ANA KARENJINA-esej

Ovaj roman priča priču o ljubavi udate žene i carskog oficira koja je
istovremeno i moćna psihološka studija ljubavi i strasti, ali i krajnje uvjerljiva slika
aristokratskih krugova ruskog društva 19.vijeka. Osnovna tema i fabula ovog
romana su porodično-društveni odnosi u Rusiji ovog doba, odnosno analiza
problema braka i porodičnog života.
„Sve srećne porodice liče jedna na drugu, a svaka nesrećna porodica
nesrećna je na svoj način“ je uvodna rečenica ovog romana koja nam na prvo
čitanje ne znači ništa, ali što je više puta čitamo sve više ima smisla. Ovom
rečenicom Tolstoj je iskazao temu problema braka i kasnije razradio kroz
psihološku i socijalnu motivisanost likova, karakterističnu za realizam. Knjigu je
sastavio od puno likova, a istaknuo je tri braka: brak Stepana Arkadijeviča
Oblonskog i Darje Aleksandrovne Oblonski, preljubničku vezu Ane Arkadijevne
Karenjine udate za Aleksija Aleksandroviča Karenjina sa grofom Aleksijem
Kirilovičem Vronskim, odnos pre braka i kasnije u njemu Konstantina Dmitriča
Ljevina i Katarine Aleksandrovne Ščerbacke. Sve su to naizgled srećni brakovi svi
nalik jedni drugima. Idealna porodica ne postoji, svaka porodica je drugačija i
posebna, po nečemu se izdvaja od ostalih i to je ono čto je čini jedinstvenom, ali
ne i idealnom. Porodice se mogu podijeliti na one koje su zdrave i one koje nisu.
Zdravu porodicu karakterišu zdravi odnosi, povezanost članova porodice i
otvorena i slobodna komunikacija.
U kući Oblonskih prava je uzbuna, jer je žena doznala da joj je muž bio u
intimnim odnosima sa njihovom bivšom guvernantom Francuskinjom. To stanje
traje već tri dana i pogađa sve članove porodice. Stepan Arkadijevič se kaje, spava
u kancelariji i traži način kako da se pomiri sa ženom. U svojoj ženi je vidio samo
brižnu majku i dostojnu suprugu, ali ne i zavodljivu ženu. Porodični život pružao
mu je malo zadovoljstva, primoravao ga da laže i da se pretvara, što se nije slagalo
sa njegovom prirodom. Ljudi kao on su nevjerni, ali domaće ognjište i žena za njih
je svetinja. Djevojčica je bila njegova ljubimica, a prema dječaku je osjećao manje
ljubavi i uprkos njegovom trudu da to prikrije, sin je to osjećao. Doli je skrhana od
bola, u nevjerici od muževe izdaje. Želi da ga ostavi ali je djeca vezuju i to je čini
nemoćnom u ovakvoj situaciji, a i nije se mogla odviknuti da ga smatra svojim
mužem i da ga voli. Ona je uvijek mislila na djecu i sve bi na svijetu učinila da ih
spasi, dok se njen muž sjećao djece samo da bi se zabavljao sa njima. Jedno
drugom, muž i žena bili su tuđi. Ipak, Stivina sestra Ana Arkadijevič uspijeva da ih
pomiri na čemu su joj oboje beskrajno zahvalni. Međutim, to pomirenje nije
moglo biti trajno, domaći mir se poremetio tačno na istom mjestu. Nije bilo ničega
određenog, ali Stepan Arakadijevič skoro nikad nije kod kuće; novaca takođe
gotovo nikad nemaju; a sumnja da je on iznevjerava, jednako je mučila Doli; ona
ju je doduše tjerala od sebe bojeći se muka ljubomore koje je ranije podnijela.
U kući Karenjinih bilo je nečega lažnog u cjelokupnom sklopu njihovog
domaćeg života. Aleksej Aleksandrovič Karenjin je vrlo znamenit čovjek, malo
konzervativan i u neku ruku božanstven. Svaki trenutak njegovog života bio je
zauzet i raspoređen. Pridržavao se tačnosti kako bi stigao da obavi sve planove za
taj dan. “Bez žurbe i bez odmora” bila je njegova deviza. On je smatrao da svaka
žena može biti izložena izjavljivanju ljubavi drugih ljudi, ali on se potpuno oslanjao
na ženin takt i nikad ne bi sebi dopustio da i nju i sebe ponizi time što bi bio
ljubomoran. Tokom ženinog odsustva osjećao se usamljeno, ručao je sam, bilo mu
je dosadno. Kada se vratila zahvaljivao joj se što mu je poklonila taj dan,
osmjehivao joj se i dugo stezao ruku. Anu je pri susretu s njim obuzelo neko
nezadovoljstvo sobom. To osjećanje bilo je domaće, poznato i nalik na
pretvaranje, koje je doživljavala u odnosima prema mužu, ali ranije to nije
opažala. Ovo je bio prvi put da se odvojila od svoga sina. U njegovoj blizini
osjećala je zadovoljstvo i duševni mir kad bi susrela njegov postodušan, povjerljiv i
pun ljubavi pogled. Kod muža je najviše voljela njegovu osobinu što ga ništa nije
moglo spriječiti da iskaže svoje mišljenje. Njena prevara unijela je ogromne
promjene u njihovom životu, a najveće posljedice trpio je njihov sin, koga je Ana
napustila. Na kraju tragično završava bacivši se pod voz, misleći da tako rješava
sve probleme.
Ščerbacki je bila stara moskovska plemićka kuća, obrazovana i čestita
porodica. Knjeginjica Kiti imala je više uspjeha u velikom svijetu nego obje njene
starije sestre i više nego što je očekivala knjeginja. Bilo je vrijeme Kitine udaje i
otac i majka su se stalno raspravljali u vezi toga želeći za nju sve najbolje. Otac je
bio za Ljevina, a majka za Vronskog. Dok nije udala dvije starije kćeri, knjeginja je
mnogo strahovala, razne misli su joj prolazile kroz glavu i često je dolazila u sukob
s mužem. Knez je bio ludo ljubomoran prema kćerima, a pogotovo prema Kiti koja
je bila njegova ljubimica i na svakom koraku je pravio scene knjeginji-zašto
kompromituje kćer. Kiti se uvijek činilo da je otac najbolje razumije, iako je malo s
njim razgovarala, a više se majki povjeravala. Činilo joj se da je on skroz prozire i
razumije sve ružno što se u njoj zbiva. Knjeginja pored svega što se izdešavalo oko
Kitine udaje nije imala vremena da se posveti svojoj kćeri Doli, koja je prolazila
kroz težak period braka. Kasnije je ipak Kiti odlučila svojim srcem i udala se za
Ljevina.
Vronski je bio majkin ljubimac, iako su majke pristrasne, jasno je bilo da je
on jednom riječju junak. On u duši nije poštovao majku i nije je ni volio, ali prema
pojmovima kruga u kojem je živio i prema svom vaspitanju nije mogao zamisliti
drukačije odnose prema majci sem najponiznijih i punih poštovanja. Ne samo da
nije volio porodični život i da mu se ženidba uvijek činila dalekom, već je prema
opštem shvatanju neženjenih ljudi među kojima se on kretao, gledao u porodice,
a naročito u mužu, nešto tuđe, neprijateljsko i ponajviše smiješno. Vronski je
kazao Kiti: on i njegov brat tako su navikli da u svemu slušaju svoju majku, da
nikad ne preduzimaju ništa važno dok se s njom ne posavjetuju. “ I sada
očekujem, kao osobitu sreću, da mi dođe majka iz Petrograda”, kazao je Vronski.
Majka Vronskoga na početku je bila zadovoljna njegovom vezom jer ništa nije
isticalo mladića kao ljubavni odnosi u višem svijetu; a i Karenjina joj se svidjela i
smatrala je lijepom i čestitom ženom. Ali, kad je doznala da je njen sin odbio
važan položaj za njegovu karijeru samo da bi se mogao viđati sa Karenjinom,
navelo je da promijeni mišljenje. Stariji brat bio je takođe nezadovoljan mlađim.
On nije razbirao kakva je to ljubav, da li velika ili mala, strasna ili nestrasna,
griješna ili nevina; (on sam, iako je imao djece, izdržavao je jednu balerinu, i zato
je bio snishodljiv u ovoj stvari;) ali je znao da se ta ljubav ne sviđa onima kojima
Vronski treba da se sviđa, i zato nije odobravao postupak bratovljev.
Oblonskog razdiru preljube i finansijski problemi, Karenjina odvaja skandal,
pa čak i Ljevinov srećan brak trpi ljubomorne napade i česte svađe. Odnos obave-
za i sloboda uvijek se mijenja i u naše vrijeme slika braka i slobodne ljubavi nije sa-
svim ista kao što je bila u doba u koje je smještena priča o Ani i Vronskom, ali ova
opšta, najvažnija pitanja ostala su potpuno ista.