POSLJEDNJI STIPANČIĆI – VJENCESLAV NOVAK

 o autoru:
Vjenceslav Novak postavlja granice u svojoj umjetnosti preko kojih ne ide, iako bi
mogao ako bi se koncentrirao, što možemo ustvrditi samo malo dubljim proučavanjem
njegovog djela. Novak više pripovijeda nego što iznosi svoje likove pred naše oči. On
slijedi literaturnu tradiciju koju su osnovali Šenoa, Gjalski i drugi. Što se više
odmičemo od Novakova vremena, toliko su nam manje stvarni modeli njegovih
ličnosti i stvarni problemi njegova vremena. Novak je u sebi sjedinjavao iskustvo
čitača koji zna uživati u djelima i iskustvo profinjenog umjetnika. Djela: romani:
Pavao Šegota, Posljednji Stipančići, Dva svijeta, Tito Dorčić, Pod Nehajem, Nikola
Baretić; pripovjetke: Iz velegradskog podzemlja, Nezasitnost i bijeda, U glib,
Pripovijest o Marcelu Remeniću.

 vrsta djela: roman

 vrijeme radnje: 1834. godina, doba ilirskog preporoda
 mjesto radnje: Senj
 djelo realizma (prave povijesne činjenice, prikaz likova i radnje je opisan objektivno,
realističnom metodom)
 Posljednji Stipančići se kao roman mogu svrstati u socijalnu, ali i obiteljsku,
političku i društvenu kategoriju
 tematika romana bavi se životom u Senju
 roman se bavi političkim i društvenim pitanjima u Senju te samim životom obitelji
Stipančić

 kratak sadržaj:
Ante Stipančić bio je sin jedinac bogatih roditelja koji su imali krčmu. Kao mladić je
postao natporučnik, ali je napustio službu i živio od očeve imovine. Zagledao se u
Valpurgu Domazetović iz također ugledne, ali ne i tako bogate obitelji. Valpurga je
bila mnogo mlađa od Ante, a kad su se vjenčali bilo joj je samo 16 godina. 1806.
godine Valpurga je rodila sina Jurja koji je Anti bio sve. Dugo je pripremao gozbu
povodom njegova krštenja. Trebala je to biti gozba koju će Senj dugo pamtiti, a
zacijelo je i bila zapamćena po skandalu koji se tamo odigrao. Naime, pijani Winter je
Valpurgi izjavio ljubav zbog čega je Stipančić poludio i napao ga sabljom, nakon čega
se društvo razišlo. Winter je napustio Senj. Jednom prilikom kada Stipančić nije bio
kod kuće Valpurga je pronašla njegove spise. Čitala je o njegovim željama
za usponom i pronašla je spis o Jurjevom krštenju i sudskoj parnici zbog napada na
Wintera. O tome joj Ante prije nije ništa rekao, ali je ona unatoč tome što je vidjela
vlastitim očima spise još uvijek vjerovala da je Ante savršen. Juraj je od malih nogu
provodio mnogo vremena sa svojim ocem. Majka ga nije smjela ljubiti da ne bi
postao razmažen. U međuvremenu je Valpurga rodila i kćer Luciju za koju Ante nije
mario. Sva Antina osjećajnost, pažnja, stvari i iskustvo bilo je preneseno na Jurja. Otac
je svog “veoma inteligentnog” sina poslao na školovanje u Beč, a za Luciju nije htio
 niti malo novca odvojiti da bi se školovala iako je imala mnogo afiniteta, a da i nije
imala učinila bi to da pokaže da i ona to može. Na Valpurgin zahtjev da i nju školuju
je rekao da nemaju novaca za oboje, no ona je ipak učila talijanski i njemački
jezik. Juraj nikako nije mogao završiti studij. Četiri su se godine školovanja otegle u
deset, a troškova je bilo sve više i više. Dio po dio imovine Stipančić je prodavao
uvijek pronalazeći opravdanja za Jurjevo ponašanje. Pustio je Luciju na jedan ples i
mnogi su se mladići zanimali za nju. Ona je željela češće izlaziti i družiti se sa svojim
vršnjacima, a to je njoj bilo zabranjeno. Andrija Bukovčić, stari mornar koji je spasio
Antin brod, došao je u posjet Stipančićima i zamolio Antu za glas u saboru što mu
je Ante obećao, ali nije poštivao svoju riječ. Ante nije bio izabran za suca, što je žarko
želio. Za suca je izabran Čolić. U gradu su počeli nemiri. Senj se podijelio na dvije
strane (iliriste i protivike ilirizma). Vukasović želi pripojiti Senj Hrvatskoj i u narodu
probuditi nacionalnu svijest. Njegov protivnik je major Benetti koji polako gubi ljude
koji su stajali na njegovoj strani. Ante je uz Vukasovića. Sve više želi
Lucijino prisustvo, no ona ne voli biti s njim i pokušava mu se osvetiti zbog
načina kojim postupa prema njoj. Odnos postaje gori. Lucija je slomljena, otac još više
ljut, a Valpurga ih pokušava pomiriti. Juraj je potrošio sav novac ali nije završio studij,
i osramotio je obitelj zaposlivši se kao konobar. Ante je emocionalno uništen i “mora”
naći novac za Jurja. Posjetio je lihvara Marka i od njega ne dobiva ništa. Benetti
saznaje od Martinčića da Ante treba novac i nudi mu posao koji ga jako privlači, ali
Ante u početku ne uspijeva. Stipančić je tražio novac od Vukasovića, no ovaj mu nije
dao pa je prihvatio Benettijevu ponudu. Poslali su Jurju 500 forinti i on se zahvalio
obećavši da će im to nekako vratiti. Krajem jeseni Ante je obolio od upale pluća. Sada
je bio samo starac osuđen na ležanje u krevetu i zatvoreni prostor. Primio je pismo od
Jurja da je položio i posljednji ispit s odličnim uspjehom. Uskoro je umro
na Lucijinim rukama. Juraj nije bio prisutan. Mladi se Stipančić napokon vratio kući u
siječnju 1832. godine sa prijateljom Alfredom. S vremenom Lucija se snažno zaljubila
u Alfreda, za kojeg je vjerovala da je isto tako zaljubljen u nju. Juraj je prijetio
samoubojstvom ako mu majka ne da novca. Kada je prodala kuću i dala mu novce on i
Alfred su otišli i nisu se više javljali. Luciji su još uvijek stizali Petrarkini soneti
s inicijalima M.T. Ona pati za Alfredom i postaje krhka, boležljiva i slomljena. U
strahu za njeno zdravlje majka se olučuje na prevaru i zamoli M. Tintora koji joj šalje
sonete da piše Luciji pisma i potpisuje se kao Alfred. To je neko vrijeme dobro
utjecalo na Luciju, no ona uskoro razotkriva prijevaru i tada naglo oboli i umre. Na
samrti ju je Tintor i posjetio. Lucija je umrla ljepša nego ikad. Tintor se nakon
tragičnog događaja zaredio. Valpurga je umrla u bijedi i siromaštvu proseći na
ulici umotana u plahtu da ju ne prepoznaju.

 analiza likova:

Ante Stipančić njegove je karakteristike najbolje opisao njegov sin Juraj u

pismu koje je pisao svom prijatelju: ,,Moj tatica nije bio, čini mi
se, od najčistijih karaktera. Htio je pošto poto plivati na površini,
a neprestano je tonuo. Htio je biti i izvan kuće ono što je bio u
kući: prvi autoritet u svemu i svačemu, ali nije išlo. A nije
 išlo zato što je u isti čas tražio uporište na raznim stranama – jer
vlastitog nije imao. Nije bio ni političar. Da je poživio, ja kriv
ako ga ne bi lako našao i među našim ilirima. Bio je Austrijanac,
Francuz, Taljan i Mađar u isti čas. Otac i mati bili su mu zapravo
krčmar i krčmarica, za svoj stalež i u ovo doba vrlo bogati ljudi.
Od njih je kao jedinac primio svoju taštinu koja mu je ostala
neotklonjiva volja na svakom koraku života. Morao je naravno
zaboraviti što su mu otac i mati zaista bili i gledati u davninu da
potraži plemićki list svojih pradjedova, kojeg nije mogao naći.
Ali držao se svejedno plemićem. Kako je učio, rekao sam
ti: znao je od svačega nešto, a od svega ništa. Zato je ipak držao
sebe čovjekom učenim. Kod kuće je bio strah ukućana, a mali su
ga ljudi na ulicama pozdravljali dubokim poklonima na koje nije
nikada pozdravom odvraćao. Bio je ipak nesiguran na svakom
svom koraku i nigdje nije uspijevao. Lebdio je tako neprestance i
bio naravno svojim položajima nezadovoljan.’’, osim toga,
previše se brinuo za sina, a svoju kćerku i ženu je zanemarivao,
ustvari je želio da od Jurja napravi ono što od sebe nije uspio, tj.
da se Stipančićev san ostvari preko Jurja, što naravno nije
uspjelo, na kraju je njegov jadni život svršio na ruševinama zbog
nepravde koju je nanio svojoj ženi i kćeri, a samo zato jer je
smatrao da ga je Juraj iznevjerio, umro je onako kako je živio,
okružen svojom ženom i kćeri koje su ga jedine donekle voljele i
o njemu se brinule

Lucija Stipančić za njenu sudbinu kriv je njen otac i samo to patrijahalno društvo,
zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepoštenje
vanjskog svijeta jer je između ostalog stalno boravila u kući,
usprkos svemu tome ipak ja imala hrabrosti da se suprotstavi ocu
kojeg nije mogla iskreno voljeti jer je on za nju bio potpuni
stranac kojeg bi vidjela samo ponekad, a kad je bio prisutan
znala je da se mora ozbiljno (njoj mrsko) ponašati, voljela je
Alberta onako kako se može voljeti pravom, prvom,
istinitom ljubavlju, bila je jako osjećajna i krhka, a to je ujedno i
razlog njene smrti na kraju romana, ona jednostavno nije mogla
shvatiti Alberta i žalila je za svojom mladosti i nevinosti koju je
izgubila zbog svoje naivnosti i neznanja, iako je Lucija umrla
zbog tuberkuloze, njeno duševno stanje puno je pridonijelo
ranijoj smrti, zavoljela je Martina, ali jednostavno sa svojom
sudbinom nije mogla živjeti, sada ljubav ipak nije bila dovoljna,
na njenom liku se temelji slučaj posrnule djevojke

Valpurga Stipančić tipičan prikaz tadašnje žene, u ranoj se dobi udala za Stipančića
(bio je više porodice - smatrala ga je savršenim), bila mu
je poslušna i radila je sve što se od nje tražilo ( čak i ono što se
kosilo njenom mišljenju/želji), kada je pronašla spise koji su u
biti prikazivali u potpunosti njegov karakter i osobine
(negativne), nije odustala od svog uvjerenja da je Stipančić ipak
najbolji čovjek, nakon rođenja Jurja i Lucije pokazala je pravu
majčinsku ljubav prema svojoj djeci koju je iskreno voljela, iako
 joj Stipančić nije dao skoro ni pristup k njenom sinu jer
je vjerovao da bi ga tako razmazila i odgojila kao žensko, sve bi
učinila za svoju djecu, kada nije bilo Stipančića ispunjavala je
želje Luciji jer je bila takva osoba koja nije mogla nikog odbiti,
nakon Stipančićeve smrti mnogo je patila, ali se zbog siromaštva
morala povući u malenu kućicu zajedno s Lucijom, jedva je
dočekala sinov dolazak, koji se u potpunosti promijenio, čak i
kad je prijetio svojim samoubojstvom, smatrala je da tako
mora biti i ništa mu nije zamjerila te ga je istom ljubavlju
voljela, iako je kasnije saznala da je čak i svoje hrvatsko ime
promijenio u mađarsko, kada je vidjela koliko Lucija pati zbog
Alberta otišla je do Martina da se dogovori da joj on napiše
pismo (jer je znala da je zaljubljen u Luciju), ali da se potpiše sa
Albert, sve je željela dati, pa čak i svoj život za sreću svoje kćeri,
iako je znala da joj možda Lucija ne bi mogla nikada
oprostiti kad bi saznala za njezinu tajnu, nadživjela je Luciju
dvije godine i jako je za njom patila, a najviše ju je boljelo što je
izgubila sina kojeg u biti nije nikada niti imala, svoj tužni život
završila je smrznuta u hladnoj noći tražeći milostinju, tada je
završila patnja njenog srca

Juraj Stipančić prvo dijete, a još k tome i sin - upravo njemu Ante
Stipančić posvetio cijeli svoj život, dovodio bi mu učitelje kako
bi skupio što više znanja za tzv. misiju koja ga je čekala, majčinu
i sestrinu ljubav nikada nije ni osjetio (otac mu to
nije dozvoljavao), zbog toga kasnije nije osjećao ništa prema
njima, kada je pisao pismo svom prijatelju moglo se vidjeti da
je želio imati i majku i sestru, ali je tada već bilo kasno, mislim
da je za njegovo ponašanje nakon odlaska iz kuće bio kriv
upravo njegov otac, kada je Juraj otišao znao je da će mu otac
slati novac, pa se prepustio lagodnom životu, nakon dugo godina
izbivanja te nakon očeve smrti više ga nije ništa vezivalo za
njegovu domovinu, pa kada je izmamio novac kod majke
promijenio je ime u mađarsko i više se nije javljao, Jurja ne
okrivljujem jer smatram da je na njegovu dušu jako
puno utjecaja imao i odgoj njegova oca