimanjem odnosi
i prema ježevima, poljskim miševima te nestašnim španijelima. A kad je došlo
vrijeme za istinsko udvaranje, oni bi se nevoljko udaljili od zanimljivog
Beatrixina društva i okrenuli se konvencionalnijim gospođicama. Sa svakom su
joj se sljedećom sezonom šanse za brak umanjivale.
Beatrix se ponašala kao da ju to ne brine. S devetnaest – skoro dvadeset
godina – tek joj predstoji zaljubljivanje. Svi su se Hathawayevi složili da bi ju
samo nekolicina muškaraca mogla razumjeti i izići s njom na kraj. Bila je prava
prirodna sila koju nisu zauzdavala nikakva konvencionalna pravila.
– Hajde onda i pobrini se za Lucky – obratio joj se Leo nježno. – Mislim da
neću imati većih teškoća u pronalaženju tih ruševina.
 – Oh, pa ti nećeš ići sam – kazala mu je. – Sredila sam da te gospođica
Marks prati.
– Jesi? I ona je bila voljna?
Catherine je ušla u knjižnicu prije no što je Beatrix stigla odgovoriti. Nosila
je jahaće odijelo na svojoj vitkoj figuri, a kosu je zagladila unatrag u čvrstu
punđu. Ispod ruke je držala mapu za skice. Zastala je kad je opazila Lea koji je
nosio jahaći kaput za gospodu, uske hlače te dobrano iznošene čizme.
Usmjerila je oprezan pogled prema Beatrix. – Zašto nisi promijenila
odjeću, draga?
Beatrix je odgovorila ispričavajući se: – Žao mi je, gospođice Marks, ja ipak
neću moći ići. Lucky me treba. Ali bit će dobro – vi možete Leu pokazati put
bolje od mene. – Oboje ih je obuhvatio njezin vedar osmijeh. – Lijep je dan za
jahanje, zar ne? Želim vam ugodan izlet! – Tad je napustila knjižnicu dugim i
hitrim koracima.
Catherine su se spustile tanke obrve dok je gledala Lea. – Zašto želiš
razgledati te ruševine?
– Samo ih želim vidjeti. Pa kvragu, zar ja tebi moram polagati račune? Samo
odbij ako se bojiš negdje otići sama sa mnom.
– Tebe da se bojim? Nimalo.
Leo je imitirao gospodsku gestu i pokazao rukom na vrata. – Onda, nakon
vas.

Kao rezultat strateške važnosti luka Southampton i Portsmouth, Hampshire je

bio pun starih dvoraca, slikovitih ruševina tvrđava i saksonskih nastambi. Iako
je Leo znao da postoje ostaci stare kuće na imanju Ramsay, još nije imao priliku
da to i razgleda. Uz brige oko farmerskih poslova, obračuna stanarine, plaća i
rada, sječe drveća i povremenih arhitektonskih poslova koje bi preuzimao na
sebe nije ostajalo mnogo vremena za dokone obilaske.
On i Catherine zajedno su prošli kroz polja repe i pšenice te djeteline gdje
su pasla stada debelih bijelih ovaca. Zašli su u šumu i došli do sjeverozapadnog
dijela imanja gdje su se nabujali potoci probijali kroz zelene brežuljke i
vapnenačke naslage. Ovdje zemlja nije bila u tolikoj mjeri obradiva, bilo je više
kamenja, ali je lokacija pružala dobar obrambeni položaj za stari utvrđeni dom.
Leo je kradomice pogledavao Catherine dok su se uspinjali uz brdo.
Izgledala je vitko i graciozno na konju kojeg je usmjeravala s tek nekoliko
pokreta. Razmišljao je o njoj kao o pravoj ostvarenoj ženi. Staložena, sabrana i
kompetentna u svemu čega se dohvati. I dok bi neka druga žena takve kvalitete
udarila na sva zvona, Catherine se svojski trudila da na sebe ne privlači
pozornost.
Došli su do mjesta na kojemu je stajala prvotna kuća i gdje su ruševine
starih zidina izvirivale iz tla poput hrbata fosiliziranih stvorenja. Tragovi na
grmljem prekrivenom tlu upućivali su na mjesto gdje su stajala vanjska
utvrđenja doma. Plitak kružni prsten od oko sedam i pol metara služio je kao
opkop koji je okruživao osamnaest metara četvornih izdignutog zemljišta.
Leo je sjahao i privezao konja, a potom otišao pomoći Catherine. Ona je
izvukla desnu nogu iz stremena i dopustila Leu da joj pomogne pri silasku.
Spustila se na tlo s licem okrenutim prema njemu. Podignula je glavu, a rub
jahaćeg šešira djelomično joj je zasjenio sjajne oči.
Stajali su jedno uz drugo, a ona mu je držala ruke na ramenima. Lice joj se
zarumenjelo od napora, usne su joj se rastavile... i Leo je u tom trenu odmah
saznao kako bi to bilo voditi ljubav s njom, s njezinim laganim i podatnim
tijelom pod sobom te dahom koji osjeća na grlu dok se giba između njezinih
bokova. Doveo bi ju do ekstaze, polako i nemilosrdno, a ona bi ga grebala
noktima, stenjala i s uzdisajem mu izgovarala ime...
– Evo ga – rekla je Catherine. – Dom tvojih predaka.
Leo je skrenuo pogled s nje i promotrio ruševine. – Šarmantno – rekao je.
– Malo brisanja prašine i metenja i bit će kao nov.
– Hoćeš li se složiti s obiteljskim planom da ti se pronađe mladenka?
– Misliš li da bih trebao?
– Ne, mislim da u tebi nema građe za dobrog supruga. Nemaš ti karaktera
za takvo što.
Leo je to isto osjećao. Samo što ga je zapeklo kad je ona to rekla.
 – A po čemu bi ti to bila prikladan sudac i procjenjivač mog karaktera? –
upitao je.
Nelagodno je slegnula ramenima. – Do mene su morale doći glasine o
tvojim podvizima među onim bogatim udavačama i gospođama na balovima.
– Razumijem. I ti vjeruješ svakoj glasini koju čuješ?
Zašutjela je. Leo je očekivao da će se svađati s njim ili ga uvrijediti. Ipak ga
je iznenadila kad ga je promatrala s nečim poput grižnje savjesti u pogledu. –
Imaš pravo. Bez obzira na to jesu li glasine točne ili netočne, ja ih nisam trebala
slušati.
Leo je samo čekao da ovo poprati nekom žestokom uvredom, ali ona je
izgledala istinski posramljeno. I to ga je iznenadilo. Shvatio je da mnogo toga ne
zna o ovoj usamljenoj i ozbiljnoj mladoj ženi koja je toliko dugo pratila obitelj.
– Kakvi se tračevi šire o meni? – upitao je ležerno.
Sarkastično ga je pogledala. – Dosta se hvale tvoje ljubavne vještine.
– Oh, pa, te su glasine svakako istinite – zapalucao je jezikom kao da je
šokiran. – Pa zar udavače i pratilje doista laprdaju o takvim stvarima?
Tanke su joj se obrve izvile. – O čemu si mislio da pričaju?
– O pletenju. Receptima za žele.
Odmahnula je glavom i suzbila smiješak.
– Tebi su takve stvari sigurno dosadne – rekao je Leo. – Stajati u kutu
prostorije, slušati tračeve i gledati druge kako plešu.
– Ne smeta mi. Ne volim plesati.
– Jesi li ikad plesala s muškarcem?
– Nisam – priznala je.
– Kako onda možeš biti sigurna da ti se ne bi svidjelo?
– Pa mogu imati mišljenje o nečemu iako to nisam radila.
– Naravno. Mnogo je lakše dolaziti do zaključaka bez gnjavaže s iskustvima
ili činjenicama.
Namrštila se, ali nije ništa rekla.
 – Dala si mi ideju, Marks – nastavio je Leo. – Dopustit ću sestrama da
organiziraju onaj bal koji su ranije spomenule. Samo iz ovog razloga: usred bala
ću ti prići i zamoliti te za ples. Ispred svih.
Izgledala je zaprepašteno. – Ja ću to odbiti.
– A ja ću te svejedno pitati.
– Samo kako bi mi se narugao – kazala je. – Da napraviš budale od nas
oboje.
– Ne – rekao je blažim tonom. – Samo kako bih zaplesao, Marks.
Pogledi su im se spojili u jednom dugom zurenju.
A tad mu se Catherine, na Leovo iznenađenje, nasmiješila. Slatkim,
prirodnim, sjajnim osmijehom, prvim koji mu je ikad uputila. Leo je osjetio
kako ga steže u prsima i obuzela ga je vrućina kao da e uzeo nekakvu jaku drogu.
Bio je to osjećaj... sreće.
Sjetio se kako je to bilo biti sretan prije mnogo godina. Nije to htio osjetiti.
A ipak ga je ova zamamna vrelina preplavljivala bez nekog određenog razloga.
– Hvala ti – rekla je Catherine s osmijehom koji joj je još titrao na usnama.
– To je jako lijepo od vas, lorde. Ali ja nikad neću plesati s vama.
I time je ovo, naravno, postao cilj Leova života.
Catherine se okrenula da uzme mapu za skiciranje te pregršt olovaka iz
torbe obješene preko sedla.
– Nisam znao da i ti skiciraš – rekao je Leo.
– Nisam baš dobra u tomu.
Pokazao je rukom prema mapi koju je držala u rukama. – Mogu li vidjeti?
– Pa da ti dam razloga da se sprdaš sa mnom?
– Neću. Svečano obećavam. Daj mi da vidim. – Leo je polako pružio ruku
s otvorenim dlanom.
Catherine mu je prvo pogledala ruku, a potom lice. S oklijevanjem mu je
pružila mapu.
On ju je otvorio i počeo gledati skice. Ruševine su bile nacrtane iz različitih
kutova i možda je crtež bio previše oprezan i discipliniran na mjestima gdje bi
malo više slobode izražaja dalo skici životniji izgled. Ali, sve u svemu, bilo je to
veoma dobro izvedeno. – Lijepo – rekao je. – Imaš dobar osjećaj za crtu i oblik.
Ona se zacrvenjela, kao da joj je neugodna ova pohvala. – Tvoje su mi sestre
kazale da si ti pravi umjetnik.
– Možda sam kompetentan. Studij arhitekture uključivao je i satove crtanja.
– Leo se ležerno osmjehnuo. – Posebno sam dobar u skiciranju stvari koje dugo
stoje samo na jednom mjestu. Građevine. Ulična rasvjeta. – Prelistavao je mapu.
– Imaš li možda neki Beatrixin crtež?
– Na posljednjoj stranici – rekla je Catherine. – Počela je skicirati onaj
istaknuti dio zida, tamo, ali joj je pozornost odvratila vjeverica koja je skakutala
po tlu.
Leo je ugledao savršeno izveden i detaljan prikaz vjeverice. Odmahnuo je
glavom. – Beatrix i njezine životinje.
Oboje su se široko osmjehnuli.
– Mnogi ljudi pričaju sa svojim ljubimcima – kazala je Catherine.
– Da, ali malo njih razumije odgovore. – Leo je sklopio mapu, vratio joj ju
i počeo šetati oko ruševina imanja.
Catherine ga je pratila probijajući se kroz vrijesak, žutilovku i sjajne crne
mahune. – Kolika je bila dubina prvotnog opkopa po tvojoj procjeni?
– Rekao bih ne više od dva i pol metra na mjestu gdje se usijeca u više
zemljište. – Leo je postavio ruku iznad očiju dok je promatrao okoliš. – Sigurno
su preusmjerili jedan od potoka da ga napune. Vidiš one humke tamo? To su
vjerojatno bile štale i kmetske nastambe napravljene od gline i balege.
– Kako je izgledala kuća?
– Središnji je dio gotovo sigurno bio izgrađen od kamena, a ostalo
kombinacijom raznih materijala. I sve je bilo puno ovaca, koza, pasa i kmetova.
– Poznaješ li povijest prvog lorda? – Catherine je sjela na dio zida i
namještala suknju.
– Misliš na prvog vikonta Ramsaya? – Leo je zastao uz rub kružne udubine
koja je nekoć služila kao opkop. Prelazio je pogledom preko ruševnog
krajobraza. – Prvi se zvao Thomas Blackmere i bio je poznat kao čovjek bez
milosti. Očito je imao talenta za pustošenje i spaljivanje sela. Smatrali su ga
desnom rukom Edwarda Crnog Princa. Njih su dvojica praktički pokopali sve
tradicije viteštva.
Pogledao je preko ramena i nasmiješio se kad je opazio Catherinin
namreškan nos. Sjedila je uspravno kao školarka s mapom na krilu. Poželio ju je
skinuti s tog zida i sam se malo zabaviti nekim drukčijim pustošenjem. Pomislio
je kako je dobro što mu ne može čitati misli i nastavio je s pričom.
– Nakon borbi u Francuskoj, gdje je proveo četiri godine u zarobljeništvu,
Thomas je pušten i vraća se u Englesku. Pretpostavljam da je mislio kako mu je
vrijeme da se skrasi zato što je nakon toga napao ovo imanje, ubio baruna koji
ga je sagradio, oteo mu zemljište i silovao mu udovicu.
Ona je iskolačila oči. –Jadna žena.
Leo je slegnuo ramenima. – Očito je ipak imala nekog utjecaja na njega.
Poslije se oženio za nju i izrodio s njom šestero djece.
– Jesu li doživjeli mirnu starost?
Leo je odmahnuo glavom ležerno joj pristupajući. – Thomas se vratio u
Francusku gdje su mu došli glave kod Castillona. Ali Francuzi su se ponijeli
civilizirano pa su mu podignuli spomenik na polju.
– Mislim da on nije zaslužio nikakvu počast.
– Nemoj biti tako oštra prema tipu – samo je radio ono što je u tim
vremenima bilo normalno.
– Bio je barbar – rekla je ogorčeno. – A to nema nikakve veze s vremenima.
– Vjetar joj je uzvitlao jedan uvojak kose iz čvrste punđe i prebacio joj ga preko
obraza.
Leo nije mogao odoljeti pa je pružio ruku i zagladio joj uvojak iza uha. Koža
joj je bila glatka, poput bebine. – Većina je muškaraca takva – rekao je. – Samo
što danas imaju više pravila. – Skinuo je šešir, odložio ga na zid i zurio joj u
zbunjeno lice. – Možeš muškarcu staviti kravatu, naučiti ga manirama, dovesti
ga na svečanu večeru, ali rijetko je tko od nas istinski civiliziran.
– Iz onoga što ja znam o muškarcima – rekla je – mogu se samo složiti.
Podrugljivo ju je pogledao. – Što ti znaš o muškarcima?
 Izgledala je svečano, a u sivim šarenicama presijavala joj se i zelena boja. –
Znam samo da im ne treba vjerovati.
– Ja bih isto rekao i za žene. – Odbacio je kaput, prebacio ga preko zida i
uputio se do uzvisine usred ruševina. Leo je promatrao okoliš i pitao se je li
Thomas Blackmere stajao na istom mjestu i nadgledao svoje imanje. Stoljećima
kasnije, to imanje pripada Leu da s njim radi što god hoće, da ga oblikuje i
dovede u red. Sve što ovdje postoji jest njegova odgovornost.
– Kakav je pogled svisoka? – Začuo je Catherinin glas niže.
– Izvanredan. Dođi i vidi, ako hoćeš.
Ostavila je mapu na ogradi i krenula se uspinjati humkom podižući suknje
dok se uspinjala.
Leo se okrenuo da vidi Catherine, a pogled mu je privukla njezina vitka i
lijepa figura. Srećom za nju, srednjovjekovna su vremena davno prošla, pomislio
je s osmijehom, inače bi ju zgrabio i proždro neki lupeški lord. Ali brzo mu je
prestalo biti zabavno kad je zamislio primitivno zadovoljstvo uživanja u njoj, da
ju samo pokupi i odnese do mekog dijela zemljišta.
Samo se tren zadržao na toj ideji... da se nadvija nad njezino koprcajuće
tijelo, trga joj haljinu, ljubi joj grudi...
Leo je odmahnuo glavom da odagna takve problematične misli. Kakav jest
da jest, ipak nije muškarac koji bi se silom nametao nekoj ženi. Ali mašta je bila
premoćna kako bi ju samo ignorirao. S naporom je zatukao barbarske impulse
do poslušnosti.
Catherine je prešla pola uzvisine kad je tiho jauknula, kao da se spotaknula
o nešto.
Leo je odmah zabrinuto krenuo prema njoj. – Jesi li se spotaknula? Jesi li...
prokletstvo. – Stao je na licu mjesta kad je vidio da se tlo pod njom doslovno
otvorilo. – Stani, Cat. Ne miči se. Čekaj.
– Što se događa? – upitala je, a lice joj je bilo blijedo. – Da nije neka rupa?
– Više arhitektonsko čudo. Čini mi se da stojimo na dijelu krova koji je
ostao prekriven prije barem dva stoljeća.
Dijelilo ih je nekih metar i pol, a Leo je stajao na povišenijem dijelu.
 – Cat – rekao je brižno – polako se spusti i rasporedi težinu preko veće
površine. Polako. Da, baš tako. A sad će otpuzati niz padinu.
– Možeš li mi pomoći? – upitala ga je, a od njezina uplašenoga glasa srce
mu se stezalo.
Odgovorio joj je dubokim glasom koji kao da nije dopirao od njega. –
Draga, ništa mi ne bi bilo draže od toga. Ali kad bi se moja težina pridružila
tvojoj, krov bi se sasvim urušio. Počni se kretati. Ako ćeš se osjećati lakše, onda
znaj da i ako propadneš, nema problema jer se unutra nakupilo mnogo ruševne
građe.
– Zapravo, uopće se ne osjećam bolje od toga. – Problijedjela je i polako se
pomicala na rukama i koljenima.
Leo je stajao na mjestu ne skidajući pogled s Catherine. Tlo koje je izgledalo
tako čvrsto pod njihovim nogama vjerojatno se sastojalo samo od tankog sloja
zemlje i starog istrunulog drva. – Bit će dobro – rekao joj je umirujućim glasom
dok mu je srce lupalo zbog tjeskobe koju je osjećao. – Ti nisi teža od leptiriće.
Moja težina pravi pritisak na ono što je ostalo od greda i vezivnih dasaka.
– Zato se ne pomičeš?
– Da. Ako padnem spuštajući se, onda bih htio da barem ti budeš na
sigurnom.
Oboje su osjetili kako se tlo pod njima pomiče.
– Lorde – upitala ga je Catherine iskolačenih očiju – misliš li da ovo ima
kakve veze s kletvom Ramsayevih?
– Zapravo, to mi još nije palo na pamet – rekao je Leo. – Hvala ti što si me
podsjetila.
Krov se urušio i oni su istodobno upali u vrtlog od zemlje, kamenja i drva
koji ih je uvukao u mračan prostor.
 7. POGLAVLJE

C atherine se pomaknula i nakašljala. Imala je prašine u ustima i očima, a

ležala je na opako neudobnoj površini.
– Marks. – Čula je Lea kako ju doziva dok je krčio put kroz ruševine. Glas
mu je bio uznemiren i potresen. – Jesi li povrijeđena? Možeš li se pomicati?
– Da... u jednom sam komadu... – Sjela je i protrljala lice. Procijenila je boli
i grčeve po tijelu te došla do zaključka da se ne radi ni o čem ozbiljnijem. – Samo
sam malo natučena. Oh, Bože. Ostala sam bez naočala.
Čula ga je kako psuje. – Pokušat ću ih pronaći.
Onako dezorijentirana pokušala je razabrati što se nalazi oko nje. Leov
vitak oblik izgledao joj je poput mračne obližnje mrlje koja pretražuje ruševine.
Prašina se još kovitlala po zraku i polako padala na tlo. Mogla je vidjeti da su se
našli u rupi, možda dva metra dubokoj. Sunčeva svjetlost probijala se kroz
napukli krov. – Bio si u pravu, lorde. Nismo mnogo padali. Je li ovo kula?
Leo je s mukom disao dok je odgovarao. – Nisam siguran. Mogla bi biti i
kripta ispod kule. Vidim ostatke kamene razdjelnice... i rupe u bočnom zidu gdje
grede podupiru...
Catherine se odjednom u šoku bacila na njegov neodređen oblik nastojeći
se primiti za njega u tmini.
– Što je bilo? – Leo ju je zagrlio.
Teško je disala i oslonila se licem na njegova čvrsta prsa. Bili su u nekom
polusjedećem i poluležećem položaju usred hrpe trulog drva, kamenja i zemlje.
Jednu joj je ruku položio na glavu i zaštitnički ju obujmio. – Što se
dogodilo?
Glas joj je slabo dopirao dok mu se licem oslanjala na košulju. – Kripta.
On ju je pogladio po kosi i još ju više stisnuo uz sebe. – Da. Zašto te to plaši?
Jedva je mogla govoriti kroz teške udisaje. – Zar tamo... ne pokapaju tijela?
Drhtavo izgovoreno pitanje ostalo je visjeti u zraku dok je Leo razmišljao.
– Oh. Ne, nije ti to takav podrum. – U glasu mu se osjetila nota tugaljivog
interesa dok mu je ona osjećala usne na uhu. – Misliš na prostorije ispod
suvremenih crkava gdje pokapaju pokojnike. Ali srednjovjekovna ti je kripta
drukčija. To ti je samo skladište ispod kule.
Catherine se nije pomaknula. – Nema kostura unutra?
– Ne. Ni lubanja, ni lijesova. – Nastavio ju je nježno gladiti po kosi. –
Jadnice mala. Sve je u redu. Ovdje nema ničeg strašnog. Duboko udahni. Na
sigurnom si.
Catherine mu je ostala na rukama dok je hvatala zrak. Pokušala se pomiriti
s činjenicom da ju Leo, njezin neprijatelj i mučitelj, zove jadnicom malom i da
ju miluje. Osjećala je njegove nježne usne na sljepoočnicama. Ukočila se i upijala
taj osjet. Nikad ju nisu privlačili krupni muškarci poput njega, bili su joj draži
oni koji nisu imali ovako zastrašujuću figuru. Ali on je bio snažan i mogao ju je
umiriti, usto je izgledao iskreno zabrinut, a glas mu je bio poput tamnog baršuna
koji ju ovija.
Kako zbunjujuće.
Da joj je netko rekao da će se jednog dana naći zarobljena u prljavoj rupi s
Leom, lordom Ramsayem, ona bi toj osobi rekla da bi to bila njezina najgora
noćna mora. A ipak je ispalo kao prilično ugodno iskustvo. Nije ni čudo da su
londonske dame ludovale za Ramsayem... Ako ih je ovako zavodio, s ovako
divnim milovanjem i umirivanjima, Catherine je lako mogla dokučiti kako mu
je uspjevalo s njima.
Na njezinu žalost, on ju je nježno odmaknuo od sebe. – Marks... bojim se
da ti nećemo moći pronaći naočale usred ovog krša.
– Kod kuće imam još jedan par – kazala je.
– Hvala Bogu. – Leo je sjeo i tiho zagunđao. – Ako smo na najvišoj hrpi
ruševina, onda nam predstoji kratka udaljenost do površine. Ja ću te podignuti,
izvući, a potom ćeš ti odjahati do kuće Ramsay. Cam je dresirao konja i zato ga
uopće nećeš morati voditi. On će bez problema pronaći put do kuće.
– A što ćeš ti raditi? – upitala ga je zbunjeno.
Zvučao je prilično krotko. – Bojim se da ću morati čekati ovdje dok ne
pošalješ nekoga po mene.
– Zašto?
 – Zavukao mi se... – stao je tražeći pravu riječ – Iver.
Osjetila je ljutnju. – Pustit ćeš me da jašem sama i bez pratnje te praktički
slijepa kako bih poslala nekoga da te spasi? I to sve zbog ivera?
– Velikog ivera – kazao je.
– Gdje je? Na prstu? Ruci? Možda ti ja mogu pomoći... Oh, Bože. – Ovo je
zadnje rekla kad je pružila ruku i prinijela ju njegovu ramenu. Košulja mu je bila
vlažna od krvi, a debeo okrajak drveta izvirivao mu je iz ramena. – To nije iver
– rekla je ustravljeno. – Ti si nabijen na kolac. Što mogu učiniti? Da ga izvučem?
– Nemoj, možda je uz arteriju. A ne bih baš iskrvario ovdje.
Dopuzala je bliže do njega i približila mu se licem da ga pažljivo promotri.
Čak je i pod ovim sjenama izgledao blijedo i sivo, a kad mu je pritisnula prste na
čelo osjetila je hladan znoj.
– Ne brini se – promrmljala je. – Izgleda gore no što doista jest.
Ali Catherine se nije složila s tim. Bilo je gore no što je izgledalo. Obuzela
ju je panika kad je razmišljala hoće li on sad upasti u stanje šoka, u stanje kad
srce ne pumpa dovoljno krvi kako bi se tijelo održalo. To je opisano kao trenutna
pauza u smrtnom činu.
Skinula je jahaći kaput i pokušala mu ga položiti na prsa.
– Što to radiš? – upitao ju je.
– Pokušavam te utopliti.
Leo je odmaknuo komad odjeće s prsa i prezrivo joj se obratio. – Ne budi
smiješna. Kao prvo, ozljeda nije toliko opasna. Drugo, ovaj mi kaputić ne bi
mogao zgrijati nijedan dio tijela. A sad, što se tiče mog plana...
– Ovo je očito ozbiljna ozljeda – rekla je. – I ja se ne slažem s tvojim planom.
Imam bolji.
– Naravno da imaš – odgovorio je sarkastično. – Marks, hoćeš li me ti bar
jednom poslušati kad ti nešto kažem?
– Ne, neću te ostaviti ovdje. Naslagat ću dovoljnu hrpu da se oboje možemo
uspeti.
– Kvragu, pa ti ni ne vidiš. I ne možeš pomicati ovo drveće i kamenje.
Presitna si.
 – Ne moraš kuditi moju tjelesnu građu – rekla je podižući se i škiljeći oko
sebe. Kad je opazila najveću hrpu ruševina, došla je do nje i počela skupljati
kamenje.
– Ne kudim te – zvučao je iscrpljeno. – Tvoj je oblik tijela savršen za moju
omiljenu zabavu. Ali nisi građena za podizanje kamenja. Kvragu, Marks,
ozlijedit ćeš se...
– Stoj gdje jesi – Catherine mu je rekla oštro kad ga je čula kako gura neki
težak predmet sa strane. – Ozljeda će ti se pogoršati, a onda će te biti još teže
izvući. Pusti mene da obavim posao. – Pronašla je hrpu kamenih blokova,
podignula jedan i položila ga na hrpu nastojeći se ne spotaknuti na vlastitu
suknju.
– Nisi dovoljno snažna – rekao je Leo zvučeći ozlojeđeno i zapuhano.
– Nedostatak tjelesne snage – odgovorila je i otišla po drugi blok –
nadoknađujem odlučnošću.
– Kako inspirativno. Možemo li se okaniti junačkog stava na jedan prokleti
tren i prikupiti malo zdravog razuma?
– Ne mislim se svađati s vama, lorde. Moram štedjeti dah – stala je kako bi
podignula još jedan blok – za slaganje kamenja.

Negdje usred ove kušnje Leo je odlučio kako nikad više neće podcjenjivati
Catherine Marks. Korak po korak, ona je bila najtvrdoglavija osoba koju je ikad
susreo, poluslijepa je vukla kamenje i ruševine dok su joj smetale duge suknje i
gledao ju je kako marljivo prelazi razdaljine poput užurbane krtice. Odlučila je
napraviti humak na koji će se oni popeti i ništa ju nije moglo zaustaviti.
Povremeno bi zastala i položila mu ruku na čelo ili grlo te mu opipavala
temperaturu i puls. A potom bi opet nastavila s poslom.
Izluđivalo ga je što joj ne može pomoći – bilo mu je ponižavajuće da žena
obavlja takav posao bez njega – ali svaki put kad bi pokušao ustati, njemu bi se
zavrtjelo i osjetio bi se dezorijentiran. Žarilo ga je u ramenu i nije se mogao
služiti lijevom rukom. Hladan znoj slijevao mu se s lica i peckao mu oči.
Očito se onesvijestio na nekoliko minuta jer je prilikom buđenja opazio
kako ga Catherine žustro drma rukama.
 – Marks – rekao je omamljeno – što ti radiš ovdje? – Imao je dojam da je
jutro i da ga ona želi probuditi prije vremena.
– Ne spavaj – rekla je i tjeskobno se namrštila. – Napravila sam dovoljno
visoku hrpu da možemo izići. Pođi sa mnom.
Osjećao je vlastito tijelo kao da je od olova. Umor ga je savladao. – Samo
nekoliko minuta. Pusti me da još malo otkunjam.
– Sad, lorde – očito će ga gnjaviti i kinjiti sve dok ne posluša. – Pođi sa
mnom. Diži se. Pomakni se.
Leo je zagunđao i poslušao ju te se polako osovio na noge. Osjetio je hladnu
navalu boli u ramenu i ruci i nekoliko je puta bespomoćno opsovao prije no što
se zaustavio. Bilo mu je čudno što ga Catherine nije prekorila zbog toga.
– Ovamo – rekla je. – I nemoj se spotaknuti – pretežak si mi da te uhvatim.
Sve ga je ovo jako iritiralo, ali bio je svjestan da mu nastoji pomoći pa se
usredotočio na korake i održavanje ravnoteže.
– Je li Leo skraćenica za Leonard? – upitala ga je i zbunila.
– Pusti to, Marks, ne želim sad pričati.
– Odgovori mi – ustrajavala je.
Shvatio je da ga pokušava održati budnim. – Ne – kazao je teško dišući. –
Samo Leo. Moj je otac volio zviježđa. A Leo je... konstelacija kasnog ljeta.
Najsjajnija se zvijezda nalazi u samom središtu. Regulus. – Stao je i iznureno
zurio u hrpu koju je ona napravila. – Odlično. Izvrsno si ovo napravila. Kad se
sljedeći put primim nekog arhitektonskog posla – stao je da uhvati dah –
preporučit ću te kao izvođačicu.
– A zamisli da sam još imala naočale – rekla je. – Napravila bih prave stube.
Nasmiješio se. – Ti kreni prva, a ja ću te pratiti.
– Drži mi se za suknju – kazala mu je.
– Pa, Marks, to je najljepša stvar koju si mi ikad rekla.
S mukom su se uspinjali dok se Leova krv pretvarala u led, a rana ga boljela
i mozak mu se pretvarao u kašu. Kad se nespretno bočno izvalio na tlo, bio je
bijesan na Catherine što ga je prisilila na ovakav napor kad je samo htio ostati u
rupi i odmarati. Sunce ga je zasljepljivalo, osjećao se vrelo i čudno. Opaka mu se
bol ukotvila iza očiju.
– Idem po konja – rekla je Catherine. – Odjahat ćemo zajedno.
Sama pomisao na uzjahivanje i put do imanja Ramsay iscrpljivala ga je. Ali
suočen s njezinom nemilosrdnom upornošću, nije imao drugog izbora doli
pokornosti. Pa dobro. Jahat će. Kvragu, jahat će sve dok ne izdahne i Catherine
se pojavi pred kućom s njegovim lešom iza sebe.
Leo je puhao i soptao dok je Catherine dovodila konja. Bijes mu je dao
snage za ovaj posljednji golem napor. Zanjihao se iza nje, uzjahao konja i primio
ju zdravom rukom oko vitkog struka. Pridržavao se za nju drhteći od nelagode.
Bila je sitna, ali jaka, a kičma joj je stajala poput čvrste osovine i središta za njih
oboje. Sad mu je samo valjalo izdržati. Sav mu je gnjev ispario, raspršen od
napadaja boli.
Čuo je Catherinin glas. – Zašto si odlučio da se nikad nećeš oženiti?
Nagnuo je glavu bliže njezinu uhu. – Nije pošteno postavljati osobna
pitanja kad sam skoro u deliriju. Mogao bih ti reći istinu.
– Zašto? – ustrajala je.
Zar nije shvaćala kako ga pita da joj preda dio sebe i svoje prošlosti, nešto
što još nikomu nije dao? Da se nije osjećao ovako jadno, on bi ju odmah
prekinuo. Ali njegove uobičajene obrane nisu bile ništa efektivnije od ruševnog
kamenog zida koji je okruživao staro imanje.
– To je zbog djevojke koja je umrla, zar ne? – Catherine ga je zapanjila ovim
pitanjem. – Bili ste zaručeni. A umrla je od istog onog šarlaha koji je zahvatio
tebe i Win. Kako se ono zvala...?
– Laura Dillard. – Činilo se nemogućim da ovo dijeli s Catherine Marks, ali
ona je to očekivala. Na neki ju je način zadužio. – Prelijepa djevojka. Voljela je
slikati akvarele. Malo njih to zna, previše se boje da ne pogriješe. Tu se boja ne
može ukloniti ni sakriti jednom kad se nabaci. A voda je usto nepredvidljiva –
ona je aktivan partner u slikanju – i moraš ju pustiti da se ponaša po volji.
Ponekad se boje razliju na neočekivan način ili se jedna nijansa pomiješa s
drugom. Lauri to nije smetalo. Voljela je ta iznenađenja. Čitavo smo se
djetinjstvo poznavali. Otišao sam dvije godine na studij arhitekture, a kad sam
se vratio, mi smo se zaljubili. Tako lako. Nikad se nismo svađali – nismo imali
oko čega. Ništa nam nije stajalo na putu. Moji roditelji umrli su prije godinu
dana. Otac je bolovao na srcu. Jednu je večer usnuo i više se nije probudio. Majka
je otišla za njim nakon nekoliko mjeseci. Nije ga mogla prestati oplakivati. Dotad
nisam znao da neki ljudi doslovno mogu umrijeti od tuge.
Tad je zašutio prateći uspomene kao da su lišće i grane koje nosi neki potok.
– Kad je Laura oboljela od šarlaha, ja ni u jednom trenu nisam mislio da će biti
smrtonosno. Mislio sam da ju toliko volim pa da će ta moć biti silnija od bilo
kakve bolesti. Ali tri sam ju dana držao na rukama i osjećao sam kako umire iz
sata u sat. Kao voda koja mi curi kroz ruke. Držao sam ju sve dok joj srce nije
prestalo kucati i koža joj se ohladila. Šarlah je obavio svoje i napustio ju.
– Žao mi je – rekla je blago kad je on ušutio. Svojom je rukom prekrila
njegovu zdravu. – Doista mi je žao. Ja... oh, kako je ovo neprikladno reći.
– U redu je – rekao je Leo. – Za neka iskustva u životu još nisu izmišljene
prave riječi.
– Da. – Nije skidala ruke s njegove. – Kad je Laura umrla – rekla je nakon
jednog trena – i ti si se razbolio od šarlaha.
– To je bilo olakšanje.
– Zašto?
– Zato što sam htio umrijeti. Samo što mi Merripen nije to dopustio s onim
svojim ciganskim napicima. Dugo mi je trebalo da mu to oprostim. Mrzio sam
ga što me ostavio na životu. Mrzio sam svijet što se okreće bez nje. Mrzio sam
sebe jer nemam muda da prekinem sa svim. Svake bih večeri usnuo preklinjući
Lauru da mi dođe u snu. I mislim da mi je neko vrijeme i dolazila.
– Misliš... u tvojoj glavi? Ili doslovno, kao duh?
– Pretpostavljam i jedno i drugo. I sebe i sve oko sebe vodio sam u pakao
sve dok napokon nisam prihvatio da je nema.
– I još ju uvijek voliš – Catherine mu se obratila slabašnim glasom. – I zato
se nikad nećeš oženiti.
– Ne. Ja sam izuzetno sklon njezinoj uspomeni. Ali to je bilo prije dugo
vremena. I ne mogu ponovno kroz to prolaziti. Ja volim poput luđaka.
– Možda ne bi opet bilo tako.
 – Ne, bilo bi još gore. Jer tad sam bio samo dječak. A što sam sad i što mi
treba... s tim bi se svakomu bilo teško nositi. – Sarkastično se i hrapavo nasmijao.
– Ja sam previše čak i za samog sebe, Marks.
 8. POGLAVLJE

C atherine se već očajnički brinula dok nisu došli do odlagališta za drva

smještenog tik do imanja Ramsay. Leo je mogao izgovarati samo najkraće
riječi i snažno se oslanjao na nju. Drhtao je i znojio se, a hladnu mu je ruku
osjećala kao teret s prednje strane dok se držao za nju. Dio haljine prilijepio joj
se za rame na mjestu gdje ju je natopila njegova krv. Maglovito je gledala u grupu
muškaraca koja se spremala istovariti vagon drvne građe. Molim te, dragi Bože,
da Merripen bude među njima.
– Je li gospodin Merripen s vama? – povikala je.
Tad se pojavio Merripenov taman i vitak obris i to na njezino veliko
olakšanje. – Da, gospođice Marks?
– Lord Ramsay je ozlijeđen – rekla je očajnim glasom. – Pali smo – njegovo
je rame probijeno...
– Odvedite ga do kuće. Vidimo se tamo.
Ona nije stigla ni odgovoriti, a on je već počeo hitro i žustro trčati prema
kući.
Merripen je već stigao kad je Catherine povela konja do prednjeg ulaza.
– Dogodila nam se nezgoda na ruševinama – rekla je Catherine. – Komad
drveta zabio mu se u rame i tu je bar sat vremena. Jako je hladan i govor mu je
nepovezan.
– Ja tako inače govorim – oglasio se Leo iza nje. – Savršeno sam lucidan. –
Pokušao je sjahati sporim padom. Merripen je pružio ruke prema njemu i vješto
ga uhvatio. Podignuo je rame ispod Leova i zdravu mu ruku prebacio preko
vrata. Bol je trznula Lea i on je zagunđao. – Oh, ti prokleti, prljavi kurvin sine.
– Lucidan si – rekao je Merripen hladno i pogledao Catherine. – Gdje je
konj lorda Ramsaya?
– Još uvijek kod ruševina.
Merripen ju je pažljivo promotrio. – Jeste li vi ozlijeđeni, gospođice Marks?
– Nisam, gospodine.
 – Dobro. Uđite u kuću i pronađite mi Cama.
Hathawayevi su bili naviknuti na hitne situacije pa su se ovdje uspješno
snašli. Cam i Merripen pomogli su Leu da uđe u kuću j popne se uz stube, jedan
ga je pridržavao s jednog boka, drugi s drugog. Iako je samačka kuća bila
sagrađena za Lea u sklopu imanja, on je ustrajao na tomu da u njoj umjesto njega
žive Win i Merripen ističući činjenicu da su se oni tek odnedavno oženili i da im
privatnosti treba mnogo više nego njemu. Kad bi došao u Hampshire, odsjeo bi
u nekoj od gostinjskih soba.
Cam, Merripen i Leo oformili su prilično uravnotežen trio i svatko je imao
neku svoju odgovornost. Iako je Leo bio vlasnik imanja, nije mu bilo mrsko
dijeliti autoritet. Kad se vratio iz Francuske nakon dvogodišnjeg izbivanja, Leo
je bio zahvalan kad je vidio da su Cam i Merripen u njegovu odsustvu ponovno
podignuli na noge imanje Ramsay. Ruševno vlasništvo pretvorili su u živ i
uspješan pothvat, a nitko nije tražio ništa zauzvrat. Leo je shvatio da mnogo toga
može naučiti od njih dvojice.
Upravljanje imanjem zahtijevalo je više od pukog izležavanja u knjižnici s
čašom porta u ruci, kao što to rade aristokrati u romanima. Trebalo je dosta toga
znati o agrikulturi, poslu, uzgoju životinja, gradnji, obradi drveta i poboljšanju
kvalitete tla. Kad se usto dodaju političke i parlamentarne dužnosti, bilo je to
više no što je jedan čovjek mogao obaviti. I zato su se Merripen i Leo dogovorili
o podjeli dužnosti oko drvne građe i agrikulture dok se Cam bavio poslovima na
imanju i investicijama.
U medicinskim bi slučajevima uglavnom Cam uzeo stvar u svoje ruke, iako
je i Merripen bio kompetentan u tomu. Cama je ljekarstvu podučila njegova
romska baka i bio je prilično iskusan u liječenju bolesti i ozljeda. Bilo je bolje,
čak i sigurnije, da se njemu prepusti ono što se može učiniti za Lea nego da zovu
doktora.
U tadašnjoj medicini bila je praksa da doktori puštaju krv pacijentima
prilikom svake moguće boljke unatoč kontroverzama u medicinskoj zajednici.
Statističari su počeli pratiti podatke koji su pokazivali da puštanje krvi ne donosi
ništa dobro, ali se i dalje nastavljalo s procedurom. Ponekad se puštanje krvi
koristilo u liječenju hemofilije u skladu s vjerovanjem da je bolje učiniti bilo što
nego ništa.
 – Amelia – pozvao ju je Cam dok su on i Merripen smještali Lea na krevet
– trebat će nam poslati limenke s toplom vodom iz kuhinje i sve raspoložive
ručnike. A Win, možda biste ti i Beatrix mogle otpratiti gospođicu Marks do
njezine sobe i pomoći joj?
– Oh, ne – usprotivila se Catherine. – Hvala vam, ali ne treba mi pomoć.
Mogu se sama oprati i...
Ipak nisu uvažili njezine prigovore. Win i Beatrix nisu joj dale da se okupa
bez njih, pomogle su joj oprati kosu i odjenuti joj novu haljinu. Pronašli su i
rezervni par naočala i Catherine je odmah laknulo čim joj se vid povratio. Win
je ustrajala na tomu da se pobrine za Catherinine ruke pa joj je na prste nanijela
melem i omotala ih zavojem.
Catherine je napokon mogla ući u Leovu sobu dok su Win i Beatrix otišle
čekati dolje. Opazila je Ameliju, Cama i Merripena skupljene oko njegova
uzglavlja. Leo nije imao košulju na sebi, a pokrili su ga dekama. Nije ju
iznenadilo što se istovremeno svađao sa svima.
– Ne treba nam njegov pristanak – Merripen je rekao Camu. – Izlit ću mu
ovo u grlo ako bude potrebno.
– Vraga ćeš ti izliti – zarežao je Leo. – Ubit ću te ako pokušaš...
– Nitko te neće siliti da ovo piješ – prekinuo ga je Cam zvučeći umorno. –
Ali daj nam svoje razloge, phral, jer ovo što govoriš uopće nema smisla.
– Ništa ne moram objašnjavati. Ti i Merripen slobodno uzmite tu splačinu
i nabijte si ju u...
– Što se događa? – upitala je Catherine s vrata. – Neki problem?
Amelia se pojavila na hodniku, a lice joj se zategnulo od brige i iznurenosti.
– Da, problem je u tomu što je moj brat najobičniji tvrdoglavi idiot – rekla je
dovoljno glasno da ju Leo čuje. Okrenula se tad prema Catherine i kazala tiše: –
Cam i Merripen kažu da rana nije ozbiljna, ali će to postati ako ju ne očiste kako
treba. Komad drveta zaglavio mu se između ključne kosti i ramena i ne može se
znati koliko je duboko ušao. Moraju dobro namočiti ranu kako bi odstranili
iverje i komade tkanine, inače će se zagnojiti. Drugim riječima, bit će nereda. A
Leo odbija popiti tinkturu opija.
 Catherine ju je zbunjeno promatrala. – Ali... on mora popiti nešto da otupi
bol.
– Da. Samo što on to neće. Stalno govori Camu da nastavi i sredi ranu. Kao
da bi itko mogao obaviti tako težak posao dok čovjek vrišti od silnih bolova.
– Rekao sam da neću vrištati – odvratio je Leo iz sobe. – To samo činim
kad Marks započne recitirati svoju poeziju.
Catherine se, unatoč zapanjenosti, skoro nasmiješila.
Provirila je kroz otvor i vidjela da je Leova boja grozna, nekad suncem
opaljena koža poprimila je sivu bljedoću. Drhtao je poput mokrog psa. Kad su
im se pogledi susreli, izgledao je tako iznureno, umorno i jadno da ga je
Catherine jednostavno morala upitati: – Lorde, mogu li možda s vama popričati
nasamo?
– Svakako – začuo se njegov sumoran odgovor. – Baš mi treba još jedna
osoba s kojom ću se svađati.
Ušla je u sobu, a Cam i Merripen odmaknuli su se ustranu. Upitala ih je s
pokajničkim izrazom na licu: – Mogu li na trenutak ostati nasamo s lordom
Ramsayem...?
Cam ju je zbunjeno pogledao očito se pitajući u sebi kakav utjecaj ona misli
imati na Lea. – Učinite što možete kako biste ga uvjerili da popije lijek koji mu
je na noćnom stoliću.
– A ako to ne upali – dodao je Merripen – pokušajte ga onim žaračem
snažno odalamiti po tikvi.
Obojica su izišli u hodnik.
Kad je ostala sama s Leom, Catherine je prišla uzglavlju. Trznula se kad je
opazila kako mu komad drveta izviruje iz ramena te kako iz rasječene rane kapa
krv. Nije bilo stolice uz njegov krevet pa se pažljivo smjestila na rub madraca.
Uporno je zurila u njega, a glas joj je bio blag od zabrinutosti. – Zašto ne želiš
popiti tinkturu?
– Kvragu, Marks... – hrapavo je uzdahnuo. – Ne mogu. Vjeruj mi, znam
kako će mi biti bez toga, ali nemam izbora. To je... – stao je i skrenuo pogled s
nje dok mu je vilica ponovno počela podrhtavati.
 – Zašto? – Catherine mu je tako silno željela prići, razumjeti ga, tako da joj
se ruka za tili čas našla na njegovoj. Okuražila se kad nije pružio otpor i zavijene
mu prste položila na hladan dlan. – Kaži mi – poticala ga je. – Molim te.
Leo je okrenuo ruku i pažljivo stisnuo njezinu da su joj trnci prošli kroz
čitavo tijelo. Osjetila je nešto poput olakšanja, kao da su stvari sjele točno na
svoje mjesto. Zurili su u svoje isprepletene ruke dok im se toplina širila
dlanovima i prstima.
– Kad je Laura umrla – čula je njegov dubok glas – ja sam se veoma loše
ponašao. Gore nego sad, ako to uopće možeš zamisliti. Ali što god sam radio,
ništa mi nije donosilo zaborav. Jednu večer otišao sam u East End s nekoliko
razvratnih kompanjona u jednu opijumsku jazbinu. – Stao je kad je osjetio kako
mu Catherine steže ruku. – Dim se mogao namirisati i u uličici. Zrak je bio smeđ
od njega. Uveli su me u prostoriju punu muškaraca i žena koji su ležali jedni
preko drugih po prostirkama i jastucima. Mrmljali su i sanjali. A kako su tek
opijumske lule sjale... poput tuceta malih crvenih očiju koje ti namiguju u
mraku.
– Zvuči poput prave vizije pakla – šapnula je Catherine.
– Da. A ja sam upravo htio biti u paklu. Netko mi je donio lulu. Kad sam
uvukao prvi dim, osjetio sam se mnogo bolje, skoro sam zajecao.
– Kakav je osjećaj? – upitala ga je brzo mu stežući ruku.
– Isti tren sve postane u redu sa svijetom oko tebe i ništa, koliko god
mračno ili bolno bilo, to ne može promijeniti. Zamisli svu krivnju, strah i bijes
koje si ikad osjećala kako se podižu poput perca na povjetarcu.
Možda bi Catherine ranije strogo sudila o njemu što se uplitao u takve
opačine. Ali sad je suosjećala s njim. Shvaćala je kakva ga je to bol uvukla u te
ponore.
– Ali taj osjećaj ne potraje – promrmljala je.
Odmahnuo je glavom. – Ne. A kad ode, još ti je gore nego ranije. Ništa te
ne može zadovoljiti. Ljudi koje voliš više nisu važni. Samo razmišljaš o opijumu
i kad ćeš ga opet pušiti.
Catherine je zurila u njegov djelomično okrenut profil. Bilo joj je teško
shvatiti da je ovo isti onaj muškarac kojeg je tijekom prošle godine prezirala i
prekoravala. Kao da mu ništa nije bilo važno – toliko joj se činio plitak i
samodopadan. A zapravo su mu neke stvari bile itekako važne. – Zbog čega si
prestao? – upitala ga je nježno.
– Došao sam do točke kad mi je pomisao na daljnji život postala prokleto
zamorna. Imao sam pištolj u ruci. Cam me zaustavio. Ispričao mi je kako Romi
vjeruju da ako previše žališ, pretvaraš dušu pokojnika u utvaru. Rekao mi je da
moram pustiti Lauru. Za njezino dobro. – Leo ju je tad pogledao privlačnim
plavim očima. – I učinio sam to. Zakleo sam se da nikad više neću pušiti opijum
i otad nisam ni dotaknuo prljavu smjesu. Isuse, Cat, nemaš pojma kako je bilo
teško. Svim sam se silama morao odbijati od toga. Da sam samo jednom
pokleknuo... možda bih se našao na dnu rupčage iz koje nikad više ne bih
ispuzao. Ne mogu s tim riskirati. Neću.
– Leo... – Opazila je kako je iznenađeno trepnuo. Po prvi put nazvala ga je
po imenu. – Popij tinkturu – kazala je. – Ja ti ne dam da padneš. Neću dopustiti
da se pretvoriš u degenerika.
Usne su mu se iskrivile. – Nudiš se da me preuzmeš kao svoju odgovornost.
– Da.
– Pretežak sam ja za tebe.
– Ne – Catherine je kazala odlučno – nisi.
Nasmiješio se i potom ju dugo i iznenađeno gledao. Kao da se radi o
nekomu koga je negdje upoznao, ali se ne može sjetiti gdje točno.
Catherine pak nije mogla vjerovati da sjedi na rubu kreveta i drži za ruku
muškarca s kojim se tako žestoko i dugo borila. Nikad nije mogla ni zamisliti da
bi se on dobrovoljno pokazao ranjivim pred njom.
– Vjeruj mi – poticala ga je.
– Daj mi jedan dobar razlog.
– Zato što to možeš.
Leo je lagano odmahnuo glavom i gledao ju u oči. Isprve je pomislila da ju
odbija. Ali ispalo je da on odmahuje glavom jer se tugaljivo čudio vlastitim
radnjama. Pokazao je prema čašici s tekućinom koja je stajala na noćnom
stoliću. – Daj mi to – promrmljao je. – Dok se ne predomislim. – Pružila mu je
čašu i on ju je ispio u nekoliko brzih gutljaja. Stresao se od gađenja dok joj je
vraćao praznu čašu.
Oboje su čekali da lijek počne djelovati.
– Tvoje ruke... – rekao je Leo pružajući svoje prema njezinim zavijenim
prstima. Prešao joj je vrškom palca nježno preko noktiju.
– Nije to ništa – šapnula je. – Samo par ogrebotina.
Plave su mu oči tad postale mutne i neusredotočene i on ih je sklopio. Bolne
grimase na licu počele su mu nestajati. – Jesam li ti već zahvalio – upitao ju je –
što si me izvukla iz ruševina?
– Ne moraš mi zahvaljivati.
– Svejedno... hvala ti. – Podignuo joj je jednu ruku i približio joj dlan svom
obrazu dok su mu oči još uvijek bile sklopljene. – Moj anđeo čuvar – rekao je i
riječi su mu postajale nerazgovijetne. – Mislim da to dosad nisam imao.
– Ako jesi – rekla je – vjerojatno si toliko brzo bježao i trčao da te nije mogla
pratiti.
Tiho se zahihotao, zabavljalo ga je ovo.
Ona je osjetila njegov izbrijan obraz na dlanu i to ju je ispunilo
iznenađujućom nježnošću. Morala se podsjetiti na to da ipak opijum djeluje na
njega. Ovaj osjećaj između njih nije stvaran. Ali činilo joj se da nešto novo izbija
iz ruševina njihovih prijašnjih sukoba. Pojavila se neka intimnost kad je na ruci
osjetila kako guta.
Ostali su u tom položaju sve dok se Catherine nije trznula od neke buke na
hodniku.
Cam je ušao u sobu, pogledao praznu čašu i zadovoljno kimnuo prema
Catherine. – Odlično – rekao je. – Ovo će olakšati Ramsayu. I, što je još važnije,
meni.
– Tko tebe šiša – odgovorio je tiho Leo i otvorio oči dok su mu Cam i
Merripen pristupali uzglavlju. Amelia ih je pratila s hrpom čistih krpa i ručnika.
Catherine se nevoljko odmaknula od Lea i krenula prema izlazu.
 Cam je pogledao šurjaka s mješavinom zabrinutosti i dragosti. Obilata
sunčeva svjetlost s prozora padala mu je po crnim slojevima kose. – Mogu seja
pobrinuti za ovo, phral. Ali možemo poslati i po gadjo doktora ako ti želiš.
– Bože, to ne. Sve što bi on učinio bilo bi daleko gore od ovog tvog tapkanja
u mraku. Još kad bi donio teglu s pijavicama.
– Ovdje nema pijavica – odgovorio je Cam namještajući mu jastuke iza
leđa. – Ja ih se jako plašim.
– Doista? – upitala ga je Amelia. – To nisam znala.
Cam je pomogao Leu da se smjesti niže na madracu. – Dok sam bio dečko
i još uvijek živio u plemenu, jednom sam u proljeće otišao do jezera s drugom
djecom. Izišli smo iz njega s pijavicama po nogama. Rekao bih da sam vrištao
kao curica, samo nije istina, one su se manje derale od mene.
– Jadan Cam – rekla je Amelia nasmiješivši se.
– Jadan Cam? – ponovio je Leo zvučeći srdito. – A što je sa mnom?
– Oklijevam što se tiče prevelikog suosjećanja prema tebi – odgovorila je
Amelia. – Zato što sumnjam na tebe da si ovo sve napravio samo da bi se izvukao
od sađenja repe.
Leo joj je odgovorio s dvije pažljivo birane riječi zbog kojih se široko
osmjehnula.
Amelia je povukla posteljinu preko bratova struka i pažljivo mu namjestila
ručnike ispod ranjenog ramena i boka. Pogled na njegov vitak i mišićav torzo –
i one primamljive dlačice na prsima – uzvitlao je neke čudne leptiriće u
Catherininom trbuhu. Povukla se još više iza vrata, nije htjela napustiti
prostoriju, a ipak je znala kako je nedolično da ostane unutra.
Cam je poljubio ženu u tjeme i blago ju pogurkao od kreveta. – Pričekaj
tamo, monisha – treba nam prostora. – Okrenuo se prema obližnjem pladnju s
potrebnim instrumentima.
Catherine je problijedjela kad je čula zveket noževa i drugih metalnih
sprava.
– Zar nećeš žrtvovati kozu ili povesti plemenski ples? – upitao ga je Leo
omamljeno. – Ili barem nešto zapjevati?
 – To smo dolje obavili – rekao je Cam. Potom je pružio Leu komad kožnog
poveza. – Stavi ovo između zubi. I nastoj ne stvarati previše galame dok te
obrađujemo. Sin mi drijema.
– Prije no što ovo gurnem u usta – rekao je Leo – mogao bi mi reći gdje je
ovo posljednji put bilo korišteno. – Potom je zastao. – Ali kad malo bolje
razmislim... zanemari ovo. Ne želim znati. – Stavio je povez između zubi, a zatim
ga privremeno uklonio kako bi dodao: – Ne bih volio da mi nešto amputiraš.
– Ako nam se to dogodi – rekao je Merripen pažljivo čisteći ozlijeđeno
rame – neće biti namjerno.
– Jesi li spreman, phral? – začuo je obzirno Camovo pitanje. – Čvrsto ga
drži, Merripene. U redu. Brojimo do tri.
Amelia se s napetim izrazom lica pridružila Catherine u hodniku. Obujmila
joj je trbuh rukama.
Čule su Leov tih jecaj praćen romskim brbljanjem Cama i Merripena.
Strani je jezik zvučao žustro, ali i umirujuće.
Bilo im je jasno da je ovaj zahvat teško izdržati, unatoč učincima opijuma.
Svaki put kad bi Catherine čula Leovo mrmljanje ili bolan uzdah, sva bi se napela
i čvrsto splela svoje prste.
Kad su prošle dvije ili tri minute, Amelia je pogledala iza vrata. – Je li se
odvojilo? – upitala je.
– Samo malo, monisha – začuo se Camov odgovor. – Moglo je biti mnogo
gore, ali... – zastao je kad je čuo Leov prigušen uzdah. – Žao mi je, phral.
Merripen, uzmi pincetu i, da, obradi onaj dio tamo.
Amelijino lice bilo je blijedo kad se okrenula prema Catherine. Zapanjila ju
je kad je ispružila ruke i privinula ju uz sebe kao što bi zagrlila Win, Poppy ili
Beatrix. Catherine se malčice ukočila, ne toliko od odbojnosti koliko od njoj
čudne situacije. – Tako mi je drago što se nisi ozlijedila, Catherine – rekla je
Amelia. – Hvala ti što si se pobrinula za lorda Ramsaya.
Catherine je kimnula.
Amelia se odmaknula i nasmiješila joj se. – Bit će on dobro, znaš. Ima ti on
više života od mačke.
 – Nadam se – rekla je Catherine staloženo. – Nadam se da ovo nema veze
s kletvom Ramsayevih.
– Ja ti ne vjerujem u kletve ni čini niti bilo što od svega toga. Jedina kletva
s kojom se moj brat suočava jest ona koju je sam sebi nametnuo.
– Ti... ti misliš na žalovanje zbog Laure Dillard?
Amelia je odvratila od nje svoje plave oči. – Pričao ti je o njoj?
Catherine je kimnula.
Amelia je izgledala kao da je uhvaćena nespremna. Primila je Catherine za
ruku i povela ju niz hodnik gdje je postojao manji rizik da netko načuje o čemu
njih dvije pričaju. – Što ti je rekao?
– Da je voljela akvarele – Catherine je sporo odgovorila. – Da su bili
zaručeni, da je ona oboljela od šarlaha i umrla mu na rukama. I da ga je... neko
vrijeme proganjala u snovima. Doslovno. Ali to ne može biti istina... zar ne?
Amelia je šutjela dobrih pola minute. – Mislim da bi mogla biti – rekla je
zapanjujuće smireno. – To ne bih priznala mnogima – znam da zvučim kao
luđakinja. – Na usnama joj je zatitrao ciničan osmijeh. – Ali, ipak, ti dovoljno
dugo živiš s Hathawayevima da već sa sigurnošću znaš da smo pravi čopor
luđaka. – Zastala je. – Catherine.
– Da?
– Moj brat nikad ni s kim ne raspravlja o Lauri Dillard. Nikad.
Catherine je trepnula. – Boljelo ga je. Izgubio je dosta krvi.
– Mislim da to nije razlog zbog kojeg ti se povjerio.
– Kakav bi drugi razlog mogao postojati? – upitala je Catherine s mukom.
Na licu joj se nedvojbeno očitavalo koliko se zapravo grozila odgovora.
Amelia je zurila u nju, a zatim slegnula ramenima sa žalobnim osmijehom.
– Već sam ti previše toga ispričala. Oprosti mi. Ja samo silno želim da moj brat
bude sretan. – Stala je prije no što je iskreno dodala: – I da ti budeš sretna.
– Uvjeravam vas, gospođo, da jedno nema veze s drugim.
– Naravno – promrmljala je Amelia i otišla pred vrata pričekati.
 9. POGLAVLJE

L eo je bio sav siv u licu i iznuren nakon što su mu očistili i povili ranu. Ostatak
je dana prespavao, a povremeno bi se probudio kako bi ga okrijepili juhom
i čajem. Obitelj je bila nemilosrdna u svom nastojanju da se pobrine za njega.
Opijum mu je uzrokovao, baš kao što je pretpostavljao, noćne more pune
utvara koje su izvirale iz zemlje, povlačile ga kandžama i spuštale ispod tla gdje
su prema njemu u tmini žmirkale svjetlucave crvene oči. Leo je bio narkotiziran
i omamljen te se nije mogao sasvim otresti tih snova, borio se protiv vrućice i
jada, a to ga je pak dovelo do još silnijih halucinacija. Jedini predah osjetio je kad
mu je netko prislonio hladnu krpu na čelo i kad se nad njim pojavila nečija
nježna i umirujuća pojava.
– Amelia? Win? – mrmljao je zbunjeno.
– Ššššššš...
– Vruće mi je – bolno je uzdahnuo.
– Mirno lezi.
Jedva je bio svjestan da se tkanina promijenila dva ili tri puta... osjećao je
blagotvornu hladnoću iznad obrve... i nečiju blagu ruku na obrazu.
Kad se ujutro probudio, bio je umoran, grozničav i silno turoban. Naravno,
to su uobičajene reakcije nakon uzimanja opijuma, ali ta mu je spoznaja teško
mogla ublažiti čemer koji ga je obuzimao.
– Imaš laganu groznicu – rekao mu je Cam ujutro. – Morat ćeš piti još više
čaja od stolisnika da ti se to smiri. Ali zato nema nikakvih znakova gnojenja rane.
Danas se odmaraj, a ja očekujem da ćeš se već sutra mnogo bolje osjećati.
– Ovaj čaj ima okus lokve – promrmljao je Leo. – A ja ne mislim čitav dan
preležati u krevetu.
Cam ga je suosjećajno pogledao. – Shvaćam te, phral. Ne osjećaš se
dovoljno bolestan da bi ležao, ali nisi još ni dovoljno ozdravio da bi nešto mogao
raditi. U svakom slučaju, ti moraš sebi dati vremena da ovo zacijeli ili...
– Idem dolje na pravi doručak.
 – Gotovo je s doručkom. Već su počistili sve sa stola.
Leo se namrštio i protrljao lice trepćući od žarkog stezanja u ramenu. – Reci
Merripenu da dođe gore. Želim popričati s njim.
– On sadi repu vani s ljudima.
– Gdje je Amelia?
– Brine se za dijete. Izbijaju mu zubi.
– A što je s Win?
– Ona je s kućepaziteljem, popisuju stvari i naručuju zalihe. Beatrix pomaže
nositi korpe starijim seljanima do grada. A ja moram posjetiti jednog seljaka koji
mi već dva mjeseca nije platio najamninu. Bojim se da nema nikoga tko bi te
mogao razonoditi.
Leo je popratio ovu izjavu nadurenom tišinom. A zatim je postavio pitanje
o osobi koju je doista želio vidjeti. Osobi koja ga se nije udostojala ni pogledati
niti upitati za njegovo zdravlje, a koja mu je ranije obećala da će ga štititi. – Gdje
je Marks?
– Bila je zauzeta pletenjem kad sam ju posljednji put vidio. Nakupilo se tih
sitnih popravaka, pa...
– Može to ovdje raditi.
Camovo je lice s namjerom ostalo bezizražajno. – Želiš da gospođica Marks
obavlja te stvari u tvojoj sobi?
– Da, pošalji po nju.
– Pitat ću ju je li raspoložena – rekao je Cam izgledajući sumnjičavo.
Kad se Leo okupao i navukao na sebe kućni haljetak, vratio se u krevet. Sve
ga je boljelo i toliko je bio slab na nogama da ga je to srdilo. Služavka mu je na
pladnju donijela jedan tost i šalicu čaja. Leo je pojeo svoj doručak zureći žalosno
prema praznom ulazu.
Gdje je Marks? Je li joj Cam uopće prenio da ju on želi vidjeti? Ako je tako,
onda je ona očito zanemarila njegov poziv.
Hladna i okrutna rospija. Da se tako ponaša nakon što mu je obećala da će
ona biti odgovorna za njega. Uvjerila ga je da popije laudanum, a potom ga
napustila.
 Pa, Leo ju sad i nije želio. Ako se nakon svega odluči pojaviti, on će ju
poslati natrag gdje joj je i mjesto. Prijezirno će joj se nasmijati u lice i reći joj da
je bolje i sam biti u sobi nego s njom. On će joj...
– Lorde?
Srce mu je poskočilo kad ju je opazio na vratima u tamnoplavoj haljini sa
svezanom zlatnom kosom i uobičajeno čvrsto stegnutom pundžom.
U jednoj je ruci držala knjigu, a u drugoj čašu s nekom svijetlom
tekućinom. – Kako se osjećaš jutros?
– Dosadno mi je do bola – rekao je Leo mrgodno. – Zašto ti je toliko dugo
trebalo da me dođeš vidjeti?
– Mislila sam da još spavaš. – Catherine je ušla u sobu i ostavila vrata za
sobom širom otvorena. Duguljast i krznat tvor Dodger poskakivao je iza nje. On
se uspravio da dobro osmotri okoliš, a zatim jurnuo ispod ladice. Catherine je
sumnjičavo promatrala tvora. – Vjerojatno neko njegovo novo skrovište – rekla
je i uzdahnula. Donijela je Leu čašu mutne tekućine i pružila mu ju. – Molim te,
popij ovo.
– Što je to?
– Vrbina kora, za tvoju groznicu. Ubacila sam malo limuna i šećera da
poboljša okus.
Leo je ispio gorku tekućinu gledajući kako se Catherine giba po sobi.
Otvorila je i drugi prozor kako bi unutra doprlo još više povjetarca. Iznijela je
pladanj na kojem je bio poslužen doručak u hodnik i dala ga jednoj spremačici
koja se tu našla u prolazu. Kad se vratila do Lea, položila mu je prste na čelo da
mu opipa temperaturu.
Leo ju je uhvatio za zapešće i zaustavio ju na mjestu. Zurio je u nju kao da
se nečega jasno prisjetio. – To si bila ti – rekao je. – Ti si mi sinoć došla.
– Molim?
– Ti si mi promijenila gazu na čelu. I to više puta.
Catherine je blago svila prste oko njegovih. Glas joj je bio izuzetno ugodan
i blag. – Kao da bih se ja usudila ući u muškarčevu sobu usred noći.
 Ali oboje su znali da je to učinila. Melankoličan se veo oko njih znatno
razmaknuo, pogotovo kad joj je Leo opazio zabrinutost u pogledu.
– Kako su ti ruke? – upitao je okrećući joj izgrebane prste kako bi ih pažljivo
promotrio.
– Dobro zacjeljuju, hvala na pitanju. – Zastala je. – Rečeno mi je da tražiš
društvo?
– Da – spremno je odgovorio. – Bit će mi dobro s tobom.
Usne su joj se svinule. – Dobro.
Leo ju je htio privući k sebi i udahnuti njezin miris. Oko nje se širio blag i
čist miris, poput mješavine čaja, pudera i lavande.
– Hoćeš li da ti čitam nešto? – upitala ga je. – Ponijela sam roman. Sviđa li
ti se Balzac?
Dan je brzo postajao sve bolji i bolji. – A komu se ne sviđa?
Catherine je sjela na stolicu do kreveta. – Ponekad zna isuviše okolišati za
moj ukus. Sviđaju mi se romani u kojima postoji više zapleta.
– Ali Balzacu se – rekao je Leo – moraš predati u potpunosti. Moraš
zaplivati i uroniti u jezik... – Stao je i pažljivije se zagledao u sitno ovalno lice.
Bila je blijeda, ispod očiju je imala podočnjake, a to je bez sumnje bila posljedica
čestih noćnih posjeta do njegove sobe. – Izgledaš mi umorno – rekao je
otvoreno. – Sve je to zbog mene. Oprosti mi.
– Oh, ne radi se o tebi. Imala sam noćne more.
– O čemu?
Izraz lica postao joj je oprezan. Zabranjen teren. A Leo si ipak nije mogao
pomoći, a da ju ne pritisne. – Odnose li se te noćne more na tvoju prošlost? Na
situaciju u kojoj te Rutledge pronašao?
Catherine je oštro udahnula i ustala, izgledala je zapanjeno i malčice
bolesno. – Možda bih trebala otići.
– Ne – brzo je odgovorio Leo dajući joj znak rukom da ostane. – Nemoj
otići. Potrebno mi je društvo – još me uvijek muče nuspojave od laudanuma, a
ti si me uvjerila da ga uzmem. – Kad je opazio da ona i dalje oklijeva, dodao je:
– I imam groznicu.
 – Blagu.
– Ostani, Marks, pa ti si pratilja – rekao je mrgodno. – Obavi svoj posao,
hoćeš li?
Na tren je izgledala ljutito, a potom joj se, unatoč svom naporu da ga
priguši i zadrži, oteo osmijeh. – Ja sam Beatrixina pratilja – kazala je. – Nisam
tvoja.
– Danas si moja. Sjedi i počni čitati.
Leo se iznenadio kad je vidio da je ovaj zapovjednički pristup upalio.
Catherine je ponovno sjela na svoje mjesto i otvorila knjigu na prvu stranicu.
Vrškom kažiprsta nataknula je naočale na nos i to pažljivim i pedantnim
pokretom koji je obožavao kod nje. – Un Homme d’Ajfaires – pročitala je. –
Poslovni čovjek. Prvo poglavlje.
– Čekaj.
Catherine ga je pogledala s očekivanjem.
Leo je pažljivo birao riječi. – Postoji li bilo koji dio tvoje prošlosti o kojemu
si voljna ili željna raspraviti?
– Zbog čega me to pitaš?
– Zato što me zanimaš, znatiželjan sam.
– Ne volim pričati o sebi.
– Vidiš, to je upravo dokaz zašto si zanimljiva. Ništa nije dosadnije od ljudi
koji vole pričati o sebi. Ja sam ti tu savršen primjer.
Oborila je pogled na knjigu kao da se silno pokušava usredotočiti na
stranicu. Ali nakon samo nekoliko sekundi pogledala ga je sa širokim
osmijehom od kojeg mu se činilo da će se sav rastopiti. – Vi ste mnogo toga, moj
lorde, ali dosadni niste.
Leo ju je pažljivo promatrao i osjetio onu istu, neobjašnjivu navalu topline
ili sreće kakvu je jučer iskusio, prije nezgode na ruševinama.
– Što bi želio znati? – upitala je Catherine.
– Kad si saznala da će ti trebati naočale?
– Imala sam pet ili šest godina. S roditeljima sam živjela u Holbornu, u
jednom stanu na Portpool Lane. U ono vrijeme djevojčice nisu mogle pohađati
školu pa je jedna mjesna žena pokušavala poučavati nas nekoliko. Ispričala je
mojoj majci da jako dobro pamtim, ali da sam sporija kod čitanja i pisanja.
Majka me jednog dana poslala po paket u mesnicu. Bilo je to samo dvije ulice
dalje od nas, a ja sam se ipak izgubila. Sve mi je bilo u magli. Još nekoliko ulica
dalje pronašli su me kako lutam i plačem sve dok me netko napokon nije odveo
kod mesara. – Osmijeh joj je zatitrao na usnama. – Kako je samo taj čovjek bio
ljubazan. Kad sam mu ispričala kako mislim da se neću moći vratiti kući sama,
on mi je rekao da ima ideju. Dao mi je da probam naočale njegove supruge.
Nisam mogla povjerovati kako je svijet preda mnom izgledao. Magično. Mogla
sam vidjeti uzorak cigle na zidu, ptice u zraku, pa čak i tkanje na mesarevoj
pregači. To je bio moj problem, rekao je. Jednostavno nisam dobro vidjela. I
otada ne skidam naočale.
– I roditeljima ti je bilo drago kad su otkrili da im kćerka ipak nije spora u
čitanju i pisanju?
– Upravo suprotno. Danima su se svađali od koga sam to u obitelji
naslijedila loš vid. Majku je to dosta pogodilo i rekla je da će mi naočale pokvariti
izgled.
– Odvratno.
Izgledala je žalosno. – Moja majka nije posjedovala ono što bismo mogli
nazvati dubinom karaktera.
– Kad razmislim o njezinim potezima – napuštanje muža i sina te bijeg u
Englesku s ljubavnikom – ne bih ni očekivao nekakav suficit principa kod nje.
– Ja sam kao dijete mislila da su njih dvoje oženjeni – rekla je.
– Je li bilo ljubavi između njih?
Ugrizla se za donju usnicu razmišljajući o tomu i privukla mu pozornost
na zamamnu mekoću svojih usta. – Privlačili su se tjelesno – priznala je. – Ali to
nije ljubav, zar ne?
– Nije – rekao je blago. – A što se dogodilo s tvojim ocem?
– Radije ne bih o tomu raspravljala.
– Nakon svega što sam ti povjerio? – Pogledao ju je prijekorno. – Budi
poštena, Marks. Ne može ti biti ništa teže no što je meni bilo.
 – U redu. – Catherine je duboko udahnula. – Kad mi se majka razboljela,
otac mi je to osjetio kao velik teret. Platio je ženi da se do kraja brine za nju, a
mene je poslao da živim s tetkom i bakom, a ja se nikad više nisam čula s njim.
Ne znam ni je li živ ili mrtav.
– Žao mi je – rekao je Leo. I doista se tako osjećao. Bilo mu je istinski žao,
poželio je da se nekako može vratiti u prošlost i utješiti djevojčicu s naočalama
koju je napustio muškarac koji ju je trebao zaštititi. – Nisu svi muškarci takvi –
osjetio je potrebu da istakne.
– Znam. Ne bi baš bilo pošteno od mene da okrivim čitav muški rod za
očeve grijehe.
Leo je na jedan neugodan način postao svjestan toga da njegovo ponašanje
nije bilo ništa bolje od ponašanja njezina oca te da se prepustio gorkoj tuzi do te
mjere da je napustio sestre. – Nije ni čudo da sam ti oduvijek bio mrzak – rekao
je. – Sigurno te podsjećam na njega. Ja sam napustio sestre kad su me trebale.
Catherine je zurila u njega, nije ga ni sažaljevala ni prekoravala tim
pogledom, jednostavno ga je... pohvalila njime. – Ne – rekla je iskreno. – Ti mu
uopće nisi sličan. Vratio si se svojoj obitelji. Radio si za njih, brinuo se. I ja te
nikad nisam mrzila.
Leo ju je pažljivo promatrao, nemalo iznenađen ovim otkrićem. – Nisi?
– Ne. Zapravo... – naglo je prekinula rečenicu.
– Zapravo? – poticao ju je Leo da nastavi. – Što si mi mislila kazati?
– Ništa.
– Jesi nešto. Nešto u smislu da ti se sviđam i protiv tvoje volje.
– Ni slučajno – rekla je Catherine ukočeno, ali Leo je opazio kako joj
osmijeh titra na usnama.
– Neodoljivo te privlači moj dobar izgled? – predložio joj je. – Moje
fascinantne konverzacijske vještine?
– Ne i ne.
– Zaveli su te moji zamišljeni pogledi? – Ovo je popratio vragolastim
podizanjem obrva što ju je napokon navelo na smijeh.
– Da, očito se radi o tomu.
 Leo se ponovno smjestio na jastuke i zadovoljno ju gledao.
Kako se divno smijala, vedro i grleno, kao da ispija šampanjac.
I kakav bi problem mogao iskrsnuti iz ovoga, iz ove sulude i nedolične
žudnje prema njoj. Postajala mu je sve stvarnija, smještena u prostoru i
vremenu, ranjiva na načine koje ne bi mogao ni zamisliti.
Dok je Catherine glasno čitala, tvor se izvukao iz ladice i popeo joj se na
krilo. Zaspao je sklupčan na njoj i s otvorenim ustima. Leo nimalo nije krivio
Dodgera. Catherinino krilo izgledalo je kao divno mjesto za nasloniti glavu.
Leo se pretvarao da ga zanima složena i detaljna priča dok se u mislima
bavio pitanjem kako bi ona izgledala gola. Činilo mu se tragičnim da ju nikad
neće vidjeti u takvom izdanju. Ali čak ni u Leovu poljuljanom i ruševnom
etičkom kodeksu muškarac ne uzima djevicu osim ako nema ozbiljne namjere s
njom. On je to jednom pokušao, ludo se zaljubio i skoro izgubio sve zbog toga.
A neke rizike muškarac ne može dvaput preuzeti na sebe.
 10. POGLAVLJE

P onoć je prošla. Catherine je probudio zvuk dječjeg plača. Malom Ryeu

izbijali su zubi pa je taj anđelak uglavnom dobre naravi odnedavno bio sve
nemirniji.
Catberine je zurila u tminu, razmaknula posteljinu s nogu i pokušala
pronaći udobniji položaj za spavanje. Na bok. Na trbuh. Ništa joj nije
odgovaralo.
Dječji plač prestao je nakon nekoliko minuta. Sigurno ga je umirila njegova
brižna majka.
Ali Catherine je ostala budna. Sama i sva bolna. Najgora vrsta jave.
Pokušala se zabaviti starim keltskim riječima u brojanju ovaca koje su još
uvijek znali koristiti neki seoski farmeri umjesto suvremenih brojeva... yan, tan,
tethera, pethera... mogao se čuti odjek stoljeća u tim drevnim slogovima. Sethera,
methera, hovera, covera...
U mislima su joj se pojavile izuzetne plave oči, prošarane svijetlim i tamnim
linijama, poput odlomaka neba i oceana. Leo ju je promatrao dok mu je čitala i
dok je namještala stvari. A ispod njihovih šala i ležerne fasade, ona je znala da ju
on želi. Yan, tan, tethera...
Možda je Leo budan u ovom trenutku. Groznica mu je popustila ranije
jutros, ali možda se sad ponovno razbuktala. Možda će trebati vode. Ili hladan
oblog.
Catherine je ustala iz kreveta i bez razmišljanja zgrabila svoju haljinu.
Pronašla je naočale na noćnom stoliću i pažljivo ih namjestila na nos.
Bosa je prešla preko drvenog parketa hodnika dok je išla na svoju
milosrdnu misiju.
Vrata njegove sobe bila su djelomično otvorena. Uvukla se tiho, poput
lopova i na vršcima prstiju došla do njegova kreveta, baš kao i sinoć. Tminu u
sobi presijecalo je nekoliko zraka svjetlosti koje su dopirale kroz otvoren prozor,
a sjenke su izgledale poput sita. Čula je tih i pravilan ritam Leova disanja.
 Catherine mu je prišla i pažljivo pružila ruku, a srce joj je sve brže kucalo
dok mu je polagala prste na čelo. Nema groznice. Samo glatka i zdrava toplina.
Leo je počeo isprekidano disati dok se razbuđivao. – Cat? – Glas mu je bio
dubok od spavanja. – Što to radiš?
Nije mu trebala doći. Svaka izlika zvučat će lažno i smiješno zato što nije
postojao nikakav razuman razlog zbog kojeg bi ga trebala gnjaviti.
Nespretno je promrmljala: – Ja... ja sam došla vidjeti je li... – Tad joj je glas
zamro na usnama.
Počela je uzmicati, ali on ju je izuzetnom spretnošću, ako uzmemo u obzir
da je bila noć, a on nedovoljno razbuđen, uhvatio za zapešće. Oboje su se ukočili
dok je ona stajala nadvijena nad njim i dok joj je on čvrsto stezao zapešće.
Leo joj je jako stiskao ruku i prisilio ju da se više nagne prema njemu i to
toliko da je izgubila ravnotežu i sporo pala na njega. Uplašila se da ga ne
povrijedi pa se borila da se osloni rukama na madrac, a on ju je pak svakim
pokretom nastojao što više primaknuti uz svoje tijelo. Uzbudilo ju je kad je
opazila golo meso, čvrsto i prošarano mišićima te prsa prekrivena mekim i
gustim dlakama.
– Lorde – šapnula je – Ja nisam...
Položio joj je dugu ruku na šiju i primaknuo joj usta k svojima.
To nije bio poljubac, nego posjedovanje. Uzeo ju je u potpunosti, uvlačio
joj svoj vreo jezik i lišavao ju volje i razmišljanja. Muški miris njegove kože
ispunio joj je nosnice. Erotski. Slasno. Previše osjeta da bi ih se odjednom moglo
upiti... vrela svila njegovih usana, sigurno stezanje njegovih ruku, snažni muški
obrisi njegova tijela.
Svijet se sporo okretao dok ju je Leo vrtio oko sebe i napola ju pritisnuo na
krevetu. Poljupci su mu bili grubi i slatki i uključivali su usne, zube i jezik. Teško
je disala i prebacila mu ruku oko vrata i povijenog ramena. On se onako crn i
krupan gibao pokraj nje i ljubio ju kao da ju želi proždrijeti.
Rastvorili su joj se nabori haljine, a porub podsuknje došao joj je iznad
koljena. Leo je odvojio usne od njezinih kako bi joj pohotno pronašao vrat
prateći nježnu liniju sve do mjesta gdje su se spajali vrat i rame. Prstima se
poigravao prednjom stranom njezine podsuknje otpuštajući sitne gumbiće i
razmičući gustu tkaninu.
Oborio je glavu i usnama se polako uspinjao duž drhtave krivulje njezinih
grudi sve dok nije došao do bradavice. Obujmio ju je usnama i zgrijao hladan
pupoljak vještim palucanjem jezika. Njoj je hrapavo stenjanje zapinjalo u grlu i
miješalo se s njegovim dahom. Leo joj se čvršće ukotvio između bedara
oslanjajući se na nju svom dužinom sve dok nije osjetila koliko je čvrst i krut kad
je prešao preko njezinih intimnih dijelova. Pružio je ruku prema njezinoj drugoj
grudi, obujmio joj vršak usnama, ovlažio ga i nježno potegnuo stvarajući u njoj
valove i spirale užitka.
Sa svakim je pokretom otkrivala još više osjeta, a nježno uzbuđenje
ustupalo je mjesto izuzetnoj i vrhunskoj sirovosti. Leo joj je usisavao usne dugim
i omamljujućim poljupcima dok je naniže započinjao sa suptilnim ritmom,
gurkao ju je i klizio preko nje koristeći samog sebe da ju uzbudi. Ona se koprcala
pod njim i očajnički nastojala pratiti tu krutost koja ju je nadraživala. Tijela su
im se stisnula poput stranica sklopljene knjige, a osjećaj je bio tako dobar i
divljački ugodan da ju je uplašio.
– Ne – uzdahnula je i odgurnula ga. – Čekaj. Molim te... Nehotično mu je
rukom pritisnula ozlijeđeno rame i Leo se s kletvom otkotrljao s nje.
– Lorde? – Ustala je iz kreveta i stajala drhteći svakim udom. – Žao mi je?
Jesam li te ozlijedila? Što mogu...
– Idi.
– Da, ali...
– Odmah, Marks. – Glas mu je bio tih i grlen. – Ili se vrati u krevet i pusti
me da dovršim što sam započeo.
Ona je pobjegla.
 11. POGLAVLJE

C atherine je nakon grozne večeri tražila svoje naočale i shvatila da ih je

izgubila negdje tijekom posjeta Leovoj sobi. Uzdahnula je, sjela do noćnog
stolića i obujmila lice rukama.
Glup poriv, pomislila je iznureno. Trenutak ludosti. Nikad se nije trebala
tomu prepustiti.
Mogla je samo sebe kriviti.
Kakvo je samo savršeno oružje pružila Leu. Mučit će ju ovime. Nastojat će
ju poniziti u svakoj prilici. Poznavala ga je dovoljno dobro da nema nikakve
sumnje u to.
Catherinino loše raspoloženje nije popravio ni Dodger koji je provirio iz
kutije za papuče do njezina kreveta. Tvor je glavom pomaknuo poklopac, veselo
ju pozdravio svojim glasanjem te joj izvukao papuču iz kutije. Sam Bog zna gdje
ju je namjeravao odnijeti.
– Prekini s tim, Dodger – rekla je umorno oslanjajući se glavom na ruke
dok ga je promatrala.
Sve joj je bilo u magli. Trebale su joj naočale. A bilo joj je očajno i teško
otići u potragu za nečim kad nije mogla vidjeti ni prst pred nosom. Štoviše, ako
neka spremačica pronađe naočale u Leovoj sobi ili, neka joj je sam Bog na
pomoći, na njegovu krevetu, onda će svi saznati.
Dodger je ispustio papuču, dokaskao do nje i uspravio se oslanjajući se
duguljastim i vitkim tijelom na njezino koljeno. Drhtao je, a Beatrix joj je
ispričala da je to normalno kod tvorova. Njihova temperatura pada kad spavaju,
a drhtanje je jedan način utopljavanja po razbuđivanju. Catherine je ispružila
ruku da ga pomiluje. Ipak ga je odgurnula kad joj se pokušao popeti na krilo. –
Ne osjećam ti se dobro – rekla je tugaljivo tvoru iako je tjelesno sve bilo u redu
s njom.
Dodger je negodovao glasanjem kad ga je odbila, pa se okrenuo i izjurio iz
sobe.
 Catherine je nastavila ležati s glavom na stolu, osjećala se previše izmoreno
i posramljeno da bi se pomaknula.
Spavala je dokasno. Čula je korake i prigušen razgovor na donjem katu. Je
li se Leo već spustio na doručak?
Nikako se nije mogla suočiti s njim.
U mislima se vraćala na sinoćnje žestoke trenutke. Osjetila je svježu navalu
žudnje kad se sjetila kako ju je poljubio i kakav je bio osjećaj njegovih usana na
njezinim intimnim dijelovima tijela.
Čula je tvora koji se ponovno vratio u sobu, cičao je i poskakivao kao i
uvijek kad je bio posebno zadovoljan zbog nečega. – Odlazi, Dodger – obratila
mu se mrko.
Ali on je ustrajavao, prišao joj je uz bok i opet se uspravio. Tijelo mu je
izgledalo poput duguljastog valjka. Catherine ga je ovlaš pogledala i opazila da
je nešto pažljivo držao prednjim zubima. Trepnula je. Polako je spustila ruku i
uzela taj predmet.
Njezine naočale.
Čudesno, kako se čovjek može osjetiti zbog neke sitne geste ljubaznosti.
– Hvala ti – šapnula je. Suze su joj navirale dok mu je milovala sićušnu
glavu. – Stvarno te volim, odvratna lasice.
Dodger joj se popeo na krilo, preokrenuo se i uzdahnuo.

Catherine se odijevala punom pozornošću, stavljala je dodatne ukosnice, stezala

vrpcu svoje sive haljine više no što je bilo uobičajeno, a čak je i dvaput svezala
vezice gležnjača. Kao da je sve željela tako pažljivo pričvrstiti da joj ništa ne bi
moglo odlutati. Pa čak ni misli.
Ušla je u blagovaonicu i opazila Ameliju za stolom. Tostom je hranila
malog Ryea koji je to mljackao i obilato slinio.
– Dobro jutro – promrmljala je Catherine i otišla si nasuti čaja iz samovara.
– Jadni mali Rye... čula sam ga noćas kako plače. Još mu nije izbio nov zub?
– Nije još – rekla je Amelia tužno. – Žao mi je što ti je poremetio san,
Catherine.
 – Oh, nije mi uopće smetao. Već sam bila budna. Imala sam nemirnu noć.
– Sigurno ju je imao i lord Ramsay – primijetila je Amelia.
Catherine ju je brzo pogledala, ali, na svu sreću, nije osjetila skrivenu
poruku u ovom komentaru. Nastojala je zadržati neutralan izraz lica. – Oh?
Nadam se da mu je jutros bolje.
– Izgleda kao da mu je bolje, ali neobično je tih. Kao da je zabrinut. –
Amelia je napravila grimasu. – Pretpostavljam da mu se nije popravilo
raspoloženje kad sam mu rekla da za mjesec dana planiramo održati bal.
Catherine je pažljivo miješala šećer u čaju i postavila pitanje: – Hoćete li
reći ljudima da će se taj događaj održati kako bi se pronašla mladenka za lorda
Ramsaya?
Amelia se široko osmjehnula. – Ne, čak ni ja nisam toliko lišena takta. Pa
ipak će biti jasno kako je pozvan prevelik broj neudanih mladih žena. A moj je
brat, naravno, prvoklasna bračna meta.
– Sigurna sam da ne znam razlog zbog čega je tako – promrmljala je
Catherine nastojeći zvučati ležerno iako ju je u nutrini svrdlao očaj.
Shvatila je da neće moći ostati s Hathawayevima ako ili kad se Leo oženi.
Doslovno neće moći podnijeti prizor njega s nekom drugom ženom. Posebno
ako ga ova usreći.
– Oh, pa to je jednostavno – rekla je Amelia vragoljasto. – Lord Ramsay
plemić je koji nije ćelav i ima sve zube na broju, a još je uvijek u godinama kad
može imati djecu. I da mi nije brat, mislim da bih ga smatrala zgodnim.
– On je veoma zgodan – usprotivila se Catherine bez razmišljanja i odmah
pocrvenjela kad ju je Amelia pronicljivo pogledala.
Prepustila se ispijanju čaja, jedenju kifle, a nakon toga otišla je u potragu za
Beatrix. Bilo je vrijeme za njihovo jutarnje učenje.
Catherine i Beatrix dogovorile su se oko svega. Započele bi lekciju s
nekoliko minuta posvećenih bontonu i društvenoj etiketi, a ostatak jutra bavile
bi se predmetima poput povijesti, filozofije pa čak i znanosti. Beatrix je odavno
savladala pomodne predmete koje su mlade dame morale učiti samo kako bi
mogle postati dolične žene i majke. Sad se Catherine osjećala kao da su ona i
Beatrix studentice u istom rangu, kolegice.
 Iako Catherine nikad nije imala tu privilegiju da upozna roditelje
Hathawayevih, smatrala je da bi oboje, posebno gospodin Hathaway, bili
zadovoljni postignućima svoje djece. Hathawayevi su bili intelektualna obitelj i
svi su lako mogli raspravljati o nekoj temi na apstraktnom nivou. A dijelili su još
nešto – sposobnost pravljenja maštovitih skokova i poveznica među različitim
predmetima.
Naprimjer, jedne se večeri rasprava za večerom odvijala oko teme zračne
kočije na parni pogon koju je osmislio izrađivač kalema iz Somerseta po imenu
John Stringfellow. Naravno, čitava stvar nije upalila, ali ideja je bila fascinantna.
Tijekom debate o tomu hoće li ljudi ikad moći letjeti pomoću neke mehaničke
naprave Hathawayevi su iznosili teme iz grčke mitologije, fizike, kineskih
zmajeva, životinjskog carstva, francuske filozofije te izuma Leonarda da Vincija.
Pokušaj praćenja takve rasprave skoro je vodio do vrtoglavice.
Catherine je osobno brinulo to hoće li takva razgovorna pirotehnika odbiti
moguće udvarače od Poppy i Beatrix. U slučaju Poppy doista se pokazala
problematičnom. Barem dok nije upoznala Harryja.
Pa ipak, kad je Catherine pokušala delikatno raspraviti o tomu s Camom
Rohanom, kad je tek počela raditi, on je bio veoma odrješit u svom odgovoru.
– Ne, gospođice Marks, nemojte pokušavati promijeniti Poppy ili Beatrix –
kazao joj je Cam. – To neće upaliti, a njih bi samo unesrećilo. Samo im pomozite
da se nauče ponašati u društvu i kako pričati ni o čemu, baš kao što gadjos rade.
– Drugim riječima – rekla je Catherine hladno – vi želite da one naizgled
budu dolične, ali ne želite da doista postanu takve?
Cam je bio ushićen njezinim razumijevanjem. – Upravo tako.
Catherine je sad shvaćala koliko je Cam bio u pravu. Nitko od
Hathawayevih neće nikad nalikovati londonskim građanima, niti bi ona htjela
da budu takvi.
Otišla je do knjižnice po neke naslove za zajedničko učenje s Beatrix. Ipak
je širom otvorila usta kad je ušla u prostoriju i vidjela Lea kako se oslanja na
duguljast stol knjižnice i nešto zapisuje po rastrtim i raširenim nacrtima.
 Leo je okrenuo glavu, pogledao prema njoj i prostrijelio ju pogledom. Ona
je osjetila i vrelinu i hladnoću. Glava ju je boljela po onim mjestima gdje je
prečvrsto stegnula kosu.
– Dobro jutro – rekla je u jednom dahu i ustuknula korak. – Nisam
namjeravala ovako banuti.
– Nisi banula i ne smetaš mi.
– Došla sam po neke knjige ako... ako mogu.
Leo joj je kimnuo i ponovno se vratio svojim crtežima.
Catherine se osjećala izuzetno bojažljivom, prišla je policama i počela
tražiti naslove koji su ju zanimah. Bilo je tako tiho da je pomislila kako se kucanje
njezina srca sigurno čuje. Očajnički je morala razbiti ovu mučnu tišinu pa ga je
pitala: – Osmišljavaš nešto za imanje? Kuću za seljake?
– Dodatni dio za štale.
– Oh.
Catherine je promatrala nizove knjiga ne gledajući zapravo u njih i ne
pridajući im pozornost. Zar će se pretvarati da se sinoćnji događaji nisu
dogodili? Ona se sigurno nadala da će biti tako.
Ali zatim je čula Leove riječi: – Ako tražiš ispriku, nećeš ju dobiti od mene.
Catherine se okrenula prema njemu. – Molim?
Leo je još uvijek razmišljao o građevinskim skelama. – Kad posjetiš
muškarca u njegovu krevetu po noći, onda ne očekuješ valjda čaj i razgovor.
– Nisam te posjećivala u krevetu – rekla je braneći se. – Odnosno, ti si bio
u svom krevetu, ali ja nisam žudjela za tim da te u njemu pronađem. – Bila je
svjesna da priča besmislice i odoljela je porivu da samu sebe odalami po glavi.
– U dva ujutro – obavijestio ju je Leo – skoro me se uvijek može pronaći na
madracu kako obavljam dvije radnje. Jedna je spavanje. A mislim da ti ne
moram posebno pojašnjavati koja je druga.
– Htjela sam samo vidjeti muči li te groznica – rekla je i pocrvenjela. – I
treba li ti nešto.
– Očito mi je trebalo.
 Catherine nije nikad osjetila ovako jaku neugodu. Koža joj je prejako
stiskala i stezala tijelo. – Hoćeš li to ispričati nekomu? – uspjela ga je upitati.
Jedna mu se obrva podrugljivo uzdignula. – Bojiš se da ću laprdati o našem
noćnom spoju? Ne, Marks, ništa time ne bih dobio. I žalim što nismo napravili
dovoljno kako bismo zaslužili pristojan trač koji bi kolao o nama.
Catherine se zarumenjela i otišla do hrpe skica i papira na rubu stola.
Uredno ih je posložila i izravnala. – Jesam li te ozlijedila? – upitala ga je
prisjetivši se kako mu je nehotično odgurnula ozlijeđeno rame. – Boli li te jutros?
Leo je oklijevao prije odgovora. – Ne, napokon se primirilo kad si ti otišla.
Ali, kvragu, znam da će uskoro opet početi bolovi.
Catherine je svladala grižnja savjesti. – Tako mi je žao. Hoćemo li staviti
oblog od mekinja?
– Oblog od mekinja? – ponovio je tupo. – Na moje... oh. Mi pričamo o mom
ramenu?
Ona je zbunjeno trepnula. – Naravno da pričamo o tvom ramenu. O čemu
bismo drugom raspravljali?
– Cat... – Leo je skrenuo pogled od nje. Iznenadilo ju je kad je čula prizvuk
smijeha u njegovu glasu. – Kad uzbudiš i ne zadovoljiš muškarca, onda ga
uglavnom malo boli nakon toga.
– Gdje?
Znakovito ju je pogledao.
– Misliš na... – pocrvenjela je kao rak kad je napokon shvatila. – Pa, uopće
me ne zanima ako te tamo boli, ja sam se samo brinula za tvoju ranu!
– Mnogo je bolje – uvjeravao ju je Leo dok su mu se oči sjale od toga koliko
mu je ova situacija zabavna. – Što se tiče druge boli...
– E, to se pak mene uopće ne tiče – rekla je brzo.
– Ne mogu se složiti.
Catherinino dostojanstvo bilo je zgaženo do temelja. Očito joj je ostao
samo uzmak. – Sad odlazim.
– A što ćeš s knjigama koje su ti trebale?
– Poslije ću ih uzeti.
 Kad se okrenula da ode, svojim širokim rukavom u obliku zvona zahvatila
je skice koje je upravo izravnala i one su pale po podu. – Oh, Bože. – Odmah je
pala na ruke i noge te počela skupljati papire.
– Ostavi ih – rekao joj je Leo. – Ja ću to obaviti.
– Ne, ja sam ta koja...
Catherine je ostala bez teksta kad je opazila nešto među skicama struktura,
krajolika i bilješki. Skicu žene izvedenu olovkom... gole žene na boku preko koje
pada plava bujna kosa. Jedno vitko bedro stidljivo oslonjeno preko drugog koje
djelomično skriva nježnu sjenku ženskog trokuta.
A na nosu su bile nataknute itekako poznate naočale.
Catherine je uzela skicu drhtavom rukom osjetivši kako joj srce silovito
lupa među rebrima. Nekoliko joj je puta trebalo da progovori, a glas joj je bio
visok i piskutav.
– To sam ja.
Leo se spustio na tepih do nje. Kimnuo je djelujući tužno. I on je pocrvenio
dok su mu se plave oči isticale začudnim kontrastom.
– Zašto? – šapnula je.
– Nisam te mislio time podcijeniti – rekao je. – To je bilo samo za moje oči
i ničije više.
Prisilila se i ponovno pogledala tu skicu osjećajući se iznimno ogoljenom.
Zapravo, ne bi ju više posramilo ni da ju je doista vidio golu. A ipak je prikaz bio
daleko od sirovog ili ponižavajućeg. Žena je bila iscrtana dugim i gracioznim
linijama, u umjetničkoj pozi. Bila je senzualna.
– Ti... ti me nikad nisi vidio ovakvu – uspjela je izustiti prije no što je
slabašno dodala: – Zar ne?
Ironičan osmijeh zatitrao mu je na usnama. – Nisam, još se nisam ubacio
među voajere. – Stao je. – Jesam li dobro to izveo? Nije nimalo lako, pogađati
kako izgledaš ispod svih tih slojeva odjeće.
Nervozan se hihot ipak probio iz njezine ukočenosti. – Pa i ako jesi, ja ti to
sigurno ne bih priznala. – Odložila je skicu na hrpu i to tako da se ne vidi. Ruka
joj se tresla. – Slikaš li i druge žene ovako? – upitala ga je plaho.
 Leo je odmahnuo glavom. – Počeo sam s tobom i zasad se ne mičem od
tebe.
Još je više porumenjela. – Radio si još ovakvih skica? I to mene neodjevene?
– Jednu ili dvije. – Pokušao je izgledati pokajnički.
– Oh, molim te, molim te da ih uništiš.
– Svakako. Ali iskrenost me sili na to da ti kažem kako ću ih ja vjerojatno
još nacrtati. To je moj omiljeni hobi, slikati tebe golu.
Catherine je zastenjala i skrila lice rukama. Glas joj se probio kroz gust filter
od prstiju: – Radije bih da umjesto toga počneš nešto sakupljati.
Čula mu je promukao smijeh. – Cat. Draga. Možeš li me pogledati? Ne
možeš? – Ukočila se, ali se nije pomaknula kad je osjetila njegove ruke oko sebe.
– Samo sam se zezao. Neću te više tako slikati. – Leo ju je nastavio držati i
pažljivo joj naslanjati glavu na zdravo rame. – Jesi li ljuta?
Odmahnula je glavom.
– Bojiš se?
– Ne. – Drhtavo je udahnula. – Samo me iznenadilo da me tako doživljavaš.
– Zašto?
– Zato što to nisam ja.
Shvatio je na što ona misli. – Nitko sebe ne može sagledati sa savršenom
točnošću.
– Ja sam sigurna da se nikad ne izležavam sasvim gola!
– To je – kazao je – velika šteta. – Hrapavo je udahnuo. – Moraš znati da
sam te ja oduvijek želio, Cat. Imao sam tako opake maštarije da bismo oboje
završili u paklu kad bih ti ih ja ispričao. I način na koji te ja želim nema veze s
bojom tvoje kose ni ovom groznom odjećom koju nosiš. – Nježno ju je
pomilovao po kosi. – Catherine Marks, ili tko god ti već jesi... ja imam najsiroviju
želju da budem s tobom u krevetu... oh, barem tjednima... i da s tobom počinim
svaki smrtni grijeh poznat ljudima. Učinio bih više od golih skica. Želim
direktno crtati po tebi tintom i perom... cvijeće po tvojim grudima, nizovi
zvijezda po tvojim bedrima. – Vrelim usnama prešao joj je preko ruba ušne rese.
– Želim napraviti mapu tvog tijela, ucrtati tvoj sjever, jug, istok i zapad. Ja bih...
 – Nemoj – rekla je jedva dišući.
Oteo mu se nekakav žalostan smiješak. – Kažem ti, odmah bismo završili u
paklu.
– Ja sam kriva. – Naslonila mu je svoje toplo lice na rame. – Nisam ti sinoć
trebala doći. Ne znam zašto sam to napravila.
– Mislim da znaš. – Prešao joj je usnama preko tjemena. – Nemoj mi se
vraćati u sobu po noći, Marks. Jer, ako se to opet dogodi, ja se neću moći
zaustaviti.
Olabavio je stisak ruku i pustio ju da ustane s poda. Pružio joj je ruku i
povukao ju i sam se podižući. Uzeo je svežanj palih papira i podignuo njezinu
skicu. Pedantno je pokidao papir, spojio dijelove i još jednom raskidao. Pružio
joj je komadiće papira i sklopio prste preko njih. – I druge ću uništiti.
Catherine je ostala na mjestu ukopana dok je on odlazio iz sobe. Prstima je
stezala ostatke papira gužvajući ih u vlažan čvor.
 12. POGLAVLJE

I dućeg se mjeseca Leo namjerno zatrpao poslom kako ne bi mnogo viđao

Catherine. Dvjema novim farmama trebalo je uvesti sustav natopljavanja. Leo
je tu posjedovao već određene vještine i iskustvo dok je Cam radio s konjima, a
Merripen nadgledao skupljanje drva. Leo je osmislio livade koje će natapati
potočići i bare iz obližnjih rijeka. Na mjestu gdje je jedan kanal s nižim
vodostajem trebat će im vodeničko kolo. To bi kolo s kantama podizalo
potrebnu količinu vode i usmjeravalo ju duž umjetnog kanala.
Leo nije nosio košulju, znojio se pod blagim sjajem hampshireskog sunca i
kopao kanale i jarke zajedno s ostalim seljacima, pomicao je kamenje i iskapao
zemlju. Na kraju dana bolio ga je svaki mišić, a bio je toliko umoran da je jedva
ostao budan tijekom večere. Tijelo mu je očvrsnulo i postalo toliko vitko da je
hlače morao posuditi od Cama dok seoski krojač ne preradi njegove.
– Rad te barem udaljava od poroka – našalila se Win na njegov račun prije
večere kuštrajući mu umiljato kosu kad mu se pridružila u sobi za primanje
gostiju.
– Meni se sviđaju moji poroci – kazao joj je Leo. – Zato sam se toliko
pomučio da ih steknem.
– Ono što ti moraš steći – rekla mu je Win ljubazno – jest žena. I to ti ne
govorim zbog nekih svojih interesa, Leo.
Nasmiješio joj se, ovoj najljubaznijoj od svih sestara koja je vodila mnoge
osobne bitke u korist ljubavi. – Win, u tebi nema ni molekule interesa za vlastiti
probitak. Iako je ovaj savjet pametan, kao što tvoji savjeti uglavnom jesu, ja ga
neću prihvatiti.
– Trebao bi. Potrebna ti je vlastita obitelj.
– Imam dovoljno obitelji s kojom sam zadovoljan. I postoje neke stvari koje
bih prije obavio od ženidbe.
– Kao naprimjer?
– Oh, odsjeći sebi jezik i pridružiti se redovnicima trapistima... valjati se gol
u sirupu, a zatim odspavati na mravinjaku... da nastavim?
 – Neće biti potrebno – rekla je Win i nasmiješila se. – Pa ipak, jednog se
dana hoćeš oženiti, Leo. I Cam i Merripen kažu da na ruci imaš izrazito istaknutu
bračnu crtu.
Leo je zamišljeno pogledao u dlan. – To je bora od načina na koji držim
pero.
– To je bračna crta. I toliko je duga da ti skoro izbija s obje strane ruke. Što
znači da ćeš se jednog dana oženiti sudbinskom ljubavlju. – Win je znakovito
podignula svoje lijepe obrve kao da mu želi poručiti: A što sad kažeš na to?
– Romi zapravo ne vjeruju u gatanje iz dlana – poučio ju je Leo. – To je
glupost. To rade samo kako bi izvukli novce od budala i pijanaca.
Merripen je ušao u sobu tako da Win nije stigla odgovoriti. – Gadjos
stvarno znaju kako zakomplicirati stvari – rekao je, pružio pismo Leu i sjeo na
divan.
– Što je ovo? – upitao ga je Leo gledajući potpis pri dnu stranice. – Još jedno
pismo od odvjetnika? Mislio sam da on pokušava otkomplicirati stvari u našu
korist.
– Što više objašnjava – rekao je Merripen – to postaje sve konfuznije. Ja,
kao Rom, još uvijek imam muke s poimanjem koncepta vlasništva zemlje. Ali
imanje Ramsay... – zgađeno je odmahnuo glavom. – To je gordijski čvor
ugovora, uplata, običaja, izuzetaka, dodataka i najmova.
– To je zbog toga što je imanje staro – rekla je Win mudro. – Što je
građevina starija, to je više komplikacija skupila u svojoj povijesti. –Pogledala je
Lea. – Osim toga, upravo sam čula da grofica Ramsay i njezina kći, gospođica
Darvin, žele doći u posjet. Danas smo ranije već primili pismo od njih.
– Ma vidi vraga! – Leo je bio izvan sebe. – Zbog čega? Da likuju? Da
popisuju inventar? Meni je ostala još godina prije no što mogu polagati pravo na
ovo mjesto.
– Možda se žele izmiriti i pronaći prihvatljivo rješenje za sve – predložila je
Win.
Win je uvijek naginjala tomu da vidi samo dobro u ljudima i da vjeruje u
suštinsku dobrotu ljudske naravi.
Lea taj problem nije mučio.
 – Vraga crnog oni žele pronaći prihvatljivo rješenje – promrmljao je. –
Bože, sad sam na kušnji da se oženim samo kako bih ozlojedio te dvije vještice.
– Imaš li na umu neke kandidatkinje? – upitala ga je Win.
– Nijednu. Ali ako se ikad oženim, to će biti za ženu za koju sam bio siguran
da ju nikad nisam volio.
Pozornost mu je privukao nečiji pokret uz vrata i Leo je potajno počeo
pratiti kako Catherine ulazi u prostoriju. Neutralno se nasmiješila grupi ljudi,
pažljivo izbjegavajući Leov pogled, a potom otišla do stolice blizu kuta. Leo je
ozlojeđeno primijetio kako je izgubila na težini. Grudi su joj bile manje, struk
tanak poput trstike, a boja lica blijeda. Zar se namjerno ne želi hraniti kako
treba? Što je dovelo do njezina gubitka apetita? Razboljet će se ovako.
– Zaboga, Marks – rekao je iziritiran – ti postaješ štrkljava poput prutića.
– Leo – usprotivila se Win.
Catherine ga je bijesno ošinula pogledom. –Ja nisam ta kojoj su se hlače
uvukle.
– Izgledaš polumrtva od gladi i loše ishrane – nastavio je Leo i ljutito ju
pogledao. – Što ti je? Zašto ne jedeš?
– Ramsay – promrmljao je Merripen očito procijenivši da se granica prešla.
Catherine je ustala sa stolice i srdito pogledala Lea. – Ti si nasilnik i licemjer
i nemaš pravo kritizirati moj izgled i zato... zato... – unezvjereno je tragala za
pravim izrazom. – Ma, nosi se! – Zatim je izjurila iz sobe dok su se suknje ljutito
povlačile za njom.
Merripen i Win gledali su ovaj prizor razjapljenih usta.
– Gdje si naučila takve riječi? – zahtijevao je Leo odgovor od nje.
– Od tebe – dobacila mu je ogorčeno preko ramena.
– Znaš li ti uopće što to znači?
– Ne i nije me briga. Kloni me se!
Dok je Catherine jurila po kući, a Leo ju pratio u stopu, njemu je palo na
pamet da on traži svađu s njom, da želi bilo kakav oblik povezanosti.
Izišla je van i skrenula oko kuće te su se uskoro našli u kuhinjskom vrtu.
Zrak je bio gust od mirisa suncem ogrijanog ljekovitog bilja.
 – Marks – rekao je iscrpljeno – lovit ću te kroz peršin ako baš inzistiraš, ali
isto tako možemo stati i ovdje reći ono što imamo kazati jedno drugom.
Munjevito se okrenula da se suoči s njim, a jagodice su joj se jako
zarumenjele. – Nemamo mi o čemu raspravljati. Danima si mi se jedva obraćao,
a zatim praviš uvredljive primjedbe na moj račun...
– Nisam namjeravao biti uvredljiv. Samo sam ti rekao...
Nisam štrkljava, odvratni tikvane! Zar me uopće ne doživljavaš kao osobu
kad se prema meni odnosiš s toliko prijezira? Ti si jedan...
– Žao mi je.
Catherine je ušutjela i počela teško disati.
– Nisam trebao tako pričati s tobom – rekao je Leo osorno. – I ja te itekako
doživljavam kao osobu i izuzetno mi je stalo do tvoje dobrobiti. Ljutio bih se na
svakoga tko se prema tebi ne bi dobro ponašao, a u ovom se slučaju to odnosi
na tebe. Ti se ne brineš i ne paziš na sebe.
– Nisi ni ti.
Leo je otvorio usta da nešto kaže, ali nije mogao smisliti učinkovit
protuargument. Otvorio je i ponovno zatvorio usta.
– Svakog dana radiš do iznemoglosti – rekla mu je Catherine. – Mislim da
si prenio sam dosta kamenja.
– Novim farmama treba sustav navodnjavanja. Ja sam najpogodniji da
osmislim nacrte i sprovedem ih u djelo.
– Ne moraš zato kopati kanale i pomicati kamenje.
– Da, moram.
– Zašto?
Leo je zurio u nju, nije bio načisto treba li joj ili ne treba kazati istinu.
Odlučio se na otvorenost. – Rad do iznemoglosti jedini je način da ti ne dođem
po noći i ne zavedem te.
Catherine ga je pogledala iskolačenih očiju. Otvorila je i zatvorila usta na
isti način kao i on nekoliko trenutaka ranije.
Leo je zurio u nju s mješavinom zabave i rastuće vreline. Više nije mogao
nijekati da mu ništa na svijetu nije toliko zabavno od priče s njom. Ili samo
njezine blizine. Svadljivo, tvrdoglavo, fascinantno biće... potpuno različita od
njegovih prijašnjih ljubavnica. U ovakvim trenucima pozivala je na maženje
poput kakvog ježa s golemim bodljama.
Ali ona ga je izazivala, odnosila se prema njemu kao prema jednakom i to
na način na koji to prije nije radila nijedna žena. Htio ju je više od svega.
– Ne možeš me zavesti – rekla je Catherine tvrdoglavo.
Oboje su stajali nepokretni, a samo su im se pogledi susreli.
– Ti poričeš da između nas postoji privlačnost? – Leov je glas bio dublji no
inače. Osjetio je kako je zadrhtala prije no što je odlučno isturila čeljust.
– Niječem da fizički osjeti mogu nadvladati razumnu volju – rekla je. –
Mozak je uvijek glavni.
Leo nije mogao suzbiti podrugljiv osmijeh koji mu je zatitrao na usnama.
– Bože, Marks. Ti očito nikad nisi sudjelovala u tom činu jer bi znala da tu glavni
organ nije mozak. Zapravo, on sasvim prestaje raditi.
– To mogu s lakoćom povjerovati, bar što se tiče muškaraca.
– Ženski mozak nije ništa manje primitivan od muškog, posebno kad se
radi o tjelesnim smetnjama.
– Sigurna sam da bi ti rado vjerovao u to.
– Hoćeš li da ti dokažem?
Catherinine su se nježne usne skeptično iskrivile. Ali potom ga je, kao da
ne može odoljeti, upitala: – Kako?
Leo ju je primio za ruku i odveo do skrovitijeg mjesta u kuhinjskom vrtu,
iza pergole prekrivene grimiznim stabljikama graha. Stajali su do staklenika u
kojem su se brinuli da biljke izrastu neovisno o vremenskim nepogodama. U
stakleniku se cvijeće moglo gajiti i vrtlar se nije morao brinuti o vremenu.
Leo se osvrnuo oko sebe da bude siguran kako ih nitko ne gleda. – Evo
izazova tvom visoko funkcionalnom mozgu. Prvo ću te poljubiti. A nakon toga
ću ti postaviti jednostavno pitanje. Ako odgovoriš točno, ja se povlačim iz
rasprave kao poražena strana.
Catherine se namrštila i odvratila pogled od njega. – Ovo je smiješno –
progovorila je.
 – Ti svakako imaš pravo ovo odbiti – kazao joj je Leo. – Naravno, to ću
smatrati kao dokaz u moju korist.
Catherine je sklopila ruke na prsima i gledala ga suženih zjenica. – Jedan
poljubac?
Leo je podignuo dlanove, kao da joj pokazuje kako nema što skrivati. Nije
skretao pogled s nje. – Jedan poljubac, jedno pitanje.
Ona je polako opustila i spustila ruke. Nesigurno je stajala pred njim.
Leo zapravo nije očekivao da će ona pristati na takav izazov. Osjetio je kako
mu srce počinje kucati koncentričnim udarima. Kad joj je prišao bliže,
očekivanje onog što tek ima doći svu mu je utrobu povezalo u čvor.
– Mogu li? – upitao je, uzeo joj naočale i uklonio joj ih s lica.
Trepnula je, ali se nije usprotivila.
Leo je sklopio naočale i uvukao ih u džep svog kaputa. Veoma nježno
nagnuo joj je lice naviše i to s obje ruke. Učinio ju je nervoznom. Dobro, pomislio
je ozbiljno.
– Jesi li spremna? – upitao je.
Kimnula je uokvirena njegovim pažljivim dlanovima, a usne su joj
podrhtavale.
Leo joj je lagano prinio usne i poljubio ju nježnim i nezahtjevnim
pritiskom. Usne su mu bile hladne i slatke. Razdvojio ih je i produbio poljubac.
Kliznuo je rukama preko nje i sasvim ju približio k sebi. Bila je vitka i skladna, a
tijelo joj je bilo gipko poput mačkinog. Osjetio ju je kako se privija uz njega te se
sporo i bespomoćno opušta. Usredotočio se na njezina usta istražujući ju
nježnom strastvenošću i jezikom sve dok nije osjetio vibracije tihog stenjanja na
njezinim usnama.
Leo je podignuo glavu i pogledao ju u rumeno lice. Toliko su ga opčinile
snene zeleno-sive oči da se morao s mukom prisjećati onoga što ju je želio pitati.
– Pitanje – podsjetio je samog sebe naglas i odmahnuo glavom da to
raščisti. – Evo ga. Farmer ima dvanaest ovaca. Sve umru, sem njih sedam. Koliko
ih je ostalo?
– Pet – odgovorila je spremno.
 – Sedam. – Na licu mu je zablistao širok osmijeh dok ju je gledao kako ovo
odgonetava.
Catherine ga je ljutito pogledala. – To je bio trik. Postavi drugo pitanje.
– Nismo se tako pogodili.
– Drugo pitanje – ustrajala je.
Gromko se nasmijao. – Bože, kako si tvrdoglava. U redu. – Primio ju je,
oborio glavu, a ona se ukočila.
– Što to radiš?
– Jedan poljubac, jedno pitanje – podsjetio ju je.
Catherine je izgledala izmučeno. Ali pokorila mu se i zabacila glavu dok ju
je on opet privlačio k sebi. Ovog puta nije bio toliko oprezan. Poljubac mu je bio
čvrst i odlučan, a jezikom je zaronio u slatku i toplu nutrinu njezinih usta. Ona
mu je ruke obavila oko vrata i nježno mu provukla prste kroz kosu.
Lea je uhvatila vrtoglavica od žudnje i užitka. Nije joj mogao dovoljno
približiti tijelo, a osjećao je potrebu za onim dijelovima tog istog tijela koje nije
mogao dosegnuti. Ruke su mu se tresle od potrebe da nađe slatku blijedu kožu
pod teškim tkaninama njezine haljine. Stalno ju je pokušavao osjetiti što više,
ljubiti što dublje, a ona mu je instinktivno nastojala pomoći cuclajući mu jezik
te tiho stenjući od užitka. Dlake na šiji nakostriješile su mu se dok mu se val
pomame penjao od kralježnice do lubanje.
Prekinuo je poljubac teško dišući.
– Postavi mi pitanje – podsjetila ga je dubokim glasom.
Leo se jedva sjećao svog imena. Samo se htio usredotočiti na način kako je
pristajala uz njega. Ali nekako joj je ipak udovoljio. – Neki mjeseci imaju trideset
i jedan dan, neki imaju trideset. Koliko mjeseci ima dvadeset i osam dana?
Koža između finih obrva namreškala joj se od zbunjenosti. – Jedan.
– Svi – ljubazno joj je odgovorio. Pokušao je biti suosjećajan kad je opazio
njezin bijes od nevjerice.
– Postavi mi još jedno – rekla je Catherine srdito i odlučno.
Leo je odmahnuo glavom, nije mogao doći do daha od smijeha. – Ne mogu
ih se više sjetiti. Mozak mi nije najbolje prokrvljen. Prihvati, Marks, izgubila si...
 Zgrabila ga je za revere kaputa, privukla ga k sebi, a Leova su se usta čvrsto
spojila s njezinima prije no što je on postao svjestan onoga što radi. Nestalo je
zabave. Teturao je naprijed s njom u naručju i ispružio jednu ruku da se osloni
na staklenik. Usne joj je poharao sirovim i punokrvnim žarom uživajući silovito
u tomu kako joj se tijelo izvijalo uz njegovo. Umirao je od požude, osjećao je
težinu i bolnu potrebu da ju uzme. Poljubio ju je bez zadrške usišući ju i skoro
grizući te ju ljubeći na takve načine da joj je to skoro bilo preslasno za izdržati.
Prije gubitka posljednjih ostataka prividne samokontrole, Leo je razdvojio
usne od njezinih i čvrsto ju privinuo na prsa.
Još jedno pitanje, pomislio je ošamućeno i prisilio onaj ostatak ostataka od
mozga da nešto smisli.
Glas mu je bio hrapav, kao da je upravo pokušao udahnuti vatru. – Koliko
je životinja od svake vrste Mojsije ukrcao na arku?
Odgovor joj je prigušila tkanina njegova kaputa. – Po dvije.
– Nijednu – Leo je uspio izustiti. – To je bio Noa, a ne Mojsije.
Ali ova mu igra više nije bila zanimljiva i Catherine više nije bilo stalo do
pobjede. Zajedno su stajali i držali se čvrsto i blisko. Tijela su im bacala jednu
jedinu sjenu koja se širila vrtnom stazom.
– Neka bude neodlučen rezultat – promrmljao je Leo.
Catherine je odmahnula glavom. – Ne, ti si u pravu – rekla je slabašnim
glasom. – Uopće ne mogu razmišljati.
Malo su dulje čekali dok se ona naslanjala na njega i osluškivala mu divlje
lupanje srca. Oboje su bili omamljeni i podjednako zaokupljeni pitanjem koje se
nije moglo postaviti. Odgovorom koji se nije mogao pružiti.
Leo je tiho uzdahnuo i polako ju odmaknuo od sebe. Trgnuo se kad mu je
tkanina hlača protrljala uzbuđeno meso. Hvala Bogu da je kroj kaputa bio
dovoljno dug da sakrije problem. Izvukao joj je naočale iz džepa i pažljivo ih joj
postavio na nos.
Pružio joj je ruku bez riječi – kao znak primirja – i Catherine ju je primila.
– Što znači nosi se? – upitala ga je dok ju je izvodio iz kuhinjskog vrta.
 – Kad bih ti to rekao – kazao je – onda bismo došli do nedoličnih misli. A
znam koliko ih mrziš.

Leo je većinu idućeg dana proveo pokraj potoka na zapadnoj strani imanja
određujući najprikladnije mjesto za vodeničko kolo i obilježavajući područje.
Kolo će biti otprilike šesnaest stopa u promjeru s nizom kantica koje će se
prazniti u korito pomoću drvenih žlijebova. Leo je procijenio da će ovakav
sustav natopiti približno sto pedeset jutara ili deset krupnijih farmi.
Kad je izložio nacrte seljacima i radnicima i kad su zaboli drvene kolčeve u
zemlju te prošli kroz hladan i blatnjav potok, Leo je odjahao natrag do imanja
Ramsay. Bilo je kasno poslijepodne, sunce se žarilo i žutjelo, a livade su bile
nepomične bez povjetarca. Leo je bio umoran, natopljen znojem i razdražen
nasrtljivim obadima. Hladno je razmišljao o tomu da svi oni romantički pjesnici
koji su slavili boravak u prirodi nisu nikad bili uključeni u projekt
navodnjavanja.
Na čizmama mu se nakupilo toliko blata da je otišao do kuhinjskog ulaza,
ostavio ih uz vrata i ušao unutra samo s čarapama na sebi. Kuhar i pomoćnica
bili su zaposleni oko sjeckanja jabuka i valjanja tijesta dok su Win i Beatrix
sjedile za radnim stolom i laštile srebrninu.
– Bok, Leo – oglasila se vedro Beatrix.
– Bože, kako to izgledaš – uzviknula je Win.
Leo im se nasmiješio, a potom namreškao nos kad je namirisao nešto gorko
u zraku. – Mislio sam da nijedan miris ne može trenutno nadjačati moj. Što je
to? Laštilo za metal?
– Ne, to ti je zapravo... – Win je izgledala kao da je na oprezu. – Pa to ti je
neka vrst boje.
– Za tkaninu?
– Za kosu – rekla je Beatrix. – Vidiš, gospođica Marks želi potamniti kosu
prije bala, a bojala se otići do ljekarne jer je prošli put to neslavno prošlo. I zato
joj je Cook dala recept kojim se služila njezina majka. Iskuhaju se ljuske lješnjaka
i kore kasije zajedno s octom i...
 – Zašto Marks boji svoju kosu? – upitao je Leo nastojeći zvučati ležerno,
iako se duboko u duši protivio toj ideji. Ta prelijepa kosa, kao blijed, zlatni
jantar, prekrivena običnom tamnom bojom.
Win mu je oprezno odgovorila. – Vjerujem da ona nastoji biti... što manje
primjetna... na balu, kad će tu već biti toliko gostiju. Nisam pokušala nasilu
izvući odgovore iz nje, osjetila sam da ima pravo na svoju privatnost. Leo, molim
te, nemoj ju uznemiriti i spominjati joj to.
– Zar nikome nije čudno što se jedna od naših služavki nastoji prerušiti? –
upitao je Leo. – Zar je ova obitelj toliko prokleto ekscentrična da prihvaća sve
čudne stvari, a da pritom uopće ne postavlja pitanja?
– Nije to toliko čudno – rekla je Beatrix. – Mnoge životinje mijenjaju boju.
Sipa, naprimjer, ili neke vrste žaba, te, naravno, kameleoni...
– Ispričavam se – rekao je Leo kroz stisnute zube. Napustio je kuhinju
žurnim koracima dok su Win i Beatrix zurile u njega.
– Ja sam htjela iznijeti neke zanimljive činjenice o kameleonima – rekla je
Beatrix.
– Bea, draga – promrmljala je Win – možda bi bilo bolje da odeš do štala i
potražiš Cama.

Catherine je sjedila za toaletnim stolićem i razmišljala o svojem napetom izrazu

lica u zrcalu. Nekoliko predmeta stajalo je uredno posloženo pred njom: složen
ručnik, češalj, bokal i plitica te lončić ispunjen tamnom gustom smjesom koja je
izgledala poput crnog laštila za cipele. Jedan je uvojak premazala bojom i čekala
je da se osuši te da vidi kakav će trag ostati. Nakon posljednje katastrofe s bojom,
kad joj je kosa pozelenjela, nije više htjela riskirati.
Catherine više nije imala izbora, do bala Hathawayevih ostala su još dva
dana i ona je morala poružnjeti svoj izgled što je više moguće. Tu će biti gostiju
iz obližnjih okruga kao i londonskih obitelji. A ona se, kao i uvijek, plašila da ju
netko ne prepozna. Pa ipak, dok se god prikriva i drži u zapećku, nitko ju neće
primijetiti. Pratilje su uglavnom bile usidjelice ili siromašne udovice, neugledne
i neželjene žene kojima su povjerili zadaću nadgledanja mladih djevojaka pred
kojima su tek bile najbolje godine. Catherine je od njih bila tek nešto malo
starija, ali osjećala se kao da ih dijele desetljeća.
Catherine je znala da će ju prošlost jednog dana sustići. A kad se to dogodi,
bit će kraj zajedničkom druženju s Hathawayevima. To je bio jedini period
istinske sreće u njezinu životu. Žalit će kad ostane bez njih.
Bez svih njih.
Vrata su se otvorila i prekinula Catherinino tiho razmišljanje. Okrenula se
na stolici i vidjela Lea onako uneređenog. Bio je znojan, zgužvan i prljav i stajao
je pred njom samo u čarapama.
Poskočila mu je ususret i kasno se sjetila da na sebi ima samo zgužvanu
košulju.
On ju je strastveno gledao, nijedan mu detalj nije promaknuo, a Catherine
je pocrvenjela od bijesa. – Što to radiš? – viknula je. – Jesi li poludio? Da si
odmah napustio moju sobu!
 13. POGLAVLJE

L eo je zatvorio vrata i u dva duga koraka došao do Catherine. Na silu ju je

odvukao do vrča i plitice.
– Prestani – vrisnula je i zamahnula prema njemu dok joj je on držao glavu
nad pliticom i polijevao vodom obojan uvojak kose. Bijesno se izderala na njega.
– Koji ti je vrag? Što to radiš?
– Odstranjujem ovu ljagu s tvoje kose. – Izlio joj je ostatak vode na glavu.
Catherine je cičala i borila se, a uspjela je i njega poprskati vodom sve dok
se na svodu nisu stvorile prave lokvice koje su namočile tapete. Hrvali su se sve
dok se Catherine nije našla na mokrom sloju vlažne vune na podu. Naočale su
joj odletjele pa joj je čitava soba bila u magli. Ali Leovo je lice bilo tek nekoliko
centimetara od njezina i strastvene plave oči zurile su u njezine. Pokorio ju je
bez većeg napora, zgrabio ju za zapešća i torzo, kao da je ona nekakav komad
odjeće koji visi na užetu za sušenje robe. Osjećala je njegovu težinu, a između
bedara ukotvili su joj se njegovi mišići, tijelo, muškost.
Bespomoćno se koprcala. Željela je da ju pusti, a istovremeno je htjela da
zauvijek ovako leži na njoj i da ju pritišće bokovima sve snažnije i dublje. Oči su
joj se ovlažile.
– Molim te – protisnula je. – Molim te, nemoj me tako držati za zapešća.
Izraz lica izmijenio mu se kad je osjetio strah u njezinu glasu. Odmah joj je
oslobodio ruke. Podignuo ju je i privio k sebi tako da joj se mokra glava oslanjala
na njegovo rame.
– Ne – promrmljao je – nemoj me se bojati. Ja te nikad ne bih... – Osjetila
je kako ju ljubi po licu, rubu čeljusti i frenetično uzdrhtalom grlu. Preplavili su
ju valovi topline, a osjeti su izbijali po mjestima na kojima su ju plavili. Spustila
je ruke i ispružila se na podu, ali su joj se koljena stegnula oko njega i
instinktivno ga pritiskala.
– Zašto ti je ovo bitno? – upitala ga je držeći mu glavu na mokroj košulji. –
Zašto te zanima kakve mi je boje kosa? – Napipala mu je snažna prsa pod
košuljom i poželjela je zaroniti pod tkaninu, trljati usnama i obrazima to crno
runo.
Glas mu je bio nježan i oštar istovremeno. – Zato što to nisi ti. Nije u redu.
Od čega se kriješ?
Slabašno je odmahnula glavom dok su joj oči već bile sasvim ovlažene. –
Ne mogu ti objasniti. Previše je toga... ne mogu. Morala bih otići kad bi to
saznao. A ja želim ostati s tobom. Bar još malo. – Oteo joj se jecaj. – Ne s tobom,
mislim na tvoju obitelj.
– Možeš ostati. Reci mi i ja ću te zaštititi.
Prigušila je u sebi još jedan jecaj. Jedna vrela i iritantna suza slijevala joj se
niz lice. Suza joj je upala u kosu. Podignula je ruku da ju otre, ali on je već
približio usne i upio trag vruće soli. Prebacila mu je drhtavu ruku oko glave. Nije
ga htjela poticati ni ohrabrivati, ali on je to tako shvatio i gladno pronašao
njezine usne. Ona je zastenjala, izgubljena u navali osjećaja.
Položio joj je ruku na vrat i pridržavao ju dok ju je ljubio. Osjetila je koliko
je uzbuđen, čula je to u otežanom disanju dok ju je istraživao, zadirkivao i lizao.
Podignuo se s nje i položio joj toplu ruku na vlažnu tkaninu oko trbuha. Košulja
ju je toliko slabo pokrivala da je izgledala gola, a bradavice su joj se kruto napele
i ocrtavale na providnoj tkanini. Ljubio ju je preko mokrog muslina i usnama
obuhvaćao prekriven ružičast vršak. Strastveno joj je razvezao košulju i rastvorio
ju otkrivajući joj grudi, visoko podignute, male i oble.
– Cat... – Zadrhtala je kad mu je osjetila dah na vlažnoj koži. – Mogao bih
umrijeti koliko te želim, tako si ljupka... slatka... Bože... – Uvukao je nadražen
pupoljak u usta, kružio oko njega jezikom i nježno ga potezao. Istovremeno je
prstima krenuo prema njezinim intimnim dijelovima prelazeći preko nježnog
proreza i milujući ju sve dok se nije rastvorila sva vlažna. Na mjestu najjačeg
osjeta osjećala je njegov nježan palac, a vatra od ovakvog milovanja sunula joj je
sve do grla. Podignula je kukove i nježno se trljala, a on ju je lagano i blago
zadirkivao sve dok ju užitak nije sasvim prožeo, a izglednost silnog olakšanja
visjela u zraku.
Dodir mu je sad postao snažniji i prstom je već ulazio u njezino tijelo. Od
ovog nježnog prodora iznenađeno se povukla. Samo što je bila okrenuta leđima
na podu i nije imala mjesta za uzmak. Refleksno se spustila i pružila ruku prema
njemu.
Leo ju je milovao po vratu. – Moja nježna draga. Opusti se i daj mi da te
diram, pusti me... – Osjetila je kost i tetivu na njegovoj ruci dok je dublje gurao
prst u njezinu meku vlažnost. Ostala je na tren bez daha, a tijelo joj se
bespomoćno koprcalo pri ovom pažljivom prodoru.
Leu su guste trepavice pale preko strastvenih očiju koje su poprimile
svjetloplavu boju. Obrazi su mu se zarumenjeli, baš kao i vrh nosa. – Želim ući
u tebe – rekao je dubokim glasom dok ju je milovao. – Ovdje... a zatim još
dublje...
Nepovezan zvuk oteo joj se iz grla dok je dizala koljena potaknuta ovim
nježnim draškanjem, a i nožni su joj se prsti svili od toga. Ispunila ju je očajnička
vrelina, žudjela je za stvarima koje nije mogla opisati. Privukla mu je glavu k sebi
i mahnito ga ljubila, trebao joj je požudan stisak njegovih usana, prodor njegova
jezika...
Nekoliko odlučnih kucanja po vratima prenulo ih je iz snažne osjetilne
fantazije. Leo je opsovao, pomaknuo ruku s njezina međunožja i namjestio ju
ispod sebe. Cat je zajecala dok joj je srce ludo kucalo.
– Tko je? – poviknuo je Leo otresito.
– Rohan.
– Ubit ću te ako otvoriš vrata – izrekao je ovo opakom iskrenošću muškarca
koji je doveden do samog ruba. Očito je to bilo dovoljno da čak i Cam Rohan
zastane na trenutak.
Nakon dužeg vremena Cam je rekao: – Trebam popričati s tobom.
– Sad.
– Sad, bez odlaganja – začuo se neumoljiv odgovor.
Leo je sklopio oči, oštro udahnuo i sporo izrekao: – Vidimo se dolje u
knjižnici.
– Za pet minuta? – ustrajavao je Cam.
Leo je zurio u zatvorena vrata, gnjevan od nevjerice. – Idi, Rohane.
 Kad su čuli Camove korake koji su se udaljavali, Leo je pogledao Catherine.
Ona se nije mogla prestati vrpoljiti i drhtati, živci su joj titrali od uzbuđenja.
Tiho je mrmljao, približio ju k sebi i pravio joj krugove prstima po leđima i
bedrima. – Polako, ljubavi. Daj mi da te držim. – Postepeno je frenetična želja
popustila i ona je mirno ležala na njegovim rukama s obrazom pritisnutim uz
njegov.
Leo je ustao, podignuo ju s lakoćom i prenio do kreveta. Položio je njezino
polugolo tijelo na madrac. Dok je stajala na rubu kreveta i pokušala se nespretno
ogrnuti pokrivačem, on joj je tražio naočale. Pronašao ih je u kutu sobe i donio
joj ih.
Naočale su već izgledale skrhano, pomislila je žalosno, ispravljajući žicu i
čisteći leće rubom pokrivača.
– Što ćeš reći gospodinu Rohanu? – upitala ga je s oklijevanjem dok je
stavljala naočale.
– Ne znam još. Ali u iduća dva dana, dok se ovaj prokleti bal ne završi, ja
ću postaviti distancu između nas. Jer je naš odnos postao previše zapaljiv i
strastven, a ni ja ni ti ne možemo izići na kraj s tim. Ja i ti ćemo poslije popričati
o svemu. Neće biti izmicanja ni laži.
– Zašto? – prešlo joj je preko suhih usana.
– Moramo donijeti neke odluke.
Kakve odluke? Zar ju planira otpustiti? Ili priprema teren za nekakav
nedoličan prijedlog? – Možda bih trebala napustiti Hampshire – rekla je s
mukom.
Leove su oči opasno zasjale. Obujmio joj je glavu i sagnuo se da joj šapne
nešto na uho što će zvučati ili kao obećanje ili kao prijetnja. – Gdje god ti otišla,
ja ću te pronaći.
Otišao je do vrata i zastao prije izlaska. – Uzgred budi rečeno – kazao je –
kad sam pravio one skice, nisam ni blizu dočarao tvoju ljepotu.

Kad se Leo oprao i odjenuo pristojnu odjeću, otišao je do knjižnice. Tamo ga je

očekivao Cam koji se nije osjećao ništa bolje od Lea. Pa ipak je bio staloženiji, a
ta opuštena tolerancije otupjela je oštricu Leove žestine. Na svijetu nije postojao
čovjek kojemu je Leo više vjerovao.
Kad su se upoznali, Leo nikad ne bi izabrao za Ameliju čovjeka poput Cama
Rohana. To se jednostavno nije tako radilo. Cam je bio Rom, a nitko ne može
tvrditi da romsko nasljeđe pomaže u engleskom društvu. Ali narav ovog čovjeka,
njegovo strpljenje, humor, urođena decentnost, sve se to nije moglo zanijekati.
Cam je postao Leov brat u relativno kratkom vremenu. Vidio je Lea u
njegovim najgorim stanjima i pružao mu čvrstu podršku dok se Leo nastojao
pomiriti sa životom lišenim nevinosti i nade. U proteklih nekoliko godina Leo
je uspio povratiti malo i od jednog i od drugog.
Cam je stajao uz prozor i lukavo ga promatrao.
Leo je bez riječi otišao do kredenca, natočio konjak i počeo grijati čašu u
rukama. Iznenadilo ga je kad je vidio da mu ruka nije mirna.
– Pozvali su me iz štala – rekao je Leo. – Sestre su ti zabrinute, a služavke
histerične zato što si se odlučio zatvoriti u sobu s gospođicom Marks. Ne smiješ
tako iskorištavati ženu koja radi za tebe. Znaš to.
– Prije no što kreneš s tim visokim moraliziranjem – rekao je Leo –
nemojmo zaboraviti da si ti zaveo Ameliju prije ženidbe. Ili smatraš da je razvrat
nad nevinom ženom prihvatljiv samo u slučaju da ova ne radi za tebe?
U Camovim očima boje lješnjaka pojavio se trag ozlojeđenosti. – Znao sam
da ću se oženiti njome kad sam to napravio. Možeš li ti isto tvrditi i za sebe?
– Ja nisam spavao s Marks. Nisam još – ljutito je rekao Leo. – Ali ako ovako
nastavimo, ona će mi se naći u krevetu do kraja tjedna. Kao da se ne mogu
zaustaviti. – Podignuo je pogled prema nebu. – Gospode, ošini me. – Kad se
Svevišnji nije oglasio, ispio je još jedan gutljaj konjaka. Kliznuo mu je niz grlo
poput glatke i čiste vatre.
– Ti misliš – rekao je Cam – da će biti pogreška ako spavaš s njom.
– Da, baš to mislim. – Leo je ispio još jedan gutljaj žestice.
– Ponekad moraš napraviti grešku kako bi izbjegao još veću. – Cam se blago
nasmiješio kad je opazio Leov gorak izraz lica. – Zar si mislio da to možeš vječito
izbjegavati, phral?
– To mi je bio plan. I dobro mi je išlo sve do nedavno.
 – Ti si muškarac u najboljim godinama. Prirodno je da želiš vlastitu ženu.
I štoviše, na nekoga moraš prenijeti plemićku titulu. Iz onoga što sam ja shvatio
o plemstvu, tvoja je osnovna odgovornost da se reproduciraš u što više
primjeraka.
– Bože dragi, zar ćemo opet o tomu? – Leo se namrštio, dovršio piće i
odložio čašu sa strane. – Zadnje što mi je na pameti su balavci.
Cam je podignuo obrvu, kao da ga ovo zabavlja. – Pa što nedostaje djeci?
– Zalijepe se za tebe. Prekidaju te. Plaču kad im se ne udovolji. Kad mi je
do takvog društva, onda se obratim prijateljima.
Cam se smjestio na stolicu, ispružio svoje duge noge i uputio Leu prividno
ležeran pogled. – Nešto ćeš morati napraviti s gospođicom Marks. Jer ovo se ne
može ovako nastaviti. To je čak i za Hathawayeve... – zastao je tražeći pravu riječ.
– Nedolično – dovršio je Leo umjesto njega. Potom je opkoračio čitavu
prostoriju. Stao je pokraj hladnog i tamnog ognjišta, položio ruke na ploču i
oborio glavu. – Rohane – obratio mu se oprezno – ti si vidio na što sam ja sličio
nakon Laure.
– Jesam. – Cam je zastao. – Romi bi rekli da si bio muškarac koji je previše
žalovao. I zarobio si dušu voljene u tom nekom međuprostoru.
– Ili to ili sam poludio.
– Pa ljubav i jest vrsta ludosti, zar ne? – Cam ga je prozaično upitao.
Leo se suho zahihotao. – Za mene nedvojbeno jest.
Oboje su ušutjeli. A potom je Cam promrmljao: – Je li Laura još uvijek s
tobom, phral?
– Nije. – Leo je zurio u prazan kamin. – Prihvatio sam da je više nema. Ne
sanjam ju više. Ali sjećam se kakva je bila i sjećam se kako sam pokušavao
preživjeti dok sam bio mrtav iznutra. Sad bi bilo još i gore. Ne mogu ponovno
proći kroz to.
– Razmišljaš kao da imaš izbora – rekao je Cam. – Ali obratno ti je. Ljubav
izabire tebe. Sjena se ravna prema suncu.
– Kako uživam u romskim izrekama – divio se Leo. – A ti ih toliko poznaješ.
 Cam je ustao sa stolice, otišao do kredenca i natočio si konjak. – Nadam se
samo da ju ne misliš učiniti svojom priležnicom – rekao je sabrano. – Rutledge
bi te utopio i sastavio sa zemljom, bez obzira na to što si mu šurjak.
– Ne, to ne mislim učiniti ni u kojem slučaju. Ako bi mi postala ljubavnica,
to bi samo stvorilo dodatne probleme.
– Ako ne možeš bez nje i ne možeš ju zadržati kao ljubavnicu, a ne želiš se
oženiti njome, onda ti je jedina mogućnost da ju otpustiš.
– To je najrazumnije – složio se Leo mrko. – Ali to je zadnje što mi je na
pameti.
– Je li gospođica Marks naznačila što bi ona htjela?
Leo je odmahnuo glavom. – Plaši se suočiti s tim. Jer, neka joj je Bog na
pomoći, ona mene možda uistinu želi.
 14. POGLAVLJE

D omaćinstvo je Hathawayevih u iduća dva dana postala prava uzavrela

košnica. Unosile su se goleme količine hrane i cvijeća, pokućstvo se
privremeno pomicalo, vrata su se skidala sa šarki, tepisi se zamatali, a podovi
lakirali i polirali.
Gosti iz Hampshirea i obližnjih okruga bit će prisutni baš kao i ugledne
londonske obitelji. Lea je ogorčilo to što su se gorljivo odazvali na poziv za bal
mnogi plemići s kćerkama dozrelima za udaju. A njemu je, kao gospodaru
imanja, dužnost da se ponaša kao pravi domaćin i pleše sa što više žena.
– Ovo je nešto najgore što si mi dosad napravila – rekao je Ameliji.
– Oh, nikako, sigurna sam da je bilo gorih stvari od ovoga. Leo je razmislio
prebirući u mislima po spisku zapamćenih uvreda. – Nebitno, u pravu si. Ali da
jednu stvar razjasnimo... ovo činim samo kako bih tebi udovoljio.
– Da, znam. I nadam se da ćeš mi i dalje udovoljavati te pronaći neku za
udaju kako bi došao do potomka prije no što Vanessa Darvin i njezina majka
preuzmu naš dom.
Zaškiljio je i pogledao sestru. – Iz ovoga bi se mogao izvesti zaključak da ti
je kuća važnija od moje buduće sreće.
– Nimalo. Tvoja buduća sreća znači mi podjednako kao i kuća. – Hvala ti
– rekao je suho.
– Isto tako vjerujem da ćeš biti mnogo sretniji kad se zaljubiš i oženiš.
– Ako se ikad zaljubim – odvratio joj je – ja to sigurno neću pokvariti
udajom za tu osobu.
Gosti su počeli pristizati već predvečer. Žene su nosile svilu ili taft, a s
pripijenih ogrlica sjajili su im se broševi s draguljima dok su im ruke do lakata
prekrivale bijele rukavice. Mnoge ženske ruke krasile su pripadajuće pomodne
narukvice.
Gospoda su, za razliku od njih, bila odjevena sa strogom jednostavnošću u
crne kapute i hlače bez nabora te crne ili bijele kravate. Odjeća im je bila krojena
ležernom elegancijom tako da su se mogli lakše kretati no što je to bio slučaj s
davnijom modom.
Glazba je odjekivala prostorijama koje su bile raskošno ukrašene cvijećem.
Stolove je prekrivao zlatan saten koji se mreškao pod piramidama voća, jela sa
sirom, blanširanog povrća, kolača, pudinga, pečenja, dimljene ribe i pečene
peradi. Lakaji su kružili po sobama donoseći cigare i likere muškarcima u
knjižnici ili vino i šampanjac onima koji su kartali u zasebnoj prostoriji.
Soba za primanje bila je krcata, gomila ljudi stajala je po strani, a parovi su
plesali u središtu. Leo je morao priznati da se okupio neobičan broj izuzetno
pristalih mladih dama. Sve su one izgledale ljupko, normalno i svježe. Sve su
izgledale isto. On je plesao sa što većim brojem njih nastojeći privući čak i drvene
Marije te uvjeriti jednu ili dvije udavače da zaplešu s njim.
I za svo to vrijeme pogledavao je prema Catherine Marks.
Nosila je haljinu boje lavande, istu koju je nosila i na Poppynu vjenčanju.
Kosu je svezala u glatku i čvrstu punđu. Diskretno je promatrala Beatrix iz
pozadine.
Leo je bezbroj puta gledao Catherine u istoj prigodi kako tiho stoji među
udavačama i pratiljama dok djevojke samo malo mlađe od nje flertaju, smiju se
i plešu. Apsurdno je da nitko ne primijeti Catherine. Ona je mogla stati uz bok
svakoj ženi ovdje, bez obzira na podrijetlo.
Chaterine je nekako osjetila njegov pogled. Okrenula se i pogledala prema
njemu, kao da ni ona nije mogla odvojiti pogled na jednak način.
Jedna je udavača privukla Catherininu pozornost nekim pitanjem, pa se
okrenula prema napornoj ženi.
Istovremeno je Amelia prišla Leu i primila ga za rukav.
– Lorde – rekla je napeto – imamo jedan problem. Neugodne naravi.
Leo je odmah zabrinuto pogledao sestru kad je opazio da ga gleda s lažnim
smiješkom da nitko od onih koji ih promatraju nešto ne bi posumnjao. – Padao
sam u očajanje na samu pomisao da bi se nešto zanimljivo moglo zbiti večeras –
rekao je. – O čemu je riječ?
– Stigle su gospođica Darvin i grofica Ramsay.
Leo ju je tupo pogledao. – Ovdje? Sad?
 – Cam, Win i Merripen pričaju s njima u predvorju.
– Koji je vrag njih pozvao?
– Nitko. Nagovorile su zajedničke poznanike – obitelj Ulster – da ih povedu
kao gošće. I mi ih sad ne možemo odbiti.
– Zašto ne? Pa ne želimo ih ovdje.
– Iako je nedolično doći bez pozivnice, bilo bi još gore kad bismo ih otjerali.
Tako bismo ispali nevjerojatno neuljudni, blago rečeno, smatralo bi se da smo
lišeni bilo kakvih manira.
– Dobre manire – razmišljao je Leo naglas – prečesto su u čistoj suprotnosti
s onim što meni dođe da napravim.
– Dobro poznajem taj osjećaj.
Suho su se nasmiješili jedno drugom.
– Što misliš, što one žele? – upitala ga je Amelia.
– Hajdemo to saznati – rekao je Leo kratko. Pružio joj je ruku te ju izveo iz
sobe za primanje i poveo prema predvorju.
Pratilo ih je mnoštvo znatiželjnih pogleda kad su se pridružili ostalim
Hathawayevima koji su pričali s dvije žene odjevene u raskošne haljine za bal.
Starija žena, po svoj prilici grofica Ramsay, djelovala je sasvim prosječno,
malčice punašnija, ni atraktivna ni obična. Mlađa, gospođica Vanessa Darvin,
bila je zato prava ljepotica, visoka, elegantna, s raskošnim poprsjem lijepo
istaknutim u zeleno-plavoj haljini urešenoj paunovim perjem. Njezina vrana
kosa bila je savršeno dotjerana nizom pažljivo oblikovanih kovrči. Usta su joj
bila sitna i puna, boje zrele šljive, a oči vlažne, tamne i s gustim trepavicama.
Vanessa Darvin je oko sebe širila auru samopouzdanja u vlastitu
seksualnost, što Leu nikad nije smetalo kod žena, ali ga je zato malo odbijalo kod
djevojaka. Vjerojatno stoga što ga je gledala kao da očekuje da će istog trena pasti
na koljena i početi soptati poput mopsa s respiratornom manom.
Leo je pristupio dvjema ženama držeći Ameliju za ruku. Predstavile su se,
a on im se naklonio s besprijekornom pristojnošću.
– Grofice, želim vam dobrodošlicu u kuću Ramsay. Kao i vama, gospođice
Darvin. Ovo je izuzetno ugodno iznenađenje.
 Grofica se okrenula prema njemu. – Nadam se da vas naš neočekivan
dolazak nije omeo, lorde. Pa ipak, kad su nam lord i gospođa Ulster rekli da ćete
održati bal, prvi u kući Ramsay od njezine restauracije, bile smo sigurne da vam
neće smetati društvo vaših najbližih srodnika.
– Srodnika? – upitala je Amelia. Rodbinske veze između Hathawayevih i
Darvinovih bile su toliko daleke da se to jedva moglo spomenuti.
Grofica Ramsay i dalje se smiješila. – Mi smo rođaci, zar ne? Kad je moj
jadni suprug preminuo, neka počiva u miru, nama je bila utjeha da imanje dolazi
u vaše spretne ruke. Iako... – Pogledala je prema Camu i Merripenu. – Nismo
očekivale tako šaroliku rodbinsku družinu kakvu ste vi prikupili.
Amelia se otvoreno naljutila kad je shvatila nimalo suptilan komentar na
činjenicu da su Cam i Merripen dijelom Romi. – Slušajte me sad...
– Ugodno je – prekinuo ju je Leo nastojeći zauzdati eksploziju koja je
kuhala u njoj – da napokon možemo pričati bez odvjetnika.
– Slažem se, lorde – odgovorila je grofica Ramsay. – Odvjetnici su ovo
pitanje oko imanja Ramsay prilično zakomplicirali, zar ne? Ali mi smo samo
žene i mnogo toga o čemu nam oni govore jednostavno prolazi mimo nas. Zar
ne, Vanessa?
– Da, mama – začuo se stidljiv odgovor.
Mesnati obrazi grofice Ramsay naduli su se od još jednog osmijeha.
Pogledom je obuhvatila čitavu grupu. – Najbitnija je ta obiteljska poveznica i
privrženost.
– Znači li to da ste odlučili da nam nećete oduzeti kuću? – upitala je Amelia
bez okolišanja.
Cam je položio ruku na ženin struk i stegnuo ju za upozorenje.
Grofica Ramsay izgledala je zatečena ovim pitanjem i pogledala je Ameliju
iskolačenih očiju. – Bože moj. Pa ja uopće ne mogu pričati o tim pravnim
začkoljicama – moj se sićušan mozak jednostavno isključi kad pokušam.
– Ipak – rekla je Vanessa Darvin svilenkastim i umilnim glasom – mi
razumijemo da postoji mogućnost da nam imanje Ramsay ne pripadne ako se
lord oženi i za godinu dana dobije potomka. – Odvažno je promotrila Lea, od
glave do pete. – A izgleda kao da mu to lako može poći za rukom.
 Leo je podignuo obrvu, zabavljalo ga je kako je delikatno naglasila ovo poći
za rukom.
Cam se umiješao prije no što Amelia bijesno odgovori na ovo. – Mlada
damo, treba li vam možda smještaj dok ste u Hampshireu?
– Hvala vam na vašoj brizi – odgovorila je Vanessa Darvin. – Ali mi smo
gosti kod lorda i gospođe Ulster.
– Malo nam osvježenja ipak ne bi škodilo – predložila je vedro grofica
Ramsay. – Mislim da bi mi sad izvrsno odgovarala jedna čaša šampanjca.
– Svakako – rekao je Leo. – Mogu li vas ja otpratiti do stolova s pićem?
– Kako ljupko od vas – rekla je grofica ushićeno. – Hvala vam, lorde. –
Primila je njegovu ispruženu ruku, a Vanessa joj je prišla s druge strane. Leo se
šarmantno osmjehnuo i poveo ih.
– Kakvi grozni ljudi – rekla je Amelia turobno. – Vjerojatno su došle da
razgledaju kuću. I sad će svu večer svojatati Lea, a on bi trebao pričati i plesati sa
slobodnim mladim ženama.
– Gospođica Darvin slobodna je mlada žena – rekla je Win izgledajući
uznemireno.
– Gospode, Win. Misliš li da su došle ovdje kako bi gospođica Darvin
upoznala Lea? Misliš li ti da bi ona njega mogla doživjeti kao svoju lovinu?
– Obje bi strane profitirale na određen način ako bi se oženili – rekla je
Win. – Gospođica Darvin postala bi Ramsay i preuzela bi čitavo imanje umjesto
pukog legalnog prava na njega. A mi bismo mogli i dalje ovdje živjeti, bez obzira
na to hoće li Leo dobiti potomstvo.
– Pomisao na to da bi mi netko poput gospođice Darvin mogao postati
jetrva nepodnošljiva mi je.
– Ne možeš ju tako procjenjivati na temelju prvog dojma – rekla je Win. –
Možda je u dubini duše draga osoba.
– Čisto sumnjam – rekla je Amelia. – Žene koje tako izgledaju nikad nisu
dobre u dubini duše. – Primijetila je da Cam i Merripen između sebe pričaju na
romskom, pa je upitala muža: – O čemu vi to razgovarate?
 – Ima paunovo perje na haljini – primijetio je Cam istim tonom kao da je
rekao ima otrovne mesožderske pauke po haljini.
– Efekt je veoma dojmljiv. – Amelia ga je pogledala zagonetno. – Ne voliš
paunovo perje?
– Romima je samo jedno paunovo pero – rekao je Merripen ozbiljno – loš
znak.
– A ona ih na sebi ima na tucet – dodao je Cam.
Promatrali su Lea kako šeta s Vanessom Darvin kao da idu prema jami
punoj zmija otrovnica.

Leo je ispratio Vanessu Darvin do sobe za primanje dok je grofica Ramsay ostala
uz stol s pićima s lordom i gospođom Ulster. Nakon nekoliko minuta razgovora
s Vanessom bilo je očito da se radi o mladoj ženi s razvijenom inteligencijom i
izuzetnim darom za flert. Leo je otprije već poznavao i spavao sa ženama poput
Vanesse. Nije u njemu potaknula neki veći interes. Pa ipak, obitelj Hathaway
mogla bi imati koristi od Vanesse Darvin i njezine majke, samo ako saznaju
kakvi su im planovi.
Vanessa je bezbrižno ćaskala i povjerila mu se kako joj je bilo neopisivo
dosadno provesti čitavu godinu u žalovanju za pokojnim ocem te kako je žarko
očekivala da iduće godine napokon započne londonska sezona. – Ali kako je
samo šarmantno ovo imanje – istaknula je. – Sjećam se da sam ga jednom
posjetila dok je moj otac nosio plemićku titulu. To je bila gomila smeća, a vrtovi
su bili ogoljeni. Sad je pravi dragulj.
– Sve zahvaljujući gospodinu Rohanu i Merripenu – rekao je Leo. –
Preobrazba je uspjela isključivo zbog njihovih napora.
Vanessa je djelovala zbunjeno. – Dobro. Nikad to ne bih pogodila. Njihov
narod uglavnom nije toliko poduzetan.
– Romi su, zapravo, itekako poduzetni. Samo što su nomadi pa to
ograničava njihov interes za poljoprivredu.
– Ali meni se čini da vaši šurjaci nisu nomadi.
– Obojica su pronašli dobar razlog da ostanu u Hampshireu.
 Vanessa je slegnula ramenima. – Odaju gospodski dojam, vjerujem da se
više ni ne može tražiti od njih.
Lea je srdio njezin prijeziran ton. – Obojica su vezani uz plemstvo i zapravo
su samo napola Romi. Merripena uskoro očekuje nasljeđivanje irske grofovije.
– Čula sam nešto o tomu. Ali... irsko plemstvo – rekla je s određenom
primjesom gađenja.
– Mislite da su Irci inferiorniji?
– A vi ne mislite?
– Da, uvijek mi je bilo sirovo i neodgojeno kad ljudi odbijaju postati
Englezi.
Vanessa je ili odlučila zanemariti ovaj komentar ili joj je jednostavno na
jedno uho ušao, a na drugo izašao. Uskliknula je od zadovoljstva kad su došli do
sobe za primanje s nizom sjajnih prozora, interijera obojanog u kremastoj boji i
nižeg nakošenog stropa. – Kako ljupko. Vjerujem da će mi život ovdje stvarno
predstavljati užitak.
– Kao što ste ranije primijetili – istaknuo je Leo – možda vam se neće
pružiti ta prilika. Ja još imam godinu dana da se oženim i dobijem potomka.
– Prati vas glas okorjelog neženje, a to dovodi u sumnju ovo prvo što ste
izrekli. – Tamne su joj oči provokativno zasjale. – A što se tiče druge tvrdnje,
sigurna sam da ste dobri u tome.
– Takvu tvrdnju nikad ne bih podupro – rekao je Leo učtivo.
– I ne morate, lorde. Često su ju izricali umjesto vas. Zar ćete to zanijekati?
Ovo je bilo pitanje koje bi se teško očekivalo od dobro odgojene gospođice
pri upoznavanju. Leo je pretpostavio da ga nastoji impresionirati svojom
odvažnošću. Ipak, nakon što je prisustvovao bezbrojnim takvim razgovorima po
londonskim salonima, njega takve primjedbe više nisu intrigirale.
U Londonu je malo iskrenosti daleko veći šok od odvažnosti.
– Ne bih baš tvrdio da sam tako vješt i spretan u postelji – rekao je. – Za
sebe mislim da sam jednostavno kompetentan. Žene uglavnom ne prepoznaju
razliku.
 Vanessa se zahihotala. – A što je potrebno da bismo nazvali nekog dobrim
u krevetu, lorde?
Leo ju je ozbiljno pogledao. – Ljubav, naravno. Bez nje je čitava stvar samo
puka tehnička izvedba.
Izgledala je kao da je zbunjena, ali maska za flert ubrzo se opet pojavila na
njezinu licu. – Oh, ljubav je prolazna stvar. Možda sam mlada, ali ne mislim baš
da sam naivna.
– Shvatio sam to – rekao je. – Jeste li za ples, gospođice Darvin?
– Ovisi, lorde.
– O čemu?
– O tomu jeste li kompetentni ili dobri.
– Pun pogodak – rekao je Leo i nasmiješio se protiv svoje volje.
 15. POGLAVLJE

C atherine je postala znatiželjna kad joj je Amelia ispričala o neočekivanom

dolasku grofice Ramsay i Vanesse Darvin. Zatim je brzo postala turobna.
Stajala je u bočnom dijelu prostorije i s Beatrix promatrala kako Leo pleše
valcer s gospođicom Darvin.
Bili su izuzetan par, Leov zgodan i crnoput izgled savršeno se
nadopunjavao s ljepotom gospođice Darvin. Leo je bio izvrstan plesač, više
atletskog nego gracioznog pristupa dok je vodio partnericu po prostoriji. A
nabori plavo-zelene haljine gospođice Darvin tako su se lijepo zibali da bi joj se
suknja povremeno omotala oko noge od ritma valcera.
Gospođica Darvin bila je prilično lijepa sa sjajnim tamnim očima i
raskošnom kosom boje samurovine. Leu je nešto mrmljala što mu je izmamilo
širok osmijeh. Izgledao je očaran njome. Apsolutno očaran.
Catherine je imala neki neugodan osjećaj u želucu dok ih je promatrala,
kao da je upravo progutala hrpu čavala. Beatrix je stajala do nje i nakratko ju
dodirnula po leđima, kao da joj nudi utjehu. Catherine je osjetila kako su im se
uobičajene uloge obrnule, umjesto da bude mudrija starija pratilja ona je bila ta
kojoj je potrebno umirenje i vođenje.
Nastojala je namjestiti neutralan izraz lica. – Kako je samo atraktivna
gospođica Darvin – komentirala je.
– Pretpostavljam da jest – rekla je Beatrix neobavezno.
– Ustvari – dodala je Catherine sumorno – očaravajuća je.
Beatrix je promatrala Lea i gospođicu Darvin zamišljenim plavim očima
dok su izvodili savršen okret. – Ne bih rekla očaravajuća...
– Ne vidim nijednu manu.
– Ja vidim. Laktovi su joj kao kvake.
Catherine je zaškiljila ispod naočala i pomislila da je Beatrix možda u
pravu. Doista su malo nalikovali kvakama. – Istina je – rekla je i odmah osjetila
da je bolje volje. – I zar ti ne izgleda da joj je vrat malo predug?
 – Ona je žirafa – rekla je Beatrix i to dodatno naglasila kimanjem glave.
Catherine se upinjala da odgonetne Leov izraz lica pitajući se je li on
primijetio nenormalnu duljinu vrata gospođice Darvin. Nije joj se tako učinilo.
– Privukla ti je brata – promrmljala je.
– Sigurna sam da je on samo pristojan prema njoj.
– On nikad nije pristojan.
– Jest kad nešto želi – rekla je Beatrix.
Ali to je Catherine ubacilo u još turobnije raspoloženje. Jer na pitanje što
bi to Leo mogao tražiti od ove tamnokose ljepotice odgovor je bio takav da ga
nije mogla ni izgovoriti.
Jedan mladi gospodin prišao je i zamolio Beatrix za ples, a Catherine joj je
dala dopuštenje. Uzdahnula je i naslonila se leđima na zid te pustila da joj misli
odlutaju.
Bal je ispao uspješan i to bez premca. Svi su se izvrsno provodili, glazba je
bila divna, hrana ukusna, a večer ni prehladna ni pretopla.
A Catherine se osjećala bijedno.
Ipak, ona si nije mogla dopustiti da se razlomi poput čajnog keksa.
Namjestila je ugodan izraz lica i okrenula se kako bi povela razgovor s dvije
starije dame koje su stajale do nje. Ona su se upustile u žustru raspravu o
prednostima raznih šavova prilikom vezenja. Catherine ih je nastojala pažljivo
slušati i stajala je do njih s prepletenim prstima u rukavicama.
– Gospođice Marks.
Okrenula se kad je čula poznat muški glas.
Pred njom je stajao Leo, savršeno dotjeran u svom formalnom crno-
bijelom odijelu, a oči su mu se vragolasto sjale.
– Hoću li imati tu čast? – upitao ju je i pokazao prema parovima koji su
plesali valcer. Pitao ju je za ples. Kao što joj je to jednom obećao.
Catherine je problijedjela kad je postala svjesna gomile pogleda koju su
privukli. Jedna je stvar kad domaćin malo popriča sa sestrinom pratiljom. A
sasvim je druga stvar kad on pleše s njom. On je to znao i to ga uopće nije
zabrinjavalo.
 – Odlazi – rekla mu je oštrim šapatom dok joj je srce divlje kucalo.
Slabašan osmijeh zatitrao mu je na usnama. – Ne mogu. Svi gledaju. Zar
ćeš me ovako javno nogirati?
Ovako ga nije mogla posramiti. Bilo je protivno bontonu odbiti muškarčev
poziv na ples ako se može nekako doći do zaključka da baš s njim osobno ne želi
plesati. A opet, biti u centru pozornosti... dati materijala lajavim jezicima... to se
kosilo sa svim njezinim instinktima samoodržanja. – Oh, zašto ovo činiš? –
ponovno je šapnula, očajna i razjarena... a ipak, usred svojih unutarnjih
previranja, osjećala je određen užitak.
– Zato što to želim – rekao je sa širim osmijehom. – Kao i ti.
Bio je neoprostivo arogantan.
I bio je također u pravu.
Zbog toga je ispala idiotkinja. Ako pristane, onda zaslužuje sve ono što će
kasnije uslijediti.
– Pristajem. – Ugrizla se za usnu, primila ga za ruku i pustila mu da ju
odvede do središta prostorije.
– Bar se pokušaj nasmiješiti – predložio joj je Leo. – Izgledaš kao
zatvorenica koju vode na vješala.
– Meni ovo više sliči na giljotiniranje.
– To je samo jedan ples, Marks.
– Trebao bi opet zaplesati s gospođicom Darvin – rekla mu je i trznula se u
sebi kad je u svom glasu prepoznala tugaljivu notu.
Leo se tiho nasmijao. – Jednom je bilo sasvim dovoljno. Ne želim ponoviti
to iskustvo.
Catherine je bezuspješno pokušala prigušiti navalu užitka koji joj je
prostrujio tijelom. – Niste se složili?
– Oh, odlično smo se mi složili, dok se god nismo odmicali od teme koja
nam je od najvećeg značaja.
– Imanje?
– Ne, ona.
– Sigurna sam da će gospođica Darvin sa zrelošću biti manje samodopadna.
 – Možda. Meni to ništa ne znači.
Leo ju je primio u zagrljaj, držao ju je čvrsto i zaštitnički, držao ju je
neopisivo ispravno i kako treba. Večer koja joj se učinila tako groznom prije
samo nekoliko trenutaka postala je tako predivna da je Catherine osjetila
vrtoglavicu.
Držao ju je, desnu joj je ruku precizno položio na lopaticu, a lijevom držao
njezinu. Unatoč slojevima rukavica, ona je osjetila uzbuđenje dodira.
Ples je započeo.
Tijekom valcera muškarac potpuno kontrolira vrijeme, mjesto i slijed
koraka. A Leo nije ostavio Catherine nimalo prostora za pogrešku. Bilo ga je lako
pratiti, a svaki mu je pokret bio siguran i odlučan. U nekoliko su se trenutaka
skoro odvojili od tla prije novih okreta. Glazba im je predstavljala čulnu bol
žudnje. Catherine je šutjela, bojala se prekinuti tu čaroliju i usredotočila se samo
na plave oči iznad nje. I po prvi put u životu bila je u potpunosti sretna.
Ples je potrajao tri, možda četiri minute. Catherine je nastojala proživjeti i
zapamtiti svaku sekundu tako da u budućnosti može sklopiti oči i sve to
ponovno proživjeti. Kad je valcer završavao jednom slatkom visokom notom,
opazila je da je ostala bez daha i poželjela da sve ovo potraje još malo.
Leo se naklonio i pružio joj ruku.
– Hvala vam, lorde. Bilo je divno.
– Jesi li za još jedan ples?
– Bojim se da ću morati odbiti. To bi već bilo skandalozno. Ja, naposljetku,
nisam gošća.
– Ti si dio obitelji – rekao je Leo.
– Veoma ste ljubazni, lorde, ali znate i sami da to nije istina. Ja sam plaćena
pratilja, što pak znači...
Zašutjela je kad je postala svjesna da netko, jedan muškarac, zuri u nju.
Pogledala je prema njemu i vidjela lice koje ju je proganjalo u noćnim morama.
Sam pogled na njega, na taj lik iz prošlosti kojeg je uspjevala toliko dugo
izbjegavati, lišio ju je svakog tračka smirenosti i gurnuo u pravu paniku. Samo
ju je pridržavanje za Leovu ruku spasilo od toga da se ne zgrči kao da ju je netko
udario u trbuh. Pokušala je udahnuti, ali jedva je zapiskutala.
– Marks? – Leo je stao i okrenuo ju prema sebi gledajući zabrinuto u
njezino blijedo lice. – Što ti je?
– Malo sam se oznojila – uspjela je izustiti. – Sigurno je iscrpljenost od
plesa.
– Daj da te odvedem do stolice.
– Ne.
Muškarac je još uvijek zurio u nju, a po izrazu lica vidjelo mu se da ju je
prepoznao. Morala je umaknuti prije no što joj priđe. S teškom mukom suzbila
je vrele suze koje su joj navirale.
Večer koja je mogla postati najsretnija u Catherininu životu naglo se
pretvorila u najgoru.
Gotovo je, pomislila je s gorkom tugom. Njezinu životu s Hathawayevima
došao je kraj. Poželjela je umrijeti.
– Kako ti mogu pomoći? – upitao ju je tiho Leo.
– Molim te, otiđi do Beatrix... reci joj...
Nije mogla dovršiti. Odmahnula je glavom i izjurila iz sobe za primanje čim
prije.

Iscrpljenost od plesa, vražju mater, pomislio je Leo sumorno. Ovdje se radi o ženi
koja je pomaknula hrpu kamenja kako bi se on mogao izvući iz jame. Što god se
događalo s Catherine, to nema veze s iscrpljenošću. Leo je škiljio i gledao po sobi
te opazio neku ukočenost i mir usred brbljave gomile.
Guy, lord Latimer, promatrao je Catherine Marks jednako uporno kao i
Leo. I kad je ona napustila sobu za primanje, on je također krenuo prema
otvorenim vratima.
Leo je ljutito gledao oko sebe, iritiralo ga je da će idući put kad mu obitelj
bude priređivala bal ili sijelo osobno morati provjeriti spisak gostiju. Da je znao
da će Latimer biti pozvan, precrtao bi to ime najtamnijom tintom.
 Latimer, čovjek od svojih četrdesetak godina, došao je u onaj stadij kad se
muškarca više ne može nazvati prpošnim, što uvijek pretpostavlja neku
mladenačku nezrelost, nego razvratnikom, što pak upućuje na sredovječnu
nedoličnost.
Latimer je čekao nasljeđivanje grofovije i nije se imao čim baviti osim
čekanjem na smrt vlastitog oca. U međuvremenu se posvetio porocima i
perverzijama. Očekivao je da drugi čiste za njim i nije se brinuo za ničiju
udobnost osim vlastite. Mjesto u prsima gdje bi mu trebalo biti srce kod njega je
bilo prazno kao plitica od tikve. Bio je promućuran, pametan i kalkulant, a sve s
ciljem zadovoljavanja svojih neizmjernih prohtjeva.
A Leo, u najgorim trenucima očaja zbog Laure Dillard, činio je sve da ga
imitira.
Kad se prisjetio eskapada u kojima je sudjelovao s Latimerom i ostalim
propalim aristokratima, Leo se osjetio izuzetno prljavo. Otkako se vratio iz
Francuske, pažljivo je izbjegavao Latimerovo društvo. Pa ipak, Latimerova je
obitelj iz obližnjeg okruga Wiltshire i bilo bi nemoguće vječno mu izmicati.
Kad je vidio da Beatrix prilazi bočnom dijelu sobe za primanje, Leo joj je
prišao u nekoliko nestrpljivih koraka i primio ju za ruku.
– Više nema plesa, Bea – promrmljao joj je na uho. – Marks te ne može
nadgledati trenutno.
– Zašto?
– To namjeravam saznati. U međuvremenu mi nemoj upasti ni u kakvu
nevolju.
– Što bih sad ja trebala?
– Ne znam. Otiđi do stola s hranom i pojedi nešto.
– Nisam gladna. – Beatrix je uzdahnula. – Ali pretpostavljam da čovjek ne
mora biti gladan kako bi nešto pojeo.
– Dobra si djevojka – promrmljao je i hitro izjurio iz sobe.
 16. POGLAVLJE

S tani! Stani, kad ti kažem!

Catherine se oglušila na dozivanje i oborila glavu jureći hodnikom
prema stubama za poslugu. Utapala se u stidu i strahu. Ali bila je i bijesna
razmišljajući koliko je čudovišno nepravedno da joj ovaj muškarac svako malo
kvari život. Znala je da će se ovo jednog dana dogoditi i da će se neminovno
susresti bez obzira na to što se Latimerovi i Hathawayevi kreću u različitim
društvenim krugovima. Ali vrijedilo je riskirati i biti s Hathawayevima te osjetiti
makar nakratko da je dio obitelji.
Latimer ju je surovo zgrabio za ruku. Catherine se okrenula i suočila s njim
dok joj se čitavo tijelo treslo.
Iznenadilo ju je kad je vidjela koliko se postarao i kako je poružnio od
izopačenog života. Bio je deblji, s mnogo sala na trbuhu, a riđa se kosa stanjila i
prorijedila. Najviše je to vidjela po isušenom i iznurenom izgledu čovjeka koji je
navikao samo ugađati sebi.
– Ne znam tko ste vi, gospodine – rekla je staloženo. – Nametljivi ste.
Latimer joj nije pustio ruku. Od njegova proždrljivog pogleda osjetila se
zagađenom i bolesnom. – Nikad te nisam zaboravio. Tražim te godinama. Otišla
si kod drugog zaštitnika, zar ne? – Isplazio je jezik i oblizao usne, a čeljust je
pomicao kao da se sprema baciti na nju i čitavu ju proždrijeti. – Htio sam ti biti
prvi. Platio sam pravo bogatstvo za to.
Catherine je jedva udahnula. – Pusti me odmah ili ću...
– Što radiš ovdje u tim usidjeličkim prnjama?
Skrenula je pogled s njega boreći se s nadirućim suzama. – Zaposlila me
obitelj Hathaway. Lord Ramsay.
– To ti mogu vjerovati. Reci mi kakve usluge pružaš Ramsayu.
– Pusti me – glas joj je bio tih i napet.
– Ni po cijenu života. – Latimer je privukao njezino ukočeno tijelo dok mu
je osjećala vinski zadah na licu. – Osveta – rekao je tiho. – To ti je čin dostojan
prijezira vrijednog i sitnog karaktera.
 I zato sam bez sumnje uvijek uživao u njoj.
– Zašto se želiš osvetiti? – upitala ga je Catherine prezirući ga iz dna duše.
– Ništa nisi izgubio zbog mene. Možda samo malo ponosa, ali to si možeš lako
priuštiti.
Latimer se nasmiješio. – Tu si se prevarila. Ponos je sve što imam. Zapravo
sam jako osjetljiv po tom pitanju. I neću biti zadovoljan dok mi se ne vrati s
kamatama. Osam godina povrijeđenog ponosa tvori lijepu sumu, zar ne?
Catherine je hladno zurila u njega. Kad ga je posljednji put vidjela, imala je
petnaest godina, bila je bez novca i bez zaštite. Ali Latimer nije imao pojma da
joj je Harry Rutledge brat. Nije mu sinulo ni to da bi se možda neki drugi
muškarac mogao usuditi i ispriječiti između njega i onoga što on želi. – Odvratni
pohotniče – rekla je. – Sigurna sam da je jedini način da dođeš do žene taj da
platiš. Samo što ti ja nisam na prodaju.
– Nekoć si bila, zar ne? – upitao ju je Latimer dokono. – I bila si prilično
skupa, a ja sam bio siguran da si vrijedna toga. Očito nisi djevica, sad kad si u
Ramsayevoj službi, ali ipak bih htio kušati malo onoga što sam već platio.
– Ništa ti ne dugujem. Ostavi me na miru.
Latimer ju je zapanjio osmijehom i blažim izrazom lica. – Ma hajde, sad me
previše kritiziraš. Pa nisam ja tako loš tip. Mogu biti velikodušan. Koliko ti
Ramsay plaća? Ja ću ti dati triput više. Neće ti biti teško podijeliti sa mnom
krevet. Znam ponešto o tomu kako zadovoljiti ženu.
– Znam sigurno da dosta toga poznaješ o tomu kako ugoditi sebi – rekla je
koprcajući se u njegovu stisku. – Pusti me.
– Nemoj se boriti, natjerat ćeš me da te ozljedim.
Toliko su bili zaokupljeni svojim hrvanjem da nisu ni zapazili kako im je
netko prišao.
– Latimere. – Bio je to Leov glas koji je fijuknuo zrakom i rasjekao ga poput
čelične oštrice mača. – Ako će itko gnjaviti moju poslugu, Latimere, to ću biti ja.
A sigurno neću tražiti tvoju pomoć.
Catherine je osjetila neizmjerno olakšanje kad se surov stisak olabavio i
opustio. Tako se brzo odmaknula od njega da se skoro spotaknula. Ali Leo joj je
brzo prišao i uhvatio ju rukom za rame da ne padne. Lakoća njegova dodira,
čovjeka koji je svjestan fragilnosti, bila je u oštrom kontrastu s Latimerom.
Kod Lea nikad nije vidjela ovakav izraz lica i ubilački sjaj u očima. Nije se
uopće radilo o muškarcu koji je prije samo nekoliko minuta plesao s njom.
– Jesi dobro? – upitao ju je.
Catherine je kimnula zureći u njega omamljena i jadna. Koliko je on blizak
s lordom Latimerom? Bože dragi, zar je moguće da su prijatelji? A ako je već
tako... kad bi imao priliku, bi li joj i Leo učinio istu stvar kao i Latimer prije
mnogo godina?
– Ostavi nas – promrmljao je Leo i odmaknuo joj ruku s ramena.
Catherine je pogledala Latimera, zadrhtala od gađenja i žurno napustila
dvojicu muškaraca dok joj se život rušio s koje god strane pošla.
Leo je zurio prema Catherine suzbijajući u sebi poriv da krene prema njoj.
Kasnije će otići do nje, pokušati ju umiriti ili popraviti štetu koja je nastala. A
bila je znatna – vidio joj je to u očima.
Leo se okrenuo prema Latimeru i osjetio silovit poriv da zakolje gada na
licu mjesta. Umjesto toga ga je smireno pogledao. – Nisam imao pojma da si
pozvan – rekao je. – Da sam znao, rekao bih služavkama da se sakriju. Pa
stvarno, Latimere, zar se moraš nametati ženama koje to ne žele kad već imaš
toliko njih koje su ti dostupne?
– Koliko je dugo ona kod tebe?
– Ako ciljaš na radni staž gospođice Marks, ona je kod obitelji nepune tri
godine.
– Ne moraš mi tu glumiti da je ona sluškinja – kazao je Latimer. – Pametan
si ti momak, doveo si ljubavnicu u obiteljsko kućanstvo kako bi ti bilo zgodnije.
Želim ju. Samo na jednu večer.
Leo je vidio da sve teže obuzdava svoj gnjev. – Kako si uopće došao do ideje
da mi je ona ljubavnica?
– Pa ona je ta djevojka, Ramsay. Ona o kojoj sam ti pričao. Zar se ne sjećaš?
– Ne – odgovorio je Leo kratko.
 – Tad smo popili dosta – priznao je Latimer. – Ali ja sam mislio da me
slušaš.
– Ti si, Latimere, dosadan i nevažan i kad si u svom najtrijeznijem izdanju.
Zašto bih onda obraćao pozornost na nešto što si pijan rekao? I koji vrag misliš
s tim ona je ta djevojka?
– Nju sam kupio od svoje stare madam. Dobio sam ju na jednoj vrsti
privatne aukcije. Bila je nešto najšarmantnije što sam vidio, nije imala više od
petnaest godina, s onim svojim zlatnim uvojcima i čudesnim očima. Madam me
uvjeravala da je djevojka djevica, a ipak je bila poučena svim načinima kojima
može udovoljiti muškarcu. Platio sam čitavo bogatstvo da ju dobijem na godinu
dana s mogućnošću produženja ugovora ako mi se svidi.
– Kako je to zgodno – rekao je Leo i zaškiljio. – Pretpostavljam da se nisi
gnjavio s postavljanjem pitanja djevojci je li njoj to po volji?
– Nevažno. Taj joj je ugovor išao na ruku. Imala je sreću da se rodila kao
ljepotica, a naučila bi i kako to unovčiti. Osim toga, sve su one prostitutke, zar
ne? Jedina su razlika okolnosti i cijena. – Latimer je zastao i zagonetno se
nasmiješio. – Ništa ti nije pričala o tomu?
Leo je zanemario ovo pitanje. – Što se dogodilo?
– Kad su mi Catherine doveli u kuću i prije no što sam kušao svoju robu,
jedan se muškarac nasilno probio i oteo ju. Doslovno ju je kidnapirao. Jedan od
mojih lakaja pokušao ga je zaustaviti i za svoj je trud dobio metak u nogu. Dok
sam ja shvatio što se tu događa, ovaj je već prešao s Catherine preko praga.
Mogao sam samo zaključiti kako je izgubio na onoj privatnoj aukciji i odlučio
silom uzeti ono što želi. Catherine je nakon toga nestala. Osam godina ju ja već
želim. – Latimer se tiho nasmijao. – I sad vidim da je u tvom vlasništvu. Znam
samo to da nisam iznenađen, stvarno. Ti si uvijek bio izopačen gad. Ali kako si
nju stekao?
Leo je na tren zašutio. Prsa mu je ispunjavala silna tjeskoba zbog Catherine.
Petnaest godina. Izdana od onih koji su ju trebali zaštititi. Prodana čovjeku bez
morala i milosti. Leu se smučilo od same pomisli na to što bi joj Latimer
napravio. Latimerove se opačine ne bi zaustavile na pukom tjelesnom
iživljavanju – on bi joj uništio i dušu. Sad ga nije čudilo da Catherine nikomu
nije mogla vjerovati. To je bila jedina razumna reakcija na nemoguće okolnosti.
Leo je hladno odmjerio Latimera razmišljajući o tomu da bi ubio gada na
licu mjesta da je samo malo manje civiliziran. Pa ipak, zadovoljit će se time da
ga drži podalje od Catherine i učini sve što je potrebno za njezinu sigurnost.
– Nitko nju ne posjeduje – rekao je Leo oprezno.
– Dobro. Onda ću ja...
– Ipak, ona je pod mojom zaštitom.
Latimer je podignuo obrvu, ovo ga je zabavljalo. – Što iz toga mogu
zaključiti?
Leo je bio smrtno ozbiljan. – Da joj se ne smiješ ni približiti. Da nikad više
neće trpjeti tvoj glas ili uvredu kakvu joj nanosi tvoja prisutnost.
– Bojim se da te tu neću moći poslušati.
– Bojim se da ćeš morati.
Grohotom se nasmijao. – Ti meni sigurno ne prijetiš.
Leo se hladno nasmiješio. – Iako sam uvijek nastojao ignorirati tvoje pijane
eskapade, Latimere, meni je nekoliko stvari ipak ostalo u sjećanju. Neke tvoje
ispovijedi i priznanja o nečasnom ponašanju unesrećila bi mnoge ljude. Znam
toliko tvojih tajni da bih te mogao strpati u zatvor Marshalsea dok ne trepneš. A
ako to ne bi bilo dovoljno, ja bih ti bio itekako voljan skršiti lubanju nekim tupim
predmetom. Zapravo, ta mi se ideja sve više i više sviđa. – Kad je opazio da je
čovjek do njega zapanjen, Leo se hladno nasmiješio. – Vidim da shvaćaš moju
ozbiljnost. To je dobro. Obojici bi nam moglo uštedjeti neugodnosti. – Zastao je
kako bi ova izjava više dobila na težini. – A sad ću naložiti posluzi da te isprati s
mog imanja. Nisi dobrodošao.
Lice starijeg muškarca postalo je modro. – Požalit ćeš to što si od mene
napravio svog neprijatelja, Ramsay.
– Ni približno koliko sam požalio što sam te nekoć držao za prijatelja.

– Što se dogodilo Catherine? – upitala je Amelia Lea kad se vratio u sobu za

primanje. – Zašto je tako iznenadno otišla?
 – Lord Latimer joj je pristupio – rekao je kratko.
Amelia je razjareno odmahnula glavom. – Taj gadljivi jarac – kako se
usudio?
– Zato što je to njegov stil. On predstavlja uvredu uljudnom društvu kao i
svakom standardu moralne doličnosti. Bolje je postaviti pitanje kog smo ga
vraga uopće zvali.
– Nismo zvali njega, nego njegove roditelje. Očito je on došao umjesto njih.
– Pogledala ga je prijekorno. – A on je tvoj stari poznanik.
– Odsad pa nadalje, pretpostavimo kako je svaki moj stari poznanik ili
razvratnik ili kriminalac te da bi ga, kao takvog, trebalo držati podalje od imanja
i obitelji.
– Je li lord Latimer povrijedio Catherine? – upitala je Ameba tjeskobno.
– Nije tjelesno. Ali želim da ju netko obiđe. Pretpostavljam da je u svojoj
sobi. Hoćeš li ti otići do nje ili ćeš poslati Win?
– Da, ja ću, naravno.
– Ne postavljaj joj pitanja. Samo se uvjeri da je sve u redu s njom.
Pola sata kasnije Win se vratila Leu s informacijom da je Catherine odbila
odgovoriti na bilo što te je samo poručila da ju se ostavi na miru.
Tako je sigurno najbolje, pomislio je Leo. Iako je poželio otići k njoj i
utješiti ju, odlučio ju je pustiti da spava.
Sutra će se sve riješiti.

Leo se probudio u devet i došao do Catherininih vrata. Još su uvijek bila

zatvorena i iznutra nije dopirao nikakav glas. Skupio je svu samokontrolu koju
je posjedovao kako ne bi otvorio vrata i probudio ju. Ipak, njoj je bio potreban
odmor... posebno kad se uzme u obzir tema o kojoj je poslije namjeravao
popričati s njom.
Leu se učinilo, dok se spuštao stubama, kako čitavo kućanstvo, uključujući
i poslugu, mjesečari. Bal je potrajao do četiri ujutro, a čak su i tad neki gosti
nevoljko htjeli otići. Leo je sjedio u blagovaonici za doručkovanje, ispijao šalicu
jakog čaja i promatrao kako ulaze Amelia, Win i Merripen. Cam, koji se uvijek
kasnije dizao, još nije bio prisutan.
– Što se sinoć dogodilo s Catherine? – upitala je tiho Amelia. – I zašto je
lord Latimer ranije otišao? Mnoštvo se jezika uskokodakalo oko toga.
Leo je razmišljao bi li smio pričati o Catherininim tajnama s ostatkom
obitelji. Nešto će im morati ispričati. Iako nije mislio zadrijeti u detalje, osjetio
je da bi bilo bolje za Catherine da netko drugi objasni njezinu priču. – Ispalo je
– rekao je oprezno – da je Cat, u dobi od petnaest godina, po nagovoru obitelji
upala u nekakav dogovor s Latimerom.
– Kakav dogovor? – upitala je Amelia. Iskolačila je oči kad ju je Leo
znakovito pogledao. – Bože dragi.
– Na svu sreću, Rutledge je intervenirao prije no što je bila prisiljena... –
Leo je zastao, iznenadilo ga je koliko mu se bijesa osjećalo u glasu. Nastojao se
nasilu primiriti prije nastavka. – Ne moram elaborirati ništa. Ipak, očito je da
Cat ovaj period njezine prošlosti nije posebno mio. Ona se skrivala proteklih
osam godina. Latimer ju je sinoć prepoznao i jako ju uznemirio. Siguran sam da
će se jutros probuditi s nekom mišlju da mora napustiti Hampshire.
Merripenove crte lica bile su ozbiljne, ali tamne oči sjale su mu od
suosjećanja. – Nema potreba za njezinim odlaskom. S nama je sigurna.
Leo je kimnuo i palcem obrisao rub šalice za čaj. – To ću joj dati do znanja
kad popričam s njom.
– Leo – rekla je Amelia obzirno – jesi li ti siguran da si baš najbolja osoba
za riješiti ovu stvar? Kad se uzmu u obzir tvoje prijašnje svađe...
Oštro ju je pogledao. – Siguran sam.
– Amelia? – začuo se slabašan glas s vrata.
Bila je to Beatrix u svojoj plavoj nabranoj haljini, a kosa joj se divlje
nakovrčala. Na čelu su joj se opažale bore od zabrinutosti.
– Dobro jutro, draga – rekla je Amelia srdačno. – Nema potrebe da ustaješ
rano ako to ne želiš.
Beatrix joj je odgovorila bujicom riječi. – Želim vidjeti kako se ozlijeđena
sova koju držim u štali oporavlja. A tražila sam i Dodgera jer ga nisam vidjela
od jučerašnjeg popodneva. I zato sam samo malčice rastvorila vrata gospođice
Marks, da vidim je li unutra. Znate kako voli spavati u kutiji za papuče...
– Ali nije bio tamo? – upitala je Amelia.
Beatrix je odmahnula glavom. – Nije ni gospođica Marks. Krevet joj je
pospremljen, a nema njezine putničke torbe. Ovo sam pronašla na noćnom
stoliću.
Pružila je Ameliji komad presavijenog papira koja ga je rastvorila i brzo
preletjela po tekstu.
– Što piše? – upitao je Leo ustajući već na noge.
Amelia mu je bez riječi pružila pismo.

Molim vas, oprostite mi što vas napuštam ovako bez pozdrava. Nemam
drugog izbora. Nikad vam se neću moći dovoljno zahvaliti na vašoj
velikodušnosti i ljubaznosti. Nadam se da nećete smatrati kako je drsko
s moje strane da vam kažem kako ste mi obitelj po srcu, iako mi to niste
po krvi. Svi ćete mi nedostajati.
Zauvijek vaša,
Catherine Marks

– Bože dragi – zarežao je Leo odbacujući komad papira na stol– dram e koje se
odvijaju u ovom kućanstvu prelaze ono što jedan čovjek može podnijeti.
Pretpostavio sam da bismo na miru i razumnom raspravom sve mogli srediti u
kući Ramsay, ali ona umjesto toga bježi po noći i ostavlja nam pismo puno
sentimentalnih balavosti.
– Nisu to balavosti – branila ju je Amelia.
Winine oči ispunile su se suosjećajnim suzama dok je čitala poruku. – Kev,
mi nju moramo pronaći.
Merripen je položio ruku preko njezine.
– Otišla je u London – promrmljao je Leo. Znao je da se Catherine sad može
obratiti samo Harryju Rutledgeu. Iako su Harry i Poppy bili pozvani na bal,
hotelski su ih poslovi zadržali u Londonu.
 U Leu su odmah buknuli bijes i potreba za brzom reakcijom. Pokušao je to
zatajiti, ali otkriće da je Cat otišla... da ga je napustila... proželo ga je takvom
posesivnom mahnitošću kakvu nikad dosad nije osjetio.
– Poštanska kočija uglavnom polazi iz Stony Crossa u pet i trideset – rekao
je Merripen. – Što pak znači da još imaš šanse da ju sustigneš prije no što stigne
do Guildforda. Ako želiš, ja ću otići s tobom.
– I ja ću – rekla je Win.
– Svi bismo trebali otići – izjavila je Amelia.
– Ne – rekao je Leo strogo. – Idem sam. Kad sustignem Marks, nećete
poželjeti da budete u mojoj blizini.
– Leo – obratila mu se Amelia sumnjičavo – što joj to namjeravaš učiniti?
– Zašto ti uvijek ustraješ na postavljanju takvih pitanja čiji ti se odgovori
neće svidjeti?
– Zato što se, kao optimist – odgovorila je oštro – uvijek nadam da sam u
krivu.
 17. POGLAVLJE

K očije više nisu tako često prometovale otkako se pošta počela prevoziti
vlakovima. Catherine je imala sreće što je dobila mjesto u kočiji koja je išla
prema Londonu.
Pa ipak se nije osjećala tako sretnom.
Osjećala se bijedno i promrzlo, čak i u zagušljivoj i krcatoj unutrašnjosti
kočije. Putnici su bili i u kočiji i izvan nje, a prtljagu su pažljivo privezali na
njezinu vrhu. Sve je izgledalo tako nakrcano da bi se lako moglo prevrnuti na
nekom gadnijem cestovnom zavoju. Brzina je deset milja na sat, procijenio je
jedan gospodin, kad se uzme u obzir snaga i izdržljivost para krupnih teglećih
konja.
Catherine je turobno zurila kroz prozor i gledala kako se hampshireske
livade stapaju s masivnim stablima i živim trgovačkim gradovima poput
Surreya.
U kočiji je s njom putovala još samo jedna žena, bucmasta i lijepo odjevena
gospođa koja je putovala sa svojim suprugom. Drijemala je u kutu nasuprot
Catherine i slasno hrkala. Kad god bi se kočija zatresla, predmeti na njezinu
šeširu pomaknuli bi se i podrhtali. A radilo se o istinski jedinstvenom šeširu
ukrašenom grozdovima umjetnih trešanja, perjem i malom prepariranom
pticom.
Kočija je u podne stala pred gostionicom gdje je trebalo zamijeniti konje za
novu dionicu puta. Uzdahnula je s olakšanjem kad je pomislila na kratak predah,
a putnici su se izvukli iz vozila i ušli u krčmu.
Catherine je nosila sa sobom putničku torbu i plašila se napustiti kočiju.
Torba je bila prilično teška i sadržavala je spavaćicu, donje rublje, čarape,
češljeve, ukosnice, četku, šal i opširan roman s nestašnom posvetom od Beatrix...
Ova će priča sigurno zabaviti gospođicu Marks, a da ju pritom ni najmanje neće
popraviti! S ljubavlju od nepopravljive B.H.
Gostionica je izgledala dobro namještena, iako bez luksuza, poput mjesta u
koje zalaze farmeri i radnici. Catherine je neutješno pogledala drvenu pregradu
po kojoj su bili zalijepljeni poštanski dokumenti, a zatim se okrenula i gledala
kako konjušari mijenjaju tegleće konje.
Torba joj je skoro ispala iz kočije kad je osjetila neko šuškanje i pomicanje
iznutra. Nije imala dojam da se nešto pomaknulo... bilo je više kao... da je nešto
živo unutra.
Srce joj je počelo brzo i nepravilno kucati, kao kad se krumpirići prevrću u
uskuhaloj vodi. – Oh ne – šapnula je. Okrenula se prema pregradi nastojeći
očajnički ne promatrati torbu, a zatim ju je otvorila i odmaknula samo par
centimetara od sebe.
Glatka je glavica provirila. Catherine je ostala zapanjena kad je ugledala par
poznatih sjajnih očiju i brkove.
– Dodgere – šapnula je. Tvor se vedro oglasio, a kutovi su mu se usta izvili
u onaj vječiti tvorovski osmijeh. – Oh, zločesti dječače! – Očito joj je upao u torbu
dok se pakirala. – Što ću s tobom? – upitala je u očaju. Gurnula mu je glavu
natrag u torbu i počela ga milovati da se umiri. Nije imala izbora, morala je ovog
stvora vući sve do Londona, a potom ga dati Poppy na brigu sve dok se ne vrati
do Beatrix.
Čim je jedan konjušar povikao Spremni!, Catherine je ušla u kočiju i
položila torbu do svojih nogu. Još ju je jednom otvorila i pogledala Dodgera koji
se sklupčao na njezinoj spavaćici. – Budi tih – rekla je strogo. – I nemoj mi
praviti probleme.
– Molim? – začuo se glas stare gospođe kad je ušla u kočiju. Perje joj je
podrhtavalo od ljutnje.
– Oh, gospođo, nisam se obraćala vama – rekla je Catherine brzo. – Samo
sam... prekoravala samu sebe.
– Dobro. – Žena je zaškiljila kad se smjestila nasuprot nje.
Catherine je ukočeno sjedila. Očekivala je zvuk šuškanja ili nešto drugo što
bi ju moglo odati. Pa ipak, Dodger je ostao tih i miran.
Gospođa je sklopila oči i spustila bradu na visoko uzdignute grudi. Za dvije
je minute opet zadrijemala.
 Možda ovo na kraju ne ispadne tako teško, pomislila je Catherine. Ako žena
nastavi spavati, a gospoda i dalje budu čitala svoje novine, možda uspije
prošvercati Dodgera sve do Londona.
Ali čim se Catherine uhvatila za neki tračak nade, čitava joj je situacija
izmaknula kontroli.
Dodger je bez upozorenja provirio iz torbe, promotrio zanimljiv nov okoliš
i izvukao se van. Catherinine usne razdvojile su se i ona se sledila držeći ruke na
trbuhu. Tvor je pojurio prema naslonu gospođina sjedala, očito privučen
zanimljivim šeširom. Jednom ili dvaput gricnuo je i oštrim zubima otkinuo
nekoliko grozdova umjetnih trešanja sa šešira. Trijumfalno se spustio sa sjedala
i skočio na Catherinino krilo sa svojim plijenom. Otplesao je svoj vedar
tvorovski ratni ples s mnoštvom poskakivanja i koprcanja.
– Ne – šapnula je Catherine i otela mu trešnje nastojeći ga ponovno ugurati
u torbu.
Dodger se usprotivio cičeći i režeći.
Žena se trznula i zaškiljila, razdražljivo se probudila od buke.
– Što... što..
Cat se ukočila osjećajući pulsiranje u ušima.
Dodger se ovio oko Catina vrata, omlitavio na njoj i pretvarao se da je
mrtav.
Kao šal, pomislila je Cat nastojeći suzbiti provalu hihotanja.
Ljutit gospođin pogled zaustavio se na pregrštu trešanja u njezinu krilu. –
Pa... pa, te su trešnje s mog šešira, zar ne? Niste mi ih valjda pokušali ukrasti dok
sam drijemala?
Catherine se odmah sabrala. – Ne, oh ne, bila je to nezgoda. Tako sam...
– Ti si ga uništila, a ovo mi je najbolji šešir, koštao je dvije funte i šest
šilinga. Vraćajte mi to odmah... – zastala je zagrcnuvši se i razjapivši usta kad je
Dodger skočio u Catherinino krilo, zgrabio trešnje i skrio se u torbu.
Žena je vrisnula silovito i izišla iz kočije vukući za sobom teške nabore svoje
suknje.
 Pet minuta kasnije Catherine i torbu izbacili su iz kočije bez odlaganja.
Stajala je do kočije dok su joj nosnice preplavljivali sami jaki mirisi: balega, konji
i urin miješali su se mučno s kuhanim mesom i pečenim kruhom iz gostionice.
Kočijaš se popeo na sjedište zanemarujući Catherinine bijesne prigovore.
– Ali ja sam platila kartu sve do Londona! – vikala je.
– Platili ste za jednog, a ne dva putnika. Dva su putnika dobila pola
putovanja.
Catherine je s nevjericom gledala njegovo kameno lice, a zatim skrenula
pogled na torbu u ruci. – Ovo nije putnik!
– Zbog vas i vašeg štakora kasnimo petnaest minuta – rekao je kočijaš
ispravljajući laktove i zamahujući bičem.
– On nije moj štakor, on je... čekajte, kako ću sad do Londona?
Jedan konjušar ponudio joj je neumoljiv odgovor kad je kočija krenula. –
Sutra ujutro stiže nova pošta, gospođice. Možda će vama i vašem ljubimcu
dopustiti da se popnete na gornji dio.
Catherine ga je ljutito pogledala. – Ne želim se voziti na gornjem dijelu,
platila sam vožnju unutra, sve do Londona, a ovo smatram čistim oblikom
krađe! Što ću sad raditi do sutra ujutro?
Konjušar, mlad čovjek s dugim brkovima, slegnuo je rameni ma. – Možete
pitati imaju li slobodnu sobu – predložio je. – Iako vjerojatno neće ljubazno
postupiti prema gošći sa štakorima. – Pogledao je iza nje kad se drugo vozilo
pojavilo u dvorištu. – Sklonite se s puta, gospođice, ili će vas kočija oboriti.
Catherine je ljutito došetala do ulaza u gostionicu. Pogledala je u torbu gdje
se Dodger igrao s trešnjama. Zar nije dovoljno, pomislila je sva frustrirana, što
se upravo morala odreći života koji joj se sviđao, da je skoro čitavu noć
neprekidno plakala i da je sad iscrpljena? Zašto joj je nesklona sudbina smatrala
prikladnim dati još i Dodgera na brigu? – Ti – glasno je otpuhnula – si zadnje
što mi je još trebalo. Godinama me mučiš, ukrao si mi sve podvezice i...
– Ispričavam se – začuo se ljubazan glas.
Catherine je ljutito podignula glavu. Sljedećeg trena zanjihala se i izgubila
ravnotežu.
 Zapanjenim očima promatrala je Lea, lorda Ramsaya, kojeg kao da je sve
ovo zabavljalo. Držao je ruke u džepovima dok joj je prilazio ležernim korakom.
– Siguran sam da te ovo ne bih smio pitati. Ali zašto vičeš na svoju prtljagu?
Unatoč nehajnom držanju pažljivo ju je promotrio i dobro procijenio
situaciju.
Ostala je bez daha kad ga je vidjela. Bio je tako zgodan, tako voljen i poznat,
da se Catherine skoro prepustila porivu da mu se baci u naručje. Nije mogla
dokučiti zašto je krenuo za njom.
I kako je samo željela da to nije učinio.
Petljala je oko torbe nastojeći ju zatvoriti odlučivši da vjerojatno nije
najpametnije odmah pokazati Dodgera prije no što uspije doći do sobe. – Zašto
ste ovdje, lorde? – upitala ga je drhtavim glasom.
On je ležerno slegnuo ramenima. – Kad sam se ujutro probudio nakon
samo četiri i pol sata sna, pomislio sam da bih baš mogao uskočiti u kočiju i otići
na pitoresknu vožnju do Haslemerea te posjetiti... – Leo je stao da pogleda znak
iznad vrata – Kod raskriljenog orla. Kakvo ime. – Trznuo je usnama kad je opazio
njezin zbunjen pogled, ali pogled mu je bio topao. Položio joj je ruku na lice i
nježno joj podignuo bradu. – Oči su ti natečene.
– Prašina s puta – protisnula je Catherine gutajući pljuvačku od slatkoće
njegova dodira. Htjela mu se još jače osloniti bradom na ruku, poput mačke
željne milovanja. Pekle su ju oči od nadirućih suza.
Ovako neće ići. Njezina je reakcija na njega bila užasna. Ostanu li još samo
malo na dvorištu ona će sasvim izgubiti samokontrolu.
– Imala si nekih muka s kočijom? – upitao ju je.
– Da, a sljedeća dolazi tek sutra ujutro. Trebam si pronaći sobu.
Nije skidao pogled s nje. – Mogla bi se vratiti u Hampshire sa mnom.
Ovaj prijedlog primila je mnogo teže no što je to Leo mogao zamisliti.
– Ne, ne mogu. Idem u London posjetiti brata.
– A nakon toga?
– Nakon toga ću vjerojatno otputovati.
– Otputovati?
 – Da, ja ću... obići Europu. I smjestiti se u Francuskoj ili Italiji.
– Sama? – Leo se nije trudio skriti svoju skepsu.
– Unajmit ću pratilju.
– Ne možeš unajmiti pratilju, ti si pratilja.
– Pa upravo sam dala otkaz – odbrusila je.
Na samo jedan tren opazila je opasan intenzitet u njegovu pogledu. Nešto
predatorsko. Nešto opasno. – Za tebe imam nov posao – rekao joj je i ona je
osjetila žmarce po kralježnici.
– Ne, hvala ti.
– Nisi još ni saslušala o čemu se radi.
– Ne moram. – Okrenula se i ušla u zgradu.
Pronašla je stol gazde gostionice i odlučno čekala sve dok joj u susret nije
izišao niži, nabijen muškarac. Iako mu je glava bila sjajna i ćelava, imao je gustu
sijedu bradu i duge zaliske. – Kako vam mogu pomoći? – upitao ju je i pogledao
muškarca iza nje.
Leo je progovorio prije nje. – Htio bih rezervirati sobu za sebe i suprugu.
Suprugu? Catherine se okrenula kako bi mu uputila uvrijeđen pogled. –
Želim svoju sobu. I ja nisam...
– Ona vam to zapravo ne želi. – Leo se nasmiješio gazdi s onim tugaljivim
i supatničkim osmijehom kakav muškarci znaju uputiti jedan drugom. – Bračna
razmirica. Ljuta je zato što nisam dopustio da nam njezina majka dođe u posjet.
– Ahhh... – gazda se znakovito oglasio i sagnuo se da ih upiše u knjigu
gostiju. – Nemojte se predati, gospodine. One nikad ne odlaze kad kažu da će
otići. Kad mene posjeti punica, miševi se sami bacaju na mačku i preklinju ju da
ih poždere. Vaša imena?
– Gospodin i gospođa Hathaway.
– Ali... – započela je Catherine zbunjeno. Stala je kad je osjetila da joj se
nešto mrda u torbi. Dodger je htio izići. Ona ga je morala skrivati sve dok se
sigurno ne smjeste na gornjem katu. – U redu – rekla je kratko. – Požurimo.
Leo se nasmiješio. – Ne možeš dočekati da se pomirimo, zar ne, draga?
Uputila mu je pogled koji bi ga mogao ubiti na licu mjesta.
 Catherine je bila silno nestrpljiva, ali trebalo je još desetak minuta da se sve
obavi uključujući pohranu Leove prtljage i prtljage njegova lakaja. Štoviše, Leova
prtljaga – dvije poveće putne torbe – morala se unijeti unutra. – Mislio sam da
te neću sustići do Londona – rekao je Leo i pogledao ju malo plahovito.
– Zašto si nam rezervirao samo jednu sobu? – šapnula mu je oštro.
– Zato što nisi sigurna sama. Trebaš me za zaštitu.
Bijesno ga je pogledala. – Ja trebam zaštitu od tebe!
Odveli su ih do uredne, ali škrto uređene sobe s mjedenim krevetom kojega
je trebalo ulaštiti te izblijeđenim, isuviše puta korištenim prekrivačem. Dvije
stolice stajale su do sićušnog ognjišta, jedna je bila presvučena, a druga niska i
bez presvlake. Izlupan limen kabao stajao je u jednom kutu, a stolić u drugom.
Pod je bio očišćen, a bijeli zidovi goli osim uokvirenoga goblena na kojem je
pisalo: Vrijeme i plima ne čekaju nikoga.
Na svu sreću, snažni se mirisi nisu osjećali u sobi, samo miris pečenja iz
gostionice te pepeo iz hladnog ognjišta.
Kad je Leo zatvorio vrata, Catherine je odložila torbu na pod i otvorila ju.
Pojavila se Dodgerova glava koja se okrenula u polukrug dok je promatrao
prostoriju. Iskočio je i zavukao se pod krevet.
– Ponijela si Dodgera sa sobom? – upitao ju je Leo.
– Ne svojevoljno.
– Razumijem. Zato si morala sići s kočije?
Catherine ga je pogledala i osjetila potres u nutrini, toplina ju je plavila dok
ga je gledala kako skida kaput i kravatu. Sve je u ovoj situaciji bilo nedolično, ali
kao da joj prikladnost više nije bila bitna.
Tad mu je ispričala priču o šuštanju u torbi, kako je tvor ukrao trešnje s
gospođina šešira, a kad je došlo do dijela kad se Dodger pretvarao da je šal oko
njezina vrata, Leo se već valjao od smijeha. Izgledao je tako vedar, kao dječak
koji sluša nešto zabavno, da Catherine nije uopće bilo briga je li šala na njezin
račun ili nije. Čak se i ona smijala s njim i bespomoćno se predavala hihotanju.
Ali taj se hihot nekako preobrazio u jecaje i ona je osjećala kako joj se oči
pune suzama čak i dok se smije. Položila je ruke na lice kako bi otjerala te
vrtoglave emocije od sebe. Nemoguće. Znala je da izgleda kao neka luđakinja
koja se istovremeno smije i plače. Ovakav emotivni rasap predstavljao joj je
najgoru noćnu moru.
– Žao mi je – zagrcnula se, odmahnula glavom i prekrila oči rukavom. –
Ostavi me, molim te. Molim te.
Ali Leo ju je obujmio rukama. Primaknuo je drhtavo tijelo na snažna prsa
i čvrsto ju držao. Osjetila ga je kako joj ljubi vrelo i izloženo uho. U nosnicama
je ćutjela miris sapuna za brijanje, poznat muški miris koji ju je umirivao. Nije
ni primijetila kako nastavlja ponavljati riječ oprosti sve dok joj on nije odgovorio
tihim i beskrajno nježnim glasom. – Da, i treba ti biti žao... ali ne zbog plakanja.
Ostavila si me bez riječi.
– O-ostavila sam pismo – usprotivila se.
– Onu sentimentalnu bilješku? Pa nisi valjda mislila da bi me takvo što
spriječilo od odlaska u potragu za tobom. Sad se umiri. Tu sam, sigurna si, ja te
ne puštam. Ovdje sam. – Shvatila je da se i sama nastoji što više stisnuti uz njega
i dublje mu se zavući u zagrljaj.
Kad joj se plač pretvorio u suzno štucanje, osjetila je kako joj Leo skida
jaknu s ramena. Od umora ga je slušala kao neko dobro dijete pa je izvukla i ruke
iz rukava. Nije se pobunila ni kad joj je izvukao ukosnice. Stezala ju je koža na
lubanji dok joj je razvezivao čvrsto stegnutu kosu. Leo joj je skinuo naočale i
odložio ih sa strane, a potom je otišao po rupčić iz kaputa koji je ranije odložio.
– Hvala ti – promrmljala je Catherine brišući natekle oči pamučnom
maramicom kao i nos. Stajala je uz njega neodlučna kao dijete i gužvala rupčić
u rukama.
– Dođi ovdje. – Leo je sjedio u velikoj stolici do ognjišta i povukao ju na
sebe.
– Oh, ne mogu... – započela je, a on ju je utišao i stavio na krilo. Nabori
njezine suknje raskošno su se rasuli po oboma. Položila mu je glavu na rame, a
uznemireni pokreti pluća postepeno su se ritmički uskladili s njegovim
disanjem. On se polako igrao rukom u njezinoj kosi. Nekoć bi ustuknula od
muškog dodira ma kako god bezazlen bio. Ali u ovoj sobi, odvojeni od ostatka
svijeta, činilo se kao da ni jedno ni drugo nisu baš onakvi kakvi inače jesu.
 – Nisi me smio pratiti – uspjela je naposljetku izustiti.
– Čitava je obitelj htjela poći – rekao je Leo. – Izgleda da Hathawayevi ne
mogu bez tvog civilizacijskog utjecaja. I zato su mi povjerili da te vratim.
Na ovo je skoro opet zaplakala. – Ne mogu se vratiti.
– Zašto ne?
– Znaš već. Lord Latimer sigurno ti je pričao o meni.
– Rekao mi je nešto malo. – Prstima ju je milovao po vratu. – Baka ti je bila
madam, zar ne? – Ton mu je bio tih i činjeničan, kao da je baka koja drži javnu
kuću savršeno uobičajena pojava.
Catherine je kimnula i progutala pljuvačku. – Otišla sam živjeti kod bake i
tetke Althee kad se majka razboljela. Isprva nisam razumjela kakav je to
obiteljski posao, ali nakon nekog vremena shvatila sam što to znači raditi za
moju baku. Althea je već bila u godinama kad više nije bila popularna među
mušterijama. A ja sam napunila petnaestu i očekivalo se da je sad red na mene.
Althea mi je rekla da imam sreće jer je ona počela raditi s dvanaest. Pitala sam
ih mogu li postati učiteljica ili krojačica, nešto u tom stilu. Ali ona i baka rekle
su mi da nikad neću zaraditi dovoljno novca da isplatim ono što je potrošeno na
mene. Rad za njih bio je jedina unosna stvar koja mi je preostala. Pokušala sam
razmisliti gdje bih mogla pobjeći i na neki način sama preživjeti. Ali nijedan
posao nisam mogla dobiti bez preporuka. Osim nekog posla u tvornici što bi pak
bilo opasno i plaće bi bile premale da bih si bilo gdje mogla priuštiti sobu.
Preklinjala sam baku da me pusti da odem k ocu zato što sam znala da me on ne
bi pustio da ostanem kod njih da je samo znao kakve planove imaju sa mnom.
Ali ona je rekla... – Catherine je stala i prstima zgrabila košulju.
Leo joj je razmaknuo prste i spleo ih sa svojima sve dok im se ruke nisu
spojile poput narukvice. – Što ti je rekla, ljubavi?
– Da on već zna za to i da je sve odobrio i da će dobiti postotak od moje
zarade. Nisam htjela povjerovati u to. – Umorno je uzdahnula. – Ali morao je
znati, zar ne?
Leo se utišao i palcem ju meko milovao po dlanu. Na ovo pitanje nije
trebalo odgovarati.
 Catherine je isturila čeljust, prkosila boli i nastavila s pričom. – Althea mi
je dovodila jednog po jednoga gospodina i kazala mi je da budem šarmantna
prema njima. Rekla mi je da je lord Latimer, od svih njih, ponudio najviše za
mene. – Napravila je grimasu. – On mi se najmanje sviđao. Stalno mi je
namigivao i pričao mi kako za mene ima zločesta iznenađenja.
Leo je sebi u brk skresao nekoliko prostih riječi. Kad je ona zbunjeno
zastala, prešao joj je rukom preko kralježnice. – Nastavi.
– Ali Althea mi je kazala što mogu očekivati jer je mislila da ću mnogo bolje
proći ako to budem znala. A radnje koje mi je opisala i stvari koje su se od mene...
Umirio joj je ruku na leđima. – Je li zahtjevala da nešto od toga i praktično
izvedeš?
Odmahnula je glavom. – Ne, ali sve mi je to zvučalo stravično.
Glas mu je postao raznježen od suosjećajnosti. – Naravno da to tako mora
izgledati petnaestogodišnjoj djevojčici.
Catherine je podignula glavu i pogledala ga u lice. Bio joj je prezgodan. Iako
nije nosila naočale, mogla je opaziti svaki detalj na njemu od kojeg je ostajala bez
daha... tamne i potkresane brkove, bore od smijanja u kutovima očiju, male
blijede pjegice po ružičastoj koži. I, najviše od svega, razne plave nijanse
njegovih očiju, svijetle i tamne, osvijetljene i zasjenjene.
Leo ju je strpljivo čekao držeći ju u zagrljaju kao da mu ništa na svijetu nije
preče od toga. – Kako si uspjela pobjeći?
– Jednog sam jutra otišla do bakina stola – rekla je Catherine – dok su svi
u kući još spavali. Nastojala sam pronaći novac. Planirala sam pobjeći, naći
negdje smještaj i pošten posao. Nije bilo ni šilinga. Ali u jednom kutku stola
pronašla sam pismo naslovljeno na mene. Nikad ga ranije nisam vidjela.
– Od Rutledgea – rekao je Leo.
Catherine je kimnula. – Brat za kojeg nisam ni znala. Harry mi je napisao
da mu, ako mi ikad zatreba, trebam samo javiti pismom. Poslala sam mu ga da
ga obavijestim u kakvoj sam nevolji i dala ga Williamu da ga dostavi...
– Tko je William?
– Dječak koji je tamo radio... nosio je stvari gore-dolje, čistio cipele,
obavljao sitne zadatke, što god mu se reklo. Mislim da je bio dijete neke
prostitutke, veoma drag dečko. Odnio je pismo Harryju. Nadala sam se da
Althea nikad neće saznati za to. U protivnom sam se pribojavala što bi mu se
moglo dogoditi. – Odmahnula je glavom i uzdahnula. – Sljedećeg dana poslali
su me u kuću lorda Latimera. Ali Harry je stigao baš na vrijeme. – Zastala je
zamišljeno. – Preplašio me skoro jednako kao i lord Latimer. Harry je bio jako
ljut. Tad sam pomislila da se ne srdi možda na mene, ali sad mislim da se radilo
o čitavoj situaciji.
– Krivnja često poprimi oblik gnjeva.
– Ali ja nikad nisam krivila Harryja za ono što mi se dogodilo. Ja nisam bila
njegova odgovornost.
Leovo se lice smrknulo. – Ti očito nisi bila ničija odgovornost.
Catherine je nelagodno slegnula ramenima. – Harry nije imao pojma što će
sa mnom. Pitao me gdje bih htjela živjeti, a ja sam ga pitala može li me poslati
što dalje od Londona. Dogovorili smo se za školu u Aberdeenu po imenu Blue
Maid’s.
Kimnuo je. – Neki su plemići tamo slali nestašnije kćeri ili one rođene u
vanbračnim zajednicama.
– Kako znaš za to?
– Poznajem ženu koja je pohađala Blue Maid’s. Rekla mi je da se radi o
strogom mjestu. Jednostavna hrana i disciplina.
– Voljela sam to.
Trznuo je usnama. – Kako i ne bi.
– Tamo sam proživjela šest godina, a posljednje sam dvije poučavala.
– Je li ti Rutledge dolazio u posjete?
– Samo jednom. Ali zato smo se povremeno dopisivali. Nikad nisam išla
kući za praznike zato što se hotel ne može nazvati domom, a Harry me nije htio
vidjeti. – Napravila je grimasu. – Nije baš bio drag dok nije upoznao Poppy.
– Ja nisam uvjeren ni da je sad drag – rekao je Leo. – Ali dok je god dobar
prema mojoj sestri, ja se s njim neću svađati.
– Oh, ali Harry ju voli – rekla je Catherine iskreno. – Doista ju voli.
Leov se izraz lica ublažio. – Zašto si tako sigurna u to?
 – Vidim. Kako se ponaša kad je s njom, kako ju gleda... zašto se tako
smješkaš?
– Žene. Vi ćete sve tumačiti kao ljubav. Kad vidite muškarca s idiotskim
izrazom na licu, odmah pretpostavite kako ga je pogodila Amorova strijela, a on
zapravo probavlja loše sažvakanu repu.
Ljutito ga je pogledala. – Zezaš me?
Leo se nasmijao i stegnuo ju rukama kad mu se nastojala oteti iz zagrljaja.
– Jednostavno bilježim jednu opasku o tvom rodu.
– Pretpostavljam da smatraš muškarce nadmoćnijima.
– Nimalo. Samo jednostavnijima. Žena je skup različitih potreba dok
muškarac ima samo jednu. Ne, nemoj ustajati. Reci mi zašto si napustila Blue
Maid’s.
– Ravnateljica me zamolila.
– Stvarno? Zašto? Nadam se da si učinila nešto prijekora vrijedno i
šokantno.
– Ne, jako sam se dobro ponašala.
– Žao mi je što to čujem.
– Ali ravnateljica mi je rekla da dođem kod nje u ured jednog popodneva
i...
– Marks? – Leo ju je pažljivo pogledao. – Uzela si njezino ime?
– Da Jako sam joj se divila. Htjela sam biti poput nje. Bila je stroga i
ljubazna i kao da joj nikad ništa nije moglo narušiti sabranost i takt. Ušla sam u
njezin ured, ona mi je ulila čaja i mi smo dugo pričale. Rekla mi je da sam obavila
izvrstan posao i da se u budućnosti mogu vratiti i nastaviti s poučavanjem.
Isprva je željela da napustim Aberdeen i vidim malo svijeta. A ja sam joj rekla da
je odlazak iz Blue Maid’s zadnje što želim. Odgovorila mi je da upravo zbog toga
to moram napraviti. Prijateljica ju je obavijestila da jedna obitelj u Londonu,
zbog neobičnih okolnosti, kako se sama izrazila, traži ženu koja bi ujedno mogla
biti i guvernanta i pratilja dvjema sestrama od kojih je jedna nedavno bila
izbačena iz škole.
– To bi bila Beatrix.
 Catherine je kimnula. – Ravnateljica je mislila da bih ja mogla odgovarati
Hathawayevima. Nikad nisam očekivala to koliko će oni meni odgovarati. Otišla
sam na razgovor i pomislila kako je čitava obitelj luda, ali na najljupkiji mogući
način. I radila sam za njih skoro tri godine i bila sam tako sretna, a sad... – stala
je i lice joj se izobličilo.
– Ne, ne – rekao je Leo brzo i obujmio joj glavu rukama. – Nemoj ponovno
započinjati s tim.
Catherine je toliko šokiralo kad mu je osjetila usne na obrazu, sklopila je
oči i suze su istog trena presahnule. Kad ga je napokon ponovno mogla
pogledati, vidjela je da mu na licu titra slabašan osmijeh. Zagladio joj je kosu i
zurio u njezino patnjom izmuče no lice s tolikom zabrinutošću kakvu nikad
ranije nije opazila kod njega.
Uplašila se kad je shvatila koliko mu je toga o sebi upravo razotkrila. Sad je
o njoj znao sve što mu je ona dugo nastojala tajiti. Rukama mu je dodirivala prsa
poput ptice koja se našla zarobljena.
– Lorde – procijedila je s mukom – zašto si došao po mene? Što želiš od
mene?
– Iznenađuje me što to uopće moraš pitati – promrmljao je još uvijek joj
gladeći kosu. – Želim ti nešto ponuditi, Cat.
Naravno, pomislila je i osjetila navalu gorčine. – Da ti budem ljubavnica.
Glas mu je zvučao podjednako mirno kao i njezin, samo što je bio prožet
nježnim sarkazmom. – Ne, to nikad ne bi upalilo. Tvoj bi brat dao da me ubiju
ili barem osakate. Drugo, ti si previše ratoborna da bi bila ljubavnica. Bila bi
mnogo bolja kao žena.
– Čija? – upitala je i ljutito ga pogledala.
Leo je zurio ravno u njezine uske zjenice. – Moja, naravno.
 18. POGLAVLJE

C atherine je bila povrijeđena i bijesna, borila se s tolikom silinom da ju je

morao pustiti.
– Dosta mi je više tebe i tvog neukusnog i bezosjećajnog humora – vikala
je dižući se na noge. – Ti pokvareni, ti...
– Kvragu, pa ja se uopće ne šalim! – Leo je ustao, pružio joj ruku, a ona je
poskočila, zatim ju je išao zgrabiti, a ona mu se izmaknula. Hrvali su se sve dok
se Catherine nije našla na krevetu.
Leo je pao na nju obzirno i kontrolirano – prije se spustio na nju. Osjetila
je kako uranja u nabore suknje, kako joj razmiče noge svojom težinom i kako ju
mišićavi torzo stišće. Koprcala se nemirno osjećajući kako joj uzbuđenje kola
čitavim tijelom. I što se više migoljila, to joj je bilo sve gore. Smirila se pod njim
te širila i sklapala ruke u zraku.
Leo je zurio u nju, a oči su mu sjale od vragolastog osjećaja... ali bilo je još
nečeg u njegovu izrazu lica, bilo je neke namjere koja je nju duboko uznemirila.
– Razmisli, Marks. Udajom za mene riješili bi se i moji i tvoji problemi.
Tebe bi štitilo moje ime. Ne bi trebala napustiti obitelj. A oni bi me prestali više
gnjaviti da se oženim.
– Ja sam dijete rođeno van bračne zajednice – rekla je nejasno, baš kao
stranac koji se trudi ovladati engleskim. – Ti si vikont. Ne možeš se oženiti
kopiletom.
– A grof od Clarencea? Ona glumica rodila mu je desetero kopiladi... kako
se ono zvala...
– Gospođica Jordan.
– Da, baš ta. Sva su im djeca bila nezakonita, ali neka od njih udala su se za
plemiće.
– Ti nisi grof od Clarencea.
– Istina. U sebi nemam ništa više plave krvi od tebe. Titulu sam naslijedio
čistim slijedom sretnih okolnosti.
 – To nije bitno. Ako bi se oženio sa mnom, to bi bilo nedolično i
skandalozno i sva bi ti vrata bila zatvorena.
– Bože dragi, ženo. Pustio sam dvije sestre da se udaju za Rome. Ta su vrata
već bila zatvorena, zakračunana i zakovana.
Catherine nije mogla jasno razmišljati, jedva ga je čula od šuma u ušima i
divlje navale krvi. Volja i žudnja rastezale su ju podjednakom silinom. Okrenula
je glavu od njega kad je spustio usne do nje i očajnički mu se obratila: – Jedini
način pomoću kojeg sigurno možeš zadržati kuću Ramsay jest ženidba s
gospođicom Darvin.
Prijezirno je zaroktao. – I time bih bio siguran krivac za sororicid.
– Što? – upitala ga je zbunjeno.
– Sororicid. Ubojstvo žene.
– Ne, misliš valjda na uksoricid.
– Jesi sigurna?
– Da, uxor je latinska riječ za suprugu.
– Što je onda sororicid?
– Ubojstvo sestre.
– Oh, pa dobro, kad bih se morao oženiti gospođicom Darvin, vjerojatno
bih i to počinio. – Leo joj se široko nasmiješio. – Stvar je u tomu da s njom nikad
ne bih mogao voditi ovakav razgovor.
Vjerojatno je bio u pravu. Catherine je dovoljno dugo živjela s
Hathawayevima da se već znala šaliti na njihov način i upadati u verbalne
vratolomije koje bi započele pričom o problemu zagađenja Temze da bi završile
debatom oko toga je li grof od Sandwicha doista izumio sendviče. Catherine se
suzdržala od osmijeha kad je shvatila, iako je ona možda malo uspjela civilizirati
Hathawayeve, da je njihov utjecaj na nju bio mnogo snažniji.
Leo je oborio glavu i poljubio ju u vrat, namjernom sporošću od koje se
počela vrpoljiti. Očito ga više nije zanimala tema gospođice Darvin. – Predaj se,
Cat. Reci mi da ćeš se udati za mene.
– A što ako ti ne budem mogla roditi sina?
 – Nikad nema garancija za to. – Leo je podigao glavu i široko se osmjehnuo.
– Ali samo zamisli koliko ćemo se zabavljati pokušavajući to.
– Ne želim ja biti odgovorna ako Hathawayevi izgube kuću Ramsay.
Neka nova ozbiljnost ogledala mu se na licu. – Nitko neće smatrati da si ti
odgovorna za to. To je samo kuća. Ni više ni manje. Ne postoji građevina na
zemlji koja bi mogla vječno trajati. Ali zato će obitelj dulje trajati.
Steznik joj se raskopčao. Tek je sad primijetila da ju je polako otkopčavao
dok su razgovarali. Pomaknula se da ga zaustavi, ali on je već uspio raširiti i
rastvoriti steznik otkrivajući korzet i košulju.
– Bit ćeš odgovorna samo za jednu stvar – rekao je Leo promuklim glasom.
– Da ideš u krevet sa mnom kad god ja to poželim i da sudjeluješ u pokušajima
stvaranja potomstva. – Catherine je uzdahnula i okrenula lice, a on se sagnuo da
joj šapne na uho: – Zadovoljit ću te. Ispuniti te. Zavesti te od glave do pete. I to
ćeš jako zavoljeti.
– Ti si najarogantniji i najapsurdniji – oh, molim te, nemoj to raditi. –
Vrškom jezika ostavljao joj je svilenkast trag po uhu. Nije obraćao pozornost na
njezine prigovore, samo je ljubio i lizao njezin izvijen vrat. – Nemoj to raditi –
zastenjala je, a on joj se približio usnama, poigravao se i tu jezikom. Bila je
opijena od osjeta, okusa i mirisa. Položila mu je ruke oko vrata i predala mu se s
tihim jecajem.
Pošto je završio s draškanjem, istraživanjem i osvajanjem njezinih usta, Leo
je podignuo glavu i zurio u njezine omamljene oči. – Želiš li čuti najbolji dio
mog plana? – upitao ju je dubokim glasom. – Prvo ću morati biti raskalašen s
tobom kako bih od tebe napravio pravu ženu.
Catherine je zapanjilo kad je čula samu sebe kako se zabavljeno hihoće. –
Uopće ne sumnjam da si dobar u tomu.
– Nadaren – uvjeravao ju je. – Trik je u tomu da pronađem ono što najviše
voliš, a zatim ti dam da okusiš samo malo od toga. Mučit ću te sve dok te to ne
učini sasvim jadnom.
– To mi ne zvuči nimalo ugodno.
– Misliš da nije? Iznenadit će te kad me budeš preklinjala da to ponovim.
Catherine se još jednom nije mogla suzdržati od bespomoćnog hihotanja.
 Oboje se nisu ni pomaknuli, bili su rumeni i pažljivo su zurili jedno u
drugo.
Šapnula mu je: – Ja se bojim.
– Znam, draga – rekao je Leo nježno. – Ali morat ćeš mi vjerovati.
– Zašto?
– Zato što to možeš.
Gledali su se u oči. Catherine je bila paralizirana. Ono što je tražio od nje
bilo je nemoguće. Da se u cijelosti preda muškarcu, bilo komu, njezinoj je naravi
predstavljalo pravo prokletstvo. Dakle, zbog toga bi ga trebalo biti lako odbiti.
Samo što je ona, kad je htjela izustiti riječ ne, ostala bez glasa.
Leo ju je počeo skidati i punim joj rukama potezati i svlačiti haljinu. I
Catherine mu je to dopustila. Zapravo mu je i pomogla, drhtavim je rukama
odvezivala vezice, podizala kukove i oslobađala ruke. On joj je vješto skinuo
korzet pokazujući time koliko je upoznat sa ženskim donjim rubljem. Ipak, nije
se žurio. Sporo i odmjereno skidao je jedan po jedan zaštitni sloj.
Naposljetku je na Catherine ostalo samo njezino crvenilo i privremeni
tragovi rubova korzeta i šavova po blijedoj koži. Leo joj je spustio ruku na trbuh,
vršcima je prstiju senzualno prelazio preko tih tankih linija kao putnik koji
ucrtava neistražen teritorij na mapu. Izraz lica bio mu je pažljiv, nježan, dok joj
je dlanom prelazio preko trbuha... sporo... polako je prelazio preko njezinih
intimnih dlačica.
– Posvuda si plava – šapnuo je.
– Zar te to... zadovoljava? – upitala ga je sramežljivo. Počela je teško disati
kad joj je podizao ruke prema grudima.
Osjetilo se da mu je glas vedar. – Cat, sve što ima veze s tobom tako je ljupko
da jedva mogu disati. – Prstima je milovao njezine krute bradavice igrajući se sa
samim vrškom koji je postao jako napet i ružičast. Sagnuo se i primio ga u usta.
Srce joj je na tren stalo kad je čula neku buku dolje, zvučalo je kao da je
netko ispustio posuđe, a zatim su se čuli povišeni tonovi. Nije mogla ni zamisliti
da drugi ljudi nastavljaju s uobičajenim poslovima dana dok ona ovako gola leži
u krevetu s Leom.
 Jednu joj je ruku podmetnuo pod bedro i doveo ju u istu ravan s tvrdim
izbočenjem u hlačama. Ona mu je zastenjala na usnama, potresao ju je silovit
užitak i htjela je ovako uz njega ostati zauvijek. Duboko ju je ljubio i stezao ju
rukom u odgovarajućem ritmu, ta pohotna stezanja dovodila su ju do nekih
novih osjećaja. Bilo je blisko, blisko, nešto ju je tjeralo prema njemu, a on ju je
odmicao. Uzbudila se, a tijelo ju je zaboljelo od neostvarenog užitka.
Leo je ustao i skinuo odjeću otkrivajući savršeno muško tijelo, vitko i
popločano mišićima. Prsa su mu bila dlakava, pokrivena crnim runom, a ispod
je bilo još više dlaka. Vidjela je da mu se tijelo spremno spariti s njezinim. Steglo
ju je u trbuhu od nervoznog očekivanja. Vratio se do nje i privukao ju k sebi
čitavom dužinom.
Ona ga je polako istraživala prelazeći mu prstima od prsa do glatke kože na
boku. Catherine je pronašla mali ožiljak na ramenu od one nezgode na
ruševinama i poljubila ga u to mjesto. Čula ga je kako je oštro udahnuo. Ovo ju
je potaknulo pa se spustila još niže na krevet i protrljala nosom i ustima njegov
mek dlakav pokrivač na prsima. Gdje god su im se tijela dodirivala, osjetila bi
kako on na to odgovara stezanjem mišića.
Pokušala se prisjetiti davnih Altheinih lekcija i spustila je ruku na njegovu
uzbuđenu krutost. Nikad nije dodirnula takvu kožu, tanku i svilenkastu, kako se
polako povlači preko tvrdog mesa. Plaho se sagnula kako bi mu poljubila batinu
i osjetila usnama kako mu snažno pulsira. Podignula je glavu kako bi mu
procijenila reakciju i uputila mu upitan pogled.
Leo nije uopće disao normalno. Ruka mu je zadrhtala kad je prošao s njom
kroz njezinu kosu. – Ti si najugodnija i najslađa... – Ostao je bez daha kad ga je
ponovno poljubila i tiho se nasmijao. – Ne, ljubavi – u redu je. Ne moraš to više
raditi. – Spustio se do nje, a zatim ju povukao gore na sebe.
Sad je više inzistirao, ponašao se autoritativnije, na način koji ju je sasvim
opuštao. Kako je čudno da mu tako lako može prepustiti svu kontrolu kad su
bili tako opaki protivnici ranije. Rukom joj je razmaknuo bedra, a ona je osjetila
kako se ovlažila i prije no što ju je dotaknuo. Dirao ju je po dlačicama i nježno
ju širio. Ona mu je naslonila glavu na rame i sklopila oči. Duboko je disala dok
je on ulazio prstom u nju.
 Leu je jako godila njezina reakcija. Spustio joj je glavu na grudi i nježno se
poslužio zubima ližući ju i grickajući dok je u isto vrijeme prodirao prstom u
nju. Kao da joj se čitavo tijelo predalo tom zavodljivom ritmu, svaki drhtaj, puls,
mišić, misao, sve se to sudaralo u jedan osjećaj iznimne navale zadovoljstva.
Zajecala je trljajući se o njegovu nabreklu batinu, puštajući mu da ju posjeduje,
da ju obuzme žar i prođe čitavim njezinim tijelom... a potom se konačno
prepustila drhtavoj slabosti.
On se nadvio nad nju, teško je disao i zurio u njezino omamljeno lice.
Podignula je ruke i primaknula ga bliže k sebi pomičući lagano udove kako bi ga
primila. Kad se on počeo probijati kroz njezin ulaz, ona je osjetila oštru bol. On
je krenuo još dublje. Sporo, tvrdo i neumoljivo prodirao je i bilo ga je previše.
Kad je kliznuo najdublje što je ona mogla primiti, ukočio se i pokušao ju umiriti.
Usnama joj je nježno prelazio preko obraza i grla.
Intimnost tog trena i osjećaj njega u njoj bili su jednostavno zapanjujući.
Sad je i ona njega pokušavala umiriti milujući ga prstima po glatkim leđima.
Mrmljala je njegovo ime, kliznula mu rukama na bokove i poticala ga da nastavi.
Počeo je oprezno prodirati. Boljelo ju je, ali ipak je bilo nečeg ugodnog u
dubokom i niskom pritisku. Instinktivno mu se rastvorila i privukla ga k sebi.
Sviđali su joj se njegovi zvukovi tijekom čina, tihi uzdasi i isprekidane riječi,
njegovo grubo disanje. Sad joj ga je bilo lakše primiti, sa svakim novim pokretom
prirodno je podizala kukove, primala ga i stezala svojim vlažnim mesom. Savila
je koljena i namještala se. Tijelo mu se grubo trzalo, zarežao je kao da ga boli u
grlu.
– Cat... Cat... – Leo se naglo odmaknuo od nje i pritisnuo joj ga uz trbuh, a
ona je osjetila vrelo pulsiranje po koži. Čvrsto ju je stezao i dahtao joj između
vrata i ramena.
Ležali su skupa i nastojali doći do daha. Catherine je omlitavjela od
iscrpljenosti, a udovi su joj bili teški. Zadovoljstvo ju je ispunilo i smekšalo, kao
da se suha spužva umoči u vodu. Barem je na trenutak bila nemoguća briga oko
ičega.
– Istina je – rekla je pospano. – Nadaren si.
 Leo se odmaknuo na svoju stranu, kao da taj pokret zahtijeva golem trud.
Usnama joj je dodirnuo rame, a ona je osjetila kako joj se osmjehuje na koži. –
Kako si ukusna – šapnuo joj je. – Kao da sam vodio ljubav s anđelom.
– Bez aureole – promrmljala je, a on ju je za to nagradio tihim hihotom.
Dodirnula je vlažnost na trbuhu. – Zašto si to tako učinio?
– Misliš, zašto sam ga izvukao? Ne želim da zatrudniš ako nisi spremna na
to.
– Želiš li ti djecu? Mislim, ne zbog imanja, već zbog njih samih?
Leo je razmislio o tomu. – Općenito, ne baš. Ali s tobom mi ipak... ne bi
smetalo.
– Zašto sa mnom?
Leo ju je uhvatio za kosu propuštajući blijede vlati kroz prste i poigravajući
se njima. – Nisam siguran. Možda zato što te mogu zamisliti kao majku.
– Možeš? – Catherine nikad ovako nije reagirala.
– Oh, da. Ona praktična koja te natjera da pojedeš repu i koja te kori što
okolo trčiš s oštrim predmetima.
– Zar je tvoja majka bila takva?
Ispružio se i položio stopala do njezinih. – Da. I Bogu hvala na tomu. Moj
otac, pokoj mu duši, bio je izvrstan učenjak kojeg je samo korak dijelio od
ludosti. Netko je tu morao biti razuman. – Oslonio se na lakat i pažljivo ju počeo
promatrati. Palcem joj je zagladio obrvu. – Ne miči se, ljubavi, ja ću ti donijeti
ručnik.
Catherine ga je čekala skupivši koljena i gledajući ga kako izlazi iz kreveta
te odlazi do umivaonika. Uzeo je ručnik, ovlažio ga vodom iz vrča te se brzo
očistio i izbrisao. Uzeo je drugi ručnik koji je također namočio te ga donio njoj.
Osjetila je da joj želi učiniti uslugu, ali ona je ipak uzela ručnik i kazala mu
stidljivo: – Ja ću to učiniti.
Leo je pronašao svoju odbačenu odjeću, navukao je hlače i vratio se do
Catherine golih prsa. – Tvoje naočale – promrmljao je i pažljivo joj ih položio
na nos. Ruke su mu bile snažne i tople na njezinim vlažnim i hladnim obrazima.
Opazio je kako se stresla pa joj je navukao pokrivač preko ramena i sjeo na rub
madraca.
 – Marks – rekao je trezveno – mogu li ja ovo što se upravo dogodilo...
shvatiti kao da na onaj moj prijedlog?
Zastala je i odmahnula glavom. A potom ga je oprezno i odlučno pogledala,
kao da mu nastoji dati do znanja kako ništa ne može ni učiniti ni reći kako bi
ona promijenila odluku.
Rukom joj je napipao bedro i stisnuo ga preko pokrivača. – Obećavam da
će ti biti bolje, čim prizdraviš i nađeš vremena...
– Ne, ne radi se o tomu. Uživala sam – zastala je i jako se zacrvenjela. – I to
jako. Ali mi si odgovaramo samo u krevetu. Grozno se svađamo.
– Neće više biti tako. Ponašat ću se fino. Pustit ću te da pobijediš u svakoj
raspravi, pa makar ja bio u pravu. – Zabavljalo ga je ovo i trznuo je usnama. –
Vidim da nisi uvjerena. Kakvih se ti to svađa pribojavaš?
Catherine je pogledala pokrivač i zagladila naboran dio tkanine. – Među
plemićima je uobičajeno da muževi imaju ljubavnice i žene ljubavnike. Ja to
nikad ne bih mogla prihvatiti. – On je otvorio usta da joj se suprostavi, ali ona je
brzo nastavila. – I nikad nisi skrivao koliko ti se gadi brak. Da ti tako brzo
promijeniš svoje mišljenje... to mi se čini nemoguće.
– Shvaćam. – Leo joj je žustro stegnuo ruku. – U pravu si. Ja sam bio protiv
braka otkako sam izgubio Lauru. I izmišljao sam sve moguće izlike kako više ne
bih morao preuzeti na sebe takav rizik. Ali više ne mogu nijekati da si ti u
potpunosti vrijedna toga. Ne bih ti to ni predložio da nisam sasvim siguran u to
da bi mi ti mogla zadovoljiti sve potrebe, baš kao i ja sve tvoje. – Podmetnuo joj
je prste pod bradu i potaknuo ju da ga pogleda u oči. – A što se vjernosti tiče – s
tim neću imati nikakvih problema. – Hladno se osmjehnuo. – Savjest mi je
opterećena grijesima iz prošlosti – ne vjerujem da bi mogla podnijeti još više
grijeha.
– Dosadit ću ti – rekla mu je tjeskobno.
Njemu je tad zatitrao osmijeh na usnama. – Ti očito nemaš pojma o
čudesnoj raznolikosti pomoću koje muškarac i žena mogu zabaviti jedno drugo.
Neće mi biti dosadno. A neće ni tebi. – Nježno ju je pomilovao po ružičastom
obrazu. Gledao ju je pravo u oči. – Kad bih otišao u krevet drugoj ženi, to bi bila
izdaja dvoje ljudi – izdao bih sebe i svoju ženu. To ne bih učinio ni tebi ni sebi.
– Stao je. – Vjeruješ li mi?
– Da – priznala je. – Uvijek sam znala da si vjeran. Naporan, ali vjeran.
Oči su mu zasjale koliko ga je ovo zabavljalo. – Onda mi daj svoj odgovor.
– Voljela bih popričati s Harryjem prije donošenja bilo kakve odluke.
– Naravno. – Osmijeh mu je zatitrao na usnama. – On se oženio mojoj
sestrom, a ja se sad želim oženiti njegovom. Ako bude nešto prigovarao, reći ću
mu da je pogodba poštena.
I dok se tako nadvijao nad njom i dok mu je tamnosmeđa kosa padala preko
obrve, Cat je teško mogla povjerovati u to da ju je Leo Hathaway pokušavao
uvjeriti da se uda za njega. Iako je bila sigurna da ozbiljno stoji iza svojih riječi,
neka se obećanja jednostavno prekrše unatoč najboljim namjerama da se tako
ne dogodi.
Leo joj je na licu pročitao o čemu razmišlja, ispružio joj je ruke i primaknuo
ih na topla i tvrda prsa. – Rekao bih ti da se ne moraš ničega bojati – promrmljao
je – ali to nije uvijek moguće. S druge strane... već si mi počela vjerovati, Marks.
Nema smisla sad prestati s tim.
 19. POGLAVLJE

K ad je saznao da će privatne blagovaonice u gostionici neko vrijeme biti

zauzete, Leo je zamolio da im se pladanj pošalje u sobu te da se pripremi
topla kupka.
Catherine je zaspala pod pokrivačem dok je čekala. Pomaknula se i
zaškiljila kad je čula da se vrata otvaraju, stolice pomiču, kuckaju tanjuri i pribor
za jelo, a i da je velika limena kada muklo pala na pod.
Do nje je stajalo toplo i dlakavo tijelo. Dodger se uvukao pod pokrivač i
drijemao joj uz rame. Catherine ga je pogledala, opazila mu jarki sjaj u očima i
čula tiho zijevanje prije no što se premjestio.
Prisjetila se da na sebi nosi samo Leovu odbačenu košulju pa se zavukla
ispod pokrivača i provirila preko vrha dok je sobarica spremala kupku. Hoće li
posumnjati u ono što se ranije odvijalo između nje i Lea? Spremala se na
suočavanje s podmuklim ili optužujućim pogledom, možda i prijezirnim
hihotom, ali sobarice su joj djelovale prezaposleno da bi se brinule oko toga.
Samo su užurbano izlijevale dvije vrele kante vode u kadu, a potom se vratile s
još dvije pune kante. Jedna je djevojka postavila tronožac s uredno naslaganim
ručnicima.
Sobarice bi u miru napustile sobu da Dodger nije namirisao hranu i
provirio preko pokrivača. Uspravio se na krevetu i promatrao izložen pladanj na
stoliću dok je strigao brcima. Oh, divno. Baš me uhvatila glad! To mu je odavao
izraz na njušci.
Lice jedne sobarice iskrivilo se od užasa kad je opazila Dodgera. – Jooooj!
– Pokazala je punašnim i drhtavim prstom na tvora. – Je li to štakor ili miš ili...
– Ne, to je tvor – objasnio je Leo razumnim i umirujućim tonom. –
Bezopasno i izuzetno dresirano stvorenje – zapravo, omiljen ljubimac
kraljevskih obitelji. Kraljica Elizabeta držala je tvora kao ljubimca i tu stvarno
nema potrebe za nasiljem...
Sobarica je uzela žarač i držala ga iznad sebe očekujući napad.
– Dodgere – Catherine mu se kratko obratila. – Dođi ovdje.
 Dodger joj se privukao. Liznuo ju je po obrazu i dao joj pravi tvorovski
poljubac nosom prije no što ga je stigla odmaknuti od sebe.
Jedna je sobarica izgledala užasnuto, a druga bolesno.
Leo je teškom mukom nastojao ostati ozbiljan, dao je po pola funte svakoj
sobarici i ispratio ih iz sobe. Kad su se vrata zatvorila i zaključala, Catherine je
podignula privrženog tvora s prsa i namršteno ga gledala. – Ti si
najproblematičnije stvorenje na svijetu i uopće nisi dresiran.
– Dođi, Dodgere. – Leo mu je pružio tanjurić s govedinom i pastrnkom, a
tvor mu je odmah pristupio.
I dok je tvor bio zauzet proždiranjem svog obroka, Leo je prišao Catherine
i nježno joj obujmio lice rukama. – Što ćemo prvo, večera ili kupka?
Skamenila se kad joj se trbuh stegnuo i kad joj je glasno zakruljio.
Leo se široko osmjehnuo. – Čini mi se da će biti večera.
Večera se sastojala od govedine, kaše od pastrnka i boce jakog crnog vina.
Catherine je pomamno jela, čak je i očistila tanjur komadom kruha.
Leo je bio zabavno društvo, pričao joj je zanimljive priče, nježno i polako
stjecao njezino povjerenje i svako malo punio joj čašu. Lice mu je bilo jako
zgodno pod onom jednom svijećom koja je gorjela na stolu, a guste trepavice
zasjenjivale su mu sjajne plave oči.
Catherine je palo na pamet da je ovo prvo jelo koje dijele samo ona i on.
Nekoć bi se toga grozila znajući da bi svake sekunde trebala biti na oprezu. Ali
tijekom ovog ugodnog razgovora nije bilo sukoba. Zapanjujuće. Skoro je
poželjela da je neka od njegovih sestara u blizini kako bi s nekim mogla podijeliti
ovo otkriće... Tvoj brat i ja upravo smo dovršili večeru bez svađe.
Vani je počelo kišiti, nebo se dobrano smrknulo, a kapljice su se zgušnjavale
u postojan pljusak koji je već zaglušivao zvukove ljudi, konja i aktivnosti u
dvorištu. Catherine je, unatoč toploj i debeloj odjeći koju joj je Leo dao, drhtala
i osjećala kako se naježila po čitavoj koži.
– Vrijeme ti je za kupanje – rekao je Leo i prišao da joj primakne stolicu.
Catherine se pitala namjerava li on ostati u sobi, pa mu se obratila: – Možda
bi mi mogao dati malo privatnosti.
 – Ne pada mi na pamet – rekao je. – Možda ti zatreba pomoć.
– Mogu se sama okupati. I radije bih da me se ne gleda dok to radim.
– Moj je interes ovdje čisto estetske prirode. Zamislit ću da se radi o
Rembrandtovoj slici Hendrickje Bathing, kako te plavi voda nevinosti.
– Samo to? – upitala ga je sumnjičavo.
– Oh, moja ti je duša veoma čista. Samo su me ovi intimni dijelovi tijela
dovodili u nevolju.
Catherine se morala nasmijati na ovo. – Možeš ostati u sobi, ali moraš se
okrenuti leđima.
– Dogovoreno. – Otišao je do prozora.
Catherine je pogledala kadu sa žarkim očekivanjem. Pomislila je kako se
nikad toliko nije radovala kupanju. Rasplela je kosu pri vrhu, odbacila ogrtač,
košulju i naočale, položila ih na krevet, oprezno pogledala prema Leu kojega je
neki prizor u dvorištu izuzetno zainteresirao. Otvorio je prozor nekoliko
centimetara puštajući svjež zrak u sobu.
– Nemoj gledati – obratila mu se nervozno.
– Neću. Iako bi se doista trebala riješiti tih kočnica – rekao joj je. – Mogle
bi spriječiti da podlegneš napasti.
Veselo je uronila u kadu. – Mislim da sam dovoljno podlegla za danas. –
Uzdahnula je s olakšanjem kad je osjetila kako joj voda blaži bolna mjesta.
– Bila mi je čast što sam mogao pomoći.
– Ti nisi pomogao – rekla mu je. – Ti si bio ta napast. – Čula ga je kako se
hihoće.
Leo se držao na distanci dok se Catherine kupala i gledao kako kiša pada.
Kad se ona okupala i isprala, bila je toliko umorna da je sumnjala hoće li se imati
snage izvući iz kade. Ustala je na drhtavim nogama i nespretno pokušala
dohvatiti ručnik s tronošca do kade.
Kad je Catherine izišla, Leo joj je brzo prišao, podignuo ručnik i omotao ga
oko nje. Ušuškao ju je i tako držao jedan tren. – Pusti me da prespavam s tobom
večeras – rekao joj je kao da postavlja pitanje.
 Catherine ga je upitno pogledala. – Što ćeš učiniti ako odbijem? Srediti sebi
neku drugu sobu?
Odmahnuo je glavom. – Brinuo bih se za tvoju sigurnost kad bismo bili u
odvojenim sobama. Ja ću spavati na podu.
– Ne, podijelit ćemo krevet. – Stisnula mu je obraz uz prsa i potpuno se
opustila u njegovu zagrljaju. Začudila se koliko joj je ovo udobno. I kako se
mirno i sigurno osjeća s njim. – Zašto ranije nije bilo ovako? – upitala je sneno.
– Da si bio ovakav kakav si sad, ja se nikad ni o čemu ne bih svađala s tobom.
– Pokušao sam jednom ili dvaput biti fin prema tebi. I nije dobro prošlo.
– Jesi? Nisam to nikad primjetila. – Koža, koja joj je već postala ružičasta
od kupanja, poprimila je jednu tamniju nijansu. – Bila sam sumnjičava.
Nepovjerljiva. A ti... ti si bio sve čega sam se pribojavala.
Leo ju je čvršće stegnuo kad mu je ovo priznala. Pogledao ju je zamišljeno
kao da nešto raspliće u mislima i dolazi do nekog novog razumijevanja. Učinilo
joj se kako mu plave oči nikad nisu bile ovako tople. – Pogodimo se, Marks.
Odsad ćemo pretpostavljati sve najbolje jedno o drugom umjesto onog najgoreg.
Dogovoreno?
Catherine je kimnula dirnuta njegovom nježnošću. Na neki je način tih
nekoliko jednostavnih rečenica dovelo do veće promjene između njih nego sve
ono što se ranije zbilo.
Leo ju je pažljivo pustio. Otišla je do kreveta dok se on nespretno kupao u
kadi koja nije bila predviđena za muškarca njegove građe i visine. Ona je legla i
pospano ga promatrala, toplina tijela uvukla joj se među čiste i suhe plahte.
Utonula je u dubok san, unatoč svim problemima koji su ju očekivah.

U snovima se vratila u petnaesti rođendan. Pet godina provela je bez roditelja

živeći s bakom i tetkom Altheom. U to vrijeme umrla joj je majka. Nikad nije
točno saznala kad se to dogodilo jer su ju obavijestili tek kasnije. Pitala je Altheu
može li otići u posjet bolesnoj majci, a ova joj je odgovorila da je ona već umrla.
Iako je znala da joj je majka prolazila kroz smrtonosnu bolest i da joj nema
nade, ipak su ju šokirale ove vijesti. Catherine je počela jecati, ali Althea je
postala nestrpljiva pa joj je odbrusila: – Plač ti ništa neće pomoći. Ima već dugo
kako se to dogodilo, a ona je pokopana još krajem ljeta. – Zbog toga je Catherine
imala zbunjujuć osjećaj da je zakasnila, da nešto nije stigla na vrijeme, poput
nekoga iz kazališne publike tko je zapljeskao u krivom trenutku. Nije mogla ni
žalovati jer joj je izmaknuo prikladan trenutak za to.
Živjeli su u maloj kući u Marleyboneu, trošnom ali urednom stanu između
zubarske ordinacije s umjetnim zubalom iznad vrata i knjižnice čiji se rad
podupirao donacijama. Vlasnica i voditeljica knjižnice bila je njezina baka koja
je tamo dolazila svaki dan na posao.
Bilo je to mjesto koje ju je najviše proganjalo na čitavom svijetu, ta zgrada
s mnoštvom posjetitelja i golemom te skrivenom kolekcijom knjiga. Catherine
je zurila u nju s prozora zamišljajući kako bi bilo lijepo pretraživati prostorije sa
starim knjigama. Zrak je sigurno mirisao na kožne uveze i knjišku prašinu, na
pravi literarni parfem koji ispunjava tihe čitaonice. Rekla je Althei da bi jednom
htjela tu raditi, a tetka joj se zbog te izjave čudno nasmiješila i obećala joj da će
sigurno ondje raditi.
Pa ipak, unatoč znaku koji je jasno upućivao na knjižnicu za istaknutu
gospodu, Catherine je vremenom shvatila da nešto nije u redu s tim mjestom.
Nitko nije napuštao zgradu s knjigom u ruci.
I kad god bi Catherine istaknula tu nedosljednost, Althea i baka bi se
razljutile, pokazale bi istu reakciju kao kad ih je pitala hoće li se otac ikad vratiti
po nju.
Catherine je na svoj petnaesti rođendan dobila dvije haljine. Jednu plavu i
jednu bijelu, bile su duge i sezale sve do poda, a struk je bio krojen po njezinom,
umjesto onog djetinjastog i visoko postavljenog. Tetka Althea rekla joj je da će
odsad kosu stavljati u punđu i ponašati se kao žena. Više nije bila dijete.
Catherine je ovaj napredak dočekala s ponosom i tjeskobom pitajući se što će se
sad od nje očekivati kad je već postala žena.
Althea joj je nastavila objašnjavati, izduženo i mršavo lice izgledalo joj je
strože no uobičajeno, usto kao da nije imala snage gledati Catherine pravo u oči.
Tvrtka iza susjednih vrata, kao što je i očekivala, nije bila knjižnica. To je bila
javna kuća u kojoj je počela raditi s dvanaest godina. Posao je prilično lagan,
uvjeravala je Catherine... pusti muškarca da radi što mu se sviđa, ti misli o nečem
drugom i uzmi mu novce. Bez obzira na njegove želje i kako postupa s tvojim
tijelom, neugoda nije toliko velika dok god se ne opireš.
– Ne želim to raditi – rekla je Catherine i problijedjela čim je shvatila zašto
joj ova nudi takve savjete.
Althea je podignula počupane i izvijene obrve. – A što ti misliš, za što si
drugo prikladna?
– Za sve osim toga.
– Tvrdoglava djevojko, znaš li ti koliko smo potrošile na tvoje uzdržavanje?
Imaš li ti pojma kakvu smo žrtvu podnijele kad smo te primile kod sebe?
Naravno da nemaš – ti misliš da ti se to dugovalo. Ali sad je vrijeme da vratiš
dugovanje. Od tebe se ne traži ništa što već sama nisam radila. Misliš li da si
možda bolja od mene?
– Ne – rekla je Catherine dok su joj se iz očiju od srama slijevale suze. – Ali
ja nisam prostitutka.
– Svatko od nas rođen je s nekom svrhom, draga moja – Althein glas bio je
smiren, čak i ljubazan. – Neki se ljudi rode s određenim povlasticama, neki su
blagoslovljeni umjetničkim talentom ili prirodnom inteligencijom. Ti si,
nažalost, prosječna u svakom pogledu... prosječan intelekt, prosječan um i
nikakav posebno razvijen talent. Naslijedila si ipak ljepotu i narav kurve. I zato
znamo koja je tvoja svrha, zar ne?
Catherine se trgnula. Pokušala je zvučati sabrano, ali glas joj je podrhtavao.
– Prosječnost u većini stvari ne znači da sam materijal za prostitutku.
– Samu sebe varaš, dijete moje. Ti si proizvod dvije obitelji pune nevjernih
žena. Majka ti nije mogla ni uz koga ostati. Muškarcima je bila neodoljiva, a ona
sama nije mogla odoljeti tomu da ju žele. A što se nas tiče... prabaka ti je bila
svodnica i rođenu je kćerku poučila tom zanatu. Onda je došao red na mene, a
sad je na tebe. Ti ćeš biti najsretnija, od svih cura koje rade za nas. Nećemo te
dati nikomu tko dođe ravno s ulice. Ti ćeš biti lučonoša našeg malog posla.
Uzimat ćeš jednog po jednog muškarca i to za dogovoren period. Tako ćeš
mnogo duže potrajati.
Bez obzira na Catherinin otpor, ona je uskoro bila prodana Guyu, lordu
Latimeru. Bio je stran kao i svi ostali muškarci, sa svojim oporim dahom,
izgrebanim licem i nemirnim rukama. Pokušavao ju je ljubiti provlačeći ruke
kroz otvore njezinih haljina i potežući ju kao što lovac čupa perje mrtvoj jarebici.
Zabavljala ga je njezina borba, dahtao joj je na uho o tomu što će joj raditi i ona
ga je prezirala, prezirala je sve muškarce.
– Neću te povrijediti... ako se ne budeš opirala... – rekao je Latimer i zgrabio
ju za ruke spuštajući ih na svoje prepone. – Svidjet će ti se. Tvoja mačkica zna
što joj godi, ja ću ti pokazati...
– Nemoj me dirati, ne...
Probudila se jecajući i privijajući se žalosno uz snažna prsa. – Ne...
– Cat. Ja sam. Tiho, ja sam. – Topla ruka prešla joj je preko leđa.
Ukočila se i pritisnula vlažan obraz uz meku kosu. Glas mu je bio dubok i
poznat. – Lorde?
– Da, ja sam. Bila je to samo noćna mora. Gotovo je. Daj mi da te zagrlim.
Glava ju je jako boljela. Osjećala se potreseno i bolesno, sasvim hladno od
sramote. Leo ju je privio uz svoja prsa. Kad je osjetio kako se trese, nije joj
prestajao gladiti kosu. – Što si to sanjala?
Odmahnula je glavom i nešto nejasno prozborila.
– Imalo je neke veze s Latimerom, zar ne?
Nakašljala se nakon dugog oklijevanja i odgovorila: – Djelomično.
Milovao ju je i umirivao kružnim pokretima po leđima, a usne joj je
približio vlažnim obrazima. – Bojiš se da ne krene u potjeru za tobom?
Odmahnula je glavom. – Bojim se nečega goreg.
Veoma blago postavio joj je pitanje: – Zar mi ne možeš reći?
Catherine se odmaknula od njega, sklupčala se u loptu i okrenula se u
suprotnom smjeru. – Nije ništa. Žao mi je što sam te probudila.
Leo se privio uz nju. Zadrhtala je kad je osjetila toplinu preko čitavih leđa,
dlakave noge uz njezine i mišićavu ruku preko svog tijela. Omotali su ju svi
njegovi obrisi, mirisi i titraji, a na vratu mu je osjećala dah. Kakvo je izvanredno
biće muškarac.
Nije se smjelo toliko uživati u ovom. Sve što je Althea rekla o njoj vjerojatno
je bilo točno. Imala je narav kurve, žudjela je za muškom pažnjom... bila je doista
majčina slika i prilika. Godinama je potiskivala i zanemarivala tu stranu svoje
osobnosti. Ali sad joj se to pokazalo, poput odraza u zrcalu. – Ne želim biti poput
nje – šapnula je bez razmišljanja.
– Poput koga?
– Moje majke.
Položio joj je ruku na kuk. – Tvoj mi je brat dao do znanja da definitivno
nisi poput nje. – Zastao je. – Kakve se to sličnosti plašiš?
Catherine je šutjela, teže je disala pokušavajući se ne ugušiti pod novom
navalom suza. Razotkrivao ju je ovom novootkrivenom nježnošću. Više bi joj se
svidio onaj stari podrugljivi Leo. Činilo joj se da nema obrane protiv ovakvog.
Poljubio ju je iza uha. – Draga djevojčice – šapnuo je – nemoj mi samo reći
da osjećaš krivnju zbog seksualnog odnosa?
Dodatno ju je iživciralo što je došao do točnog zaključka ovako brzo. –
Možda malo – rekla je.
– Bože dragi, dijelim krevet s puritankom. – Leo joj je opustio ukočeno
tijelo i raširio ju ispod sebe zanemarujući njezina negodovanja. – Zašto bi bilo
loše da žena uživa u tomu?
– Mislim da to nije loše za druge žene.
– Znači, samo za tebe? – Glas mu je bio nježno sarkastičan. – Zašto?
– Zato što sam četvrta generacija obitelji prostitutki. I tetka mi je rekla da
prirodno naginjem prema tomu.
– Svi naginju, ljubavi. Tako se svijet naselio.
– Ne, ne prema tomu. Prema prostituciji.
Prijezirno je zaroktao. – Nema prirodnog nagnuća prema prodaji samog
sebe. Društvo sili žene na prostituciju zato što im ne daju dovoljno prilike da se
uzdržavaju. A što se tebe tiče... nikad nisam upoznao ženu koja manje pristaje
tom izboru. – Igrao joj se s neposlušnim uvojcima kose. – Bojim se da ne pratim
tvoju logiku. Nije grijeh uživati u muškom dodiru niti to ima ikakve veze s
prostitucijom. Sve što ti je tetka napričala bila je puka manipulacija – zbog očitih
razloga. – Spustio se usnama do njezina vrata i ljubio ju po zategnutoj koži. – Ne
smiješ mi se osjećati krivom – rekao je. – Pogotovo iz ovakvih krivih razloga.
 Zašmrcala je. – Moralnost nije krivi razlog.
– Ah. Tu je dakle problem. Pomiješali su ti se moralnost, krivnja i užitak. –
Položio joj je ruku na grudi i nježno ih obujmio. Osjetila je ovo u dubini trbuha.
– Nema ničeg moralnog u poricanju užitka i ništa krivo u tomu da ga želiš. –
Osjetila je kako joj se smiješi uz kožu. – Samo se trebaš prepustiti i pružiti si
nekoliko dugih noći divlje požude sa mnom. To će istjerati svu krivnju iz tebe.
A ako ne upali, barem ću ja biti sretan. – Kliznuo joj je rukom niz tijelo i prešao
palcem po gornjem dijelu stidnih dlačica. Trbuh joj se stezao pod njegovim
dlanom. Sad je dublje zalazio prstima.
– Što to radiš? – upitala ga je.
– Pomažem ti u rješavanju problema. Ne, nemoj mi se zahvaljivati, uopće
mi nije teško. – Prešao je nasmiješenim usnama preko njezinih i pomaknuo se
u tami. – Kakvu riječ koristiš za ovo, ljubavi?
– Za što?
– Za ovo slatko mjesto... ovdje.
Tijelo joj se trznulo od nježnog milovanja. Jedva je uspjela progovoriti. –
Nemam riječ za to.
– Pa kako ju onda nazivaš?
– Ne nazivam ju nikako!
Tiho se nasmijao. – Ja znam nekoliko riječi. Ali ne iznenađuje me da
Francuzi imaju najljepšu od svih. Le chat.
– Mačka? – upitala je zbunjeno.
– Da, dvostruko značenje, za mačku i ženski najnježniji dio. Mačkica.
Maca. Najslađe krzno... ne, nemoj se sramiti. Kaži mi da te tu milujem.
Ostala je bez daha na ove riječi. – Lorde – usprotivila se slabašno.
– Pitaj me i ja ću to učiniti – poticao ju je povlačeći joj prste na koljeno kako
bi se igrao mekom šupljinom iza njega.
Prigušila je stenjanje koje joj je naviralo na usta.
– Pitaj – šaptao joj je mazno.
– Molim te.
 Leo ju je poljubio po bedru, usne su mu bile meke i vrele, a bradom ju je
uzbudljivo draškao po nježnoj koži. – Što moliš?
Opak muškarac. Ona se koprcala i rukama prekrivala lice, iako su bili u
potpunoj tmini. Prsti su joj prigušili glas. – Molim te, pomazi me dolje.
On ju je tako nježno dodirivao da isprva to skoro nije mogla ni osjetiti,
pomicao je vrške prstiju, zadirkivao ju. – Ovako?
– Da, oh, da... – podignula je kukove i dodatno ga potaknula. Zavlačio je
prste među usne njezina spolovila, nježno ju masirao i ulazio u njezinu mekoću.
Tijelo joj je spremno drhtalo od ovih vještih milovanja.
– A što bih drugo mogao? – šapnuo je Leo pomičući se niže u tami. Osjećala
je njegov dah na sebi, vrelinu i vlažnost, nježno isprekidano dahtanje. Izvila je
kukove i napela se sasvim spontano.
– Vodi ljubav sa mnom.
Zazvučao je kao da blago žali zbog ovog što će reći. – Ne, još te boli.
– Leo – zajecala je.
– Hoćeš da te umjesto toga poljubim? Ovdje? – Pomaknuo je prst.
Catherine je iskolačila oči u tami. Ovaj prijedlog zapanjio ju je i jako
uzbudio tako da je obliznula suhe usne. – Ne. Ne znam. – Počela se migoljiti kad
mu je osjetila dah na koži i kad ju je nježno razdvojio prstima. – Da.
– Lijepo me zamoli.
– Zamoliti te da... oh, ne mogu.
Pomaknuo je prste koji su ju zadirkivali. – Hoćemo li onda na spavanje?
Obujmila mu je glavu rukama. – Nećemo.
On je bio neumoljiv. – Znaš kako treba zamoliti.
Nije mogla. Sramotni slogovi zapeli su joj u grlu i samo je uspjela
frustrirano zastenjati.
A Leo, kao grozan prepredenjak, morao je prigušiti hihot uz njezino bedro.
– Baš mi je drago što ti je ovo zabavno – rekla je bijesno.
– Zabavno je – uvjeravao ju je s glasom dubokim od osmijeha. – Oh, Marks,
morat ćemo još mnogo raditi s tobom.
 – Ne trudi se – odbrusila mu je nastojeći se odmaknuti od njega, ali on ju
je nogama lako zadržao na mjestu.
– Nema potrebe za tvrdoglavošću – umiljavao joj se. – Hajde, reci. Za mene.
Tišina je potrajala. Progutala je pljuvačku i odvažila se: – Poljubi me.
– Gdje?
– Dolje – uspjela je izustiti drhtavim glasom. – Poljubi mi mačkicu. Molim
te.
Leo je zadovoljno preo. – Zločesta djevojčice. – Spustio je glavu i uronio
nosom u vlažnu mekoću, a ona je osjetila kako joj usnama prekriva najnježniji
dio. Ljubio ju je duboko i vlažno, toliko da ju je svu raspametio.
– Jesi li to htjela? – čula je njegovo pitanje.
– Još, još – zajecala je i zastenjala.
Lako je prelazio jezikom po njoj i kušao ju njime. Tijelo joj se napelo, počela
se trzati i izvijati, a svu ju je preplavio golem i sve veći užitak. Prožeo ju je vlažan
osjet, a svaki novi prodor njegova jezika dovodio ju je do još većeg uživanja.
Ruke je položio ispod nje, uhvatio ju je za kukove i privlačio ju k sebi, ravno na
usne. Ona se trzala i divlje drhtala, vikala je, a živci su joj titrali od ogromne
vreline. On je meko zadržavao usne na njoj, kao da se ustručava prestati. U
jednom strastvenom trenu osjetila je njegov jezik u sebi i to joj je izmamilo
posljednjih nekoliko trzaja.
Brzo se rashladila kad je osjetila vlažan i kišom natopljen zrak koji je
dopirao kroz otvoren prostor i prelazio joj preko kože. Mislila je da će Leo tad
zadovoljiti svoje potrebe i pomaknula se prema njemu, iscrpljena i zbunjena. Ali
on joj je položio glavu na svoju ruku i prekrio ih oboje pokrivačem. Osjećala se
sito i oslabljeno, nije mogla ostati budna.
– Spavaj – začula je njegov šapat. – A ako budeš imala još noćnih mora... ja
ću ih sve rastjerati poljupcima.
 20. POGLAVLJE

K išna noć ustupila je mjesto vlažnom zelenom jutru. Lea je probudila buka
iz dvorišta, konji su već zveckali i toptali. Koraci su prigušeno odjekivali po
hodnicima dok su ljudi napuštali sobe i spuštali se u gostionicu na doručak.
Leov omiljen trenutak u ljubavnim susretima uvijek je bilo očekivanje prije
samog ljubavnog čina. Najmrže mu je pak bilo jutro nakon kad bi mu prva misao
nakon buđenja bila ta da što prije i brže ode, a da pritom to prođe bez uvrede.
Ovo je jutro ipak bilo drukčije od svih ostalih. Kad je otvorio oči, shvatio je
da do njega leži Catherine Marks i da nigdje drugdje na svijetu ne bi želio biti.
Ona je još uvijek duboko spavala na boku i oslanjajući se na dlan. Prsti su joj bili
svijeni poput rubova orhideje. Bila je prekrasna ujutro, sklupčana, opuštena i
rumena od sna.
Fascinirano je prelazio pogledom preko nje. Nikad se tako nije povjerio
nekoj ženi, ali znao je da su mu tajne sigurne s njom. I njezine s njim. Bili su
dobar par. Bez obzira na ono što će se sad dogoditi, njihove su borbe prošle. Sad
su već previše znali jedno o drugomu.
Nažalost, pitanje njihovih zaruka još uvijek nije bilo riješeno. Leo je znao
da Cat nije ni približno toliko uvjerena u ispravnost njihove veze kao što je to
on bio. Osim toga, Harry Rutledge sigurno će imati što reći po tom pitanju, a
Leu su se dosad njegova mišljenja rijetko sviđala. Harry bi čak mogao potaknuti
Cat na pomisao da krene na put za Europu.
Leo je podignuo obrvu od mrštenja razmišljajući o tomu kako se ona
probijala kroz život doslovno bez ičije zaštite. Kako je moguće da je žena koja
zaslužuje toliko nježnosti primila tako malo? Htio joj je nadomjestiti sve ono što
je propustila. Htio joj je dati sve čega je bila lišena. Jedini je trik u tomu da nju
uvjeri kako joj je to potrebno.
Catherinino lice izgledalo je mirno, a usne su joj bile malčice rastavljene.
Sklupčala se među bijelim plahtama, mogao je vidjeti dio ružičastog ramena,
plava joj je kosa vijorila posvuda. Izgledala je poput slaktiša usred slojeva
tučenog vrhnja.
 Osjetilo se komešanje pri dnu kreveta jer se Dodger penjao rubom madraca
i dopuzao do Catherine. Ona se pomaknula i zijevnula te ga pomazila. Tvor joj
se svio uz bok i sklopio oči.
Catherine se sporo razbuđivala i protezala. Podignula je trepavice.
Zbunjeno je pogledala Lea očito se čudeći zašto je on tu s njom. Zurila je u njega
razoružavajućom nevinošću divnim, poput mora sivim očima i gledala u njega
dok je sabirala misli. Polako je pružila ruku prema njegovu obrazu istražujući
koliko mu je brada preko noći izrasla. Glas joj je bio tih i pun čuđenja. – Oštar
si kao Beatrixin jež.
Leo ju je poljubio u dlan.
Catherine se oprezno ugnijezdila do njega. Osjetio joj je dah na prsima kad
ga je upitala: – Idemo li danas do Londona?
– Da.
Na tren je utihnula. – Želiš li se još uvijek oženiti sa mnom – upitala je
naglo.
Držao joj je ruku u svojoj. – Na tomu ću inzistirati.
Lice je odmaknula u stranu tako da ju nije mogao vidjeti. – Ali... ja ti nisam
kao Laura.
Lea je ovaj komentar ponešto zbunio. – Nisi – rekao je iskreno. Laura je
dolazila iz brižne obitelji, provodila je idiličan život u malom selu. Nije upoznala
strah i bol koji su oblikovali Catherinino djetinjstvo. – Ti nalikuješ Lauri baš
onoliko koliko ja onom dječaku kakav sam tada bio – nastavio je. – Zašto je to
uopće bitno?
– Možda bi ti bilo bolje s nekom poput nje. S nekom koju bi... – zaustavila
se.
Leo se okrenuo i oslonio na lakat gledajući u plavo-sive oči. – Volio? –
dovršio je umjesto nje gledajući ju kako se mršti i nesigurno grize donju usnu.
Htio je nježno gricnuti i usisati ta savršena mala usta kao da su svježa šljiva.
Umjesto toga joj je blago prešao palcem preko donje usne. – Već sam ti rekao
ranije, ja volim kao luđak – rekao je. – Neumjeren sam, ljubomoran, posesivan...
apsolutno sam nepodnošljiv.
 Prešao joj je prstima preko brade i grla gdje je osjetio kako joj srce brzo tuče
i kako guta. Znakovi ženskog uzbuđenja nisu mu bili strani, kliznuo je dlanom
preko prednje strane njezina tijela, osjetio joj krutu bradavicu i oblinu njezina
boka. – Kad bih te volio, Cat, uzimao bih te za doručak, ručak i večeru. Nikad
ne bi imala mira.
– Postavila bih granice. I brinula se da ih poštuješ. – Oštro je udahnula dok
je skidao plahtu s nje. – Treba ti čvrsta ruka, to je to.
Dodgera je naljutilo ovo komešanje pa je skliznuo s kreveta i skočio na
Catherininu torbu.
Leo je nosom uranjao u njezine tople grudi i draškao joj bradavicu jezikom.
– Možda si u pravu – rekao je hvatajući ju za ruku i privlačeći ju k svom
ukrućenom mesu.
– Ja... nisam mislila...
– Da, znam. Ali ja sve nevjerojatno i grozno doslovno shvaćam. – Pokazao
joj je kako ga treba primiti i navlačiti poučavajući ju načinima na koje voli biti
dodirivan. Zajedno su ležali u toplom krevetu i oboje brzo disali dok ga je ona
istraživala svojim nježnim blijedim prstima. Koliko je Leo samo zamišljao ovaj
trenutak, da sramežljiva i povučena Marks leži gola u krevetu s njim. Bilo je
veličanstveno.
Stegnula je rukom njegovu krutost, a njega je sladak pritisak gotovo doveo
do vrhunca.
– Bože... ne, ne, čekaj... – Odmaknuo joj je ruku i nasmijao se.
– Zar sam negdje pogriješila? – upitala je Catherine nervozno.
– Nisi, ljubavi. Ali čovjek želi da to potraje dulje od pet minuta, pogotovo
ako prije toga dama nije zadovoljena. – Pružio je ruku prema njezinim grudima
i nježno ih počeo mijesiti. – Kako si prekrasna. Popni se do mene i daj mi da ti
ljubim grudi. – Kad je opazio da oklijeva, on joj je zaigrano uštipnuo bradavicu
kažiprstom i palcem.
Trznula se iznenađeno.
– Prejako? – upitao je Leo pokajnički i pažljivo ju pogledao u oči. – Onda
napravi što ti kažem i brzo će se ublažiti. – Nije mu promaknulo to što je dvaput
trepnula ni što joj se izmijenio ritam disanja. Pružio je ruke i polako počeo
prelaziti preko njezinih oblina učeći iz sekunde u sekundu sve više o njoj.
– Ti si stvarno nepodnošljiv – kazala mu je. Ali pratila je poticajno stiskanje
njegovih dlanova i polagano se uspela do njega. Bila je lagana i podatna, koža joj
je bila poput svile, a plavi uvojci draškali su ga po trbuhu.
Bradavica joj se već jako ukrutila kad ju je Leo primio ustima. Poigravao se
njome, prelazio jezikom preko vrška i uživao u bespomoćnim zvucima koji su
joj navirali iz grla.
– Poljubi me – rekao je polažući joj ruku iza vrata i primičući ju ustima. –
I osloni se kukovima na moje.
– Prestani mi izdavati naredbe – usprotivila se u jednom dahu.
Leo ju je odlučio na licu mjesta isprovocirati. Na usnama mu je zatitrao
arogantan osmijeh. – Ovdje u krevetu ja sam gospodar. Ja ću izdavati naredbe, a
ti ćeš ih slušati i to bez pogovora. – Namjerno je zastao i podignuo obrve. – Jesi
shvatila?
Catherine se ukočila. Leo ni u čemu nije toliko uživao kao u njezinoj borbi
između uzbuđenja i bijesa. Osjetio je kako žar izbija u njoj i kako joj puls
mahnito udara. Uznemireno je udahnula, a koža joj se na rukama sva naježila.
Potom su joj se udovi opustili, a tijelo kao da je postalo lišeno bilo kakve
napetosti. – Da – napokon je šapnula i nije ga mogla dugo gledati u oči.
Sad je Leu srce počelo jače kucati. – Dobra djevojčica – rekao je dubokim
glasom. – A sad raširi butine da te mogu osjetiti uz sebe.
Ona je postepeno raširila noge.
Izgledala je omamljeno, malo izgubljeno, a pogled kao da je svraćala u
vlastitu nutrinu ne bi li sklopila slagalicu osjećaja prema njemu. Oči su joj zasjale
i u njoj su se protiv njezine volje miješali užitak i zbunjenost; u njemu je taj
prizor uzrokovao navalu požude. Htio ju je tako jako ispuniti, otkriti i zadovoljiti
svaku njezinu potrebu.
– Stavi ruku ispod grudi – rekao je. – I prinesi ju mojim ustima.
Nagnula se da ga posluša, drhtala je. A tad je on postao izgubljen i sasvim
opijen njezinom slatkom mekoćom. Sad je bio svjestan samo instinkta,
primitivne namjere da zauzme, osvoji i posjeduje.
 Natjerao ju je da klekne do njega i pratio trag opojne i slane vlažnosti do
nježnog ulaza u njezino tijelo. Jezikom je prelazio po njoj i lizao ju dok nije
osjetio kako joj se izduženi i fini bedreni mišići stežu.
Leo je nešto promuklo promrmljao, odmaknuo ju od sebe i pomogao joj
da se uspne na njegove kukove. Smjestio se uz mek prorez i uhvatio ju za struk
da ju uravnoteži. Zadrhtala je kad je shvatila što on želi.
– Polako – promrmljao je kad se naslonila na njega. – Sve do dolje. – Jedva
je uspio zatomiti jecaj kad ga je počela stezati i kad ga je njezino natečeno meso
počelo uvlačiti u sebe. Nikad nije iskusio bolji osjećaj. – Oh, Isuse... primi ga
čitavog.
– Ne mogu. – Promeškoljila se i ukočila, izgledala je nezadovoljno.
Nije mogla shvatiti da je Lea ovo zabavljalo kad mu je već tijelo mučila
žudnja. Ali ona je bila tako slatko nespretna ovako naherena na njemu. Leo je
nekako uspio zatomiti osmijeh, položio je drhtave ruke na nju i počeo ju
milovati. – Možeš – rekao je hrapavim glasom. – Položi mi ruke na ramena i
nagni to slatko tjelešce unaprijed.
– To je previše.
– Nije.
– Jest.
– Ja sam iskusan. A ti si početnica, sjećaš se?
– To ne mijenja činjenicu da si ti... oh.
Negdje usred njihove debate on je gurnuo ostatak u nju i njihova su se tijela
u cijelosti stopila.
– Oh – ponovno je rekla očiju napola sklopljenih dok joj se na licu
pojavljivala neka nova boja.
Leo je osjetio kako mu se bliži eksplozivan klimaks i da će mu biti potrebna
samo lagana stimulacija kako bi došao do onog neodoljivog trenutka.
Catherinino se tijelo steglo oko njega, a ritam je prijetio da će ga izludjeti.
Oprezno se gibala, a oboje su drhtali od nježnog trenja.
– Cat, pričekaj – šapnuo je preko suhih usana.
 – Ne mogu, ne mogu... – ponovno se pomaknula, a on se izvio kao da ga
muče na kolu.
– Ne miči se.
– Pokušavam. – Ali ona se instinktivno počela ljuljati na njemu, a on je
zastenjao i krenuo hvatati ritam gledajući kako joj se usne razdvajaju od slasnih
uzdisaja. Kad je osjetio da ga obuzimaju grčevi, osjeti su premoćno navalili na
njega da bi im se mogao oduprijeti.
Leo se uz velik napor povukao i rasuo sjeme po plahtama dok je siktao kroz
stegnute zube. Svaki mišić u tijelu bunio mu se jer je ostao bez raskošne vreline
koja ga je obavijala. Leo je dahtao i žmirkao od silnih iskri, a potom je osjetio
kako se Catherine ugnijezdila do njega.
Položila mu je jednu ruku nasred prsa, iznad srca. Usne je približila njegovu
ramenu. – Nisam željela da staneš – šapnula je.
– Nisam ni ja. – Ovio je ruke oko nje i blago joj se nasmiješio. – Ali to ti je
problem s prekinutim snošajem. Uvijek moraš izići na stanici prije krajnjeg
odredišta.
 21. POGLAVLJE

L eo je još dvaput zaprosio Catherine na putu do Londona. Oba ga je puta

odbila odlučna u želji da nastavi razumno s njim i da prvo popriča s bratom
o čitavoj situaciji. Kad joj je Leo istaknuo da je onaj bijeg iz kuće Ramsay usred
noći teško okarakterizirati kao razumno ponašanje, ona mu je priznala da
možda i nije trebala reagirati tako ishitreno.
– Koliko god mi to bilo teško priznati – rekla je Leu dok im je kočija
prolazila pokraj pošte – ja nisam bila sva svoja od bala. Neočekivan susret s
lordom Latimerom šokirao me. A kad je položio ruke na mene, osjetila sam se
kao da sam ponovno ono dijete i samo sam mislila na to kako pobjeći. – Zastala
je zamišljeno. – Utjeha mi je bila spoznaja da uvijek mogu otići kod Harryja.
– Pa imala si i mene – rekao je Leo tiho.
Začuđeno je zurila u njega. – To nisam znala.
Pogledao ju je u oči. – Sad znaš.

Daj mi da ti budem stariji brat, Harry je rekao Catherine tijekom njihova

zadnjeg susreta u Hampshireu. Tad joj je jasno dao do znanja da se želi iskupiti
za one obiteljske uloge za kakve prije nije bio sposoban. Catherine je s
nelagodom razmišljala da će iskušati tu tvrdnju mnogo ranije od onog što su
oboje očekivali. A praktički su si još uvijek bili stranci.
Ali Harry se mnogo promijenio za kratkog braka s Poppy. Sad je bio mnogo
ljubazniji i srdačniji i svakako više nije doživljavao Catherine kao polusestru koja
mu smeta i koja nigdje ne pripada.
Leo i Catherine odmah su po dolasku u hotel Rutledge bili smješteni u
luksuzan privatan stan koji su dijelili Harry i Poppy.
Catherine se, od svih Hathawayevih, najugodnije osjećala u Poppynoj
blizini. Poppy je bila srdačna i pričljiva mlada žena koja je voljela red i navike.
Po naravi je uvijek bila vedra i tolerantna te je time pružala nužnu ravnotežu
Harryjevoj silini.
 – Catherine – uzviknula je, zagrlila ju, a zatim se odmaknula i zabrinuto ju
pogledala. – Otkud ti ovdje? Zar nešto nije u redu? Jesu li svi dobro?
– Obitelj ti je veoma dobro – rekla je Catherine žurno. – Ali imali smo
jednu... situaciju. Morala sam otići. – Stegnulo ju je u grlu.
Poppy je gledala u Lea i mrštila se. – Jesi li ti nešto skrivio?
– Zašto to pitaš?
– Zato što si uvijek ti umiješan kad god su neki problemi u pitanju.
– Istina. Ali ovog puta ja nisam problem nego rješenje.
Harry im je prišao, a zelene su mu se zjenice stisnule. – Ako si ti rješenje,
Ramsay, onda me jako plaši da čujem kakav je to problem. – Oprezno je
pogledao Cat i zapanjio ju zaštitničkim zagrljajem. – O čemu se radi, Cat? –
upitao ju je. – Što se dogodilo?
– Oh, Harry – zastala je. – Lord Latimer pojavio se na balu u kući Ramsay.
Sve mu je bilo jasno samo od te jedne rečenice. – Ja ću se za to pobrinuti –
rekao je bez oklijevanja. – Ja ću se pobrinuti za tebe.
Catherine je sklopila oči i tiho uzdahnula. – Harry, ne znam što mi je činiti.
– Bila si u pravu što si došla kod mene. Mi ćemo to zajedno srediti. – Harry
je podignuo glavu i pogledao Lea. – Pretpostavljam da ti je Cat ispričala za
Latimera.
Leo je djelovao turobno. – Vjeruj mi, da sam za to znao ranije, on joj se ne
bi mogao približiti.
Harry je još uvijek držao Catherine pod rukom kad se sasvim okrenuo
prema Leu. – Zašto su uopće toga gada pozvali u kuću Ramsay?
– Obitelj mu je pozvana iz poštovanja prema društvenom položaju koji
uživaju u Hampshireu. On je došao umjesto njih. Kad je pokušao silom prići
Marks, ja sam ga izbacio. Neće se više vraćati.
Harryjeve su oči opasno bljesnule. – Ja ću se javiti onomu komu se trebam
javiti. Do sutra navečer poželjet će da je mrtav.
Catherine je osjetila nervozno probadanje u trbuhu. Harry je bio muškarac
sa širokim krugom veza. Što se tiče hotelskih poslova, imao je pristup velikoj
količini veoma povjerljivih i dragocjenih informacija. Ono što je Harry imao u
svojoj glavi moglo se iskoristiti za započinjanje ratova, padove kraljevstava,
uništenje obitelji i raspad britanskog financijskog sustava.
– Ne, Harry – rekla je Poppy. – Ako planiraš iskasapiti ili osakatiti lorda
Latimera, ipak ćeš morati razmisliti o nečem drugom.
– Sviđa mi se Harryjev plan – rekao je Leo.
– O tomu nećemo raspravljati – obavijestila ga je Poppy. – Dođite, idemo
sjesti i popričati o razumnijim alternativama. – Pogledala je Catherine. –
Sigurno si izgladnjela nakon tako dugog putovanja. Reći ću im da nam donesu
čaj i sendviče.
– Meni ne treba, hvala ti – rekla je Catherine. – Ja nisam...
– Da, ona želi sendviče – prekinuo ju je Leo. – Za doručak je pojela samo
kruh i čaj.
– Nisam gladna – usprotivila se Catherine. Na njezin razdražen pogled on
je odgovorio neumoljivim.
Bilo je to novo iskustvo, da se netko brine o svakodnevnim detaljima i to
za njezinu dobrobit, to što je zapazio što je jela za doručak. Istraživala je taj
osjećaj, testirala ga i doživjela ga čudno privlačnim, iako se nije lako mirila s
idejom da joj netko nalaže što mora raditi. Takva mala interakcija bila je slična
onomu što je tisuću puta vidjela između Cama i Amelije, Merripena i Win, način
na koji su se povremeno ljutili jedni na druge. Brinuli jedni za druge.
Poppy se vratila u privatne odaje čim je poslala po čaj. Sjela je do Catherine
na baršunom presvučen divan i rekla: – Draga, ispričaj nam što se dogodilo. Je
li ti lord Latimer pristupio ranije te večeri?
– Ne, bal se već neko vrijeme odvijao...
Catherine je iznijela događaje činjenično držeći ruke na krilu. – Problem je
u tomu – rekla je – što će lord Latimer sve razglasiti bez obzira na to koliko ga
mi pokušavali utišati po pitanju prošlosti. Bliži nam se skandal koji nikako
nećemo moći zaustaviti. Najbolji način da se to primiri jest taj da ja opet
nestanem.
– Novo ime, nov identitet? – upitao je Harry i odmahnuo glavom. – Ne
možeš vječno bježati, Cat. Ovog puta zauzet ćemo stav i suočiti se s problemom
– zajedno – kao što smo to trebali godinama ranije. – Uštinuo se za nos
premečući razne mogućnosti u glavi. – Započet ću tako što ću te javno
predstaviti kao svoju sestru.
Catherine je osjetila da je problijedjela. Ljudi će postati ludo znatiželjni kad
doznaju da tajanstveni Harry Rutledge ima davno izgubljenu sestru. Bila je
poprilično sigurna da neće moći podnijeti ispitivanja i zapitkivanja.
– Ljudi će me prepoznati kao guvernantu Hathawayevih – rekla je muklim
glasom. – Pitat će se zašto je sestra bogatog hotelijera prihvatila takav položaj.
– Neka misle što god hoće – rekao je Harry.
– To se neće dobro odraziti na tebe.
Leo je hladno progovorio: – Ako uzmemo u obzir veze tvog brata, Marks,
onda moramo biti svjesni toga da je navikao na neugodne glasine.
Harryjeve zjenice suzile su se zbog prisnog načina na koji ju je oslovio. –
Meni je zanimljivo – obratio se Catherine – što si doputovala u London s
Ramsayem kao pratnjom. Kad ste to vas dvoje odlučili da ćete zajedno
otputovati? I kad ste to sinoć krenuli da ste već u podne mogli biti u Londonu?
Sva ona boja koja je nestala iz Catherinina lica sad joj je ponovno navrla. –
Ja... on... – pogledala je Lea čije je lice poprimilo izraz nevine zainteresiranosti,
kao da i on želi čuti njezino objašnjenje. – Jučer sam ujutro sama krenula na put
– uspjela je izustiti svraćajući pogled ponovno na Harryja.
Harry se primaknuo s ljutitim izrazom na licu. – Jučer ujutro? Gdje si
provela noć?
Podignula je bradu i nastojala zvučati ležerno. – U jednom prenoćištu.
– Imaš li ti pojma koliko su takva mjesta opasna za ženu koja putuje sama?
Zar si odjednom ostala bez mozga? Kad samo pomislim na to što ti se moglo
dogoditi...
– Nije bila sama – rekao je Leo.
Harry je s nevjericom zurio u njega.
Uslijedila je jedna od onih tišina koja govori više od svih riječi. Moglo se
vidjeti da Harryjev mozak radi kao jedan od onih složenih mehanizama koje je
sklapao u svoje slobodno vrijeme. Mogao se također točno zapaziti i trenutak u
kojem je došao do ispravnog i itekako neželjenog zaključka.
 Harry se obratio Leu tonom koji je Catherine sledio krv u žilama. – Čak ni
ti ne bi iskoristio uplašenu i ranjivu ženu koja je upravo doživjela preokret.
– Nikad se nisi brinuo za nju – odgovorio je Leo. – Zašto bi sad započinjao
s tim?
Harry je ustao sa stegnutim šakama.
– Oh, Bože – promrmljala je Poppy. – Harry...
– Jesi li dijelio sobu s njom? – Harry je zahtijevao odgovor od Lea. – Krevet?
– To se tebe ni najmanje ne tiče, zar ne?
– Tiče me se kad se radi o mojoj sestri i kad bi ju ti trebao štititi, a ne
uznemiravati!
– Harry – ubacila se Catherine – on nije...
– Rijetko imam volje slušati moralističke propovijedi – obratio se Leo
Harryju – kad mi ih servira netko tko o tomu zna još manje nego ja.
– Poppy – rekao je Harry ne skidajući pogled s Lea, kao da razmišlja o
ubojstvu – ti i Cat morate napustiti ovu sobu.
– Zašto bih ja napuštala sobu kad sam predmet rasprave i kad se radi o
meni? – Catherine je zahtijevala odgovor. – Nisam dijete.
– Dođi, Catherine – rekla je Poppy tiho i krenula prema vratima. – Pusti ih
neka se kočopere i svađaju na svoj muški način. Ti i ja otići ćemo negdje
pametno i razumno popričati o tvojoj budućnosti.
Catherine se ovo učinilo kao izvrsna ideja. Otpratila je Poppy iz sobe dok
su Harry i Leo i dalje bijesno gledali jedan drugoga.

– Oženit ću se s njom – rekao je Leo.

Harry ga je blijedo pogledao. – Pa vi se ne podnosite.
– Sve smo izgladili.
– I ona te prihvatila?
– Nije još. Prvo želi s tobom popričati o tomu.
– Hvala Bogu. Zato što ću joj ja reći da je to najgora ideja koju sam ikad
čuo.
 Leo je podignuo obrvu. – Sumnjaš da bih ju ja mogao zaštititi?
– Sumnjam u to da se ne biste poubijali međusobno! Sumnjam da bi ona
ikad mogla biti sretna u tako nestalnim okolnostima. Sumnjam... ne, neću se
uopće gnjaviti sa spiskom svojih briga, to bi predugo potrajalo. – Harryjeve oči
bile su hladne kao led. – Moj je odgovor ne, Ramsay. Ja ću učiniti sve što je
potrebno da se pobrinem za Cat. Ti se možeš vratiti u Hampshire.
– Bojim se da me se nećeš moći tako lako riješiti – rekao je Leo. – Možda
nisi primijetio da uopće nisam tražio tvoje dopuštenje. Nema izbora. Dogodile
su se neke stvari koje se ne mogu izbrisati. Shvaćaš li?
Iz Harryjeva izraza lica iščitao je da ga od sigurne smrti dijeli tek nekoliko
labavih obzira.
– Namjerno si ju zaveo – Harry je uspio izustiti.
– Bi li bio sretniji da kažem kako je bilo slučajno?
– Bio bih sretan jedino kad bih te natovario kamenjem i bacio u Temzu.
– Razumijem. Čak i suosjećam. Ne mogu zamisliti kako je to suočiti se s
čovjekom koji ti je kompromitirao sestru, kako je teško ne ubiti ga odmah na
licu mjesta. Oh, čekaj malo... – Leo je zamišljeno kucnuo kažiprstom po bradi. –
Ja to mogu zamisliti. Zato što sam i sam prošao kroz to prije dva prokleta mjeseca.
Harryju su se suzile zjenice. – To nije isto. Tvoja je sestra bila djevica kad
sam se oženio njome.
Leo ga je nepokajnički pogledao. – Kad ja kompromitiram neku ženu, onda
to obavim kako treba.
– Sad si ga pretjerao – promrmljao je Harry i skočio mu za vrat.
Pali su na pod prevrčući se i hrvajući. Iako je Harry uspio lupnuti Leovom
glavom o pod, debeli je tepih ublažio silinu udarca. Harry ga je pokušao uhvatiti
za šiju, ali Leo mu je izmaknuo bradu i oslobodio se. Dvaput su se prevrnuli
izmjenjujući udarce, ciljajući prema vratu, bubrezima, pleksusu, onako kako se
ljudi tuku po opasnim predgrađima poput East Enda.
– Ovu bitku nećeš dobiti, Rutledge. – Leo je teško disao kad su se razdvojili
i osovio se na noge. – Ja nisam jedan od tvojih nježnih mačevalačkih partnera. –
Izbjegao je snažan udarac desnicom i zadao mu vlastiti. – Šakama sam se
probijao iz svake kockarnice i gostionice u Londonu... – Fingirao je udarac
ljevicom i opalio mu snažan desni kroše zahvativši dobrano Harryja po čeljusti.
– Osim toga, živim s Merripenom čiji je lijevi aperkat snažan poput magarećeg
udarca kopitom...
– Prestaješ li ti ikad s pričom? – Harry mu je uputio protuudar i izmaknuo
se prije no što mu se ovaj uspio osvetiti.
– To ti se zove komunikacija. Trebao bi nekad pokušati s tim. – Leo je bio
iscrpljen i stajao je pred njim bez obrambenoga garda. – Posebno sa sestrom.
Jesi li se ikad potrudio da ju saslušaš? Kvragu, čovječe, ona je došla u London
nadajući se bratskom savjetu ili utjehi, a tvoja je prva reakcija ta da si ju potjerao
iz sobe.
Harry je spustio šake. Uputio je Leu opak pogled, ali kad je progovorio glas
mu je bio pun samoprijekora. – Godinama se nisam prema njoj ponašao kako
treba. Zar misliš da nisam svjestan svega što sam mogao učiniti za nju, a nisam?
Učinit ću sve što je u mojoj moći da se za to iskupim. Ali, kvragu, Ramsay...
zadnje što joj je trebalo u ovoj situaciji jest to da joj se oduzme nevinost i to onda
kad se nije mogla obraniti.
– Upravo to joj je trebalo.
Harry je u nevjerici odmahnuo glavom. – Proklet bio. – Počešao se rukom
po crnoj kosi i čudno se nasmijao. – Mrzim se svađati s bilo kim od vas
Hathawayevih. Govorite o luđačkim stvarima kao da su najlogičnije. Je li nam
rano za konjak?
– Nimalo. Osjećam se previše trijezan za ovakav razgovor.
Harry je otišao do kredenca i izvukao dvije čaše. – Dok ja nalijevam – rekao
je – ti mi možeš objasniti kako je to defloracija bila tako prokleto korisna mojoj
sestri.
Leo je skinuo kaput, prebacio ga preko stolice i sjeo. – Marks je bila predugo
izolirana i usamljena...
– Nije bila sama, živjela je s Hathawayevima.
– Nebitno, držala se u zapećku s nosom priljubljenim uz prozor, poput
kakve sirotice iz Dickensova romana. Lažno ime, neugledna odjeća, ofarbana
kosa... toliko je dugo skrivala svoj identitet da više ni ne zna tko je. Ali prava
Catherine pojavi se kad je sa mnom. Mi smo se potpuno otvorili jedno drugome.
Pričamo istim jezikom, ako shvaćaš što ti želim reći. – Leo je zastao promatrajući
sjajan uskovitlan konjak. – Marks je kontradiktorna žena i što ju više znam, to
mi te kontradikcije kod nje sve više imaju smisla. Previše vremena provela je u
sjeni. Koliko god se ona trudila uvjeriti samu sebe u suprotno, ona želi negdje
pripadati, biti s nekim. I, da, želi muškarca u krevetu. Posebno mene. – Leo je
primio konjak koji mu je Harry pružio i ispio gutljaj. – Ona će procvasti uz
mene. Ne zbog toga što sam ja sjajan primjer uzorne muškosti ni zato što to
tvrdim. Jednostavno sam stvoren za nju. Ne plaši me njezin oštar jezik i ne može
me nikako nadigrati. Ona to zna.
Harry je sjedio do njega i pio svoj konjak. Zamišljeno je promatrao Lea
nastojeći procijeniti koliko je iskren i vjerodostojan. – Što ćeš dobiti od takvog
dogovora? – upitao ga je tiho. – Čujem da se moraš oženiti i uskoro dobiti
potomka. Ako Cat ne rodi sina, Hathawayevi će izgubiti kuću Ramsay.
– Preživjeli smo mnogo gore stvari od gubitka proklete kuće. Oženit ću se
s Marks i preuzeti taj rizik.
– Možda ju samo testiraš – rekao je Harry mirno. – Pokušavaš procijeniti
je li plodna prije no što se odlučiš za ženidbu s njom.
Leo se istog trena uvrijedio, ali se nastojao prisiliti na pomisao da se ovdje
radi o opravdanoj brizi brata za sestru. – Briga mene je li ona plodna ili ne –
rekao je podjednakom mirnoćom. – Ako te to brine, onda ćemo čekati koliko
god treba, bez obzira na kuću. Ja ju želim i ništa me drugo ne zanima.
– A što ćemo s Catinim željama?
– To je njezina stvar. A što se tiče Latimera, ja sam mu već dao do znanja
da sam u prednosti pred njim. Iskoristit ću to ako on počne praviti probleme.
Ali najbolja zaštita koju joj mogu ponuditi moje je ime. – Leo je dovršio konjak
i odložio čašicu. – Što znaš o njezinoj baki i tetki?
– Stara je vještica nedavno umrla. Tetka, Althea Hutchins, sad vodi to
mjesto. Poslao sam pomoćnika Valentinea da izvidi situaciju, a on mi se vratio
skoro bolestan i zgađen. Gospođa Hutchins, očito u namjeri da oživi posao,
pretvorila je mjesto u bordel gdje se naručuje bičevanje i sve ostale opačine.
Nesretnice koje tamo rade uglavnom su toliko iznurene da ih nijedan drugi
bordel ne želi primiti. – Harry je iskapio svoj konjak. – Izgleda da je tetka
bolesna, vjerojatno je pokupila neku spolnu boljeticu.
Leo ga je pozorno promotrio. – Jesi li to ispričao Marks?
– Ne, nikad me nije pitala. Vjerujem da ne želi znati za to.
– Boji se – rekao je Leo tiho.
– Čega?
– Onoga u što se skoro pretvorila. Stvari koje joj je Althea pričala.
– Na primjer?
Leo je odmahnuo glavom. – To mi je pričala u povjerenju. – Blago se
nasmiješio kad je opazio koliko ovo očito srdi Harryja. – Godinama ju poznaješ,
Rutledge – zaboga, o čemu ste pričali kad ste provodili zajedničko vrijeme? O
porezima? Vremenu? – Ustao je i pokupio kaput. – Ispričavam se, idem uzeti
sobu.
Harry se namrštio. – Ovdje?
– Da, a gdje drugdje?
– Što je s onim stanom s terasom koji obično unajmljuješ?
– Zatvoreno do ljeta. A čak i da nije, ipak bih ostao ovdje. – Leo se
nasmiješio. – Shvati to kao još jednu priliku da iskusiš užitke druženja s
najbližom rodbinom.
– Bio mi je mnogo veći užitak kad je ta obitelj bila u prokletom Hampshireu
– rekao je Harry dok je Leo odlazio iz stana.
 22. POGLAVLJE

H arry je u nečemu ipak bio u pravu – rekla je Poppy Catherine dok su šetali
vrtovima iza hotela.
Nasuprot suvremenim trendovima i romantičnom izgledu vrta –
nestrukturiranom, s nasadima koji se pojavljuju spontano i zavojitim stazama –
Rutledgeovi vrtovi bili su uređeni i veličajni. Uredne živice tvorile su pregrade
koje su vodile prema pažljivo razmještenim fontanama, statuama, vrtovima i
složenim nasadima.
– Sad je definitivno došlo vrijeme – nastavila je Poppy – da te Harry
predstavi ljudima kao sestru. I da se sazna tvoje pravo ime. Uostalom, kako se ti
zapravo zoveš?
– Catherine Wigens.
Poppy je razmislila o tomu. – Sigurna sam da je to zato što te oduvijek
poznajem kao gospođicu Marks... ali Marks mi se više sviđa.
– I meni. Catherine Wigens bila je uplašena djevojčica u teškim
okolnostima. Bila sam mnogo sretnija kao Catherine Marks.
– Sretnija? – Poppy ju je nježno upitala. – Ili jednostavno manje uplašena?
Catherine se nasmiješila. – Tijekom protekle dvije godine dosta sam toga
naučila o sreći. Pronašla sam svoj mir u školi, iako sam bila pretiha i povučena
da tamo steknem prijateljice. Tek kad sam stigla kod Hathawayevih, vidjela sam
kako se iz dana u dan ponašaju ljudi koji se vole. Prošle sam godine napokon
iskusila pravu radost. Osjećaj da je, makar na tren, sve onako kako treba biti i da
više od toga nemam što tražiti.
Poppy ju je vedro pogledala. – Trenuci poput...?
Ušli su u raskošan ružičnjak u cvatu oko kojeg se širio miris dodatno
pojačan sunčevom toplinom.
– Večeri u salonu, kad bi se skupila čitava obitelj, a Win bi čitala. Šetnje s
Beatrix. Ili onaj kišni dan u Hamsphireu kad smo organizirali piknik na verandi.
Ili... – stala je kad je shvatila što se spremala reći.
 – Ili? – poticala ju je Poppy zastajkujući kako bi promotrila veliku i
raskošnu ružu te ju omirisala. Uputila je Catherine pronicljiv pogled.
Bilo joj je teško iskazati svoje najintimnije misli, ali Catherine se prisilila i
priznala neugodnu istinu. – Kad je lord Ramsay ozlijedio rame na ruševinama
stare kuće... idući je dan preležao u groznici... a ja sam satima sjedila s njim.
Pričali smo dok sam šivala i čitala sam mu Balzaca.
Poppy se nasmiješila. – Leu se to sigurno svidjelo. Obožava francusku
književnost.
– Pričao mi je o vremenu koje je proveo u Francuskoj. Rekao mi je da
Francuzi poznaju divne načine kako razmrsiti složene stvari.
– Da, to mu je itekako trebalo. Kad je otišao u Francusku s Win, Leo je bio
ruševina od čovjeka. Ne bi ga prepoznala. Nismo znali za čiju se sudbinu više
pribojavati, za Win s njezinim slabim plućima ili za Lea koji se uništavao.
– Ali vratili su se u dobrom stanju – rekla je Catherine.
– Da, oboje su na kraju bili dobro. Ali drukčiji.
– Zbog Francuske?
– Da, i zbog borbe kroz koju su prošli. Win mi je rekla da čovjeka ne čini
boljim to što je na vrhu planine, već to što se uspinje.
Catherine se nasmiješila kad se sjetila Win koju je strpljiva snaga spasila od
godina bolesti. – To zvuči kao nešto u njezinu stilu – rekla je. – Dobro opažanje.
I moćno.
– I Leo je takav – kazala je Poppy. – Samo s mnogo manje poštovanja.
– I ciničan je – rekla je Catherine.
– Da, ciničan je... ali i zaigran. Možda se radi o čudnoj kombinaciji, ali takav
ti je moj brat.
Catherine se još dugo smiješila. Toliko Leovih slika kovitlalo joj se u
mislima... kako strpljivo spašava ježa koji je upao u rupu od ograde... kako
izrađuje nacrte za nove kuće, kako mu je izraz lica ozbiljan i strog od
usredotočenosti... kako leži ranjen na krevetu, kako su mu oči sjajne od boli dok
mrmlja: Ja sam za tebe prevelik zalogaj.
Ne, odgovorila mu je, nisi.
 – Catherine – obratila joj se Poppy oklijevajući – sama činjenica da je Leo
došao u London s tobom... pitam se... odnosno, nadam se... radi li se možda o
braku koji je u povojima?
– Zaprosio me – priznala je Catherine. – Ali ja...
– Stvarno? – Poppy ju je zapanjila žarkim zagrljajem. – Oh, pa ovo je
predobro da bi bilo istinito! Molim te, reci da ćeš prihvatiti.
– Bojim se da situacija nije toliko jednostavna – rekla je Catherine žalosno
i povukla se. – Poppy, ja moram razmisliti još o mnogim stvarima.
Poppyno je veselje brzo splasnulo, a tjeskobna bora pojavila joj se između
obrva. – Ne voliš ga? Ali s vremenom hoćeš, sigurna sam. On ima toliko dobrih
osobina...
– Ne radi se o ljubavi – rekla je Catherine s laganom grimasom na licu.
– U braku se ne radi o ljubavi?
– Ne, naravno da se radi, mislila sam samo kazati da ljubav ne može
nadvladati određene poteškoće.
– Znači, voliš ga? – upitala je Poppy puna nade.
Catherine je jako pocrvenjela. – Kod lorda Ramsaya cijenim mnoge
kvalitete.
– I rekla si da te čini sretnom.
– Pa, tog dana, priznajem...
– Trenutak čiste radosti, tako si rekla.
– Bože, Poppy, osjećam se kao na ispitivanju.
Poppy se široko osmjehnula. – Žao mi je, samo silno želim da ova veza
uspije. Za Leovo dobro, tvoje dobro i dobro obitelji.
Iza njih se začuo Harryjev hladan glas. – Čini mi se da se oko ovoga ne
slažemo, ljubavi. – Žene su se okrenule kad im je pristupio. Harry je srdačno
pogledao ženu, ali vidjelo se da ga nešto brine. – Čekaju vas čaj i sendviči – rekao
je. – I obračun je završio. Hoćemo li se vratiti do stana?
– Tko je pobijedio u tučnjavi? – upitala ga je Poppy vragolasto.
Time je zaslužila jedan od rijetkih Harryjevih širokih osmijeha.
 – Počeli smo razgovarati usred tuče. To je bez sumnje ispalo dobro jer je
očito da se nijedan od nas ne zna tuči kao pravi džentlmen.
– Ti se baviš mačevanjem – istaknula je Poppy. – To je veoma džentlmenski
način borbe.
– Mačevanje nije prava borba. To ti je više poput šaha s rizikom
probadanja.
– Dobro, drago mi je da niste povrijedili jedan drugog – rekla je Poppy
vedro. – Zato što postoji izgledna mogućnost da ćete postati rodbina.
– Već jesmo rodbina.
– Onda ćete biti dupla rodbina. – Poppy mu je provukla ruku i uhvatila ga.
Harry je pogledao Catherine kad su počeli šetati. – Nisi još odlučila, zar ne?
O udaji za Ramsaya?
– Nisam nikako – rekla je tiho prateći ih u stopu. – Glava mi je u košmaru.
Treba mi vremena da razmislim.
– Harry – rekla je Poppy – kad kažeš da se ne slažemo, nadam se da nisi
protiv toga da se Leo i Catherine ožene.
– Zasad – rekao je kao da pažljivo bira riječi – mislim da je oprez na mjestu.
– Zar ne želiš da Catherine postane dio obitelji? – upitala je Poppy
zbunjeno. – Bila bi pod zaštitom Hathawayevih, a i ti bi imao utjecaja.
– Da, to bi mi se veoma svidjelo. Samo što bi se u tom slučaju Cat morala
udati za Ramsaya, a ja nikako nisam uvjeren da je to najbolje za nju.
– Mislila sam da ti se Leo sviđa – usprotivila se Poppy.
– Sviđa mi se. Nisam još upoznao šarmantnijeg i oštroumnijeg muškarca u
Londonu.
– Pa kako onda uopće možeš prigovarati?
– Zato što ga prošlost ne kvalificira kao pouzdanog supruga. Cat je često
bila izdana u životu. – Ton mu je bio trijezan i turoban. Pogledao je Catherine.
– I ja sam jedan od tih koji te iznevjerio. Ne želim da opet tako patiš.
– Harry – obratila mu se Catherine iskreno – prestrog si prema sebi.
– Sad nije vrijeme da sladiš gorke istine – odvratio je. – Da mogu
promijeniti prošlost, vratio bih se natrag i učinio to bez oklijevanja. Ali ja se
samo mogu pokušati iskupiti i napraviti bolje u budućnosti. Isto to bih rekao i
za Ramsaya.
– Svatko zaslužuje drugu priliku – rekla je Catherine.
– Slažem se. I želim vjerovati u to da se promijenio i okrenuo novu stranicu
u životu. Ali to se tek mora vidjeti.
– Bojiš se da se ne vrati lošim navikama – rekla je Catherine.
– Ne bi bio ni prvi ni posljednji. Ipak, Ramsay se bliži godinama u kojima
je muškarčev karakter manje-više ustaljen. Ako nastavi izbjegavati prijašnje
liberalne postupke, mislim da će biti dobar suprug. Ali dok to ne dokaže, ne
želim da riskiraš budućnost kao žena čovjeka koji možda ne bude mogao
pokazati da je sposoban ispuniti svoje zavjete.
– On će ispuniti svoje zavjete – ustrajavala je Poppy.
– Kako to znaš?
– Zato što je Hathaway.
Harry joj se nasmiješio. – Sretan je što ga ti braniš, draga. I nadam se da si
u pravu. – Pogledao je Catherinino izmučeno lice. – Jesam li u krivu ako mislim
da i tebe more slične sumnje, Cat?
– Meni je teško povjerovati bilo kojem muškarcu – priznala je.
Šutjeli su nastavljajući šetati po uredno porubljenoj stazi.
– Catherine – obratila joj se Poppy – mogu li te upitati nešto izuzetno
osobno?
Cat joj je uputila podrugljivo zabrinut pogled i nasmiješila se. – Ne mogu
zamisliti ništa osobnije od onog o čemu smo dosad pričali. Da, naravno.
– Je li ti moj brat rekao da te voli?
Catherine je dugo oklijevala. – Nije – rekla je gledajući u stazu pred sobom.
– Zapravo, nedavno sam čula kako govori Win da će se oženiti samo ako je
siguran u to da ne voli ženu. – Pogledala je Harryja koji se, na svu sreću, suzdržao
od komentara.
Poppy se namrštila. – Možda nije tako mislio. Leo se često šali i priča
suprotno od onoga što osjeća. S njim se nikad ne zna.
 – Točno sam na to ciljao – rekao je Harry neutralnim tonom. – Nikad se
ne zna s Ramsayem.

Kad je Catherine pojela sendviče s velikim apetitom, vratila se u privatne odaje

koje joj je ustupio Harry.
– Kasnije, kad se odmoriš – kazala joj je Poppy – poslat ću ti sobaricu s
nešto moje odjeće. Možda će ti biti malčice preširoko, ali lako se to može
prekrojiti.
– Oh, nema potrebe – usprotivila se Catherine. – Reći ću da mi se donesu
stvari koje sam ostavila u Hampshireu.
– Nešto će ti trebati u međuvremenu. A imam gomilu nenošenih haljina.
Harry nema nikakve mjere kad mi kupuje stvari. Osim toga, sad nema potrebe
za onim tvojim usidjeličkim haljinama. Uvijek sam te željela vidjeti u
prekrasnim bojama... u ružičastoj ili zelenoj... – Nasmiješila se kad je opazila
Catherinin izraz lica. – Bit ćeš mi kao ona leptirica koja izlazi iz svoje kukuljice.
Catherine joj je pokušala vedro odgovoriti, iako su joj živci bili napeti od
tjeskobe. – Meni je bilo prilično udobno u kukuljici.

Poppy je otišla do Harryja u sobu sa zanimljivim eksponatima gdje je često znao

promišljati o nekom problemu ili raditi na mjestu na kojem je znao da ga neće
uznemiravati. Samo je Poppy tu mogla dolaziti i odlaziti kad god ju je volja.
Soba je bila puna polica s egzotičnim i zanimljivim predmetima, darovima
stranih posjetitelja, satovima, figuricama i čudnim stvarima koje je prikupio na
putovanjima.
Harry je sjedio za stolom u košulji te petljao nešto s oprugama i žicom, kao
i uvijek kad bi se duboko zamislio. Poppy mu je prišla osjetivši užitak dok je
pratila pokrete tih ruku i razmišljala kako se s njima igrao na njezinu tijelu.
Harry ju je pogledao pažljivo i zamišljeno. Odložio je metalne predmete.
Okrenuo se na stolici, uhvatio ju za struk i povukao na razmaknuta bedra.
Poppy mu je uvukla ruke u sjajnu tamnu i svilenu crno-smeđu kosu koja
joj se lagano ovijala oko prstiju. – Ometam li te? – upitala ga je saginjući se da
ga poljubi.
 – Jesi – rekao joj je na usnama. – Samo nastavi.
Hihot mu je zamro na njezinim usnama, poput šećera kad se topi u vrelom
čaju. Poppy je podignula glavu i pokušala se prisjetiti razloga zbog kojeg je došla
ovdje. – Mmm, nemoj – rekla je kad joj je prislonio usne na grlo. – Ne mogu
razmišljati kad mi to radiš. Htjela sam te nešto pitati.
– Odgovor je potvrdan.
Ona se povukla, široko nasmiješila i pogledala ga držeći mu ruke još uvijek
oko vrata. – Što zapravo misliš o ovoj situaciji s Leom i Catherine?
– Nisam siguran. – Igrao joj se s gornjim dijelom haljine prelazeći prstima
preko ukrasnih gumbića.
– Harry, nemoj ih skidati – upozorila ga je. – Ovi su ukrasni.
– Čemu gumbi koji nemaju svrhe? – upitao ju je djelujući zbunjeno.
– Takva je moda.
– Kako ću ti onda skinuti ovu haljinu? – Harryja je ovo zainteresiralo pa je
počeo tražiti skrivene vrpce.
Poppy ga je dodirnula nosom. – To ti je zagonetka – šapnula je. – Pokazat
ću ti kad mi kažeš što namjeravaš učiniti s Catherine.
– Skandal se lakše smiri i utiša kad ga se ignorira. Svaki nastavak da ga se
priguši samo dodatno rasplamsa vatru. Predstavit ću Cat kao sestru, objasnit ću
da je pohađala školu Blue Maid’s te da je nakon toga prihvatila posao kod
Hathawayevih kako bi ugodila tebi i tvojoj sestri.
– A što ćemo s neugodnim pitanjima? – upitala je Poppy. – Kako ćemo
odgovoriti?
– Kao političari. Namjerno ćemo krivo interpretirati i izbjegavati odgovore.
Razmislila je o tomu i zamišljeno napućila usne. – Pretpostavljam da je to
jedini izbor – rekla je. – Ali što ćemo s Leovom prosidbom?
– Misliš da bi ona trebala pristati?
Poppy je odlučno kimnula glavom. – Ne vidim što će se dobiti čekanjem.
Nikad se ne zna kakav će muškarac biti kao suprug sve dok se ne uđe u brak. A
tad je prekasno.
 – Jadna ženica – promrmljao je Harry gladeći joj stražnjicu preko nabora
suknje – za tebe je prekasno, zar ne?
– Pa, da, ja sam se prepustila i sad čitav život moram trpjeti tvoja strastvena
vođenja ljubavi i pametne razgovore – uzdahnula je. – Kažem samoj sebi, bolje
je biti usidjelica.
Harry je ustao i privukao ju k sebi ljubeći ju sve dok joj se nije zavrtjelo u
glavi i dok nije porumenjela.
– Harry – ustrajavala je dok ju je draškao iza uha – kad ćeš dati blagoslov
vezi Catherine i mog brata?
– Kad mi kaže da nije bitno što ja govorim, onda će se udati za njega što
god da se dogodi. – Podignuo je glavu i duboko joj se zagledao u oči. – Hajdemo
malo odspavati do stana.
– Ne spava mi se – šapnula je, a on se široko nasmiješio.
– Ni meni. – Primio ju je za ruku i poveo iz sobe. – Što ćemo sad s ovim
gumbima...
 23. POGLAVLJE

U jutro je Catherine probudila služavka koja je upalila vatru u kaminu i

donijela doručak. Jedan od užitaka boravka u Rutledgeu bila je izvrsna
hrana koju je pripremao talentiran glavni kuhar Broussard. Catherine je
zadovoljno uzdahnula kad je opazila sadržaj na pladnju: čaj, svježe spremljena
jaja s vrhnjem, malo ovalno pecivo i jelo od zrelih borovnica.
– Gospođice, pred vratima sam našla poruku za vas – rekla je služavka. –
Stavila sam vam ju sa strane pladnja.
– Hvala vam. – Catherine je uzela pečatiranu karticu i osjetila zadovoljstvo
kad je opazila vlastito ime ispisano Leovim nepogrešivim stilom, urednim
nakrivljenim rukopisom uvježbanog arhitekta.
– Samo pozvonite kad vam pladanj više ne bude potreban, gospođice, i ja
ću doći po njega. A ako vam treba pomoć pri odijevanju ili namještanju frizure,
i tu se znam prilično dobro snaći.
Catherine je pričekala s otvaranjem bilješke sve dok služavka nije napustila
sobu.

Planiram tajanstven izlazak ujutro. Budi spremna točno u deset. Obuj

cipele za šetnju.
–R

Na Catherininu licu pojavio se osmijeh. Tajanstven izlazak, rekla je gledajući

Dodgera kako se penje na krevet i trza nosićem kad je nanjušio branu u blizini.
– Pa što to on planira? Ne, Dodgere, da ti nije palo na pamet dirati moj doručak.
Morat ćeš pričekati dok ne završim. Povlačim crtu kad je u pitanju zajedničko
doručkovanje s tobom.
Dodger kao da je shvatio njezin strog ton, ispružio se i sporo prevrnuo
praveći tri koluta na madracu.
 – I nemoj misliti da smo oko ovog postigli trajan dogovor – dodala je
Catherine miješajući šećer u čaju. – Za tebe se brinem samo dok se ne vratiš kod
Beatrix.
Bila je toliko gladna da je pojela svaki komadić s tanjura, osim male porcije
koja je očekivala tvora. Jaja su bila savršena, žumanjak je bio savršen za
umakanje hrskavog tosta. Kad je završila, ubacila je jaje u tanjur za Dodgera,
položila mu nekoliko borovnica sa strane i otišla mu to odložiti na pod. Dodger
je sretno kružio oko nje zastajkujući da ga pomiluje, a potom se bacio na
proždiranje hrane.
Catherine je upravo oprala i očetkala kosu kad je čula kucanje na vratima.
Bila je to Poppy u pratnji služavke koju je ranije vidjela. Poppy je nosila barem
tri haljine prebačene preko ruke dok je služavka pridržavala košaru punu
ženskog rublja, čarapa, rukavica i ostalih potrepština.
– Dobro jutro – pozdravila ju je Poppy vedro i prebacila haljinu preko
kreveta. Pogledala je tvora koji je jeo u kutu, odmahnula glavom i široko se
nasmiješila. – Zdravo, Dodger.
– Jesu li sve te stvari za mene? – upitala je Catherine. – Ne treba mi toliko
toga, stvarno...
– Nemaš izbora – obavijestila ju je Poppy. – I zato da mi se nisi usudila
nešto vratiti. Ubacila sam još nekih stvari od krojača i onaj reformistički korzet
– sjećaš se kad smo ga vidjeli na štandu za dame tijekom Velike izložbe?
– Naravno – nasmiješila se Catherine. – Nemoguće je zaboraviti toliko
ženske intimne odjeće na hrpi da ju čitav svijet vidi.
– Pa, postoji dobar razlog zašto je gospođa Caplin osvojila medalju na
izložbi. Caplin korzeti mnogo su lakši od ostalih i zato nemaju mnogo šiljaka i
oštrih rubova. Prilagođavaju se tijelu i ne guraju ga nasilu u neudoban oblik.
Harry je kazao hotelskoj glavnoj sobarici, gospođi Pennywhistle, da svaka
sobarica koja ga želi nositi stavi to na račun Rutledgea.
Catherine je podignula obrve. – Stvarno?
– Da, zato što omogućuje lakše izvođenje pokreta. A i može se disati. –
Poppy je podignula svjetlozelenu haljinu s kreveta i pružila joj ju. – Ovu moraš
danas odjenuti. Sigurna sam da će ti pristajati – iste smo visine, samo što si ti
mršavija, ja ju moram stezati da uđem u nju.
– Jako si velikodušna, Poppy.
– Gluposti, pa mi smo sestre. – Srdačno je pogledala Catherine. – Udala se
ti ili ne udala za Lea, mi ćemo uvijek biti sestre. Leo mi je rekao za izlet u deset
sati. Je li ti kazao gdje idete?
– Ne, a tebi?
– Da. – Poppy se široko osmjehnula.
– Gdje je to?
– Puštam ga da te iznenadi. Ipak, moram reći da ja i Harry u potpunosti
odobravamo ovu ekspediciju.
Nakon zajedničkih napora Poppy i služavke, Catherine je odjenula
svjetlozelenu haljinu koja nije bila ni plava ni zelena već neke savršene nijanse
između te dvije. Gornji dio haljine bio je usko pripijen i modernog kroja bez
šava po struku, donji se dio uobičajeno spuštao do koljena, a ispod se spuštao u
slojevima nabora. Uz to je nosila pripadajuću jaknu krojenu do struka
obrubljenu svilom u plavoj, zelenoj i srebrnosivoj nijansi. Koketni šeširić stavila
je na glavu, a kosa joj se spuštala u valovitu punđu.
Catherine, koja toliko dugo nije nosila ništa lijepo ni moderno, ovaj je efekt
zbunjivao. U zrcalu je promatrala stilski dotjeranu i izmijenjenu ženu, zamamnu
i odlučno ženstvenu.
– Oh, gospođice, lijepi ste kao one djevojke koje slikaju na kutijama slatkiša
– uzviknula je služavka.
– U pravu je, Catherine – rekla je Poppy ushićeno. – Čekaj samo da te moj
brat vidi! Požalit će zbog svake ružne riječi koju ti je ikad rekao.
– I ja sam njemu govorila grozne stvari – odvratila je Catherine staloženo.
– Svi znamo da je postojao razlog za vaš animozitet – rekla je Poppy. – Ali
nikad se nismo mogli složiti o čemu se radi. Beatrix je, naravno, bila u pravu.
– U čemu?
– Da ste ti i Leo poput para tvorova, malo sirovi u udvaranju.
Catherine se plaho osmjehnula. – Beatrix ima izraženu intuiciju.
 Poppy je pogledala Dodgera koji je pažljivo lizao ostatke jaja s tanjura. –
Mislila sam da će se Poppy okaniti svoje opsjednutosti životinjama. Sad shvaćam
da njezin mozak jednostavno tako radi. Ona ne vidi neku veću razliku između
životinjskog i ljudskog svijeta. Samo se nadam da će uspjeti pronaći muškarca
koji će tolerirati njezinu individualnost.
– Kako si to taktično kazala – rekla je Catherine s osmijehom. – Misliš na
muškarca koji se neće žaliti kad pronađe zečeve u cipelama ili guštera u kutiji za
cigare?
– Točno.
– Hoće – uvjeravala ju je Catherine. – Beatrix ima toliko ljubavi u sebi i
toliko zaslužuje ljubav da neće ostati neudana.
– Baš kao i ti – rekla je Poppy znakovito. Otišla je podići tvora nastavljajući
pregledavati sadržaj košare. – Ja ću danas uzeti Dodgera. Čitavo jutro moram
odgovarati na pisma, a on mi može spavati na stolu dok radim.
Tvor se opustio u Poppyjnu zagrljaju i kesio prema Catherine dok ga je ova
odnosila.

Leo sinoć nije htio napuštati Catherine. Htio je ostati uz nju, paziti ju, kao grifon
koji bdije nad egzotičnim blagom. Iako Leo prije nije imao ljubomornu narav,
sad kao da je brzo nadoknađivao izgubljeno vrijeme. Posebno mu je smetalo to
što se Catherine toliko oslanjala na Harryja. Ali bilo je prirodno da se nastoji
držati brata, pogotovo ako se uzme u obzir da ju je spasio iz groznog položaja i
da joj je bio jedina stalna točka u godinama koje su nakon toga uslijedile. Iako
joj je Harry pokazivao malo ljubavi i pažnje sve do nedavno, on je bio sve što je
imala.
Problem je bio u tomu što je Leo imao silnu želju da on Catherine
predstavlja sve. Htio je biti njezina jedina povjerljiva osoba, ljubavnik i najbliži
prijatelj, pomagati joj u najintimnijim potrebama. Utopliti ju tijelom kad joj je
hladno, prinijeti joj šalicu usnama kad je žedna, izmasirati joj stopala kad je
umorna. Spojiti život s njezinim na svaki značajan i beznačajan način.
Pa ipak, nju nije mogao osvojiti jednom gestom, razgovorom ili strašću
ispunjenom noći. Za nju će morati zagristi i otklanjati strateške prepreke sve dok
njezini prigovori konačno ne padnu u vodu. To će zahtijevati strpljenje, pažnju,
vrijeme. Neka. Bila je vrijedna toga i zasluživala još više.
Leo je diskretno pokucao i čekao kad je došao pred Catherinina vrata. Ona
se brzo pojavila, otvorila vrata i nasmiješila mu se. – Dobro jutro – rekla mu je
pogledom punim očekivanja.
Pozdravi koje je Leo smišljao odjednom su isparili. Polako je prelazio
pogledom preko nje. Izgledala je poput slika izuzetno lijepih žena na kakve se
nailazi po izlozima. Poželio ju je zbog tog savršenstva odmotati, kao da je riječ o
bombonu u papirnatom omotu.
Leo je toliko šutio da je Catherine opet morala progovoriti. – Spremna sam
za izlet. Gdje idemo?
– Ne mogu se sjetiti – rekao je Leo još uvijek zureći u nju. Krenuo je prema
njoj kao da ju želi ugurati u sobu.
Catherine je ostala na mjestu i položila mu ruku na prsa. – Lorde, bojim se
da vas ne mogu pustiti unutra. To bi bilo nedolično. I nadam se da ste za ovaj
izlet unajmili otvorenu, a ne zatvorenu kočiju?
– Možemo uzeti kočiju ako ti je tako draže. Ali naše je odredište blizu i
šetnja kroz park St. James ugodna je. Jesi li za to da odemo pješice?
Odmah je kimnula.
Čim su izašli iz hotela, Leo je stao na stranu pločnika bliže cesti. Catherine
mu je pružila ruku i pričala mu što su ona i Beatrix čitale o parku. Tu je kralj
James držao gomilu životinja uključujući deve, krokodile i slona, a osim toga
imao je i čitav niz ptica po kojima je prozvan Birdcage Walk. To je navelo Lea
da joj ispriča o arhitektu Johnu Nashu koji je osmislio središnji dio parka. To je
postala kraljevska ceremonijalna ruta iz Buckinghamske palače.
– Nash ti je bio tip kakve su onda nazivali gizdelinima – rekao je Leo. –
Arogantan i samodopadan, a to su nužne osobine za arhitekta takvog kalibra.
– Doista? – Catherine je izgledala kao da ju priča zabavlja. – Zašto, lorde?
– Gomila novca trošila se na te važne radove, a sama javna svrha takvog
nečeg zapravo je... bezobrazluk, stvarno, vjerovati u to da je nečiji nacrt u glavi
vrijedan tolikih novaca utrošenih na gradnju. U muzeju imaš slike koje ljudi
moraju pronaći ili izbjeći ako im se to više sviđa. Ali zgradu teško možeš izbjeći,
a neka nam je svima Bog na pomoći ako se radi o šaci u oko.
Pronicljivo ga je pogledala i obratila pozornost. – Sanjaš li ti ikad, kao Nash,
o gradnji velike palače ili spomenika?
– Ne, nemam ambicija postati velik arhitekt. Samo koristan. Volim raditi
na manjim projektima, poput kuća za stanovanje na imanju. One nisu manje
važne od palače, bar po mom mišljenju. – Skratio je korak kako bi se uskladio s
njom i pažljivo joj pomogao da prijeđe preko rupe na pločniku. – Kad sam po
drugi put otišao u Francusku, slučajno sam susreo jednog svog profesora iz
Academie des Beaux-Arts dok sam šetao po Provansi. Divan starac.
– Kakva sretna slučajnost.
– Sudbina.
– Vjeruješ u sudbinu?
Leo joj se široko nasmiješio. – Nemoguće je u to ne vjerovati kad živiš s
Rohanom i Merripenom, zar ne misliš tako?
Catherine mu je uzvratila osmijehom i odmahnula glavom. – Ja sam
skeptična. Vjerujem da mi sami tvorimo sudbinu s onim što napravimo od
svojih izbora. Hajde... pričaj mi o profesoru.
– Često sam posjećivao profesora Josepha nakon tog slučajnog susreta,
crtao sam, skicirao i studirao u njegovu ateljeu. – Prezime mu je izgovorio na
francuski način, s naglaskom na drugom slogu. Stao je i nasmiješio se od tužnog
prisjećanja. – Često bismo pričali uz čašicu chartreusea. Nisam mogao podnijeti
to piće.
– O čemu ste pričali? – čulo se nježno postavljeno pitanje.
– Uglavnom o arhitekturi. Profesor Joseph imao je jasne stavove... mala
savršeno dizajnirana koliba više vrijedi od velike javne zgrade. I pričao mi je o
stvarima koje nikad nije spominjao na Academie; njegov osjećaj za poveznice
između fizičkog i duhovnog... da te savršena ljudska kreacija poput slike,
skulpture ili zgrade može dovesti do transcendencije. Jasnoće. Ključa za jedan
pogled u nebo.
Leo je zastao kad joj je na licu opazio izmučen izraz. – Dosadio sam ti s
ovim. Oprosti.
 – Ne, ne radi se uopće o tomu. – Pola minute proveli su šuteći kad je
Catherine izlanula: – Nikad te nisam istinski upoznala. Ti sad rušiš toliko toga
što sam o tebi pretpostavljala. I to me zbunjuje.
– Znači li to da si mekša prema ideji braka sa mnom?
– Nimalo – rekla je, a on se široko osmjehnuo.
– Tako će biti – kazao je. – Nećeš moći vječno odolijevati mom šarmu. –
Odveo ju je iz parka na bogatu ukrašenu ulicu punu trgovina i poslovnih
prostora.
– Vodiš me do željezare? – upitala je Catherine promatrajući reklame i
natpise. – Cvjećarnica? Knjižara?
– Evo nas – rekao je Leo i zastao pred jednim izlogom. – Kako ti izgleda
ovo mjesto?
Zaškiljila je i pogledala znak koji je visio s unutrašnje strane izloga. –
Teleskopi? – upitala je zbunjeno. – Želiš da se bavim astronomijom?
Leo joj je okrenuo leđa prema prozoru. – Nastavi čitati.
– Opskrbljivači logora, trkališta, opere i naočale po patentu Njezina
Veličanstva. Dr. Henry Schaeffer vrši očne preglede sa suvremenim uređajima u
svrhu poboljšanja oštrine vida.
– Dr. Schaeffer najbolji je okulist u Londonu – rekao je Leo. – Neki kažu i
na čitavom svijetu. Predavao je astronomiju na fakultetu Trinity kad ga je rad na
lećama zainteresirao za problematiku vida. Doktorirao je na oftalmologiji i
stekao iznimne zasluge u tom polju. Dogovorio sam ti pregled kod njega.
– Ali meni ne treba najbolji okulist u Londonu – usprotivila se zbunjena
time što je Leo toliko daleko otišao.
– Hajde, Marks – rekao joj je vodeći ju prema vratima. – Vrijeme je da ti
nabavimo prave naočale.
Interijer trgovine bio je zanimljiv i pun polica s teleskopima, povećalima,
dalekozorima, stereoskopskim instrumentima i svim vrstama naočala. Ugodan
mlad službenik pozdravio ih je i otišao po doktora Schaeffera. Doktor se ubrzo
pojavio veoma srdačnog i vedrog raspoloženja. Simpatični sijedi zulufi
uokvirivali su mu ružičasto lice, a gusti brkovi uzdizali su mu se na rubovima
kad bi se smiješio.
 Schaeffer im je pokazao trgovinu zastajkujući kod stereoskopa da im
objasni kako se stvara iluzija dubine. – Ovaj instrument ima dvostruku namjenu
– rekao je doktor dok su mu se oči svjetlucale iza naočala. – Prvo, stereogramske
kartice ponekad se koriste u liječenju poremećaja fokusiranja kod određenih
pacijenata. Drugo, jako su dobre u zabavljanju živahne djece.
Catherine je bila oprezna, ali i voljna pokušati dok je s Leom pratila doktora
Schaeffera do prostorija u stražnjem dijelu trgovine. Kad bi ranije kupovala
naočale, optičar bi joj jednostavno donio leće na pladnju, pružao joj neke da ih
isproba, a kad bi ona osjetila da su joj dovoljno popravile vid, onda bi joj ovaj
izradio naočale.
Doktor Schaeffer je ipak inzistirao na tomu da joj pregleda oči posebnim
lećama nakon kapanja tekućine koja bi joj proširila zjenice. Kad joj je rekao da
ne vidi znakove bolesti ili mane, zatražio je od nje da čita slova i brojke s triju
kartona obješena na zidu. Morala je iznova čitati s raznim lećama sve dok na
kraju nije došla do skoro čudesne oštrine vida.
Kad je krenula priča o okviru za leće, Leo je iznenadio i Catherine i doktora
Schaeffera aktivno se uključujući u razgovor. – Naočale koje trenutno nosi
gospođica Marks – rekao je Leo – ostavljaju joj trag na nosu.
– Treba namjestiti potporni luk – rekao je doktor.
– Nema sumnje. – Leo je izvukao iz džepa kaputa jedan papirić i položio ga
na stol. – Ipak, imam još nekoliko ideja. Bi li joj taj luk mogao držati leće dalje
od lica?
– Mislite na nešto slično držaču za cvikere? – upitao je Schaeffer zamišljeno.
– Da, tako bi joj bilo udobnije i stajalo bi na mjesto.
Schaeffer je pažljivo zurio u skicu koju mu je Leo pružio. – Vidim da ste
nacrtali zakrivljen dio za uši. Neobično.
– Namjena je u tomu da naočale stoje čvršće na licu.
– Problem je u tomu kako stoje?
– Svakako – odgovorio je Leo. – Ovo je veoma aktivna žena. Lovi tvorove,
pada kroz krovove, slaže kamenje – to je njezin uobičajen dan.
– Gospode – rekla je Catherine kritizirajući ga.
 Schaeffer se nasmiješio gledajući iskrivljen oblik njezinih naočala. –
Gospođice Marks, kad vidim kakvi su ovi okviri, skoro bih mogao povjerovati
lordu Ramsayu. – Brci su mu se nakrivili prema gore. – Ako mi dopustite, ja ću
sve prenijeti draguljaru pa neka on izradi okvire koje ste nacrtali.
– Neka budu srebrni – rekao je Leo. Stao je i pogledao Catherine sa
smiješkom. – I neka imaju filigranski ukrasni dio oko uha. Ništa vulgarno...
delikatno.
Catherine je smjesta odmahnula glavom. – Takav je ukras skup i
nepotreban.
– Ipak to učinite – rekao je Leo doktoru ne skidajući pogled s Catherine. –
Lice ti zaslužuje uljepšanje. Pa ne bih valjda remek-djelo stavio u običan okvir,
zar ne?
Pogledala ga je kritički. Takvim pretjeranim laskanjima niti je vjerovala niti
su joj se sviđala, a nije se ni željela rastopiti pred njegovim šarmom. Ali Leo joj
se široko nasmiješio bez pokajanja. Dok je sjedio tamo i promatrao ju
vragolastim plavim očima osjetila je kako joj se srce slatko steže i da ju je oborio
s nogu. Toliko je udaljena od njega... a opet se ne može odmaknuti od opasnosti.
Stajala je teško se održavajući na nogama, mučena žudnjom i opasnošću...
nije se mogla spasiti.
 24. POGLAVLJE

Gospodin Harry Rutledge, londonski hotelijer, potvrdio je da mu je žena

po imenu Catherine Marks polusestra koja je dosad živjela u relativnoj
opskurnosti kao pratilja obitelji vikonta Ramsaya od Hampshirea. Kad
su ga upitali zašto ranije nije javnosti predstavio mladu ženu, gospodin
Rutledge objasnio je da je diskrecija bila prikladna s obzirom na
okolnosti njezina rođenja jer je rođena kao kći Rutledgeove majke i
neimenovanoga gospodina. Gospodin Rutledge naglasio je pristojan i
profinjen karakter svoje sestre te iskazao ponos zbog srodstva sa ženom
koju je opisao kao “vrijednu poštovanja u svakom pogledu’’.

K ako laskavo – rekla je Catherine u šali držeći u rukama primjerak The

Timesa. Uputila je žalostan pogled Harryju koji je za doručkom sjedio s
druge strane stola. – Sad će krenuti s pitanjima.
– Ja ću se pozabaviti pitanjima – rekao je Harry. – Ti se samo moraš
ponašati u skladu s već navedenim opisom, pristojno i profinjeno, kad te ja i
Poppy povedemo u kazalište.
– Kad idemo u kazalište? – upitala je Poppy ubacujući u usta posljednji
komadić kruha s medom.
– Sutra navečer, ako ti tako odgovara.
Catherine je kimnula nastojeći ne odati dojam da ju to zabrinjava. Ljudi će
zuriti i šaputati. Uvukla se u sebe djelomično zbog ideje da će biti izložena
pogledima. S druge strane, gledat će predstavu, a to znači da će pozornost
publike uglavnom biti usmjerena na ono što se odvija na kazališnim daskama.
– Hoćemo li pozvati Lea? – upitala je Poppy. Ona i Harry pogledali su
Catherine.
Podignula je ramena i ležerno slegnula, iako je mislila da ih nije prevarila
ovakvom gestom.
– Bi li imala nešto protiv toga? – upitao ju je Harry.
– Ne, naravno da ne bih. On je Poppyn brat i moj bivši poslodavac.
 – Možda ti bude i zaručnik – promrmljao je Harry.
Catherine ga je brzo pogledala. – Nisam prihvatila njegovu ponudu.
– Ipak razmišljaš o njoj... zar ne?
Srce joj je nekoliko puta jače zakucalo. – Nisam sigurna.
– Cat, ne želim te gnjaviti oko ovoga, ali koliko namjeravaš čekati s
odgovorom za Ramsaya?
– Neću dugo. – Cat se namrštila gledajući u šalicu čaja. – Ako ima ikakve
nade da zadrži kuću Ramsay, lord će se uskoro morati oženiti s nekom ženom.
Kucanje na vratima označilo je dolazak Harryjeve desne ruke, Jakea
Valentinea. Donio je Harryju svežanj dnevnih upraviteljskih izvještaja kao i
hrpu pisama. Jedno je bilo naslovljeno na Poppy i ona ga je primila s vedrim
osmijehom.
– Hvala vam, gospodine Valentine.
– Nema na čemu, gospođo Rutledge – rekao je osmjehnuvši joj se i
naklonivši prije odlaska. Kao da ga je Poppy malo zbunjivala, što Catherine nije
ni najmanje čudilo.
Poppy je slomila pečat i počela čitati pismo dok su joj se fine obrve sve više
i više dizale kako se primicala kraju. – Bože moj, ovo je čudno.
Harry i Catherine znatiželjno su ju pogledali.
– Pismo je od gospođe Fitzwalter koju poznajem preko dobrotvornog rada.
Ovdje me iskreno pita hoću li utjecati na brata da se susretne s gospođicom
Darvin i groficom Ramsay koje se trenutno nalaze u gradu. Ostavila mi je i
adresu kuće koju su unajmile.
– Nije mi to toliko čudno – rekla je Catherine pragmatično, iako je osjetila
tjeskobu zbog ovih vijesti. – Naposljetku, dama nikad neće pozvati gospodina
bez razloga i zato nije čudno da se obratila zajedničkoj poznanici kako bi
ugovorila sastanak.
– Da, ali zašto gospođica Darvin želi pričati s Leom?
– Možda se radi o nasljeđivanju kuće – rekao je Harry. Ovo ga je zanimalo.
– Možda se na neki način želi nagoditi s njim.
 – Sigurna sam da mu nešto želi ponuditi – rekla je Catherine turobno. Nije
si mogla pomoći, sjetila se kako je tamnokosa gospođica Darvin prekrasno
izgledala i kako su ona i Leo bili upečatljiv par dok su plesali valcer. – Ipak,
sumnjam da želi pričati o pravničkim stvarima. Radi se o nečem osobnom. Inače
bi stvar prepustila odvjetnicima.
– Gospođica Darvin uplašila je Cama i Merripena – rekla je Poppy Harryju
sa širokim osmijehom. – Amelia mi je pisala da je imala paunovog perja na
haljini, a Romi na to gledaju kao na znak opasnosti.
– U nekim hinduističkim sektama – rekao je Harry – paunovo se perje
povezuje s kišnim razdobljem i time s plodnošću.
– Opasnost ili plodnost? – upitala je Poppy hladno. – Bit će zanimljivo
vidjeti što će od toga pokazati gospođica Darvin.

– Ne želim to – odmah je rekao Leo čim su ga obavijestili da se mora javiti

gospođici Darvin.
– To nije bitno, nemaš izbora – rekla je Poppy uzimajući mu kaput dok je
ulazio u stan.
Kad je vidio Catherine u salonu kako sjedi s Dodgerom u krilu, Leo joj je
prišao. – Dobar dan – rekao je, primio ju za ruku i poljubio joj prste. Osjetila mu
je usne, tople i meke na koži, i od toga je brzo udahnula.
– Mogu li? – upitao ju je gledajući na mjesto do nje na divanu.
– Da, naravno.
Poppy je sjela na stolicu do ognjišta, a Leo do Catherine.
Ona je stalno gladila Dodgerovo krzno, ali on se nije pomicao. Tijelo
uspavanog tvora bilo je toliko mlitavo i bilo ga je nemoguće probuditi tako da je
razumno bilo pretpostaviti da je uginuo. Čovjek bi ga mogao podići, čak i
protresti, a on bi i dalje nastavio u miru drijemati.
Leo je ispružio ruku da se poigra s tvorovim sitnim šapicama i nožicama
podižući ih nježno i puštajući ih da joj opet padnu na krilo. Oboje su se
zahihotali kad su opazili da Dodger ne mrda.
 Catherine je nanjušila čudan miris na Leu, miris krmiva i sijena uz neki
prodoran životinjski. Znatiželjno je pronjuškala. – Malo mi mirišeš na... konje...
Jesi li jutros bio na jahanju?
– To ti je zoološka kolonjska – obavijestio ju je Leo dok su mu se oči
svjetlucale. – Bio sam na sastanku s tajnikom londonskog zoološkog društva pa
smo obišli nov paviljon.
– Čemu to? – upitala je Catherine.
– To mi je stari poznanik s kojim sam radio na hramu Rowland, a sad je na
kraljičin zahtjev dobio posao da osmisli kavez za gorile. Prije su ih držali u malim
kavezima što je čista okrutnost. Kad mi se prijatelj požalio na muke oko
osmišljavanja dovoljno prostranog i sigurnog, a pritom ne preskupog kaveza, ja
sam mu predložio da napravi opkop.
– Opkop? – ponovila je Poppy.
Leo se nasmiješio. – Gorile ne žele kroz duboku vodu.
– Otkud to znate, lorde? – upitala ga je Catherine. Ovo joj je bilo zabavno.
– Beatrix?
– Naravno. – Izgledao je tužno. – I izgleda da sam sad, nakon tog prijedloga,
primljen kao savjetnik.
– Ako ti se novi klijenti požale – kazala mu je Catherine – nećeš razumjeti
što ti govore.
Leo se suzdržao od osmijeha. – Očito nisi vidjela što gorile bacaju kad su
nezadovoljne. – Iskrivio je usne. – Svejedno, radije bih provodio vrijeme s
primatima negoli posjetio gospođicu Darvin i njezinu majku.
Večernja predstava bila je sentimentalna, ali jako zabavna. Radilo se o
zgodnom ruskom seljaku koji je htio postati obrazovan, a tijekom vjenčanja s
ljubavi svog života siromašnu djevojku napadne princ iz njihovog kraja, ona se
onesvijesti i tad ju smrtno ugrize zmija otrovnica. Prije smrti dođe do kuće,
ispriča zaručniku što se dogodilo i tad se zgodni seljak zakune na osvetu princu.
Na dvoru se lažno predstavi kao jedan drugi plemić i tu upozna ženu istog
izgleda kao njegova pokojna ljubav. Ispostavilo se da je žena blizanka mrtve
seljanke i, da stvar ispadne još kompliciranija, zaljubljena u časnog mlađeg sina
zlog princa.
 Tad je nastupila pauza.
Nažalost, Catherinin i Poppyn užitak u predstavi remetili su tihi komentari
Harryja i Lea koji su isticali da se u smrtnim mukama žena koju je ujela zmija
držala za krivu stranu tijela te da osoba koja umire od otrova ne bi baš mogla
prijeći preko čitave države izričući pjesničke izjave o ljubavi.
– Nema romantike u tvojoj duši – rekla je Poppy Harryju tijekom pauze.
– Ne, u mojoj je duši nema – odgovorio je ozbiljno. – Ali ima je mnogo na
nekim drugim mjestima.
Nasmijala se i pružila ruku da mu izgladi nabor na uštirkanoj bijeloj
kravati. – Dragi, možeš li nekog pozvati da nam se donese šampanjac u ložu?
Catherine i ja smo žedne.
– Poslat ću – rekao je Leo ustajući i kopčajući kaput. – Moram ispružiti
noge nakon sat i pol provedenog vremena na ovoj apsurdno maloj stolici. –
Pogledao je Catherine. – Jesi li za šetnju?
Odmahnula je glavom osjećajući se mnogo sigurnije u loži nego u šetnji
među gomilom. – Hvala ti, ali ugodno mi je ovdje.
Leo je razmaknuo zastore u stražnjem dijelu lože i postalo mu je jasno da
su hodnici prekrcani. Jedan gospodin i dama ušli su u ložu i srdačno pozdravili
Rutledgeove. Catherine se sva ukočila kad ju je Harry predstavio lordu i dami
Despencer te njezinoj sestri gospođi Lisle. Očekivala je hladan prijem, možda
čak neku zlobnu opasku, ali oni su bili pristojni i prijazni. Možda bi, pomislila
je trezveno, trebala prestati s tim da očekuje najgore od ljudi.
Poppy je upitala damu Despencer zajedno od njezine djece koje je nedavno
bilo bolesno, a žena joj je nabrojala sve lijekove i mjere opreza koje su morali
poduzeti kako bi im ozdravio sin. Još je nekoliko ljudi ušlo u ložu čekajući na
red da popričaju s Harryjem, a Catherine se odmaknula da im napravi mjesta.
Stajala je u stražnjem dijelu lože do zavjesa čekajući strpljivo dok je sve zujalo
od razgovora u hodnicima i dok se ispod njih čula velika buka od publike.
Iritirali su ju stalan žamor i pokret. Bilo je zagušljivo u kazalištu, zrak je bio vreo
od gomile tjelesa koja su se posvuda skupljala. Nadala se da će brzo završiti
pauza.
 Dok je tako stajala s rukama iza leđa, osjetila je kako se nečija ruka provukla
kroz zavjese i uhvatila ju za zapešće. Muško tijelo stislo se iza njezina. Osmijeh
joj je zatitrao na usnama kad se upitala kakvu to igru sad Leo igra.
Samo što glas koji je začula na uhu nije bio Leov. Bio je to glas iz njezinih
noćnih mora.
– Kako si mi lijepa s tim finim perjem, golubice moja.
 25. POGLAVLJE

C atherine se ukočila, stegla šaku, ali se nije mogla istrgnuti iz stiska lorda
Latimera. Zgrabio ju je za ruku, povukao ju naviše i nastavio joj tiho pričati.
Catherine je bila zapanjena i sleđena, isprva nije mogla ništa ni čuti koliko
joj je srce divlje kucalo. Vrijeme kao da je stalo, vuklo se i puzalo. – ... toliko
mnogo pitanja o tebi... – govorio je glasom punim prijezira. – Svatko želi saznati
nešto o tajanstvenoj Rutledgeovoj sestri... je li u milosti ili nemilosti? Pristojna
ili vulgarna? Bogata ili osiromašena? Možda bih im ja trebao došapnuti
odgovore. Ona je ljepotica, kazat ću svojim znatiželjnim prijateljima, koju je
obučila zloglasna vlasnica bordela. Ona je prevarantica. I najviše od svega, kurva.
Catherine je šutjela i disala kroz proširene nosnice. Nije smjela napraviti
scenu tijekom prvog javnog izlaska u svojstvu Harryjeve sestre. Bilo kakav
konflikt s lordom Latimerom otkrio bi njihovu prošlu vezu i brzo ju doveo do
društvenog kraha.
– Zašto im ne objasniš – šapnula je – i to da si prljav razvratnik koji je
pokušao silovati petnaestogodišnju djevojčicu?
– Tiho, tiho... znaš da nije tako, Catherine. Ljudi nikad ne krive muškarca
zbog njegovih strasti, ma kako one perverzne bile. Ljudi krive ženu koja ih je
potaknula. Nećeš daleko stići igrajući na kartu suosjećanja. Javnost prezire
silovane žene, pogotovo ako su atraktivne.
– Lord Ramsay će...
– Ramsay će te iskoristiti i odbaciti, to čini sa svim ženama. Sigurno nisi
toliko tašta i glupa da pomisliš kako si drukčija od ostalih.
– Što želiš? – upitala ga je kroz stisnute zube.
– Želim ono što sam platio – šapnuo je – prije mnogo godina. I dobit ću to.
Za tebe nema druge budućnosti, draga moja. Nikad nisi bila stvorena za
pristojan život. Kad prođeš kroz sito glasina, nećeš više imati šanse da budeš
primljena u bilo koje društvo.
Odvratni prsti nestali su kao i njezin mučitelj.
 Catherine je ošamućeno doteturala do stolice, sjela i nastojala se sabrati.
Zurila je ispred sebe, ništa nije vidjela, a žamor kazališta stezao ju je sa svih
strana. Pokušala je objektivno objasniti svoj strah kako bi ga ogradila i zauzdala.
Nije se radilo o tomu da se bojala Latimera. Prezirala ga je, ali on joj sad sigurno
nije predstavljao prijetnju kao nekad. Sad je imala dovoljno novaca da živi kako
ju je volja. Imala je Harryja i Poppy te Hathawayeve.
Ali Latimer je otkrio njezine prave brige okrutnom preciznošću. Možeš se
boriti s čovjekom, ali s glasinom ne možeš. Može se lagati o prošlosti, ali istina
naposljetku uvijek izbije na površinu. Čovjek može obećati vjernost i
posvećenost, ali takva se obećanja često krše.
Svu ju je obuzela melankolija. Osjetila se... uprljanom.
Poppy je sjedila do nje i smiješila se. – Još malo i počinje drugi čin – rekla
je. – Što misliš, hoće li se seljak uspjeti osvetiti princu?
– Oh, nema sumnje u to – odgovorila je Catherine nastojeći zvučati ležerno,
ali glas joj je bio usiljen.
Poppyn osmijeh brzo je nestao s lica i ona se pažljivije zagledala u nju. –
Jesi mi dobro, draga? Izgledaš mi blijeda. Nešto se dogodilo?
Leo se probio do lože prije no što je Catherine stigla odgovoriti, a pratio ga
je konobar s pladnjem na kojem je bio poslužen šampanjac. Začulo se zvonce s
mjesta za orkestar, što je značilo da će pauza uskoro završiti. Gosti su počeli
izlaziti iz lože, na Catherinino olakšanje, a i gomila u hodniku postajala je manja.
– Evo nas – rekao je Leo pružajući šampanjac Poppy i Catherine. – Možda
ga poželiš brzo popiti.
– Zašto? – upitala ga je Catherine usiljeno se osmjehnuvši.
– Šampanjac se brže pije u ovakvim čašama.
Catherine je popila šampanjac s nimalo damskom žurbom, sklopila oči i
gutala pljuvačku.
– Nisam mislio toliko brzo – rekao je Leo promatrajući ju sa zabrinutim
smiješkom.
Svjetla su se počela prigušavati, a publika se smjestila.
 Catherine je pogledala srebrni pladanj na kojem je stajala boca šampanjca
s omotanim bijelim rupcem oko grlića. – Mogu li dobiti još jednu čašu? –
šapnula je.
– Ne, omamit će te ako tako brzo popiješ. – Leo joj je uzeo praznu čašu,
odložio ju i primio za ruku. – Reci mi – obratio joj se nježno – o čemu razmišljaš?
– Kasnije – šapnula mu je odmičući ruku. – Molim te. – Nije htjela svima
uništiti večer niti je htjela riskirati to da Leo potraži Latimera u kazalištu i suoči
se s njim. Ništa nije mogla dobiti time da bilo što kaže u ovom trenutku.
Kazalište se zamračilo i predstava se nastavila, iako melodramatski šarm
priče nije mogao izvući Catherine iz njezine bijedne ukočenosti. Nije skidala
pogled s pozornice slušajući dijaloge glumaca kao da su na stranom jeziku. Svo
to vrijeme u glavi je pokušavala pronaći rješenje za svoju nutarnju dilemu.
Kao da ništa nije značilo to što već zna odgovore. Nikad se nije radilo o
njezinoj grešci, u toj situaciji u kojoj se nekoć našla. Krivi su bili Latimer, Althea
i baka. Catherine je mogla samu sebe uvjeravati u to ostatak života, a ipak ju nisu
napuštali osjećaji krivnje, boli i zbunjenosti. Kako bi ih se uopće mogla riješiti?
Što bi ju moglo osloboditi?

Leo je sljedećih deset minuta svako malo gledao Catherine vidjevši da tu nešto
nije u redu. Silno se nastojala usredotočiti na predstavu, ali bilo je jasno da
razmišlja o nekom gorućem problemu. Bila je distancirana, nedostupna, kao da
je okovana ledom. Još ju je jednom primio za ruku nastojeći ju utješiti i prešao
joj je palcem preko ruba rukavice. Zapanjilo ga je koliko joj je koža bila hladna.
Leo se jako namrštio i nagnuo prema Poppy. – Koji se vrag dogodio Marks?
– šapnuo je.
– Ne znam – odgovorila je bespomoćno. – Harry i ja pričali smo s lordom
i damom Despencer, a Catherine je stajala sa strane. Onda smo obje sjele i ja sam
primijetila da izgleda bolesno.
– Odvest ću ju natrag u hotel – rekao je Leo.
Harry, koji je čuo posljednji dio razgovora, namrštio se i promrmljao: – Svi
ćemo ići.
– Nitko od nas ne mora otići – usprotivila se Catherine.
 Leo ju je ignorirao i zurio u Harryja. – Bilo bi bolje da vi ostanete i odgledate
predstavu do kraja. A ako netko pita za Marks, recite da ju je uhvatila slabost.
– Ne govorite ništa o slabosti – oštro je šapnula Catherine.
– Onda recite da je mene uhvatilo – Leo se obratio Harryju.
To kao da je istrgnulo Catherine iz njezine obamrlosti. Leu je laknulo kad
je opet svjedočio iskri njezina uobičajenog duha kad je rekla: – To ne hvata
muškarce. Radi se o ženskom stanju.
– Mene je ipak uhvatilo – rekao je Leo. – Mogu se čak i zateturati. –
Pomogao joj je da ustane sa sjedala.
I Harry je ustao gledajući zabrinuto sestru. – To želiš, Cat?
– Da – rekla je izgledajući iznervirano. – Ako ne odem, poslat ću po mirisne
soli.

Leo je ispratio Catherine van i pozvao kočiju. Bilo je to vozilo na dva kotača,
djelomično otvoreno, s uzdignutim sjedalom za vozača u stražnjem dijelu. S
vozačem se moglo pričati kroz vratašca na krovu.
Dok je Catherine prilazila kočiji s Leom, imala je osjećaj da ju netko
promatra. Okrenula se nalijevo u strahu da ju Latimer ne prati, a tamo je pokraj
jednog masivnog kazališnog stupa stajao neki muškarac. Laknulo joj je kad je
opazila da nije riječ o Latimeru, već o mlađem muškarcu. Bio je visok, nabijen,
odjeven u ofucano tamno odijelo i trošan šešir, a izgledao je, sve u svemu, poput
vrane. Bio je tipično londonski blijed, kao netko tko većinu vremena provodi
vani i čiju kožu nikad ne dotiče sunce bez filtera onečišćenoga gradskog zraka.
Obrve su mu izgledale poput crnih traka preko mršavog lica, a koža puna bora
za kakve je bio još premlad.
Netremice je zurio u nju.
Catherine je nesigurno zastala, bila je na neki nejasan način svjesna toga da
je nekoga prepoznala. Je li ga negdje već vidjela? Nije mogla dokučiti gdje su se
to mogli susresti.
– Dođi – rekao je Leo namjeravajući joj pomoći da uđe u kočiju.
 Ali Catherine je odbila privučena snažnim pogledom i strančevim
gavranski tamnim očima.
Leo je pogledao u smjeru u kojem je ona gledala. – Tko je to?
Mladić je prišao, skinuo šešir te otkrio raskuštranu crnu kosu. – Gospođica
Catherine? – rekao je nespretno.
– Williame – izustila je začuđeno.
– Da, gospođice. – Na usnama mu je počeo titrati osmijeh. Učinio je još
jedan spor korak i nespretno se naklonio.
Leo se zaštitnički postavio između njih i pogledao Catherine.
– Tko je on?
– Mislim da je to dječak o kojem sam ti jednom pričala... koji je radio u
bakinoj kući.
– Onaj dječak koji je obavljao zadatke?
Catherine je kimnula. – Zbog njega sam uspjela poslati poruku Harryju...
on mu je odnio moje pismo. Lorde, pusti me da popričam s njim.
Leovo lice bilo je neumoljivo. – Ti bi mi prva rekla da dama ne smije stajati
sama na ulici i pričati s muškarcem.
– Sad želiš da obraćam pozornost na bonton – upitala ga je srdito. –
Popričat ću s njim. – Kad mu je na licu opazila niječan odgovor, ublažila je glas
i krišom ga dotaknula za ruku. – Molim te.
Leo je popustio. – Dvije minute – promrmljao je ne izgledajući nimalo
sretno. Stajao je tik do nje i hladnim plavim očima zurio u Williama.
William je izgledao preplašeno i poslušao je kad mu je Catherine dala znak
rukom da im se približi. – Postali ste prava dama, gospođice Catherine – obratio
joj se izraženim južnolondonskim naglaskom. – Ali znao sam da ste to vi – to
lice i one iste male naočale. Uvijek sam se nadao da je sve u redu s vama.
– Ti si se promijenio više od mene, Williame – rekla je nastojeći se
osmjehnuti. – Kako si samo izrastao. Jesi li još uvijek... radiš li još za moju baku?
Odmahnuo je glavom i turobno se osmjehnuo. – Ona je preminula prije
dvije godine, gospođice. Doktor je rekao da ju je izdalo srce, ali djevojke su rekle
da je to nemoguće jer ga nije ni imala.
 – Oh – šapnula je Catherine, a lice joj je problijedjelo i ukočilo se. Moglo se
i očekivati, naravno. Baka joj je godinama bolovala od srca. Pomislila je kako bi
trebala osjetiti olakšanje zbog ovakvih vijesti, ali umjesto toga oćutjela je jezu. –
A... moja tetka? Je li Althea još tamo?
William se oprezno osvrnuo oko sebe. – Ona je sada madam – rekao je tiho.
– Sad radim za nju, iste poslove kakve sam obavljao za vašu baku. Ali to je sad
drukčije mjesto, gospođice. Mnogo je gore.
U njoj se probudilo suosjećanje. Kako je nepošteno da je zarobljen takvim
životom, bez struke ili obrazovanja koje bi mu omogućilo drukčiji izbor.
Odlučila je osobno upitati Harryja postoji li kakva mogućnost da se Williama
zaposli u hotelu, da mu se pruži nekakav posao koji bi mu omogućio pristojnu
budućnost. – Kako je tetka? – upitala je.
– Boluje, gospođice. – Njegovo je usko lice trezveno gledalo. – Doktor joj
je rekao da je prije mnogo godina navukla neku žensku bolest... da joj je prvo
bila u preponama, a potom se uspela do mozga. Tetka vam nije sva svoja u glavi.
A ni ne vidi dobro.
– Žao mi je – promrmljala je Catherine nastojeći osjetiti sažaljenje, ali
umjesto njega osjetila je strah kako joj bubri u grlu. Pokušala je to suzbiti,
postaviti još nekoliko pitanja, ali Leo ju je naprasno prekinuo.
– Dosta je – rekao je. – Čeka nas kočija.
Catherine je pogledala prijatelja iz djetinjstva s mučnim izrazom na licu. –
Mogu li ti kako pomoći, Williame? Treba li ti novaca? – Odmah je požalila što
ga je ovo upitala kad mu je na licu opazila sram i povrijeđen ponos. Da je bilo
više vremena, da su okolnosti to dopustile, ona bi postavila pitanje na prikladniji
način.
William je ukočeno odmahnuo glavom. – Ništa mi ne treba, gospođice.
– Ja sam u hotelu Rutledge. Ako me poželiš vidjeti, ako ti kako mogu...
– Nikad vam ne bih smetao, gospođice Cathy. Uvijek ste bili ljubazni prema
meni. Jednom ste mi donijeli lijek kad sam bio bolestan, sjećate se? Došli ste u
kuhinju gdje sam spavao i prekrili me jednom od deka iz svoje sobe. Sjeli ste na
pod i pazili na mene...
– Idemo – rekao je Leo dobacivši novčić Williamu.
 William ga je uhvatio u zraku. Spustio je šaku i pogledao Lea mješavinom
pohlepe i prijezira, a lice mu je postalo ukočeno. Kad je progovorio, naglasak mu
je bio još izraženiji. – Hvala vam, gazda.
Leo je poveo Catherine ne ispuštajući joj lakat iz čvrstog stiska, a potom joj
je pomogao da se uspne u kočiju. Dok se ona smjestila u uskom sjedištu i
ponovno pogledala van, William je već nestao.

Sjedište je bilo tako maleno da su se gomila Catherininih suknji i slojevi ružičaste

svile raširili poput ružinih latica i prelazili preko Leovih bedara.
Leo joj je zurio u profil i mislio kako izgleda strogo i oštro, baš poput one
stare Marks.
– Nisi me trebao tako odvući – rekla je. – Bio si grub prema Williamu.
Pogledao ju je bez kajanja. – Nema sumnje da ću se poslije, kad razmislim
o tome, grozno osjećati.
– Još sam ga htjela pitati neke stvari.
– Da, siguran sam da se ima još dosta toga naučiti o ženskim bolestima
pokupljenima u bordelu. Oprosti me što sam te lišio tako poučnog razgovora.
Trebao sam vas pustiti da se usred ulice prisjetite dobrih starih vremena u
bordelu.
– William je bio divan dečko – rekla je Catherine tiho. – Zaslužio je mnogo
bolje stvari u životu. Morao je raditi otkako je prohodao, čistio je cipele i nosio
teške kante vode gore-dolje po stubama... nije imao obitelj ni obrazovanje. Zar
nemaš nimalo suosjećanja za ljude u nesretnim okolnostima?
– Ulice su pune takve djece. U parlamentu radim ono što mogu za njih i
dajem novce dobrotvornim udrugama. Da, imam suosjećanja prema njima. Ali
trenutno me više zanimaju tvoje nesretne okolnosti od bilo čijih drugih. I ja
imam nekoliko pitanja za tebe, kao prvo: što se dogodilo tijekom pauze?
Kad mu Catherine nije odgovorila, nježnim ali sigurnim stiskom primio ju
je za bradu te ju prisilio da ga pogleda. – Da čujemo.
Izmučeno ga je pogledala. – Prišao mi je lord Latimer.
Leove su se zjenice suzile, a ruku joj je spustio s brade. – Dok si bila u loži?
 – Da. Harry i Poppy to nisu vidjeli. Latimer mi se obratio kroz zavjesu u
stražnjem dijelu lože.
Lea je ispunio eksplozivan gnjev. Na trenutak nije mogao doći do riječi.
Htio se vratiti i zaklati gada. – Što ti je rekao? – upitao ju je grubo.
– Da sam prostitutka. I varalica.
Leo nije bio svjestan toga da ju jače steže sve dok se ona nije trznula. Odmah
je olabavio stisak. – Žao mi je što si morala proći kroz to – uspio je reći. – Nisam
te trebao ostaviti. Mislio sam da ti se neće usuditi prići nakon upozorenja koje
sam mu dao.
– Mislim da mi je htio dati do znanja da te se uopće ne boji. – Udahnula je.
– I mislim da mu je povrijedilo ponos prije toliko godina to što je platio nešto
što nije primio. Možda bih mu mogla dati nešto novaca koje mi je Harry ostavio,
moglo bi mu biti dovoljno pa da me ostavi na miru. Da šuti o meni.
– Ne, to bi samo dovelo do dugotrajnog ucjenjivanja. A Latimer nikad ne
bi šutio... Poslušaj me, Cat... Harry i ja razgovarali smo o tomu kako bismo
trebali riješiti ovaj problem. Samo da ti kažem da će za nekoliko dana Latimer ili
završiti u zatvoru ili morati pobjeći iz Engleske.
– Zbog kojeg zločina? – upitala je iskolačivši oči.
– Lista je poduža – rekao je Leo. – On je probao skoro sve. A ne bih ti
govorio o jednom posebnom prekršaju zato što to nije prikladno za damske uši.
– Možeš ga natjerati da ode iz Engleske? Doista?
– Doista.
Osjetio je da se na tren opustila i da su joj se ramena spustila. – To bi bilo
olakšanje – kazala je. – Ipak...
– Da?
Catherine je odmaknula lice od njegova znatiželjnog pogleda. – Nije
zapravo bitno. Zato što su njegove tvrdnje istinite. Ja sam varalica.
– Ovo je teško samosažaljevanje. Bila si varalica u položaju prostitutke. Kao
prava i uglađena dama koja ne može odoljeti tvorovima ti si apsolutno
autentična.
– Nije tako sa svim tvorovima. Samo s Dodgerom.
 – To je dokaz njegova izvanrednog ukusa.
– Nemoj mi tu pokušavati sa šarmom – promrmljala je. – Ništa me više ne
može ozlojediti kao kad me netko pokušava odobrovoljiti dok mi se tuguje.
Leo se suzdržao od širokog osmijeha. – Žao mi je – rekao je pokajnički. –
Ti samo tuguj. Dobro ti je išlo dok te ja nisam prekinuo.
– Hvala ti. – Uzdahnula je i pričekala trenutak. – Kvragu – rekla je
napokon. – Sad ne mogu. – Još je više spleo prste s njezinima i prešao joj palcem
preko zglobova prstiju. – Nešto želim ispraviti – rekla je Catherine. – Nikad
nisam ciljala na položaj prostitutke.
– Na što si ciljala?
– Živjeti na nekom mirnom mjestu i biti sigurna.
– To je sve?
– Da, to je sve. A to mi još nije pošlo za rukom. Iako... prošlih sam se
nekoliko godina najviše približila tomu.
– Udaj se za mene – kazao joj je Leo – i imat ćeš oboje. Bit ćeš sigurna i
živjet ćeš u Hampshireu. I imat ćeš mene, što ti je šećer na kraju.
Oteo joj se osmijeh. – Ima tu više šećera no što treba na kolaču.
– Nema takve stvari kao što je višak šećera, Marks.
– Lorde, iskreno, ne vjerujem da se želiš oženiti mnome koliko želiš da
ispadne po tvome.
– Želim da se udaš za mene kako ne bi uvijek ispadalo po mome – rekao je
i to je bila istina. – Nije dobro da mi se ugađa. A ti mi govoriš ne dovoljno često.
Otpuhnula je koliko ju je ovo zabavljalo. – U zadnje vrijeme ti nisam
dovoljno često to govorila.
– Hajdemo onda vježbati u tvom hotelskom apartmanu. Pokušat ću da
ispadne po mome, a ti me nastoj odbiti.
– Neću.
– Eto vidiš. Već brusiš svoje sposobnosti.
Leo je uputio vozača da ih odveze do uličice koja je graničila s garažama iza
hotela. To je bio mnogo diskretniji način da se uđe u hotel od paradiranja
predvorjem. Uspeli su se stubama i krenuli hodnikom do Catherinina
apartmana. Hotel je bio iznimno tih u ovo doba, svi su bili ili u večernjem izlasku
ili su spavali.
Kad su došli do Catherininih vrata, Leo je pričekao da Catherine potraži
ključ u maloj svilenoj torbici koju je prebacila preko zapešća.
– Dopusti meni – rekao je Leo kad je pronašla ključ. Uzeo ga joj je i
otključao vrata.
– Hvala ti. – Catherine je uzela ključ i okrenula se prema njemu na pragu.
Leo je zurio u njezino fino oblikovano lice i čitao emocije koje su joj se
očitavale u očima: očaj, odbijanje, žudnja. – Pozovi me unutra – rekao je blago.
Odmahnula je glavom. – Moraš ići. Nije dolično da ovako stojiš ovdje.
– Noć je tek počela. Što ćeš raditi unutra sama?
– Spavati.
– Ne, nećeš. Bit ćeš budna i brinut će te noćne more. – Leo je vidio da je
pogodio u žicu pa je to iskoristio. – Pusti me unutra.
 26. POGLAVLJE

L eo je stajao na vratima i ležerno skidao rukavice, kao da ima svo vrijeme na

ovome svijetu. Catherine su se usta osušila dok ga je gledala. Trebao joj je.
Trebalo ju je grliti i tješiti, a on je to znao. Ako ga pusti u apartman, ne mora se
uopće pitati što će se sljedeće dogoditi.
Prenula se kad je čula glasove na kraju dugog hodnika. Brzo je ispružila
ruke, zgrabila Lea za kaput, povukla ga preko praga i oboje ih zatvorila u
sigurnost sobe. – Tišina – šapnula mu je.
Leo ju je obujmio rukama i stegnuo ju uz vrata. – Znaš kako me ušutkati.
Glasovi su postajali glasniji dok su ljudi išli dalje hodnikom. Leo joj se
nasmiješio gledajući joj ukočeno lice i obratio joj se savršeno čujnim tonom. –
Marks, pitam se...
Udahnula je i pritisnula usne na njegove samo da ga ušutka. Leo je ušutio
ljubeći ju odvažnim i pohlepnim užitkom. Čak je i kroz elegantne slojeve njegove
odjeće mogla osjetiti vrelinu i čvrstoću. Očajnički mu je petljala po odjeći
gurajući ruke pod kaput na mjestu gdje mu se skupila sva tjelesna toplina.
Zastenjala je i dah im je ostao na usnama. Duboko joj je ušao jezikom, a
ona je osjetila od toga užitak nisko u trbuhu. Noge su joj klecale i ravnoteža
popuštala. Naočale su joj spale i uhvatile se između njihovih lica. Leo je pružio
ruku da ih pažljivo skine. Gurnuo ih je u svoj džep. S namjernom sporošću
gurnuo je ključ u ključanicu i zaključao vrata s unutrašnje strane. Catherine je
tiho stajala, razapeta između žudnje i opreza.
Leo je bez riječi otišao upaliti lampu. Začuo se oštar zvuk kresanja žigice...
i sjaj kad je stijenj uhvatio vatru. Catherine je žmirkala kao sova u sjenovitoj sobi
gledajući golem taman obris ispred sebe. Žudjela je za njim dok joj je tijelo
mučila nutarnja praznina. Zadrhtala je kad se sjetila kako ju je ispunio, kako ga
je slatko i tvrdo osjećala u sebi.
Okrenula se od njega pružajući mu tako pristup nizu kvačica koje su joj
zatvarale haljinu sa stražnje strane. Tkanina na grudima napela joj se preko
grudi kad ju je on stegao s leđa. Počeo je vješto povlačiti, a haljina se spuštala i
padala naniže. Osjetila je kako ju ljubi po šiji i koliko je uzbudljiva ta vrelina.
Zadigao joj je haljinu preko struka i iznad kukova. Pomaknula se da mu
pomogne izvlačeći se iz slojeva ružičaste svile i odbacujući cipelice. Leo ju je
ponovno okrenuo, otkopčao joj korzet i zastao da ju poljubi u oba ramena.
– Raspusti kosu. – Zadrhtala je od njegova daha na koži.
Catherine ga je poslušala, izvukla je ukosnice iz punđe i skupila ih na malu
hrpu. Kad ih je odložila na toaletni stolić, otišla je do kreveta, uspela se na
madrac i napeto očekivala da se skine. Nije si mogla pomoći, poželjela je da ima
sa sobom naočale dok je zurila u njegov zanimljiv i maglovit obris te dok su mu
se svjetlost i sjena poigravale na koži.
– Nemoj toliko škiljiti, ljubavi. Napregnut ćeš oči.
– Ne vidim te.
Prišao joj je, a svaki mu je mišić pritom bio slika i prilika muške draži. –
Možeš li me vidjeti s ove udaljenosti?
Pažljivo ga je promotrila. – Neke dijelove.
Leo se duboko nasmijao, popeo se na krevet i nadvio nad nju oslanjajući se
na ruke. Bradavice su joj se ukrutile pod tankom tkaninom košulje. Trbusi su im
se spojili, a njegova se krutost savršeno ukotvila na prikladnoj udubini njezina
tijela.
– Kako je sad? – šapnuo je Leo. – Jesam li dovoljno blizu?
– Skoro – uspjela je izustiti zureći mu u lice i upijajući svaki izniman detalj.
Riječi je protiskivala između neravnomjernih udisaja. – Ali još nije dovoljno...
Leo se sagnuo da ju poljubi i usne su im se senzualno spojile. Ona je sva
uronila u osjećaj te uživala u poljupcu koji je bio ujedno darežljiv i pohlepan.
Nježno ju je istraživao dok je i ona sramežljivo napredovala svojim jezikom. Po
prvi je put kušala nutrinu njegovih usta te osjetila kako se trznuo na to.
Leo je zarežao i uhvatio ju za porub košulje. Zadignuo ju je i pomogao
Catherine da ju podigne preko glave. Mučio ju je sporim skidanjem prelazeći
prstima preko struka i spuštajući joj tanku muslinsku tkaninu ispod kukova.
Uslijedile su podvezice i čarape da bi naposljetku ostala sasvim gola.
 Catherine je promrmljala njegovo ime, ovila mu ruke oko vrata i pokušala
ga iznova privući k sebi. Izvijala se uz njega dašćući požudno dok ga je dirala po
raznim mjestima: grubim i svilenkastim, glatkim i čeličnim.
Približio joj je usne ušima poigravajući joj se mekom resom prije no što je
šapnuo: – Cat. Izljubit ću te od glave do pete. Želim da samo mirno ležiš i pustiš
mi da radim što god me volja. Možeš to, zar ne?
– Ne – rekla je iskreno. – Stvarno mislim da ne mogu.
Leo je na tren okrenuo lice. Kad ju je ponovno pogledao, oči su mu
svjetlucale od toga koliko ga je ovo zabavljalo. – To je zapravo bilo retoričko
pitanje.
– Na retoričko pitanje nema očiglednog odgovora – tvrdila je. – A ovo što
ti pitaš nije... – prekinula je. Nije mogla ni pričati ni misliti dok ju je on grickao
i lizao po osjetljivom dijelu vrata. Usne su mu bile vrele i svilenkaste, a jezik
poput baršuna. Ljubio ju je po ruci zastajkujući oko unutrašnje strane ruke i na
zapešću, pratio je puls koji se jasno ocrtavao na nježnoj koži. Škakljao ju je svaki
centimetar tijela od ovoga što joj je radio.
Usnama je prešao put od ruke do grudi ostavljajući joj na koži crven i
vlažan trag. Ljubio je sve oko ružičastog vrška ne dodirujući ga, a ona je osjetila
kako joj je jecaj zapeo u grlu. – Lorde, molim te – uzdahnula je prolazeći mu
prstima kroz kosu i nastojeći ga voditi.
On se opirao, uhvatio ju je za zapešća i potegao ih u stranu. – Ne miči se –
nježno ju je podsjetio. – Ili želiš da krenem ispočetka?
Sklopila je oči i ostala ukočeno ležati, a prsa su joj se nadimala. Leo se tiho
nasmijao i nastavio ju ljubiti ispod grudi. Zajecala je kad mu je osjetila usne na
bradavici. Polako je otvorio usta i počeo sisati. Osjetila je vrelinu u trbuhu i
podignula kukove s madraca. Položio joj je ruku na čvrst i zategnut trbuh,
milovao ju je kružnim pokretima i istovremeno joj pritiskao leđa.
Nije mogla nepokretno ležati dok ju je Leo ovako mučio vješto ju
uzbuđujući, ali ne nudeći joj pritom nikakvog olakšanja. Nije mogla izdržati...
ali on joj nije pružao izbora. Spustio joj se do trbuha ljubeći ju nježno oko
ključne kosti. Bila je slaba i znojila se, čak i u korijenu kose, dok joj se tijelo
izvijalo od užitka koji je graničio s boli.
 Prešao je usnama preko ranjive mekoće prepona do unutrašnje strane
bedara poigravajući se nježno jezikom s obje strane... svuda samo ne oko vlažnog
pulsirajućeg središta.
– Leo – dahtala je. – Ovo... nije baš lijepo od tebe.
– Znam – kazao je. – Razmakni noge.
Zadrhtala je i poslušala ga, puštala ga je da ju vodi i još mu više nudila tijelo.
Služio se usnama na način koji ju je razbješnjivao i uzbuđivao... grickao joj je
bedro istražujući rupice iza koljena, obasipao joj zglobove poljupcima, lijeno joj
je sisao nožne prste. Prigušila je jecaj, a potom još jedan, čitavim tijelom
bubnjala joj je nestrpljivost.
Leo je, nakon čitave vječnosti, napokon došao do njezina vrata. Catherine
je razdvojila bedra, jedva čekajući da ju uzme, ali on ju je prevrnuo na trbuh.
Zajecala je od frustracije.
– Nestrpljivice. – Leo joj je pogladio stražnjicu i zavukao ruku između
bedara. – Hoće li te ovo zasad zadovoljiti? – Osjetila je kako joj razdvaja nateklo
meso. Tijelo joj se ukočilo od užitka dok je prstima ulazio u nju i njezinu
vlažnost. Tu ih je zadržao, duboko, dok ju je ljubio duž kralježnice. Počela mu
se trljati uz ruku dašćući od užitka. Bliže... bliže... a vrhunac joj je ipak za dlaku
izmicao.
Leo ju je napokon opet okrenuo na leđa, a crte lica bile su mu tvrde i bio je
sav znojan pa je tad shvatila kako muči i sebe na jednak način kao i nju. Stavio
joj je ruke iza glave i raširio joj noge. Na trenutak je osjetila paniku zbog
bespomoćnosti vidjevši njegovo moćno tijelo iznad sebe. Ali tad je čvrsto ušao
u nju, uronio, i ona je umjesto straha osjetila navalu užitka. Slobodnu ruku stavio
joj je pod vrat. Sklopila je oči i nagnula glavu kad se sagnuo da ju ljubi u vrat.
Sad je samo osjećala, vrelina ju je obuzimala u valovima, sve jače i jače dok
ju je on sporo uzimao i pohotno se gibao. Pomicao je kukove sa svakim novim
prodorom ponavljajući to sve dok ona nije pocrvenjela i zajecala u zadnjoj
provali olakšanja. Pratio je njezin ritam i osjetio joj svaki grč sve dok nije
omlitavila i utišala se. Mrmljao joj je i poticao ju da mu prebaci nogu oko struka,
a jednu joj je nogu podignuo i zakačio za svoje rame. Ova ju je pozicija otvorila,
promijenila kut između njih, pa je tako pomilovao jedno novo mjesto u njoj kad
je opet prodro. Dogodila se još jedna navala užitka, toliko je navrlo da je jedva
mogla disati. Ležala je ukočeno pod njim, a noge su joj se tresle dok ga je uzimala
dublje no što je mislila da je moguće. Osjetila je još jedan klimaks, jak i vrtoglav,
ali prije zamiranja posljednjih trzaja, on se iznenada povukao kako bi se sam
olakšao dok mu se spolovilo silovito nadimalo na njezinu trbuhu.
– Oh, Cat – rekao je nakon nekog vremena ležeći još uvijek na njoj i grabeći
posteljinu rukama.
Okrenula je lice dok mu usnama nije dotaknula rub uha. Erotski parfem
seksa i vlažne kože ispunio joj je nosnice. Položila mu je dlan na leđa gladeći
zategnutu kožu i osjećajući kako drhti od užitka dok ga je nježno grebala
noktima. Kako je bilo divno ovako ležati s muškarcem i osjetiti kako mekša u
njoj dok im se disanje usporava. Kakvo čudesno spajanje mesa i vlažnosti i
osjeta. Koža ih je draškala po mjestima na kojima su se dodirivali.
Leo je podignuo glavu i pogledao ju. – Marks – rekao je – ti nisi savršena
žena.
– Svjesna sam toga – rekla je.
– Imaš gadnu narav, slijepa si kao krtica, očajna kao pjesnikinja i, iskreno,
mogla bi poraditi i malo na francuskom naglasku. – Leo se oslonio na laktove i
obujmio joj lice rukama. – Ali kad sve to zbrojim s ostatkom tebe, postaješ
najsavršenija nesavršena žena koju sam ikad upoznao.
Ovo ju je zadovoljilo na jedan apsurdan način pa mu se nasmiješila.
– Prekrasna si na jedan neopisiv način – nastavio je Leo. – Draga si, zabavna
i strastvena. Imaš i izoštren intelekt, ali to sam voljan zanemariti.
Nestalo joj je osmijeha na licu. – Zar ćeš mi opet predlagati brak?
Pažljivo ju je promatrao. – Imam posebnu nadbiskupovu dozvolu.
Možemo se oženiti u bilo kojoj crkvi, kad god poželimo. Možemo se do jutra
vjenčati u bilo kojoj crkvi, ako kažeš da.
Catherine je okrenula glavu od njega mršteći se na madracu. Dugovala mu
je odgovor – dugovala mu je iskrenost. – Nisam sigurna hoću li ikad moći
potvrdno odgovoriti na to.
Leo je bio veoma miran. – Misliš li samo na mene ili se ovo odnosi na
svakog muškarca?
 – Na svakog – priznala je. – Samo mi je tebe ovako teško odbiti.
– Pa, to me ohrabruje – rekao je, iako mu je ton odavao nešto sasvim drugo.
Leo se digao s kreveta i otišao joj po vlažan ručnik. Vratio se, stao do kreveta
i gledao ju. – Gledaj na to ovako – rekao je – brak bi teško mogao nešto
promijeniti između nas, samo što bi time naše svađe završile na mnogo bolji
način. Osim toga, moći ću polagati prava na tvoje tijelo, tvoje vlasništvo, sve
tvoje osobne slobode i ne vidim što ti je tu toliko alarmantno.
Catherine se skoro opet nasmiješila na ovu dosjetku unatoč očaju koji ju je
obuzimao. Završila je s pranjem, odložila ručnik na toaletni stolić i povukla
posteljinu preko grudi. – Da su barem ljudi poput onih satova i mehanizama
koje Harry onako pametno sastavlja. Tad bih mogla popraviti sve ono što je loše
u meni. Sad još uvijek ima dijelova koji ne rade kako treba.
Leo je sjedio na rubu kreveta i gledao ju u oči. Ispružio je mišićavu ruku,
uhvatio ju za šiju i zadržao ju na mjestu. Strastveno ju je poljubio sve dok joj srce
nije počelo jako kucati. Podignuo je glavu i rekao: – Ja sve tvoje dijelove
obožavam takve kakvi jesu. – Povukao se i pratio joj prstom nježno liniju
čeljusti. – Možeš li barem priznati da sam ti drag?
Catherine je progutala pljuvačku od ovog blagog milovanja. – Ja... očito je
da si mi drag.
– Onda to i kaži – poticao ju je milujući ju po vratu.
– Zašto moram reći kad je nešto očito?
Ali on je ustrajao, kao da je vrag ušao u njega, shvaćao je koliko joj je to
teško. – Samo nekoliko riječi. – Palcem joj je prešao preko tvrđeg dijela vrata. –
Nemoj se plašiti.
– Molim te, ja ne mogu...
– Reci.
Catherine ga nije mogla pogledati. Čas joj je bilo hladno, čas vruće. Duboko
je udahnula i zapiskutala: – D-drag si mi.
– Eto – promrmljao je i počeo joj se približavati. – Zar je bilo toliko teško?
 Tijelo joj se izvijalo od žudnje da legne na njegova prsa koja kao da su ju
dozivala. Umjesto toga je postavila ruke između njih i održala ključnu distancu.
– Meni nije bitno – rekla je s mukom. – Zapravo, samo mi je gore.
Opustio je ruke. Pogledao ju je znatiželjno. – Gore?
– Da, zato što ti nikad neću moći pružiti više od toga. Bez obzira na to što
ti misliš da je suprotno, ti ćeš htjeti imati isti brak kao i tvoje sestre. Kao Amelija
s Camom, takvu vrstu posvećenosti i intimnosti... ti ćeš to poželjeti.
– Ne želim intimnost s Camom.
– Nemoj se šaliti s tim – rekla mu je ozbiljno. – Ovo nije šala.
– Žao mi je – tiho je odgovorio. – Nekad mi je neugodno od ozbiljnih
razgovora i zato se utječem humoru. – Zastao je. – Razumijem što mi želiš kazati.
Ali što ako ti kažem da su privlačnost i dragost sasvim dovoljni?
– Ne bih ti povjerovala. Zato što znam koliko bi postao nesretan. Gledao bi
brakove svojih sestara, sjetio bi se kako su ti roditelji bili odani jedno prema
drugom i znao bi da je naša priča nula naspram toga. Parodija.
– Zbog čega si toliko sigurna da nećemo početi brinuti jedno za drugo?
– Jednostavno jesam. Zavirila sam sebi u srce i tog osjećaja nema u njemu.
Na to sam ranije mislila. Mislim da nikad više neću nekomu moći povjerovati
toliko da se zaljubim. Pa čak ni tebi.
Leovo lice ostalo je bez izražaja, ali ona je osjetila kako nešto mračno
proviruje iza fasade samokontrole, nešto što je mirisalo na ljutnju ili iznurenost.
– Nije da ne možeš – rekao je. – Ne želiš. – Pažljivo ju je pustio i otišao uzeti
odbačenu odjeću. Dok se odijevao, obraćao joj se glasom od kojeg se sledila zbog
profinjene hladnoće. – Moram ići.
– Ljut si?
– Ne. Ali ako ostanem, opet ću voditi ljubav, pa ti predložiti brak i tako sve
do jutra. Čak i moja tolerancija na odbijanje ima svoje granice.
Na usnama su joj zapele riječi žaljenja i samokritike. Ali ništa nije rekla,
imala je osjećaj da bi ga to samo dodatno raspalilo. Leo se nije bojao izazova. Ali
počeo je shvaćati da neće moći mnogo učiniti s izazovom koji mu je ona pružala,
to je bila neka nerješiva zavrzlama.
 Kad se odjenuo i navukao kaput, Leo se vratio do kreveta. – Nemoj
pokušavati pogoditi za što si sve sposobna – promrmljao je stavljajući joj prste
pod bradu. Poljubio ju je u čelo i dodao: – Možda se iznenadiš. – Otišao je do
vrata, otvorio ih i pogledao što ima na hodniku. Bacio je pogled Catherine preko
ramena. – Zaključaj vrata kad odem.
– Laku noć – rekla je s mukom. – I... žao mi je, lorde. Da sam barem
drukčija. Da barem mogu... – Stala je i tužno odmahnula glavom.
Leo je sad malo više čekao i uputio joj je znatiželjan pogled s dozom
upozorenja. – Ovu ćeš bitku izgubiti, Cat. Unatoč samoj sebi, bit ćeš sretna u
porazu.
 27. POGLAVLJE

Z adnje što je Leo želio bio je posjet Vanessi Darvin idućeg dana. Ipak,
zanimalo ga je zašto se želi susresti s njim. Adresa koju mu je Poppy dala
upućivala je na vilu u Mayfairu u ulici South Audley, blizu stana koji je on
unajmljivao. Bila je to georgijanska kuća s crvenim ciglama te urednim bijelim
obrubom s četiri uska stupa s prednje strane.
Leu se jako sviđao Mayfair, ne toliko zbog pomodne reputacije koliko zbog
toga što su ga nekoć nazivali razvratnim i neobuzdanim mjestom u ranom 18.
stoljeću od strane westminsterskog suda. Došlo je na zao glas zbog kocke,
golišavih predstava, borbi životinja te ostalih prekršaja vezanih uz prostituciju.
U idućih se sto godina polako uljudilo sve dok mu John Nash nije stekao čast
ulicom Regent i parkom Regent. Leu će Mayfair, ipak, uvijek biti časna dama sa
zloglasnom prošlošću.
Kad je stigao pred kuću, Lea su uveli u dio za prijem koji je gledao na vrt.
Tu su bile i Vanessa Darvin i grofica Ramsay koje su ga srdačno pozdravile. Dok
su sjedili i ćaskali raspitujući se o zdravlju članova obitelji, o vremenu te drugim
sigurnim i pristojnim temama, Leo je otkrio da su njegovi dojmovi o ove dvije
žene s bala u Hampshireu ostali nepromijenjeni. Grofica je bila brbljavica, a
Vanessa Darvin samodopadna ljepotica.
Prošlo je petnaest minuta, a potom još pola sata. Leo se počeo pitati hoće li
ikad otkriti zbog čega su ga zvali.
– Bože moj – napokon je uskliknula grofica. – Skoro sam zaboravila na to
da se moram posavjetovati s Cookom oko večere. Ispričavam se, odmah moram
krenuti. – Krenula je, a Leo je automatski ustao za njom.
– Možda bih i ja trebao otići – rekao je zahvalan zbog mogućnosti bijega.
– Ostanite, lorde – rekla je Vanessa tiho. Vanessa i grofica izmijenile su
pogled prije no što je potonja napustila prostoriju.
Leo je shvatio očit znak da ih mora pustiti nasamo, pa je ponovno sjeo na
stolicu. Podignuo je obrvu dok je gledao Vanessu. – Dakle, postoji razlog zbog
kojeg ste me zvali.
 – Postoji razlog – potvrdila je Vanessa. Bila je prekrasna, sjajna joj se tamna
kosa kovrčala, a oči se egzotično isticale na porculanskom tenu. – Želim s vama
popričati o nečemu iznimno osobnom. Nadam se da ću se moći osloniti na vašu
diskreciju.
– Možete. – Leo ju je promatrao s tračkom znatiželje. Iza njezine
provokativne fasade postojala je naznaka nečeg nesigurnog i bitnog.
– Ne znam kako bih najbolje započela – rekla je.
– Budite izravni – predložio je Leo. – Suptilnosti ne pale baš kod mene.
– Željela bih vam nešto predložiti, lorde, što bi odgovaralo oboma.
– Zanimljivo. Nisam znao da dijelimo nešto što bi nam odgovaralo.
– Vi se očito morate uskoro oženiti i dobiti sina prije smrti.
Leo je ostalo malo zapanjen. – Nisam uskoro namjeravao umrijeti.
– A što ćemo s kletvom Ramsayevih?
– Ne vjerujem u kletvu Ramsayevih.
– Nije ni moj otac – naglasila je.
– Dobro – rekao je Leo zabavljeno i ozlojeđeno – ako uzmemo u obzir moj
skori kraj, onda ne smijemo gubiti vrijeme. Kažite mi što želite, gospođice
Darvin.
– Ja moram pronaći muža što prije ili ću se uskoro naći u veoma
neugodnom položaju.
Leo ju je oprezno gledao ne govoreći ni riječi.
– Iako se ne poznajemo najbolje – nastavila je – ja dosta toga znam o vama.
Vaši prijašnji pothvati nisu nikakva tajna. I vjerujem da bi sve one kvalitete koje
bi vas učinile neprikladnim mužem za druge meni savršeno odgovarale. Vidite,
mi smo dosta slični. Koliko sam čula, cinični ste, amoralni, sebični. – Namjerno
je zastala. – Takva sam i ja. I zato te osobine nikad neću nastojati promijeniti
kod vas.
Fascinantno. Za djevojku od dvadesetak godina pokazivala je nadnaravno
samopouzdanje.
– Kad god se odlučite skrenuti s puta – nastavila je Vanessa – ja se neću
žaliti. Vjerojatno to neću ni primjetiti jer ću i ja biti zaokupljena nečim sličnim.
Bit će to sofisticiran brak. Ja vam mogu roditi djecu da ne izgubite titulu i da
vašim potomcima ostane imanje. Štoviše, mogu vam...
– Gospođice Darvin – rekao je Leo oprezno – molim vas, nemojte dalje. –
Nije mu promaknula ironija ove situacije – ona mu predlaže brak iz
koristoljublja bez zbrkanih želja i osjećaja. Upravo suprotno braku kakav je htio
imati s Catherine.
Nedavno bi mu ovakvo nešto odgovaralo.
Leo se smjestio na stolicu i gledao ju s distanciranim strpljenjem. – Ne
poričem priče o mojim prošlim grijesima. Ali unatoč svemu tomu... ili možda
baš zbog toga... ideja o sofisticiranom braku uopće mi ne odgovara.
Vidio je po sleđenom izrazu Vanessina lica da ju je iznenadio. Dala si je
vremena za odgovor. – Možda bi vam trebalo odgovarati, lorde. Bolja žena bila
bi razočarana i sramila bi vas se, na kraju bi vas i zamrzila. Dok ja... – dotaknula
je prsa rutiniranim pokretom privlačeći pozornost na njihovu raskošnu oblinu
– nikad ne bih očekivala takvo što od vas.
Prijedlog Vanesse Darvin predstavljao je savršen recept aristokratskog
braka. Fantastično beskrvan i civiliziran.
– Ali treba mi da netko nešto očekuje od mene – rekao je.
Ta istina pogodila ga je poput munje. Je li on upravo ovo izrekao? I je li to
doista mislio?
Da. Bože dragi.
Kad i kako se promijenio? Prošao je kroz borbu na život i smrt da ostavi iza
sebe tugu i mržnju na samog sebe. Negdje usput prestao je priželjkivati smrt, a
to se nije moglo pak izjednačiti s dobivanjem volje za život. Neko mu je vrijeme
ipak bilo dovoljno.
Sve dok se Catherine nije pojavila. Razbudila ga je poput umivanja
hladnom vodom. Htjela je da postane bolji čovjek i to ne samo zbog nje već i
zbog sebe. Trebao je znati da će ga Catherine tako motivirati. Bože, kako ga je
gurala naprijed. I on je to volio. Volio je nju. Njegova sitna ratnica s naočalama.
Ne dam ti da padneš, rekla mu je onog dana kad se ozlijedio na ruševinama.
Neću ti dopustiti da se pretvoriš u degenerika. Mislila je to ozbiljno i on joj je
vjerovao, tad se promijenio.
 Koliko se duboko opirao ovakvoj ljubavi... a ipak mu je bilo uzbudljivo. Kao
da mu je duša gorjela, svaki dio njega gorio je od nestrpljive radosti.
Leo je osjetio da se zacrvenio, duboko je udahnuo i izdahnuo. Osmijeh mu
je zatitrao na usnama dok je razmišljao o tomu kako mu je čudno to shvaćanje
da voli jednu ženu dok ga upravo prosi druga.
– Gospođice Darvin – obratio joj se nježno – vaš prijedlog služi mi na čast.
Ali vi želite muškarca kakav sam ja bio. Ne onoga kakav sam sad.
Tamne oči zasjale su od zlobe. – Tvrdite da ste se promijenili? Želite se
odreći vlastite prošlosti?
– Nimalo. Ali nadam se boljoj budućnosti. – Namjerno je zastao. – Bez
obzira na Ramsayevu kletvu.
– Griješite. – Vanessine lijepe crte lica postale su tvrđe. – Znala sam da niste
džentlmen, ali nisam mislila da ste budala. Sad bih vas zamolila da odete. Čini
mi se da od vas neću imati nikakve koristi.
Leo se ustao. Zastao je prije odlaska i pronicljivo ju promotrio. – Ne mogu
a da vas ne upitam, gospođice Darvin... zašto se jednostavno ne udate za oca
djeteta?
Ispalo je da je dobro pogodio.
Vanessine oči bljesnule su prije no što je uspjela namjestiti izraz lica. – On
je daleko ispod mog položaja – rekla je napetim glasićem. – Ja diskriminiram
više od vaših sestara, lorde.
– Šteta – promrmljao je Leo. – One su sretne u svom manjku
diskriminacije. – Pristojno se naklonio. – Zbogom, gospođice Darvin. Želim
vam sreću u potrazi za suprugom koji nije daleko ispod vašeg položaja.
– Ne treba mi sreća, lorde. Udat ću se i to uskoro. I ne sumnjam da ćemo
ja i moj budući biti sretni kad nam u nasljedstvo dopadne kuća Ramsay.

Catherine se vratila u hotel s jutarnjeg sastanka kod krojačice i drhtala je od

zadovoljstva dok je ulazila u Rutledgeov stan. Kiša je neprestano padala, teškim
hladnim kapima koje su najavljivale jesen. Unatoč kaputima i kišobranima, ona
i Poppy nisu uspjele izbjeći toliku vlagu. Otišle su odmah do ognjišta i grijale se
uz pucketavu vatru.
 – Harry bi se uskoro trebao vratiti iz ulice Bow – rekla je Poppy razmičući
mokar uvojak kose s obraza. Otišao je na sastanak s pozornikom i sucem iz ulice
Bow da s njima popriča o lordu Latimeru. Harry je dosad bio izuzetno mučaljiv
što se tiče detalja obećavajući da će sve objasniti do u detalje kad ode kod suca.
– Tako bi trebao i moj brat nakon posjete gospođici Darvin.
Catherine je skinula naočale i rukavom obrisala paru s leća. Čula je kako ju
Dodger pozdravlja, kao da se hihoće, i on je počeo skakutati prema njoj kao da
se pojavio niotkud. Stavila je naočale, sagnula se da ga primi, a on joj se počeo
koprcati na rukama. – Grozni štakore – promrmljala je njišući mu dugo i glatko
tijelo.
– On te voli, Catherine – rekla je Poppy odmahujući glavom i smiješeći se.
– Nema veze, svejedno ga prvom prilikom vraćam Beatrix. – Ali krišom je
podmetnula obraz da ju Dodger poljubi.
Začulo se kucanje na vratima praćeno nečijim ulaskom. Čulo se muško
mrmljanje i služavka koja mu je uzela kaput i šešir. Leo je ušao u salon donoseći
sa sobom miris mokre vune i kiše. Kosa mu je bila mokra na rubovima i malo
mu se kovrčala uz vrat.
– Leo – uzviknula je Poppy s osmijehom – kako si mokar! Zar nisi ponio
kišobran sa sobom?
– Kišobrani ne služe ničemu kad pada s bočne strane – objasnio joj je.
– Ja ću otići po ručnik. – Poppy je izjurila iz sobe.
Catherine je pogledala Lea kad su ostali nasamo. Nestalo mu je osmijeha s
lica i on je intenzivno zurio u nju. Zašto ju je tako gledao? Kao da se nešto u
njemu oslobodilo, oči su mu bile demonski plave i opasne.
– Kako je prošao razgovor s gospođicom Darvin? – upitala ga je postajući
sve napetija kako joj se on približavao.
– Prosvijetljen sam.
Namrštila se na tako kratak odgovor i zaklonila iza maske iznurenosti. –
Što je tražila od tebe?
– Predložila mi je brak iz računa.
 Catherine je trepnula. To je očekivala, a ipak kad je čula, osjetila je kako ju
probada ljubomora.
Leo je stao do nje dok mu je vatra obasjavala lice. Sitne kapi kiše sjale su
mu poput dragulja na suncem opaljenom licu. Htjela je dodirnuti tu blagu
maglicu svojim usnama i okusiti mu kožu.
– Kako si joj odgovorio? – prisilila se i upitala ga.
– Laskalo mi je, naravno – rekao je ležerno. – Uvijek cijeniš kad te žele.
Znao je da je ljubomorna. Igrao se s njom. Catherine se borila da ne plane.
– Možda bi ju trebao prihvatiti kao ženu – rekla je hladno.
Nije skidao pogled s nje. – Možda bih trebao.
Catherine je oštro udahnula.
– Evo ti – rekla je Poppy vedro nesvjesna napetosti koja je vladala između
njih prije no što se ona pojavila s uredno posloženim ručnicima. Pružila je
ručnik Leu koji ga je primio i obrisao lice.
Catherine je sjedila na divanu i pustila Dodgera da joj se sklupča u krilu.
– Što je željela gospođica Darvin? – pitala je Poppy.
Leov glas prigušio je ručnik. – Zaprosila me.
– Bože dragi – rekla je Poppy – ona očito nema pojma što to znači trpjeti
te iz dana u dan.
– U njezinu položaju – odvratio je – žena baš i nema nekog izbora.
– Kakav je to položaj? – Catherine je sažeto upitala.
Leo je vratio ručnik Poppy. – Trudna je. I ne želi se udati za oca djeteta. To,
naravno, ne smije izići iz ove sobe.
Dvije su žene šutjele. Catherine se hrvala s čudnom mješavinom osjećaja...
suosjećanjem, neprijateljstvom, ljubomorom, strahom. Ove vijesti razjasnile su
pogodnosti veze između Lea i gospođice Darvin.
Poppy je ozbiljno gledala brata. – Očito je očajna kad se tebi povjerila o
takvom nečem.
Leo nije mogao odgovoriti jer je Harry ušao u stan. Kaput i šešir parili su
mu se. – Dobar dan – rekao je Leo i nasmiješio se. Služavka je uzela mokar kaput
i šešir, a Poppy mu je prišla s čistim ručnikom.
 – Šetao si? – upitala ga je prelazeći pogledom s njegovih hlača na mokro
lice. Pružila je ruke da mu obriše lice kao prava supruga.
– Skoro sam zaplivao – rekao je Harry uživajući u njezinim pokretima.
– Zašto nisi poslao po kočiju?
– Sve su bile zauzete čim je kiša započela – odgovorio je Harry. – A
udaljenost je kratka. Samo bi neki cendravac poslao po kočiju zbog toga.
– Bolje biti cendrav nego se nasmrt prehladiti – rekla je Poppy prateći ga
dok se bližio ognjištu.
Harry se nasmiješio i sagnuo da joj ukrade poljubac dok mu je razvezivala
čvor na kravati. – Ja nikad nisam prehlađen. – Odložio je kaput sa strane i stao
pokraj vatre. Pogledao je Lea s očekivanjem. – Što je bilo na tvom sastanku s
gospođicom Darvin?
Leo je sjeo i nagnuo se naprijed držeći laktove na koljenima. – Pusti to, reci
ti nama kako je prošlo ovo u ulici Bow?
– Pozornik Hembrey razmotrio je informacije koje si ti predao i voljan je
započeti s istragom.
– Kakvom istragom? – upitala je Catherine skrećući pogled s Harryja
prema Leu.
Leovo lice bilo je mirno dok je objašnjavao: – Prije nekoliko godina, lord
Latimer pozvao me u jedan ekskluzivan klub. Nekakvo okupljalište razvratnika
koji su održavali tajne sastanke u bivšoj opatiji.
Catherine je iskolačila oči. – Kakva je svrha tog društva?
Harry i Leo šutjeli su. Naposljetku je Leo mirno odgovorio gledajući negdje
daleko iza kišom opranih prozora. – Blud najgore vrste. Imitacija religijskih
obreda, napadi, neprirodni zloćini. Poštedjet ću te detalja, samo ću ti reći da je i
meni na vrhuncu mog razvrata to bilo odvratno, pa sam odbio Latimerov poziv.
Catherine ga je pažljivo promatrala. Lice mu je bilo kruto, a mišić mu je na
čeljusti potitravao. Svjetlost vatre klizila mu je po zategnutim crtama lica.
– Latimer je bio toliko uvjeren da ću ja sudjelovati – nastavio je Leo – da
mi je u detalje opisao neke zločine u koje je bio uključen. A ja sam ipak bio
dovoljno trijezan da zapamtim većinu toga što mi je ispričao.
 – Jesu li ti podaci dovoljni za krivično gonjenje? – upitala je Catherine. – I
je li lord Latimer, kao plemić, izuzet od takvoga gonjenja?
– Samo u manjim prekršajima – rekao je Harry. – Ne u zločinima.
– Misliš da će ga dovući na sud?
– Ne, neće doći do toga – rekao je Leo tiho. – Društvo si ne smije dopustiti
da se sazna za njihove aktivnosti. Kad saznaju da je Latimer u centru istrage,
vjerojatno će ga natjerati da napusti Englesku kako ga ne bi gonili. Ili ga, još
bolje, bace da kao trupina pluta po Temzi.
– Hoće li pozornik Hembrey pozvati i mene? – upitala je Catherine.
– Nikako. – Leo ju je odlučno umirio. – Već ima dovoljno dokaza protiv
njega tako da se ti ne moraš miješati u to.
– Kako god ispadne – dodao je Harry – Latimer će sad biti toliko zauzet s
ovim da se neće moći baviti tobom, Cat.
– Hvala ti – Catherine je kazala Harryju. Skrenula je ponovno pogled na
Lea kad je dodala: – Ovo mi je veliko olakšanje. – Nakon nelagodne pauze,
ponovila je ono što je maloprije rekla. – Doista veliko olakšanje.
– Ne izgledaš mi uopće kao da ti je laknulo – Leo je lijeno primjetio. – Zašto
je tako, Marks?
Ovaj nedostatak suosjećanja i njegova prijašnja zadirkivanja o gospođici
Darvin bili su previše za Catherinine načete živce.
– Da si se našao u mom položaju – rekla je ukočeno – ne bi ni ti baš plesao
od sreće.
– Ti si u dobrom položaju. – Leove su oči bile poput plavog leda. – Latimer
će uskoro nestati, Rutledge te javno priznao kao sestru, ugledna si žena i nemaš
obaveza ni dužnosti ni prema komu. Što bi još mogla poželjeti?
– Ništa – odbrusila je.
– Mislim da ti je žao što se više nećeš skrivati ni bježati. Zato što ćeš se sad
suočiti s neugodnom činjenicom da više nemaš od čega... ni od koga... bježati.
– Meni će mir odgovarati – rekla je hladno.
Leo se nasmiješio provokativno. – To me podsjetilo na stari paradoks.
– Kakav paradoks?
 – O onome što se događa kad se nezaustavljiva sila sudari s nepomičnim
predmetom.
Harry i Poppy ušutjeli su pogledavajući se međusobno.
– Pretpostavljam da sam ja nepomični predmet? – upitala je Catherine
sarkastično.
– Ako tako hoćeš.
– Pa, tako neću – rekla je ljutito ga gledajući. – Zato što sam uvijek smatrala
da je to apsurdno pitanje.
– Zašto? – upitao je Leo.
– Zato što nema odgovora.
Pogledi su im se susreli.
– Da, ima odgovora – rekao je Leo kao da uživa u njezinu sve silnijem
bijesu.
Harry im se pridružio u raspravi. – Nema ga sa znanstvenog stajališta.
Nepomičnom objektu trebala bi beskonačno velika masa, a nezaustavljivoj sili
beskonačna energija. Nijedno od toga nije moguće.
– Ako želiš raspravljati o semantičkim terminima – suprotstavio mu se Leo
začuđujućom mirnoćom – onda postoji odgovor.
– Naravno – rekao je Harry hladno. – Hathaway će uvijek naći razlog za
svađu. Prosvijetli nas – kakav je odgovor?
Leo je odgovorio pogledom na Catherinino napeto lice. – Nezaustavljiva
sila giba se po najmanjem mogućem otporu i zaobilazi objekt... te ga ostavlja
daleko iza sebe.
Catherine je shvatila da ju on izaziva. Arogantni i manipulativni gad služi
se mukom jadne Vanesse Darvin kako bi nju isprovocirao i natuknuo što bi se
moglo dogoditi ako mu se Catherine ne preda. Zaobiđi predmet... ostavi ga
daleko iza sebe... Doista!
Poskočila je i ljutito ga pogledala. – Zašto se onda ne oženiš s njom? –
Dohvatila je torbicu, ponijela sa sobom mlitavog Dodgera i izjurila iz stana.
Leo je odmah krenuo za njom.
– Ramsay... – započeo je Harry.
 – Nemoj sad, Rutledge – promrmljao je Leo prateći Catherine u stopu.
Vrata su se zatvorila s takvom silinom da su se zatresla.
Uslijedila je nepomičnost uslijed koje je Harry zbunjeno pogledao Poppy.
– Uglavnom brzo shvaćam stvari – rekao je. – Ali oko kojeg se vraga oni ovdje
prepiru?
– Mislim oko gospođice Darvin. – Poppy mu je prišla, sjela na krilo i ovila
mu ruke oko vrata. – Trudna je i želi se udati za Lea.
– Oh. – Harry je naslonio glavu na stolicu. Usne su mu se iskrivile. –
Shvaćam. Služi se time i želi potaknuti Catherine na donošenje odluke.
– Ti to ne odobravaš – rekla je Poppy više u tonu tvrdnje nego pitanja
odmičući mu vlažan uvojak kose s čela.
Harry ju je ironično pogledao. – Ja bih točno to učinio da sam na njezinu
mjestu. Naravno da ne odobravam.

– Prestani me pratiti!
– Želim popričati s tobom. – Leo je pratio Catherine u stopu dok je žurila
hodnikom te je svojim krupnim koracima dostizao dva njezina sitnija.
– Ne zanima me ništa što mi ti imaš reći.
– Ljubomorna si. – Harry je zvučao itekako zadovoljan ovom činjenicom.
– Na tebe i gospođicu Darvin? – osmjehnula se prijezirno i na silu. – Žalim
vas oboje. Ne mogu zamisliti gori par od vas.
– Ne možeš joj ipak poreći atraktivnost.
– Vrat joj nije baš nešto. – Catherine nije mogla odoljeti, a da ovo ne kaže.
– Što joj to ne valja s vratom?
– Nenormalno je dug.
Leo se bezuspješno pokušao suzdržati od osmijeha. – Mogu prijeći preko
toga. Ako se oženim njome, zadržat ću kuću Ramsay i već ćemo imati dijete na
putu. Zgodno, zar ne? Štoviše, gospođica Darvin obećala mi je da mogu šarati
do mile volje, a da će ona pritom skrenuti pogled ustranu.
– A vjernost? – upitala je Catherine bijesno.
 – Vjernost je tako staromodna. Zapravo se radi o lijenosti da se izađe iz
kuće i zavede nekog novog.
– Meni si rekao da ti vjernost ne bi predstavljala nikakav problem!
– Da, ali tad smo pričali o našem braku. Brak s gospođicom Darvin bit će
nešto sasvim drukčije.
Leo je stao pokraj nje kad su stigli pred vrata njezina apartmana. Dok je
Catherine držala uspavanog tvora, Leo joj je uvukao ruku u torbicu i izvadio
ključ. Catherine ga nije ni pogledala kad joj je otvorio vrata.
– Mogu li ući? – upitao je.
– Ne.
Leo se progurao unutra bez obzira na ovo i zatvorio vrata za njima.
– Molim te, nemoj da te ja zadržavam – rekla je Catherine ozbiljno i otišla
smjestiti Dodgera u njegovu košaricu. – Sigurna sam da moraš dosta toga
obaviti. Prvo moraš promijeniti ime na posebnoj licenci.
– Ne, licenca mi vrijedi samo s tobom. Ako se oženim gospođicom Darvin,
morat ću kupiti novu.
– Nadam se da je skupa – rekla je ogorčeno.
– Jest. – Leo joj je prišao straga, obujmio ju rukama i povukao ju snažno
prema sebi. – Ima tu još jedan problem.
– O čemu se radi? – upitala ga je komešajući mu se u zagrljaju.
Usnama joj je dotaknuo rub uha. – Želim te – šapnuo je. – Samo tebe.
Uvijek tebe.
Catherine se ukočila. Sklopila je oči da ne zaplače. – Jesi li prihvatio njezin
prijedlog?
Leo ju je nježno draškao iza uha. – Naravno da nisam, guščice.
Nije mogla, a da ne zajeca od ljutitog olakšanja. – Zašto si onda natuknuo
da jesi?
– Zato što te trebalo pogurati. Inače bi toliko razvukla ovu stvar da bih ja
toliko malaksao i više ti ne bih bio ni od kakve koristi. – Usmjerio je Catherine
prema krevetu, podignuo ju i bacio na madrac. Naočale su joj poletjele ustranu.
 – Što to radiš? – Catherine se ljutito borila oslanjajući se na laktove. Sva se
splela u vlažnim i teškim naborima haljine. – Haljina mi je mokra.
– Pomoći ću ti da ju skineš – zabrinut ton popratio je opakim sjajem u
očima.
Borila se sa slojevima i naborima dok ju je Leo otkopčavao i skidao sa
zapanjujućom okretnošću. Čovjek bi pomislio da ima više od dvije ruke dok ju
je okretao i svugdje stizao njima. Ignorirao je njezine proteste i skinuo joj tešku
haljinu od krutog muslina, razdvojio ju od zasebnoga gornjeg dijela i bacio ju na
pod. Skinuo joj je i cipele te ih prebacio preko kreveta. Okrenuo je Catherine na
trbuh i započeo s otkopčavanjem gornjeg dijela punog gumbića.
– Molit ću lijepo, nisam pristala na to da me se trijebi kao klip kukuruza. –
Okrenula se ne bi li mu odmaknula zaposlene ruke. Cijuknula je kad joj je
razvezao preostale trake s gornjeg dijela haljine.
Leo se tiho zahihotao i ukotvio njezino nemirno tijelo između svojih nogu
te joj počeo ljubiti vrat. Osjetila je toplinu po čitavom tijelu, a živce joj je uzbudio
dodir njegovih senzualnih usana.
– Jesi li ju poljubio? – izlanula je, a glas joj je prigušila posteljina.
– Nisam, ljubavi. Nisam se našao ni u najmanjem iskušenju. – Leo joj je
blago gricnuo nježan mišić na vratu, dodirivao joj je finu kožu jezikom, a ona je
zastenjala. Gurnuo joj je ruke u gaćice i počeo praviti kružne pokrete po
stražnjici. – Nijedna žena na svijetu ne može me uzbuditi poput tebe. Ali tako si
prokleto tvrdoglava i tako se dobro štitiš. Želim ti reći neke stvari... učiniti ti
nešto... a činjenica da nisi spremna na to oboje će nas izludjeti.
Nastavio joj je dodirivati bedra, osjetio je da je vlažna i nježno je kružio oko
nje. Stenjala je i koprcala se pod njim. Korzet joj je bio udoban i čipkast, a struk
joj je usmjeravao osjet prema međunožju. Iako se djelomično bunila protiv
osjećaja zarobljenosti i istovremenog milovanja, tijelo joj je na to reagiralo
bespomoćnim užitkom.
– Želim voditi ljubav s tobom. – Leo joj je kružio vrškom jezika u uhu. –
Želim da me primiš najdublje što možeš, da osjetim kako se stežeš oko mene i
želim svršiti u tebe. – Gurnuo joj je prst, zatim još jedan, a ona je tiho zajecala.
– Znaš koliko bi uživala u tomu – šapnuo je sporo ju milujući. – Samo mi se
prepusti i voljet ću te bez prestanka. Ostat ću u tebi čitavu noć.
Catherine je teško dolazila do daha dok joj je srce divlje kucalo – Stavit ćeš
me u isti položaj u kojem je gospođica Darvin – rekla je. – Bit ću trudna i
preklinjati te da se oženiš sa mnom.
– Da, Bože, kako bih to volio.
Skoro se zagušila od bijesa dok ju je on dražio dugim prstima. Tijelo joj se
sporo počelo stezati, osjećala je stalan ritam žudnje. Između tijela su im zapinjale
goleme količine tkanine, slojevi preostale odjeće, a ona je osjećala samo njegove
usne na vratu i vragolasto uvjerljivu ruku.
– Ovo nikad nikomu nisam rekao – Leov glas bio je poput hrapavog
baršuna. – Ali ideja da s tobom imam dijete nešto je najuzbudljivije što mogu
zamisliti. Tvoj nabrekao trbuh, teške i pune grudi, smiješan način na koji bi
hodala... Ja bih te obožavao. Ispunio bih ti svaku potrebu. I svatko bi znao da je
to moje dijete, da pripadaš meni.
– Ti... ti si tako... – Nije čak mogla pronaći ni prikladnu riječ.
– Znam. Otužno primitivan. – Osjećao mu se smijeh u glasu. – Ali moraš
me tolerirati jer sam muškarac i jer si ne mogu pomoći.
Nježno ju je milovao i svjesno manipulirao njome svojim vlažnim i
neumornim prstima. Osjetila je novu navalu uzbuđenja dok joj se vrelina širila
prstima i nožnim prstima. Gibao se iza nje i skinuo joj gaćice do koljena te počeo
petljati oko svojih hlača. Slatko se prevalio preko nje. Osjetila je vlažan pritisak
između bedara dok još nije sasvim ušao u nju. Svi osjeti bili su vatreni, a tijelo
joj je drhtalo na rubu olakšanja... bila je tako blizu...
– Moraš se odlučiti, Cat. – Leo joj je pohlepno ljubio vrat vlažnim usnama.
– Ili mi reci da odmah prestanem ili me pusti da odem do kraja. Zato što se više
ne mogu suzdržavati u onom zadnjem trenu. Previše te želim. I vjerojatno ću te
oploditi, ljubavi, zato što se sad osjećam jako moćno. Dakle, sve ili ništa. Reci mi
da ili ne.
– Ne mogu. – Catherine se frustrirano koprcala dok je on podizao kukove s
njezinih. Kad ju je okrenuo da ga pogleda, ona ga je bijesno promotrila. Nije se
mogao zaustaviti, oborio je glavu i pohlepno ju ljubio uživajući u glasu punom
potrebe koji joj je dopirao iz grla.
– Šteta – rekao je teško dišući. – Smišljao sam nešto doista lascivno. –
Odmaknuo se od nje, dohvatio hlače i promrmljao nešto o trajnom riziku
ozljede kad god ih ide zakopčati.
Catherine ga je gledala u nevjerici. – Nećeš dovršiti što si započeo?
Lagano je uzdahnuo. – Rekao sam ti, ili sve ili ništa.
Obujmila se rukama drhteći od požude toliko da su joj zubi cvokotali. –
Zašto me pokušavaš mučiti?
– Jasno mi je da čitav život mogu biti strpljiv, a svejedno neću uspjeti skršiti
bedem kojim se štitiš. Zato ću morati pokušati nečim novim. Leo ju je nježno
poljubio i izvukao se iz kreveta. Kad je prošao s obje ruke kroz raskuštranu kosu
i izravnao odjeću, pogledao ju je vatreno te se široko osmjehnuo kao da im se
podruguje oboma istodobno. – Ja vodim rat, ljubavi. I jedini način da dobijem
ovakav rat jest taj da te natjeram da ga poželiš izgubiti.
 28. POGLAVLJE

S amo bi žena od kamena mogla izdržati kampanju kakvu je Leo poveo idućeg
tjedna. Bilo je to udvaranje, tako je on tvrdio, ali trebalo bi izmisliti neku
novu riječ za to jer je stalno oduzimao Catherine tlo pod nogama svojim slatkim
subverzivnim šarmom.
Jednog trena uvukao bi ju u besmislenu i zanimljivu raspravu, a sljedećeg
trena bio bi drag i ljubazan. Šaputao joj je hirovite komplimente i stihove na uho,
učio ju prostim francuskim riječima i tjerao ju da se smije u neprikladnim
trenucima. Leo ju, ipak, jedino nije pokušavao poljubiti ili zavesti. Catherine je
isprva zabavljala ova očita taktika, potom ju je potajno ljutila, a na kraju
zaintrigirala. Često mu je zurila u usta, tako besprijekorna i jasno ocrtana... nije
si mogla pomoći, a da se ne prisjeti njihovih prijašnjih poljubaca i na javi je
sanjarila o njima.
Kad su bili na privatnoj glazbenoj večeri u jednoj kući u ulici Upper Brook,
Leo je odvojio Catherine od ostalih gostiju koje je hostesa vodila u obilazak kuće.
Catherine je pratila Lea do zakutka iza visoke paprati i žarko mu pala u zagrljaj.
On ju nije poljubio nego ju je privio na svoje toplo i snažno tijelo... i držao ju.
Samo ju je držao blizu sebe, grijao ju i polako joj prelazio rukama preko leđa.
Nešto joj je potajno šaputao u podignute uvojke kose, ali riječi su bile tako tihe
da ništa nije mogla čuti.
Catherine je najviše voljela šetati s Leom kroz Rutledgeove vrtove gdje se
sunčeva svjetlost probijala kroz stabla i živice, a povjetarac nanosio oštar trag
nadolazeće jeseni. Dugo su razgovarali i ponekad se doticali osjetljivih tema.
Pažljiva pitanja, teški odgovori. A ipak je ispadalo tako da oboje streme istom
cilju, nekoj vrsti veze kakvu dotad nisu poznavali.
Leo bi se ponekad povukao i nekoliko trenutaka gledao ju u tišini kao što
bi promatrao remek-djelo u muzeju pokušavajući proniknuti u njegovu bit.
Poticalo ju je zanimanje koje je iskazivao prema njoj. Zavodilo ju je. I bio je
izvrstan pripovjedač, kazivao joj je priče o dječjim nestašlucima, o odrastanju u
obitelji Hathaway, o vremenu koje je proveo u Parizu i Provansi. Catherine je
pažljivo slušala sve detalje, skupljala ih poput kockica i zatim slagala mozaik
kako bi bolje shvatila jednog od najkompleksnijih muškaraca koje je ikad
upoznala.
Leo je bio kruta bitanga sposobna ipak za veliku osjećajnost i suosjećanje.
Bio je rječit muškarac koji je riječi mogao koristiti poput melema ili njima sjeći
poput kirurškog skalpela. Leo bi igrao ulogu bogatog aristokrata kad bi mu to
odgovaralo i znao je vješto sakriti svoju pamet. Ali ponekad, kad ne bi pazio,
Catherine bi ga mogla vidjeti kao uljudnog dečka, prije no što ga je iskustvo
isušilo i otvrdnulo.
– On je na neki način sličan našem ocu – rekla joj je Poppy u četiri oka. –
Otac je obožavao razgovor. Bio je ozbiljan čovjek, intelektualac, ali znao je pričati
i o trivijalnijim temama. – Široko se osmjehnula kad se sjetila. – Majka mi je
uvijek govorila da se mogla udati za zgodnijeg muškarca ili bogatijeg, ali da
nikad ne bi mogla pronaći nekog tko bi znao pričati poput njega. A i znala je da
je takav tip žene koja nikad ne bi mogla biti sretna s tupavcem.
Catherine je to mogla razumjeti. – Je li lord Ramsay na bilo koji način
odgovarao vašoj majci?
– Oh, da. Imala je umjetničku crtu i poticala je Lea da se bavi arhitekturom.
– Poppy je zastala. – Mislim da ne bi bila sretna da je znala kako će Leo naslijediti
titulu – nije imala visoko mišljenje o aristokraciji. I sigurno joj se ne bi svidjelo
Leovo ponašanje proteklih nekoliko godina, iako bi joj bilo drago što se odlučio
popraviti.
– Otkud je naslijedio ovu opaku crtu? – upitala je Catherine. – Od oca ili
majke.
– To je – rekla je Poppy ironično – samo Leovo.

Leo je skoro svakog dana donosio Catherine poklončić: knjigu, čokoladice,

ovratnik od belgijske čipke u nježnom cvjetnom uzorku. – Ovo je najljepša čipka
koju sam ikad vidjela – rekla mu je i pažljivo odložila izvanredan poklon na
obližnji stol. – Ali, lorde, bojim se da...
– Znam – rekao je Leo. – Džentlmen ne bi smio davati osobne predmete
dami kojoj udvara. – Utišao se svjestan da bi ga Poppy i sobarica, koje su pričale
na pragu Rutledgeova stana, mogle čuti. – Ali ne mogu ga uzeti natrag – ovo
pristaje samo ženi poput tebe. I, Marks, nemaš pojma koliko sam vježbao
samokontrolu. Htio sam ti kupiti par čarapa s izvezenim cvjetićima koji se šire
sve do tvoje...
– Lorde – šapnula je Catherine lagano pocrvenjevši u licu – pripazite malo
kako se ponašate.
– Ništa zapravo ne moram pripaziti. Nisam zaboravio nijedan detalj tvog
prekrasnog tijela. Uskoro bih te opet mogao skicirati golu. Čim približim olovku
papiru skoro me savlada iskušenje.
Pokušala je izgledati ozbiljno. – Obećao si da to više nećeš ponavljati.
– Ali olovka ima svoju volju – rekao je ozbiljno.
Catherine je još više porumenjela, čak i dok joj je osmijeh titrao na usnama.
– Ti si nepopravljiv.
Trepavice su mu se spustile. – Poljubi me i ponašat ću se kako treba.
Umorno se oglasila. – Sad me želiš ljubiti, kad Poppy i sobarica stoje na
samo nekoliko metara od nas?
– Neće ni primijetiti. Razgovaraju o zanimljivoj temi hotelskih ručnika. –
Leo se utišao do šapata. – Poljubi me. Jedan mali poljubac. Ovdje. – Pokazao je
na obraz.
Možda se radilo o činjenici da je Leo izgledao kao dječarac dok ju je ovako
zadirkivao i dok su mu plave oči nestašno svjetlucale. Ali dok ga je Catherine
gledala, nju je skoro savladao čudan nov osjećaj i topla omamljenost obuzela joj
je svaki dio tijela. Nagnula se i umjesto poljupca u obraz spojila usne s
njegovima.
Leo je iznenađeno udahnuo i pustio ju da predvodi. Ona se prepustila
iskušenju i ostala u tom položaju dulje no što je namjeravala. Nježno ga je
zadirkivala i sramežljivo mu doticala usne. Na to je odgovorio tihim glasom i
obgrlio ju rukama. Osjetila je navalu vreline u njemu i da će se pažljivo zauzdani
nagoni oteti kontroli.
Kad su prekinuli poljubac, Catherine je očekivala vidjeti Poppy i glavnu
sobaricu, gospođu Pennywhistle, kako zure u njih sa skandaliziranim izrazom
na licu. Ali kad je provirila preko Leova ramena, opazila je da je sobarica još
uvijek okrenuta leđima prema njima.
 Poppy je promotrila čitavu scenu pronicljivim pogledom. – Gospođo
Pennywhistle – rekla je slatkorječivo odvodeći sobaricu s praga – pođite sa
mnom u hodnik, mislim da sam nekidan vidjela groznu mrlju na sagu koju sam
vam htjela pokazati... je li ovdje?... Ne, možda je tamo... Oh, kvragu, gdje je?
Catherine je trenutno ostala sama i pogledala je u Leove plave oči.
– Zašto si to učinila? – upitao ju je promuklim glasom.
Pokušala je smisliti odgovor koji bi ga zabavio. – Htjela sam da testiraš moje
intelektualne sposobnosti.
U kutovima usana zatitrao mu je osmijeh. Duboko je udahnuo i sporo
izdahnuo. – Imaš šibicu i nađeš se u mračnoj sobi – rekao je. – Što bi prvo upalila
– lampu na stolu ili ognjište?
Catherine je zaškiljila dok je razmišljala o pitanju. – Lampu.
– Šibica – rekao je odmahujući glavom. Glas mu je bio blag i prijekoran. –
Marks, pa ti se ni ne trudiš.
– Onda ćemo drugo – navaljivala je i on je pristao bez oklijevanja naginjući
se glavom prema njoj. Ljubio ju je dugo i strastveno, a ona se opustila uz njega i
splela mu prste u kosi. Dovršio je poljubac požudnim pokretom.
– Je li zakonito ili nezakonito da se čovjek oženi sestrom svoje udovice? –
upitao je.
– Nezakonito – rekla je sporo nastojeći mu primaknuti glavu.
– Nemoguće, zato što je mrtav. – Leo je odolio njezinim naporima i
pogledao ju s pokvarenim širokim osmijehom. – Vrijeme je da prekinemo s
ovim.
– Ne – usprotivila se i napela uz njega.
– Polako, Marks – šapnuo je. – Jedno od nas mora imati samokontrole, a
to bi stvarno trebala biti ti. – Usnama joj je prešao preko čela. – Imam još jedan
poklon za tebe.
– Što je?
– Pogledaj mi u džepove. – Malo je poskočio i počeo se hihotati dok ga je
pretraživala. – Ne, mala napasnice, nije u džepovima hlača. – Uhvatio ju je za
zapešća i držao ih u zraku kao da nastoji ukrotiti nestašno mače. Kao da nije
mogao odoljeti, nagnuo se i ponovno ju poljubio. Nekad bi ju možda ljubljenje
s ovako podignutim zapešćima uplašilo, ali sad je pobudilo nešto duboko u njoj
i golicalo ju.
Leo je odmaknuo usne od njezinih i pustio ju s osmijehom. – Džep kaputa.
Bože, želim – ne, neću to ni izreći. Da, tu ti je poklon.
Catherine je izvukla predmet omotan tankom tkaninom. Polako je
odmatala nov par srebrnih naočala... bile su sjajne i savršene, a ovalne su leće na
njima bljeskale. Divila se majstorskoj izradi, prešla prstom preko složenog
filigranskog dijela pokraj uha pa sve do zakrivljenog vrška. – Prekrasne su – rekla
je u čudu.
– Ako ti se sviđaju, onda ćemo drugi par izraditi od zlata. Daj da ti
pomognem... – Leo joj je nježno skinuo stare naočale, kao da uživa u toj gesti.
Stavila je nove. Bile su lagane i dobro su joj stajale na nosu. Dok je gledala
po sobi, sve je mogla krasno vidjeti u detalje i sve je bilo izoštreno. Od uzbuđenja
je poskočila i požurila prema zrcalu koje je visjelo pokraj stola. Promotrila je
vlastiti sjajan odraz u njemu.
– Kako si lijepa. – Leova visoka i elegantna forma pojavila se iza nje. –
Sviđaju mi se naočale na ženi.
Catherinin nasmiješen pogled pratio ga je iza posrebrenih stakala. –
Stvarno? Kakva čudna sklonost.
– Nimalo. – Položio joj je ruke na ramena i nježno ju podragao po vratu. –
Ističu tvoje prekrasne oči. I daju ti izgled žene sposobne za tajne i iznenađenja –
znamo svi da si takva. – Stišao se. – Najviše mi se svidio čin njihova skidanja i
da te pripremim za valjanje po krevetu.
Zadrhtala je od njegove izravnosti i napola sklopila oči kad je osjetila kako
ju privlači k sebi. Usne joj je prislonio na vrat.
– Sviđaju ti se? – promrmljao je Leo ljubeći joj meku kožu.
– Da. – Nagnuo je glavu ustranu dok je prelazio jezikom preko nježne staze
njezina vrata. – Ja... ja ne znam zašto si se toliko gnjavio. Veoma ljubazno od
tebe.
Leo je podignuo tamnokosu glavu i opazio njezin snen pogled u zrcalu.
Prstima joj je prelazio preko grla kao da joj želi utisnuti trag prijašnjih poljubaca.
– Nisam bio ljubazan – promrmljao je dok mu je osmijeh potitravao na usnama.
– Samo sam htio da jasno vidiš.
Počinjem, osjetila je iskušenje da mu kaže, ali Poppy se vratila u stan prije
no što je to stigla.

Te je noći Catherine slabo spavala, padala je u svijet noćnih mora koji joj se činio
stvarnim, ako ne i stvarnijim od mnogo ugodnijeg svijeta koji je nastavala najavi.
Bio je to dijelom san, dijelom sjećanje, prisjećanje na trk kroz bakinu kuću
sve dok nije pronašla staricu kako sjedi za radnim stolom i nešto zapisuje u
registrator.
Catherine se bacila pod noge baki i zaronila licem u golemu crnu suknju.
Osjetila je tanke staričine prste na vlažnoj bradi koju joj je podignula.
Bakino lice bilo je puno pudera, a sivo bljedilo bilo je u oštrom kontrastu s
potamnjenim obrvama i kosom. Nije nanosila ruž kao Althea, nego samo
balzam.
– Althea je pričala s tobom – rekla je baka glasom suhim poput trljanja
suhog lišća.
Catherine je pokušala nešto reći između jecaja. – Da... a ja ne... ne
razumijem...
Baka je zapjevušila i pritisnula Catherininu glavu na krilu. Gladila joj je
kosu i tankim prstima prolazila kroz raspletene uvojke. – Zar ti Althea nije
objasnila kako treba? Hajde, nisi pametna djevojka, ali nisi ni glupa. Što ne
razumiješ? Prestani plakati, znaš da to prezirem.
Catherine je čvrsto sklopila oči nastojeći suzbiti suze. Grlo joj se steglo od
jada. – Želim nešto drugo, bilo što drugo. Želim izbor.
– Ne želiš biti poput Althee? – Pitanje je bilo izrečeno nervoznom
ljubaznošću.
– Ne.
– I ne želiš biti poput mene?
 Catherine je oklijevala i lagano odmahnula glavom bojeći se opet reći ne. U
prošlosti je naučila da tu riječ treba rijetko koristiti s bakom. Uvijek ju je to
iritiralo, bez obzira na okolnosti.
– Ali već jesi – rekla joj je baka. – Žena si. Sve žene imaju kurvanjski život,
dijete moje.
Catherine se sledila bojeći se pomaknuti. Bakini prsti postali su poput
pandži kojima ju je polako i ritmički počela grebati po glavi.
– Sve se žene prodaju muškima – nastavila je baka. – Brak je transakcija u
kojoj se ženina vrijednost mjeri odnošajima i razmnožavanjem. Barem smo mi,
u našem starom i časnom zanatu, poštenije od toga. – Ton joj je postao
zamišljen. – Muškarci su gadna i grozna stvorenja. Ali svijet je njihov i uvijek će
tako biti. A moraš se vježbati podložnosti da bi iz njih izvukla najviše što se
može. Bit ćeš vrlo dobra u tomu, Catherine. Opazila sam tvoj instinkt. Voliš da
ti se kaže što ti je činiti. To će ti se još više svidjeti kad za to budeš bila plaćena.
– Odmaknula je ruku od Catherinine glave. – A sad me više nemoj gnjaviti. Pitaj
Altheu sve što te zanima. Zapamti, kad je ona započela svoju karijeru, nije bila
ništa sretnija od tebe. Ali brzo je uvidjela prednosti svog položaja. A svi moramo
zaraditi za život, zar ne? Čak i ti, draga moja. To što si mi unuka uopće te ne
pošteđuje. Za petnaest minuta provedenih na leđima zaradit ćeš više nego druge
žene u dva ili tri dana. Dobra podložnost, Catherine.
Bila je zapanjena, kao da je upravo pala s velike visine. Catherine je izišla iz
bakine radne sobe. Poznavala je tu trenutnu i mahnitu potrebu da pojuri prema
ulaznim vratima. Ali bez stana i novca mlada djevojka u Londonu ne bi izdržala
ni par sati. Jecaji u prsima pretvorili su joj se u drhtaje.
Otišla je gore u sobu. A potom se san promijenio, a sjećanja su se pretvorila
u mračne maštarije... postala su noćna mora. Stube kao da su se umnožile,
penjanje je postalo teže, a ona je gore upadala u sve gušće i gušće sjenke. Bila je
sama i drhtala je od hladnoće, došla je do sobe koju je osvjetljivala samo
mjesečina.
Do prozora je sjedio muškarac. Zajahao je okvir, zapravo, jedna mu je noga
čvrsto stajala na podu, a druga se ležerno njihala vani. Znala ga je po obliku glave
i moćnim obrisima tijela. Te po dubokom, baršunastom glasu od kojeg su joj se
dizale dlake na vratu.
 – Eto ga. Dođi, Marks.
Catherine je prožeo osjećaj olakšanja i žudnje. – Lorde, što ti ovdje radiš? –
zaplakala je i potrčala prema njemu.
– Tebe čekam. – Obujmio ju je rukama oko struka. – Odvest ću te daleko
odavde – bi li ti se to svidjelo?
– Oh, da, da... ali kako?
– Izići ćemo kroz ovaj prozor. Ja imam ljestve.
– Ali je li sigurno? Jesi li siguran...
Ruku joj je nježno položio na usta i ušutkao ju. – Vjeruj mi. – Čvršće ju je
stisnuo rukom. – Ne dam da padneš.
Pokušala mu je reći da bi s njim otišla gdje god, da bi učinila sve što joj
kaže, ali on joj je držao ruku preko usta tako da ništa nije mogla kazati. Počelo
ju je boljeti ovo stezanje i stiskanje čeljusti. Nije mogla disati.
Catherine je otvorila oči. Nestalo je noćne more, a otkrila se mnogo gora
stvarnost. Borila se pod nečijom težinom i pokušala vrisnuti unatoč žuljevitoj
ruci koja joj je prekrivala usta.
– Tetka te želi vidjeti – začuo se glas u tmini. – Moram ovo obaviti,
gospođice. Nemam izbora.

Sve je bilo gotovo za samo nekoliko minuta.

William ju je svezao komadom tkanine koju je zagrizla, a uz jezik je osjećala
krupan čvor. Kad joj je sapeo ruke i stopala, otišao je do lampe. Catherine je bez
pomoći naočala ipak uspjela razabrati da nosi tamnoplav kaput kao i ostali
zaposlenici Rutledgea.
Da je samo mogla reći nekoliko riječi, zamoliti ili se pogoditi s njim, ali
čvornata krpa onemogućila joj je da kaže nešto smisleno. Stalno je slinila zbog
gorkog i oporog okusa te tkanine. Nečim je pošpricana, dokučila je to i u istom
trenu osjetila kako polako gubi svijest i rasipa se poput nedovršene slagalice. Srce
joj je usporilo, otrovana krv kolala joj je mlitavim udovima, a u glavi je imala
osjećaj kao da će se rasprsnuti i kao da joj je mozak iznenada postao prevelik za
lubanju.
 William joj je prišao s hotelskom torbom za prljav veš. Počeo ju je uvlačiti
u nju i to započevši od stopala. Nije ju gledao u lice, samo se koncentrirao na
zadaću. Ona je pasivno sve to promatrala vidjevši da se pobrinuo toliko da joj
porub spavaćice uredno ide preko zglobova. U nekom zakutku mozga pitala se
čemu ova mala ljubaznost da joj se sačuva čednost.
Do stopala je osjetila šuškanje posteljine i iz nje je izjurio Dodger bijesno
pocikujući. Brzo kao munja napao je Williama po ruci i nanio mu par dubokih
ugriza. Catherine nikad nije opazila da se životinjica ovako ponaša. William je
iznenađeno zagunđao i ispružio ruku uz tihu kletvu. Tvor je poletio zrakom,
snažno udario o zid i mlitavo pao na pod.
Catherine je stenjala iza poveza, a oči su ju pekle od gorkih suza.
William je teško disao, promatrao je krvavu ruku, pronašao je krpu pokraj
umivaonika, zamotao ju oko ruke i vratio se do Catherine. Sve više i više uvlačio
ju je u torbu dok joj nije došla do glave.
Shvaćala je da ju Althea zapravo ne želi vidjeti. Althea ju je željela uništiti.
Možda William to nije znao. Ili je možda mislio da joj je ljubaznije lagati. Nije
bilo važno. Nije osjećala ništa, ni strah, ni tjeskobu, iako su joj se suze stalno
slijevale iz kutova očiju. Kako je grozna sudbina napustiti svijet, a da ništa ne
osjećaš. Ona je sad bila samo splet udova u jednoj torbi, bezglava lutka, sve
uspomene povlačile su joj se i osjeti slabili.
Nekoliko misli probilo se kroz tu posteljinu od ništavila, kao zrake svjetlosti
u mraku.
Leo nikad neće saznati da ga je voljela.
Pomislila je na njegove oči, na sve one nijanse plave. Vidjela je nebo na
kraju ljeta i zviježđe u obliku lava. Srce mu je najsjajnija zvijezda.
Žalit će za njom. Kad bi ga barem mogla toga poštedjeti.
Oh, što su sve mogli imati. Zajednički život, tako jednostavna stvar. Gledati
kako mu zgodno lice pomalo stari. Sad si je mogla priznati da nikad nije bila
toliko sretna kao u trenucima s njim.
Srce joj je slabašno kucalo pod rebrima. Boljelo ju je od neiskazanih
osjećaja, kao čvrst čvor uslijed otupljenosti.
 Nisam te htjela ovako željeti, Leo, jako sam se borila da ostanem na rubu
vlastitog života... a zapravo sam trebala imati hrabrosti da uđem u tvoj.
 29. POGLAVLJE

L eo se kasno ujutro vratio iz posjeta svom starom mentoru Rowlandu

Templeu. Arhitekt, koji je sad radio kao profesor na fakultetu, nedavno je
primio kraljevsku zlatnu medalju za zasluge u unapređivanju studija arhitekture.
Lea je zabavljalo, ali ga nije nimalo iznenadilo kad je opazio da je Temple još
uvijek svojevoljan i razdražljiv kao i uvijek. Starac je gledao na aristokraciju kao
na svoj izvor prihoda, ali je prezirao njihov tradicionalan i nemaštovit osjećaj za
stil.
– Ti nisi jedna od takvih parazitskih tikava – naglasio mu je Temple, a Leo
je to shvatio kao kompliment. Kasnije mu je još kazao: – Moj utjecaj na tebe ne
može se iskorijeniti, zar ne? – Leo ga je, naravno, uvjeravao da je to nemoguće
te da se sjećao i cijenio sve ono čemu ga je Temple naučio. Nije se usudio
spomenuti daleko jači utjecaj starijeg profesora iz Provanse.
– Arhitekturom izmirujemo teškoće života – rekao je jednom Joseph Leu u
svom ateljeu. Stari profesor presađivao je neke biljke na dugom drvenom stolu
dok mu je Leo pokušavao pomoći. – Non, nemoj mi te dirati, monfils, prezbijeno
mi sadiš korijenje, treba im više zraka. – Uzeo je lončić od Lea i nastavio s
lekcijom. – Da bi postao arhitekt, moraš prihvatiti okoliš oko sebe bez obzira na
uvjete. A potom, s punom sviješću, uzmeš u obzir svoje ideale i preneseš ih u
strukturu.
– Mogu li bez ideala? – upitao ga je Leo, samo napola u šali. – Naučio sam
da im nisam dorastao.
Profesor Joseph nasmiješio mu se. – Ne možeš doseći ni zvijezde. Ali ipak
ti je potrebna njihova svjetlost. Trebaju ti za navigaciju, n’est-ce pas?
Uzmi ideale i oblikuj ih u strukturu. Samo tako možeš osmisliti dobru
kuću, dobru zgradu.
Ili dobar život.
A Leo je napokon pronašao zaglavni kamen, ključni dio na kojem može
sagraditi sve ostalo.
Veoma tvrdoglav zaglavni kamen.
 Usne su mu se iskrivile kad je razmišljao što će raditi s Catherine tog dana,
kako će joj se udvarati ili ju srditi budući da je ona očigledno uživala i u jednom
i u drugom. Možda započne s nekom malom svađom i poljupcem ju natjera na
uzmak i predaju. Možda ju opet zaprosi ako ju uhvati u trenutku slabosti.
Leo je krenuo prema Rutledgeovu stanu i ušao nakon ležernog kucanja te
opazio kako Poppy juri do njega u predvorje.
– Jesi li... – započela je i odmah prekinula čim ga je vidjela. – Leo. Pitala
sam se kad ćeš se vratiti. Nisam znala gdje si bio, inače bih poslala po tebe...
– Što je ovo, seko? – upitao ju je nježno odmah shvativši da ovdje nešto
itekako ne štima.
Poppy je izgledala slomljeno, a oči su joj bile krupne na blijedom licu. –
Catherine jutros nije došla na doručak. Pretpostavila sam da želi dulje odspavati.
Ponekad njezine noćne more...
– Da, znam. – Leo ju je uhvatio za hladne ruke i pažljivo zurio u nju. – Reci
odmah što je bilo, Poppy.
– Prije sat vremena poslala sam služavku u Catherininu sobu, da vidi treba
li joj što. Nije je bilo unutra, a na stolu do kreveta pronašla je ovo. – Drhtavom
rukom pružila mu je nove srebrne naočale. – I... bilo je krvi na krevetu.
Leo ju trebao trenutak da priguši napadaj panike. Osjetio je da ga peče od
glave do pete te silnu navalu energije. Vrtoglav poriv za tim da nekog ubije.
– Pretražuju hotel – čuo je kako mu Poppy govori, iako mu je jako šumilo
u ušima. – Harry i gospodin Valentine pričaju s poslugom s donjeg kata.
– Latimer ju je ugrabio – rekao je Leo dubokim glasom. – Poslao je nekoga
da ju otme. Prosut ću crijeva tom kurvinom sinu i objesiti ih na...
– Leo – šapnula je i prekrila mu usta rukom. Uplašila se onog što mu je
vidjela na licu. – Molim te.
Poppy je osjetila olakšanje kad joj je muž ušao u stan. – Harry, ima li kakvog
traga?
Harryjevo lice bilo je turobno i ozbiljno. – Jedan od noćne posluge rekao je
da je sinoć vidio muškarca odjevenog kao zaposlenik – pretpostavio je da je tek
počeo raditi – kako nosi torbu za rublje stražnjim stubama. To mu je upalo u
oko jer uglavnom sobarice srede robu i to nikad ne rade u to doba noći. – Položio
je ruku na Leovo rame, a ovaj ju je odmaknuo. – Ramsay, ne gubi glavu. Znam
što misliš i vjerojatno si u pravu. Ali ne možeš samo pojuriti kao luđak. Mi
moramo...
– Pokušaj me zaustaviti – rekao je Leo grlenim glasom. Nije više mogao
kontrolirati ono što se u njemu oslobodilo. Otišao je prije no što je Harry stigao
još jednom udahnuti.
– Isuse – promrmljao je Harry provlačeći prste kroz crnu kosu. Pogledao
je Poppy rastreseno. – Pronađi Valentinea – rekao je. – Još uvijek priča s
upraviteljima na recepciji. Reci mu da ode do pozornika Hembreyja – ili koga
god već može pronaći u ulici Bow – i neka im ispriča što se događa. Hembrey za
početak može poslati nekoga u Latimerovu kuću. Reci Valentineu da mu kaže
da se radi o mogućem ubojstvu.
– Leo neće ubiti lorda Latimera – rekla je bljedolika Poppy.
– Ako ga ne ubije – odgovorio je Harry s hladnom sigurnošću – ja ću ga
ubiti.

Catherine se probudila u čudnoj euforiji, puna energije i mirna te sretna što se

otresla noćnih mora. Samo kad je otvorila oči još se uvijek nalazila u noćnoj
mori, u sobi maglovitoj od slatkastog dima u kojoj su prozori bili zastrti teškim
zavjesama.
Dugo joj je trebalo da se sabere i mučila se da nešto vidi bez naočala. Boljela
ju je čeljust, a usta su joj bila nepodnošljivo suha. Očajnički je poželjela gutljaj
hladne vode i udah čistog zraka. Zapešća su joj bila svezana iza leđa. Napola je
ležala, napola sjedila na divanu, odjevena u spavaćicu. Nespretno je pokušala
ramenom odmaknuti uvojak raspuštene kose koja joj je pala preko lica.
Catherine je poznavala ovu sobu, bez obzira na nejasan vid. I znala je
staricu do sebe, tanku kao štap i odjevenu u crno. Ruke te žene pokretale su se
delikatnošću ticala kakvog insekta dok je podizala tanku kožnu cjevčicu
pričvršćenu za nargilu. Privukla ju je usnama, povukla, zadržala dah i otpuhnula
oblačić bijelog dima.
– Bako? – upitala je Catherine promuklim glasom i zadebljanim jezikom u
ustima.
 Žena se približila sve dok joj lice nije bilo tik uz Catherinino. Napudrano
bijelo lice, usne boje cinobera. Poznate oči obrubljene sjenilom. – Mrtva je. Ovo
je sad moja kuća. Moj posao.
Althea, prepoznala ju je ustravljena Catherine. Kadaverska verzija Althee
čije su se nekad zgodne crte lica izborale i sasušile. Puder joj je prekrivao kožu
na licu, ali nije uspio izgladiti mrežu bora. Izgledalo je poput napuklog sloja
porculana. Više je tjerala strah u kosti no što je to baka ikad bila sposobna. I
izgledala je prilično suludo s iskolačenim plavim očima kao u tek izleglog ptića.
– William mi je rekao da te vidio – rekla je Althea. – A ja sam kazala: Pa
moramo ju uhvatiti da nam uzvrati davno priželjkivan posjet, zar ne? Trebao je
malo isplanirati stvari, ali dobro je to obavio. – Pogledala je prema sjenovitom
kutu. – Ti si dobar dečko, Williame.
Odgovorio je nerazgovjetnim mrmljanjem. Ili je barem bilo nerazgovjetno
Catherine zbog nepravilnog pulsa čiji joj je šum odjekivao u ušima. Kao da joj
se tijelo iznutra presložilo te su se žile i živci doveli u neki nov red koji nije baš
mogla provariti.
– Mogu li dobiti vode? – upitala je hrapavim glasom.
– Williame, donesi našoj gošći vode.
Nespretno ju je poslušao, napunio čašu i došao do Catherine. Prinio joj je
šalicu usnama i gledao ju kako pažljivo ispija. Isušene usne, unutrašnja strana
obraza i grlo odmah su upili vodu. Imala je malo prašnjav i muljav okus, ali
možda je to bio samo okus u njezinim ustima.
William se povukao, a Catherine je čekala dok joj je teta zamišljeno pušila
nargilu.
– Majka ti nikad nije oprostila – rekla je Althea – što si onako pobjegla.
Lord Latimer nas je godinama proganjao zahtijevajući povrat novca... ili tebe.
Ali tebe ne brine nered koji si prouzročila. Nikad se nisi zabrinjavala onim što
nam duguješ.
Catherine je nastojala održati glavu u ravnom položaju, da joj ne padne
ustranu. – Nisam vam dugovala svoje tijelo.
– Mislila si da si predobra za to. Htjela si izbjeći moj pad. Htjela si izbor. –
Althea je zastala, kao da očekuje potvrdu. Kad ju nije čula, nastavila je u blago
osvetoljubivom tonu. – Ali zašto bi ga ti trebala dobiti kad ga ja nisam dobila?
Vlastita mi je majka došla jedne večeri u sobu. Rekla je da je povela sa sobom
finoga gospodina koji će me ušuškati u krevet. Ali prvo će mi pokazati neke nove
igrice. Nakon te večeri ništa nije ostalo od moje nevinosti Imala sam dvanaest
godina.
Povukla je još jedan dim iz nargile i pojavio se još jedan vrtoglav oblačić.
Catherine je sad morala ovo udisati i nije nikako to mogla izbjeći. Soba kao da
se lagano zaljuljala, onako kako je Catherine zamišljala ljuljanje broda na moru.
Plovila je na valovima i slušala Altheine provale bijesa. Osjetila je i suosjećanje,
ali i ono je, poput ostalih njezinih osjećaja, palo na dno.
– Mislila sam pobjeći – rekla je Althea. – Pitala sam brata – tvog oca – da
mi pomogne. Tad je živio s nama, dolazio je i odlazio kad bi mu se prohtjelo.
Uživao je besplatno u kurvama kad god bi to poželio, a one su se bojale požaliti
majci. Treba mi samo malo novaca, rekla sam mu. Otići ću daleko iz zemlje. Ali
on je otišao majci i kazao joj što sam tražila od njega. Nakon toga me mjesecima
nisu puštali iz kuće.
Catherine se slabo sjećala oca, bezosjećajnog i grubog muškarca, i mogla je
lako povjerovati u ovakvu priču. Ali pitala ju je hladno: – Zašto ti nije pomogao?
– Mom je bratu situacija odgovarala – dobivao je sve najbolje, a da nije
morao ni prstom pomaknuti. Majka mu je davala što god je htio. I sebičnoj svinji
nije bilo teško da me žrtvuje samo kako bi njemu bilo udobno. Bio je muškarac,
shvaćaš. – Zastala je. – I tako sam postala kurva. Godinama sam se molila za
spas. Ali Bog ne čuje molitve žena. Brine se samo za one koje je napravio na
svoju sliku.
Catherine je zaškiljila i zbunjeno nastojala posložiti misli. – Tetka – obratila
joj se oprezno – zašto si me dovela ovdje? Ako su to tebi napravih... zašto onda
mora biti napravljeno i meni?
– A zašto bi ti pobjegla kad ja nisam mogla? Želim da postaneš poput mene.
Kao što sam ja postala poput svoje majke.
Da... ovo je bio jedan od Catherininih strahova, onaj najgori. Da će zloba
njezine naravi nadvladati ako se nađe u krivoj situaciji.
Osim... što se to ovog puta neće dogoditi.
 Catherinin smušen um razmišljao je o ideji i prevrtao ju. Prošlost nije
budućnost. – Ja nisam poput tebe – rekla je sporo. – Nikad to neću biti. Žalim
zbog onog što su ti napravili, tetka. Ali ja nisam prihvatila isti izbor.
– Sad imam izbor za tebe.
Unatoč Catherininu omamljenom stanju svijesti, Althein sladak ton kao da
joj je naježio kožu.
– Ili ćeš izvući sve najbolje iz davnog dogovora s lordom Latimerom –
nastavila je Althea – ili ćeš služiti mušterije u bordelu kao ja. Što ćeš?
Catherine je odbila izbor. – Što god ti napravila – kazala je omamljeno, ali
pri punoj svijesti – nećeš promijeniti ono što sam ja.
– A što si ti? – Althein glas bio je pun prijezira. – Poštena žena? Predobra
za ovakvo mjesto?
Catherine je glava toliko otežala da ju više nije mogla držati uspravno. Legla
je na divan i položila glavu na ruku. – Žena koja je voljena.
Bio je to najgori i najbolniji odgovor koji je mogla dati Althei. I bila je to
istina.
Catherine nije mogla otvoriti oči, bila je svjesna pokreta oko sebe, toga kako
joj Althea svojim ticalima prčka po licu i kožne cjevčice nargile koju joj je
gurnula između usana. Začepili su joj nos pa je morala na silu udisati. Hladan i
opor dim ispunio joj je pluća. Zakašljala se, a potom je opet morala uvući te se
vremenom tako pretvorila u mirnu i neosjetljivu hrpu mesa.
– Odvedi ju gore, Williame – rekla je Althea. – U njezinu staru sobu.
Kasnije ćemo ju odvesti u bordel.
– Da, gospođo. – William je pažljivo podignuo Catherine. Gospođo, mogu
li joj odvezati zapešća?
Althea je slegnula ramenima. – Pa, sigurno nigdje neće pobjeći svojevoljno.
William je odnio Catherine na kat te ju položio na prašnjav krevetac u
njezinoj staroj sobi te joj odvezao ruke. Sklopio joj je ruke na trbuhu, kao da je
u lijesu. – žao mi je, gospođice – promrmljao je gledajući u njezine poluotvorene
oči. – Ona mi je sve što imam. Moram činiti onako kako mi naredi.
 30. POGLAVLJE

G uy, lord Latimer, živio je u novom dijelu Londona na zapadnoj strani, u

živopisnom i mirnom susjedstvu s nizom kuća od ciglene fasade usred
mnoštva drveća. Leo je često posjećivao tu kuću i to nekoliko godina ranije. Iako
su ulica i kuća bili uredni, mjesto je nosilo okus neukusnih uspomena naspram
kojih bi najgori kvart u East Endu izgledao poput rektorata.
Leo je sjahao s konja još u trku, odjurio do ulaza i počeo lupati šakama po
vratima. Misli su mu skretale u dva toka. Jedan je bio usmjeren na tjeskoban očaj
kojim je nastojao doći do Catherine prije no što joj se nešto dogodi ili bude
povrijeđena. Ili da joj pomogne ako ju je – neka mu je Bog na pomoći da ne bude
tako – nešto već snašlo.
Drugi tok misli bio je zaokupljen time kako će pretvoriti Latimera u
nakupinu mesarskih iznutrica.
Još nije bilo traga od Harryja – Leo je bio siguran da on neće mnogo
zaostajati za njim, ali ga nije imao namjeru čekati.
Uznemiren butler otvorio je vrata, a Leo se progurao pokraj njega. –
Gospodine...
– Gdje vam je gazda? – upitao je Leo naprasno.
– Ispričavam se, gospodine, ali on nije... – Butler je zapanjeno jauknuo kad
ga je Leo zgrabio za kaput i gurnuo uz najbliži zid. – Bože, gospodine, preklinjem
vas...
– Reci mi gdje je.
– U... knjižnici... ali ne osjeća se najbolje...
Leove usne iskrivile su se u zloban osmijeh. – Imam ja lijek za njega.
Lakaj je ušao u hodnik, butler je počeo zapomagati, ali Leo ga je već pustio
iz ruku. Za nekoliko sekundi našao se u knjižnici. Bilo je mračno i pregrijano, a
velika vatra, sasvim u neskladu s godišnjim dobom, gorjela je u kaminu. Latimer
je sjedio u fotelji, obraz mu je pao na prsa, a u ruci je držao polupraznu bocu.
Žut i crvenkast plamen osvjetljavao mu je podbuhlo lice i on je izgledao poput
paklene prikaze. Nezainteresiranim izrazom lica pogledao je strog Leov izraz, a
Leo je iz njegove nemogućnosti usredotočavanja razabrao da je pijan kao svinja.
Toliko pijan da ne bi mogao vidjeti ni drvo u šumi. Trebali su mu sati
pijančevanja da se dovede u ovakvo stanje.
Leo je pobjesnio od očaja kad je to shvatio. Jedino što je bilo gore od toga
da pronađe Catherine kod Latimera jest to da ju ne pronađe ovdje. Skočio je na
gada i rukama ga ščepao za masnu vratinu te ga osovio na noge. Boca je pala na
pod. Latimer je iskolačio oči, gušio se i pijuckao nastojeći se osloboditi Leova
stiska.
– Gdje je ona? – Leo je zahtijevao odgovor snažno ga drmajući. – Što si
učinio s Catherine Marks? – Oslabio je stisak samo kako bi mu dopustio da
progovori.
Gad se nakašljao i zasoptao te s nevjericom zurio u njega. – Manijače
prokleti! O kojem vragu ti pričaš?
– Nestala je.
– I ti misliš da je kod mene? – Latimer se nasmijao koliko mu je ovo bilo
nevjerojatno.
– Uvjeri me da nemaš nikakve veze s tim – rekao je Leo stežući mu vrat još
jače. – I možda ti poštedim život.
Latimerovo napuhnuto lice pomodrilo je. – Briga me za tu ženu ili bilo koju
drugu drolju zbog... nereda u koji si me ti uvalio! Život mi rušiš! Istrage,
ispitivanja u ulici Bow... prijatelji koji prijete da će me prijaviti. Znaš li koliko
neprijatelja sebi stvaraš ovime?
– Ni približno koliko ti.
Latimer se koprcao u nepopustljivom stisku. – Žele da umrem, proklet bio.
– Kakva slučajnost – rekao je Leo kroz stisnute zube. – Isto želim i ja.
– Što se tebi dogodilo? – zahtijevao je Latimer odgovor. – Pa ona je samo
žena.
– Ako joj se išta dogodi, ja nemam što izgubiti. A ako ju ne nađem do isteka
idućeg sata, ti ćeš platiti životom.
Nešto u njegovu tonu dovelo je do toga da Latimer panično iskolači oči. –
Ja nemam ništa s tim.
 – Reci mi, ili ću te daviti sve dok ne natekneš poput žapca.
– Ramsay. – Glas Harryja Rutledgea začuo se kao fijuk mača u prostoriji.
– Kaže da nje nema ovdje – promrmljao je Leo ne skidajući pogled s
Latimera.
Začulo se zveckanje metala i Harry je položio cijev kubure posred
Latimerova čela. – Pusti ga, Ramsay.
Leo se povukao.
Latimer je nešto nejasno promrmljao u grobnoj tišini knjižnice. Gledao je
Harryja.
– Sjećaš se mene? – upitao ga je Harry blago. – Ovo sam trebao učiniti prije
osam godina.
Činilo se kao da su Harryjeve hladne plave oči Latimera preplašile više od
Leova ubojitog pogleda. – Molim te – šapnuo je Latimer dok su mu usne
podrhtavale.
– Reci mi za pet sekundi gdje mi se sestra trenutno nalazi ili ću ti izbušiti
rupu u glavi. Pet.
– Ništa ne znam – preklinjao ga je Latimer.
– Četiri.
– Kunem se životom! – Suze su mu se pojavile u očima.
– Tri. Dva.
– Molim te, učinit ću sve što treba!
Harry je oklijevao i procijenio ga pogledom. Vidio mu je u očima da govori
istinu. – Kvragu – tiho je rekao i spustio kuburu. Pogledao je Lea dok je Latimer
pao na pod poput vreće pijanog i cendravog mesa. – Nije kod njega.
Brzo su se pogledali. Leo je tad prvi put osjetio srodnost s Harryjem, u trenu
kad su podijelili očaj zbog iste žene.
– Pa tko bi ju drugi htio oteti? – promrmljao je Leo. – Nitko nema veze s
njezinom prošlošću... osim tetke. – Zastao je. – U noći kad smo gledali predstavu
Cat je vidjela muškarca koji je radio u bordelu. Williama. Znala ga je kao curica.
– Bordel se nalazi u Marleyboneu – rekao je Harry naglo krenuvši prema
vratima. Dao je Leu znak rukom da ga prati.
 – Zašto bi tetka otela Cat?
– Ne znam. Možda je napokon potpuno poludjela.

Bordel je izgledao očajno, fasada na kojoj su se vidjeli slojevi boje od tisuću

premazivanja opet je ispucala sve dok netko nije odlučio da se oko toga više ne
treba ni truditi. Prozori su bili čađavi, a ulazna vrata odškrinuta poput lascivnog
poluosmijeha. Kuća do njega bila je manja i niža, poput maltretiranog djeteta
koje stoji do promiskuitetne starije sestre.
Često se događalo da vlasnici žive u različitim kućama kad bi bordel bio
obiteljsko vlasništvo. Leo je prepoznao kuću po Catherininu opisu. Ovdje je
živjela kao naivna djevojčica, nesvjesna budućnosti koja joj je već bila oteta.
Dojahali su pokrajnjom ulicom do prljave uličice iza bordela pune ruševnih
kućeraka, jednog od mnogih labirinata skrivenih iza glavne ulice.
Dvojica muškaraca odmarala su se na ulazu veće zgrade, odnosno, bordela.
Jedan od njih bio je golemog stasa što ga je samim tim definiralo kao glavnog
bordelskog siledžiju. U svijetu prostitucije, njegova je uloga održavanje reda u
bordelu i sređivanje razmirica između kurvi i klijenata. Drugi muškarac bio je
nizak i mršav, neka vrst pokućarca s pregačom omotanom oko zapešća i malim
štandom sa strane uličice.
Siledžija je ljubazno progovorio kad je primijetio da posjetitelji gledaju
prema stražnjem ulazu bordela: – Dame još ne rade, gospodo, vratite nam se
navečer.
Leo se svom silom potrudio da zvuči ljubazno dok se obraćao snagatoru. –
Imam nekog posla s vlasnicom.
– Neće vas moći vidjeti. Ali pretpostavljam da... možete pitati Willyja. –
Siledžija je mesnatom rukom pokazao na ruševnu kuću, gledao ih je oštro, ali su
mu geste bile ležerne.
Leo i Harry uputili su se prema trošnom ulazu manje kuće. Umjesto davno
izgubljenog zvekira ostao je samo niz rupa od čavala. Leo je odmjereno pokucao
na vrata, iako ih je poželio oboriti svom silom svojeg nestrpljenja.
Vrata su se za tren odškrinula i Leo se suočio s blijedom i pothranjenom
Williamovom pojavom. Mladićeve zjenice proširile su se od uzbuđenja čim je
prepoznao Lea. Da je imao išta boje u obrazima, odmah bi mu nestala. Pokušao
je ponovno zatvoriti vrata, ali Leo se probio naprijed.
Leo je zgrabio Williama za zapešće, povukao mu ruku naviše i promotrio
krvlju umrljan zavoj na njegovoj ruci. Krv na krevetu... pomisao na ono što je
ovaj čovjek možda učinio Cat pobudila je u njemu tako divlji bijes da je pobrisao
bilo kakvu drugu svijest. Više uopće nije razmišljao. Minutu kasnije našao se na
podu, zajahao je Williamovo tijelo i nemilice ga mlatio. Kroz maglu je čuo kako
ga Harry doziva i osjetio kako ga nastoji razdvojiti od ovoga.
Siledžiju je privukla graja pa je uletio kroz vrata i bacio se na njega. Leo je
prebacio težeg i krupnijeg muškarca preko glave i njegovo je tijelo s takvom
silinom palo na pod da se čitava kuća zatresla. Siledžija se osovio na noge i počeo
svojim golemim šaketinama mlatiti oko sebe. Leo se odmaknuo, podignuo ruke
i zamahnuo desnicom. Siledžija ga je lako blokirao. Ipak, Leo se nije borio po
svim pravilima. Lupnuo ga je nogom u koljeno. Kad je siledžija padao jaučući
od boli, Leo ga je još opalio po glavi. Siledžija je pao na pod, točno pred
Harryjeve noge.
Harry je razmišljao o tomu kako mu je šurjak jedan od prljavijih boraca
koje je vidio, a potom mu je kratko kimnuo glavom i uputio se prema praznoj
recepciji.
Kuća je bila jezovito prazna i tiha, čuli su se samo Harryjevi i Leovi povici
dok su tražili Catherine. Mjesto je zaudaralo na opijum, a prozori su bili
obloženi tako gustim slojem prljavštine da su zavjese bile nepotrebne. Svaka je
soba bila puna prljavštine. Sve sama prašina. Po kutovima se nahvatala paučina,
sagovi su bili puni mrlja, a drveni parket natruo i raspucan.
Harry je u sobi iznad njih vidio svjetlost lampe kako se probija kroz sjene
u hodniku i gomilu dima. Preskakao je po dvije-tri stube odjednom dok mu je
srce divlje kucalo.
Na divanu je opazio obris starice. Labavi nabori crne haljine nisu joj mogli
skriti mršave udove, isušene poput trule jabuke. Izgledala je polusvjesno dok je
koščatim prstima milovala kožnu cjevčicu nargile kao da se radi o nekoj zmiji
ljubimici.
 Harry joj je prišao, položio joj ruku na glavu i gurnuo ju da joj može vidjeti
lice.
– Tko si ti? – zacijukala je. Bjeloočnice su joj bile prljave, kao umočene u
čaj. Harry se suzdržavao da se ne odmakne koliko joj je dah smrdio.
– Došao sam po Catherine – rekao je. – Reci mi gdje je.
Zurila je u njega. – Brat...
– Da, gdje je ona? Gdje ju držite zatočenu? U bordelu?
Althea je pustila cjevčicu i obgrlila samu sebe rukama.
– Moj brat nikad nije došao po mene – rekla je žalosno dok su joj se znoj i
suze probijali kroz puder praveći od njega kremastu pastu. – Ne možeš do nje. –
Ali skrenula je pogled sa strane prema stubama koje su vodile na treći kat.
Harry je izletio iz sobe i pojurio stubama. Malo dobrodošlog hladnog zraka
i prirodne svjetlosti pojavilo se iz jedne od dviju soba na vrhu. Ušao je unutra i
promotrio zagušljivu sobu. Krevet je bio u neredu, a prozor otvoren.
Harry se sledio, a oštra bol probola mu je prsa. Srce mu je zastalo od straha.
– Cat! – povikao je i potrčao prema prozoru. Očajnički mu je trebalo zraka i
gledao je tri kata niže na ulicu.
Ali nije vidio polomljeno tijelo, nije bilo krvi, ničega nije bilo na ulici osim
smeća i balege.
Krajičkom oka opazio je neko bijelo titranje, poput klepeta ptičjih krila.
Harry je okrenuo glavu nalijevo i brzo udahnuo kad je vidio sestru.
Catherine je bila u bijeloj spavaćici i stajala je uz rub zabata. Bila je samo
metar i pol udaljena i puzala je uz nevjerojatno uzan oluk koji je stajao iznad
drugog kata. Rukama je obgrlila mršava koljena i snažno drhtala. Povjetarac joj
se poigravao uvojcima kose koja je izgledala poput blistavog barjaka na sivom
nebu. Jedan nalet vjetra ili trenutan gubitak ravnoteže mogao bi ju baciti sa
zabata.
Prazan pogled bio je još opasniji od Catherinina neugodnog položaja.
– Cat – rekao je Harry oprezno i okrenuo se licem prema njoj.
Kao da ga nije prepoznala.
 – Ne miči se – rekao je Harry promuklim glasom. – Budi mirna, Cat. –
Provukao je glavu u kuću dovoljno da povikne Ramsay!, a potom je ponovno
izvukao glavu kroz prozor. – Cat, nemoj pomaknuti ni mišić. Nemoj ni trepnuti.
Nije rekla ni riječ, samo je sjedila i drhtala s neusredotočenim pogledom.
Leo je došao iza Harryja i izvukao glavu kroz prozor. Harry je čuo kako je
Leu zastao dah. – Bože dragi. – Leo je procijenio situaciju te postao veoma,
veoma sabran. – Totalno je nadrogirana – rekao je. – Ovo će biti prilično
zeznuto.
 31. POGLAVLJE

etat ću uz oluk – rekao je Harry. – Ne bojim se visina.

Š Leov izraz lica bio je turoban. – Ni ja. Ali neće izdržati obojicu – težina
je prevelika. Oluk iznad nas truo je što znači da je takav vjerojatno i ovaj.
– Može li se do nje doći na neki drugi način? S krova trećeg kata? – Predugo
bi potrajalo. Nastavi pričati s njom dok ja ne pronađem neko uže.
Leo je otišao, a Harry se još više nagnuo kroz prozor. – Cat, to sam ja –
rekao je. – Harry. Prepoznaješ me, zar ne?
– Naravno. – Glava joj je pala na koljena i ona se zateturala. – Tako sam
umorna.
– Cat, čekaj. Ovo nije vrijeme za drijemež. Podigni glavu i pogledaj me. –
Harry je nastavio pričati s njom potičući ju da bude mirna i da ostane budna, ali
ona je jedva odgovarala. Višeput je promijenila položaj, a Harryjevo srce stalo bi
dok je svaki tren očekivao da se prevrne sa zabata.
Osjetio je olakšanje kad se Leo začas vratio s dovoljno dugim konopcem.
Lice mu je bilo znojno i duboko je udisao.
– To je bilo brzo – rekao je Harry uzimajući mu uže.
– Do nas je zloglasna soba za bičevanje – rekao je Leo. – Bilo je dosta
konopca.
Harry je rukama odmjerio dva namota užeta i započeo vezivati čvor. – Ako
ju namjeravaš namamiti da se vrati do prozora – rekao je – to ti neće upaliti. Ne
odgovara ni na što što kažem. – Ti zaveži čvor. Ja ću obaviti razgovor.

Leo nikad nije iskusio takav strah, pa čak ni kad je Laura umrla. To je bio spor
proces gubitka jer je gledao kako joj život prolazi poput pijeska kroz pješčani sat.
Ovo je bilo još gore. Ovo je bio najgori krug pakla.
Leo se nagnuo kroz prozor i zurio u Catherininu zgrčenu i iznurenu formu.
Shvaćao je efekt opijuma, zbunjenost i vrtoglavicu, osjećaj da su udovi preteški
za pokret dok istovremeno čovjek smatra da je toliko lagan da može poletjeti.
Uza sve to, Catherine još nije mogla ni vidjeti.
Ako ju uspije dovesti na sigurno, nikad ju više neće puštati iz ruku.
– Pa, Marks – rekao je najnormalnijim mogućim glasom – od svih suludih
situacija u kojima smo se našli, ova ima prvenstvo.
Podignula je glavu s koljena i zaškiljila prema njemu. – Lorde?
– Da, ja ću ti pomoći. Miruj. Inače ćeš moj herojski pokušaj spasa
maksimalno otežati.
– Nisam ovo planirala. – Glas joj je bio rastegnut, ali u njemu se osjećala
poznata i dobrodošla ljutnja. – Pokušala sam pobjeći.
– Znam. Za samo minutu uvući ću te unutra tako da se možemo pošteno
posvađati. A zasad...
– Ne želim to.
– Ne želiš ući? – upitao je Leo zbunjeno.
– Ne, ne želim se svađati. – Opet je spustila glavu na koljena i tiho zajecala.
– Isuse – rekao je Leo dok su ga osjećaji skoro nadvladali. – Ljubavi, molim
te, nećemo se svađati. Obećavam ti. Nemoj plakati. – Zadrhtao je i udahnuo dok
mu je Harry pružao uže sa savršeno izvedenim čvorom. – Cat, slušaj me...
podigni glavu i samo malo spusti koljena. Dobacit ću ti uže, ali jako je važno da
ga ne hvataš, u redu? Samo mirno sjedi i pusti da ti padne u krilo.
Poslušala ga je, ostala je mirna, škiljila je i treptala.
Leo je zamahnuo nekoliko puta procjenjujući težinu i koliko užeta treba
ispustiti. Zabacio je sporim i odmjerenim pokretom, ali prerano je palo uže koje
se odbilo od crijepa do Catherininih stopala.
– Moraš jače baciti – rekla je.
Unatoč Leovu očaju i dubokoj tjeskobi, on se morao suzdržati od osmijeha.
– Hoćeš li mi ikad prestati govoriti što mi je činiti, Marks?
– Ne mislim tako – rekla je nakon kraćeg razmišljanja.
Uzeo je uže i ponovno ga zabacio. Ovog puta palo joj je ravno na koljena.
– Imam ga.
 – Bravo, djevojko – rekao je Leo. Trudio se progovoriti mirnim tonom. –
Sad stavi ruke unutar kruga i prebaci uže preko glave. Želim da ti dođe oko prsa.
Nemoj brzo, drži ravnotežu... – Počeo je brže disati kad je vidio da se muči i da
petlja oko užeta. – Da, tako. Tako. Bože, volim te. – Izdahnuo je s olakšanjem
kad je vidio da je uže na svom mjestu i da joj dolazi točno do grudi te ispod ruku.
Drugi dio užeta dao je Harryju. – Ne ispuštaj ga.
– Nema šanse. – Harry ga je brzo omotao oko struka.
Leo je ponovno obratio pozornost na Catherine koja mu je nešto govorila
s namrštenim izrazom lica. – Što je, Marks?
– Nisi to morao reći.
– Što nisam morao reći?
– Da me voliš.
– Ali volim te.
– Ne, ne voliš. Čula sam kako si Win rekao da... – Catherine je zastala
nastojeći se prisjetiti. – Da ćeš se oženiti samo onom za koju si siguran da ju ne
voliš.
– Često govorim idiotske stvari – usprotivio se Leo. – Nikad mi nije palo
na pamet da me netko doista sluša.
Otvorio se prozor u sobi bordela do njih i kroz njega se nagnula ljuta
prostitutka. – Ovdje neke djevojke pokušavaju spavati, a vi se derete toliko
glasno da bi mogli i mrtve razbuditi!
– Uskoro smo gotovi – odvratio je Leo i ljutito ju pogledao. – Vratite se u
krevet.
Prostitutka se i dalje naginjala. – Što radite s djevojkom na vražjem krovu?
– Ne tiče vas se – odgovorio je Leo kratko.
Otvorilo se još nekoliko prozora, izvirilo je još više glava i čulo se još više
uzvika od nevjerice.
– Tko je ovaj?
– Hoće li skočiti?
– Bože moj, kakav će to nered ispasti.
 Catherine kao da nije primjećivala publiku koju su privukli, škiljila je
prema Leu. – Jesi li to stvarno mislio? – upitala ga je. – Ono što si rekao?
– Kasnije ćemo o tomu – rekao je Leo oslanjajući se na prozorski oluk i
držeći se za okvir. – Zasad želim da se uhvatiš rukom za zid i staneš na oluk.
Pažljivo.
– Jesi li to stvarno mislio? – ponovila je nepomična Catherine.
Leo ju je pogledao s nevjericom. – Bože dragi, Marks, zar baš sad moraš biti
tvrdoglava? Želiš da ti izjavljujem ljubav pred čitavom regimentom prostitutki?
Kimnula je žustro.
Jedna kurva doviknula je: – Hajde, dušo, reci joj to!
Druga se entuzijastično pridružila: – Hajde, ljubavi!
– Da čujemo, zgodni!
Harry, koji je stajao tik iza Lea, polako je odmahivao glavom. – Ako će ju
to maknuti s vražjeg krova, onda samo reci, kvragu.
Leo se još više nagnuo kroz prozor. – Volim te – rekao je kratko. Osjetio je
crvenilo u licu dok je gledao u Catherininu malu drhtavu pojavu, a u duši su mu
se pojavili osjećaji za koje nije mislio da je sposoban. – Volim te, Marks. Srce mi
u cijelosti pripada tebi. Nažalost po tebe, uz njega ide i ostatak mene. – Leo je
zastao tražeći prikladne riječi, a njemu su riječi prije tako lako prelazile preko
usana. Ali ovo su morale biti prave riječi. Previše su značile. – Znam da sam loša
pogodba. Ali preklinjem te da me ipak uzmeš. Zato što želim dobiti priliku da te
usrećim onako kako ti mene usrećuješ. Želim izgraditi život s tobom. – Trudio
se govoriti mirnijim tonom. – Molim te, dođi mi, Cat, zato što neću preživjeti
bez tebe. Ne moraš me ni voljeti. Ne moraš ni biti moja. Samo dopusti da budem
tvoj.
– Ohhh... – uzdahnula je jedna od prostitutki.
Druga je protrljala oči. – Ako ga ona neće – zašmrcala je – ja ga uzimam.
Leo još nije ni završio, a Catherine je ustala i počela puzati olukom. –
Dolazim – rekla je.
– Polako – upozoravao ju je Leo stežući uže i prateći pokrete njezinih sitnih
i bosih stopala. – Učini to onako kako si maloprije krenula.
 Lagano mu se primicala leđima okrenutim prema zidu. – Ne sjećam se da
sam ovo ranije radila – rekla je u jednom dahu.
– Ne gledaj dolje.
– Ionako ništa ne vidim.
– Još bolje. Samo nastavi. – Leo je postepeno povukao suvišno uže, kao da
ju peca na udicu. Prilazila mu je sve bliže, sve dok mu nije došla na dohvat ruke.
Leo je ispružio ruku što više može, a prsti su mu drhtali od napora. Korak, pa
još jedan, i ona se napokon našla u njegovu zagrljaju. Uvukao ju je u kuću.
Uzvici su se prolomili iz bordela i gomila prozora počela se zatvarati.
Leo je pao koljenima na pod uranjajući licem u Catherininu kosu. Drhtaji
olakšanja strujali su mu tijelom i on je uzdahnuo. – Imam te. Imam te. Oh,
Marks. Upravo si mi priuštila najgore dvije minute u životu. I zbog ovoga ćeš mi
se godinama iskupljivati.
– Bile su to samo dvije minute – usprotivila se, a on se suzdržao od
osmijeha.
Pretražio je džep, izvukao joj naočale i pažljivo joj ih položio na nos. Svijet
je opet postao bistar.
Harry je kleknuo do njih i dodirnuo Catherine po ramenu. Ona se
okrenula, obgrlila ga i snažno ga zagrlila. – Moj veliki brat – šapnula je. – Opet
si došao po mene.
Osjetila je na kosi kako se Harry smiješi. – Uvijek. Kad god me zatrebaš. –
Podignuo je glavu i sažalno pogledao Lea kad je nastavio. – Bolje ti je da se udaš
za njega, Cat. Muškarac koji je zbog tebe voljan proći kroz takvo što vjerojatno
je vrijedan da se zadrži.

Leo je izrazito nevoljko prepustio Catherine Poppy i gospođi Pennywhistle kad

su se vratili u hotel. Žene su ju odvele u sobu te joj pomogle da se okupa i opere
kosu. Bila je iscrpljena i dezorijentirana te beskrajno zahvalna na ovoj
umirujućoj pažnji. Bila je odjevena u čistu spavaćicu i ogrtač, a sjedila je pred
kaminom dok joj je Poppy češljala kosu.
 Sobu su počistili i pospremili, namjestili krevet i stavili svježe plahte.
Sobarica je otišla noseći gomilu mokrih ručnika te je pustila Poppy i Catherine
da popričaju u četiri oka.
Od Dodgera ni traga ni glasa. Catherine se sjetila što mu se dogodilo i steglo
ju je u grlu od žalosti. Sutra će se raspitati o tom udvornom malom biću, ali sad
se nije mogla suočiti s tim.
Poppy ju je čula kako šmrca i pružila joj rupčić. Lagano je prolazila češljem
kroz kosu. – Harry mi je rekao da te večeras ne gnjavim ovime, draga, ali da sam
na tvom mjestu, ja bih željela znati za ovo. Kad si otišla s Leom, Harry je ostao
dok ti policija nije došla u tetkinu kuću. Otišli su na gornji kat po tvoju tetku, ali
već je bila mrtva. U ustima su joj pronašli sirovu opijumsku smjesu.
– Jadna Althea – šapnula je Catherine pritišćući rupčić na suzne oči.
– Veoma si draga što uopće možeš osjetiti ikakvo suosjećanje prema njoj.
Sigurna sam da ja to ne bih mogla.
– Što je s Williamom?
– Pobjegao je prije no što su ga stigli uhititi. Čula sam Harryja i Lea kako
raspravljaju o tomu – unajmit će tragača da ga uhvati.
– Ne želim to – usprotivila se Catherine. – Hoću da ga puste.
– Ne sumnjam da će se Leo složiti sa svime što ti budeš željela – rekla je
Poppy. – Ali čemu? Nakon svega što ti je taj grozan čovjek napravio...
– William je bio žrtva, baš kao i ja – Catherine je rekla iskreno. – Samo je
nastojao preživjeti. Život je bio brutalno nepošten prema njemu.
– I prema tebi, draga. Ali ti si ga popravila mnogo bolje nego on.
– Ali ja sam imala Harryja. I tebe i tvoju obitelj.
– I Lea – rekla je Poppy vedrim tonom. – Rekla bih da si njega imala bez
sumnje. Za muškarca koji je bio toliko odlučan da provede život kao promatrač,
itekako je bio gurnut u kovitlac. Sve zbog tebe.
– Bi li tebi smetalo da se udam za njega, Poppy? – upitala je skoro plaho.
Poppy ju je zagrlila s leđa i položila nakratko glavu uz Catherininu. –
Sigurna sam da govorim u ime svih Hathawayevih kad kažem da bismo ti bili
vječno zahvalni ako se udaš za njega. Ne mogu ni zamisliti drugu osobu koja bi
se usudila uhvatiti ukoštac s njim.
Nakon lagane večere od tosta i juhe, Catherine je otišla u krevet i malo
odspavala budeći se svako malo od straha. Svakog puta umirila bi ju Poppy koja
je sjedila do njezina kreveta i čitala, a kosa joj je sjala poput mahagonija pod
svjetlošću lampe.
– Trebala bi se vratiti u stan – napokon je promrmljala Catherine ne želeći
ispasti poput djeteta koje se boji mraka.
– Ostat ću još malo – začuo se blag odgovor.
Kad se idući put Catherine probudila, Leo je sjedio na stolici. Promatrala
ga je snenim pogledom, upijala crte njegova zgodnog lica i ozbiljne plave oči.
Košulja mu je bila djelomično otkopčana i otkrivala je dlake na prsima. Iznenada
je osjetila očajničku želju da se privija uz ta snažna i čvrsta prsa pa je samo
pružila bez riječi ruku prema njemu.
Leo joj je odmah prišao. Obgrlio ju je oko struka i naslonio se na jastuke s
njom. Catherine je uživala u njegovu dodiru i mirisu. – Samo ja – šapnula je –
mogu se osjećati ovako sigurno u rukama najopakijeg čovjeka u Londonu.
Ovo ga je zabavljalo pa se oglasio. – Voliš opake, Marks. Običan muškarac
bio bi premekan za ženu poput tebe.
Ona mu se još više približila, a noge su joj se ukočile pod posteljinom. –
Tako sam iznurena – rekla je. – Ali ne mogu spavati.
– Sutra ujutro bit će ti bolje, obećavam ti. – Položio joj je ruku na kuk, preko
posteljine. – Sklopi oči, ljubavi, i daj da se ja pobrinem za tebe.
Nastojala ga je poslušati. Ali kako su minute otkucavale, mučio ju je sve
veći nemir i iziritirani živci, osjećaj suhoće koji joj se uvukao u kosti. Koža joj je
žudjela za dodirom, grebanjem, trljanjem, sam doticaj posteljine bio je dovoljan
da ju uzbudi.
Leo se digao iz kreveta i otišao po čašu vode koju je pohlepno iskapila.
Osjetila je ugodu u ustima od te hladne vlažnosti.
Leo je uzeo praznu čašu, ugasio lampu i vratio se do nje. Trznula se kad je
legao na madrac, a rasuti osjeti davali su joj signal za samo jednu moćnu
potrebu. Leo je u tami pronašao njezine usne, meke i nježne, i nije na to mogao
ostati ravnodušan. Položio joj je ruku na grudi i pronašao već krutu bradavicu
ispod muslinskog vela.
– Ovo se nekad zna dogoditi s opijumskim dimom – rekao je Leo tiho. –
Kasnije jenjava s navikom. Ali kad prvi put probaš, osjećaj zna biti ovakav. Živci
se napinju kad efekt oslabi, a rezultat svega toga jest... frustracija.
Primio ju je za grudi dok je govorio i nježno kružio palcem oko krutog
pupoljka. Ovo je osjećala posvuda, vatra joj se širila u dubini trbuha te duž ruku
i nogu. Dahtala je i koprcala se, bila je previše očajna da bi se sramila vlastitih
prigušenih jecaja dok je on zavlačio ruku pod posteljinu.
– Polako, ljubavi – šapnuo je Leo milujući joj zategnutu kožu na trbuhu. –
Pusti me da ti pomognem.
Nježno je dirao njezino nabreklo meso, milovao ju, razdvajao i ulazio
klizeći joj lako kroz vlažnost. Trznula se uvis, tijelo joj je žudjelo za njim, a svaki
njezin pokret poticao ga je da ju miluje dublje i prodornije.
Leo je sagnuo glavu i poljubio ju u vrat. Vršak palca nalazio mu se tik do
točkice koja se usijala i on ju je delikatno dragao i širio svojim vještim prstima.
Skoro je osjetila grčeve olakšanja, oteo joj se neželjen uzdah i ona mu je šakama
trgala stražnji dio košulje sve dok se fina tkanina nije počela razdirati. Teško je
disala, pustila je košulju i promrmljala nekakvu ispriku. On je strgnuo uništenu
košulju i ušutkao ju ustima.
Nježno je raširio ruku preko nje, zadirkivao ju je pažljivo dok je ona stenjala
i kočila se. Uslijedila je još jedna navala vatre, niz silovitih drhtaja, i ona mu je
raširila bedra kako bi mogao zavući prste. Kad su se i posljednji trzaji primirili,
pala mu je na ruke i prepustila se umoru.
Catherine se usred noći krišom privijala uz njega jer joj je još bio potreban.
Uzdigao se iznad nje mrmljajući da se mora opustiti, da će joj on pomoći, da će
se pobrinuti za nju, a ona je jecala bez zadrške kad je osjetila kako ju ljubi po
čitavom tijelu. Podignuo joj je noge na ramena i stražnjicu uhvatio rukama.
Nježno ju je milovao usnama i duboko zalazio jezikom u nježan procijep. Nije
uhvatio nikakav ritam, nego se samo igrao s njom, lagano ju je povlačio, lizao i
draškao. Osjetila je užitak u valovima i uzdahnula od olakšanja.
– Uzmi me – šapnula mu je kad je opet legao do nje.
 – Ne – rekao je Leo blago i stisnuo ju uz madrac. – Večeras nećemo to
raditi. Moramo pričekati dok ti se ne povrati svijest. Do jutra će nestati
djelovanje opijuma. Ako me tad još budeš željela, bit ću voljan i spreman.
– Sad te želim – rekla je, ali on ju je zadržao i još jednom zadovoljio ustima.
Catherine se probudila nakon nekoliko sati gledajući u nebo boje šljive koje
se već počelo razdanjivati. Leovo duguljasto tijelo ugodno se smjestilo iza
njezina, jednu joj je ruku držao na vratu, a drugu na trbuhu. Voljela ga je osjetiti,
tu titravu vrelinu i mišiće, kožu koja je mjestimice bila poput satena, a po drugim
mjestima gruba i opora. Iako je pazila da se ne pomakne, Leo se trznuo i
promrmljao nešto.
Polako ga je primila za ruku i položila mu ju na prsa. Leo ju je počeo gladiti
i prije no što se razbudio. Usnama joj je dotaknuo vrat. Osjetila ga je kako se
kruti uz njezinu stražnjicu i stisnula se uz njega. On je podmetnuo nogu između
njezinih i lagano joj stavio ruku na meke kovrčice.
Osjetila je kako je nabrekao i ukrutio se, kako joj se gura na ulazu i kruži
oko njezine vlažnosti. Bočno je išao ući u nju i zastao jer ga je meso, nateklo od
sinoćnjeg pretjerivanja, teško moglo primiti.
Blag glas draškao joj je uho. – Mmm... ti ćeš se morati više pomučiti, Marks.
Oboje znamo da možeš primiti više od ovog.
– Pomozi mi – zastenjala je.
Suosjećajno je promrmljao, podignuo joj nogu i namjestio ju. Sklopila je
oči kad je osjetila kako ulazi u nju.
– Eto ga – šapnuo je. – Ovo želiš?
– Jače... jače...
– Ne, ljubavi... pusti me da budem nježan s tobom. Bar zasad.
Gibao se sporo i promišljeno dok ju je rukom milovao po bedrima. Dao si
je vremena, a ona mu se samo mogla prepustiti. Ispunila ju je toplina i osjećaj
koji se pojačavao dok ju je on mazio. Šaputao joj je ljubavne riječi, ljubio ju po
vratu i uronio još dublje u nju. Izviknula mu je ime, a on ju je nježno povukao
još više. Drhtavom rukom oslonila mu se na kuk i uhvatila se za kožu.
– Nemoj se odvajati od mene. Molim te, Leo.
 Razumio je. Vlažno se meso još jednom stegnulo oko njega nježno mu
potežući krutost, a on je silovito navaljivao i olakšao se. Napokon je osjetila kako
je to kad on svrši, trbuh mu se stegnuo i taj moćan muškarac bio je sasvim
bespomoćan u tom posljednjem trenutku.
Ostali su spojeni najduže što su mogli, odmarali su se i promatrali kako se
zora probija kroz razdvojene zavjese.
– Volim te – šapnula je. – Jako, lorde. Moj Leo.
Nasmiješio se i poljubio ju. Ustao je i otišao navući hlače.
Dok je Leo prao lice nad umivaonikom, Catherine je uzela naočale.
Pogledala je praznu Dodgerovu korpu do vrata i nestalo joj je osmijeha s lica. –
Jadna lasica – promrmljala je.
Leo se vratio do nje i odmah ga je zabrinulo kad joj je vidio suzne oči. – Što
je?
– Dodger – rekla je šmrcajući. – Već mi nedostaje.
Leo je sjeo i povukao ju do sebe. – Željela bi ga vidjeti?
– Da, ali ne mogu.
– Zašto ne?
Nije ni odgovorila, a već je opazila čudan pokret iza vrata... krzneno i
mršavo tijelo provlačilo se užurbano kroz nevjerojatno uzan prostor. Catherine
je trepnula, bojala se pomaknuti. – Dodger?
Tvor je doskakutao do kreveta pocikujući dok su mu oči blistale kako joj se
približavao.
– Dodger, pa ti si živ!
– Naravno da je živ – rekao je Leo. – Sinoć smo ga odveli u Poppyn stan
kako bi se ti mogla malo odmoriti. – Nasmiješio se kad je tvor skočio na madrac.
– Nestašni mali zloćko. Kako si došao do ovdje?
– Došao me pronaći. – Catherine je ispružila ruke, a Dodger je skočio na
njih i ušuškao joj se uz prsa. Milovala ga je mrmljajući mu nježne riječi. – Znaš,
on me pokušao zaštititi. Prilično je jako ugrizao Williama za ruku. – Bradom je
pogladila Dodgera i tepala mu: – Moj dobar tvorić zaštitnik.
 – Bravo, Dodger – rekao je Leo. Napustio je krevet na tren, otišao do
odbačenog kaputa i počeo čeprkati po džepovima. – Pretpostavljam da nas ovo
dovodi do pitanja... ako se oženim, onda mi i tvor stiže u miraz, zar ne?
– Misliš li da će mi Beatrix dati da ga zadržim?
– Ne sumnjam u to. – Leo se vratio i sjeo do nje. – Uvijek je govorila da on
pripada tebi.
– Stvarno?
– Pa, očito je, kad uzmemo u obzir koliko mu se sviđaju tvoje podvezice.
Zbog toga ga ipak ne možemo kriviti. – Leo joj je pružio ruku. – Moram te nešto
pitati, Marks.
Žustro je ustala i sjela dok joj se Dodger ovijao oko vrata.
– Ne pamtim je li ovo peta ili šesta prosidba – rekao je.
– Tek je četvrta.
– Jučer sam te pitao. Brojiš li tu?
– Ne, to zapravo nije bilo hoćeš li se udati za mene, nego više hoćeš li se
spustiti s krova.
Leo je podignuo obrvu. – Moramo biti precizni. – Nataknuo joj je prsten
na prstenjak lijeve ruke. Bio je to najljepši prsten koji je ikad vidjela, savršen
srebrni opal s duboko usađenim nijansama plave i zelene boje. Sa svakim
pokretom ruke opal bi čudesno zasjao. Bio je obrubljen nizom sjajnih malih
dijamanata. – Ovo me podsjetilo na tvoje oči – rekao je. – Samo što nisu ni
približno lijepi kao one. – Stao je i pažljivo ju pogledao. – Catherine Marks,
ljubavi mog života... hoćeš li se udati za mene?
– Prvo želim odgovoriti na jedno drugo pitanje – kazala mu je. – To je nešto
što si me ranije pitao.
Nasmiješio se i oslonio čelom na njezino. – O farmeru i ovci?
– Ne... na ono što se događa kad nezaustavljiva sila naleti na nepomičan
predmet.
Grleno se nasmijao. – Kaži mi odgovor, ljubavi.
– Nezaustavljiva se sila zaustavi. A nepomičan se predmet pomakne.
– Mmmm. To mi se sviđa. – Nježno ju je dotaknuo usnama.
 – Lorde, ja se više ne bih probudila kao Catherine Marks. Želim ti postati
žena što prije.
– Sutra ujutro?
Catherine je kimnula. – Iako... nedostajat će mi da me zoveš Marks. To mi
je postalo prilično milo.
– Zvat ću te i dalje Marks s vremena na vrijeme. U trenucima velike strasti.
Pokušajmo. – Glas mu se stišao do zavodljivog šapata. – Poljubi me, Marks...
I ona je podignula nasmiješene usne prema njemu.
 EPILOG

Godinu dana kasnije

D ječji plač odjeknuo je u tišini.

Leo se trznuo kad je čuo zvuk i podignuo je glavu. Bio mu je zabranjen
pristup sobi u kojoj se Catherine porađala pa je s ostatkom obitelji čekao u
salonu. Amelia je ostala s Catherine i liječnikom, a povremeno bi izišla da kratko
izvijesti Win ili Beatrix što se događa. Cam i Merripen bili su izuzetno
optimistični jer su obojica gledala kako im žene sigurno i mirno rađaju.
Obitelj Hathaway pokazala se začuđujuće plodnom. Win je u ožujku rodila
snažnog momčića, Jasona Colea, kojemu su nadjenuli nadimak Jado. Dva
mjeseca kasnije, Poppy je rodila crvenokosu curicu Elizabeth Grace nad kojom
su brižno bdjeli Harry i čitavo osoblje hotela Rutledge.
Sad je došao red na Catherine. I dok je rađanje bio savršeno normalan
događaj za druge ljude, to je za Lea bilo najnervoznije iskustvo kroz koje je ikad
prošao. Nije mogao podnijeti da gleda kako mu ženu boli, a ipak nije ništa
mogao napraviti. Ništa mu nije značilo to što su ga često umirivali da se porođaj
odvija izvanredno... beskrajni sati porođajnih muka Leu nisu djelovali tako
izvanredno.
Leo je osam sati čekao u salonu držeći glavu na rukama i razmišljajući tiho
i neutješno. Bojao se za Catherine i jedva je podnosio pomisao na to da je
odvojen od nje. Volio je Catherine kao luđak, baš kao što je i predvidio. A ona
se u cijelosti mogla nositi s tim, baš kao što mu je jednom rekla. Bili su različiti
na toliko mnogo načina, a ipak su nekako bili kao stvoreni jedno za drugo.
Rezultat je bio iznimno skladan brak. Zabavljali su se žestokim i smiješnim
svađicama te dugim i misaonim razgovorima. Kad bi ostali sami, često su znali
govoriti nekim svojim jezikom koji nitko osim njih ne bi umio odgonetnuti. Bili
su tjelesan par, strastven i nježan. Zaigran. Ali najveće bračno iznenađenje bila
je ljubaznost koju su pokazivali jedno prema drugom... oni, koji su se nekoć tako
ogorčeno borili.
 Leo nije očekivao da će žena koja je ranije u njemu pobuđivala samo ono
najgore sad izvlačiti iz njega samo najbolje. I nije ni sanjao da će se ova ljubav
produbiti do takvih razmjera da neće poznavati ni kontrole ni suzdržavanja.
Pred ovako velikom ljubavlju muškarac se može samo predati.
Da se išta dogodi Catherine... ako išta pođe po zlu tijekom porođaja...
Leo je stegnuo šake i sporo ustao kad je Amelia ušla u salon s povijenim
novorođenčetom. Stala je kraj ulaza dok se obitelj tiskala oko nje s nježnim
usklicima. – Savršena curica – rekla je zadivljeno. – Liječnik kaže da je boja
izvrsna i da su joj pluća jaka. – Donijela je dijete Leu.
Toliko se bojao da se nije mogao ni pomaknuti. Nije uzeo dijete, samo je
zurio u Ameliju i upitao promuklim glasom: – Kako je Marks?
Odmah ga je razumjela. Blago mu se obratila. – Izvrsno. Dobro je, dragi,
sad ju možeš i posjetiti. Ali prvo pozdravi kćerku.
Leu se oteo uzdah kad je pažljivo primio bebu. Začuđeno je gledao u sitno
ružičasto lice i ustašca poput pupoljka. Kako je dijete lagano... bilo mu je teško
povjerovati u to da čitav jedan ljudski život drži na rukama.
– Dosta je povukla na Hathawayeve – rekla je Amelia s osmijehom.
– Pa, onda ćemo napraviti što možemo da to promijenimo. – Leo se sagnuo
da poljubi kćer u sićušno čelo, a čuperci tamne kose poškakljali su mu usne.
– Jeste li odabrali ime? – upitala je Amelia.
– Emmaline.
– Francusko. Veoma lijepo. – Amelia se, iz nekog razloga, tiho nasmijala
prije no što je upitala: – Kako biste nazvali dječaka?
– Edward.
– Po ocu? Kako divno. I mislim da bi mu pristajalo.
– Komu? – upitao je Leo još uvijek zaokupljen kćerkicom.
Amelia mu je pokazala na vrata gdje je Win stajala s još jednim malim
svežnjem kojeg je pokazivala Merripenu, Camu i Beatrix.
Leo je iskolačio oči. – Bože moj. Blizanci?
Cam mu je prišao sa širokim osmijehom. – Dečko je zgodan. Opasno si
zagazio u očinstvo, phral.
 – I Leo... – dodala je Beatrix. – Taman si na vrijeme dobio nasljednika... s
jednim danom viška!
– Na vrijeme za što? – Leo ju je upitao omamljeno. Pružio je kćerku Ameliji
i primio sina od Win. Pogledao je u dječje lice i po drugi se put zaljubio istog
dana. Ovo je bilo skoro previše za njegovo srce.
– Mislim na zemljište i kuću, naravno. – Čuo je kako mu se Beatrix obraća.
– Hathawayevi će sad zadržati kuću Ramsay.
– Ne mogu vjerovati da o tomu razmišljaš u ovom trenutku – rekao je Leo.
– Zašto ne? – upitao je Merripen dok su mu se tamne oči sjale. – Osobno
mi je laknulo što ću moći ostati u kući Ramsay.
– Svi se brinete za prokletu kuću, a ja sam upravo prošao kroz osam sati
čistog pakla.
– Žao mi je, Leo – rekla je Beatrix nastojeći zvučati skrušeno.
– Nisam razmišljala o tomu kroz što si prošao.
Leo je poljubio sina i pažljivo ga predao Win. – Idem sad vidjeti Marks. I
njoj je vjerojatno bilo teško.
Leo je prelazio po dvije stube u isti mah do sobe u kojoj se Catherine
odmarala. Izgledala je sitno pod pokrivačem, a lice joj je bilo izmučeno i blijedo.
Umoran smiješak zatitrao joj je na usnama kad ga je vidjela.
Došao je do nje i poljubio ju. – Što mogu učiniti za tebe, ljubavi?
– Ništa. Liječnik mi je dao laudanuma za bol. Vratit će se za koji trenutak.
Leo je i dalje stajao nad njom te joj gladio kosu. – Kvragu, što me nisi pustila
da ostanem – šapnuo joj je uz obraz.
Osjetio je kako se smiješi.
– Plašio si liječnika – rekla je.
– Samo sam ga pitao zna li što radi.
– Bez takta – istaknula je.
Leo se okrenuo i pregledao predmete na noćnom stoliću. – Zato što je
izvadio sprave koje su mi djelovale prikladnije za inkviziciju nego za porođaj. –
Pronašao je lončić s melemom i namazao joj suhe usne.
– Sjedi do mene – obratila mu se.
 – Ne želim te povrijediti.
– Nećeš. – Pogladila je rukom madrac da ga pozove.
Leo je s velikim oprezom sjeo do nje nastojeći ju ne pogurnuti. – Uopće me
ne iznenađuje što si odjednom rodila dvoje – rekao je, uzeo joj ruku i poljubio
prste. – Nevjerojatno si produktivna, kao i uvijek.
– Kako izgledaju? – upitala je. – Nisam ih vidjela nakon što su ih oprali.
– Imaju goleme glave i krive noge.
Catherine se zahihotala i trznula. – Molim te, nemoj me nasmijavati.
– Zapravo su prekrasni. Ljubavi moja najdraža... – Leo joj je utisnuo
poljubac u dlan. – Prije nisam doista imao pojma kroz što žena prolazi tijekom
porođaja. Ti si najhrabrija i najsnažnija osoba koja je ikad živjela. Ratnica.
– Nisam baš takva.
– Oh, da. Atila Bič Božji, Džingiskan, Saladin... sve su to slabići naspram
tebe. – Leo je zastao, a na licu mu je zatitrao osmijeh. – Dobro da si pazila na to
da jedno bude muško. Obitelj se, naravno, veseli tomu.
– Zato što ćemo zadržati kuću Ramsay?
– Djelomično. Ali mislim da ih u pravu ekstazu baca to što ću se sad morati
nositi s blizancima. – Zastao je. – Znaš da će biti zeznuti.
– Nadam se. Inače ne bi bili naši. – Catherine se još više privila uz njega, a
on ju je pažljivo prislonio na rame. – Pogodi što će se dogoditi u ponoć? – šapnuo
je.
– Dvije gladne bebe probudit će se istovremeno s vriskom?
– Osim toga.
– Nemam pojma.
– Poništit će se kletva Ramsayevih.
– Nisi mi to trebao reći. Sad ću biti ustravljena idućih... – Leo je stao i
pogledao na sat na kaminu. – Sedam sati i dvadeset osam minuta.
– Ostani sa mnom. Tu si siguran. – Zijevnula je i pustila da joj glava padne
na njega.
Leo se nasmiješio i pogladio ju po kosi. – Bit ćemo oboje dobro, Marks. Tek
smo započeli naše putovanje... i toliko toga još moramo obaviti. – Progovorio je
blažim tonom kad je čuo kako joj je disanje postalo ravnomjernije. – Odmori se
uz moje srce. Pusti me da ti bdijem nad snovima. I znaj da ćeš se sutra ujutro i
svako jutro nakon toga buditi pored osobe koja te voli.
– Pokraj Dodgera? – promrmljala mu je na prsima, a on se široko
osmjehnuo.
– Ne, tvoj poražen tvor morat će ostati u svojoj korpi. Mislio sam na sebe.
– Da, znam to. – Catherine mu je položila ruku na obraz. – Samo ti – rekla
je. – Zauvijek ti.