BaP & BD

1
 BaP & BD

Johanna Lindsey

Predaja ljubavi

S engleskoga preveo
MARIN POPOVIĆ

2
BaP & BD

Dame koje ste željele Seliga,

ovaj je roman za vas.

3
 BaP & BD

PRVO POGLAVLJE

Wessex, 879. godina

Z akoračio je u dugačku dvoranu Wyndhursta, a svaka žena u prostoriji

zastala je sa svojim poslom kako bi ga ispratila pogledom. Nije to bilo ništa
neuobičajeno. Događalo se svaki put kada bi se našao u ženskoj nazočnosti;
ovdje, kod kuće, nije bilo važno gdje, žene jednostavno nisu uspijevale odvojiti
pogled od njega. Ovdje u Wyndhurstu razliku nije činila ni činjenica što je on
bio Viking, a one odreda Saskinje, kao ni to da se dva naroda često nisu
susretala bez krvoprolića. Njihovi su muškarci tek prošle godine okončali još
jedan rat s danskim Vikinzima na sjeveru.
Strah nije bio razlog opčinjenosti ovih žena, iako je ovaj umješni ratnik
znao biti itekako zastrašujući kada je to bilo nužno. Nije bila ni riječ o
strahopoštovanju zbog njegova divovskog rasta, kojim je nadmašio čak i
njihova gospodara, lorda Roycea, muškarca koji je i sam bio stasit. U pitanju je
bila puka činjenica da nikada nisu vidjele tako neuobičajeno pristala muškarca
kakav je bio Selig Haardrad.
Ne samo da je posjedovao tijelo na kojemu bi mu pozavidjeli i
sjevernjački bogovi nego je bio blagoslovljen i anđeoskim licem, urešenim
očima koje su mogle biti tamne poput ljetne oluje i svijetle poput polirana
srebra, izraženim jagodicama koje su uokvirile savršeno oblikovan nos te
neznatno izdignutim obrvama, crnim poput njegove duge, bujne, vrane grive.
Krasile su ga i usnice, tako senzualne da je svaka žena koju bi upoznao čeznula
za time da ih okusi na svojima.
Žene su se već trebale priviknuti na njega u ovih šest godina koliko je
prošlo otkako je prvi put došao ovamo sa svojim norveškim Vikinzima kako bi
opljačkao sasku zemlju, gotovo skončavši zbog svojeg pothvata. No činjenica
da ga poznaju nije činila razliku, pa nijedna žena nije bila imuna na njegove
čari, čak ni stara Eda, pognuta nad kuhinjskim ognjištem na kraju dvorane,
premda se ona prva uspjela prenuti iz snatrenja pa natjerati ostale da prionu
natrag svojim poslovima. Nije mu odoljela ni mlada Meghan, koja je sa svojim
damama sjedila i šivala uz otvoreni prozor.

4
 BaP & BD
Meghan je brojila tek četrnaest ljeta, no svejedno je sanjivo uzdahnula,
poželjevši da ovaj zanosni Viking nije dvostruko stariji od nje. Djevojka nipošto
nije bila premlada za udaju; čak se i dojenčad moglo vjenčati ako je potreba za
savezom među obiteljima bila dovoljno prijeka. Međutim Royceu, njezinu
bratu, takav savez nije bio potreban jer je brakom već osigurao savez sa
Seligom. Osim toga previše je volio Meghan da bi joj dopustio da napusti njegov
dom prije nego mine još mnogo ljeta, a ona je bila potpuno zadovoljna takvim
stanjem stvari.
Sjedeći za jednim od stolova postavljenih oko velike pivske bačve na
lijevoj strani izduljene dvorane, gdje su se običavali okupljati muškarci,
Seligova sestra Kristen promatrala ga je kako prilazi. Obično nije primjećivala
kakav učinak njegova nazočnost ima na žene, no tišina kojom je danas
pozdravljen njegov dolazak primorala ju je da ga tog dana primijeti. Uočila je
smiješak kojim je podario nekolicini žena, a primijetila je i kako namiguje
svima onima s kojima ga je vezalo intimnije poznanstvo. Prema njezinu sudu,
broj žena kojem je namignuo bio je prevelik.
Sjedeći pokraj Kristen i svjedočeći istom prizoru, njezin muž Royce
zakolutao je očima, te se potom tiho obratio svojoj supruzi: — Trebao bi se
konačno oženiti i prikratiti im muke.
— O kakvim mukama zboriš? — frknula je. — Itekako darežljivo dijeli
svoje tijelo uokolo, ne ostavljajući ništa doli zadovoljnih uzdaha za sobom.
Muke i jadi uslijedili bi tek kada bi se oženio. A i zašto bi to učinio kada mu se
žene svih godišta bacaju pred noge u dvjema zemljama i svim trgovištima koje
posjeti?
— Dakle isto bijaše i u Norveškoj?
— Oduvijek — uzdahnula je.
Royce se zahihotao, svjestan kako Kristen ni najmanje ne smetaju
mnogobrojna osvajanja njezina brata, čak ni ona poduzeta u njezinoj dvorani.
Bili su previše bliski da bi mu mogla išta zamjeriti. Znao je kako je Kristen
preuzela na sebe čak i zadaću osvete Seligova života kad je mislila da ga je
Royceov rođak Alden usmrtio u pljačkaškom pohodu, koji je prije šest godina
Seliga i nju doveo u Wessex.
Bilo je to vrijeme kojeg se Royce nije volio prisjećati. Kako li je samo
blizu došao odluci da naredi pogubljenje zarobljenika koje su njegovi ljudi prije
toga dana uhvatili, odluci zbog koje bi izgubio ljubav svojeg života. Njegova je

5
 BaP & BD
supruga bila među tim zarobljenicima, a njezini su joj suputnici pomogli da se
preruši u dječaka. Varka je umalo uspjela jer je djevojka bila gotovo jednako
stasita kao i sjevernjački muškarci, nadvisivši svojim rastom njegove ljude.
Međutim upravo je zaboravnost Vikinga, koji su je štitili, pomagali joj i
priskakali joj u obranu, privukla neželjenu pažnju na nju, naposljetku otkrivši
Royceu istinu onoga dana kada ju je dao bičevati.
Otkrivši obmanu, odvojio ju je od njezinih drugova pa odveo u svoju
dvoranu. Vjerovao je da je njihova kurva, jer mu nijedan drugi valjan razlog
njezine nazočnosti nije padao na um. A ona mu je dopuštala da živi u svojoj
zabludi, našavši u njoj izvor zabave, a svojom ga je smjelošću, kakvoj dotad nije
svjedočio u drugih žena, otpočetka dovodila u iskušenje. Odolio bi joj da ga nije
dovodila u kušnju, unatoč njezinoj ljepoti i usprkos opčinjenosti koju je gajila
spram njega. Njegova strastvena mržnja naspram svih Vikinga postarala bi se
za to.
Premda je ratovao protiv njih već petnaest godina, ta je mržnja dosegla
vrhunac tek prije jedanaest ljeta, kada je prilikom najgrozomornijeg iskustva
svojeg života, pribijen uza zid, bio primoran svjedočiti zvjerstvu danskih
Vikinga, koji su mu ubili oca i brata pa potom silovali i umorili vjerenicu.
Roycea su ostavili da umre među tijelima svojih voljenih, a njegov bi se život
uistinu tamo i ugasio da Danci nisu produžili dublje u unutrašnjost kako bi
opljačkali samostan Jurro, davši priliku preživjelim slugama da mu priskoče u
pomoć.
Da, Royce je imao itekako dobre razloge da prezire sve Vikinge. A ipak,
zaljubio se u jednu od njih te je, zbog nje, čak postao snošljiv prema članovima
njezine obitelji. Dolazili su ih posjećivati u velikim skupinama, ploveći iz
Norveške u svojim dugačkim brodovima, no njezin brat Selig bio je i više nego
čest gost, ostavši živjeti s njima čak tri od posljednjih šest godina.
Tijekom prve godine njihova braka Selig je ostao s njima kako bi se
uvjerio da će s Kristen prilično postupati u njezinu novom domu. Ostao je s
njima cijelu zimu, no vratio se natrag u Norvešku sa svojim roditeljima nakon
njihova posjeta sljedećeg ljeta, a iako ih Kristenini roditelji nisu običavali
posjećivati baš svake godine, Selig je dolazio svojim novim brodom (Royce je
spalio stari), obično sa sobom vodeći jednog ili oba svoja mlađa brata.
Petogodišnji Alfred, koji se za susjednim stolom pretvarao da oštri svoj
kratki drveni mač, oponašajući muškarca koji je oštrio pravo sječivo,
naposljetku je primijetio dolazak svojeg ujaka, smjesta mu potrčavši u susret.

6
 BaP & BD
Selig je uz gromoglasan smijeh uhvatio dječaka pa ga bacio dobrih dva metra u
zrak, tik do stropnih greda. Kristen je sklopila oči, progunđavši, no zvuk
razdraganih povika njezina sina otkrio joj je da ga je Selig sigurno uhvatio.
Otvorivši oči, ugledala je kako Selig, noseći dječaka na svojim širokim
ramenima, prilazi njoj i Royceu.
Trogodišnja Thora, koja se ugnijezdila u Kristeninu krilu, ispružila je
ruke kako bi od ujaka zaiskala isto ono čime je netom počastio njezina brata, a
on je bio i više nego spreman udovoljiti djevojčici. Međutim Kristen ga je
ošinula po prstima kada je posegnuo prema njezinoj kćeri, rekavši: — Ne, ako
ti je život mio.
Selig se samo ovlaš nasmijao njezinu upozorenju, odgurnuvši joj dlanove
ustranu kako bi ugrabio svoju nećakinju. Međutim nije ju bacio, nego ju je
podigao umjesto toga u zrak kako bi na meku dječju put njezina obraza utisnuo
glasan cjelov, koji je, baš kako i hihotanje djevojčice, odjeknuo cijelom
dvoranom. Potom je opkoračio klupu nasuprot Thorinih roditelja i sjeo na nju,
zadržavši dijete u naručju, gdje se ona udobno smjestila, doimljući se tako
malenom naspram njegovih širokih ramena. Kristen se nije mogla ljutiti na
njega dobro znajući za posebnu, duboku ljubav koju je gajio za sestrinu
djevojčicu, koja mu je toliko nalikovala.
Prvo su dijete nazvali po kralju jer je Royce tako htio. Kristen se
pobrinula da drugo dijete, na Royceovo posvemašnje zgražanje, nazovu po
bogu, i to vikinškome bogu. Međutim bilo je bjelodano kako nijedno od njih
nije naslijedilo ni Kristeninu tamnoplavu kosu ni svijetle, vodenaste oči. Alfred
je naslijedio očevu tamno-smeđu kosu i zelene oči, a malena se Thora djenula
na Kristeninu mati, baš kao i Selig, naslijedivši vranu kosu i sive oči, zbog čega
su oboje izgledali poput Kelta od kojih je Brenna potjecala; nipošto poput
Norvežana ili Sasa.
— Dovršena je — bile su njegove prve riječi, popraćene zadovoljnim
osmijehom.
Kristen i Royce nisu trebali objašnjenje za ovu kratku izjavu. Selig je prije
dvije godine odlučio kako se želi naseliti ovdje, u Wessexu. Bio je očev
nasljednik, no Garrick nije bio ni izbliza tako star da bi Selig mogao u skorije
vrijeme naslijediti njegovu kuću i posjede u Norveškoj. U domovini je još
uvijek živio pod očevim krovom. Sada je poželio imati vlastiti dom, pa ga je
počeo graditi na zemljištu nedaleko od Wyndhursta, koje mu je Royce prodao.
Kuća je trebala biti dovršena još prošle godine, no proteklog su ljeta Sasi

7
 BaP & BD
ponovno zaratili s Dancima, a Selig je iznenadio svakoga — osim svoje sestre,
koja je znala koliko njezin brat uživa u dobrom boju — boreći se u ratu na
strani svojeg šogora.
Tog je ljeta ranjen u presudnoj bitci, a rana je bila dovoljno ozbiljna da
je neko vrijeme ostao ležati bez svijesti, ne mogavši se pridružiti Royceu kada
su Sasi naposljetku uspjeli otjerati Dance. Selig je često običavao prepričavati
kako mu je, u neobičnoj životnoj ironiji, život spasio Danac koji mu je pomogao
i povio mu rane, pretpostavivši kako ranjenik mora biti pripadnik danske
vojske jer Selig nije nimalo nalikovao Sasima. Budući da je Selig govorio sve
sjevernjačke jezike, uključujući i danski, čovjek nikada nije doznao da je, u
svojoj zabludi, pomogao neprijatelju, a Selig se prije kraja bitke uspio vratiti na
sasku stranu bojišnice.
Izgradnja njegove kuće morala je pričekati do svršetka rata, a Kristen je
dobro znala koliko ga je rasrdila spoznaja da će zbog vremenskih neprilika
morati dodatno odgoditi gradnju nakon što je cijelu zimu proveo s njima.
Gradnja je nastavljena u proljeće, iako je napredak bio usporen poljodjelskim
radovima kojima se u to doba trebalo posvetiti, a Selig je sada imao i vlastite
oranice koje je trebalo zasijati.
Royce mu je ustupio svojeg zidara, Lymana, te onoliko robova koliko je
mogao odvojiti, iako je Selig na sjevernim vikinškim trgovištima kupio pola
tuceta vlastitih sužanja prije nego što se te godine vratio na šogorovo imanje i
svoje planove podijelio sa sestrom. Kupio je isključivo muškarce, iz poštovanja
prema svojem šogoru posebno pripazivši da među kojima ne bude Sasa, a
njihova je zadaća bila raditi na izgradnji kuće i obrađivati mu polja. Njegov mu
je otac pak poklonio još nekoliko robova, davši tako mladićevoj zamisli
blagoslov, jer se Garricku, čije mišljenje o njegovu zetu nije bilo tako dobro da
bi mirne duše prepustio kćerinu sigurnost isključivo u njegove ruke, zamisao
da Selig živi blizu Kristen i štiti je od opasnosti itekako svidjela.
Seligovo zadovoljstvo vlastitim postignućem bilo je tako očito da je i
Kristen bila sretna zbog njega. — Kada ćemo dakle proslaviti gozbom? —
upitala je.
Nasmijao se. — Tek kada se Ivarr vrati sa ženama koje će gozbu
pripraviti.
Ivarr je bio njegov najbliži prijatelj, koji je onog sudbonosnog dana pao
u zarobljeništvo zajedno s Kristen i ostalima. Tog su ljeta svi podjarmljeni i

8
 BaP & BD
primorani nositi lance, sve dok ih Kristenini otac i stric nisu došli izbaviti. Sada
je Ivarr svakog ljeta običavao Seligovim brodom ploviti do sjevernih trgovišta,
ostavljajući Seliga u Wessexu s Kristen.
— Poslao si ga da kupi žene?
Iznenađenje u njezinu glasu primoralo ga je da se stane braniti. — Ne
mogu dolaziti k tebi svaki put kada poželim toplo jelo ili kad mi zatreba nešto
zakrpati, Kris.
Nije bila istinski uzrujana. Ropstvo je bilo životna činjenica, a ni kršćani
ni pogani nisu vidjeli ništa loše u podjarmljivanju poraženih protivnika.
Njezina je obitelj oduvijek posjedovala robove, od kojih su neki bili zarobljeni
u vojnim pohodima, a neki kupljeni. I njezin ih je suprug posjedovao, iako su
to mahom bili slobodni ljudi koji nisu imali čime platiti kazne za počinjena
zlodjela, kakva god ona bila, pa su u skladu sa saskim zakonima kažnjeni
sužanjstvom, a bilo je tu i mnoštvo njegovih kmetova, koji se nisu uvelike
razlikovali od robova.
I njezina je mati nekoć zarobljena, pa poklonjena njezinu ocu kao
ropkinja, a jednako je tako i Royce zarobio Kristen pa je držao u sužanjstvu
neko vrijeme — sve dok njezin otac nije došao kako bi stao tomu na kraj. Iako
se, istini za volju, Royce već i prije toga odlučio oženiti njome pa mu poticaj
pobješnjela oca i stotinu Vikinga, koje mu je on doveo pred dveri, te bodeža
njezine majke pod vratom uistinu nisu bili potrebni.
— Naravno da ćeš sada trebati žene koje će skrbiti za tebe i tvoje
kućanstvo — odgovorila je Kristen — ali trebao si meni prepustiti da ih
odaberem za tebe. Ivarr će, ako ga imalo poznajem, odabrati odreda ljepotice,
umjele one kuhati i šivati ili ne.
— Uistinu? Zaista tako misliš?
Gorljivost kojom je izgovorio riječi izmamila je iz Royceova grla
grohotan smijeh, no Kristen bi mu sasvim sigurno bacila nešto u glavu da nije
još uvijek u naručju držao njezinu kćer. — Pred noge ti se baca više žena nego
što znaš što bi s njima učinio, Selig. Čovjek bi pomislio kako ćeš htjeti da
posjeduju neke korisne vještine ako si već voljan za njih izdvojiti pozamašan
novac.
Oba su muškarca prasnula u smijeh, a Kristen je, mršteći se, dodala: —
Pored takvih vještina.

9
 BaP & BD
Selig se nastavio hihotati. — Tada se nadajmo da su podjednako vješte u
mnogim stvarima, inače ću i dalje posjećivati tvoju dvoranu, sestro.
— Kada si samo postao tako razmažen? — odvratila je podrugljivo.
Slegnuo je ramenima, udijelivši joj osmijeh koji bi rastopio i najtvrđe srce pa
odgovorio: — Predobro me poznaješ.
Bio je u pravu, uistinu ga je poznavala jako dobro. Selig je volio žene
jednakom strašću kojom su one obožavale njega, a prema svakoj se odnosio na
jednak način. Nije zlorabio ropkinje i nametao im se samo stoga što ga nemaju
pravo odbiti, nego je i njih snubio jednako kao što bi zavodio i slobodne žene.
Kristen nije nimalo sumnjala da ženama koje mu Ivarr dovede sužanjstvo u
njegovu domu neće nimalo teško pasti.
— Kada dakle očekuješ Ivarrov povratak? — zapitala je.
— Namjeravao je otploviti do Birke i Hedebya, pa mu se ne nadam barem
još dva tjedna, možda i cijeli mjesec.
Kristen bi mu ponudila svoje žene za pripremu gozbe, no znala je da će
Selig htjeti čekati dok se Ivarr ne vrati s ostatkom njegovih ljudi kako bi
zajedno proslavili dovršetak gradnje njegove kuće. Sedmorica muškaraca koja
su sada plovila s Ivarrom također su se odlučila naseliti u Wessexu, a među
njima i njezin dragi prijatelj Thorolf. Ostali će s Ivarrom otploviti natrag u
Norvešku prije nego što ih zimski mjeseci zarobe ovdje, pa će se ponovno
vratiti sljedećeg proljeća.
Uzdahnula je, primijetivši koliko žena još uvijek zuri u Seligovu pravcu,
potpuno zanemarujući svoje dužnosti. Gotovo sve. — Vidim kako će biti teško
primorati služavke da rade svoj posao sada kada si ponovno besposlen.
Okrenula se prema svojem mužu, našalivši se: — Ne postoji li neki novi
rat u koji bi ga mogao poslati?
Royce je kroz smijeh odgovorio: — Da takvo što učinim, osjetio bih
oštricu tvoje sjekire.
Bilo je to i više nego izgledno. Nije bila nimalo oduševljena kada su joj
minulog ljeta i muž i brat odjahali u boj protiv Danaca.
Upravo im se spremala to i priznati kada je jedan od Royceovih ljudi
utrčao u dvoranu. — Gospodaru, prilazi nam pet jahača — rekao je — a ako je
vjerovati mojim očima, jedan od njih nadomak je smrti. Nose kraljev stijeg.

10
 BaP & BD
Kristen je u sebi zatomila uzdah ozlojeđenosti, pobojavši se da je rat
ponovno pokucao na vrata Wessexa.

11
 BaP & BD

DRUGO POGLAVLJE

M uškarce u Wyndhurst nije dovela prijetnja rata, kako se Kristen

pribojavala, nego novi plan koji su smislili Alfred i njegovi savjetnici ne
bi li osnažili postojeći mir. Pet poslanika koji su u Wyndhurst došli sa zapada
bili su, po Alfredovu nalogu, na putu za dvor kralja Guthruma. Nisu pretrpjeli
nikakva napada, a polumrtvi čovjek nije zadobio nikakvih rana. Snašlo ga je
nekakvo prirodno oboljenje koje mu je uzrokovalo velike bolove i zbog kojeg
su mu udovi otkazali poslušnost.
Kristen je doznala kojim su poslom muškarci došli tek nakon što je
bolesnog muškarca smjestila u postelju i pozvala vidare da mu liječe boljke.
Vijest o njegovoj smrti zatekla ju je prije nego što se uspjela vratiti svojem
suprugu. Sve se zbilo u tren oka, a dva vidara nisu znala reći od čega je čovjek
skončao.
Dopala ju je mučna dužnost da o nemilu događaju izvijesti muškarce koji
su čekali novosti, a četvorica muškarca, koja su jahali s preminulim, nisu vijest
primila dobro. Nije u pitanju bila žalost, jer petog čovjeka gotovo nisu ni
poznavali, nego ljutnja zbog propasti njihova poslanstva zbog muškarčeve
smrti. Bili su uvjereni da će kralj biti gnjevan. Royce je sumnjao u to. Alfred
mu je bio prijatelj i kralj, a poznavao ga je dovoljno dobro da bi znao kako
Alfred isprva neće biti sretan zbog odgode, no potom će jednostavno pronaći
nekoga da zamijeni preminulog muškarca.
Naravno, pronaći zamjenu neće biti lako jer je preminuli muškarac bio
njihov tumač, onaj koji je Dancima trebao govoriti uime biskupa u njihovoj
družini, zapravo jedinog diplomata u poslanstvu. Ostala su tri muškarca bila
tek čuvari, jer ih je put vodio nesigurnim krajevima koji su ovih dana vrvjeli
razbojnicima. Biskupa bi bilo lako zamijeniti, no u Alfredovu kraljevstvu nije
bilo mnogo onih koji su govorili danskim jezikom, pa bi se pronalazak novog
tumača mogao pokazati teškom zadaćom.
Selig je također morao čekati Royceovo objašnjenje događaja kako bi
shvatio u čemu je problem, ali ne stoga jer je, poput svoje sestre, bio zaokupljen
drugim dužnostima, nego zbog toga što nije razumio ni riječi onoga o čemu su
Sasi međusobno govorili.

12
 BaP & BD
Za razliku od Kristen, koja je naučila razne jezike svih robova koji su
obitavali u domu njihovih roditelja tijekom njezina odrastanja, uključujući i
onaj svojeg supruga, Selig je naučio samo one jezike za koje je smatrao da će
mu poslužiti u trgovanju. Tako je mladić tečno govorio danski i švedski, a umio
se sporazumjeti i s pripadnicima finskih i slavenskih naroda te, naravno,
Keltima koji su ga, zbog lakoće kojom je vladao majčinim jezikom, odreda
smatrali pripadnikom svojeg naroda. Međutim nije mogao razgovarati sa
Sasima ako, poput Roycea, nisu govorili keltski, a na njegovu sreću, mnogi jesu.
Selig nije vidio potrebe učiti ostale jezike koje je Kristen znala jer se, za
razliku od ostalih Vikinga, nije namjeravao upuštati u pljačkaške pothvate na
jugu, nego je kanio nastaviti očevim stopama te postati uspješan trgovac. Jedini
pljačkaški pohod u koji se upustio sa svojim drugovima bio je ponajprije
mladenačka ludorija i pokušaj da se domognu djelića bogatstva ove zemlje prije
nego što je Danci potpuno pokore.
Sada kada se odlučio naseliti u ovoj zemlji znanje saskog bilo bi mu
itekako korisno, pa ga je počeo učiti. Međutim nije više bio besposleno dijete
koje je moglo po cijele dane učiti jezik, pa mnogo toga još uvijek nije svladao
niti mu se žurilo to učiniti, ali zbog toga se i dalje osjećao izgubljenim u
situacijama poput ove kada se govornici ne bi potrudili govoriti sporije zbog
njega. Štoviše, saske riječi koje je znao naučio je od žena, a takvim riječima
obično nije bilo mjesta u ovakvim razgovorima.
Royce mu se ponovno pridružio pokraj pivske bačve, omiljenog
okupljališta u dvorani, onog trena kada se vratila i Kristen, koja je netom prije
stavila djecu na počinak. Podijelili su večernje jelo s gostima, ali se brat i sestra
uglavnom nisu upuštali u razgovor, koji se ionako uvelike sastojao od jadikovki
stranaca. Dvorana je još uvijek vrvjela životom, a budući da su uživali u danima
poodmaklog ljeta, noćno nebo još uvijek nije obavila potpuna tmina.
Napunivši im vrčeve pivom, Kristen je progovorila: — Jesu li moje uši
dobro čule? Kralj Alfred želi učvrstiti savez bračnim sponama?
Royce je slegnuo ramenima, ni izbliza onoliko iznenađen koliko njegova
žena. — U suštini, da. Tri njegova plemenitaša spremna su podnijeti žrtvu i
ponuditi svoje kćeri, odreda pristale djeve, sve tri s bogatim mirazom.
Kristen je prešutjela njegov spomen žrtve, dobro znajući kako Dancima
još nije oprostio pokolj koji su počinili u Wyndhurstu prije mnogo godina, niti
će to ikada učiniti. — Uključuje li taj miraz i posjede?

13
 BaP & BD
— Da.
— Milostivi Gospode, Royce! — uskliknula je u nevjerici. — Tvoj se
kralj, kao i njegova braća prije njega, već godinama bori ne bi li zadržao Dance
podalje od Wessexa, a sada im namjerava tako olako prepustiti posjede u
svojem kraljevstvu?
— Misao kojom se vodi posve je jednostavna — objasnio je Royce. —
Bolje tri imanja sada nego cijeli Wessex u trenu kada onaj dio Danaca koji je i
dalje pohlepan ponovno obuzme nemir. Sada znamo da je barem polovici
Guthrumove vojske rat dozlogrdio jednako koliko i nama. Sve sto žele jest
skrasiti se na zemlji koju su već zauzeli. Rat minulog ljeta započela je druga
polovica; mladići koji su se ratu pridružili nedavno i koji nisu imali prilike
mnogo toga steći.
Danci su u posljednjem ratu gotovo uspjeli u svojim nakanama. Dapače,
bili su uvjereni da su pobijedili i da je Alfred poginuo, a u takvu uvjerenju nisu
bili nipošto usamljeni, posebice kada su Danci učvrstili svoj položaj u
Chippenhamu pa stali harati njegovom okolicom.
Royce se ponovno pridružio boju kada je Alfredova vojska bila
primorana istjerati Dance iz Warehama 876. godine, pa potom ponovno u
Exeteru 877. godine. Međutim kada su Sasi te godine raspustili vojsku tijekom
zime, kakav je bio običaj, Danci su se nenadano pojavili na Alfredovu dvoru u
Chippenhamu, gdje je uživao u blagdanima, a kralj je s obitelji uspio umaknuti
za dlaku. Njegovi su se dvorjani razbježali, Danci su poharali okolicu, a vijest
o Alfredovu porazu munjevitom se brzinom proširila kraljevstvom. Međutim
kralj je bio itekako živ. Alfred se, s djelićem svoje vojske, povukao duboko u
močvare Somerseta, podigavši tamo tvrđavu iz koje je dodijavao Dancima te
planirao daljnje pohode i strategije.
Royce je primio poruku da se u proljeće prošle godine sastane s kraljem
kod Ecgbryhtesstanea, pa su se upravo tamo on, Selig i njegovi ljudi pridružili
borbi u posljednjem, krvavom boju. Sukobili su se s danskom vojskom kod
Ethandunea, primoravši Dance na bijeg i slijedeći ih do njihove utvrde koju su
držali pod opsadom, sve dok, nedugo nakon toga, nije utanačen mir. Bilo je to
primirje u koje nitko nije uistinu vjerovao jer su Danci toliko puta u prošlosti
pogazili svoju riječ. Ali nešto je ovaj put ipak bilo drugačije. Danski kralj
Guthrum i tridesetorica njegovih vojskovođa pokrštena su i tako uvedena u
kršćansku vjeru.

14
 BaP & BD
Guthrum je nakon toga ostatke svoje vojske poveo natrag u
Chippenham, a ove se godine vratio u Istočnu Angliju, zemlju koju su odavno
pokorili i gdje su sada, prema glasinama koje su dopirale do Wessexa, počeli
puštati korijenje. Međutim i dalje je bilo onih koji su, poučeni iskustvima iz
prošlosti, sumnjali u trajni mir. Drugi su pak gajili nadu, jer Alfred prvi put nije
bio primoran platiti Dancima da napuste Wessex. Umjesto toga tražio je od
Danaca taoce i njihov pristanak na pokrštavanje, a ovaj je put posegnuo i za
nečime što je dotada izbjegavao učiniti. Alfred je naposljetku priznao da zemlje
sjeverno od Wessexa pripadaju Dancima.
Danci su u svojim rukama držali zapadnu Merciu, prinudivši njezino
stanovništvo na kmetstvo, a držali su i istok te zemlje. Korijene su već odavna
pustili i u Northumbriji, na samom sjeveru otoka, a Istočna Anglija bila je
njihova otpočetka. Činilo se razboritim napustiti nadu da će ih se ikada više
moći potisnuti s otoka. Novopridošlice su dobro utvrdili svoje položaje, odlučni
u namjeri da ostanu, a Alfred je mudro prepoznao tu činjenicu, poduzevši
nakon toga korake kako bi osigurao da postojeći mir ostane trajan. Bračni
savezi bili su jedan od načina kojim se taj cilj mogao postići.
— Stoga Alfred šalje ovo poslanstvo kralju Guthrumu — nastavio je
Royce. — Broji točno onoliko ljudi da ne predstavljaju prijetnju kad zađu u
danske zemlje, a opet, dovoljno ih je da biskupa putem štite od razbojnika.
Upravo je on zadužen za pregovore s Guthrumom, a Alfred se nada da će danski
kralj za brakove odabrati tri muškarca koji su mu bliski i važni.
— Kako bi ga savjetovali protiv rata ako ponovno dođe do nemira među
Dancima?
— Upravo tako — uzvratio je Royce. — No sada će biti primorani vratiti
se Alfredu dok ne nađu novog tumača, a to bi moglo potrajati mjesecima.
Alfred upravo obilazi svoje velmože na zapadu pa će, budući da je u pokretu,
možda potrajati i dulje prije nego što ga uspiju naći, čineći odgodu još duljom.
— Čemu uopće odgađati — Selig je nehajno pripomenuo — kada bih ja
mogao zamijeniti čovjeka?
Kristen je prezrivo frknula na pomisao, a Royce se široko osmjehnuo,
odgovorivši: — Da, ti bi se s lakoćom sporazumio s Guthrumom, no tko bi tvoje
riječi protumačio biskupu?
Selig je neznatno porumenio, shvativši da je previdio tu itekako važnu
činjenicu. — Teškoće koje me ovdje more u razgovorima postaju prokleto

15
 BaP & BD
nesnosne — progunđao je pa se prijekorno obratio svojoj sestri: — Zbog čega
nikada nisi odlučnije zahtijevala da naučim saski? Erica i Thoralla uspjela si
primorati da ga nauče.
Eric i Thorall bili su njihova mlađa braća, a Kristen je smireno istaknula:
— Bilo ih je lako navesti da slijede moje upute, jer su obojica bila mnogo manja
od mene, barem neko vrijeme. S tobom to nikada nije bio slučaj. — Progunđao
je, saslušavši riječi, a ona je dodala: — Zašto se želiš upuštati u takvo što? Saski
problemi nimalo te se ne tiču.
— U pitanju je... nešto drugo. — Slegnuo je ramenima. — Jednostavno
u ovom trenu imam previše slobodnog vremena, a boravak u tvojoj dvorani
jedino je čime bih sebi tijekom iduća dva tjedna mogao prikratiti dane.
Primijetivši da pola tuceta žena još uvijek čeznutljivo pilji u njezina
pristalog brata, okrenula se svojem suprugu pa rekla: — Možda to i nije tako
loša zamisao.
Royce se nasmijao. — Čini li se i tebi kako joj se ne sviđa pomisao da joj
se vrzmaš oko nogu, Selig?
— Nisi duhovit, Sasu — uzvratila je ozlojeđeno. — Volim svojeg brata
svim srcem, što on vrlo dobro zna, no također volim i da se poslovi u mojoj
dvorani obavljaju besprijekorno, što nikada nije slučaj kada je on u blizini.
Možda kada bi ga ti poveo van pa mu slomio nos, kao što sam već nebrojeno
puta predložila...
Royce ju je prekinuo, zatulivši: — Nikada to nisi zatražila.
— Trebala sam.
— Pretpostavljam kako bih ja mogao poći s njime — odgovorio je Royce
kako bi je primirio — kao drugi tumač.
— Uza svu svoju mržnju prema Dancima? Pošao bi tamo držeći jednu
ruku na balčaku mača, a drugu na bodežu. Bolje da ja pođem mjesto tebe pa
neće ni biti potrebe za drugim tumačem, jer govorim oba jezika.
Njegove zelene oči, koje su se sada skupile u dva proreza, otkrile su joj
kako se Royceu nimalo ne sviđa ta zamisao. Poslati svoju prelijepu Kristen u
danski čopor, koji već godinama pljačka i pustoši te uzima što god mu srce
poželi? Prije će je ponovno okovati lancima, premda mu je život pretvorila u
pakao kada je posljednji put to učinio.

16
 BaP & BD
Međutim sve što je rekao bilo je: — Ne, nećeš poći. — Njegov pogled
potaknuo je u njoj želju za raspravom.
Selig se upleo prije nego je išta uzmogla reći: — Otac bi me živa oderao
kada bih ti dopustio da se zaputiš u Istočnu Angliju bez pratnje cijele vojske, a
ti to vrlo dobro znaš, Kris. Uostalom, posve sam siguran kako ne bi htjela tako
mnogo vremena provesti odvojena od svoje djece i supruga. Oboje imate
mnogo važnijih posala, no ja sam potpuno besposlen. Uostalom, mnogi
Royceovi ljudi govore keltski pa bilo tko od njih može poći kao drugi tumač.
— Vjerujem da bi Elfmar s lakoćom mogao obaviti tu dužnost — složio
se Royce, samo kako bi odmah potom napomenuo: — Međutim biskupu možda
neće biti po volji takva složenost situacije, gdje njegove riječi moraju proći još
dvoja usta prije nego dođu do Guthrumovih ušiju.
— Što se toga tiče — uzvratio je Selig — i više je nego izgledno da će i
Guthrum pri ruci imati vlastita tumača, pa ćemo Elfmar i ja biti tamo tek kako
bismo zaštitili saske interese. Ovako ili onako, misija će biti ispunjena.
— Hm, o tome bi se dalo raspravljati, no kako god bilo, na biskupu je da
donese konačnu odluku. — Royce se potom široko osmjehnuo kako bi naglasio
da njegove sljedeće riječi ne odražavaju njegovo mišljenje: — Možda će se
radije vratiti Alfredu nego povjeriti norveškom Vikingu da zastupa saske
interese u pregovorima s danskim Vikinzima. Iznenadio bi se koliko Sasa ne
zna razlikovati vaše narode.
Selig se nasmijao njegovim posljednjim riječima. — Jasno se sjećam
vremena kada si i ti bio jedan od takvih Sasa.
— Bilo je to prije nego što sam upoznao ovaj vikinški cvijetak. — Royce
je povukao Kristen preko klupe u svoje krilo, a ona se nijednom riječju nije
pobunila, primijetio je Selig. Bio je to itekako zavidan podvig jer je Kristen, za
razliku od saskih žena, bila obdarena jedrim stasom. — Ona zna natjerati
muškarca da skrene misli na stvari ugodnije od ratovanja.
— A o čemu točno razmišljaš ovog trena, mužu? — upitala je Kristen,
omotavši mu ruke oko vrata.
— Kasna je ura.
Selig se osmjehnuo, promatrajući njihovu igru. Iskreno je ljubila ovog
Sasa i bila je to činjenica koju su on i njezina obitelj morali prihvatiti.

17
 BaP & BD
— Istina — ubacio je Selig. — Vrijeme je da pođem u postelju, za slučaj
da se već o zori moram zaputiti u Istočnu Angliju.
— Znat ćemo sutra — odvratila je Kristen. — A ako tu postelju planiraš
dijeliti, radije se brzo odluči s kime. Ne želim ih slušati kako se prepiru oko
tebe kao što su to činile posljednji put, ne dok imam goste koje bi takva graja
mogla prenuti iz sna.
Selig je zakolutao očima u znak protesta. — To nije bilo mojom
krivnjom, Kris. Edith još uvijek nije shvatila da ne mogu i neću podnositi
ljubomoru.
— Da, kratak je korak od ljubomore do umorstva, a ti si sposoban ženu
pogurnuti da ga brzo načini.
— Pusti ga, zavodnice — upleo se Royce, jedva se suzdržavši od smijeha.
— Dovoljno si ga zadirkivala za jednu večer. Obrazi mu se počinju rumenjeti.
— Njemu? — podsmjehnula se, hineći nevjericu. — Prestao se rumenjeti
radi žena još dok mu je bilo petnaest ljeta. Moj brat nema srama...
— Budući da ne želi poslušati svojeg muža — prekinuo ju je Royce,
podigavši je u naručje dok je ustajao — pokušat ću joj zaokupiti misli drugim
stvarima.
Selig nije čuo primjedbu na izgovorene riječi. Kristen je tek odgovorila:
— Slomit ćeš leđa pokušavajući me ponovno iznijeti uza stube, gospodaru.
— Božje mi milosti, mrzim kada pred mene postavljaš takve izazove.
Royce je nije ispuštao iz ruku cijelim putem do njihove odaje na katu, a
ako mu je to predstavljalo ikakav teret — poradi svojeg zavidna stasa nije bila
lagana poput perca — bez sumnje se pobrinuo da mu njegova supruga
nadoknadi patnje onim “drugim stvarima” koje je maločas spomenuo.
Kristen je pak imala pravo vezano uz svojega brata. Ovdje je bilo previše
žena među kojima je mogao birati, previše onih koje su bile itekako voljne i
željne biti onom koju će odabrati. A da se Selig nije bio tako spreman posvetiti
svima onima koje su ga priželjkivale, ne bi se našao u takvim problemima.
Zaista bi morao početi pomnije birati... ali ne, ne može biti tako sebičan.
Osmjehnuo se Edith, pozvavši je prstom k sebi. Trebao je odabrati neku
drugu. Edith se upustila u tučnjavu radi njega — tučnjavu u kojoj je odnijela
pobjedu — no on ju je primjereno kaznio, utješivši te večeri njezinu protivnicu.

18
 BaP & BD
A ipak, Edithina posesivnost i ljubomora Seligu su predstavljali novinu. Sam
nikada nije gajio takve osjećaje, a njegove su žene dobro znale kako im ne smiju
podleći. Ako su tražile vjernost, tada su je morale potražiti drugdje.
— Želite li još piva, gospodaru? — upitala je ponešto nadureno, došavši
do njega.
Uputio joj je osmijeh kojim je osvojio više žena nego je mogao pobrojati.
— Samo tebe, ljepotice.
Gotovo ga je oborila s klupice, što nipošto nije bio lagan podvig s obzirom
na to da ju je visinom nadmašivao za dobrih trideset centimetara i da je bio teži
od nje pedesetak kilograma. A ipak se bacila na njega silovitošću na koju
jednostavno nije bio pripravan, spustivši svoje nezasitne usne na njegove pa
mu potom zavukavši dlanove ispod tunike. Nije uspio suspregnuti smijeh.
Možda ljubomora ipak nije bila tako loša stvar.

19
 BaP & BD

TREĆE POGLAVLJE

S elig se zaputio u Istočnu Angliju sljedećeg jutra. Stari je biskup oduševljeno

prihvatio njegovu ponudu, a ispostavilo se kako i sam natuca keltski. Elfmar
se unatoč tomu pridružio poslanstvu kako bi osigurali jasnoću pregovora. Samo
se biskup veselio ulasku u zemlju kojom su sada vladali Danci. Ostali su se
previše puta borili protiv njih da bi se, unatoč miru, osjećali ugodno na njihovu
tlu, to jest svi osim Seliga, koji je s Dancima prijateljevao mnogo prije nego sa
sasima, i koji im nije ništa zamjerao.
Međutim proći će još nekoliko dana prije nego što ostave granice
Wessexa za sobom jer je zbog biskupove poodmakle dobi njihov napredak bio
spor, uz mnoge stanke za odmor u palačama na koje su nailazili ili uz putove
kada palača nije bilo.
Seligu, koji je po prirodi bio opušten i nimalo sklon emotivnim izljevima,
a nadasve sklon smijehu, nije nimalo smetalo što su zbog starog biskupa bili
primorani kretati se sporo i često zastajkivati. Dapače, budući da nije vidio
mnogo od ove zemlje u kojoj se odlučio skrasiti, izuzev onog što je spoznao
tražeći Kristen i ostale nakon što se oporavio od rane koju mu je nanio Royceov
rođak te onoga što je vidio pridruživši se ratu, sada je uživao u putovanju i
prizorima pred sobom.
Sestra ga je došla ispratiti riječima: — Postarat ću se da ti Ivarr i tvoji
ljudi ne razore dom ako se kojim slučajem vrate prije tebe, no moli se bogovima
da na Guthrumovu dvoru nema žena, inače te nikada neće pustiti natrag.
Odgovorio joj je smijehom. Uistinu ga je voljela zadirkivati, iako je
polovica onog što je govorila bila posve točna i izgovorena s namjerom da ga
razdraži, premda joj je to rijetko polazilo za rukom. I njegovi su ga ljudi voljeli
zadirkivati, nazivajući ga Selig Anđeoskog Lica, umjesto Selig Blagoslovljeni,
kako su ga nazvali po rođenju. Ime mu nisu nadjenuli zbog lica kojim je
opčinjavao žene, nego zbog toga što ga je primalja po rođenju proglasila
mrtvim, a otac mu je ipak uspio udahnuti dar života u tijelo.
Drugog dana putovanja počašćeni su nebom bez ijednog oblačka i
uzavrelim suncem koje ih je natjeralo da, poradi biskupa, jašu čak i sporije.

20
 BaP & BD
Međutim društvo je bilo ugodno, a krajolik predivan, uza sve boje plodnosti i
izobilja u punom cvatu.
Dok su jahali kroz mali gaj, koji je na uski puteljak bacao i više nego
dobrodošao hlad, Elfmar se trudio zabaviti Seliga raznim pripovijestima, pa mu
je sada pričao o poganskoj božici koja se spustila na zemlju kako bi pronašla
ljubavnika među smrtnicima. Međutim svi su veliki ratnici otišli vojevati, pa
je jedini muškarac kojeg je uspjela pronaći bio priprosti svinjar. No nije to bio
običan svinjar, nego prerušeni bog koji je bio tako opčinjen božicom da je bio
spreman učiniti bilo što kako bi proveo noć u njezinoj postelji, čak se i valjati
u zemaljskome blatu. Međutim božica je prozrela njegovu varku pa...
Zasjeda ih je zatekla potpuno nespremnima.
Razbojnici su se sručili na njih sa stabala, a drugi su iskočili iz grmlja,
mašući toljagama i bodežima. Udarci su se spustili tako brzo da nije bilo
vremena ni za izvući mač, čak ni za izgovoriti i najkraću molitvu. Među
tucetom lica Selig je vidio samo jedno za koje je pretpostavio da pripada
razbojniku, iako se čovjek doimao preraskošno odjevenim, a mač kojim je
vitlao, posjekavši njime biskupa, bio je odveć umješno izrađen da bi pripadao
običnom razbojniku. Potom mu je na potiljku eksplodirala bol, a on je shvatio
kako pada.
Mladić je iz šumarka izveo vrsnog bojnog konja pa ga poveo prema
svojem gospodaru. Čovjek je uzjahao pa promotrio pokolj koji su njegovi ljudi
ostavili za sobom.
— Uzmite im konje i sav novac koji nađete na njima — naredio je svojem
zapovjedniku — kako bi se doimalo da je u pitanju pljačka.
— A što ako Alfred pošalje novo poslanstvo?
— Tada će ih snaći ista sudbina.

21
 BaP & BD

ČETVRTO POGLAVLJE

G ospa Erika prinijela je veliku kuhaču usnama kako bi kušala varivo od

mladog graška, pa uzdahnula kada je postalo jasno da je njezinu kuharu i
dalje potrebno govoriti što da čini. — Još šafrana, Herberte, a nemoj škrtariti
ni sa solju. Trgovac bi trebao uskoro naići pa ću popuniti zalihe i kupiti sve ono
čega nam manjka, uključujući i tvoje začine.
Ne bi trebala biti primorana ponavljati ovakve stvari. Sedam godina
trebalo bi biti dovoljno dugo da ovi ljudi shvate kako njihov novi gospodar,
premda Danac, nije škrtac kakav je bio njegov prethodnik. Međutim ovi su
kmetovi bili plašljiv soj, što nije bilo ni čudo s obzirom na divljaštvo i okrutnost
stražara kojima je svjedočila.
Erika je stala na kraj nasumičnim batinanjima kada je došla živjeti ovamo
prije četiri godine. Njezin brat, Ragnar, dao joj je odriješene ruke kada je to u
pitanju. Nije to značilo da je bila meka srca. Bila je sasvim sposobna narediti
bičevanje kada se za time ukazala potreba, pa i vješanje. Da nije bila spremna
učiniti ono što situacija zahtijeva od nje, ne bi mogla upravljati bratovim
posjedima u njegovu odsustvu, pa joj takve odluke nisu teško padale. A ipak,
vjerovala je u pravičnost i kazne primjerene zločinu.
Pozvala je brata na red zbog onoga što je dopuštao tri godine prije njezina
dolaska, no istini za volju, nije bila njegova krivnja što nije poduzeo ništa oko
toga. Ipak je sa svojom vojskom uglavnom bio odsutan tijekom te tri godine pa
stoga nije ni znao što se zbiva.
Imanje koje je držao bilo je među ponajboljima u zemlji, a stekao ga je
bez kapi prolivene krvi. Stari anglijski lord koji je živio ovdje pobojao se da će
ostati bez svega što posjeduje pa je ponudio Ragnaru Haraldssonu ruku svoje
kćeri jedinice. Ragnar je oduševljeno prihvatio djevojku i sve ono što je brak s
njom nosio sa sobom, uključujući i odanost njezinih ljudi.
Starac je umro prirodnom smrću nedugo nakon toga, a prijenos
gospodstva protekao je bez trzavica jer je Ragnar bio oženjen nasljednicom
imanja. Valjani brak pomogao je i da odanost ljudi preživi tragičnu smrt
njihove gospodarice pri porodu, tek devet mjeseci nakon sklapanja braka.
Služinčad je sada bila Ragnarova — i Erikina.

22
 BaP & BD
Došavši ovamo, nije okončala samo premlaćivanja, nego i izgladnjivanja
nadomak smrti, silovanja te pogubljenja zbog najbanalnijih prijestupa.
Međutim ti su ljudi tako dugo živjeli pod krajnje brutalnim jarmom da su
gotovo svi na sebi nosili tragove biča. Proći će još mnogo godina prije nego što
uzmognu zaboraviti strahote prošlosti.
A upravo je zbog toga s posebnim oprezom birala riječi kojima će izraziti
nezadovoljstvo kuharevim djelom, potom dodatno ublaživši svoj prijekor
osmijehom. — Možda da ga spraviš i trunku gušćim, Herberte, onako kako to
inače voliš učiniti. Uistinu mi se tvoj recept sviđa više nego moj.
Kuharevo se lice zbog pohvale ozarilo čim je Erika napustila kuhinju. No
istini za volju, bio je to njezin uobičajeni učinak na sluge, pružila im riječi
pohvale ili ne — barem kada su muški sluge bili u pitanju. Krasila ju je
neuobičajena ljepota, pa je samo smiješak bio dostatan.
Vlastita ljepota nije bila nešto što je oduvijek cijenila, jer su je njezine
sestre zbog te ljepote godinama mučile, no sada se naposljetku osjećala ugodno
u svojoj koži; štoviše, bila je zadovoljna svojim izgledom. Dičila se izraženim
jagodicama, kratkim, ravnim nosom te punim, crvenim usnama. Oči su joj bile
svijetlo-plave, uokvirene gustim trepavicama i nadsvođene blagim lukom
obrva. Međutim najviše se isticala svojom kosom, dugačkom i zlatnom s
natruhama crvene.
Bila je visoka u usporedbi s ljudima među kojima je živjela, a nježna
građa činila joj je držanje profinjenim i gracioznim. Nije se moglo reći da je
žgoljava, naprotiv, njezine su obline bile prikladno zakrivljene i uvučene na
svim pravim mjestima. Grudi su joj bile veće nego kod većine žena, no ipak
prikladne njezinu stasu, a noge dugačke, vitke i čvrste.
Pogledi su je pratili dok bi prolazila prostorijom, baš kao i sada kada je
napuštala kuhinju. Više gotovo i nije primjećivala sjenku koja se odlijepila od
zida kako bi je slijedila u dvorište.
Put do dvorišta osvjetljavale su baklje. Nije mislila da je ovako kasno, pa
joj nije ni palo na um da će uskoro svi poželjeti objedovati. Posljednji dnevni
obrok odgođen je zbog posljednje u nizu krađa, jer je popisivanje ukradenog
zaokupilo nju i kuhinjsku služinčad cijelih nekoliko sati. Stoga je pohitala u
dvoranu, dobro znajući kako Herbert neće početi slati hranu dok ona ne sjedne
na svoje mjesto za stolom, no umom su joj se i dalje rojile misli o krađi.

23
 BaP & BD
— Sedam hljebova kruha i polovica začina — obratila se svojoj sjenci. —
Začine će, bez sumnje, prodati, ali kruh? ... Jesi li primijetio da se netko stao
gojiti?
Mrmorenje koje je dobila kao odgovor značilo je ne.
— Zar Wulnoth nema nikakvih naznaka tko bi naš tat mogao biti? —
upitala je potom.
Ponovno isto mrmljanje. Erika je uzdahnula. Već su dva tjedna trpjeli
potkradanje zaliha hrane, oružja, pa čak i nekoliko grla stoke. Ili se lukavi
stranac uspijevao neopaženo uvlačiti u palaču i umicati s plijenom ili je netko
od njezine služinčadi prodavao ukradeno na tržnici u Bedfordu te dobro
zarađivao. Bilo je pravo čudo da ga Wulnoth, zapovjednik straže, još nije
uhvatio, jer je za takav zločin bila propisana kazna bičevanja, a Wulnoth je
itekako volio vitlati svojim bičem.
Prezirala je ugojenog saskog zapovjednika od prvog trenutka kad ga je
ugledala. Muškarčeva arogancija graničila je s neposlušnošću, a posve
neugodnu narav dodatno je grdila urođena okrutnost, koja je mogla svakog
prijestupnika natjerati da drhti posvemašnjim, bezbožnim strahom. Odavno bi
ga otpustila iz službe da se nije povijao pred njezinim naredbama onog trena
kada bi ih izdala, ne davši joj tako povoda, a u njezinu umu nije bilo nimalo
sumnje da ga ostali muškarci slušaju jer strahuju od njega više nego od nje. I
dalje je zagovarao strože kazne nego što je smatrala nužnim, no uvijek bi se
povinovao njezinu sudu, iako često posve nevoljko.
Ušla je u dobro osvijetljenu dvoranu, zatekavši tamo žitelje palače kako
stoje u manjim grupicama, ne usuđujući se sjesti za postavljene stolove. Bila je
sigurna kako je veći dio njih morila tjeskoba da će se dani oskudice ponovno
vratiti. Trebali bi biti pametniji, pomislila je, no također je bila itekako svjesna
da stari strahovi teško umiru. Nove je strahove bilo lakše ugušiti, pa je sa
zadovoljstvom primijetila kako razgovori više ne zamiru u trenutku kada ona
kroči u dvoranu, što je bio slučaj tijekom većeg dijela prve godine koju je
provela ovdje. Naravno, uzrok tog straha nikada nije bila ona sama, nego
njezina sjenka, što je bilo posve razumljivo.
Ime mu je bilo Turgeis Trometraš, a nadimak Trometraš bio je
preuveličavanje kao, na kraju krajeva, i većina vikinških imena, premda u
njegovu slučaju pretjerivanje nije bilo toliko daleko od istine. Bio je znatno viši
od dva metra, a grudi široke poput bačve te kuštrave crvene griva i brada činili

24
 BaP & BD
su da se doima poput medvjeda. Krasile su ga blage oči — barem ih je ona
smatrala takvima.
Nitko drugi nije dijelio to mišljenje, čak ni njezin brat, jer je Turgeis sa
svojom sjekirom, triput većom od onih kakvima su vitlali njegovi sunarodnjaci,
bez teškoća ulijevao strah čak i u najhrabrija srca. Uvijek je bio blizu Eriki,
nikad se ne udaljujući tako daleko da joj nije mogao čuti glas.
Bilo je tako od njezine desete godine, kada ga je zatekla pokraj svojeg
tajnog jezera, kamo je običavala bježati od prepirki i neugodnosti obiteljskog
doma. Ležao je u lokvi vlastite krvi, napola mrtav. Iz leđa mu je stršala sjekira,
a tijelo mu je grdio tucet otvorenih rana. Bio je Norvežanin kojeg je, iz zavisti
i straha, u ropstvo prodao vlastiti brat, dobivši jamstvo od bezobzirna trgovca
robljem da će Turgeis nestati na tržnicama roblja na Dalekom istoku. Posada
ga je dražila pripovijedajući mu o tome kako će postići pozamašnu cijenu kao
haremski čuvar, no najprije će se morati oprostiti sa svojom muškosti. Stoga
nije ni čudo da je pokušao umaknuti kada je posada broda bila primorana
pristati na doku njezine obitelji kako bi obnovila zalihe. Cijela se posada dala
u potjeru, a njihova su tijela ostala razasuta cijelim putem od pristaništa do
njezina tajnog jezerca.
Erika je sve to doznala mnogo poslije, no u tom ju je trenutku najviše
brinulo njegovo tijelo. Dovesti pomoć značilo bi otkriti svoje tajno utočište, a
ostaviti ga da umre i trune u njemu jednako bi ga ukaljalo. Stoga se vratila sa
svojom iglom i ono malo biljaka za koje je znala da su ljekovite, a on je nekim
čudom preživio. Dok se bjegunac oporavljao, njezin je otac zaplijenio brod koji
je ostao bez posade i njegov ljudski teret, koji je prodao na robovskoj tržnici u
Birki. Stoga nije postavljao previše pitanja o tijelima koja su poslije pronađena,
a čak ni o Turgeisu onoga dana kad ga je Erika naposljetku dovela kući pa ga
predstavila vrlo jednostavnim riječima: — Ovo je moj prijatelj. — Turgeis se
od tog dana pretvorio u njezinu sjenku.
Imati sjenku poput Turgeisa nije bilo tako loše. Bio je čovjek škrt na
riječima, pa je s vremenom počela razaznavati zvukove mrmljanja, kojima joj
je odgovarao, kao njegov vlastiti jezik. Uistinu joj je bio najmiliji prijatelj.
Također je priječio da se na djevojku spusti teška ruka njezina oca, koju su joj
braća i sestre tako često osjetili na svojoj koži.
Otac joj je imao dvije zakonite žene i tri robinje priležnice, a svaka od
njih podarila mu je mnoštvo djece. U trenutku njegove smrti broj se popeo na
dvadeset, a Erika nije bila bliska ni s kime od njih, izuzev svojeg jedinog pravog

25
 BaP & BD
brata, Ragnara. Njihova je mati bila očeva druga žena. Prva mu je žena podarila
četiri kćeri i tri sina, koji su odreda bili znatno stariji od ostalih.
Najstariji očev sin, koji je zauzeo njegovo mjesto u danskim zemljama,
imao je tri vlastite kćeri, kojima je htio pronaći muževe prije nego što utanači
brak za Eriku, a još je uvijek imao i jednu neudanu sestru. Kako je većina
mladića napustila zemlju ne bi li okušala sreću na novim prostranstvima, Erika
je sasvim razborito zaključila da nikada neće imati supruga ni vlastiti dom.
Međutim njezin je brat bio jedan od onih koji su otišli kako bi potražili
svoje mjesto pod suncem drugdje, u čemu je i uspio. Dan kada je poslao po
Eriku, pozvavši je da živi s njime na njegovu novostečenom posjedu u Angliji,
bio je najsretniji dan njezina života. Nije imala velika očekivanja, ali bila je
itekako presretna što će napustiti prenapučen dom, prepun zavisti i sitničavih
razmirica, gdje se nikada nije osjećala istinski dobrodošlom ili željenom.
Ragnar je pak svoje novostečeno bogatstvo podijelio s njom, izdigavši je
na najviši položaj koji joj je mogao dodijeliti, onaj gospodarice palače, te joj
prepustivši cjelokupnu upravu imanjem u njegovoj odsutnosti. Budućnost se
više nije doimala tako beznadnom, a brak se iznenada činio izglednim. Već su
je petorica Ragnarovih ljudi zaprosila, sve odreda vrsni Vikinzi, a njezin ih je
brat sve odbio. Htio je za nju nešto bolje, u najmanju ruku nekog moćnog lorda
koji pod sobom ima mnoštvo podložnika. Ovo je sada bio njihov dom. Morali
su učvrstiti svoj položaj savezništvima, a Ragnar je ovaj put otišao upravo kako
bi utanačio bračne ugovore za sebe i svoju sestru.
Erika bi trebala biti oduševljena. Obećao joj je da će biti itekako
zadovoljna muškarcem kojeg odabere za nju, a ona nije nimalo sumnjala da će
biti upravo tako, jer je njezina sreća Ragnaru bila istinski važna. Problem je bio
u tome što muž nije bio nešto što je i dalje tako žarko priželjkivala. Njezin joj
je brat pružio tako mnogo, zapravo je potpuno razmazivši, tako da je bila i više
nego voljna ostati točno ondje gdje je sada bila. Uspjela je utažiti čak i svoju
žudnju za djecom, potpuno na sebe preuzevši odgoj Ragnarova sina, Thurstona.
Istini za volju, i dalje je priželjkivala muža te se i dalje nadala kako će
jednog dana pronaći ljubav, a često se molila da se ta ljubav rodi upravo s
muškarcem kojeg će joj Ragnar dovesti. Međutim bila je tako zadovoljna svojim
životom da se pribojavala promjene, strahujući kako više neće biti onoliko
sretna koliko je to sada bio slučaj.

26
 BaP & BD
Pretpostavljala je da takvi strahovi nisu ništa neuobičajeno i da se s njima
suočavaju sve žene kada moraju poći za nepoznata muškarca. Život će joj se
ponovno promijeniti, a nema dugo kako se navikla na ovaj kojim sada živi.
S druge strane znala je kako je promjena ionako nužna kada se Ragnar
ponovno oženi. Bilo je to neizbježno, a premda je znala da će do kraja svojih
dana biti dobrodošla u Ragnarovu domu, ako odluči ostati ovdje, nije se željela
ponovno osjećati beskorisnom i nepotrebnom.
Stoga nije otkrivala svoje želje kada su zapodjenuli tu temu niti je tražila
godinu ili dvije počeka prije nego što se uda. Ragnar je bio uvjeren kako joj
ostvaruje najveću želju. Dopustila mu je da ostane živjeti u tom uvjerenju, no
ona nije bila potpuno sretna načinom na koji su se stvari razvijale. Žarko je
željela da sve ostane onakvo kakvo već jest. Međutim nije mogla znati da će se
stvari ubrzo drastično promijeniti, mnogo prije nego što je to očekivala.

27
 BaP & BD

PETO POGLAVLJE

U zde volovske zaprege, koja se vukla šumovitim puteljkom, držali su

žuljeviti dlanovi starice s raščupanom, sijedom kosom. Mlada žena
hramala je uz kola. U njezinu hodu nije se dala naslutiti bol, a šepala je zbog
urođene mane, koja joj je podarila jednu nogu kraću od druge. Smrtni vonj
zapuhnuo ih je prije nego što su nabasale na tijela razbacana po putu. Bio je to
vonj kojeg je stara Valda dočekala s oduševljenjem. Bio je to vonj kojeg se
njezina nećakinja Blythe užasavala, no na kojeg se ipak priviknula.
Ugledavši naposljetku trupla, Valda je usmjerila volove ustranu pa
zaustavila kola pokraj puta i veselo skočila s njih. Neuobičajeno žustra za ženu
svojih godina, hitro se bacila na pretraživanje tijela, prekopavši džep ovdje,
prevrnuvši tijelo ondje.
Nije prošlo dugo prije nego što je Blythe čula riječi, promrmljane u
nezadovoljstvu. — Dovraga, strvinari su nas preduhitrili.
Mogla je slobodno reći drugi strvinari jer je Valda sebe i svoju nećakinju
uzdržavala onime što bi pronašle na mrtvima. Ratovi koji su bjesnjeli zemljom
već dugi niz godina bili su blagoslov za nju i njezin soj, pa je starica običavala
u stopu pratiti danske vojske u njihovim prodorima. Lukavo smišljena laž da
traži sinovo tijelo obično bi joj osigurala mir dok bi pretraživala tijela
poginulih, spremajući u džep kovanice i nakit, koje bi bez previše truda
uspijevala odvojiti od tijela.
Valdine su riječi bile istinite. Drugi su strvinari već pronašli ove ljudi i
lišili ih svega iole vrijedna. Čizme su ostale samo na jednom tijelu, i to samo
zato jer su bile poderane. Plaštevi, koža, oružje, vunena odjeća — sve je nestalo.
Samo su dva tijela bila odjevena u tunike, i to samo zbog toga što su ih rupe
načinjene oružjem i krv kojom su bile natopljene učinili nepoželjnima čak i
strvinarima. Većina je muškaraca još uvijek imala uske hlače, krvave i
natopljene vonjem smrti, međutim njihove su dokoljenke nestale. Dva su tijela
bila potpuno naga; vjerojatno je i njihovo donje rublje bilo dovoljno fino da
strvinarima zapne za oko. Ta su dvojica po svoj prilici bili plemenitaši.
Blythe se odmaknula od poprišta pokolja, stavši uz vjetar, gdje je strpljivo
čekala da joj tetka završi sa svojom rabotom. Srdita jer ništa nije ostalo za nju,

28
 BaP & BD
Valda je svoj bijes pokušala iskaliti silovitim povlačenjem jedne od preostalih
tunika u nastojanju da je svuče s muškarca. Blythe je znala da će je oprati i
zakrpati, pa prodati na tržnici za topli obrok.
Sama se Blythe užasavala dodira mrtvih tijela, a njezina tetka nikada nije
navaljivala da joj pomogne, na čemu joj je djevojka bila zahvalna. Ona je bila
zadužena za prodaju onoga što pronađu, a kada bi vremena postala teška, a ulov
mršav, i za prodaju vlastita tijela. Valda ju je odgojila, i bio je to jedini život
koji je poznavala. Međutim kako su je godine počele pritiskati, Valda je sve više
počela žudjeti za krovom nad glavom, koji bi zamijenio volovsku zapregu i
tvrdo, hladno tlo koje im je služilo kao postelja.
Nije to bio uzaludan san, barem ne otkako je Valda dočula kako je žena
njezina rođaka preminula, radi čega su se ona i Blythe zaputile prema Bedfordu
kako bi ga posjetile. Upravo ih je Aldricheva žena odbila primiti kada su ranije
to zaiskale, no nje više nije bilo, a Valda se nadala kako će Aldrich oženiti
Blythe i pružiti im krov nad glavom koji su tako očajnički željele. Blythe se
također nadala da će se Valdina predviđanja ostvariti. Aldrich je bio mnogo
stariji od nje, no nije nipošto bio zloban ili ružan, pa joj ne bi bilo nimalo teško
poći za njega. Također se oduvijek blagonaklono odnosio prema njoj, usprkos
njezinoj kljastosti, a imati vlastiti dom i hranu na stolu svakoga dana bilo bi
lijepo, uistinu lijepo.
Oči su joj stale lutati dok je čekala da starija žena završi s pretraživanjem
tijela. Mrzila je smrt, previše joj je puta u životu svjedočila, a ipak, nekakva
morbidna fascinacija smrću svaki bi joj put prikovala pogled na mrtva tijela.
Pogled joj se neprestano vraćao na jednog čovjeka, sve dok mu naposljetku nije
prišla.
Bio je jedan od dvojice muškaraca koji su bili lišeni svega što su
posjedovali, a Valda ga je već prevrnula — stenjući i proklinjući ga zbog
njegove veličine — tražeći prstenje na njegovim prstima. Nije ga nosio za
života jer su mu svi prsti bili na broju, a odsijecanje prsta bilo je najlakši način
da se strvinar dokopa prstena kada napuhnuti zglobovi ne bi htjeli prepustiti
svoje blago.
Krasilo ga je pristalo, mladoliko tijelo, bez rana vidljivih Blythinu oku,
no s dovoljno ožiljaka da sa sigurnošću može zaključiti kako je čovjek bio
ratnik. Posjedovao je najveće i najizduljenije tijelo koje je ikada vidjela.
Međutim pogled joj se nije zaustavio na tijelu, nego na muškarčevu anđeoskom
licu, tako lijepu da joj je grudi proparala bol, a prvi put u njezinu životu,

29
 BaP & BD
tijekom kojeg se nagledala mrtvih muškaraca poput ovoga, oči su joj se orosile
suzama.
Bio je to njegov uobičajeni utjecaj na žene pa nije bilo nimalo neobično
što Blythe, koja ga nije poznavala i nikad ga prije nije vidjela, plače zbog
nesretna kraja tako naočita muškarca. Oplakivala ga je u potaji, sakrivši suze
od svoje tetke, pa potom kleknuvši pokraj njega i dlanom mu pogladivši obraz.
Koža mu je bila topla i meka, a spoznaja joj je iz usta otela uzdah iznenađenja.
Ustuknula je, povukavši dlan od njega kad je osjetila muškarčev topli dah.
— Teto Valdo, ovaj muškarac nije mrtav!
Valda je podigla pogled sa složene tunike koju je uspjela svući s mrtvog
tijela pa smireno odgovorila: — Pa? Uskoro će biti.
— Ali nema nijedne rane na sebi!
Valda joj je prišla kako bi proučila muškarca. Dovoljno se dugo hrvala s
njime, dok ga naposljetku nije okrenula na leđa kako bi znala da nema nikakvih
skrivenih rana. Pognula se kako bi mu podignula glavu objema rukama,
napipavši tamo kvrgu veličine omanje pesnice, koja ga je oborila na tlo.
Pustila je da mu glava padne natrag na tlo, ne mareći za bol koju bi mu
mogla prouzročiti. Nije pustio ni zvuka.
— Lubanja mu je napukla — rekla je nehajno. — Rijetko se probude
nakon toga.
— Ali mogao bi?
— Da, mogao bi, uz stalnu skrb, koju ovdje neće dobiti. Pođimo sada.
Završila sam...
— Ja bih se mogla skrbiti za njega.
Staričin pogled nagovijestio je ljutnju koja je počela ključati u njoj. —
Ne, kako bi mogla? Nemamo dovoljno hrane da bismo logorovale ovdje, a da i
imamo, bilo bi suludo to učiniti. Izglednije je da će umrijeti nego živjeti.
Zapiljivši se ponovno u muškarca, Blythe se odlučno usprotivila. — Ako
postoji i najmanja mogućnost da ga spasim, pokušat ću.
— Kažem ti, ne možemo se zadržavati ovdje. Moramo poći do idućeg
sela kako bismo popunile...
— Tada ćemo ga povesti sa sobom.

30
 BaP & BD
— Ali on nam je nitko i ništa.
U tom je trenu Blythe spomenula jedinu stvar za koju je sa sigurnošću
znala da će potaknuti Valdu na ustupak. — Nagradit će nas jer smo ga spasile,
i to ne s tek nekoliko novčića, nego s barem stotinu. Plemenita je roda. Zašto
bi inače uzeli svaki komadić njegova ruha? Zar ne bi ovaj put htjela doći
Aldrichu s novcem u kesi, kako se ne bismo doimale tako potrebitima?
Valdu su riječi zatekle nespremnom, no i dalje se mrštila. — Nije lako
gurati kašu niz grlo čovjeka koji je napola mrtav i ne može gutati. Kopnjet će
svakim danom koji prođe i skončati za tjedan.
— Možda dvije stotine...
— U redu, pomozi mi da ga povučem u kola. Ali znaj da ću ga, ako se ne
probudi dok pristignemo u Bedford, svojim rukama gurnuti s kola u grmlje.
Ako se pred Aldrichem pojavimo s ovim muškarcem, neće nas niti pustiti preko
praga. Moj rođak ne voli pažnju plemenitaša, čak ni kada su zahvalni i
darežljivi. Takvo što nikada ne svrši dobro. Stoga mi obećaj ili ćemo ga ostaviti
ovdje gdje jest. Zakuni se da se nećeš buniti kada kucne čas da ga se riješimo.
Blythe je bez ustezanja kimnula glavom, potpuno uvjerena da mogu
muškarca privesti svijesti unutar dva tjedna koliko će im vjerojatno trebati da
u staroj volovskoj zaprezi pristignu do Bedforda. Naravno, nije mogao stati u
kola. Bile su primorane spustiti stražnju pregradu kako bi mu noge visjele
otraga, a stopala su mu, čak i tako, udarala po tlu svaki put kada bi kola naišla
na rupu. Ništa od toga nije ga probudilo.
Dani su prolazili u Valdinu neprestanom gunđanju; međutim starica je
podučila Blythe kako trljati muškarčevo grlo ne bi li natjerala tekućinu da se
slijeva niz njega. Nije mu na taj način uspijevala uliti bogzna koliko tekućine
niz grlo, no muškarac se doimao tako zdravim i mišićavim da joj je bilo teško
reći kopni li.
Skrbila se za njega i obasipala ga nježnošću, posve očarana njime. Čak je
prodala i vlastito tijelo kako bi kupila meso pa mu spravila mesnu juhu; meso
koje su Valda i ona rijetko imale prilike jesti. Učinila je to bez predomišljanja,
nepokolebljiva u uvjerenju da će preživjeti, iako još uvijek nije ispustio ni
zvuka, iako bez pomoći nije mogao pomaknuti ni najmanji mišić, iako ni u
jednom trenu nije otvorio oči, iako mu je groznica svako malo iznova divljala
tijelom.

31
 BaP & BD
Blythe je davala sve od sebe, premda, istini za volju, ni Valda ni ona nisu
znale ništa o vidanju rana. A ipak, do trenutka kada se pred njima ukazao
Bedford, muškarčevo se stanje nije promijenilo. Unatoč obećanju koje je dala
svojoj tetki, Blythe ju je uspjela dijelom privoljeti, a dijelom primorati da se
utabore još dva dana, no više od toga nije mogla tražiti. Na kocki su bili njezina
budućnost i obećanje boljeg života. Valda se pobrinula da joj bude jasno kako
ne mogu riskirati vlastitu budućnost zbog čovjeka kojeg nisu niti poznavale.
Unatoč tomu, tako joj Bog pomogao, ostaviti ga za sobom bila je najteža
stvar koju je u životu bila primorana učiniti. Plakala je sve vrijeme dok su ga
odijevale u odjeću probranu iz Valdine zalihe ukradena ruha, prethodno
primoravši svoju tetku, koja nije vidjela smisla u traćenju dobre odjeće, na taj
čin. Blythe je pak bila odlučna ne ostaviti ga onako razgolićena kakva su ga
zatekle. Bilo je to najmanje što može učiniti za njega sada kada ga je pristala
ostaviti za sobom. Osjećaji su je na kraju svladali pa ga je pljusnula, nastavivši
ga šamarati i vrištati da se probudi, bijesna jer je, nakon svega što je učinila za
njega, njezina tetka u konačnici ipak bila u pravu. Neće se probuditi, nikada.
Naposljetku ju je Valda odvukla, prigovarajući zbog djevojčinih
podbuhlih očiju i ponavljajući kako se Aldrichu neće dopasti uplakana žena.
Blythe u tom trenutku nije marila za tetkine riječi. Privoljet će Aldricha da se
oženi njome, bile joj oči podbuhle ili ne, a iako nikada više neće vidjeti ovog
muškarca, tko god on bio, pamtit će ga do kraja svojeg života.

32
 BaP & BD

ŠESTO POGLAVLJE

P robudila ga je kiša, velike kapi koje su se sakupljale na lišcu ponad njegove

glave, pa mu u pravilnim razmacima udarale posred čela. Bol u potiljku
koja ga je pozdravila pri povratku u svijest bila je tako nesnosna da ga je poslala
u ništavilo još cijeli jedan dan.
Kada se ponovno probudio, sunce je sjalo, izazvavši mu svojim pukim
blještavilom bol, premda je kroz proreze jedva odškrinutih očiju mogao jasno
vidjeti kako ga ne obasjava izravno i da ga grmlje, ispod kojeg je ležao, štiti od
izravna sunčeva sjaja. I ona je druga bol ponovno bila tu, no ovaj put nije bila
tako milostiva da ga ponovno pošalje u ništavilo sna, a nije se činila sklonom
ni jenjati. Nije se usudio pomaknuti, strahujući od boli, pa je tijekom dugih,
zbunjujućih minuta ostao nepomično ležati, privikavajući se na udaranje u
glavi i škrgućući zubima kako ne bi morao vrištati.
Kada je naposljetku podigao dlan ne bi li pronašao izvor svoje boli, prsti
su mu zadrhtali, a ruka odbila ostati podignutom, pavši natrag na tlo. Slabost,
shvatio je. Mora da je izgubio puno krvi kad je ovako slab, a uslijed te spoznaje
obuzela ga je briga da je u ozbiljnoj nevolji. Nije mogao znati u kakvu je stanju;
mogao je biti čak i nadomak smrti, a i dalje nije znao kakvu je točno zadobio
ranu.
Pričekao je neko vrijeme prije nego što je ponovno pokušao pronaći
ranu, a ovaj je put uspio u naumu. Najprije je opipao lice jer mu se činilo kako
je bol posvuda, no sve što je tamo zatekao bila je kratka paperjasta brada. Novo
izrasle čekinje dale su mu naslutiti kako ne leži dugo bez svijesti, možda dan
ili dva, no nikako nije mogao znati kako su ga već deset dana brijale nježne
ženske ruke. Naposljetku je napipao kvrgu na zatiljku, ispustivši bolan uzdah
kad su mu prsti dodirnuli bolno mjesto. Nije bila ni izbliza onoliko natečena
kao prije, smanjivši se na veličinu zbog koje je odahnuo, shvativši kako ozljeda
nije tako ozbiljna kako se pobojao. Međutim nije pod prstima osjetio ljepljivost
koja je redovito pratila krv, pa mu nije bilo jasno što je prouzročilo slabost
udova?
Najprije je posumnjao kako mora imati još neku ranu negdje na tijelu,
nešto što još nije napipao. Stoga je stao iskušavati ostatak tijela, tresući ud po

33
 BaP & BD
ud i čekajući da mu pokret pošalje bolan trzaj tijelom. Međutim bol je izostala.
Sve što je osjetio bila je opća nelagoda i ukočenost cijelog tijela te tupa praznina
u trbuhu, nimalo iznenađujuća budući da nije jeo cijeli dan, te neobičan osjećaj
natučenosti stopala, koja kao da je netko izbatinao. Kako mu sve to, baš kao i
posvemašnja slabost, nije imalo nikakva smisla, odlučio je ne razmišljati previše
o tome jer mu je bilo kakav misaoni trud samo pogoršavao glavobolju.
Međutim ono o čemu jest razmišljao, budući da nije imao izbora, bilo je
kako se vratiti u Wyndhurst, udaljen dan jahanja, možda dva pješice, sada kada
mu je sama pomisao da se mora osoviti na noge izazivala jezu. Ostao je ležati
još sat vremena, grozeći se boli koju će ustajanje donijeti sa sobom, no
naposljetku se primorao, oslonivši se najprije na laktove pa se potom
odgurnuvši od tla, podižući se dok nije uspio sjesti uspravno. Pokazalo se da su
mu strahovi bili utemeljeni jer ga je smjesta obuzela vrtoglavica, no čak i gora
od nje bila je mučnina, koja je ubrzo uslijedila. Nagnuo se ustranu, spreman
izliti iz sebe sadržaj želuca, no ništa nije izlazilo. To ga međutim nije spriječilo
da se zagrcne, opet i iznova, svaki put poslavši tijelom grčeve, koji kao da su
mu u lubanju iznova zabijali bodeže, sve dok bol ponovno nije postala
nepodnošljivom.
Ponovno ga je probudilo danje svjetlo, no nije sa sigurnošću znao reći je
li to još uvijek isti dan kao prije. Bol je i dalje bila tu, jednako neumoljiva, a
uspomena na posljednji pokušaj ustajanja dugo ga je priječila da se okuša
ponovo. Tupa bol u želucu i neobična slabost tijela, koja nije jenjala,
naposljetku su ga natjerale da se pokrene. Trebao je hranu — Odin mu
pomogao, činilo mu se da će skapati od gladi — i mekanu postelju, i svoju sestru
da mu ispuni svaki hir, a ništa od toga neće dobiti ako ostane gdje jest. Stoga je
naposljetku stisnuo zube, odlučan u namjeri da se ovaj put osovi na noge i udalji
s ovog mjesta, no učinio je to jako sporo, korak po korak.
Vrtoglavica ga je ponovno obuzela čim se uspravio u sjedeći položaj, no
ovaj se put borio protiv nje svom snagom koja mu je preostala, uspjevši tako
odagnati i mučninu koja ju je pratila. Tek je tada shvatio kako ne vidi najbolje,
ali nasreću, zamućenost vida nije bila neprestano prisutna, nego bi odlazila i
vraćala se na mahove.
Nije se žurio osoviti na noge, a vrijeme provedeno u sjedećem položaju
pružilo mu je priliku da prouči svoju okolinu, kao i odjeću koju je imao na sebi;
odjeću koja nije bila njegova. Hlače boje blata toliko su mu prianjale uz noge
da nije bilo potrebe za podvezicama kojima bi ih pričvrstio na mjestu, a

34
 BaP & BD
dosezale su tek neznatno iznad njegovih koljena. Siva je tunika bila široka, ali
kratka, nesumnjivo načinjena za čovjeka koji je malo previše uživao u gošćenju
dobrom hranom. Bila je tako labava da nije primijetio koliko je smršavio, čime
bi objasnio vlastitu slabost, ali ne i njezine uzroke. Platnene nazuvke za noge,
prepune rupa na potplatima, mogle bi objasniti bolna stopala ako je u njima
hodao, a pretpostavljao je kako je takvo što bilo itekako moguće.
Prisjetio se zgode kada je u potrazi za sestrom lunjao južnom obalom
Wessexa, prerušen u ribara keltskog podrijetla iz Devona, i to siromašna ribara,
odjevena u dronjke. Prije svoje potrage preživio je bunilo groznice, koja ga je
tresla dok nije našao pomoć — nekoga tko će mu vidati rane. Snovi koje je
tijekom oporavka snivao bili su upečatljivi i živopisni, a na trenutak se pobojao
da je još uvijek zarobljen u jednom od njih, da je sve što se otada zbilo plod
njegove mašte. Brzo je izbacio suludu pomisao iz glave jer nikako nije mogao
sanjati nekoga poput svojeg šogora prije nego što ga je uopće upoznao. Royce
je bio odveć jedinstven, a bol u njegovoj glavi odveć stvarna i ničime povezana
s tim davno minulim vremenom.
Odjeća je pak mogla pripadati tom dalekom vremenu. Bila je jednako
pohabana kao i ona koju je onomad nosio, međutim činjenica da je odjeven u
nju nije imala nikakva smisla. Osim toga jasno se sjećao da je njegova družba
napadnuta nasred staze pa nije mogao pojmiti zbog čega bi razbojnici baš njega
odvukli pokraj puta? Štoviše, uspijevao je kroz gusto lišće nazrijeti puteljak, no
na njemu nije bilo trupala. Jesu li ih možda već pronašli, a njega nekako
previdjeli jer je uspio otpuzati u grmlje? A ako se sam uspio dokopati zaklona
zelenila, otkud mu tada ova odjeća?
Pokušaji da dokuči odgovore na ova pitanja i dalje su mu izazivali
glavobolju, stoga nije o njime previše razmišljao. Doba dana primoralo ga je da
se pokrene. Sunce je bilo nisko na obzoru, a on nije znao je li rano jutro ili
smiraj dana, no znao je kako mora pronaći pomoć prije sutona, a to nije mogao
učiniti sjedeći na mjestu.
Nije bilo lako. Prvih nekoliko pokušaja završilo je neuspjehom.
Vrtoglavica ga je neprestano vraćala natrag na koljena, primoravši ga da
oslonac potraži i u dlanovima. Prvih nekoliko klecavih koraka, učinjenih
nogama koje su uslijed slabosti bile nesigurne i drhtave, predstavljalo je uistinu
smiješan prizor. Međutim potom se sve svelo na tvrdoglavost i odlučnost, a ne
samo na puko preživljavanje, pa je nakon nekog vremena počeo teturati kroz
šumu, odgurujući se od stabla do stabla, koristeći ih kao potpornje i lelujajući

35
 BaP & BD
na nogama tamo gdje stabala nije bilo. Pao je desetak puta prije nego što je
naposljetku dospio nekamo.
Držao se šume jer otvoreni put usamljenom putniku nije pružao
sigurnost, posebice putniku bez oružja, koje mu nisu ostavili. Nije više imao
svoju dugačku sjekiru, svoj frizijski mač niti draguljima optočen bodež koji je
nosio zadjenut o pojas, a nestao je i sam pojas sa srebrnom kopčom na koju je
bio ugraviran Thorov čekić. Ako ikada u životu ponovno nabasa na te lopove...
Osjetio je miris hrane prije nego što je spazio kolibu, a dobra kob koju se
često povezivalo s njegovim imenom naizgled se vratila, jer je u kolibi bila samo
domaćica. Bio je dovoljan jedan pogled na njega da žena pred njime rasprostre
stol. Stavila je pred njega hljebove netom ispečena kruha, kremasti maslac i sve
ono što je preostalo od jutarnjeg objeda, pa stala kuhati za njega još hrane,
pristavivši i kašu koja će dočekati njezina supruga pri povratku o večeri.
Punašna ženica srednjih godina doimala se poput malena kerubina, a
tetošila ga je onako kako je navikao da ga tetoše žene, premda nije uspio
razumjeti nijedne njezine riječi. Pretpostavio je kako govori saskim, no
naglasak je bio neobičan, nešto što prije nije čuo, a iako joj se pokušao obratiti
na nizu raznih jezika, ni ona njega nije razumjela nimalo bolje nego on nju.
Međutim jeo je sve što bi žena stavila pred njega, sve do trenutka kada više nije
mogao nagurati ni zalogaja niz grlo, no unatoč tomu, imao je osjećaj kako bi
mogao još jesti.
Došao je u iskušenje da provede noć ovdje. Vratio mu se djelić izgubljene
snage, no nije bio ni blizu svoje uobičajene moći, a neprekidna bol u glavi nije
jenjala ni kad se okrijepio hranom. Međutim više mu nije trebao samo odmor,
sada je trebao vidara, a bio je poprilično siguran da mu ova dobra žena ne bi
mogla pomoći, čak i kad bi joj uspio nekako prenijeti svoje riječi i objasniti joj
što nije u redu.
Strahovao je da ga obuzima groznica jer nije uspijevao zadržati jasnoću
misli, koje su često lutale i postajale maglovitima, pa bi u jednom trenu znao
gdje se nalazi, a već u narednom ne bi bio posve siguran. Jedino što je znao s
posvemašnjom sigurnošću bilo je to da mora pronaći nekoga tko će ga
razumjeti i da mora poslati poruku svojoj sestri. Ona će potom doći po njega i
odvesti ga kući jer više nije bio siguran hoće li se moći vratiti sam.
Stoga se nastavio vući šumom, krećući se prema jugu. Sada je bio sasvim
siguran da se sunce spušta, dajući mu tako jasan orijentir, a zahvaljujući

36
 BaP & BD
milostivoj ženi sada je sa sobom nosio i vreću namirnica koje će mu potrajati
dan ili dva. Hrana mu je bila gotovo pretežak teret, jer mu je bila potrebna
gotovo sva preostala snaga samo kako bi gurao jednu nogu pred drugu.
Neobjašnjiva slabost njegova tijela i dalje ga je zbunjivala, no glavobolja je još
uvijek bila prejaka da bi se usredotočio na tu ili mnoštvo drugih zagonetki koje
su ga morile.
Prošli su sati, sunce je zašlo, nebo se smrknulo, a Seligova je snaga gotovo
iščeznula, no sreća je i dalje bila na njegovoj strani. Na noćnom je nebu
preostalo tek toliko svjetla da je uspio razaznati obrise palače. Dovukavši se
naposljetku do njezinih zidina, shvatio je da je riječ o prostranu zdanju, dobro
utvrđenu debelim, drvenim zidom, koji je građevinu opasavao u cijelosti. Nije
bio siguran jesu li prošli pokraj ovog imanja na putu prema Istočnoj Angliji, no
na ovako veliku posjedu morala je postojati barem jedna osoba koja govori
keltski.
Slijedio je visoki bedem, tražeći dveri te iščekujući mekanu postelju i
žene koje će ga tetošiti i postarati se za njegovu ugodu. Međutim do dveri nije
dospio. Vrtoglavica se ponovno okomila na njega, oborivši ga s nogu, a on je
potražio oslonac u zidu, posve nemoćan nastaviti dok ga vrtoglavica ne pusti iz
svojeg stiska.
Učinilo mu se da čuje glasove s druge strane zida, no bili su pretihi da bi
mogao razaznati izgovorene riječi, a nije bio siguran kako mu je preostalo
dovoljno snage da ih zazove dovoljno glasno da bi ga čuli. Pokazalo se kako
nije bilo potrebe za dozivanjem. Četiri jahača, vjerojatno iz stražarske
ophodnje, prišla su dverima, a dvojica su se zaputila u njegovu smjeru. Selig je
uzdahnuo s olakšanjem, no njegovo je veselje bilo preuranjeno jer ga na tom
mjestu nije čekala spasonosna pomoć, nego paklena agonija.

37
 BaP & BD

SEDMO POGLAVLJE

E rika je tek uzgred primijetila povratak ophodnje, ne pridajući događaju

posebnu važnost. Bila se zaputila u veliku dvoranu. Ponovno je kasnila na
večernji objed, nešto što joj je u posljednje vrijeme, zahvaljujući njihovu
prepredenom tatu, postalo navadom. Zlotvor se tog poslijepodneva ponovno
upustio u svoju nečasnu rabotu, ovaj put ukravši komad nakita, i to njezina
nakita. Um joj je sada obuzela frustracija rođena iz nemoći da lopovu stane na
kraj, premda se već tjednima trsila to učiniti.
Međutim tek što je došla do stola na povišenu postolju i pozdravila svojeg
nećaka srčanim zagrljajem, jedan od stražara prišao joj je kako bi je izvijestio
da je Wulnoth zarobio uhodu i da traži njezin blagoslov da muškarca objesi.
Tako svojstveno Wulnothu, iskati njezin sud prije nego što je imala vremena
razmisliti o svemu, ili saslušati barem činjenice koje se toga tiču.
— Smjesta dovedite zarobljenika ovamo, dok u dvorani još nema mnogo
ljudi.
Odgovorio je oklijevajući, s očitom nelagodom u glasu. — Moja gospo,
bilo bi milostivije da umjesto toga vi pođete k njemu. Šest ga je muškaraca
moralo vući u jamu. Odbija hodati.
— Zašto?
— Nije htio reći; zapravo, govori jezikom koji ne poznajemo.
Prezrivo je frknula, čuvši riječi. — Tako vam svega, ako je čovjek uistinu
uhoda, tada nas mora moći razumjeti, inače neće doznati ništa pored onog što
je svima vidljivo golim okom. Zbog čega ga Wulnoth tereti takvim optužbama?
— Nije rekao.
Erika je uzdahnula. — U redu, doći ću nakon što objedujem. Vjerujem
kako sve skupa može pričekati do tada?
Osjetivši ravnodušnost u njezinu glasu, stražar je porumenio, kimnuo
glavom pa odjurio. Međutim dok je kušala hranu iznesenu pred nju, činila je
to odsutno, razmišljajući o stražarevim riječima. Šest muškaraca bilo je
potrebno da jednoga odvuku u jamu? To nije imalo nikakva smisla, osim ako

38
 BaP & BD
navodni uhoda nije poput Turgeisa, a koliko joj je bilo poznato, Turgeis je bio
jedinstven.
Nije mogla poreći da ju je itekako obuzela znatiželja, primoravši je da
dvoranu napusti prije nego što je potpuno utažila glad. Njezina ju je sjenka,
naravno, pratila, čeznutljivo se osvrćući prema vlastitu nedovršenom jelu, jer
je njegov apetit kudikamo nadilazio njezin, što je bilo i očekivano.
Jama više nije bila duboka rupa u tlu u koju su nekoć bacali zatvorenike.
Sada je na njezinu mjestu stajala čvrsta omanja koliba bez prozora, s lancima
pričvršćenim na svaki zid. Jedina stvar koja je ostala iz tih minulih dana bilo je
ime.
Erika je dosad tu kročila samo jednom, ne zbog toga što je zatvorenika
bilo malo, nego zbog toga što je svoj sud voljela donositi u dvorani, i to prije
sama utamničenja, ako ono nije nužno. Mrzila je jamu, njezinu nečovječnost,
lance i bičeve koji su visjeli sa zidova, i sam vonj mjesta koje nije bazdilo samo
ogavnim smradom, nego i strahom.
Nasreću, sud je u ovoj zemlji bio brz pa zatvorenici nisu morali dugo
boraviti u jami, a ako optuženi muškarci i žene nisu mogli platiti kazne za svoje
zločine, Erika ih je običavala, u skladu s običajima ove zemlje, osuditi na
privremeno sužanjstvo, koje bi obično potrajalo godinu dana. Sve je bilo bolje
nego prepustiti ih Wulnothu, koji ih je običavao bičem dovesti nadomak smrti.
Međutim uhođenje je bilo nešto posve drugo i za njega nije bilo novčane
kazne. Bio je to čin usko vezan uz rat i obranu, a obrambene strategije koje bi
uhode otkrile protivniku mogle su značiti uništenje cijelih vojski. Vješanje bi
za uhodu uhvaćena usred rata bila milostiva smrt, a budući da je Erika bila
primorana pozabaviti se sudbinom ovog, bilo joj je drago što je rat gotov, pa
optužba stoga i nije imala onakvu težinu kakvu bi imala inače. Ragnar, koji se
borio u posljednjim ratovima, bio bi drugačijeg mišljenja. Međutim Ragnar nije
bio tu.
Wulnoth je još uvijek bio tamo kada ju je stražar pustio u kolibu. Jedini
izvor svjetlosti bila je usamljena baklja, nedovoljno snažna da osvijetli cijeli
prostor, no sasvim dostatna da ponad njihovih glava stvori oblak dima koji im
je pekao oči. Pokazala je rukom da vrata ostave otvorenima kako bi bilo lakše
disati. Jama je bila Wulnothovo carstvo, no činilo se kako se muškarac ne
zamara njegovim čišćenjem.

39
 BaP & BD
Turgeis se neupadljivo oslonio o zid na kojem su bila vrata, na mjestu do
kojeg je svjetlost jedva dopirala. Zatvorenik je bio okovan za suprotni zid, ruku
visoko podignutih iznad glave. Međutim ruke su bile sve što je mogla vidjeti
od njega, jer je zdepasti Wulnoth stajao točno ispred njega, zaklanjajući pogled
na muškarca. Štoviše, Wulnoth je u trenutku kada je prišla držao muškarca za
kosu, pokušavajući mu glavu održati uspravnom, no tada ga je pustio i
pomaknuo se ustranu. Muškarčeva je glava smjesta pala na njegova prsa, kao
da je u nesvijesti.
Erika se ukočila, osjetivši kako joj u nutrini buja gnjev, no samo je
podigla obrvu, uputivši upitan pogled Wulnothu, čije držanje ničime nije
odavalo krivnju nego samo popriličnu frustraciju.
— Odbija nam bilo što otkriti, gospodarice; sve što nudi jest himba —
Wulnoth je progovorio lokalnim narječjem.
Erika je ove ljude podučavala danskome, nadajući se da će se s vremenom
početi služiti njime, no poduka je išla sporo i mukotrpno, a ona je bila posve
svjesna da se služinčad u njezinoj odsutnosti vraća svojem materinjem
anglosaskom jeziku. Wulnoth se poglavito svojeglavo držao vlastita jezika, čak
i u njezinoj nazočnosti, a premda je poprilično dobro razumjela jezik, odbijala
je odgovarati na njemu, svaki ga put iznova primoravajući da se služi danskim
ako želi da razgovor među njima potraje.
Ovakve igrice u kojima je pokušavao uspostaviti svoju nadmoć bile su
itekako svojstvene ovom čovjeku, a upuštao se u njih prilikom svakog njihova
razgovora. Pretpostavljala je kako se nadao da će je barem jednom uhvatiti
nespremnu i da će mu odgovoriti na anglosaskom. Vjerojatno bi smatrao da je
izvojevao svojevrsnu pobjedu nad njome kad bi se takvo što dogodilo. Činjenica
da joj se takva greška još nije omaknula pružala joj je nemalo zadovoljstvo.
— Hini da ne razumije naš jezik — nastavio je Wulnoth — a pretvara se
i da je toliko slab da ne može stajati, no dovoljan je jedan pogled na njega da
čovjeku bude jasno koliko je snažan.
Erika je uperila pogled u muškarca, smjesta shvativši da je Wulnoth u
pravu. Njegova je snaga bila neporeciva, jednostavno je morala biti tamo uz
tako široka i mišićava prsa te napete ruke ispružene nad njegovom glavom, na
kojima se jasno dalo nazrijeti svako mišićavo ispupčenje. Sada je primijetila i
ono što nije mogla prije dok je Wulnoth stajao pred njime — stopala mu nisu
visjela u zraku, nadomak tla, što je položaj lanaca trebao osigurati. Umjesto

40
 BaP & BD
toga čvrsto su stajala na tlu, a koljena su mu bila čak i savijena, davši naslutiti
kako bi se stasom nadvio nad zapovjednikom straže da se do kraja uspravi.
Nije ni čudo da su bila potrebna šestorica da ga dovuku ovamo, pomislila
je Erika. Ovako krupan i visok muškarac morao je biti pozamašno težak, a
ovdašnji muškarci, koji su sada služili njezinu bratu, nikako se veličinom nisu
mogli usporediti s nekim ovakvim. Međutim muškarac je uistinu hinio slabost.
Ili to ili je bio toliko iscrpljen da uistinu nije mogao zadržati oči otvorenima. I
nevjerojatnije stvari znale su se događati. A možda mu je Wulnoth već priuštio
jedno od svojih zloglasnih mučenja, iako je bila poprilično uvjerena da se ne bi
drznuo takvo što učiniti.
Bio je odjeven u kmetsku odjeću, no i to je mogla biti varka. Dugačka
kosu pak nije skrivao. Njezina crnina nepogrešivo je odavala muškarčevo
keltsko podrijetlo.
Odgovorila je Wulnothu na danskome, još mu jednom skršivši nade da
će možda ovaj put pogriješiti i progovoriti njegovim jezikom. — Čovjek bi
jednako tako mogao biti umoran. Ako je Kelt, ne mora govoriti vaš jezik, no
ako je uhoda, morao bi znati moj. Jeste li mu pokušali govoriti mojim jezikom?
Njegovo zajapureno lice odgovorilo joj je kako nije. A novi glas potvrdio
joj je da su njezina nagađanja točna.
— Govoriš danski?
Zatvorenik je podigao glavu kako bi postavio pitanje, a Erika si nije
mogla pomoći, zapiljivši se u njega te nastavivši zuriti sve dok nije shvatila što
čini, pa se uslijed spoznaje zarumenjela. Nije joj trebalo dugo da shvati razlog
svojoj smetenosti. Oči je nisu varale. Muškarčevo je lice bilo tako oku ugodno
da ga se nije dalo opisati. Jedina riječ koja joj je pala na um, dostojna da ga se
njome opiše, bila je prekrasan, no čak se ni njome nije mogla potpuno izraziti
njegova ljepota.
Da, itekako bi bio sposoban s posvemašnjom lakoćom izvlačiti tajne, od
žena. No žene su rijetko znale ratne tajne... Erika je ostala osupnuta spoznajom
koliko je blizu došla odluci da odbaci sve optužbe protiv njega, a sve zbog
njegove ljepote, nevjerojatne ljepote — očaravajuće ljepote. Morat će pripaziti
i imati na umu njegov utjecaj te mu suditi samo na temelju činjenica.

41
 BaP & BD
Naposljetku mu je odgovorila: — Kojim bih drugim jezikom govorila?
No i sam dobro govoriš danski, za jednog Kelta. Naravno, morao si ga naučiti
kako bi nas mogao uhoditi.
Kao da uopće nije čuo njezinih riječi, postavio je novo pitanje, posve
nevezano uz dotad izgovoreno. — Otkud Dankinja u Wessex u?
— Ah, dakle sada sa sigurnošću znamo da si uhoda.
— Odgovori mi, djevojčuro.
Erika se ukočila, obuzeta nečim nalik zgranutosti, no nije joj trebalo
dugo da prikrije svoje osjećaje, dodavši: — I da si naviknut na zapovijedanje.
No ovdje ćemo pitanja postavljati mi. Ja sam gospa Erika, sestra Ragnara
Haraldssona, koji posjeduje Gronwood i okolne zemlje. U njegovoj si
odsutnosti dužan odgovarati meni, a možeš početi sa svojim imenom.
— Zvučiš poput moje sestre.
Osmijeh kojim ju je podario ponovno je Eriki natjerao rumenilo u
obraze, a na trenutak je zaboravila i pogrdni naziv kojim ju je počastio. Osjetila
je kako joj se duboko u nutrini razlijeva toplina. Nije bila sigurna zbog čega je
znala da su njegove riječi kompliment, niti zašto joj je spoznaja pružila takvo
zadovoljstvo. No potom je zarežala u sebi. Ponovno je dopustila ovom
pristalom muškarcu da utječe na nju, poput neke luckaste djeve koja nema
pametnijeg posla doli uzdisati i očarano treptati na njegove laskave riječi.
— Tvoje ime? — ponovno se otresla.
Uzdahnuo je, naizgled klonuvši i spustivši se još malo prema tlu. Zbog
čega je mrcvario svoje ruke, viseći na njima, kada se morao tek osoviti na noge
da bi olakšao pritisak...?
— Ja sam Selig Blagoslovljeni, iz norveškog klana Haardrad.
Erika je oćutjela Turgeisov nemir iza sebe. Ništa neobično, bilo je
očekivano da će čovjek suosjećati sa sunarodnjakom. Ipak, ponadala se kako
njezina sjenka nije povjerovala u tako očitu laž, osjetivši čak i trunku ljutnje
što se muškarac nije potrudio smisliti nešto uvjerljivije.
— Tvoja te vanjština odaje — podsmjehnula mu se pa nastavila: — Čula
sam da su kornvalski Kelti divovskog stasa, a puno je izglednije da si jedan od
njih. Zašto zboriš neistine? Kelti nam nisu neprijatelji. Čak su nam priskočili u
pomoć protiv Sasa.

42
 BaP & BD
— Kako ste dospjeli u Wessex?
Njegova su je skretanja s teme ispunjavala bijesom, baš kao i savršenstvo
kojim je hinio zbunjenost. Pružila mu je izlaz; priznanje da pripada keltskom
narodu dalo bi joj odriješene ruke da ga pusti, no on ne samo da nije iskoristio
ponuđeno nego je potpuno ignorirao njezine riječi. Neka ga Loki nosi, jer
prokleta bila ako će mu ponovno tako pokušati pomoći.
— U Istočnoj si Angliji, što i sam vrlo dobro znaš, nedaleko od Bedforda.
— To je nemoguće.
Sada ju je nazvao i lažljivicom? Stisnuvši ljutito usne, okrenula se
Wulnothu. — Zbog čega je optužen za uhođenje? — Izraz njezina lica jasno ga
je upozorio da ne odgovara ni na kojem jeziku osim na danskome, pa je tako i
učinio, progovorivši izrazito tečno za nekoga tko je tom jeziku priučen.
— Ophodnja ga je pri povratku zatekla kako leži uza zid, pokušavajući
se sakriti od njih u tmini, a nalazio se točno na mjestu gdje se s druge strane
zida raspravljalo o smjeni straže.
Zatvorenik je na optužbe odgovorio prije nego što je ona to uzmogla
učiniti. — Sjedio sam, nisam ležao, a itekako sam htio da me primijete jer
sumnjam da bih bez pomoći mogao načiniti i jednog koraka više.
— Vreća mu je bila puna svježe pripravljene hrane — Wulnoth je hitro
dodao — koja je možda čak došla i iz naše kuhinje. Možda se ozlijedio
pokušavajući umaknuti preko zida, jer su dveri bile zakračunate.
Erikine su se obrve naherile. — Sada ga želite optužiti i za lopovluk?
— Jedno ili drugo — bio je ustrajan Wulnoth. — A možda je čak i
odbjegli rob.
Bilo je jasno da je Wulnoth odlučan u namjeri da dokaže njegovu krivicu,
no posljednje su mu riječi uistinu počivale na tankim nogama. Ako je i bio
odbjegli rob, sumnjala je da je rođen u sužanjstvu, a ako i jest bilo tako, dobit
će slobodu koju iska. I drugi su već kod Danaca tražili utočište, najčešće ga i
dobivši, baš kao što su danski robovi bježali u Wessex i zapadnu Merciu. A što
se tiče optužbe da je tat...
— Hranu sam dobio od milostive žene koja živi sjeverno odavde —
odgovorio je zatvorenik, zazvučavši gotovo opijen iznurenošću. — Neće je biti
teško pronaći i potvrditi istinitost mojih riječi.

43
 BaP & BD
Erika je bila sklona povjerovati njegovu objašnjenju jer jednostavno nije
mogla povjerovati da je ovaj predivni div mogao nezamijećeno ulaziti u njezinu
palaču. Ipak, itekako je mogao biti uhoda, a njezin se brat s takvima oštro
razračunavao. Previše je toga bilo na kocki — možebitne godine ratovanja i
mnoštvo iznenadnih napada u kojima bi se tisuće života našle u pogibelji ako
ratni planovi ne ostanu tajna. Da, Ragnar bi ga dao ubiti bez razmišljanja.
Činjenica da su s protivnikom sklopili prividan mir nije činila nikakvu razliku.
No njegova je sudbina počivala u njezinim, a ne Ragnarovim rukama.
Mogla je s lakoćom odbaciti optužbe. Prikradanje i skrivanje svakako su
pobuđivali sumnju, baš kao i Keltovo vješto služenje danskim jezikom.
Međutim vladalo je primirje, a to je činilo razliku. A izmjena straže o kojoj je
mogao dočuti sjedeći uza zid nije bila bogzna kakva tajna. Mogao ju je dokučiti
svatko tko bi se potrudio malo dulje držati palaču pod prismotrom. Mogla si je
dopustiti širokogrudnost.
— Što se tiče optužbe za krađu, tvoje ćemo riječi provjeriti — odgovorila
mu je. — No kakvu izliku imaš što si sjedio tamo gdje su te zatekli?
Pomislila je da odbija odgovoriti kada je zatresao glavom, no potom je
sporo odvratio: — Tražio sam pomoć. Moja glava... Ozlijeđen sam — izbatinan,
čini mi se — kada su moje suputnike i mene napali razbojnici.
Erika je osjetila kako je u trenu obuzima zabrinutost, uslijed koje se
smjesta otresla na zapovjednika straže. — Opipajte mu glavu i potražite
ozljede, Wulnothe! — ostavši potom napeto stajati i iščekivati dok je muškarac
činio kako mu je naloženo. To bi objasnilo štošta — muškarčevu slabost,
njegovu smetenost — ali ne i razlog njegova posjeta Istočnoj Angliji.
— Ne nalazim ništa neuobičajeno — izjavio je Wulnoth.
Ljutnja je iznova navrla uslijed spoznaje da može biti tako lakovjerna i
tako sklona osloboditi čovjeka optužbi. Njegove su se svijetlosive oči sklopile,
a potom ga je čula kako uzdiše.
— Tvoj čovjek laže — rekao joj je. — Kvrga je bila tamo još jutros. Nije
mogla splasnuti tako brzo. Opipaj sama, djevojčuro.
Erika je zaškrgutala zubima. Ako je još jednom nazove djevojčurom,
prepustit će ga Wulnothovoj nježnoj skrbi, a njegov prijedlog da ga sama
dodirne otkrio je njegovu posvemašnju neotesanost i bahatost.

44
 BaP & BD
— Bio ozlijeđen ili ne, još uvijek nisi objasnio svoju nazočnost u Istočnoj
Angliji — uzvratila mu je, potom istaknuvši očito: — Tko bi mogao biti bolji
uhoda za Sase doli Kelt, prema kojemu ne bismo bili toliko sumnjičavi.
— Čak ne govorim ni njihov jezik.
— Tako ti kažeš.
— Ali istina je da dolazim iz Wessexa.
— Konačno, djelić istine.
Selig je pokušao ponovno usredotočiti pogled na njezino lice, no vid mu
se zamaglio kada je Wulnoth prstima pritisnuo kvrgu na njegovu potiljku. Bol
je sada bila gotovo nesnosna, no morao je naći načina da nekako izdrži. Osjetio
je kako je itekako važno da primiri ovu ženu, čije su oči bile boje podnevnog
neba, a obrve neznatno podignute. Zapitao se zbog čega zvuči tako sarkastično.
Ili je ono što je čuo u njezinu glasu bila tek nevjerica?
I njemu je bilo teško povjerovati u ono što su mu maločas rekli. Netko ga
je odveo na sjever? Ako je uistinu tako, morali su proći dani kojih se ne sjeća
— medeno zlatna kosa s prstohvatom cimeta — mašta mu se uslijed tupe boli
u trbuhu počela poigravati umom, no djevojčura pred njime uistinu je bila
ljupka, a on je sada, dok je stajala pred njime, više nije morao ni gledati da bi je
jasno predočio u svojem umu. Nije bila visoka poput Kristen, možda desetak
centimetara niža, a bila je i mnogo vitkija, iako ne pretanašna. Dičila se bujnim
grudima koje su pozivale njegove dlanove — uhođenje? Odin mu pomogao,
sve je ovo skupa jedna velika, okrutna šala.
Bio je blagoslovljen čovjek koji je uživao naklonost nordijskih bogova, a
osmjehivao mu se i kršćanski Bog. Bio je zdrav, snažan, oku ugodan; imao je
prekrasnu obitelj i dobar dom, koji je pomogao podići vlastitim rukama.
Posjedovao je i brod, koji će mu pomoći namaknuti vlastito bogatstvo, i sve
žene koje bi čovjek mogao poželjeti. Kako se samo našao u ovakvoj nevolji? A
njegov sudac bila je, ni više ni manje, nego žena. Dosad ga je već trebala
osloboditi i početi besramno tetošiti, trebala ga je već gušiti nježnošću i brigom.
Njegova je glava dosad trebala ugodno počivati među njezinim grudima. Ne,
ne njezinim.
Ponovno je otresao glavom, unatoč boli koja bi prostrijelila njome pri
svakom pokretu. Nije mogao pojmiti da je ona ovdje gospodarica, da iznosi

45
 BaP & BD
optužbe protiv njega i da će mu očito presuditi, a sve što je on htio bilo je
očarati je jer je uistinu bila zanosna.
Zvuk njezina glasa dopro mu je do ušiju kroz izmaglicu boli. — Ako si
uistinu uhoda, ovdje nisi mogao doznati ništa novo, osim da nam ide dobro, da
smo pustili korijenje i da su naši bedemi čvrsti, nešto što bi tvoj kralj Alfred
sasvim sigurno trebao imati na umu.
Vid mu se razbistrio, no sada je vidio dvije djeve kako koračaju pred
njime. — Sumnjam da bi mu bilo stalo — uspio je procijediti. — On se brani,
nikada ne napada.
Zanemarila je riječi pa nastavila: — Moj bi te brat bez razmišljanja
pogubio, no on nije tu, a ja sam praktičnijeg uma. Ako imaš gospodara koji bi
platio otkupninu za tvoje oslobođenje, imenuj ga sada da mu mogu poslati
glasnika.
— Mogu kupiti vlastitu slobodu.
— Pokaži mi novac, ili me smatraš toliko naivnom da ću ti dopustiti da
nas povedeš do njega?
Nije htio uplitati Kristen u ovu apsurdnu situaciju. Na kraju krajeva, bio
je primoran nositi se sa ženom u kojoj se stopila ugodna oprečnost — sočne,
zavodljive usnice i kruta brada. Koliko teško može biti zavesti je i privoljeti je
da ga oslobodi?
Osmjehnuo joj se onako kako je osvojio već toliko srdaca. — Želiš istinu,
ljepotice? Zaista sam došao po poslu kralja Alfreda. Još su petorica bila sa
mnom, među njima i biskup koji je trebao podastrijeti ugovore pred vašega
kralja. Naša zadaća bila je ponuditi mu ruke triju plemenitih saskih dama,
pristala lica i bogata miraza, da ih Guthrum uda za trojicu Danaca plemenita
roda koji uživaju njegovu milost. Ali saski razbojnici napali su nas prije nego
što smo napustili Wessex. Ostali su, koliko znam, mrtvi, a ja... Ne znam kako
sam se našao ovdje. Napad je posljednje čega se sjećam, a jutros sam se probudio
sjeverno odavde.
Nije se doimala zadovoljnom. Sada se ukopala na mjestu, a ažurne su oči
zurile u njega. — Zar očekuješ da ću povjerovati u to? Zar uistinu očekuješ da
povjerujem kako si norveški Viking? Viking koji služi saskom kralju? Tako ti
Odina...!

46
 BaP & BD
— Zaklinjem se Odinovim imenom da je tako — prekinuo ju je prije
nego što je njezina srdžba uzela maha. — Moja povezanost sa Sasima posljedica
je spleta okolnosti. Moja se sestra udala za Sasa, što je bio neviđen podvig nakon
što ju je on najprije zarobio i podjarmio, a potom moj otac oslobodio.
Eriki se činilo da će početi vrištati uslijed frustracije. Njegove ranije
pripovijesti bile su nesnosne izmišljotine, no ova posljednja? Robinje koje se
udaju za svoje uzničare? Zar ju je smatrao potpuno maloumnom?
Suzdržala se od primjedbi na ono što je upravo ispripovijedao, previše
uzrujana da bi išta rekla, a da pritom potpuno ne izgubi staloženost. — Ako mi
nećeš otkriti svoje ime, možda ću ipak poslati glasnika tvojem kralju Alfredu.
— Ne, nećeš to učiniti jer se tvojem novo pokrštenom kralju neće svidjeti
kada mu se Alfred požali na lažne optužbe iznesene na račun jednog od
njegovih izaslanika te način na koji se s njime postupalo.
— Lažne optužbe? — zarežala je. — A sve što sam imaš reći potpune su
laži? Ako ne postoji nitko tko bi platio tvoju slobodu, tada jednostavno reci
tako.
Selig više nije imao snage za sve ovo. Osjetio je nov nalet vrtoglavice, a
ovaj put čak je nije ni izazvao vlastitim kretnjama. Pobojao se da ga ponovno
obuzima vrućica, koju je osjetio prije. Na trenutke više nije bio siguran tko je
ova neprijateljski nastrojena žena pred njime, znao je samo da je ljupka, a on je
još nije kušao.
Teškom mukom prikupio je snagu pa izgovorio: — Ti i ja nismo
neprijatelji; nikada ne bismo mogli biti neprijatelji. Oslobodi me, djevojčuro.
Prijeko mi je potrebna postelja, možda čak i tvoja ako poželiš.
Čuvši grubu uvredu, nanesenu pred njezinim ljudima, Erika je planula,
dopustivši svojoj ćudi da je savlada. — Kakve li drskosti! Možda će te šibanje
podučiti uljudnijem tonu do našeg idućeg susreta, ako te odlučim ponovno
ispitati. Trenutno sam sklonija tomu da te ostavim da truneš ovdje.
Nije primijetio sjenku koja je pošla za njom pri odlasku. Jedino što je
vidio bio je zluradi osmijeh zapovjednika straže prije nego što je odustao od
borbe s boli i dopustio blaženoj tmini da ga ponovno preplavi.

47
 BaP & BD

OSMO POGLAVLJE

E rika nije načinila ni dvadeset žustrih koraka kada joj je spoznaja o strahoti
onoga što je upravo naredila doprla do uma, ostavivši je ukopanom na
mjestu. Turgeis bi se zabio u nju da je nije tako dobro poznavao. Ali on se
mudro držao podalje iza nje, dobro znajući kako će promijeniti odluku.
Nije bila tako okrutna. Da je uvreda bila nanesena nekomu drugomu
njezina položaja, ostala bi ustrajna u odluci — jednostavno ne bi imala izbora.
Međutim sama je bila spremna okrenuti drugi obraz, baš kao što je bila spremna
preuzeti krivnju na sebe. Poželio je da ne učini ovo posljednje, no dobro je znao
da hoće.
I bio je u pravu. Bila je užasnuta svojim postupcima. Izgubila je kontrolu.
Zatvorenik ju je natjerao da je izgubi, no krivnja je u konačnici ipak
ležala na njezinim plećima jer mu je dopustila da to učini. A ipak, nikada je
nitko nije uvrijedio poput Kelta, koji je, štoviše, uvredu ponovio nekoliko puta.
Zaslužio je šibanje za svoj prijestup, uistinu jest, no ona će progutati svoju žuč
i opozvati naredbu, a posve sigurno neće Wulnothu prepustiti da kazni stranca
ili bilo koga drugoga. Čak i kada bi šibanje bilo nužno, uvijek je njegovo
izvršenje prepuštala nekomu drugomu. Wulnoth je jednostavno previše uživao
u nanošenju boli.
Okrenula se Turgeisu, želeći mu povjeriti zadatak da ostvari njezinu
volju jer se u Keltovoj blizini više jednostavno nije mogla pouzdati u sebe.
Njezini su se osjećaji u njegovoj nazočnosti pretvarali u kovitlac, njezine
reakcije postajale su nepredvidljive, a takvo što nije bilo prihvatljivo nekomu
njezina položaja.
— Gospo, pohitajte! Thurston je pao. Bojim se da je slomio ruku.
U trenu je zaboravila sve drugo. Skrbila se o svojem nećaku otkako je bio
djetešce staro tek dvije zime. Obuzeli su je majčinski nagoni, natjeravši je da
jurne prema dvorani i protrči kroz ulazna vrata dok joj je srce divlje udaralo o
rebra. Koža joj je problijedjela, postavši čak i bljeđom kada je čula dječakove
vriske, koji su bivali sve glasniji i glasniji kako se približavala njegovoj spavaćoj
odaji.

48
 BaP & BD
Dječak je ležao na krevetu, a dvije su ga sluškinje pokušavale obuzdati.
Nisu imale prevelika uspjeha te se dječak i dalje nastavio batrgati. Njihova
vidarica već je bila uz postelju, dajući sve od sebe ne bi li smirila dječaka. No
Thurstonu je to bio prvi put kako je iskusio snažnu bol pa je nastavio vrištati,
držeći ruku savijenu pod neobičnim kutom, a Erika je žarko poželjela da može
njegovu bol preuzeti na sebe, premda takvo što nije bilo moguće. Sve što je
mogla bilo je pokušati odagnati dječakove strahove, pa mu je smjesta prišla ne
bi li to učinila.
— Budi tiho, moj dječače — rekla je nježno, dlanovima uokvirivši
voljeno, maleno lice, tako nalik onomu njezina brata. — Istina, sada boli, ali za
nekoliko ćeš dana pokazivati ruku svojim prijateljima i pripovijedati im kako
si hrabar bio.
— Ali... ali nisam! — zajaukao je Thurston.
— Ali bit ćeš sada kada znaš da će ti Elfwina zavidati ruku i da će sve biti
kao prije. — Okrenula se vidarici. — Nije li tako? — Njezin ton i izraz lica
jednostavno su izazivali staricu da zaniječe njezine riječi.
— Stavit ću udlagu... — započela je Elfwina.
— Najprije ćeš je izravnati — Erika se otresla na ženu. — To je ruka
kojom vitla mačem — kojom će vitlati mačem. Mora biti potpuno zdrava, a
vidjela sam da je takvo iscjeljenje moguće. Učinit ćeš to.
Vidarica je preplašeno odmahnula glavom. — Ali nikada nisam takvo što
učinila. Nemam snage...
— Turgeise!
Nije se morala ni osvrnuti da bi znala da je tu. Uvijek je bio u blizini.
Prišao je krevetu s druge strane pa, ne čekajući naredbu, primio dječakovo
zapešće.
— Držite ga — bilo je sve što je rekao ženama.
Učinila je kako joj je rekao, nježno obgrlivši dječaka rukama pa mu
prošaputavši u obraz: — Ovo će možda zaboljeti i više nego dosad, milo moje,
prije nego bol jenja. U redu je ako poželiš opet vrištati.
Vrisnuo je, u njezino uho, prije nego što joj je omlohavio u rukama,
utonuvši u nesvijest. Pažljivo ga je položila natrag na postelju, obrisavši mu
suze s obraza, ne obazirući se pritom na vlastite, sretna što je na trenutak

49
 BaP & BD
izgubio svijest. Pogled joj se susreo s Turgeisovim. Namjeravala mu je zahvaliti,
no tada se prisjetila. Zatvorenik. Boja joj je ponovno iščezla s lica.
— Idi! — izbacila je riječ iz sebe, nadajući se kako nije prekasno. — Ne
daj Wulnothu da ozlijedi Kelta i pokušaj doznati kako se zove, ne bismo li ga
se riješili.
Turgeis je iščekivao njezino dopuštenje. Potrčao je, svojim koracima
zatresavši krovne grede koje su otpustile svoj teret prašine, ostavivši sluškinje
u čudu što se muškarac njegova stasa može tako brzo kretati. Turgeis je također
strahovao da je prošlo previše vremena, a kada je naposljetku ušao u jamu, nije
mu bilo drago što se pokazalo da je imao pravo.
Wulnoth je bio previše zaokupljen svojom rabotom da bi ga čuo kako
ulazi. Turgeis je zgrabio njegovu podignutu ruku prije nego što se uspjela
spustiti još jednom, iskoristivši silu koju je muškarac unio u udarac kako bi ga
zavitlao na drugi kraj kolibe, gdje se ovaj zabio u zid.
— Nije ti naložila da ga ubiješ — zarežao je Turgeis.
Wulnoth je u tom trenu bio siguran kako ne postoji čovjek na ovome
svijetu koji ne bi strepio od gnjeva ovog Vikinga kada bi ičime izazvao njegov
bijes. — Nisam ni počeo kako spada — usprotivio se, potom zauzdavši jezik.
Turgeis je pretpostavio da zbori istinu i da bi nastavio još nekoliko sati kada bi
bilo po njegovu. Skrenuo je na trenutak pogled s Wulnotha kako bi utvrdio
kolika je šteta počinjenja, s olakšanjem utvrdivši kako se stvari ne doimaju tako
strašnima.
Zatvorenik je bio okrenut licem prema zidu, a razrezana tunika pala mu
je s tijela na tlo podno nogu. Više od dvaju tuceta jasno vidljivih tragova, koje
su za sobom ostavile kožne resice biča, ocrtavalo mu se na leđima i nježnoj puti
ispod ruku, gdje su se krute resice savile oko leđa uslijed siline udarca. Dobar
je dio brazgotina krvario. No Wulnoth se barem pridržavao onoga što mu je
Erika naložila. Naredila je šibanje, a on je uporabio kratki bič s više resica, ne
odlučivši se, začudo, za svoj korbač kojim bi oderao zatvorenikovu kožu.
Brazgotine se nisu doimale dovoljno dubokima da bi ostavile ožiljke, pod
uvjetom da se ne zagnoje, no svakako su bile dovoljno duboke da čovjeku neko
vrijeme uzrokuju veliku bol.
Bilo je očito da je muškarac izgubio svijest. Takvo što, naravno, ne bi
obeshrabrilo Wulnotha. Ipak, nešto nije bilo kako treba, muškarac nije smio
izgubiti svijest nakon tako malena broja udaraca, a Turgeisu je bilo teško

50
 BaP & BD
povjerovati da muškarac krupan poput ovoga tako slabo podnosi bol, dobro
znajući koliko je sam sposoban podnijeti.
Nešto nije bilo u redu. Pomislio je to i prije, promatrajući zatvorenika
kako klizi iz stanja prividne opijenosti, koja mu je riječi činila
nerazgovijetnima, i posvemašnje bistroće; između potpune zbunjenosti i
savršena razumijevanja, kada je imao spreman odgovor na sve optužbe.
Uostalom, morao bi biti lud da se drzne onako uvrijediti Eriku kada mu je
sudbina počivala u njezinim rukama. Ili to ili je možda želio umrijeti.
Da je Turgeis smatrao te uvrede hotimičnima, sam bi izazvao muškarca.
Ali nije vjerovao da je tako. Doimale su se poput nespretno i nehotimično
izgovorenih riječi, ili prirodne reakcije na ženu. U svakom slučaju, zatvorenik
se nije doimao iznenađenim svojim ispadima, nije zatražio oprost zbog svojih
riječi i nije bio svjestan da je uvrijedio nekoga.
Turgeis se također pitao zašto muškarac nije iskoristio svoje pozamašne
mišice da iz zida iščupa šiljak s kukom na koju su bili pričvršćeni lanci kojima
je bio sputan jer su njegovi mišići svakako mogli to učiniti. Čak i da je čekao
najpovoljniji trenutak da to učini, zasigurno bi se na taj korak odvažio prije
šibanja, da je mogao. Ostao je nasamo s Wulnothom, koji je bio zadužen da ga
išiba, pa bi muškarac koji se predstavio kao Selig Blagoslovljeni mogao s
lakoćom pobjeći. A ipak je još uvijek bio tu, prikovan uza zid, bez svijesti, leđa
prošaranih otečenim brazgotinama koje bi mu sada svaki pokret učinile itekako
bolnim.
Turgeis je sada uputio sumnjičav pogled prema Wulnothu, koji se nije
pomaknuo s mjesta gdje ga je maločas bacio. — Je li uopće bio pri svijesti kada
si počeo sa svojom rabotom?
— Ne znam, nisam se trudio provjeriti — odgovorio je Wulnoth
ratoborno, počevši zamjerati Vikingu na uplitanju, jer sada očito neće dobiti
svoje zadovoljstvo.
Turgeis je progunđao zvukom koji bi Erika prepoznala kao riječ lažeš.
Krupni je Viking bio uvjeren da zatvorenik nije osjetio nijedan udarac. Također
je bio siguran kako Wulnoth nije gubio vrijeme na pokušaje da ga dozove k
svijesti jer je vrlo dobro znao da će gospodarica imanja povući svoju odluku, a
on nije htio izgubiti ni trenutka dok mu je bilo dopušteno vitlati bičem.
Wulnoth je htio da njegove žrtve potpuno iskuse svu bol mučenja, no sada se
bio spreman zadovoljiti boli koja će uslijediti poslije.

51
 BaP & BD
Turgeis je u tom trenu dokazao koliko je lako iščupati šiljak iz zida ako
je čovjek dovoljno snažan, a on je potrebnu snagu itekako posjedovao. Uhvatio
je muškarca prije nego što se ovaj srušio na tlo, iznenađen, usprkos vlastitim
očekivanjima, njegovom težinom, koja je bila pozamašna unatoč odsustvu
ikakvih tragova potkožne masti na zatvorenikovu torzu, uslijed koje su mu se
mišići još više isticali ispod napete kože.
Turgeis ga je pažljivo spustio na tlo, položivši ga potrbuške, a glavu mu
stavivši na savijenu ruku. Držeći ga, osjetio je toplinu vrućice koja ga je
obuzela, a sada je napipao i kvrgu na glavi onesviještena čovjeka.
Ponovno su Vikingove oči prostrijelile Wulnotha, a optužba u njima bila
je dovoljno jasna da je zapovjednik straže stao uzmicati prema vratima. —
Lagao si joj — zarežao je Turgeis prijeteće. — Ozljeda o kojoj je zborio itekako
je primjetna.
Wulnoth je nastavio lagati, no bljedilo njegova lica jasno je otkrivalo
istinu. — Nisam ništa osjetio.
— Ono što hoćeš osjetiti...!
Turgeis nije dovršio, nenaučen na ovako snažnu ljutnju i njezino
iskazivanje. Već je u ranoj dobi naučio kontrolirati svoje osjećaje. Njegova je
veličina učinila takvo što nužnim. U jednom je trenutku nesmotrenosti gotovo
ubio brata, koji prijestup nikada nije zaboravio i poradi čega je i spletkario ne
bi li ga se riješio.
Okrenuo je leđa Wulnothu, rekavši samo: — Drzni mu se ponovno prići
i okončat ću ti život.
Jednostavna izjava. Bio je jednostavan čovjek od malo riječi. Zapravo, te
je večeri izgovorio više nego tijekom cijela proteklog mjeseca. Sada nije znao
što učiniti. Bolesti i ozljede nisu bile nešto čemu je bio vičan. U ovom trenu
nije mogao poslati po vidaricu.
Žena je sasvim sigurno još bila zauzeta brigom o Thurstonu. Erika je
također bila vična vidanju rana, no ni ona u ovom trenutku neće napustiti
dječaka, a osim toga nije joj htio otkriti išta od ovoga, ako je to bilo ikako
moguće. To ga je međutim ostavilo bez ikakve predodžbe o tomu kako pomoći
Seligu Blagoslovljenom.

52
 BaP & BD
Palo mu je na pamet premjestiti ga na neko čišće mjesto, no nije mislio
da će muškarac uopće primijetiti okolinu kada se probudi — ako se uopće
probudi. Stoga je izašao kako bi dozvao k sebi jednog od stražara.
— Pođi naći neku od sluškinja pa joj naloži da pronađe slamaricu,
prekrivače, svijeće, vodu — i hranu. Mnogo hrane. Donesi sve u jamu, a potom
pođi čekati pred odajama mladog gospodara. Čim vidarica napusti njegovu
postelju, dovedi je ovamo. — Stražar je dobro poznavao Turgeisa, pokraj kojeg
je svakog dana sjedio za stolom, pa je ostao osupnut količinom izgovorenog. A
Turgeis nije bio ni blizu kraja. — Gospa Erika ne smije doznati ništa o ovome,
posebice ne da mi je potrebna vidaričina pomoć.
Turgeis se vratio u jamu, točno u trenutku kada je zatvorenik zastenjao
pa prosiktao: — Ni Thorovi zubi ne mogu biti ovako oštri.
Prišao mu je pa čučnuo pokraj njega. Osim izgovorenih riječi, muškarac
nije davao znakova života. Govorio je Turgeisovim materinjim norveškim
jezikom, koji je stasitu čovjeku zvučao poput najljepše pjesme. Koliko god
nevjerojatno bilo, počeo je vjerovati kako bi sve što je ovaj čovjek ispripovjedio
moglo biti istinito. Wulnoth, taj bezvrijedni ljigavac, optužio ga je samo zato
što im je bio stranac, a zapravo su mu trebali pružiti prijeko potrebnu pomoć.
Oči su mu bile čvrsto sklopljene, a pesnice stisnute. Još jedan potmuli
jauk pobjegao mu je preko usana. Turgeis je mogao samo zamišljati kakvu mu
glavobolju onakva kvrga mora zadavati.
Turgeis je progovorio norveškim, prvi put nakon mnogo godina: —
Savjetovao bih ti da se ne mičeš.
Selig je odgovorio nečime što je napola bio jauk, a napola smijeh. —
Nemam volje ni pokušati pomaknuti se. Kakva me to boljka snašla od koje mi
leđa gore?
Dakle nije se sjećao šibanja? To je bilo dobro, a ipak, sram koji je počeo
bubriti u Turgeisovoj nutrini izazvao mu je osjećaj snažne nelagode. Mogao je
spriječiti šibanje. Erika ga nije trebala narediti, niti bi to učinila da nije izgubila
staloženost. Odlučio je prešutjeti odgovor na muškarčevo pitanje.
— Kaži mi ime nekoga tko će ti biti voljan pomoći.
Seligu se učinilo kako već cijelu vječnost čeka da čuje te riječi. Bilo je to
ono što je tražio. Pomoć. Glasnika kojeg će poslati njegovoj sestri, a koja će

53
 BaP & BD
potom doći po njega. A sada je naposljetku pronašao sunarodnjaka,
Norvežanina, nekoga komu je mogao vjerovati.
— Moja sestra, Kristen, udana je za Roycea od Wyndhursta, nedaleko od
Winchestera. On će...
Načinio je neznatan pokret, ne znajući da će time prouzročiti val boli
koji mu je zapljusnuo leđa. Bol ga je primorala da se instinktivno ukruti, a to je
samo pogoršalo stvari. Ispustio je zrak, sikćući, a u glavi mu je ponovno
zavladao kaos.
— Miruj — rekao je Turgeis. — Vidarica će ti se uskoro posvetiti.
Selig nije čuo riječi, jer je dokučio zbog čega su mu leđa bolna.
— Dala... me... istući. Uistinu me...
Nije uspio zadržati misao. Odlepršala je sa svima ostalima, ostavivši samo
ništavilo, bez objašnjenja onoga što ga je zadesilo — sve dok se poslije nije
vratio smijeh, a s njime i ona.
Medeno zlatna kosa protkana žarom plamena, zanosne usne koje su ga
darivale podrugljivim podsmijehom, istodobno obećavajući slast, ali ne i
njemu, nikada njemu. Zadržavala se točno izvan njegova dohvata, dok je trpio
bol koju su mu novim mučenjem nanosili; vatru i led, maljeve i bičeve, užareno
sječivo kojim su mu zatvarali rane prije nego što bi se otvorile nove, otrov koji
su mu natjerali niz grlo kako bi bili sigurni da nikada vise neće povratiti snagu.
Bio je svjestan svojih vriskova, koji su dolazili opet i iznova, iako ih nije
čuo jer je njihov zvuk zamijenio zvuk njezina smijeha; smijeha koji mu je
odzvanjao umom, sve prodorniji i prodorniji, dok se nije prometnuo u najgoru
agoniju, ostavivši ga posramljenim i poniženim kao nikada dosada. Njezin
smijeh, naslada koju je nalazila u njegovoj patnji, prijezir prema njegovoj
slabosti. Nije im mogao umaći, baš kao ni boli. Neprestano je bila tu,
promatrajući i smijući se, ponekad i sama zamahujući bičem, kojim mu nije
nanosila tako snažnu tjelesnu bol koliko bol njegovu ranjenu ponosu.
Takvo poniženje od ruke žene, mlade žene koja nije mogla brojiti više
od dvadeset ljeta, previše mlade za takvu okrutnost. Očajnički je priželjkivao
njezinu utjehu, a ta mu je žudnja prouzročila novu bol s kojom se morao nositi.
No sve što je ona željela bilo je mučiti ga. Smijeh se nastavio. Skončat će
slušajući zvuk tog smijeha.

54
 BaP & BD
Turgeis je ostao sa Seligom Blagoslovljenim dok Elfwina nije pristigla
kako bi mu vidala rane. Ostavio ga je s vidaricom kako bi otišao provjeriti kako
je Erika, no ona je još uvijek bila s Thurstonom, a bilo je izgledno da će ostati s
njime cijelu noć.
Turgeis je već prije poslao glasnika u Wessex pa je odspavao nekoliko sati
kada je ugrabio priliku. U jamu se vratio pred zoru. Čuvši vidaričin smijeh dok
je ulazio u kolibu, pomislio je kako se Seligovo stanje moralo popraviti pa je
svoju pretpostavku oblikovao u pitanje.
— Bolje mu je?
Elfwina nije ni pokušala prikriti svoje dobro raspoloženje, i dalje se
smješkajući sebi u bradu. — Ne, groznica je još snažnija. Vrućica je tako visoka
da će vjerojatno skončati od nje.
Turgeis se ukočio. — Čemu se tada veseliš?
Nije ju uplašio negodujući pogled kojim ju je prostrijelio. — Veseli me
vidjeti Keltovu patnju. Jedan nalik njemu utrnuo mi je mužev život, znaš.
Nije znao i nije mu bilo stalo. — Ako si mu zbog svoje zlobe uskratila
pomoć...
— Ne, Vikinže, možeš biti miran. Nemam izbora doli pomoći mu kako
god umijem, što god osjećala prema njemu. Vidarstvo je moj život, a to mi ne
ostavlja izbora. Ali drago mi je što mogu reći da sve ono što sam učinila za njega
vjerojatno neće biti od vajde, a nije preostalo ništa drugo čime bih mu mogla
pomoći. — Usudila se ponovno nasmijati, neugodnim zvukom koji je parao uši.
— Čak ni pročišćavanje nije pomoglo. Groznica još uvijek bjesni i vuče ga za
sobom dublje u carstvo noćnih mora. Bila sam nježna s njime koliko sam mogla,
no on je uvjeren da ga mučimo. Um mu obuzimaju snovi prokletih, nikako
mojom krivnjom, a ti se pitaš čemu se veselim? Sada je sve van moje moći.
— Tada odlazi, ako nije preostalo ništa što možeš učiniti — zarežao je
Turgeis. — Ovdje nema mjesta tvojem veselju.
— Tako ti kažeš, no ja se ne bih složila. Nikada nisam mislila da ću
doživjeti zadovoljštinu za svojeg čovjeka, no i to se, evo, zbilo, a nisam morala
čak ni podići ruku kako bih nekomu naudila. To se zove pravda, Vikinže.
— On nije Kelt, ti bezumnice.

55
 BaP & BD
Stara je vještica prezrivo otpuhnula čuvši riječi. — Imam oči. Ne može
biti ništa drugo.
Nije joj ponovio da ode. Povukao ju je na noge i izgurao kroz vrata. Iza
njega Selig je progunđao, još uvijek posve obuzet bunovnom agonijom.

Erika je nećakovu odaju napustila tek o zori, zamijenivši je svojom. Nije

sklopila oka. Cijelu je noć provela sjedeći uz Thurstonovu postelju, držeći mu
ručicu, protrnuvši u nutrini svaki put kada bi se dječak pomaknuo ili procvilio
u snu. Turgeis je izravnao ruku i namjestio kost, a Elfwina ju je čvrsto povila,
ostavivši napitke za bol i oteklinu, no proći će još mnogo tjedana prije nego što
bol postane podnošljiva i mnogo mjeseci prije nego što budu znali hoće li ruka
pravilno zacijeljeti. A ona će svaki sat do tada provesti u strepnji, moleći se da
sve svrši dobro.
Rekla je Elfwini kako je prije viđala kako se kosti namještaju i
izravnavaju, no zapravo je tomu svjedočila samo jednom, kada joj je brat slomio
nogu. Ragnar ju je preklinjao da naloži Turgeisu da mu namjesti nogu prije
nego što je stave u udlagu. Bilo je to nešto za što nikada prije nije čula, a nije ni
Ragnar, no mladić, koji je bio nadomak odrasloj dobi, bio je očajan i nimalo
spreman odreći se planova koje je iskovao za svoj život samo stoga jer ga je
nezgoda učinila bogaljem. Jedan od njihove polubraće pretrpio je takvu
ozljedu, a bol i hramanje koje mu je ozljeda ostavila u zalog pratit će ga do kraja
života. Pored toga izgubio je naklonost oca te ostale braće i sestara, a ni stranci
mu nisu iskazivali veliku ljubaznost.
Ragnar je bio spreman pokušati bilo što kako bi izbjegao istovjetan usud.
I uspio je u svojem naumu. Bilo je to potpuno zdravo — razumsko rješenje,
kada bi čovjek malo zastao i razmislio, no tko bi mogao znati hoće li postupak
uspjeti svaki put, ili hoće li biti jednako učinkovit na ruci koliko i na nozi, ili
na dječaku koliko i na gotovo odraslu muškarcu? Erika je pomalo poznavala
trave te je umjela vješto zašiti kožu nakon ranjavanja, no nije znala ništa o
onome što se zbiva dublje pod kožom. Zapravo nije bilo mnogo vidara koji su
takve stvari znali.
Zabrinutost ju je potpuno iscrpila, kako fizički tako i mentalno. Provela
je cijelu noć sjedeći uz dječaka, no dobar dio vremena nije provela strepeći nad
Thurstonovom sudbinom, nego razmišljajući o zatvoreniku u jami i njegovu
nerazumnom ponašanju — i vlastitoj nerazumnoj reakciji na njega.

56
 BaP & BD
Nije ju bilo briga kakvu bi izliku on mogao imati. Ona je sasvim sigurno
nije imala.
Bila je naviknuta na bahate muškarce. Danski muškarci — Vikinzi, kako
ih je ostatak svijeta nazivao — bili su najbahatiji među svojim sojem. Bila je
naučena i na naočite muškarce. Sam je Ragnar bio pristao, a u njegovoj je
sljedbi bila nekolicina muškaraca koji bi s lakoćom djevojci mogli izmamiti
uzdah čežnje s usana. Nije bila naučena na uvrede, no je li to bilo opravdanje
za činjenicu da je napravila budalu od sebe? Da je naudila nekomu?
Nije ju iznenadilo što je zatekla Turgeisa kako je čeka ispred Thurstonove
odaje. Nije željela razgovarati s Keltom, nije htjela ni znati koliko mu je
Wulnoth naudio. Njezina je krivnja bila presnažna da bi takvo što mogla
podnijeti.
Pa ipak, morala je upitati: — Hoće li čovjeku biti dobro?
Turgeis ni sam nije mnogo spavao. Nije joj mogao dati odgovor koji je
priželjkivao, a da joj ne kaže neistinu. A ipak, vrlo je dobro znao kako bi istina
djelovala na nju. Čovjek je zatražio da mu sama opipa glavu. Nije mogao
očekivati da će ona to uistinu i učiniti, no ona će si predbacivati što ga nije
poslušala. Šibanje bi lako preživio, no prvotnu ozljedu i vrućicu koja se razvila
uslijed nje? Elfwina, njihova jedina vidarica, nije odisala optimizmom, a sada
kada je spoznao razmjere njezine osvetoljubivosti, više nije mogao iskati pomoć
stare vještice.
Stoga je lagao. — Bit će mu dobro.
Njegovu je laž nagradila iznurenim osmijehom. Ako Norvežanin umre,
riješit će se tijela i reći joj da je pobjegao, pritom ubivši Wulnotha. Ništa mu ne
bi pričinilo veće zadovoljstvo nego tu laž pretvoriti u stvarnost.

57
 BaP & BD

DEVETO POGLAVLJE

K risten je u staji timarila svojeg bijelog destrijera kada su joj doveli glasnika.
Uz modnog bijelog pastuha, koji je bio nesputan, dva joj se muškaraca nisu
usudila prići.
Bojni konj bio je poklon od Roycea, koji se potrudio pronaći moćnu
zvijer za nju kada je grohotom ismijala damskog konja kojeg joj je isprva
namijenio. Bio je primoran složiti se da je prekrupna za nježnog jahaćeg konja
kada ju je ugledao na njemu, pa joj je stoga doveo bijelog destrijera. Mladi je
ždrijebac tada još uvijek bio neukroćen, a Kristen ga je dobro podučila,
pretvorivši ga u vrsno jahaće grlo, premda ipak malčice preveliko za nju.
Nije poznavala glasnika pa je znala da ga nije poslao Royce. Nije se u tom
trenutku htjela baviti njegovom porukom, pretpostavivši kako joj neće biti
nimalo zanimljiva. Bila je odlučna u namjeri da slijedi Roycea, a kako je to bilo
protivno njegovim željama, nije željela duljiti ni trena prije nego što ostvari
svoj naum. Posljednja stvar koja joj je sada trebala bilo je nešto ovakvo, nešto
što bi joj moglo oduzeti dragocjeno vrijeme.
Ivarr i Thorolf čekali su je pokraj dveri na svojim konjima. Vratili su se
jutros, a čuvši za glasinu koja je dan prije doprla do Wyndhursta, razmišljali su
jednako kao i Kristen. Jednostavno nije mogla sjediti kod kuće i čekati da se
njezin muž uvjeri je li joj brat mrtav ili nije.
Upravo je to bila glasina koja je doprla do imanja, a trebalo joj je vraški
dugo da doputuje do njih. Govorkalo se kako postoji mogućnost da su biskupa
i njegovu pratnju iz zasjede napali razbojnici, ni dan jahanja od Wyndhursta
prema sjeveroistoku, te je lako moguće da su svi mrtvi.
Kristen nije željela vjerovati u to. Bila je to samo glasina. Mogućnost da
su napadnuti ne znači kao da uistinu i jesu napadnuti, a iako je svaka glasina
počivala barem na trunku istine, najgora verzija bilo koje glasine rijetko bi se
pokazala istinitom. Seligova družina možda i jest napadnuta, no jednako su
tako mogli odbiti napad i nastaviti prema Istočnoj Angliji.
Royce je smjesta odjahao kako bi utvrdio istinu. Međutim zauzvrat je od
nje zatražio da ostane na imanju.

58
 BaP & BD
Bilo je to nerazumno od njega, a sve zbog spomena razbojnika na
području gdje se tobožnji napad dogodio. Znao je što ona osjeća prema svojem
bratu. Već je jednom mislila da ga je izgubila, vidjevši ga kako pada u boju i
pomirivši se s njegovom smrću. Međutim preživio je. Neće ponovno
povjerovati da je mrtav, ne dok svojim očima ne vidi tijelo. Nije mogla više
sjediti prekriženih ruku i čekati da se Royce vrati, poglavito ne uza sve žene u
svojoj dvorani koje su naricale i oplakivale Seliga. Njihova malodušnost
ispunjavala ju je bijesom.
Manje od dana jahanja na hitrom grlu, rekao je Royce. Rekao je da će se
vratiti ujutro, čak i ako bude primoran jahati noću. No jutro je odavno prošlo,
a njega i dalje nije bilo. Sunce se već podiglo visoko iznad njihovih glava, a ona
više nije mogla čekati.
Međutim jedan od njezinih ljudi doveo je glasnika upravo k njoj.
Pokušala se ne obazirati na njih. Čak je povela svojeg konja prema vratima
staje, postavivši krupnu životinju između sebe i muškaraca. Njezin je čovjek
bio nepokolebljiv.
— Želi razgovarati s vama ili gospodarom Royceom, gospo.
Uzdahnula je, no nije se zaustavila kako bi odgovorila. — Rekao si mu
da Royce nije tu?
— Jesam.
— E, pa nisam ni ja.
— Riječ je o vašem bratu.
Ovaj su put riječi došle od glasnika. Kristen je smjesta zaobišla konja kako
bi se suočila s muškarcem. — Otkuda dolaziš?
— S Gronwooda, južno od Bedforda.
Odmahnula je rukom kako bi ga zaustavila, čuvši imena koja joj nisu
ništa značila. — Gdje je to?
— U Istočnoj Angliji.
Nasmijala se kada joj je značenje tih riječi doprlo do uma, pa je uslijed
toga preplavilo olakšanje. Uvjeravala je samu sebe kako Selig nije mrtav, no u
dubini duše ipak je strahovala. — Dakle dospio je do kralja Guthruma?

59
 BaP & BD
— O tome ne znam ništa. Gospa Erika od Gronwooda drži ga u
sužanjstvu...
Kristen ga je zgrabila za okovratnik tunike pa mu privukla lice bliže
svojemu. Bila je nekoliko centimetara viša od njega, a vrlo vjerojatno i snažnija.
Muškarac sasvim sigurno nije htio doznati koliko snažnija, pa nije pružao
otpor.
— Zašto je bačen u sužanjstvo?
— Zatečen je u uhođenju.
Pustila ga je, a zbunjenost je na trenutak nadvladala ljutnju. —
Uhođenje? To je suludo. Pošao je u Istočnu Angliju kao tumač u službi saskog
biskupa. Uhođenje?
— Ne znam ništa o tome — priznao je glasnik. — Turgeis Trometraš,
gospin čuvar, poslao me ovamo, tražeći da pohitam koliko mogu, što sam i
učinio.
— Traže li otkupninu?
— Turgeis nije rekao. No naložio mi je da vas odvedem onamo, ako
želite.
—Ako? — Kristen je prezrivo frknula pa upitala: — Koliko će nam
trebati do Gronwooda ako grla potjeramo nesmiljenom brzinom?
— Trebala su mi dva dana do Wyndhursta.
— Trebat će nam manje od toga. Polazimo za sat vremena; budi spreman.
— Ali moj konj neće moći...
— Odaberi drugoga — bilo je sve što je odgovorila, napuštajući staju
kako bi Ivarru i Thorolfu doviknula da joj se pridruže u dvorani. Kada su je
naposljetku sustigli, Kristen je Edi već govorila koju odjeću da joj pripremi za
putovanje.
— Samo žena može toliko dugo odgađati... — počeo je prigovarati Ivarr.
Kristen se okrenula prema njemu munjevitom brzinom, zaprijetivši: —
Ne prigovaraj, Ivarre, ako ne želiš da ti uši osjete moj dlan. — Dobro znajući
koliko im voli dijeliti pljuske, oba su muškarca ustuknula, razvukavši usne u
osmijehe ne bi li je primirili. Međutim ona se nije doimala raspoloženom za

60
 BaP & BD
zadirkivanje. — Selig je nađen i moramo poći po njega, ali ne onamo gdje smo
mislili. Nalazi se u Istočnoj Anglyi.
— Nije li tamo i trebao biti? — Thorolfje istaknuo očito.
— Da, kao njihov gost. Ali neka žena, imena Erika od Gronwooda, bacila
ga je u tamnicu umjesto toga.
Ivarr je prasnuo u smijeh. — Thorovih mi zuba, osmjehnuo se pogrešnoj
djevojčuri i sada ga ona ne pušta!
Kristen je uspjela uzvratiti usiljenim smiješkom. — I sama sam najprije
to pomislila, ali nije tako. Optužen je za uhođenje, i nemoj pitati zašto jer ni
glasnik nije znao. Rekao je samo da bih trebala poći po njega.
— Uz poveću vreću novca, nesumnjivo — uzvratio je Ivarr, sada i sam
poprilično ljutit.
— Glasnik ni to nije spominjao, premda namjeravam opustošiti
Royceovu škrinju, za svaki slučaj. Međutim stvari su se promijenile, više ne
može poći samo nas troje. Royce će biti prilično bijesan što sam se zaputila
među njegove zaklete neprijatelje, no oderat će mi kožu s leđa ako se ne
pripremim na sve mogućnosti, uključujući i boj. Stoga hitro pođite vidjeti
koliko nam se Seligovih ljudi želi pridružiti.
— Svi će htjeti poći.
Nije u to nimalo sumnjala. — Tada im recite da dođu što prije i da ne
nose puno sa sobom. Neka ponesu hrane samo za dan ili dva jer se ne
namjeravam zaustavljati dok ne oslobodimo moga brata, osim kako bismo
odmorili konje. Ja ću okupiti jednak broj Royceovih ljudi. Bit ćemo spremni za
polazak za manje od sata.
— Danska taktika iznenadnog napada — Thorolf se osmjehnuo s
odobravanjem.
Kimnula je glavom, dobro znajući kakve im se misli vrzmaju umom, pa
upozorila: — Ne tražimo borbu.
Ivarr je slegnuo ramenima. — Tada se možemo samo nadati kako će
borba pronaći nas.

61
 BaP & BD

DESETO POGLAVLJE

D veri su se zalupile pred njima dok su prilazili Gronwoodu, što nije bilo
nimalo iznenađujuće s obzirom na veličinu njihove skupine i činjenicu
da ljudi unutra nisu znali dolaze li u miru ili kao dušmani. Jednako bi tako
postupili i u Wyndhurstu. Isto su činili i na posjedima kojima su se iole
približili na svojem putu ovamo. Na kraju krajeva, u svojim su redovima imali
dvadeset pet krupnih i impresivnih Vikinga te još dvadeset do zuba naoružanih
saskih ratnika.
Bilo je neobično vidjeti ih kako jašu jedni drugima uz bok nakon tolikih
godina ratovanja. Međutim Sasi među vikinškim redovima držali su podalje
druge Sase dok je družina prolazila Wessexom, a jednako su tako Vikinzi držali
podalje Dance kada su prešli granicu. Prizor pripadnika dvaju naroda kako jašu
jedni drugima uz bok odagnao je strahove od mogućeg napada i Sasima i
Dancima.
Zaustavili su se podalje od zidina Gronwooda, a ljudi su se rasporedili
rubom šume koja je okruživala palaču, potraživši zaklon iza stabala. Uslijedila
je kraća prepirka u kojoj je Thorolf pokušao privoljeti Kristen da ostane čekati
s ljudima na rubu šume, a koju je naravno izgubio. U pratnji Thorolfa i Ivarra
te gronvudskog glasnika na čelu male družine, odjahala je prema dverima
imanja.
Bili su primorani pričekati dok netko od zapovjednika ne dođe na zidine.
Kristen nije očekivala da će ih pozvati unutra, niti bi prihvatila poziv da to i
učine, ali također nije očekivala ni da će se dveri otvoriti, a pred nju istupiti
div kojemu su u pratnji bili žena i četiri muškarca.
Manji su muškarci nervozno držali dlanove blizu balčaka svojih mačeva.
Ivarr i Thorolf nisu obraćali pažnju na njih, oprezno držeći na oku divovskog
Vikinga i monstruoznu ratnu sjekiru prebačenu preko njegovih leđa. Kristen
ih je počastila zvukom koji je mogao značiti samo gađenje, davši im jasno do
znanja kako nema strpljenja za mušku navadu odmjeravanja protivnika,
poglavito u situaciji poput ove kada su, bez imalo sumnje, na zidinama bile još
desetine streličara, čije su strijele bile uperene u njih.

62
 BaP & BD
Žena je po svoj prilici bila gospa Erika, iako je Kristen još uvijek nije
mogla jasno vidjeti, ne pokraj divovskog Vikinga koji se zaštitnički postavio
ispred nje. Ponukala je svojeg konja da krene naprijed, zaustavivši se na
polovici puta od desetak metara koji ih je još dijelio. Potom je sjahala, želeći
svršiti sa svime i što prije isposlovati slobodu za svojeg brata, poprilično
uzrujana što najprije mora o tome pregovarati. Istupivši naprijed bez pratnje,
Kristen je gotovo izazvala drugu ženu da jednako postupi, a ona je izazov
prihvatila, zaustavivši diva polaganjem dlana na njegovu ruku, tako mu jasno
davši do znanja kako ne želi da je slijedi.
Premlada je da bi zatočila Seliga, pomislila je Kristen sada kad joj se
pružila prilika da pomno odmjeri Eriku.
Ova žena mora biti utjelovljenje jedne od ratnica Valkira, pomislila je
Erika približivši se dovoljno da bi postala svjesna Kristenina visoka stasa.
Glasnik je predstavio Kristen. Raskošno izvezena otmjena gornja halja,
sašivena od finog plavog lana, svjedočila je o Erikinu statusu, baš kao i
draguljima optočen pojas i svilene vrpce upletene u njezine dvije pletenice.
Osim jedaćeg noža, nije nosila nikakva oružja. Doimala se posve smirenom.
Kristenina iznenađenost njezinom mladošću oblikovala je njezino prvo
pitanje: — Je li vaša vlast jedina vlast ovdje?
— U odsutnosti mojega brata, jest — uzvratila je Erika pa, pogledavši
prema vojsci koja je čekala na rubu šume, dodala: — Došli ste pripravni za rat.
Premda iznesena u rukavicama, bila je to optužba, i to nadasve točna.
Čak je i Kristen bila pripravna na boj, odbacivši prije polaska svoju usku
podsuknju dugih rukava, kako bi samoj sebi olakšala kretanje i jahanje, ali i iz
straha od topline južnog podneblja na koje se, bila je sigurna, nikada neće
potpuno priviknuti. Tako je ostala odjevena samo u gornju halju bez rukava,
koja je bila nešto kraća, ne dosežući joj čak ni do gležnjeva, a bila je i prorezana
postrance. Ispod haljine odjenula je usko podvezane hlače, posuđene od jednog
muškaraca kojem je bila najsličnija stasom, te svoje krznom obrubljene čizme.
Dugačka zlatna kosa bila joj je isprepletena u pletenicu i skrivena iza
leđa, pa ju je iz daljine bilo lako zamijeniti za muškarca, osobito zbog mača koji
joj je visio sa sedla, nadohvat ruke i jasno vidljiv, te njezina najdragocjenijeg
oružja, bodeža duge oštrice koji joj je darovao otac, a koji je sada zadjenula o
pojas.

63
 BaP & BD
Bilo je bjelodano da je otmjeni bodež, za razliku od Erikina jedaćeg noža,
bio vrsno oružje. Bjelokosni je balčak bio izrezbaren u obliku iskesene zmajske
glave iz koje se pružala oštrica urešena runama, čija je zadaća bila ratniku
osigurati Odinov blagoslov. Garrick joj je darovao bodež nakon što je od
Roycea doznao kako je ranila njegova rođaka Aldena, neposredno nakon što je
ovaj sasjekao Seliga.
Kristen i njezina mati potonule su duboko u sjedišta svojih stolica dok je
Royce ispredao zgodu, čekajući Garrickovu eksploziju jer ponositi Viking
nikada ne bi dao blagoslov svojoj kćeri da uči rukovati oružjem, a nije znao ni
kako ju je Brenna u potaji podučavala. Oduvijek je vjerovao kako je njegovo
pravo štititi svoju kćer jedinicu, no Brenna je smatrala kako je to ponajprije
Kristenino pravo, a uloga njezina oca bila je pomoći koliko može. Nije bio
bijesan. Umjesto očekivana izljeva srdžbe, darovao joj je vlastiti bodež, a ona je
naslutila da se ponosi njome, što je dar učinilo još osobitijim.
— Došla sam po svojeg brata, kakva god bila cijena njegove slobode —
izgovorila je Kristen tonom nepogrešiva upozorenja. — Držite ga u sužanjstvu.
Želim ga ovog časa.
— Brzo ste prevalili put iz Wessexa, ako je zborio istinu kada je tvrdio
da dolazite odande.
Sumnjičavost u njezinu tonu gurnula je Kristenino strpljenje preko ruba,
pa se otresla: — Bilo je budalasto od vas što mu niste vjerovali. On nije nikakav
uhoda. Došao je poslom koji bi bio po volji vašem kralju.
— Tako je i sam rekao, no bilo je dovoljno neobičnih okolnosti zbog
kojih je sumnja u njegove riječi bila opravdana. Kako god, možete ga dobiti
natrag.
— Bez otkupnine? — upitala je Kristen podrugljivo.
Erika je slegnula ramenima. — Potvrdili ste njegove riječi, stoga neću
zahtijevati otkupninu. — Okrenula se kako bi se obratila jednom od svojih
ljudi. — Wulnothe, pošalji...
Div joj je upao u riječ. — Sam ću ga dovesti.
Erika je ostala iznenađena njegovom ponudom, osjetivši nemalu
nelagodu kada je shvatila da je ostavlja samu s ovom hordom na njihovim
dverima. A ipak, u blizini su joj bili samo Keltova sestra i dva Sjevernjaka, dok
je ostatak njihove vojske bio podalje, a ona je u pratnji imala četiri muškarca.

64
 BaP & BD
Kelt? Ne, nije mogao biti Kelt, ne ako mu je ova žena, bjelodano sjevernjačke
krvi, bila sestra. Ili možda zapravo uopće nije bio njezin krvni rod? Možda je
mreža laži koju je ispripovijedao bila tako isprepletena da je prevarom doveo
ovamo tuđu sestru da mu osigura slobodu.
Postavši sumnjičava kad joj je ta mogućnost pala na um, Erika je
priupitala: — Možda bismo najprije trebali utvrditi je li čovjek kojeg držim
uistinu vaš brat, a ne netko tko lažno prisvaja njegovo ime.
— Selig je najnaočitiji muškarac kojeg ćete ikada u životu ugledati. —
Primijetivši rumenilo Erikina lica, Kristen je dodala: — Da, imate pravog
čovjeka.
— Ali, on ne izgleda poput Vikinga — istaknula je Erika. — Doima se
poput...
— Naša je mati velška Keltkinja — odgovorila je Kristen, sada više ne
obraćajući pažnju na ženu, nego piljeći prema otvorenim dverima gdje će se
div imena Turgeis Trometraš uskoro pojaviti sa Seligom. — Djenuo se na nju u
svemu osim u veličini, koju oboje baštinimo od oca.
— Dakle tako — uzvratila je Erika hineći da razumije, iako zapravo nije
shvaćala, a nije joj bilo ni stalo. Nije očekivala da će po zatvorenika doći vojska,
no budući da se to dogodilo, htjela je da se udalje čim prije. Druga joj je je žena
budila osjećaj nelagode, a od sama se pogleda na njezino mišićavo i kršno tijelo
osjećala sićušnom i beznačajnom, iako je bila tek nekoliko centimetara niža od
nje.
Ništa od toga nije dala naslutiti u svojem držanju. Doimala se
samouvjerenom i nadmoćnom, a vlastita joj je vojska bila pri ruci. Nije imala
toliko ljudi, ne nakon što je Ragnar većinu poveo sa sobom, ali ovi norveški
Vikinzi i Sasi nisu to znali, što je itekako bilo važno. A kada im naposljetku
preda zatvorenika, neće imati razloga zadržavati se pred dverima.
Unutar zidina, u jami gdje je Selig posljednjih dana trpio paklene muke,
Turgeis ga je gurkanjem prenuo iza sna pa mu rekao:
— Tijelo ti više ne trese groznica, a tvoja je sestra došla po tebe. Hoćeš li
hodati ili želiš da te odnesem k njoj?
Selig je zaškiljio prema njemu, prepoznavši jedno od lica iz svojih noćnih
mora. — Ponovno ti? I ne, ne bi me mogao nositi. — Izrekao je riječi kao da je

65
 BaP & BD
posve siguran u njihovu istinitost, uvjeren da nijedan čovjek to ne bi mogao.
— Ali možeš mi pružiti ruku i pomoći mi da se pridignem.
Našao se na nogama puno brže nego što je mislio da je to moguće. Turgeis
je bio primoran pridržati ga da se ne sruši ponovno na tlo.
— Daj mi trenutak — zatražio je Selig, proklinjući slabost koja ga je i
dalje držala u svojem stisku, sada čak i snažnijem nego prije.
— Ne možemo duljiti ni časa — uzvratio je Turgeis. — Ne sviđa mi se
pomisao da moja gospa bude s tvojim ljudima i trenutka dulje nego što doista
mora biti.
Spomen gospe, nje, prizvao mu je natrag u sjećanje najgore noćne more,
koje je netom proživio, a s njima i jalovi bijes bespomoćnosti koji je iskusio. —
Neće joj nauditi — odgovorio je. Ne bi se usudili. To je zadovoljstvo želio za
sebe.
Kristen je, u svojem nestrpljenju, stala koračati. Iako se nije činilo tako,
bila je iscrpljena. Proteklu je noć provela na konjskim leđima, trseći se što prije
doći ovamo, zbog čega nije sklopila oka cijele noći, a noć prije toga, kada su
glasine prvi put doprle do njih, nije uspjela usnuti dulje od nekoliko trenutaka.
Sada joj je postalo jasno da bjesomučno jahanje ovamo i nije bila najmudrija
odluka. Njezini ljudi nisu bili onoliko umorni koliko i ona, iako ni oni nisu bili
najsvježiji. A ipak, nije mogla drugačije postupiti, ne kada je u pitanju bila
Seligova sloboda.
Erika je stajala u blizini, prekriženih ruku i naizgled staložena, no iznutra
su je počele izjedati brige. Počela se pitati zašto Turgeisu treba tako dugo? Zar
je prokleti zatvorenik odbijao otići?
Je li došao trenutak kada će se njegove laži rasplinuti? Bilo je još naočitih
muškaraca. Takvo što nije bilo nemoguće. Opis koji je ponudila žena ni s čim
nije nepobitno ukazivao na čovjeka kojeg drže u sužanjstvu, kao ni potvrda da
nalikuje Keltu.
Nijedna od njih sasvim sigurno nije očekivala teretna kola koja su sporo
prošla kroz dveri pa razdvojila Erikina četiri pratitelja. I Kristen je bila
primorana pomaknuti se ustranu kada su se dugačka kola dokotrljala blizu nje,
odvojivši je od njezina konja i mača, koji su ostali s druge strane kola. Međutim
nije to ni primijetila. Namrštila se, postavši sumnjičava kada je primijetila da
kolima upravlja stasiti Viking, a da njezinu bratu nema ni traga.

66
 BaP & BD
I Erika se namrštila iza njezinih leđa, zatraživši od svojeg čovjeka
objašnjenje. — Turgeise, što ovo znači?
Kristen nije čekala njegove pojašnjenje. Stražnji kraj kola dokotrljao se
do nje, a ona je skočila na njih, odgurnuvši grubu kožu koja je pokrivala gornju
polovicu korita, a srce joj je zapelo u grlu od straha da će tamo ugledati bratovo
beživotno tijelo. Ono što je zatekla ispunilo ju je gotovo jednakim užasom.
Gotovo da nije prepoznala Seliga koliko je izgubio na težini. Dlan koji je
zgrabila nije uzvratio stiskom kojim bi joj pružio utjehu i nadu da će sve biti u
redu. Na licu mu se pomaljala paperjasta brada, koju inače nije puštao. Kosa mu
je bila slijepljena za lubanju, koža obješena i blijeda, a oči upale. Bile su
otvorene, a u njima je uspjela nazrijeti olakšanje, ali i bol — i srdžbu.
Progovorio je, ali šapatom tako slabašnim da se morala nagnuti bliže
njegovu licu kako bi joj ponovio riječi. — Ugrabi je, za mene.
— Dansku djevu?
Kimnuo je glavom, jedva primjetno. — Duguje mi za ovo.
Kristen je čula sve što je trebala čuti. Bilo joj je posve jasno da su ga
izgladnjivali u nastojanju da mu slome odlučnost. Nije osjetila takav bezuman
bijes otkako je vjerovala da je poginuo, vidjevši ga kako pada pred njezinim
očima. Bijes ju je učinio slijepom na nezavidnost vlastita položaja, tako blizu
zidinama Gronwooda, kao i na ostale neugodne posljedice koje bi mogle
proizaći iz onoga što je zatražio da učini za njega. Sve se to činilo beznačajnim
u usporedbi s riječima duguje mi za ovo.
Podigla je glavu i ugledala krupnog Vikinga, koji je netom svezao uzde
te se spremao skočiti s kola kako bi se pridružio svojoj gospodarici. Kristen ga
je preduhitrila, pokretom tako brzim i neočekivanim da nitko nije imao
vremena reagirati, a ponajmanje Erika, koja je osjetila onaj vikinški bodež duge
oštrice na mekoj koži svojeg vrata, dok joj je istodobno čvrsta ruka opasala
struk, nakon čega se vise nije usudila pomaknuti.

67
 BaP & BD

JEDANAESTO POGLAVLJE

K risten je Dankinju držala čvrsto stisnutom pred sobom, tako izloživši leđa
zapadnom bedemu palače Gronwood i svim ljudima na njemu, koliko ih
god tamo bilo. Unatoč tomu u tom su je trenutku najviše zabrinjavali oni koji
su stajali pred njome, a među njima posebice grmalj Turgeis. Muškarac ju je
nadvisivao za više od trideset centimetara, a stajao joj je preblizu da bi zadržala
smirenost.
— Natrag — prosiktala je u njegovu pravcu, kimnuvši glavom u smjeru
dveri.
Nije se pomaknuo. — Ne mogu dopustiti da joj naudite, gospo. — Glas
mu je bio potpuno smiren, premda je zvučao poput grmljavine.
Kristen je ispunio bijes. — Utrnut ću u njoj iskru života ako me primoraš
na to!
Erika se ukočila kada joj je oštrica prionula bliže koži, a ona osjetila
kapljice tople krvi kako joj klize niz vrat, no ništa je zapravo nije ispunilo
strahom koliko srdžba koju je oćutjela u Kristen. — Učini kako kaže, Turgeise!
— zavapila je Erika molećivim tonom.
Poslušao je, ali nedovoljno brzo za Kristenin ukus. Bila je užasnuta mišlju
da je Selig potpuno izložen strijelama sa zidina, kao i spoznajom da mu je grmalj
mnogo bliže nego ona i da bi pukom prijetnjom njegovu životu mogao u
cijelosti preokrenuti situaciju.
— Dalje od kola! — viknula mu je.
— Što se zbiva, Kristen?
Pitanje je postavio Thorolf, a uz bok mu je stajao Ivarr. Prišli su prednjem
kraju teretnih kola, no ona nije svrnula pogled prema njima da bi im
odgovorila. — Selig je nadomak smrti zbog onoga što su mu priuštili — rekla
im je.
Obojica su poveli konje prema stražnjem kraju kola kako bi se sami
uvjerili. Thorolf je u nevjerici duboko udahnuo, zadržavši dah, a Ivarr stao
psovati.

68
 BaP & BD
Turgeis ih je prekinuo, pokušavši odgovoriti na Kristeninu optužbu. —
Ne, gospo, ozljede je pretrpio prije nego što je došao ovamo.
— Tvrdi kako mu ona duguje za sve što ga je zadesilo — otresla se Kristen
— a ja ću prije povjerovati vlastitu bratu nego tebi.
Turgeis se nije namjeravao tek tako predati. — Ali on već danima nije
priseban, obuzela ga je groznica. Ozlijedio je glavu. Naša gospa nije to znala.
Kristen je čula Erikin tihi uzdah, koji je promaknuo svima ostalima, pa
joj je prosiktala u uho: — Umješno prede laži ne bi li te zaštitio, ili ćeš možda i
ti tvrditi da si nevina? Da ti je moj brat došao ozlijeđen, vjerojatno iskajući
pomoć, a da si mu ti umjesto pomoći dosudila mračnu tamnicu?
Uz tako postavljeno pitanje Erika je bila prokleta kako god odgovorila.
Okolnosti i Wulnothovo poricanje muškarčeve prijašnje ozljede nisu je
odriješili odgovornosti, niti je zbog njih njezina krivnja u očima ove žene bila
imalo manja. Izostanak odgovora rekao je Kristen sve što je trebala znati.
Ponovo je prosiktala u Erikino uho: — Reci im da ne dolaze za tobom ili
ću ti sama zapečatiti sudbinu, umjesto da čekam da mi se brat oporavi, i nimalo
ne sumnjaj da govorim istinu, gospo. Ako on skonča, poslat ću te za njim.
Erika je na trenutak zaklopila oči. Nije sumnjala u njezinu riječ, no nije
se smjela ni prepustiti malodušnosti i razmišljanju da bi muškarac mogao
umrijeti; morala je vjerovati da će se sve ovo izgladiti, a ona biti puštena na
slobodu. Međutim nešto nije bilo u redu. Htjela je upitati Turgeisa koliko je
gadno bilo šibanje koje je muškarac pretrpio, no nije se usudila jer je šibanje
moralo biti itekako gadno kada mu je sestra pomislila da bi mogao umrijeti.
Je li Turgeis lagao za nju? Morao je lagati jer joj je bilo teško povjerovati
da bi ozljeda glave, bila ona stvarna ili ne, mogla oboriti čovjeka koji joj se
doimao tek iscrpljenim dok ga je ispitivala prije četiri dana. Poželjela je da joj
Turgeis nije zatajio istinu. Bilo bi bolje za sve da je znala istinu, iako bi se zbog
toga osjećala užasno. Barem bi osobno viđala čovjekove rane, ne bi li mu se
time iskupila. Međutim Turgeis ju je pokušao poštedjeti, a sada će zbog bodeža
pritisnuta o vrat biti primorana surađivati sa svojom uzničarkom.
Erika se obratila svojim ljudima, progovorivši glasno kako bi je svi dobro
čuli i razumjeli: — Poći ću s njima. Čekajte povratak mojeg brata pa mu recite
što se zbilo. — Potom se potiho obratila Kristen, smatrajući poštenim upozoriti
ženu: — Ovo bi se moglo izroditi u rat.

69
 BaP & BD
— Ako bude tako, ti nećeš poživjeti da ga iskusiš. No nemoj si laskati,
Dankinjo. Kada tvoj kralj dozna o nečuvenom zlodjelu koji ste počinili, itekako
će dati sve od sebe ne bi li izgladio odnose, a ti ćeš biti tek prvi od ustupaka
koje će nam učiniti.
Kristen je izgovorila riječi piljeći u Turgeisa, no čuo on to ili ne, nije mu
vjerovala da će se pridržavati gospodaričinih naredbi. Ostali će učiniti kako im
je rečeno, ali ne i on.
Stoga mu se Kristen obratila: — Slijedeći nas, dovodiš je u pogibelj. Za
svaku sekundu što te moje oko spazi kaznit ću je s deset udaraca šibom — ako
joj uopće dopustim da ostane na životu.
— Tada me nećete spaziti, gospo.
Kristen ga je prostrijelila ljutitim pogledom zbog takva odgovora, no
razumjeli su jedno drugo savršeno dobro. Bio je Norvežanin, baš poput nje, a u
pitanju je bila odanost. Neće ga vidjeti, no on će sve vrijeme biti blizu, a ništa
što bi ona mogla reći neće ga odvratiti od njegova nauma. U redu, neka bude
tako.
Kristen je svrnula pogled prema svojem pastuhu, brzo odustavši od
zamisli da jaše držeći Eriki nož pod vratom. Bila bi suviše izložena napadu dok
bi je pokušavala posjesti u sedlo. Stoga je manju ženu odvukla do stražnjeg kraja
kola, pa spustila stražnju pregradu vagona, namjeravajući je uvući u kola, a da
joj pritom ne ukloni bodež s vrata. Ivarr se svojim konjem ispriječio između
nje i bedema kako bi joj osigurao djelomičan zaklon dok je to činila. Međutim
Selig je čuo većinu izgovorenih riječi, a bio je okrenut tako da je dobro vidio
Kristen i njezinu taokinju.
Njegov šapat zaledio joj je krv u žilama. — Drži je podalje od mene, Kris,
do trena kad se budem mogao sam braniti.
Erika je problijedjela čuvši te riječi. Osjetivši navalu bijesa u ženi koja ju
je držala taokinjom, nekoliko narednih trenutaka živjela je u uvjerenju da će
je usmrtiti na licu mjesta. I dalje okrenuta prema zidinama Gronwooda, Erika
se tek morala osvjedočiti o Seligovu pravom stanju, no njegove su riječi bile
jasne. Strahovao je od nje, a spoznaja ju je zaprepastila jednako kao i njegovu
sestru.

70
 BaP & BD
Međutim Kristen je uspjela zadržati svoje porive, kakvi god oni bili,
podigavši pogled prema Ivarru koji je sjedio na konju pred njome. — Uzmi je
sa sobom.
Ivarr nije čuo Seligove riječi. — Nipošto, ugušio bih je — usprotivio se s
takvim gnušanjem da je Kristen ostala iznenađena što nije pljunuo na ženu.
Potom se okrenula Thorolfu, no on ju je preduhitrio odgovorom prije
nego što je postavila pitanje. — Neka hoda.
— I time nas usporava?
Kristen je prigušeno zarežala, ispustivši tako iz sebe djelić ozlojeđenosti.
Prokleti, tvrdoglavi Vikinzi. Bili su uvrijeđeni jer je Seligu ovo učinila žena.
Da se radilo o muškarcu, jednostavno bi ga ubili. Da se radilo u muškarcu, ona
bi ga jednostavno ubila, ne mareći ni za činjenicu da tada bez ljute borbe ne bi
umaknuli s ovog mjesta. No nije se s njima namjeravala prepirati pred svojom
zarobljenicom.
— Tada uzmi mojeg konja — odvratila je ljutito — a ti, Ivarre, povedi
zapregu dok se ne pridružimo ostalima. — Potom je uvukla Eriku za sobom u
kola pa se oštro obratila svojem bratu, ne osvrćući se pritom prema njemu: —
Ni riječi više, Selig. Neće ti nauditi dok sam ja ovdje.
Kristen je nastavila vući svoju zarobljenicu do prednjeg kraja kola, što je
bio itekako zavidan podvig jer je Selig bio polegnut na slamaricu koja je
zauzimala gotovo polovicu korita. Šćućurivši se, ogrnula ih je životinjskom
kožom kako neprijatelji ne bi primijetili da više ne drži bodež prislonjen o
Erikino grlo. Prije nego što je sjela, kako bi mogla nježno podići Seligovu glavu
u svoje krilo, snažno je povukla okovratnik Erikine haljine unatrag, primoravši
je tako da se opruži uz Seliga. Potom je probola tkaninu Erikine haljine svojim
bodežom, time pribivši ženu za korito kola i postaravši se da joj bodež u svakom
trenu bude nadohvat ruke.
Erika se našla u položaju koji je bio sve samo ne udoban. Okovratnik
vlastite haljine sada ju je gušio, no bilo kakav pokušaj da olakša pritisak doveo
bi je u doticaj s oštricom bodeža. Ipak, bolje i to nego da joj je bodež prislonjen
o vrat, pomislila je, potom okrenuvši glavu pa spazivši pogled u Seligovim
očima.
Zadrhtala je vidjevši dubinu mržnje u tim svijetlosivim očima. Sa
spoznajom je došao i poriv da zgrabi bodež koji ju je držao na mjestu, izvuče ga

71
 BaP & BD
i da se u bijeg. Međutim nije vjerovala da bi se uspjela dovoljno brzo osloboditi,
ne u ovom položaju koji ju je ograničavao, a uistinu nije htjela doznati što bi
uslijedilo kada bi pokušala i podbacila u svojem naumu. U blizini nije bilo
nikoga tko bi joj mogao priskočiti u pomoć. Ovi je ljudi nisu imali razloga držati
na životu, a ponajmanje od njih vatrena Sjevernjakinja, čiji je dlan nježnost
iskazivao isključivo obrazu njezina brata.
Kristen je kroz još uvijek otvorenu stražnju pregradu kola vidjela dveri i
ljude koji su i dalje stajali tamo, dok se njezina družina udaljavala od njih. Tako
je vidjela i trenutak kada je stasiti Viking jednom od četvorice muškaraca
slomio vrat.
Osvjedočivši se o činu i lakoći kojom je izveden, Kristen je osjetila trnce
jeze u vlastitu vratu, no nije joj trebalo dugo da zatomi strah koji je priprijetio.
I prije je znala kako muškarac krupan poput Turgeisa Trometraša mora
posjedovati nevjerojatnu snagu. Njezino dokazivanje nije bilo nipošto nužno.
A ona zapravo nije imala razloga strahovati od njega. Držat će se podalje sve
dok u svojim rukama bude držala njegovu gospodaricu. Nije bila toliko
lakomislena da bi ga potpuno zanemarila kao prijetnju, no nije namjeravala
dopustiti da je njegovo obećanje kako će im dodavati drži u strahu.
Jednu pak stvar nije mogla dokučiti, a nije vidjela razloga da ne udovolji
znatiželji koja ju je morila. — Zašto je div ubio jednog od tvojih ljudi?
Erika je sklopila oči, zatomivši u sebi uzdah kada je čula pitanje. Mora da
je čovjek o kojem žena zbori bio Wulnoth. Turgeis ga ne bi ubio bez razloga.
— Ako ga je ubio, učinio je to zbog patnje kojoj ću, uvjerenje, biti
izložena prije nego što im se vratim. Držao je tog čovjeka odgovornim za ono
što se dogodilo danas.
— A koga ti držiš odgovornim? — upitala je Kristen s neprikrivenim
prijezirom.
— Sebe — uzvratila je je Erika žalobno.
— Barem se u nečemu slažemo — rekla je Kristen.
— U tome se svi itekako slažemo.
Posljednje riječi, izgovorene šapatom, došle su od muškarca koji je ležao
pokraj nje, a iako Erika nije imala hrabrosti ponovno se suočiti s njime, mogla
je zamisliti žar mržnje koji mu je u tom trenu obasjao sive oči. Turgeis je imao

72
 BaP & BD
pravo. Itekako će patiti. Selig Blagoslovljeni neće pristati ni na što manje od
toga.

73
 BaP & BD

DVANAESTO POGLAVLJE

Pridruživši se ostatku družine, kola su se zaustavila, no tek toliko da

Kristen objasni što se zbilo i da zaduži jednog od ljudi da upravlja kolima. Sada
neće napustiti Istočnu Angliju onako brzo kako su isprva namjeravali, ne dok
ih usporavaju glomazna teretna kola. No barem ih je mjesto gojaznog vola
vukao snažan konj, jer bi inače napredovali još sporije.
Kristen je ostala uz Seliga pa je bila primorana zadržati uza se i Dankinju,
ne želeći je ispustiti iz vida tako blizu Gronwooda. Gospa Erika bila je njezina
jedina prednost, jedino čime se mogla pogađati ako se dušmani ogluše na
njezine prijetnje i okupe vojsku pa je pošalju za njima. Željela ju je uza se, sve
dok se ne dokopaju Wessexa i sigurnosti koju će tamo uživati.
Seligu se možda nije sviđala činjenica što je primoran biti tako blizu
Dankinji, no nije rekao ni riječi o tome; štoviše, nježno njihanje vagona
uljuljalo ga je u san. Kristen bi bilo drago da se strpio dok joj ne otkrije kakva
ga boljka točno mori, no nije ga željela buditi kako bi to doznala. San je krijepio
poput bilo kakve ljekovite trave, barem koliko je ona znala, no na nesreću,
njezino vidarsko umijeće nije bilo bogzna kako opsežno.
Poslala je dvojicu muškarca da pohitaju do sela pokraj kojeg su prošli o
zori kako bi im tamo osigurali izobilje hrane i raspitali se o vidarici. Ostatak
družbe pristići će u selo do sumraka pa će se tamo i utaboriti.
Bilo je to najdalje što je mogla planirati. Zapravo je strahovala da ne
razmišlja trezveno, da je i sama previše iscrpljena i pospana. Već se počela
pribojavati muževe reakcije, ne samo zbog toga što se zaputila po Seliga nego i
zbog toga što je Dankinju lišila slobode.
Royce je mrzio sve Dance, no nije ratovao protiv žena. Nije ni Selig, kada
je to u pitanju. Što mu je, zaboga, ova žena mogla učiniti da u njemu pobudi
takvu osvetoljubivost.
Bila je preumorna da bi mogla trezveno dokučiti odgovore na sva ta
pitanja. Uostalom, Selig će joj uskoro otkriti sve što želi znati. Njihanje kola
utjecalo je i na nju. Jedva je držala oči otvorenima, no i dalje je bila dovoljno
prisebna da shvati kako mora bolje sputati svoju zarobljenicu prije nego što
potpuno podlegne iscrpljenosti.

74
 BaP & BD
Za razliku od svojih suputnika u kolima, Erika je bila potpuno budna
uslijed tjeskobe i optužbi na vlastiti račun, koje su joj morile dušu. Tako joj nije
promaknuo trenutak kada je bodež iznenada nestao iz njezina okovratnika, a
posve je jasno čula i zvuk trganja tkanine iza sebe. Odsječna naredba da se
uspravi u sjedeći položaj i stavi ruke za leđa kako bi ih Kristen svezala također
je bila potpuno očekivana.
Unatoč tomu morala se pobuniti: — Ovakvo što uistinu nije nužno,
gospo Kristen. Imate cijelu vojsku koja nas okružuje.
— Budi tiho — prosiktala je Kristen prigušenim glasom. — Dok te ne
predam Seligu da čini s tobom kako mu se prohtije, moja si odgovornost. Stoga
možeš zaboraviti na bijeg, Erika. Neće ti se pružiti prilika za spas.
Činjenica da je žena nije oslovila njezinim naslovom, izrazivši tako
potpuno nepoštovanje, otkrila joj je mnogo. Međutim Erika je već pretpostavila
kako će joj biti uskraćena nužna uljudnost i ustupci na koje je imala pravo i na
koje je navikla. Nisu nabasali na nju slučajno pa je zarobili radi otkupnine.
Oteta je radi odmazde, a sada je sa sigurnošću znala tko će tu osvetu izvršiti.
— Okreni stopala prema meni i pripazi da ne probudiš mojeg brata.
Erika je učinila tako, svim se silama trseći da ne svrne čak ni oči prema
Kristeninu bratu. Nije više osjećala njegov pogled na sebi, no nije htjela
riskirati i ugledati izraz likovanja na njegovu licu sada kada se sudbina poigrala
njima i zamijenila im uloge.
Ostala je bez cipela, koje je Kristen bacila ustranu prije nego što joj je
čvrsto svezala gležnjeve. Žena je otkinula porub vlastite haljine kako bi ga
iskoristila kao povez. Barem nije upotrijebila grubo uže ili lance — zasad.
Budući da joj nije rečeno da ne smije, Erika je ostala sjediti, povukavši se
do bočne pregrade kola kako bi se oslonila o nju. Nastavila je promatrati
Norvežanku, koja se sada vratila u kut kola, ponovno položivši glavu svojeg
brata u krilo i nastavivši se ne obazirati na nju.
Prekrasna je, shvatila je sada Erika. Prava krasotica. No takvo je što bilo
i očekivano ako je već imala brata čija se naočitost nije dala opisati riječima.
Kristenini su dlanovi u tom trenutku nježno uokvirili njegovo lice. Bilo je očito
kako je njezina ljubav prema bratu snažna. I Erika je gajila snažne osjećaje
prema svojemu bratu, pa se nije mogla ne zapitati kako bi sama reagirala u istim
okolnostima. Nadala se da nikada neće morati doznati.

75
 BaP & BD
Unatoč odlučnosti da to ne učini s vremenom je spustila pogled na
Seligovo lice. Kada su je te oči prije pogledale, u njima nije bilo ničega doli
goruće mržnje. Sada je primijetila iznurenost njegova lica, koje tamo nije bilo
kada ga je posljednji put vidjela. Je li mu vrućica koju je Turgeis spominjao to
učinila?
Pogled joj se spustio niže, a prva stvar koju je primijetila, i koja ju je
iznenadila, bila je činjenica da više nije bio odjeven u tuniku.
Potom je primijetila i ulegnuće između njegovih rebara i kukova, koji su,
činilo se, stršali. Ako ga je uistinu obuzela groznica snažna poput one koju je
Turgeis spomenuo, Elfwina bi ga bila primorana pročistiti. Ne bi jeo tijekom
triju dana svojeg uzništva, a upravo je tako i izgledao, kao da su ga izgladnjivali.
Erika se nije slagala s takvim načinom liječenja. Zdrav razum nalagao je kako
je tijelu potrebna okrepa, unatoč zlim tjelesnim tekućinama koje su se možda
ugnijezdile u njemu — no ona i njezin zdrav razum bili su odsutni tijekom
njegova liječenja.
Iznenada je pomaknuo ruku, podigavši je sa svojeg boka kako bi je
spustio preko sestrinih nogu. Hitro je svrnula pogled natrag na njegovo lice, no
nije se prenuo iz sna. Nije ni njegova sestra, koja je sada također snivala. Čelo
mu se na trenutak naboralo uslijed boli koju je sam prouzročio svojim
nesvjesnim pokretom. Koliku mu je bol ozljeda glave mogla nanijeti? Nije se
moglo raditi o svježoj ozljedi ako ju je zadobio u Wessexu, kako je tvrdio.
Barem je ne može okriviti i za to.
Nastavila je prelaziti pogledom preko njegova tijela, naposljetku uočivši
tanke porezotine na spoju njegovih šaka i zapešća, porezotine koje su sada
pokrivale kraste. Zadrhtala je, dobro znajući da su mu te rane nanijeli željezni
okovi koji su ga sputavali uza zid i težina vlastita tijela koja ga je vukla prema
tlu i ostavila da visi na lancima. A ona je dopustila da ostane visjeti, vjerujući
kako je samo iscrpljen, dok je on cijelo vrijeme zapravo trpio nesnosnu bol...
Potom je spazila ono što mu je ruka do maločas skrivala. Tamnoplave
duguljaste modrice kojima mu je bila prošarana meka koža između pazuha i
boka. Eriki je smjesta bilo jasno kako ih je zadobio. Preplavio ju je val vrućine.
Čak su joj se i dlanovi počeli preznojavati. Svojski se nadala da je Turgeis bio
dovoljno brz da zaustavi Wulnotha, da je njezina jedina greška bila u tome što
je muškarca ostavila utamničena i što se nije pobrinula da dobije prikladnu
njegu za svoju ozlijeđenu glavu. Ali ne, ona je bila uzrok tih plavica. U ljutnji
je naredila šibanje, a naredba je izvršena — na ranjenu čovjeku, čovjeku koji je

76
 BaP & BD
već trpio snažnu bol, čovjeku kojeg je već obuzela groznica, a sam je Odin znao
kakve su ga još boljke mogle moriti.
Rekao joj je: — Ti i ja nismo neprijatelji; nikada ne bismo mogli biti
neprijatelji.
No Erika je znala kako to više nije istina, kako više nije moglo biti istina.
Došao je u Gronwood tražeći pomoć, a umjesto pomoći dočekali su ga okovi i
utamničenje. Ponudio im je isključivo istinu, a oni su uzvratili nepovjerenjem.
Ona je pak njegovu ozljedu dala zaliječiti batinanjem.
Krivnja koja ju je obuzela bila je tako snažna da ju je gotovo gušila. Da
nije bila tako prestrašena, gotovo bi s dobrodošlicom dočekala njegovu
odmazdu kao svojevrsno iskupljenje. Ali bila je itekako prestrašena pa se bila
voljna iskupiti na neki drugi način, ako joj se za to pruži prilika. Međutim nije
joj na um padalo ništa čime bi se iskupila za svoje okrutne postupke.
Nije bila svjesna tijeka vremena, ostavši ostatak dana duboko
zaokupljena svojim jadom i krivnjom. Prenula se iz svoje zamišljenosti kada su
se kola naglo zaustavila, a trzaj probudio Kristen.
— Božje mi milosti. — Prizvuk u Kristeninu glasu nepogrešivo je
otkrivao ženin očaj i razočarenje. Spustila je pogled na bratovo lice. — Nadala
sam se da je sve ovo bio samo ružan san.
Erika je poželjela isto, no nije ništa rekla, umjesto toga ponudivši: —
Treba mu hrana. Ako ga je uistinu tresla groznica dok je bio na Gronwoodu,
naša ga je vidarica pročistila, stoga je vjerojatno kako nije jeo nekoliko dana.
Kristen je pogledala prema njoj, skupivši svoje zlatnosmeđe obrve u
ljutnji. — Ne govori mi što mojem bratu treba. Da ga imalo poznaješ, bilo bi ti
jasno kako gladuje već barem dva tjedna. Malaksao je i smršavio toliko da je
nadomak smrti.
Stvari su postajale sve gorima. Bio je izgladnio već u trenutku kada se
pojavio u Gronwoodu, a ona nije bila nazočna kako bi spriječila Elfwinu u
nakani da ga pročisti.
— Sumnjam kako ćete mi ikada povjerovati, no uistinu mi je žao — bilo
su jedine riječi koje su Eriki u tom trenu pale na um i koje je mogla ponuditi.
— Sigurna sam da ti je žao — sada, no gdje je bilo tvoje suosjećanje kada
je njemu bilo nasušno potrebno?

77
 BaP & BD
Utopljeno u njezinoj prijekoj ćudi. Zakopano ispod njezine zbunjenosti
uslijed vlastite reakcije na njega. A ipak, osjetila ga je, na trenutak, kada je prvi
put spomenuo svoju ozljedu, a popratilo ga je više zabrinutosti nego što je
priličilo čovjeku kojeg nije poznavala. Čovjeku anđeoskoga lica. Potom je
Wulnoth opovrgnuo njegove riječi, uvjerivši je da je Selig lagao — ponovno.
Međutim sve je to zadržala za sebe, izgubivši priliku da se opravda kada
je netko kožu prebačenu preko stražnjeg dijela kola iznenada odgurnuo, a
otraga se pojavilo nekoliko muškaraca. Jednog je prepoznala otprije, muškarca
kose boje pijeska i plavih očiju koji ju je maločas htio primorati da hoda cijelim
putem do Wessexa.
— Ivarr nosi hranu, Kris — obratio joj se Thorolf, premda su mu oči
odlutale prema Seligu, zadržavši se najdulje na njegovu usukanom trbuhu. —
Thorovih mi zuba, trebat će vjedra hrane kako bi se popunila tu prazninu.
— I više od toga, bojim se — odgovorila je Kristen.
Njihovi su glasovi prenuli Seliga iza sna, a njegovo im je bolno stenjanje
oboma potjeralo srsi jeze niz leđa. Kristen nije bilo po volji što ga je i Erika
čula. Selig ne bi bio sretan što ga žena koju prezire vidi u takvu stanju, a Kristen
je to dobro znala pa joj se ono što se upravo zbilo sviđalo još i manje.
Stoga se obratila Thorolfu glasom koji je odavao više razdraženosti nego
što je namjeravala otkriti. — Vodi je odavde, Thorolfe. Pobrini se za njezine
potrebe ili učini s njom što već misliš da je najbolje, samo je drži podalje. Smiješ
joj ukloniti spone, ali ako to učiniš, ne ispuštaj je iz vida ni sekunde. Doći ću
po nju nakon što se postaram za Seliga.
Erika je iznenađeno izdahnula kada je Thorolfova duga ruka jednostavno
posegnula prema njoj pa je jednim trzajem izvukla iz kola. Uistinu ju je odvezao
kako je ne bi bio primoran nositi, vrlo joj jasno davši do znanja: — Radije te ne
bih dodirivao, stoga mi nemoj davati povoda.
Međutim nije ju ispuštao iz vida, ni na sekundu, zbog čega je odbila
njegovu osornu ponudu da je odvede u grmlje, premda se očajnički željela
olakšati. Na trenutak je njezina osupnutost nadjačala snagu potrebe jer je vrlo
dobro znala kako joj muškarac neće pružiti potrebnu privatnost. Nije znala što
će učiniti kada potreba postane snažnijom.
A bila je to jedina njezina potreba koju je bio voljan zadovoljiti. Shvatila
je to kada ju je gurnuo na tlo pokraj sebe, ispred logorske vatre koju su muškarci

78
 BaP & BD
zapalili za svoje potrebe, pridruživši se nakon toga ostalima u blagovanju hrane
koju su pribavili iz sela, a da joj pritom nije ponudio ni zalogaja.
Nije bila nimalo iznenađena. Neprijateljstvo koje je isijavalo iz njih bilo
je tako snažno da ga je mogla osjetiti čak i kada nije gledala u njih. Ista je mržnja
isijavala iz svakog muškarca koji se zatekao tamo, bio on Sas ili Viking.
Maločas je dobro primijetila Thorolfov izraz lica kada je ugledao Seligov
upali trbuh. Krivnju za njegovo stanje pripisivali su isključivo njoj, umjesto
vrućici koja ga je do danas držala u svojem stisku, pa su se očito odlučili s njom
obračunati na isti način. Spoznaja da će joj uskratiti hranu bila joj je najmanja
briga jer ju je morila nelagodna sumnja da gospa Kristen još nije primijetila
stanje u kojem se nalaze leđa njezina brata, a u dubini želuca osjetila bi
mučninu svaki put kada bi pomislila na ono što će uslijediti kada naposljetku
primijeti.

79
 BaP & BD

TRINAESTO POGLAVLJE

K risten je gusti gulaš gurala niz Seligovo grlo takvom brzinom da mu nije
dala priliku ni da prožvače hranu, a kamoli da je proguta. Kada mu je
naposljetku postalo teško disati, bio je primoran glavu okrenuti ustranu pa
punih usta negodovati. — Dovraga, Kris, kunem ti se da brzina kojom me
hraniš neće skratiti vrijeme mojeg oporavka.
Začudile su ga riječi koje su mu došle iz usta jer je zbog gladi koja ga je
morila i zbog želje da hranu što prije proguta, koja je bila istovjetna njezinoj,
htio što prije ispuniti prazninu koju je osjećao u trbuhu. Ipak, nije bio sretan
što ne može jesti sam. Pokušao je, no ruka mu se umorila, počevši se tresti
nakon tek nekoliko zalogaja.
Slabost ga je, naravno, učinila razdražljivim. Bio je potpuno bijesan jer
ne može sam sebe hraniti. Mogao se samo nadati da je slabost nastupila uslijed
manjkave okrepe, a ne neke neobične boljke kojoj je uzrok bila povreda glave
i koja se možda neće povući, baš kao što se ni nepopustljiva bol nije povlačila.
Pomisao da nikada više neće biti isti nije bila toliko zastrašujuća koliko je bila
neprihvatljiva. A činjenica da je čak i slabiji nego prije nije nudila ni trunku
utjehe.
Nije mogao vjerovati da mu je prije prevaljen put od zatvora do kola, čak
i uz potporu diva Turgeisa, iscrpio mizerne rezerve snage sakupljene tijekom
jedne noći neometana sna. Međutim san iz kojeg se netom prenuo donekle mu
je vratio snagu, barem toliko da ne zazvuči kao da umire svaki put kada
progovori.
Kristen je pažljivo čekala da mu se usta ponovno otvore, ne nudeći
isprike za svoju pretjeranu revnost, koju on ionako nije očekivao. Međutim
prije nego što je uzeo sljedeći zalogaj, upitao je: — Gdje je Royce?
—Još uvijek u Wessexu, pretpostavljam.
Iznenađen, Selig je prestao žvakati. Pretpostavio je kako mu je šogor
jednostavno zauzet nečim drugim, a nipošto kako uopće nije nazočan u logoru.
— Zar ti je dopustio da pođeš po mene sama, bez njega?

80
 BaP & BD
Nije ga mogla pogledati u oči. — Bio je odsutan pa nisam mogla s njime
podijeliti svoje namjere.
Selig je na trenutak razmislio o riječima, potom jednostavno izgovorivši:
— Bit će itekako srdit.
Pokušala se doimati opuštenom i ne pokazati zabrinutost, slegnuvši
ramenima prije nego što je odgovorila. — Pretpostavljam da hoće.
—Jako srdit.
Sada ga je prostrijelila ljutitim pogledom. — Znam, brate, stoga nema
smisla dalje o tome razglabati. To je moja briga, ne tvoja. Sada mi ispripovjedi
sve svoje boljke kako bih vidarici mogla prenijeti što te mori...
— Ne! Ako ti je stalo do mene, drži vidarice podalje od mene — prekinuo
ju je, zadrhtavši. — Posljednja koja mi je cjelivala rane nazivala se vidaricom,
no samo mi je gurala otrov niz grlo kako mi hrana ne bi došla do trbuha.
— Tada su ti ipak davali hranu?
— Jesu, ali ništa što bi se moglo zadržati u meni dovoljno dugo,
zahvaljujući staroj vještici.
Kristen je zamišljeno kimnula glavom. — Dankinja je rekla kako su te
pročistili ne bi li istjerali vrućicu, a budući da si sada hladan na dodir, mora da
im je pošlo za rukom.
— Vrućica nije bila tako snažna... — Zaustavio se, prisjetivši se kroz
maglu dugih sati zbunjenosti i boli. Bunilo, otrov, smijeh. — Barem se ne
sjećam da je bila snažna — ispravio se.
— Morila te sva tri dana tvojeg boravka u Gronwoodu? — upitala je.
— Tri?
U grlu mu je zapeo zalogaj koji mu je uspjela ugurati u usta dok mu je
postavljala pitanja. Bio je tako usporen da ne bi imao vremena podići ruku i
zaustaviti je kada se bez razmišljanja nagnula naprijed kako bi ga udarila među
lopatice da je nije poznavao tako dobro, pa je mogao predvidjeti njezine
postupke. Uputio joj je namršten pogled, pomislivši na svu bol koju bi mu
prouzročila u svojem nastojanju da mu pomogne.

81
 BaP & BD
Kristen mu je uzvratila mrštenjem, pokušavši se obraniti: — Nikada
nisam hinila da posjedujem veliku umješnost u liječenju bolesnih i ranjenih,
brate.
— Nisi hinila čak ni natruhe vještine — složio se. — Vičnija si zadavanju
rana nego njihovu vidanju.
Zanemarila je objedu, nastavivši: — Bilo kako bilo, zasad si osuđen na
mene, stoga ćeš me morati otrpjeti.
Nasmijao se, voljno prihvativši još zalogaj hrane, pa potom uzvrativši
punim ustima. — Nekako ću uspjeti... preživjeti tvoju nježnu skrb... Ne, ne
možeš me još ošamariti po ušima.
Ponovno je sjela, osmjehnuvši se. — Šteta. Itekako bi ti koristilo.
Smiješak mu je iščezao s lica, a zamijenila ga je nevjerica. —
Pretpostavljam kako ćeš... čim se oporavim...?
— Itekako.
— Istinski žalim što te pamćenje služi tako dobro. — Uzdahnuo je. —
Zapravo bih trebao poželjeti da moje ovog trena nije tako manjkavo. Objasni
mi ta tri dana o kojima zboriš.
— Toliko si dugo proveo utamničen.
— Ne sjećam se da je trajalo tako dugo.
— Čega se sjećaš?
Izraz njegova lica promijenio se potpuno, otkrivši breme posvemašnje
srdžbe koju je oćutio. — Bol i... i njezina smijeha. Neprestano se smijala.
Nikada mi nije palo na um da bi žena mogla toliko uživati u tuđoj patnji.
Kristen je zaškrgutala zubima, čuvši rijeci. — Nisam te namjeravala
opterećivati time, no možda bi bilo najbolje da mi sve ispripovjediš.
Riječi su iz njega izmamile uzdah, s kojim je jenjao dio srdžbe. — Nećeš
me toliko opteretiti, Kris, jer nema mnogo toga što ti mogu ispripovjediti.
Napadnuti smo još u Wessexu. Lopovi, pretpostavljam. Zaskočili su nas sa
stabala, a bilo ih je tako mnogo.
— Da, glasina da ste možda mrtvi naposljetku je doprla i do nas. To je
razlog Royceove odsutnosti, otišao je provjeriti istinitost glasina. A ti si primio
udarac u glavu?

82
 BaP & BD
— Straga. Vjerojatno je u pitanju bila toljaga jer nije bilo krvi, barem je
ja nisam osjetio. Kada sam se probudio, bio sam sam, odjeven u tuđu odjeću, a
bol u glavi bila je tako snažna da sam se jedva uspijevao pomaknuti. Također
sam povraćao bez dobra razloga, a oči su me varale prikazujući mi svaku stvar
udvostručenom. Bio sam slabašan poput dojenčeta. Tako mi Thora! Nikad se u
životu nisam osjećao tako bijedno.
Namrštila se, osjetivši jad uslijed onog što je čula. — Udarac je morao biti
snažan — nagađala je. — Na potiljku sam ti napipala manju kvrgu. Vjerojatno
je bila triput ili višestruko veća s obzirom na to koliko si je davno zadobio.
— Vjerojatno — složio se. — Kada sam se naposljetku probudio,
vjerovao sam kako sam i dalje u Wessexu i da je prošao tek dan ili dva, jer nisam
imao bradu koja bi mi otkrila da je ipak prošlo više. A ipak, kako sam na vlastitu
žalost tog istog dana doznao, nalazio sam se u Istočnoj Angliji, bez ikakvih
sjećanja o tome kako sam dospio onamo.
— Nijedno sjećanje tijekom puna dva tjedna?
— Tako je.
— A ni brade?
— Tako je.
Na trenutak je ostala zamišljena. — Očito te netko poveo sa sobom u
Istočnu Angliju, netko tko je sve to vrijeme skrbio o tebi, premda si ti sve
prespavao. Pitam se zbog čega su te naposljetku ostavili?
— Pitam se samo tko su bili i zašto su se uopće zamarali mnome. Teško
mi je povjerovati da bi se saski razbojnici skrivali u Istočnoj Angliji.
— Takvo je što uistinu malo vjerojatno. Možda su to bili razbojnici iz
Istočne Anglije koji su došli pljačkati u Wessex?
— I tamo zaključili kako bi za mene mogli iskamčiti otkupninu?
Kimnula je glavom. — No odustali su, vidjevši da se ne budiš kako bi im otkrio
tko si i komu trebaju uputiti svoje zahtjeve.
— Moguće — složio se s njezinim nagađanjem.
Kristen je uzdahnula. — Najvjerojatnije nikada nećemo doznati. No ako
se sve to vrijeme nisi budio, nisu ti mogli mnogo hrane ugurati niz grlo, ako su
se uopće trudili takvo što učiniti. To barem objašnjava odsutnost mesa s tvojih
kostiju. Pretpostavljam kako te glava i dalje boli?

83
 BaP & BD
— Da, ali bol nije tako ustrajna ni jaka kao prije. Ako ležim potpuno
nepomično, čak i iščezne na neko vrijeme, no sada je tu ona druga bol koju sam
primoran trpjeti.
— Gdje?
— Na leđima.
Još uvijek mu nije vidjela leđa. Nije nosio tuniku, no bio je položen na
leđa kada su ga dovezli u kolima, a iz tog se položaja
dosad nije pomaknuo. Čak i maločas, kada ga je namjeravala nahraniti,
poslala je po vreću u koju je složila svoju odjeću kako bi mu je stavila pod glavu,
i tako je tek neznatno podigla ne bi li mu olakšala gutanje.
— Još jedna rana?
Izraz lica ponovno mu se prometnuo u masku srdžbe. — Upitaj onu
dansku kuju.
Kristen nije namjeravala čekati tako dugo. Svom je snagom stala upirati
o njegovo rame dok se on nije polako okrenuo na trbuh. Začula je bolno
siktanje iz njegovih usta, a smjesta je vidjela i razlog. Kraste koje su se stvorile
na ranama zalijepile su se za slamaricu, a njegovo je okretanje otvorilo rane.
Krv je ponovno briznula iz plave i podbuhle kože koja je prekrivala velik dio
leđa...
Bilo je to previše za Kristen. Najprije su ga lažno optužili za uhođenje, a
potom i mučili ne bi li iskamčili priznanje? A sve je skupa naredila žena? Žena?
Selig nije mogao vidjeti rane, nego ih samo osjetiti, pa ga je pokušala
primiriti, premda je u vlastitoj nutrini kiptjela srdžbom. — Nije gadno kako se
čini.
— Boli itekako gadno.
— Vjerojatno stoga jer si tako slabašan. — Pokušala ga je nagnati da
zaboravi na šibanje, premda sama nije mogla učiniti isto. — Zar sve ovo vrijeme
nisi primio nikakve okrepe?
—Jesam, onog dana kad sam se probudio, netom prije nego što sam
nabasao na Gronwood.
Odgovorila je živahno: — E pa pojest ćeš ovaj gulaš do kraja, a nadam se
i još štogod povrh toga. Želim da neprestano jedeš, kad god možeš i koliko god

84
 BaP & BD
možeš. — Spustila je zdjelu na slamaricu, tik do njegova lica. — Mislim da
možeš i sam dovršiti ostatak sada kada ti je nadohvat ruke. Ja ću sada poći po
vidaricu i ne želim čuti ni riječi protivljenja. Ona će sigurno imati meleme za
tvoja leđa i nešto čime će ti olakšati bol. Neću joj dopustiti da te pročišćava,
kunem se.
Nije mu pružila priliku da se usprotivi, iako mu ne bi bilo od koristi da
je to i učinio. Pažljivo je sišla s kola kako ih ne bi zaljuljala i tako mu nanijela
novu bol. Međutim nije pošla tražiti vidaricu — barem ne još. Potražila je i
pronašla Dankinju, zatekavši je kako sjedi s Thorolfom nedaleko od kola.
Erika je promatrala kola, čekajući da Kristen izroni ispod životinjske
kože kojom su bila pokrivena. Skočila je na noge, natjeravši Thorolfa da se hitro
osovi na svoje, uvjeren kako zarobljenica kani pobjeći, sve dok i sam nije
primijetio Kristen koja im se približavala.
Erika nije pokušala pobjeći. Umjesto toga ostala je ukopana na mjestu,
odlučna ne uzmaknuti, premda je drhtala. Vidjela mu je leđa, vidjela je što sam
naredila u ljutnji, nema izgovora, nema izgovora, bez obzira na provokaciju...
— Već sam te jednom pitala — započela je Kristen, došavši do njih,
glasom koji je bio smiren i čija je mirnoća iznenadila Eriku. — Ovaj ću put
dobiti odgovor na svoje pitanje. Ako je Selig uistinu na Gromwood došao
ozlijeđen, kako je Turgeis Trometraš tvrdio, tada je došao iskati pomoć. Kako
si mu pomogla?
— Dala sam ga išibati.
Bio je to najgori mogući trenutak da Erikina krivnja pronađe glas, no ista
joj je krivnja nagrizala nutrinu već cijeli dan. Kristen nije primijetila krivnju,
čuvši samo riječi koje su potvrdile ono što je i sama već zaključila. Svoju je
zatomljenu srdžbu oslobodila kroz jedan udarac nadlanicom.
Bio je to snažan udarac krupne žene koja je odlučila prestati zauzdavati
svoj bijes, udarac koji je Eriku bacio na tlo, gdje je ostala ležati uz Thorolfove
noge, a zlatna joj se kosa rasula po prljavštini.
Nije ju pokušao uhvatiti kako bi joj zaustavio pad. Mogao je, no samo se
pomaknuo ustranu.
Učinilo joj se da joj obraz gori. Udarac je silovito pritisnuo meso o rub
njezinih zubi, otvorivši ranu s unutrašnje strane obraza. Krv joj se počela
slijevati do zatvorenih usta, tako mnogo krvi da su se kapljice počele probijati

85
 BaP & BD
na kutovima njezinih usana, a ona je bila primorana ispljunuti krv ili se ugušiti
njome.
Kristen se nadvila nad njome, krutih ruku i obiju šaka stisnutih u
pesnice, vičući joj da ustane i prijeteći da još nije gotova s njome. Pretući će je,
tući će je dok ne ostane bez svijesti, Erika je bila uvjerena, a nijedan je od
prisutnih muškaraca neće zaustaviti... Turgeis! Ah, milostiva Freyo, ne! Ako je
uistinu negdje u blizini i ako nekim čudom svjedoči ovom prizoru, bacit će sav
oprez u vjetar i pohitati joj u pomoć. Ništa ga neće spriječiti da barem pokuša,
a u tom će pokušaju skončati. A Kristen je i dalje vikala na nju, zahtijevajući da
ustane.
— Gospo, molim vas, ne ovdje gdje on može vidjeti.
Iako je očekivala preklinjanje, ovo svakako nije bila jedna od molbi koje
je Kristen očekivala čuti. Prezrivo je frknula: — Zar se uistinu zavaravaš
pomišlju da je nekomu ovdje stalo do tebe i onoga što će te zadesiti?
— Turgeisu je stalo. — Plave oči uputile su Kristen značajan pogled. Na
sam spomen grmaljeva imena pola tuceta muškaraca, koje je bilo dovoljno blizu
da ga čuje, izvuklo je svoje mačeve. No Kristen nije pretjerano zabrinjavala
mogućnost da će se stasiti div odnekud pojaviti. Bijes koji ju je obuzeo bio je
presnažan.
— Neka slobodno dođe. Sumnjam kako ćemo ti i ja primijetiti njegov
dolazak. A sada ustaj...
Prekinuo ju je glas koji je najmanje očekivala: — Ne, Kris. Nahrani je.
Pobrini se da joj bude dobro. Patnja koja će je zadesiti mora doći od moje ruke.
Kristen je ispustila zvuk u kojem su se ispremiješali bijes i frustracija, pa
se žustrim korakom udaljila prema kolima, gdje se Selig čak uspio uspraviti u
sjedeći položaj, pridržavajući se za bočnu pregradu kola kako bi se uspio održati
na mjestu.
— Dopusti mi... — započela je.
— Ne. Njezin je dug prema meni, ne tebi.
Glas mu više nije bio tako snažan, no i dalje je bio itekako tvrdoglav.
Uložio je priličan napor kako bi je zaustavio i bio je spreman nastaviti se
prepirati ako ona bude ustrajala u svojem naumu. Bilo joj je to posve jasno,
zbog čega je i popustila, premda nimalo dostojanstveno.

86
 BaP & BD
— U redu, no nimalo mi se to ne sviđa. A sada ponovno lezi. Odmor je
jednako važan koliko i hrana, i ne želim vidjeti da ponovno zanemaruješ i
jedno od tog dvoga.
Selig je uputio još jedan pogled prema svojoj vitkoj mučiteljici tanašnih
bokova, koja se sklupčala na prljavu tlu, pa se osmjehnuo, ili je barem to
pokušao. Čak je i neznatan pokret poput tog za njega predstavljao prevelik
napor, pa se uz bolan uzdisaj spustio natrag na slamaricu.
Kristen je zaškrgutala zubima. Bila je bijesna zbog njega, zbog onoga što
ga je zadesilo, a upravo joj je on zanijekao mogućnost da svojoj srdžbi da
oduška; srdžbi koja je u njoj kiptjela tako snažno da je uistinu morala učiniti
nešto kako bi je primirila. A ipak, razumjela ga je. Da se netko tako zlobno
ponio prema njoj, ni ona ne bi dopustila da njezina obitelj priušti osvetu
dotičnom, sve dok ne bi sama bila sposobna to učiniti. A Selig će biti itekako
sposoban jednom kada se oporavi — mora se oporaviti.
Još je jednom skrenula pogled prema Dankinji, nepokolebljivo zureći u
nju prije nego što joj je ponovno prišla. Erika je i dalje bila na tlu, iako je sada
sjedila. Nije ustala kada joj je Kristen prišla. Izraz Kristenina lica nije odavao
ništa manje srdžbe nego prije. Erika je bila na oprezu.
Međutim kada im je prišla, Kristen je pogledala prema Thorolfu, upitavši
ga: — Je li dobila okrepu?
— Ne zavređuje okrepe — odsječno je podijelio svoje mišljenje. Koliko
se god slagala s njime, bila je primorana nevoljko priznati. — Premda se ne čini
tako, ona i njezini ljudi nisu Seligu uskratili hranu. Uostalom, čuo si ga —
dodala je uz gađenje. — Moramo je održavati čilom i zdravom do trenutka kad
se sam bude mogao pozabaviti njome.
— Namjeravaš se i sama suzdržati?
Izgovorio je riječi kako bi donekle smirio njezin gnjev, a u toj je namjeri
i uspio. Njegova sestra Tyra bila je najbliža Kristenina prijateljica tijekom
godina njihova odrastanja, a Thorolfje zauzeo sestrino mjesto otkako je Kristen
počela živjeti u svojem novom domu. Zapravo ju je mogao zadirkivati jednako
kako su to činila njezina braća i nekažnjeno se izvući, dok ostali nisu uživali tu
povlasticu.

87
 BaP & BD
Činjenica da ju je sada stao zadirkivati ponukala ju je da promotri sebe s
dozom kritičnosti, a spoznaja joj je izmamila uzdah iz grla. — Zadovoljit ću se
zamišljanjem svega što će joj Selig s vremenom priuštiti.
— Potopit će je u uzavrelo ulje?
— Ništa manje od toga.
Nijedno nije primijetilo da je Erika problijedjela poput krpe, posve
nesvjesna da ne misle ozbiljno riječi koje izgovaraju. Obuzela ju je panika, a u
ustima joj se počela skupljati slina koju je bila primorana progutati, osjetivši
svu njezinu gorčinu. Da njihov razgovor nije tada skrenuo na organizaciju
tabora, raspored straža i sutrašnje planove, ne bi se uzmogla smiriti prije nego
što su se vodenasto plave oči Sjevernjakinje ponovno zaustavile na njoj.
— Nahrani je, Thorolfe — naredila je tonom koji je iznova poprimio
prijašnju oštrinu. — Potom je dovedi k meni kako bih je svezala prije počinka.
Trebat ću uže. Ako ga nemamo, pošalji nekoga u selo da ga pribavi.
Okrenula se, namjeravajući otići. Erika ju je zaustavila. Odnosili su se
prema njoj kao prema kakvu predmetu, razgovarajući o njoj u njezinoj
nazočnosti, a da joj se nijednom nisu obratili. Inače bi takvo što bilo dovoljno
da potpuno izgubi staloženost, no sada je jedva primjećivala neučtivost njihova
ophođenja, odveć obeshrabrena i prestrašena da bi mogla osjetiti ljutnju. I bolje
da je tako, pomislila je, jer bi bilo uistinu nepromišljeno u ovim ljudima
pobuđivati dodatnu srdžbu.
— Možete me slobodno smjesta svezati jer ne mogu jesti.
— Jest ćeš...
— Ne mogu žvakati, gospo Kristen.
Unutrašnjost Erikina obraza potpuno je obamrla te je bilo izgledno kako
bi s hranom zagrizla i vlastiti obraz. Prešutjela je i činjenicu da joj je sama
pomisao na hranu pobuđivala mučninu.
Umjesto priznanja samo je dodala: — Možda ujutro.
Kristen je na trenutak ostala šutke, razmišljajući bi li trebala ustrajati u
svojoj odluci, no naposljetku je kimnula glavom, obrativši se Thorolfu: — Pođi
po uže. — Potom je grubo povukla Eriku na noge pa je odvukla natrag do kola.
Nije ju vratila u korito kola, kao što je Erika očekivala. Gurnula ju je
natrag na tlo, oslonivši je leđima o jedan od kotača. Kristen je ostala stajati uz

88
 BaP & BD
nju, nestrpljivo tapkajući stopalom o tlo dok je čekala uže. I dalje se nije Eriki
obraćala izravno, a činilo se kako će tako i ostati.
Minute su prolazile, a Erika se stala vrpoljiti. Znala je da će je svezati i
ostaviti samu ostatak noći, a pomisao ju je podsjetila na to da nije...
Lice joj se već počelo žariti, no morala je postaviti pitanje — Biste li...?
Trebala bih... to jest...
Mrštenje je popratilo poprilično otvoreno tumačenje situacije. — Zar je
Thorolf bio tako aljkav da te nije poveo u grmlje?
Erikino je lice sada gorjelo, no uspjela je izgovoriti: — Nije bio... ali ja
nisam mogla... ne s njime. Rekli ste mu da me ne ispušta iz vida.
— Niti bi on to učinio, no zatočenici si ne mogu priuštiti takvu
sramežljivost.
— Molim vas. Preklinjem vas kao ženu. Pokušajte se zamisliti u mojoj
koži...
— Bila sam u tvojoj koži, Dankinjo. Bila sam zarobljenica, dijeleći lance
s većinom ovih Vikinga koje vidiš, a upravo nas je većina ovdje prisutnih Sasa
čuvala. Misliš li da sam imala i trunku privatnosti?
Dakle čak je i njegova priča kako mu se sestra udala za svojeg uzničara
bila istinita. A negdašnji su zarobljenici i njihovi čuvari sada jahali jedni
drugima uz bok, kao drugovi po oružju? Erika i dalje nije mogla pojmiti kako
se sve to moglo zbiti. Poželjela je upitati, no nije se usudila.
Sve što je rekla bilo je: — Molim vas!
Riječi su joj bile protkane s dovoljno očaja da je Kristen progunđala: —
Bah! — Povukla je ženu na noge: — Da i sama ne osjećam potrebu...
Erika je osjetila isključivo olakšanje, zanemarivši čak i spoznaju da su joj
se Kristenini dugački prsti, čija se snaga gotovo mogla mjeriti s onom kojom su
bili obdareni muškarci, zarili u ruku dok ju je krupnija žena vukla za sobom,
primoravajući je da drži korak s njezinim dugim nogama. Međutim Kristen se
zaustavila nadomak skrovita grmlja, stavši očima proučavati sjenke iza raslinja,
a Erika je u sebi prigušila jecaj, prestrašivši se da se druga žena predomislila.
Stoga su je sljedeće riječi potpuno zatekle: — Onaj div, je li ti on muž?

89
 BaP & BD
Eriki nije ni palo na um lagati. — On je moja sjenka, sve od dana kada
sam mu kao dijete spasila život. Poput kćeri sam mu.
— I uvjerena si da je ovdje negdje?
Sada joj jest palo na um da bi mogla lagati, no nije vidjela čemu nakon
onoga što je ranije otkrila Norvežanki. — Bila bih iznenađena da nije. Uistinu
se rijetko udaljava toliko daleko da me ne može vidjeti ili čuti.
— Ni vid ni sluh neće mu biti od velike koristi — odvratila je Kristen.
— Izvan dosega si mu, čak i ako te odluči slijediti sve do Wessexa.
Rekavši to, dozvala je jednog od muškaraca koji se našao u blizini, pa mu
naredila da dovede još petoricu i da se rasporede oko područja u koje je
namjeravala zaći. Nije bila spremna riskirati gubitak zatočenice, a obrazi te iste
zatočenice ponovno su stali gorjeti.
Vidjevši to, Kristen je prezrivo promrmljala: — Odveć sramežljiva za
vlastito dobro.
Čuvši riječi, Erika se neznatno ohrabrila pa odgovorila: — Ne mogu si
pomoći.
— Tada bi ti bilo bolje da se privikneš na taj osjećaj — odbrusila joj je
Kristen. — Kada moj brat svrši s tobom, nelagoda će biti najmanje od zala koja
ćeš biti primorana trpjeti.
Erikinim su ušima riječi zazvučale poput obećanja. Norvežanki su možda
promišljanja o tome što će njezin brat učiniti Eriki izazivala zadovoljstvo, no
iste su misli Eriku dovodile do ludila. Mora pobjeći. Mora. Ali kako dok je
neprestano promatra barem jedan par očiju, ako ne i više?

90
 BaP & BD

ČETRNAESTO POGLAVLJE

E rika nije znala što ju je točno prenulo iz sna, no kada je sljedećeg jutra
otvorila oči, ugledala je dvije noge koje su joj stajale pokraj desnog ramena.
Dugačke noge, čija je mišićavost odavala muškarca, cijelom su duljinom bile
prekrivene verižnim čarapama i čizmama od fine kože, koje su dosezale do
polovice listova. Pokušaji da vidi što se još nalazi povrh tih nogu pokazali su se
pogreškom, koja je iz nje izmamila oštar bolni uzdah.
Smetnula je s uma svoj položaj i činjenicu da je debelim užetom, koje joj
je bilo omotano oko struka i prsa, čvrsto svezana za veliki kotač kola na koji je
bila naslonjena leđima. Njezini su se uzničari htjeli pobrinuti da zoru dočeka
sigurno vezana u sjedećem položaju, a tako je i bilo. Prisjetila se kako je
pokušavala glavu održati uspravnom, no mora da joj je klonula ustranu kada je
zaspala, pa su joj sada vratni mišići vrištali, protestirajući uslijed ukočenosti.
Nije imala osjeta ni u šakama ni podlakticama, koje su joj bile čvrsto
vezane za leđima. No to je možda bio i blagoslov jer se također prisjetila svojih
pokušaja da zapešća oslobodi spona mnogo tanjeg užeta kojim su bila svezana.
Noćas su je uzničari vezali mnogo grubljim užetom, kako bi je obeshrabrili u
nastojanjima da se oslobodi, no ona je ipak morala pokušati, uspjevši pritom
jedino nažuljati kožu. Izgubila je osjet i u stopalima, gdje joj je na gležnju uže
razderalo tanku čarapu kada se pokušala osloboditi spona na nogama,
podbacivši i u tom naumu.
Na trenutak je zaboravila na muškarca, usredotočivši se na brojne boljke
posvuda po tijelu. Držala je jezik podalje od osjetljivog mesa u unutrašnjosti
svojeg obraza, bojeći se boli koja bi sigurno došla sada kada meso više nije bilo
umrtvljeno. Stala je okretati glavu, polako rastežući svaki ukočeni mišić, sve
dok je nije mogla okrenuti bez žacanja. Bio je to jedan od rijetkih pokreta koji
je još mogla učiniti, pa je naposljetku uspjela podići glavu dovoljno da promotri
šutljivog muškarca pokraj sebe.
I dalje je stajao široko raskoračenih nogu, ne pomaknuvši se ni
milimetra. Primijetila je mač koji je još bio u koricama, kratki nož jednostruke
oštrice koji su nazivali scramasax, a koji su Sasi rabili kako bi dokrajčili
poraženog protivnika. Bio je zadjenut o široki, metalom optočen pojas, čiju je

91
 BaP & BD
kopču krasio jedan jedini granat. Zelena tunika protezala mu se do zapešća, a
pokrivala ju je verižna košulja kratkih rukava, čije su verige bile gušće nego
one na čarapama. Ramena su mu bila nerazmjerno široka u usporedbi sa
strukom, koji je bio čvrsto stegnut pojasom.
Snažne je ruke prekrižio preko prsa, a tamnosmeđa kosa dobrano mu je
padala preko ramena. Najzelenije oči koje je ikad vidjela gledale su je svisoka,
nipošto ravnodušne. Nije bila sigurna kako nazvati emociju koja se dala iščitati
iz njih, no o kojoj god da se radilo, bila je bliska nasilju.
Ta spoznaja nije sama po sebi izazvala njezin drugi uzdah iznenađenja,
nakon što je pogled podigla dovoljno da ga prouči. Dio iznenađenja proizašao
je iz spoznaje o njegovoj naočitosti — i iznenađujućoj visini. Da nije bio tako
visok, a bio je barem petnaestak centimetara viši od njezina brata, pretpostavila
bi da je Sas. Nije ga poznavala otprije, a jučer se itekako potrudila dobro
promotriti sve muškarce u logoru, u nadi da će među njima pronaći barem
jedno prijateljsko lice. Nije joj to pošlo za rukom, no ovog bi se muškarca
sigurno sjećala da ga je prije vidjela.
Iako mu je pogled bio uperen prema njoj, nije zapravo gledao u nju, nego
u teretna kola. Premda je znala kako ne može vidjeti kroz kože koje su skrivale
unutrašnjost kola, mogao je vidjeti djeliće tla ispod kola, koji su se nazirali
ispod krajeva koža, a među njima i Sjevernjakinju koja je blaženo snivala, posve
nesvjesna njegove nazočnosti.
Erika se prisjetila koliko ju je ozlovoljila spoznaja da će joj druga žena
spavati tako blizu, s druge strane kotača, gdje će moći čuti svaki njezin pokret.
Premda je postavila straže i rekla im da posebno pripaze na Eriku te da
istodobno traže znakove divove nazočnosti, Kristen je i dalje ostala blizu s
bodežom u ruci.
Žena ratnica ležala je sklupčana s druge strane kotača, a njezina
raspuštena kosa razasula se po tlu preko ruba kola, čineći je itekako upadljivom.
Štoviše, jedno je muškarčevo stopalo bilo položeno na pramen žutosmeđe kose,
vjerojatno slučajno... Ne, nije to bila slučajnost. Strpljivo je čekao da se žena
pomakne i tako povuče samu sebe za kosu, što bi je sasvim sigurno probudilo.
Erikine su se oči razrogačile kada je to shvatila, a iz ustaje ispustila i treći
uzdah iznenađenja. Milostiva Freyo, novopridošlica je bio neprijatelj ovih
ljudi, nije mogao biti ništa drugo s obzirom na gnjev koji je bilo tako lako
iščitati iz pristalih crta njegova lica, gnjev koji nije bio uperen samo protiv nje...

92
 BaP & BD
Koji zapravo nije bio uopće uperen protiv nje, nego protiv žene ratnice. Ali ako
je on mogao ušetati u tabor, a da ga nitko ne zaustavi, zašto i Turgeis nije
pokušao učiniti isto?
Tabor? Osvrnula se oko sebe kako bi se uvjerila jesu li svi mrtvi, no nije
vidjela mrtvih tijela. Štoviše, muškarci su bili itekako živahni, neki su jeli, neki
su se starali o konjima, a većina ih je čekala, pogleda uperenih prema kolima.
Ovaj muškarac, dakle, ipak nije bio neprijatelj, bio je jedan od njih, no otkud
tada sav taj gnjev? I zašto ostalima nije smetala spoznaja da je taj gnjev usmjeren
protiv njihove gospe?
— Jao!
Kristen se naposljetku pomaknula dostatno da počupa vlastitu kosu.
Okrenula je glavu kako bi vidjela za što joj je kosa zapela, ugledavši stopalo pa
podigavši pogled kako bi vidjela tko bi se usudio. Vodene oči zabljesnule su na
trenutak, široko se razrogačivši, a potom je njezin bodež munjevitom brzinom
poletio prema muškarčevu bližem stopalu.
Odskočio je, kao da je očekivao takav napad. Oslobodivši svoju kosu,
Kristen se smjesta otkotrljala ispod kola pa se pridigla s njihove druge strane,
na mjestu gdje ju Erika više nije mogla vidjeti. Muškarac ju je i dalje mogao
vidjeti, jer su oboje nadvisivali korito kola pa su sada jedno drugo stali strijeljati
ubojitim pogledima.
— Znao sam da ću požaliti dan kada ti je otac podario tu stvar — rekao
je.
Govorio je o bodežu, shvatila je Erika, premda nije razumjela svaku riječ.
Jezik kojim je govorio bio je anglosaski, a iako ga je naučila iz puke nužde kada
je tek došla u ovu zemlju, nije ga naučila tako dobro, zaključivši kako će radije
Ragnarove ljude podučiti danskome.
Norvežanka ga je pak govorila tečno, istim nepoznatim naglaskom kao i
muškarac maločas. — Daj mi trenutak i izvući ću mač koji si mi ti podario,
Sasu.
Obrve su mu se skupile, a lice namrštilo, poprimivši olujne tonove. —
Izbatinat ću te tako da nećeš moći stajati na nogama. Ne preostaje mi ništa
drugo — viknuo je.
— A tko će ti pomoći u tome? — Kristen je uzvratila vikanjem. Erika je
bila osupnuta izazovom kojim je Kristen odgovorila na prijetnju. A izazov je

93
 BaP & BD
postigao željeni cilj. Sas je riknuo pa se stao uspinjati preko teretnih kola kako
bi je dograbio. U svakom je slučaju bio dovoljno krupan da bi bez po muke
mogao uspjeti u svojoj nakani.
Međutim Kristen je vrisnula: — Nemoj, probudit ćeš Seliga. Strpi se,
obići ću kola.
Obići kola i prepustiti mu se na milost i nemilost? Erika se ne bi usudila.
Pobjegla bi u suprotnom smjeru koliko je noge nose. Kristen se uistinu pojavila
s Erikine lijeve strane, ni ne primijetivši ženu, osim kad joj je bila primorana
prekoračiti ispružene noge kako bi prišla bliže muškarcu. Došavši do njega,
snažno ga je udarila u prsa. Nije ustuknuo, no nije ni podigao ruku kako bi
uzvratio udarac. Izraz mu se lica međutim nije promijenio. I dalje je bio bijesan,
a bijesna je bila i ona.
— Mogao bi se barem stišati, neotesani svatu — Kristen je prosiktala. —
Umiru od smijeha, promatrajući uprizorenje koji si im priuštio.
Dobar dio muškaraca činio je upravo to, primijetila je Erika. Prizor je
donekle umirio njezinu tjeskobu, koju je izazvalo dvoje gnjevnih ljudi pokraj
nje.
— Smijat će se i snažnije kada te prebacim preko koljena — odgovorio
je nepokolebljivo.
Čuvši riječi, Kristen je zakoračila unatrag. Još jedan korak i spotaknuta
bi se preko Erikinih nogu, no jedan korak koji je učinila bio je dovoljan da je
udalji od muškarca. Prestravila ju je mogućnost udarca dlanom po stražnjici, a
na mogućnost batinanja nije ni trepnula. Erika je bita posve zaintrigirana.
Uvelike prigušivši žar u glasu, Kristen je odgovorila: — Mogu objasniti,
Royce.
Bilo je očito kako ga objašnjenja ne zanimaju. — Možeš objasniti nakon
što te izdevetam.
— Oh, kakve li nepravde.
— Odjahala si s mojim ljudima...
— I Seligovim — prekinula ga je kako bi istaknula tu činjenicu. — Uz
združene snage jednih i drugih samo bi nam velika vojska mogla nauditi, a sve
su velike vojske raspuštene.

94
 BaP & BD
Ni to ga nije primirilo. — Hotimično si postupila protivno mojim
željama, ženo. Nikada ti ne bih dopustio da dođeš ovamo, što i sama vrlo dobro
znaš.
Norvežanka se ponovno ukrutila čuvši riječi. — Da si se vratio onda kada
si rekao da hoćeš, tada bi čuo glasnika koji nas je došao izvijestiti da je Selig
bačen u sužanjstvo. Zar uistinu misliš da bih mogla ostati sjediti prekriženih
ruku znajući to? I bolje da nisam čekala tvoj povratak. Gotovo je skončao od
onog čemu su ga izložili. Još jedan dana proveden u Gronwoodu nesumnjivo
bi ga dokrajčio.
Erika se žacnula, čuvši ženino pristrano mišljenje. Muškarčeva je ljutnja
pak jenjala pa je povukao Kristen u naručje. Namjeravao joj je pružiti utjehu, a
Norvežanka ju je objeručke prihvatila. Prizor pred njome donekle je ublažio
Erikinu malodušnost.
— Gdje je on? — upitao je Royce nakon što su nekoliko trenutaka proveli
u čvrstom zagrljaju.
— U kolima, a buka koju si prouzročio posve ga je sigurno prenula iz sna.
Dobro da nas ne razumije, inače bi ispuzao van ne bi li me zaštitio pa si tako
nanio još veće zlo.
Royce je progunđao: — Dovoljno je pametan da zna kako te nema smisla
pokušavati zaštititi od mene, ženo. A ti hoćeš dobiti batine koje sam ti obećao
jer si mi u kosti utjerala velik strah, no pričekat ću dok se vratimo kući kako
bih ostvario svoje obećanje.
— Milostiv si ponad svega — uzvratila je, izobličivši lice u grimasu prije
nego što ga je odgurnula od sebe.
Pokret mu je ponovno skrenuo pozornost na Eriku. Njegovo namršteno
lice nije ostavljalo ni najmanje mjesta sumnji da je ona razlog njegovu
nezadovoljstvu. Međutim riječi koje je izgovorio bile su upućene njegovoj
supruzi. — Čini se kako nisi sve objasnila.
Kristen je slijedila njegov pogled, namrštivši se i sama kada je shvatila o
čemu zbori. Osim namrštena lice u glas joj se vratio i prijezir, sada već tako
dobro poznat Eriki, kada je progovorila: — Gospa Erika od Gronwooda, a sada
Seligova zatočenica.
— Ne reče li da je gotovo mrtav, a ipak ju je svojim rukama uspio
zarobiti? — upitao je Royce, sumnjičavo podigavši jednu obrvu.

95
 BaP & BD
— U redu, učinila sam to mjesto njega. On bi to učinio sam da je mogao,
no zahvaljujući njoj ne može se sam ni nahraniti, a kamoli iznuditi
zadovoljštinu.
Trenutak poslije Sasovo mrštenje prometnulo se u odlučnost. — Vratit
ćeš je natrag.
Erikino je srce zaigralo čuvši te riječi, no lađe su joj potonule samo
trenutak poslije kada je čula Kristenin odgovor. — Nipošto. Selig se ne može
prepirati s tobom oko ovoga, stoga ću ja morati to učiniti umjesto njega. Ona
ostaje.
Nije očekivao svađu. — Danska zarobljenica? — eksplodirao je. —
Sklopili smo s njima mir!
Kristen je uzvratila vikom. — Nije razmišljala o tome kada ga je lažno
optužila, utamničila i dala išibati! Zadobio je ozbiljnu ozljedu glave, izgarao je
od vrućice, a izgladnjelost ga je dovela do ruba smrti. Došao je u Gronwood
iskati pomoć, a ona ga je dala okovati i išibati mjesto da mu pomogne. Pogledaj
ga pa mi reci da ne zavređuje dobiti zadovoljštinu!
Kako bi mogao učiniti upravo to, Kristen je zbacila kožu koja je pokrivala
kola. Royce je prišao bliže kolima kako bi bacio pogled preko ruba. Erika nije
htjela posvjedočiti izrazu užasa na njegovu licu. Prošaptane riječi Božje mi
milosti bile su joj i više nego dovoljne.
Sklopila je oči. Da je mogla potonuti u tlo, učinila bi to. Selig je rekao
nešto nehajnim, šaljivim tonom, vjerojatno kako bi ublažio šogorov šok, no ona
nije razumjela keltski jezik kojim je govorio. A što god da je rekao, nije nimalo
utjecalo na Sasa.
Royce je povukao svoju ženu dalje od kola ne bi li je urazumio. — Ovo
mora da je nekakva zabuna, Kristen. Mora biti. Žene se prema tvojem bratu ne
odnose ovako.
— Normalna žena nikada ne bi takvo što učinila, no ovo je bešćutna kuja
koja uživa u tuđoj patnji. Sama mi je priznala što mu je činila, a njegovi su ljudi
sve čuli. Ako narediš da joj se vrati sloboda, oni će je usmrtiti; nimalo ne
sumnjaj u to.
Na licu mu se ocrtavala posvemašnja frustracija. — Alfred će mi oderati
kožu ako dozna da sam sudjelovao u ovome.

96
 BaP & BD
— Ne ako dozna i za ono što je ona učinila — uzvratila je Kristen. — No
ako te to uistinu tako muči, uzmi svoje ljude i pođi. Ono što činim za svoj rod
nikako neće utjecati na tebe.
— Neće li? — zarežao je, zakoračivši prema njoj i tako je natjeravši na
uzmak. — Čini mi se kako ću promijeniti mišljenje o mjestu i vremenu gdje ću
ti udijeliti obećane batine.
Kristen je o boku visio njezin bodež, no nije ga isukala. Međutim prkosno
je podigla bradu pa ga upozorila. — Ako želiš završiti s podjednakim brojem
plavica, samo naprijed. Ne trpim pokorno kada znam da imam pravo.
— Zar ikada trpiš pokorno? — odgovorio je, a izraz njegova lica otkrio
je kako ga je nagon za neobuzdanim nasiljem prošao. — I nisi nipošto imala
pravo kada si se zaputila ovamo bez mene, ne kada ti je trebalo manje od sata
da mi odjašeš ususret prema sjeveroistoku. Nisi to učinila jer si vrlo dobro znala
kako bih te nakon toga poslao kući i stoga se nećeš izvući bez batina.
Kristen se u tom trenutku nasmijala, obavivši ruke oko njegova vrata. —
Mogu učiniti da zaboraviš strah koji te zbog mene obuzeo — rekla je
samouvjereno.
— Ne vjerujem, no pružit ću ti priliku da pokušaš.
Erika ih je promatrala kako se udaljuju kako bi razgovarali s ostalima, na
mjesto gdje više nije mogla čuti što govore. Na trenutak su je zaboravili, a to joj
je i odgovaralo jer je osjetila kako joj u nutrini jača ogorčenost.
Bila je nadomak slobode! Samo da bi joj potom bila ponovno oduzeta
snagom ženine volje. Ili je u pitanju bilo nešto drugo? Ne! Poželjela je da je Sas
bio malo ustrajniji, no znala je zašto je konačnici popustio. Presudio joj je jedan
pogled na Seliga i prizor koji ga je dočekao, prizor koji si je i sada jasno mogla
dočarati u umu, a s njime je iščezla sva gorčina koju je maločas osjetila.
— Jesi li ih uspjela razumjeti?
Čula je pomicanje u kolima, čak ga i osjetila, no nikako nije mogla znati
da se Selig primicao rubu kola. Brzo je usmjerila pogled uvis, ugledavši ga kako
sjedi na stražnjem rubu kola s njezine lijeve strane, dovoljno visoko da se nagne
preko bočne pregrade kako bi je vidio, pridržavajući se za drvo ne bi li održao
ravnotežu.
Čak i nakon što su mu groznica i bol iznurili lice, i dalje je bio tako naočit
da se to riječima nije dalo opisati. Savršeno oblikovane jagodične kosti sada su

97
 BaP & BD
se, uslijed gubitka težine, isticale možda i više nego prije. Bile su tu i najduže
trepavice koje je vidjela u muškaraca i usnice tako senzualne da su obećavale
— Erika je potisnula takve uznemirujuće misli iz uma, premda je i dalje
nastavila zuriti u njega, u čudu što je ovaj put ne gleda s prijekorom, začuđena
što je uopće progovorio s njome, ostavši toliko zapanjena da je proteklo dosta
vremena prije nego što joj je palo na um odgovoriti mu.
— Većinu — rekla je istim nehajnim tonom kojim se i on obratio njoj,
iako uz dozu opreza. — Zar ti nisi?
— Ne — odgovorio je. — Budući da Royce i dobar dio njegovih ljudi
govore keltski, nikada se nisam potrudio naučiti ga. Govoriš li keltski?
— Ne.
— Tada je dobro da oboje govorimo sjevernjačke jezike. Oko čega su se
prepirali?
Erika nije mogla vjerovati da razgovara s njim. Patnja koja će je zadesiti
mora doći od moje ruke. Jasno je čula te riječi i nije nimalo sumnjala u njihovu
istinitost. A ipak, sada joj se obraćao kao da to nije stajalo među njima.
Bi li mu se trebala ispričati dok je u ovom neobičnom, prijateljskom
raspoloženju? Bi li ga trebala preklinjati za oprost? Objasniti mu kakav je
čovjek Wulnoth bio?
Međutim dok su je te svijetlosive oči netremice promatrale, sve što je
uzmogla bilo je odgovoriti na pitanje: — Ne slažu se oko moje nazočnosti ovdje.
Razmotrio je riječi na trenutak prije nego što je odgovorio: — Da, Royce
strastveno mrzi Dance. Nije ni čudo da ne želi Dankinju u svojoj blizini — koji
god bio razlog njezine nazočnosti.
Bio je to podsjetnik na njezinu nezavidnu situaciju, koliko god on
pokušao uviti riječi. Ponovno je osjetila kako joj u nutrini jača ogorčenje. Nije
si mogla pomoći.
— Ne moraš strahovati, tvoja je sestra odnijela pobjedu.
Kimnuo je glavom, kao da i nije očekivao da bi moglo biti drugačije. —
Ako te netko pusti bez mojeg blagoslova, ili uspiješ umaći, pronaći ću te. Ne
postoji mjesto u ovoj ili bilo kojoj drugoj zemlji na kojem se možeš sakriti od
mene.

98
 BaP & BD
Izraz lica nije mu se promijenio, ostavši potpuno bezizražajnim kako i
prije. Počela je drhtati, premda on to nije mogao vidjeti. S kakvom li ju je samo
lakoćom uspio uhvatiti nespremnom. S kakvom li joj je lakoćom uspio zadati
smrtonosni udarac u trenu kada je to najmanje očekivala. Kako li mu je to pošlo
za rukom? Zašto je to činio?
— Namjeravaš se poigravati mnome — optužila ga je jer joj ništa drugo
nije palo na um.
— Svakako — barem dok ne mognem učiniti mnogo više od toga. —
Potom se osmjehnuo, osmjehom tako prekrasnim da je Erika bila primorana
zadržati dah. — Užad ti itekako pristaje, gospo — dodao je ljubaznim tonom,
zureći u njezino grlo. — Posebice mi se sviđa ono oko tvojega vrata.
Erika je problijedjela. Namjeravao ju je objesiti. Natuknuo joj je to kako
bi mogla o tome razmišljati i užasavati se, sve dok joj strah ne nagrize zdrav
razum. Patnja koja će je zadesiti mora doći od moje ruke. Sklopila je oči, boreći
se sa suzama.
Selig ju je promatrao, zadovoljan njezinom reakcijom. Bila je tako
prokleto prekrasna, tako prokleto poželjna — čak i sada kada ju je mrzio morao
je priznati njezinu sposobnost da mu uzburka osjetila — a ipak, bila je i tako
prokleto okrutna. Nikada prije nije poznavao ženu poput nje. Je li je moć koju
joj je dao njezin brat tako iskvarila? Njegova mati i sestra uživale su jednaku
moć, no obje su se ipak trsile ne zlouporabiti je onako kako je to Dankinja
činila. Dala ga je išibati, a zbog čega? Jer je ponudio da će podijeliti postelju s
njome. Bilo koja druga žena objeručke bi prihvatila ponudu.
Dala ga je išibati... sve vrijeme stojeći ondje i smijući se, ta hladnokrvna,
zlokobna — prekrasna — vještica. No platit će za ono što je učinila. Pobrinut
će se za to i uživat će u svakom trenutku. Prije nego svrši s njome, preklinjat
će za milost, a on će biti taj koji će se ovaj put smijati i uskratiti joj traženo.
— Toliko mi se sviđa to uže oko tvojeg vrata — nastavio je — da mislim
kako ću dati načiniti željezni okovratnik samo za tebe, okovratnik s metalnim
prstenom. Siguran sam da će mi na um pasti mnoge stvari koje je moguće činiti
s takvim prstenom.
Erika je podigla pogled i vidjela kako se i dalje smješka, no sada mu je u
očima ponovno bila i mržnja, duboka tinjajuća mržnja. Dakle ipak je ne
namjerava objesiti, no unatoč toj spoznaji, nije se mogla otarasiti straha, baš

99
 BaP & BD
kako je on i htio. Nije se namjeravao samo poigravati njome. Namjeravao ju je
dovesti do ludila.
— Moj ti se naum ne čini zabavnim?
U tom trenutku nije smogla snage za riječi. Uspjela je tek odmahnuti
glavom.
— Izvrsno — uzvratio je tonom od kojeg su je prošli srsi — jer se
namjeravam pobrinuti da ti više nikada ne bude do smijeha.
Riječi su zazvučale važno, kao da se u njima krije vise od prijetnje ili
obećanja. No Erika je bila previše potresena da bi ga propitkivala o njihovu
dubljem značenju, a on se udaljio od bočne pregrade, pomaknuvši se tako da
ga više nije mogla vidjeti. Milostiva Freyo, kada ga barem više nikada ne bi
morala pogledati.

100
 BaP & BD

PETNAESTO POGLAVLJE

D an je prolazio točno onako kako je Erika očekivala. Kristen je odlučila

putovati na konjskim leđima kako bi bila bliže mužu, a to je značilo da
užasna Dankinja ne smije ostati sama s bespomoćnim Seligom u kolima.
Bespomoćan? Muškarac je možda još uvijek bio nemoćan poput
novorođenčeta, no njegove su riječi bile i vise nego moćno oružje.
Erika je bila zahvalna što neće biti primorana trpjeti njegovu blizinu,
premda je jedina druga mogućnost koja joj je preostala bilo hodanje. Ne bi joj
to smetalo, izuzev činjenice da joj nisu vratili cipele.
Nije čak bila ni sigurna je li to bio namjeran previd jer Kristen nije bila
ta koja joj je zapešća sputala dugačkim užetom čiji je drugi kraj bio pričvršćen
za kola. Thorolf se pobrinuo za to, a sumnjala je da je muškarac zbog njezine
dugačke podsuknje primijetio kako je bosa. Norvežanka je možda jednostavno
smetnula s uma da joj je oduzela cipele dan prije, no možda se radilo i o
ustaljenom običaju kojemu je svrha bila tako izranjavati zarobljenikova stopala
da se bijeg čini nemogućim, čak i kada bi se ukazala prilika.
Erika je smjesta primijetila njihov previd, ali iz nekog suludog razloga,
po svoj prilici zbog činjenice da ju je Selig promatrao dok su je vezivali za
stražnji dio kola, njezin se ponos pomaljao, ne dopustivši joj da zatraži cipele.
Kola se nisu kretala tako brzo da nije mogla držati korak, no čarape joj nisu
pružale nikakvu zaštitu od neravna tla.
Započela je put hodajući uz kola, na mjestu gdje nije mogla vidjeti u
njihovu unutrašnjost, niti je muškarac koji je bio unutra mogao vidjeti nju. Ali
kako su sati prolazili, počela je zaostajati. Nijednom nije pala, no napor i sve
snažnija vrućina potjerali su joj potoke znoja niz tijelo.
Sunce se već visoko podiglo kada joj je saski lord prišao na svojem konju
pa joj ponudio vode iz svojeg mijeha. Mrzio je Dance, ako je bilo vjerovati
riječima njegova šogoru, no ona nije uspjela nazrijeti mržnje u njegovu
pogledu. Bilo je tu znatiželje i nelagode, no nije bilo neprijateljstva kakvo je
osjetila od svih ostalih ovdje nazočnih.
Vratila mu je mijeh, očekujući kako će otići, no on je umjesto toga
progovorio. — Tko vas je udario?

101
 BaP & BD
Oteklina na njezinu obrazu bila je, naravno, jasno vidljiva. Pored
zategnutosti otekline koju je osjećala, mogla ju je čak i sama vidjeti kada bi
spustila pogled. Pitala se je li i poplavila. Nije namjeravala pitati ikoga.
— Vaša žena — odgovorila je.
Njegov se izraz lica nije promijenio. — Žestoka je kada treba braniti svoj
rod.
Itekako žestoka. Erika je sumnjala da će ikada uspjeti zaboraviti bodež
koji joj je držala pod vratom. — Očekivala sam to.
— Jeste li? Zbog čega?
Podigla je pogled prema njemu, zapitavši se stoji li iza tih pitanja puka
znatiželja ili možda neki drugi razlog. Oklijevajući, otkrila mu je istinu. —
Pretpostavljala sam da još uvijek nije vidjela bratova leđa.
— Ah, da, šibanje. Zbog čega ste to učinili?
Pitanje ju je iznenadilo. Zar mu njegova supruga nije ništa ispripovjedila?
— Bio je optužen za uhođenje. Njegovi se odgovori nisu doimali
istinitima tijekom ispitivanja. — To nije bila cijela istina, nije bio čak ni razlog.
Uvrijedio ju je, zatražio da s njime podijeli svoju postelju. Međutim htjela je
znati: — Zašto svi ovdje nazočni nalaze šibanje tako neobičnim? Sumnjam
kako biste na mojem mjestu postupili drugačije.
— Moguće da bih, no s druge strane ja sam muškarac, pa njegovo
anđeosko lice ne bi nikako utjecalo na mene.
— Ne vidim u čemu je razlika... — započela se braniti.
— Uistinu? Žene luduju za njime. Obožavaju ga. Nipošto ga ne
zlostavljaju.
Ni ona ga ne bi bila zlostavljala, shvatila je, da se okolnosti nisu uplele.
Spoznaja da bi Selig Blagoslovljeni vjerojatno prošao nekažnjeno za bilo koji
prijestup, pod uvjetom da mu sudi žena, počela joj je itekako buditi zlovolju.
Ovi su ljudi istinski vjerovali u to. Njegova je sestra vjerovala u to, a prisjetivši
se njegovih uvreda na njezin račun, shvatila je kako je i on sam vjerovao u to.
— Dakle htjeli ste iznuditi od njega priznanje?

102
 BaP & BD
— Molim? — Ponovno je podigla pogled prema njemu, posve zbunjena
dok se nije prisjetila da ju je upitao za šibanje. — Ne... ja... uvrijedio me, a ja
sam izgubila pribranost.
Royce je zabacio glavu unatrag pa se grohotom nasmijao. Erika je
zaškrgutala zubima. Nije mu trebala priznati istinu.
— Nije smiješno — rekla je.
— Božje mi istine, itekako jest. Vaša ćud? Tek sada sve ovo ima smisla.
Njegove su riječi dale naslutiti kako misli da se od žene drugo nije ni
moglo očekivati, a Erika se našla uvrijeđenom. Izgubila je pribranost samo na
trenutak, povrativši kontrolu ubrzo nakon toga. Da joj Thurstonova nesreća
nije zaokupila pažnju...
Selig ih je promatrao očima skupljenim u ljutnji. Nije mu se sviđalo što
Royce pokazuje zanimanje za njegovu zarobljenicu, poglavito stoga jer nije
mogao čuti o čemu razgovaraju. Još mu se manje sviđala spoznaja da bi Royce,
ako tako odluči, mogao osloboditi ženu, a Selig u svojem trenutnom stanju nije
mogao poduzeti ništa vezano uz to osim započeti rat između dviju skupina u
logoru, što nije namjeravao učiniti.
Ili možda jest? U svakom slučaju, nije se želio naći u situaciji u kojoj će
doznati odgovor na to pitanje. Ne, nitko je neće osloboditi sužanjstva, a on
ponajmanje, ne dok ne dobije potpunu zadovoljštinu od nje, a s obzirom na to
kako se trenutno osjećao za to bi mogle biti potrebne godine.
Nastavio ih je promatrati, primijetivši točan trenutak u kojem se
razljutila, nakon čega se prestala obazirati na Roycea, ignorirajući ga dok nije
odjahao dalje od nje. Selig je posjedovao jezovitu sposobnost čitanja ženskih
emocija — čak i onih žena koje je prezirao. Ne, zapravo samo ove jedne žene,
jer nikada prije nije mrzio ženu te mu se bilo teško priviknuti na takvu
situaciju, tim više što je Dankinja bila privlačna. Njegova mu je sestra tog jutra,
samo nekoliko sati nakon što su se zaputili iz svojeg sinoćnjeg taborišta, prišla
i uzgredno spomenula kako je Erika sasvim dovoljno hodala za taj dan.
Njegova je prva reakcija bila zabrinutost, a to ga je u tom trenutku
užasnulo. Još uvijek nije mogao vjerovati da je to osjetio. Morao se podsjetiti
kako za njega to nije obična žena te kako se prema njoj nipošto neće odnositi
kao prema drugima. Pomoglo bi kad bi mogao zaboraviti na činjenicu da je u
pitanju žena, no takvo što nije bilo moguće.

103
 BaP & BD
Odbacio je Kristeninu sugestiju, a ona se, tako svojstveno njoj, stala
prepirati s njime. — Želiš li da padne s nogu pa da je vučemo za sobom? Meni
je svejedno, ali mogla bi slomiti nešto — dodala je njegova sestra.
Nije se htio prepirati oko toga. — Snažnija je nego što se doima. Neka
hoda. Kada počne posrtati od iscrpljenosti, tek ću joj tada dopustiti da odmori
noge.
Još uvijek ga je mučilo tih nekoliko sekundi zabrinutosti. Možda je to
bila reakcija koja mu je dolazila prirodno, no svakako se nije namjeravao
obazirati na nju odsada nadalje. Zapravo, nadao se da će pasti. Odlučio je kako
je neće dati staviti u kola dok ne padne.
A neće trebati još dugo. Uže je ispočetka bilo labavo, a ona ga je bila
primorana pridržavati u rukama kako se ne bi spoticala o njega, no sada je bilo
zategnuto, vukući je za sobom. Osjećao je iscrpljenost samo promatrajući je, no
nije prestao. Nije ju prestao promatrati ni trenutka otkako je zaostala toliko
daju je mogao vidjeti.
Ležao je na svojoj slamarici, polako proždirući planinu hrane koju mu je
Kristen ostavila, uživajući u svakom trenutku Dankinjine patnje. Vlastitu je bol
potisnuo snagom volje, a pomoglo mu je to što se mogao usredotočiti na muku
Erike Bešćutne. Ona se pak nastojala ne obazirati na njega, nijednom mu ne
uzvrativši pogled, što je bilo itekako teško jer je bila okrenuta u njegovu smjeru.
Kada se naposljetku spotaknula, pogled joj je smjesta poletio prema
njemu, davši mu do znanja da nije toliko nesvjesna njegova pogleda koliko mu
je dopuštala da vjeruje. Nije pala, uspjevši povratiti ravnotežu na vrijeme, no
bilo je blizu, što je Seligu bilo sasvim dovoljno.
Pokazao joj je da priđe kolima. Podigla je bradu, jasno mu davši do znanja
da odbija. Ukrutio se, a tijelom mu je prostrujala bol. Bio je potpuno bijesan što
ne može smjesta sići do nje, podići je i ubaciti u kola. Dobro je znala kako to
ne može, zbog čega mu se i drznula prkositi. Međutim imao je i druge
mogućnosti na raspolaganju, koje, istini za volju, nisu bile tako zadovoljavajuće
kao da se vlastoručno pobrine za sve, ali koje su i dalje bile dovoljno dobre da
dobije ono što priželjkuje.
Uspravio se u sjedeći položaj kako bi privukao Ivarrovu pažnju — Ivarr
je jahao uz stražnji kraj kola — pa ga dozvao k sebi i rekao: — Dovedi je.

104
 BaP & BD
Ivarr je poslušao, ne rekavši ni riječi, a način na koji je izvršio naređeno
izmamio je iz Erikina grla vrisak. Ne sjahavši s konja, zgrabio je rukohvat
njezine haljine za vratom pa je podigao i doslovno ispustio u korito kola.
Dočekala se na koljena, no kako su joj zapešća bila svezana nije ih mogla
iskoristiti kako bi održala ravnotežu, pa se cijelom dužinom opružila po
podnici kola.
Na trenutak je ostala ležati potrbuške, zahvalna što joj grubo drvo nije
zagrebalo lice, no nimalo sretna što se ponovno našla u kolima sa svojim
neprijateljem. Patnje koje je bila primorana pretrpjeti tog jutra bile su i više
nego dovoljne. Bile su joj milije fizičke nelagode od onih mentalnih koje joj je
mogao prouzrokovati, a bila je odlučna zadržati barem pravo da odluči o vrsti
svoje kazne, ako već ni o čemu drugome nije mogla odlučivati.
Odlučna u namjeri da nastavi sa svojim prisilnim maršem, zakotrljala se
u želji da se uspravi u sjedeći položaj, no zastala je čim joj je do ušiju doprla
njegova stroga naredba. — Ostani ili ću narediti da te ponovno čvrsto svežu.
Zar joj je pročitao misli? Zvučao je ljutito. Samo zato što se oglušila o
njegovu naredbu? Baš šteta za njega. Nije bila ovdje svojom voljom i nije
namjeravala izvršavati svaku njegovu zapovijed. A ako će to iskoristiti kao
izliku da prije počne s mučenjem koje je spremao za nju, neka mu bude i neka
ide dovraga.
Međutim Erikine buntovne misli svele su se na puko okretanje leđa
svojem uzničaru. Bila je njegova zarobljenica. To je bilo i više nego jasno.
Daljnji prkos njegovim željama pomogao bi njezinu ponosu, no ne bi joj nimalo
olakšao već nezavidnu situaciju. Ali to nije bio jedini razlog zbog kojeg je ostala
u kolima.
Čak i dok je bio ovako slabašan i onesposobljen, strahovala je od njega
na nekoj dubljoj, iskonskoj razini koju nije mogla razumjeti. Nisu u pitanju bile
čak ni mentalne muke koje joj je mogao priuštiti, nego je u pitanju bio on,
njegova blizina i spoznaja da je tako blizu da bi ga mogla dodirnuti... i da želi
to učiniti.
Iznenadni trzaj njezine lijeve pletenice primorao ju je da se ponovno
opruži na dnu korita, a ustrajna vuča koja se nastavila natjerala ju je da mu se
na laktovima i stopalima primakne. Srce joj je počelo brže udarati kada ju je
prestao vući, ali ne uslijed fizičkog naprezanja. Našla se u ležećem položaju, tik
do njega, premda nekoliko centimetara niže jer je slamarica na kojoj je ležao

105
 BaP & BD
bila široka tek toliko da se on smjesti na njoj. Zbog toga nije bila primorana
jako okrenuti glavu kako bi primijetila da je njezinu pletenicu omotao oko
svoje šake, a sada kada se našla tamo gdje je htio da bude, nije se potrudio
osloboditi je.
Mogao je jednostavno zamoliti ili narediti. Što god odabrao, vjerojatno
bi poslušala, dobro znajući da je ima moć primorati — što je upravo i učinio.
Palo joj je na um da mu to i kaže, no nije to učinila jer ju je još jednom zaokupilo
njegovo očaravajuće lice. Zvučao je srdito, no nije se takvim doimao. Činio se
zadovoljnim.
— Nisi više tako lijepa, zar ne, djevojčuro? — rekao je svojim dubokim
glasom, premda je to bila potpuna laž. Razbarušenost joj je davala svojevrsnu
prizemnost, koju je našao itekako privlačnom, a malo prljavštine nije moglo
umanjiti njezinu raskošnu ljepotu, koju je sve teže i teže uspijevao ignorirati.
No nije joj to namjeravao priznati, pa je stoga dodao: — Nisi više tako moćna i
uzvišena.
Porumenjela je iz nekog neobjašnjiva razloga. Nije joj bilo važno kako je
u tom trenutku izgledala, barem joj nije trebalo biti jer ni inače nije držala do
takvih stvari, no bila je svjesna kako vjerojatno nikada nije izgledala gore.
Dobar dio njezine kose oslobodio se spona pletenica, pavši joj niz lice i ostavši
mjestimično slijepljen vlastitim znojem. Putna prašina pokrila joj je svaki
centimetar puti, a nekoliko pokušaja da je dlanovima obriše s lica ostavilo je
vidljive mrlje. Toliko je dugo bila primorana trpjeti svoj vonj da ga više nije ni
ćutjela, no on nesumnjivo jest, a to ju je morilo više od bilo čega.
On je pak, premda iznuren i tamnih koluta ispod očiju, i dalje izgledao
veličanstveno. Ona je potonula u sivilo i toga je bila potpuno svjesna. Činjenica
da i on želi da ona bude toga svjesna govorila je mnogo o onome što može
očekivati od ove nove razmjene riječi između njih.
Odlučila je kako ovaj put neće zaigrati po njegovim pravilima. —
Jednostavno me ubij i svršimo sa svime.
Izuzev svoje mati i sestre, nije poznavao nijednu ženu takve hrabrosti.
Ostao je zatečen, premda to nije ničime pokazao, osmjehnuvši joj se umjesto
toga.
Poželjela je da prestane to činiti. Osmijeh ga je činio uvelike privlačnijim
— i strasnijim.

106
 BaP & BD
— Ne, nećeš pronaći izlaz u smrti — odgovorio je. — A neće biti ni
otkupnine. Samo beskrajna muka kakvu si priuštila meni.
— Tvoja nije bila beskrajna — usudila se istaknuti.
— Tri dana u tvojoj jami činila su se poput beskonačnosti. Prava je šteta
što ne postoji ništa slično što bih ti mogao priuštiti.
Usta su joj se iznenada osušila, no smogla je hrabrosti upitati: — Što
namjeravaš učiniti sa mnom?
— Osim što ću te podjarmiti?
Glasan uzdah nehotice joj je pobjegao s usana. — Ne možeš me
podjarmiti.
— Već jesam.
— Ali moj će brat doći za mnom — rekla je gotovo mahnito. — Platit će
tvoju vrijednost u novcu kao obeštećenje.
— Nisam Sas, niti prihvaćam njihovu krvarinu kao obeštećenje. Viking
ne pristaje ni na što manje od odmazde. Trebala bi to znati, vikinška ženo.
Ali živio je u Wessexu. Sestra mu je bila udana za saskog plemenitaša.
Morao se povinovati njihovim zakonima. Morala je vjerovati kako je izlaz iz
ove situacije plaćanjem krvarine moguć, inače bi izgubila svu nadu koja ju je
držala na životu.
Robinja? Nije to mogao učiniti. Nije bila zarobljena u boju, nego oteta iz
vlastita doma. Imao je pravo iskati otkupninu. Imao je pravo i na krvarinu.
Mogao joj je i uzeti život, premda bi se Ragnar pobrinuo da i sam skonča zbog
toga. Ali ropstvo, i to dok je njezin rod živio tako blizu?
Premda su joj se emocije sada kovitlale u nutrini, pokušala je zvučati
razumno. — Moj ti brat nikada neće dopustiti da me zadržiš. Moraš razmisliti
o cijeni koju ćeš tražiti do trenutka kada dođe po mene.
— Moram li?
Ponovno se osmjehivao, no iznenadan trzaj njezine pletenice otkrio joj
je da se njegova ljutnja povratila. Bila je sigurna kako nije svjestan kolikom je
snagom vuče.
— Tvoj brat ne predstavlja problem — dodao je. — Ako dođe, bit ću ga
primoran ubiti. A čija će to krivnja u konačnici biti?

107
 BaP & BD
Sklopila je oči. Ipak će je uspjeti rasplakati. Vjerojatno je bio odlučan u
namjeri da mu to pođe za rukom. Trsila se ugušiti suze u sebi kako bi mu
uskratila to zadovoljstvo.
— Jesam li pronašao nešto do čega ti je stalo? — Glas mu je bio nježniji
nego ikada prije.
— Da — odvratila je jedva čujnim šapatom.
— Koliko ćeš me preklinjati da mu poštedim život?
Ukočila se uperivši pogled u njega. — Moj brat nije slabić. Umije se boriti
i brinuti za sebe.
— Dakle nećeš preklinjati?
— Ne.
— Tada ipak posjeduješ nešto ponosa. Izvrsno. Slomiti taj ponos bit će
mi jedan od prioriteta. Učinit ćeš to izazovnim, zar ne?
Poželjela je da razumije strategiju njegove igre. A možda strategije nije
ni bilo, možda je jedini cilj bio utjerati joj strah u kosti.
— Ne ako si ikako budem mogla pomoći — uzvratila je oprezno.
— Dakle namjeravaš mi se pokoriti bez otpora?
— Nisam to namjeravala reći.
— Znam. Namjeravaš mi uskratiti osvetu, no ja ću je dobiti unatoč tvojim
naporima da mi je zanijekaš. Kunem ti se Odinom.
Spoznaja da mu se pogled spustio na njezine usnice dok je izgovarao riječi
primorala ju je da se ponovno ukruti. Primijetio je to pa se nasmijao, a smijeh
je zvučao usiljeno.
— Ne moraš se toga pribojavati, ne od mene — rekao je. — Dovoljno
sam poželjan da se ne moram zadovoljavati takvima poput tebe.
Nadala se da misli ono što govori i da silovanje nije na popisu muka koje
joj je spremao. A ipak, možda je to bila tek jedna od njegovih izopačenih igara
u kojima se poigravao njezinim umom, ulijevajući joj lažnu nadu, samo da bi je
poslije mogao zgromiti.

108
 BaP & BD

ŠESNAESTO POGLAVLJE

B renna Haardrad ležala je na travnatoj obali, dopuštajući suncu i toplom

povjetarcu da posuše uvojke njezine vrane kose i odagnaju brige koje su joj
sada namreškale inače glatko čelo. I dalje je bila mladolika za ženu koja je
navršila četrdeset pet ljeta. Budući da je od najranije mladosti neprestano bila
u pokretu, a te se navade nije odrekla ni sada, tijelo joj je bilo čvrsto poput tijela
mnogo mlađih žena. Četiri trudnoće ostavile su za sobom tek poneki trag.
Pljusak vode privukao joj je pažnju natrag na malo jezero, u kojem je
njezin muž i dalje plivao. Svojim je toplim, sivim očima stala promatrati
Garricka kako otresa svojom zlatnom grivom, Šaljući blještave kapljice vode u
svakom smjeru. Dobro je nosio svoje godine, taj njezin Viking. I dalje je vježbao
mačem, premda je rijetko dolazio u priliku da ga upotrijebi. Nekoliko sijedih
vlasi koje su mu nedavno prošarale kosu nisu umanjile ni njegovu snagu ni
privlačnost. I dalje je od nje umio izvući uzdahe zadovoljstva — i to učestalo.
Kao i obično, nije drage volje napuštao svježinu vode, a Brenna ga je
potpuno razumjela. Odrasla je u Walesu, ne tako daleko odavde, no provela je
više od pola svojeg vijeka u Norveškoj, a vrućina južnog Walesa bila je nešto
na što se čovjek trebao priviknuti. Međutim nikada nisu ostajali toliko dugo da
bi Garricku to pošlo za rukom, a Brenna je bila svjesna da mu vrućina smeta
više nego njoj. Zato se nikada nije bunila kada bi je poveo do jezerca nadomak
Wyndhursta.
Često kada bi se zaputili onamo zatekli bi Roycea i Kristen, ili Seliga sa
ženom koja mu je u tom trenutku bila miljenica, a nerijetko i oboje svoje djece
s pratnjom. Premda su i jedno i drugo ovo mjesto učinili domom, još su uvijek
jadikovali kada bi u Wessexu nastupili najtopliji ljetni dani. Dovraga, i Brenna
je još jadikovala tijekom najhladnijih zimskih dana u Norveškoj, stoga je
potpuno razumjela svoju djecu.
Doviknula je Garricku: — Predugo si u vodi, rastopit ćeš se.
Svrnuo je pogled prema suncu, koje je još uvijek bilo visoko na nebu,
prije nego što se zaputio prema obali, gunđajući: — Ne znam zašto ti dopuštam
da me dovučeš ovamo.

109
 BaP & BD
Znala je kako misli na Wessex, a ne na prohladno jezerce u kojem je
itekako uživao. — Ti si bio taj koji je žarko želio vidjeti svoju unučad ovog ljeta
— istaknula je, hineći da ih i sama nije bila jednako željna vidjeti.
— I stoga sam primoran patiti u ovoj vrućinom prokletoj zemlji. Dođe
mi povesti ih natrag u Norvešku s nama.
— Sumnjam kako bi se Royce složio s time.
— Nisam ga namjeravao priupitati.
Nasmijala se. Sviđao mu se njihov zet, uistinu mu se sviđao, no još je
uvijek postojao onaj dio njega koji je odbijao priznati kako je ijedan muškarac
dovoljno dobar za njegovu kćer jedinicu. A nije pomagala ni činjenica da su
Royce i on svoj odnos započeli borbom do smrti. Nasreću, nitko nije poginuo,
a ubrzo nakon borbe uslijedilo je vjenčanje. Međutim Garrick je i dalje, tu i
tamo, znao otežavati Royceu život. Brenna je vjerovala kako to čini hotimično,
bez nekog valjana razloga. Također je vjerovala kako itekako uživa u tome.
Sada je međutim bio itekako ljutit na Roycea jer je dopustio Seligu da se
umiješa u nešto što je dovelo do njegova zarobljavanja i utamničenja te što je
nakon toga dopustio Kristen da sama pođe isposlovati bratovu slobodu. Kao da
je Sas uopće imao moć spriječiti ijedan od tih događaja.
Brenna je pokušala istaknuti činjenice, no Garrick je bio odveć
uznemiren da bi je poslušao. Da je na Wyndhurstu ostalo dovoljno konja za
njega i njegove ljude, bio bi smjesta odjahao za njima. S konjima ili bez njih, i
dalje je bio odlučan u namjeri da pođe za njima ako se ne vrate do sutrašnjeg
dana.
Brenna je svoje brige zatomila u sebi. Nije toliko strahovala za Kristen.
Djevojka je sa sobom povela omanju vojsku, za petama joj je bio i muž, a Brenna
ju je podučila svemu što zna o oružju — a znala je itekako mnogo. Međutim
pomisao na Seliga koji je bio zarobljen i bespomoćan među strancima ulijevala
je užas u njezino majčinsko srce.
Svi su znali kakav utjecaj njezin najstariji sin ima na žene, no malo je tko
primjećivao kakav utjecaj ima na muškarce, posebice one koji ga nisu
poznavali, te kako je često u njima znao pobuditi ovakve ili onakve zloćudne
osjećaje. Bilo je to nešto svojstveno muškarcima, vjerovala je, nešto uvelike
nalik ljubomori i zavisti zbog njegove izuzetne privlačnosti, nešto što su se
stranci svojski trudili prikriti. A istini za volju, takvi su osjećaju rijetko

110
 BaP & BD
prerastali u nešto drugo jer je Selig, na kraju krajeva, ponajprije bio ratnik
velike snage i vještine, zbog čega se većina muškaraca držala na sigurnoj
udaljenosti. A ipak, bilo je to nešto što bi se moglo prometnuti u nešto izrazito
ružno kada bi Selig bio prepušten na milost nekomu čije porive ne bi imao tko
obuzdati.
Ako joj se djeca ne vrate do sutra, odjahat će sa svojim suprugom kako bi
vidjeli što ih je zadržalo, sviđalo se to njemu ili ne, a neka Gospod pomogne
bilo komu tko joj se nađe na putu dok ih bude tražila. Međutim topli povjetarac
koji joj je senzualno milovao put i ljubljeni muškarac koji je stajao pokraj nje
odjeven u mokre hlače, pripijene uz tijelo, bili su posve dovoljni da joj odagnaju
brige.
Pogled joj je zahvalno klizio njegovim tijelom. Divila se njegovim
širokim i moćnim prsima, pokušavajući se prisjetiti koliko se samo puta
izgubila u njihovim bespućima. Opazio je način na koji ga promatra i promjenu
na njezinu licu, s kojeg je sada s lakoćom iščitao požudu. U njegovim
vodenastim očima bljesnuo je žar koji je oduvijek uspijevala raspiriti u njemu.
— Sada kada si se rashladio, nadaš li se ostati hladan?
Bio je to izazov, koji je postigao svoj cilj. Spustio se na koljena pa se
protegnuo preko nje, prekrivši joj polovicu tijela svojim. Počela se hihotati jer
je još bio mokar, pa su kapljice s njegove kose stale kapati po njoj, a smijeh je
zamro, prigušen njegovim poljupcem nakon kojeg je ubrzo uslijedio uzdisaj.
Ponekad bi ostala začuđena spoznajom da strast kojom je njihov zajednički
život započeo nije nimalo jenjala tijekom svih ovih godina. Znala se rasplamsati
jednakom žestinom kojom je gorjela tijekom njihove mladosti, ili tinjati
prigušenim žarom, dopuštajući im da uživaju u njoj, no uvijek je bila tu i uvijek
su je dijelili.
Oboje su začuli povike Garrickova imena i oboje su reagirali jednako,
prisjetivši se svoje brige i smjesta potisnuvši strast. Garrick se smjesta osovio na
noge kako bi mu njegova visina omogućila da vidi iza izdignute jezerske obale.
Brenna je bila primorana uzverati se na uzvišenu obalu kako bi vidjela tko ih
je prekinuo, uspjevši u naumu na vrijeme kako bi čula vijesti kojima se nadala.
— Poslali su glasnika. Dolaze za manje od jednog sata.
— Moj sin? — viknuo je Garrick u odgovor.
— S njima je.

111
 BaP & BD
Garrick je odmahnuo muškarcu pa sklopio oči i dopustio da mu glava
padne na moćna ramena, uperivši lice prema vedrom, poslijepodnevnom nebu.
Brenna je znala kako zahvaljuje svim bogovima koje je znao, a među njima i
njezinu Bogu. Spustila se niz padinu kako bi omotala svoje ruke oko njega,
položivši glavu na njegova prsa. Obavivši se oko nje, njegove su je ruke Čvrsto
stisnule. Bila je spremna na svu njihovu snagu.
Njezino je olakšanje bilo tako snažno da je osjetila kako joj se suze
skupljaju u očima. Spoznaja ju je nagnala na smijeh, u kojem joj se i on
pridružio i koji je potrajao neko vrijeme.
Naposljetku se usudila pitati: — Želiš li im odjahati ususret?
— Mislim da smo dosegli dob u kojoj bi ih dostojanstvenije bilo dočekati
u dvorani.
Naherila je obrvu. — Neće nam trebati cijeli sat da se vratimo u dvoranu.
— Znam. — Široko se osmjehnuo.
U trenu se našla na tlu, a njezin je smijeh ovaj put imao drugi povod.

112
 BaP & BD

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

S elig je pokušavao nasilu ubrzati svoj oporavak. Premda nije bio ni izbliza
sposoban za takav podvig, trećeg je jutra napustio kola kako bi se pridružio
Kristen na njezinu grlu. Bio je primoran uložiti strahovit napor kako bi uvjerio
svoju sestru da može podnijeti jahanje. Skrivanje boli koja je postajala jačom
tijekom dana iziskivalo je čak i veći trud. Međutim Selig je bio odlučan. Bio je
nestrpljiv. Namjeravao je pronaći sigurnost iza zidina Wyndhursta prije nego
što se Erikin brat pojavi sa zahtjevima za koje ga je Dankinja uvjerila da su
neizbježni.
Bedemi su bili nužni tek toliko da čovjeka zadrže podalje dok se Selig ne
oporavi dovoljno kako bi mogao izaći pred njega i zapodjenuti dvoboj. Nikako
nije htio da njihove vojske ukrste oružja — ako je brat uopće mogao okupiti
vojsku. Jednostavno odmjeravanje snaga dvojice muškaraca bilo bi sasvim
dovoljno da se problem riješi, a on je bio spreman ubiti Ragnara Haraldssona,
a da ne trepne okom, dobro znajući kako bi ga zbog puke optužbe za uhođenje
i sama dočekala takva sudbina da je kojim slučajem Ragnar bio prisutan na
Gronwoodu umjesto Erike, ili je barem ona tako tvrdila.
Sjećao se da mu je to spomenula. Spomen vlastite smrti nekako nije nešto
što čovjek lako smetne s uma. Poželio je da je groznica tada bila nešto slabija
kako bi se danas mogao detaljnije sjećati ispitivanja koje mu je priuštila i
mučenja koje je uslijedilo nakon toga. Kada bi uspio oduzeti Ragnaru život,
skršio bi njezine nade u spas, što mu je itekako odgovaralo.
Razbjesnio ga je prizor traga krvi u koritu vagona, na mjestu gdje su joj
se nalazila stopala onog dana kada je hodala za kolima. Prokletnica bi radije
iskrvarila do smrti nego zaiskala pomoć. Bila je jednako nadmena poput
Kristen, samo što je za razliku od njegove sestre bila zla. Pobrinut će se da
njezinoj bahatosti brzo dođe kraj — čim se oporavi.
A u međuvremenu nije želio da je bol ili iscrpljenost obore s nogu. Htio
je da je, kada za to dođe vrijeme, potpuna i ponižavajuća predaja baci na
koljena, jer kakva bi to zadovoljština bila kada bi je njezino tijelo primoralo na
predaju, no njezin mu um i dalje nastavio prkositi? Stoga se nije vodio
obzirnošću kada ju je poštedio hodanja za kolima. U pitanju je bila isključivo
njegova odlučnost da se, što je prije moguće, domognu sigurnosti u okrilju
Wyndhursta.

113
 BaP & BD
— Došli su! — uskliknula je Kristen uzbuđeno.
Selig, koji je sjedio iza nje na njezinu krupnom konju, osjetio je olakšanje
što je Wyndhurst naposljetku bio pred njima. Međutim začuvši Kristenin
uzvik, koji mu je još uvijek odzvanjao u ušima, zaškiljio je i ugledao njihove
roditelje kako im mašu s vanjskih zidina.
Zatomio je uzdah nezadovoljstva. Rekli su kako bi mogli doći ove godine,
no s obzirom na svoje trenutno stanje nadao se kako ipak neće. Istina, htio je
da ga netko tetoši, no njegova će ga mati tetošiti i previše, a nju nije mogao
odbiti onako kako bi to učinio sa svojom sestrom. Prikovat će ga za postelju pa
primorati da ostane tamo dok ona ne procijeni kako je dovoljno snažan da
ustane. A Kristen mu je već jasno dala do znanja kako ga neće pustiti natrag
njegovu domu dok ne povrati izgubljenu težinu. Nije vjerovala da će ga žene
koje mu je Ivarr doveo dobro hraniti.
— Možda bi im mogla prešutjeti koliko sam izgubio na težini? — upitao
je Kristen šaljivim tonom, a ipak pun nade da bi mogla pristati.
— Ne budi smiješan. Možda i možeš sakriti taj usukani trbuh posuđenom
tunikom, ali gubitak težine jasno ti se čita s lica.
Nije mu to palo na um, ali trebalo je. — Dakle nisam više tako naočit,
ha?
— Tako ružan da te mučno gledati.
Nagradio ju je štipanjem, a ona njega hihotanjem, potom punim galopom
pojurivši prema dverima Wyndhursta. Galop je njegovu užasnu glavobolju
samo pogoršao, no Kristen u tom trenutku nije razmišljala o njegovu stanju.
Uostalom, uvjerio ju je kako mu je dobro.
Nekako se uspio održati u sedlu, a da se ne uhvati za svoju sestru
prečvrsto. Ona je bila posve nesvjesna svega oko sebe, skočivši iz sedla i
pojurivši prema njihovim roditeljima, koji su im pohitali ususret čim je
Kristenin konj prošao kroz Wyndhurstove dveri.
Najprije je dojurila do Brenne pa je zagrlila, podigavši je u svojem
uzbuđenju s tla. Njihova mati nije bila sićušna žena. Prema keltskim mjerilima
bila je čak i poprilično visoka, a ipak, njezina ju je kći nadvisila dobrih
petnaestak centimetara. Potom je na red došao Garrick, a sada je Kristen bila
ta koja se nasla u zraku.

114
 BaP & BD
Selig je ostao na mjestu. Zapravo, nije vjerovao da će bez pomoći uspjeti
sjahati s konja, a da se pritom ne strovali licem u tlo. Posljednjih je dana jeo
više nego ikada prije u svojem životu, no snaga mu se vraćala bolnom sporošću,
a sati koje je netom proveo jašući ponovno su je do kraja iscrpili.
Okrenuo se kako bi vidio gdje je Erika, ugledavši je s ostatkom družine,
koja je sporijim korakom prolazila kroz dveri imanja.
Royce je primijetio njegovu iznurenost pa je dojahao do njega, sjašivši
netom prije nego što je njegova mati došla do njega.
Brenni je bio dovoljan jedan pogled da shvati što se zbiva pa je upitala:
— Koliko je loše? Koliko je snažna bol?
Selig je uzdahnuo. Mogao je lagati, no ona bi smjesta prozrela laž. —
Podnošljiva — odgovorio je.
— To mi ne govori...
— Govori itekako puno — umiješao se Garrick, prišavši kako bi pomogao
Seligu da siđe s konja.
Bio je zahvalan na očevoj snažnoj ruci i njegovoj pomoći, no bio je
odlučan u namjeri da, zbog svoje majke, bez ičije pomoći odšeta do dvorane.
Uhvatio ju je za ruku kojom je posegnula prema njemu pa je privukao bliže,
kako bi je zagrlio, što se pokazalo velikom pogreškom. Nije ju imao snage
stisnuti onako jako kako je inače običavao, a ona je to primijetila.
— Jesu li mrtvi? — bilo je njezino prvo pitanje, postavljeno izravnošću
koja ju je i inače krasila.
Selig se nasmijao. Pokraj njega Garrick i Royce zakolutali su očima,
oćutjevši neprikrivenu krvožednost njezinih riječi. Royceu pak nije bilo jasno
vlastito čuđenje.
Njegov prvi susret s Kristeninom majkom zbio se u gluho doba noći kada
ga je bodež koji mu je prislonila o grlo prenuo iz sna, a on nije nimalo sumnjao
kako će ga žena upotrijebiti ako joj ne da odgovore koje je željela čuti. Nedugo
nakon toga bio je primoran boriti se do smrti s prvakom kojeg su izabrali
Vikinzi. Čovjekove oči otkrile su mu tko je taj prvak, oči iste vodenaste boje
kao i Kristenine. Znajući o kome se radi, ne bi ga mogao ubiti čak i da mu se za
to pružila prilika, koja mu se zapravo i nije ukazala tijekom cijele borbe. Bili su
blisko povezana obitelji. Tko god bi se drznuo nauditi jednomu od njih, stekao

115
 BaP & BD
bi smrtnog neprijatelja u svima ostalima. Počeo je osjećati istinsko sažaljenje
prema Dankinji.
— Razbojnici su me oborili s nogu, majko — započeo je Selig — a njih
više nema, povukli su se u svoje jazbine. Ne bih ih mogao prepoznati, doli
možda jednog, stoga ih neće biti lako pronaći.
— To objašnjava tek njegovu prvu ozljedu — dodala je Kristen. — Pošao
je Dancima po pomoć, a oni su ga utamničili. Tresla ga je groznica, a oni su ga
išibali..
Brenna je pogledala svoju kćer. — Jesu li oni mrtvi?
— Ne, ali ona koja je odgovorna za sve ovdje je — Kristen je pokazala u
Erikinu pravcu — kako bi Selig mogao činiti s njome kako mu se prohtije
jednom kad se oporavi.
— Žena? — uglas su izgovorili Garrick i Brenna.
Selig se žacnuo. — Zar to zaista svima zvuči tako nevjerojatno? Nisam
očarao baš svaku ženu koju sam pokušao zavesti. Nekoliko sam puta otišao
praznih ruku, a to mi je pomoglo da s objema nogama ostanem čvrsto na tlu.
Te su riječi dočekane s frktanjem i smijehom nevjerice, prije nego što je
Kristen nastavila, zureći u svojeg brata ljutitim pogledom. — Ustrajao je u
nakani da jaše, premda sada vidim kako je to bila pogreška. Drago mi je da ga
mogu prepustiti tebi na brigu, majko. Sumnjam kako će i tebe uspjeti obmanuti
svojim uvjeravanjem kako mu je dobro, prije nego što se uistinu oporavi.
Selig joj je uzvratio ljutitim pogledom, a ona nije ustuknula. Brenna, koja
se potpuno slagala s kćerinim mišljenjem, počela je izdavati naredbe. Selig je
svrnuo pogled prema Royceu, išćući pomoć. Možda ovo i jest bio njegov dom,
no Royce se nije imao namjeru prepirati sa svojom punicom, a svojim mu je
pogledom to jasno dao do znanja. A potom su se otvorila sama vrata paklena
kada su sve služavke nahrupile iz dvorane pa, suznih očiju, okružile Seliga.
Polovica ih je ridala jer je bio živ, a polovica jer je iz njegova izgleda bilo
očito kako je patio. Sve su željele pomoći u njegovu oporavku, a on ih nije
uspijevao uvjeriti da se nemaju zašto brinuti. Nijedna ga nije htjela poslušati.
Nisu poslušale čak ni Kristen kada im je pokušala narediti da se raziđu,
primoravši je tako da svaku zaduži konkretnim zadatkom, međutim
jednostavno nije mogla pronaći dovoljno poslova za sve njih.

116
 BaP & BD
Royce i Garrick stajali su postrani dok su Seliga nosili u dvoranu. Royceu
je sve skupa bilo zabavno, sve dok nije primijetio tmuran pogled svojeg punca.
— Bit će dobro jednom kada povrati težinu — progovorio je Royce. —
Možda će trebati dulje vremena da mu bol u glavi jenja. Rekoše mi kako se
radilo o snažnu udarcu.
— Tko ga je izgladnio?
— Ozljeda. Bio je bez svijesti gotovo dva tjedna.
— Da, takvo je što sasvim dovoljno — odgovorio je Garrick, kimnuvši
glavom pa dodavši: — Mislim kako ću ovog ljeta poći u lov.
Royce se nasmijao. — Kristen je izgovorila gotovo istovjetne riječi,
ustvrdivši da je u Wessexu previše razbojnika i da je krajnje vrijeme da se
riješimo nekolicine. No Selig žudi za odmazdom isključivo nad ovom ženom.
Nevjerojatno je kakvim je žarom mrzi.
Garrick je slijedio njegov pogled do Dankinje, koja je pod pratnjom
hodala do dvorane, slijedeći čopor žena. Bila je prljava i iznurena, no doimala
se pristalom i mogla bi biti zaista oku ugodna kada bi je se malo dotjeralo.
— Što namjerava učiniti s njome?
— Ono što bilo koji muškarac namjerava učiniti sa ženom? — uzvratio
je Royce, slegnuvši ramenima.
— Ne ako je mrzi.
Royce se nije potpuno slagao s tim riječima. Mrzio je Vikinge, a njegova
je žena ipak pripadala njihovu narodu. Prezirao ju je zbog onoga što jest, a
budući da je bio uvjeren da je kurva, prezirao ju je čak i više. No blizina žene
poput Kristen brzo ga je primorala da nadiđe svoju mržnju.
No Kristen mu nikada nije naudila onako kako je Erika naudila Seligovu
tijelu, a to je itekako činilo veliku razliku.

117
 BaP & BD

OSAMNAESTO POGLAVLJE

E rika je sjedila u kutu spavaće odaje, potpuno zanemarena, zapešća i

gležnjeva sputanih kako ne bi pobjegla. — Sve dok ne uzmognemo načiniti
okove za tebe — rekao joj je Ivarr. Nadala se da će potrajati dok im to pođe za
rukom.
Užurbanost u prostoriji nije jenjala otkako je kročila u nju. Donosili su i
odnosili vodu, a potom su donosili i odnosili još vode. Donosili su hranu pa je
odnosili prije nego što se ohladi.
Vidarica, stara žena razbarušene, smeđe kose i oštra jezika, koja nije
birala koga će svojim riječima ošinuti, miješala je trave za obližnjim stolom.
Seliga su razodjenuli, pregledali i detaljno opipali. Nekolicina žena bila je
prisutna tijekom tog postupka, a Erika nije primijetila da se ijedna od njih
zarumenjela. Poslije će doznati da ga samo vidarica nije dotad vidjela naga —
osim nje same. Erika je tako bila jedina žena u prostoriji koja je porumenjela i
svrnula pogled ustranu.
Svjedočila je oceanu suza isplakanih nad njegovom sudbinom, a sve joj
se skupa učinilo degutantnim. Netko bi mogao pomisliti da su mu sve te žene
supruge, no ona je vrlo dobro znala kako Sasi dopuštaju samo jednu zakonitu
ženu, a on je živio među Sasima. Međutim činilo joj se da nijedna prisutna žena
nema nad ostalima autoritet kakav bi supruga imala. Jedina koja je posjedovala
autoritet bila je starija crnokosa žena koja je nježno nanosila melem na njegova
izranjavana leđa.
Sudeći prema onomu čemu je svjedočila dolje u dvorištu i onomu što je
prije doznala od Kristen, Erika se pobojala da bi to mogla biti njegova mati. Još
jedna članica njegove obitelji koja će je prezirati. Molila se bozima da je žena
ne primijeti, premda su izgledi da se to dogodi dok je žena potpuno bila
zaokupljena svojim sinom bili izrazito mali.
Oslonivši potiljak o zid, sklopila je oči, pokušavši se ne obazirati na ono
što se odvijalo na velikom krevetu. Misli su joj odlutale, unatoč tjeskobi koja ju
je morila sve otkako je zarobljena. Nije se zbilo ništa što bi joj odagnalo
strahove. Štoviše, dolazak u tako dobro utvrđenu palaču, opasanu snažnim i
visokim kamenim zidovima, samo je osnažio njezine strepnje.

118
 BaP & BD
Turgeis više neće biti tako blizu. Umrla je nada da bi se kasno noću
mogao prikrasti usnulim Sasima i odvesti je iz tabora u sigurnost. Kameni
zidovi zasigurno su bili dobro čuvani, a dveri su se noću zaključavale.
Jedino što joj je sada preostalo bilo je čekati bratov dolazak, a nije imala
predodžbe koliko će mu trebati da dođe. Nije se mogla pomiriti s time da će ga
Selig ubiti, kako je ustvrdio. Ragnar će pritisnuti Sase, a oni će shvatiti kako bi
bilo mudro vratiti joj slobodu. Morala je zadržati barem taj tračak nade.
Nije bilo novih uznemirujućih razgovora s njezinim mučiteljem, niti je
bila primorana ponovno dijeliti kola s njime. Kada su trećeg jutra ostavili kola
za sobom, posjeli su je iza Ivarrovih leđa, na njegova bojnog konja. Nije se
mogla odlučiti koji je način putovanja bio neudobniji.
Ivarr je u svojoj hladnoj osudi bio gori čak i od Thorolfa, a jahanje za
njegovim leđima i nastojanje da ga slučajno ne dodirne rezultiralo je boli i
napetošću svakog mišića u njezinu tijelu. Doznala je kako je Ivarr Seligu isto
ono što i Thorolf Kristen, najbliži prijatelj u ovoj zemlji. Spoznavši to,
pretpostavila je kako je duboka mržnja koju je gajio prema njoj posve
razumljiva. Ipak, spoznaja o takvu prijeziru nije joj bila ugodna.
Putovanje koje su upravo okončali nije bilo nipošto lagodno Eriki. Osim
neizvjesne budućnosti od koje je strahovala, neprestano se pribojavala da će je
Kristen potpuno prepustiti u Seligove ruke, posebice nakon što im se pridružio
njezin muž. Nije bilo tako. Erikino preklinjanje prve večeri urodilo je plodom
pa je Norvežanka dolazila po nju svaki put kada bi i sama morala odgovoriti
zovu prirode.
Prilikom jednog takva izleta Erika se čak pokušala probiti kroz zid
odbojnosti koju je žena osjećala prema njoj, zaigravši na kartu njezina zdravog
razuma podsjećanjem na posljedice koje će tek uslijediti, a koje bi se moglo
izbjeći.
— Moj će brat doći po mene — rekla joj je. — Čak i da nismo bliski,
došao bi po mene.
— Da, pretpostavljam da hoće. No neće te dobiti natrag ako te moj brat
ne pusti. A do tada možda više nećeš htjeti poći natrag.
Eriki je padao na um samo jedan razlog zbog kojeg se ne bi htjela vratiti
kući — ukaljana čast uslijed gubitka čednosti. — Želite reći da će me silovati?

119
 BaP & BD
Kristen je prezrivo frknula. — Silovati ženu koju mrzi? To je jedna stvar
od koje ne moraš strahovati.
— Zbog čega se tada ne bih htjela vratiti kući?
Kristen je slegnula ramenima. — Jer ćeš ga vjerojatno zavoljeti.
Erika ne samo da je bila sumnjičava prema takvoj mogućnosti nego je
gotovo prasnula u smijeh zbog krajnje besmislenosti takve izjave. — Voljeti
muškarca koji mi namjerava nauditi? Kako možete takvo što i pomisliti?
— Takvo bi što bila prikladna kazna, zar ne?
— Takvo je što nemoguće.
— Ne govori da je nemoguće. Vjerojatno se nećeš uspjeti suzdržati.
Nikad se ne uspiju suzdržati.
— Tko?
— Sve žene koje ga zavole.
Sve žene koje ga zavole.
Neobična izjava, sve dok se ne uzme u obzir neobičan izgled muškarca o
kojem su razgovarale. Erika nije ni najmanje strahovala da bi mogla postati
jedna od “svih žena”, no bila je iznenađena kada je iz prve ruke otkrila koliko
ih zapravo ima.
Mnogo njih paradiralo je sobom u kojoj je sada bila. Nekolicina se gotovo
potukla oko toga koja će od njih Seligu donijeti ono što mu je potrebno. A sve
zbog muškarca koji u sebi nije imao ni trunke topline, barem koliko je Erika
mogla primijetiti, nimalo samilosti ili oprosta, a posve sigurno ni milosrđa.
Kako li samo takvo mnoštvo žena može biti tako površno i voljeti muškarca
isključivo zbog njegove tjelesne privlačnosti, koliko god nevjerojatno pristao
on bio?
Kada se Erika prenula iz svojih promišljanja, primijetila je da su u
prostoriji ostale samo majka i jedna starija služavka. Selig je bio pokriven, a još
je uvijek ležao na trbuhu, sklopljenih očiju i vjerojatno usnuo jer su dvije žene
sada šaputale. Spremajući se napustiti prostoriju, stale su prikupljati krpe
kojima su oprale Seliga, vjedro vode, staklenku mekog sapuna i ono malo hrane
što je preostalo.

120
 BaP & BD
Erika je zadržala dah i dalje se nadajući da će ostati neprimijećena. Nije
bila te sreće. Obje su se žene zaputile ravno prema njoj, zaustavivši joj se pokraj
stopala. Bilo je i više nego očito kako su sve vrijeme bile svjesne njezine
nazočnosti.
— Ja sam Brenna Haardrad, Seligova majka.
Glas joj je bio hladan. Lice joj je bilo maska posvemašnje odbojnosti, na
koju je Erika dosada već navikla. Isti izraz zrcalio se i na sluškinjinu licu.
— Pretpostavila sam da je tako — odgovorila je Erika.
— Ispripovjedio mi je što se zbilo, a povjerio mi je i tvoju ulogu u svemu.
— Je li otkrio kakvu odmazdu planira za mene?
— Da se mene pita, dobila bi šibanje istovjetno onomu koje si njemu
priuštila — za početak. Da sam bila prisutna kada si ga oslobodila pa ga ugledala
ovakva, usmrtila bih te. No takva je sudbina nas koji smo prokleti usijanom
glavom, zar ne? Nepromišljeni postupci i kajanje koje dolazi poslije. Moram
pohvaliti svoju kćer što se uspjela suzdržati.
Boja je napustila Erikino lice, počevši se vraćati kada je čula riječ kajanje.
— Želite li reći da se sada svim silama pokušavate suzdržati da me ne usmrtite?
— Ta odluka nije na meni, ali ne, ne bih to učinila. Na kraju krajeva,
smrt je, slično prijekoj ćudi, prebrza.
Riječi su zazvučale zloslutno, a Erika nije bila sigurna bi li zbog njih
trebala osjetiti olakšanje. — A što on smjera učiniti?
Brenna je slegnula ramenima. — Nije rekao, no na tvojem mjestu ne bih
bila tako nestrpljiva saznati. Dobila si poštedu dok se on ne oporavi, što je
mnogo više nego što zavređuješ. — Rekavši sve što je namjeravala reći,
okrenula se sluškinji. — Odvedi je u sobu za kupanje, Eda, a trebat će joj i nova
odjeća.
— Ne.
Riječ, jasno izgovorena, došla je iz postelje. Selig ipak nije spavao te je
čuo svaku izgovorenu riječ.
Svrnuvši pogled prema njemu, Brenna je uzvratila, izgovorivši očito: —
Ona zaudara, Selig.
— Smije se okupati, ali ovdje. Neću je pustiti iz vidokruga.

121
 BaP & BD
— Zbog čega?
— Pitaj me o čemu god želiš, majko, ali ne propituj moje odluke o njoj.
Hladan i odlučan glas jasno je davao do znanja kako je besmisleno ulaziti
u raspravu s njime. Nije govorio kao sin, nego kao muškarac. Takvo što inače
ne bi zaustavilo Brennu, međutim već je prije odlučila kako se neće uplitati.
Sve što je rekla bilo je: — Nisam mislila da ću ikada doživjeti dan kada
ćeš ti mrziti ženu.
— Sve je moguće uz pravi poticaj — odvratio je.
— Istina. — Uzdahnula je. — U redu. — Potom se obratila Edi: — Neka
donesu kadu ovamo. Ionako će i njemu biti potrebna ujutro.
Na Eriku se nisu ni najmanje obazirali. Nisu je ni pitali želi li se okupati,
a kamoli gdje to želi učiniti. Ona se nipošto nije namjeravala okupati ovdje, a
to je jasno i rekla: — Ne mogu se kupati dok me on promatra, gospo Brenna.
Sive oči, istovjetne njegovima, ponovno su je pogledale. — Nemaš
izbora.
Erikina se brada prkosno podigla uvis. — Itekako imam. Mogu i dalje
zaudarati.
— Ne, ne možeš. Moja kći ne trpi aljkavost u svojoj dvorani, a ni ja ne
namjeravam trpjeti smrad svaki put kada uđem u ovu odaju. Možeš se okupati
svojevoljno ili ću pozvati žene natrag pa im naložiti da te one okupaju.
Selig se ubacio u razgovor, jasno izrazivši svoje želje. — Samo ne žene.
Ponovno mi neće dati mira. Pošalji Ivarra i još dvojicu muškaraca...
Erika ga nije mogla dovoljno brzo prekinuti. — Okupat ću se ovdje,
sama!
— I mislio sam da hoćeš.
Nadmenost njegova tona dodatno je rasrdila već izbezumljenu Eriku, no
nije rekla ni riječi više. Otkrivši ono što želi, dobila je upravo suprotno od toga.
Očito se odlučio još malo poigravati njome.
Brenna se vratila sinovoj postelji dovoljno dugo da bi potiho progunđala:
— Ne razumijem što pokušavaš postići ustrajući na ovome, Selig. Nisi u stanju
koje bi ti dopustilo da... iskoristiš priliku.

122
 BaP & BD
— Pogrešno si procijenila situaciju, majko — odgovorio je jednako tiho.
— Ona nikada neće spoznati moj dodir. Postići ću upravo ono što namjeravam
postići; primorat ću je da osjeti nelagodu.
— Nadam se da njezina nelagoda neće doći po cijenu tvoje — uzvratila
je znakovito.
— Zaludu se brineš. Jedina napast u koju me dovodi jest ta da je ugušim,
što ne bi bilo ni približno zadovoljavajuće kao ono što joj smjeram učiniti.
— A to je?
Osmjehnuo se. — A to nisu tvoja posla, majko.
Takvom bi izjavom u bilo kojem drugom trenutku zaradio pljusku po
ušima, i vrlo je dobro to znao, no ovaj se put Brenna nasmijala pa mu
razbarušila kosu. — Tvoj otac i braća doći će te obići poslije. Odmori se nakon
što završiš s kinjenjem svoje zarobljenice. Neću dopustiti da ičime ugroziš svoj
oporavak.
— Nekako sam to znao.

123
 BaP & BD

DEVETNAESTO POGLAVLJE

E rika je tjeskobnim pogledom zurila u veliku drvenu kadu iz koje se izdizala

para. Kada se doimala itekako primamljivom, no bila je smještena na
sredini prostorije, tek nekoliko koraka udaljena od kreveta na kojem je ležao
Selig. Premda su mu oči bile sklopljene i premda je i dalje ležao na trbuhu, ovaj
put ni na trenutak nije povjerovala kako uistinu spava.
Sluškinja Eda odvezala ju je. Na stolcu ju je čekala čista odjeća te krpe za
kupanje i brisanje. Pokraj stolca nalazile su se cipele, ali ne one koje su joj
oduzeli prije nekoliko dana. Netko je primijetio da je bosa.
Erika se nije pomaknula iz svojeg kuta, izuzev kako bi protrljala svoje
udove kada ju je sluškinja oslobodila užadi. Još uvijek nije samu sebe uspjela
primorati da se pokrene. Pristala se okupati ovdje. Druga mogućnost koju su
joj ponudili bila je nezamisliva. A ipak, sada kada je došao trenutak nije
uspijevala smoći snage da to i učini.
Mogla bi pobjeći. Više nije bila sputana. U odaji nije bilo nikoga osim
Seliga, a on ne bi mogao dovoljno brzo ustati da je zaustavi. Međutim stube su
vodile u dvoranu podno odaje, a jedini izlaz koji je spazila nalazio se s druge
strane dugačke dvorane. Nije imala kamo pobjeći, a da je ne uhvate i vrate
natrag u ovu odaju, gdje bi onda bila podvrgnuta i gorim mukama od one koja
joj sad predstoji. Ali ovo...
— Još uvijek mogu pozvati Ivarra.
Baš kako je i mislila; nije spavao, nego čekao. A čekao je trenutak kada
će moći uživati u njezinu poniženju. Da ga nije već mrzila, zamrzila bi ga sada.
— Vrijedan si posvemašnjeg prezira!
— To je stvar mišljenja, a tvoje je nevažno. Da pozovem Ivarra?
Prevrnuvši se na bok, okrenuo se prema njoj u iščekivanju odgovora.
Sive oči, koje su počivale na njoj, bile su lišene i trunke milosrđa. Bilo bi
besmisleno preklinjati za milost. Ovo je bio dio njegove osvete. Njemu je to bio
nevažan čin, no njoj je bio sve samo ne to. A ipak, znala je kako će biti po
njegovu, surađivala ona ili ne, a ravnodušnost u njegovu glasu otkrila joj je
kako mu je svejedno na koji će se način događaj odviti.

124
 BaP & BD
Polako se osovila na noge. Poželjela je okrilje noći i svjetlost svijeća
umjesto snažne svjetlosti kasnog poslijepodneva, koja je obasjavala sobu kroz
otvoren prozor. Međutim sreća očito nije bila na njezinoj strani. Najbolje što
je mogla bilo je okrenuti mu leđa i pretvarati se kako nije nazočan u prostoriji.
Uživati u kupki. Uskratiti mu sram i rumenilo lica. Misliti o nečemu drugome.
Sve što je uspjela od navedenog bilo je držati mu leđa okrenutima dok se
razodijevala.
Premda je okrugla kada bila široka, nije se mogla podičiti i prikladnom
dubinom. Dosezala joj je tek do koljena, a bila je napunjena tek nešto više od
jednog pedlja, uspjevši tek neznatno prekriti sjedište stolca pričvršćena na
sredini kade. Nipošto nije htjela sjesti na taj stolac, nastojeći se skriti u kadu što
je dublje mogla. Dopustio joj je to tek nekoliko minuta.
— Operi kosu.
Bila je toliko uznemirena trenutnom situacijom da joj pranje kose ne bi
ni palo na um. Međutim žuljala ju je spoznaja da joj je on to morao napomenuti.
Zapravo, narediti bi bila puno bolja riječ. Što bi se zbilo da odbije? Ivarr bi se
dogodio, naravno.
Selig će joj tog prokletog Vikinga držati nad glavom poput kakva biča.
Trebalo joj je neko vrijeme da rasplete pletenice, potpuno slijepljene
prljavštinom koja se na njima skupljala tijekom nekoliko posljednjih dana.
Morala se uspraviti u sjedeći položaj da bi to učinila, no čim je rasplela kosu,
spustila se natrag na leđa kako bi glavu uronila pod vodu, počevši pod vodom
žustro trljati tjeme koje ju je svrbjelo, prije nego što je naposljetku izronila kako
bi na njega nanijela meki sapun.
Ostavili su joj samo jedno vjedro vode da njime ispere sapun, stoga ga je
morala štedjeti dok ne završi s kupkom. Kosu je sapunala triput, sve dok nije
bila posve sigurna da je čista, pa je morala isto toliko puta uroniti glavu pod
vodu kako bi isprala sapun. Kada je završila na površini vode, plutao je sloj
sapunaste pjene, a tek je trebala početi prati tijelo.
Da su okolnosti bile drugačije, ustala bi kako bi dovršila posao. Sjedenje
u vodi koja je već bila prljava bilo je posve odbojno u bilo kojoj prilici, a ova ni
po čemu nije bila iznimka. Razlog je ležao u stolcu. Bila je odlučna u namjeri
da ne sjedne na njega ili se osovi na noge, što je značilo kako će morati omotati
kosu ručnikom da bi je zadržala podalje od prljave vode. Morala se osloniti na

125
 BaP & BD
koljena kako bi joj to pošlo za rukom, a do trenutka kada je mogla ponovno
potražiti zaklon ispod ruba kade obrazi su joj se ponovno zarumenjeli jakim
crvenilom.
— Teško ćeš isprati prljavštinu sa sebe u toj nečistoj vodi.
Nagađao je. Nije mogao vidjeti ili znati. — Dovoljno je čista —
odgovorila je, premda od toga nije bilo vajde. On je već odlučio na koji će je
način nastaviti mučiti, a ništa što bi ona rekla nije ga moglo odvratiti od
njegova nauma.
— Ustani — naredio je. — Ako ti ikada dopustim da se okupaš bez
nadzora, moram biti siguran da se umiješ pravilno oprati. Neću dopustiti da
tvoj vonj ponovno uvrijedi majčine nosnice.
Pitala se jesu li ove smiješne izlike koje joj je nudio bile dio njegove igre.
Je li očekivao da će se sada prepirati s njime, podsjetiti ga kako nije jedna od
Saskinja koje su praznovjerno vjerovale kako je kupanje nezdrava navada?
Njegove izlike nisu bile vrijedne rasprave. Čak ni ona o vrijeđanju njegove
majke vonjem, za što je u konačnici sam bio odgovoran. Prelazili su rijeke,
taborili se pokraj potoka, međutim nijednom joj nije dopustio da se opere u
njima kao što su svi ostali činili.
Svojim izlikama kao da je preklinjao za raspravom. Nasreću, još joj je
uvijek preostala barem moć da mu uskrati to zadovoljstvo.
Ustala je, pomno pazeći da mu ostane okrenuta leđima. Rumenilo se
vratilo, unatoč tomu. Nije si mogla pomoći. No ipak se osjećala donekle
pobjedonosno. Osujetila mi je planove. Nije ni znala koji mu je točno konačni
cilj bio; vjerojatno ponovno dokazati svoju moć nad njome, no uspjela je
osujetiti njegove namjere.
Nasmijao se potiho, a zvuk, kojim joj je jasno dao do znanja kako ne mari
za njezinu privremenu pobjedu, ulio joj je jezu u kosti, otkrivši joj svojom
samopouzdanošću kako su mu na raspolaganju i druga oružja kojima namjerava
postići svoj cilj. Pripremila se za najgore, očekujući da će kobni udarac smjesta
pasti. Tako je i bilo.
— Okreni se, djevojčuro. Krasi te oku ugodna stražnjica, no želim se
osvjedočiti čime se još moja nova robinja ima podičiti,
— Nisam robinja — Erika je razjareno promrsila za sebe.
— Što si rekla?

126
 BaP & BD
— Nisam robinja!
— Kao što rekoh, tvoje je mišljenje nevažno. Činit ćeš kako ti se naredi.
Bilo kakav tvoj prkos ili inaćenje imat će posljedice, a one ti se neće svidjeti.
Nije bila sigurna što je time htio reći, a nije pretjerano željela ni doznati.
Sada je znala kakvu igru igra i koji mu je konačni cilj. Poniženje u svakoj prilici
koja mu se ukaže te potpuno slamanje njezina ponosa. Slomiti taj ponos bit će
mi jedan od prioriteta. Nije smjela zaboraviti to obećanje.
Njegova sadašnja odlučnost da se osvjedoči o njezinoj golotinji nije bila
potaknuta znatiželjom, nego željom da je posrami. Nije to činio radi vlastita
zadovoljstva, niti je očekivao da će je nakon toga uzeti. Njegova joj je sestra
rekla kako je to nešto od čega ne mora strahovati. I sam joj je ponovio gotovo
iste riječi. Uobičajene i očekivane emocije nisu bile važne u ovoj situaciji. Samo
njezin sram, njezina nelagoda, njezina bespomoćnost.
Erika se rasrdila.
Dopustila je da je kontrolira strah; strah od onoga što bi pogled na golo
tijelo mogao pobuditi u muškarcu i onoga što bi muškarac potom mogao
poželjeti. Ali zaboravila je da Selig nije bilo koji muškarac. Bio joj je neprijatelj
pa je takav strah u njegovu slučaju bio besmislen. Trenutno čak nije bio ni
sposoban za snošaj ako bi ga kojim slučajem i poželio, a čak i da je bio sposoban,
teško da bi pokušao ispuniti svoje žudnje. Snošaj bi značio priznanje kako je
želi, a on joj nikada ne bi pružio nešto takvo, nešto što bi poslije mogla
upotrijebiti protiv njega.
S ljutnjom je došla i iznenadna promjena u ponašanju, kao i u načinu
razmišljanja. Htio ju je posramiti? Kako bi mogao kada je ovu kupku
priželjkivala više nego što je on ustrajao u tome da se okupa, kada joj njegova
nazočnost nije predstavljala stvarnu prijetnju, kada je u svojim rukama imala
moć da ga kazni jer se drznuo poigravati njome? Htio je promatrati? Pružit će
mu predstavu vrijednu gledanja. Možda više nije imala moć koju je posjedovala
kao gospodarica imanja, no i dalje joj je preostala moć koju je imala svaka žena.
Erika nikada u životu nije pokušala hotimično pobuditi žudnju u
muškarcu, no neke su stvari bile urođene. Okrenula se prema njemu.
Posegnula je za sapunom pa ga nanijela na dlanove umjesto na krpu za kupanje.
Svoje je nebesko plave oči prikovala uz njegove, uputivši mu njima izazov
poznat od pamtivijeka, pa polako zaobljenim dlanovima pomilovala svoje
grudi, izravnavši dlanove na trbuhu pa kliznuvši njima niz bokove i vanjsku

127
 BaP & BD
stranu bedara sve do koljena, zaustavivši se naposljetku u nutrini svojih stegna.
Slijedio je dlanove svojim svijetlim očima, a ona je prepoznala trenutak u kojem
je zaboravio tko je ona pa je stao promatrati isključivo kao ženu koja se kupa.
— Hoćeš li mi oprati leđa, Vikinže?
— Zavodnice — prosiktao je.
Poželjela se nasmijati, no suzdržala se. Nikada joj prije nije palo na um
kako bi svoj ponos mogla spasiti na ovaj način.
A tada je on, nekako, uspio okrenuti situaciju u svoju korist. Bio je to
način na koji mu je izraz lica iznenada postao senzualan. Način na koji su mu
se usnice opustile i neznatno zaoblile. Način na koji su mu oči zasjale sjajem
koji je bio više srebrnkast nego siv dok joj je pogledom milovao intimne
dijelove. Bila je suočena s muškarcem koji je umio voditi ljubav očima, a upravo
joj je dokazivao svu raskoš svoje vještine.
Nesigurnost se vratila, mnogo snažnija nego prije, primoravši Eriku da
iznova osjeti izrazitu nelagodu. Bilo je nevjerojatno nepromišljeno od nje što
se drznula izazivati ovakvu reakciju kod njega. Na kraju krajeva, zaključci koje
je izvukla nisu bili isklesani u kamenu. Požuda može slomiti i najsnažniju
odlučnost.
I dalje nije bio sposoban poduzeti bilo što vezano uz to, a samo ju je
sigurnost u tu spoznaju spriječila da ne pobjegne iz sobe, vrišteći. Umjesto toga
svrnula je pogled s njega pa brže-bolje privela svoju kupku kraju, dobro znajući
kako on nije sklopio oči.
Promatrao je, a ona je drhtala. Također je počela ćutjeti i nešto drugo,
posve neočekivan i nimalo neugodan osjet, koji je počeo bridjeti u srži njezina
bića. Zar je požuda nešto zarazno? Odin joj pomogao ako je tomu tako jer je on
svoju mogao zadovoljiti s bilo kojom od tuceta žena u prizemlju palače, no tko
će njoj pomoći da utaži svoju? Ne, sigurno je samo umišljala. Na kraju krajeva,
ne bi prepoznala požudu ni da se sudari s njome. A sama pomisao da bi je on
mogao pobuditi tek pogledom bila je potpuna suluda. Nemoguće. Bio je to samo
odgovor njezine nutrine na tako iznenadnu promjenu emocija, ništa više od
toga.
Nije joj rekao više ni riječi, a ona nije ponovno pogledala prema njemu.
Ali naučila je vrijednu lekciju. Nije bila dobra u njegovoj igri.

128
 BaP & BD

DVADESETO POGLAVLJE

N aći ćeš Češalj u škrinji pokraj sebe — obratio joj se Selig. Riječi su bile
tako neočekivane, a ponuda tako velikodušna da je Erika bila itekako
sumnjičava jer su došle upravo od njega. Bilo je sasvim nevažno što je
posljednjih pola sata provela prstima pokušavajući razmrsiti čvorove u kosi.
Selig joj ne bi dao nešto na čemu bi mu bila zahvalna. Zbog čega je tada to
učinio?
Oprezno je otvorila škrinju, očekujući kako će time pokrenuti nekakvu
stupicu, kako će na nju sa stropa početi padati noževi, kako će se pod otvoriti i
progutati je, a iz same škrinje nahrupiti glodavci. Ništa se nije dogodilo. Bila je
to obična škrinja. A u njoj je ležao i češalj, smješten pokraj ovalnog zrcala; oba
predmeta položena na uredno složenu mušku odjeću.
Jednostavno nije mogla odoljeti zrcalu, no jedan pogled u njega donio je
sa sobom zbunjenost. Nije izgledala ni upola užasno koliko je očekivala da
hoće. Zapravo, na njezinu svježe umivenu licu nije bilo nikakvih tragova
proživljenih nedaća. Tek je neznatno žutilo na obrazu po kojem ju je Kristen
ošinula svjedočilo o modrici koja je dosad iščezla, no situacija nipošto nije bila
onako strašna kakvom ju je zamišljala. Oteklina je također splasnula. Njezine
nebesko plave oči bile su bistre, jasno odajući iznenađenje njihove vlasnice.
Čak je i sunce bilo milostivo, tek neznatno potamnivši njezin zlatni ten koji je
počeo nastajati čim je u zemlju stiglo ljeto.
Zapravo je izgledala poprilično ljupko, zbog čega je posumnjala u ono što
vidi. Mora da je zaslužno bilo svjetlo svijeća koje je obasjavalo prostoriju otkako
je sluškinja došla užeći mnoštvo tankih voštanica već na prve znake sutona.
Svjetlost svijeća itekako je znala biti varljiva...
— Pretpostavljala si da ćeš vidjeti nešto drugo?
Prokletnik joj je umio čitati misli. — Ne, ja...
— Daj mi vremena, djevojčuro — prekinuo ju je. Ton glasa obojao mu je
osebujan smijeh. — Ukrasit ću to lice patnjom koju si tamo očekivala vidjeti.
— Kopile — prosiktala je sebi u bradu.

129
 BaP & BD
Stala je silovitim pokretima češlja raspetljavati čvorove u kosi. Suze koje
su joj briznule iz očiju uslijed bolna tjemena primorale su je da uspori i počne
upotrebljavati češalj onako kako bi trebalo.
Oboje su već objedovali. Iznijeli su pred nju izobilje raznolike i izrazito
ukusne hrane, nipošto ono što bi očekivala da će iznijeti pred zatvorenicu.
Unutrašnjost usta i dalje joj je bila bolna, premda je rana zacijelila dovoljno da
više nije morala biti oprezna prilikom žvakanja hrane. Doduše, puno bi više
uživala u okrepi da nije morala slušati i gledati gugutanje s druge strane
prostorije.
Edith, djevojka koja im je donijela hranu, više je vremena provela
dodirujući i milujući Seliga nego hraneći ga, potrativši tako cijeli sat. On i
njegova besramna drolja uživali su u svakom trenutku, otvoreno pokazujući
više očijukanja i seksualne privlačnosti nego što je Erika u svojem životu
vidjela. Bilo je i više nego očito kako se itekako dobro “poznaju”, a još očitije
kako će se još bolje upoznati čim se Seligu povrati snaga.
Bilo je već poprilično kasno, no nitko nije došao kako bi utrnuo svijeće i
ponovo je svezao. Kada je sada bila prazna. Gospa Brenna ponovno je svratila
kako bi se uvjerila da Selig pije napitke koje mu je pripravila vidarica. Gospa
Kristen tek je provirila glavom kroz vrata kako bi ga upitala treba li što.
Međutim najneugodniji posjet bio je onaj njegova oca i njegove braće.
Tri muškarca ispunila su prostoriju svojom visinom i korpulentnošću, a
svaki je od njih u nekom trenutku posjeta ostao zuriti u Eriku, iako joj se
nijedan nije obratio ili pitao Seliga o njoj. Kristen im je vjerojatno ispripovjedila
sve Što su trebali znati, ili barem njezinu inačicu događaja. Erika je od njih
osjetila različite stupnjeve znatiželje, gađenja, zbunjenosti i ljutnje, no začudo,
ne i mržnje. Vjerojatno su je samo bolje skrivali od Seliga.
Njegova mlađa braća, Erik i Thorall, nisu bili ni približno zanosni poput
Seliga, što nije značilo kako nisu bili naočiti muškarci. I jedan i drugi brojali su
dvadesetak ljeta, Eric možda i pokoje više, a oba su se, poput Kristen, djenula
na njihova oca, naslijedivši od njega zlatnosmeđe grive, upadljive vodenasto
plave oči te izrazitu visinu.
Erika se nastojala pretvarati da nisu tamo, no takvo je što graničilo s
nemogućim, poglavito stoga što je Seligova promjena ponašanja činila cijelu
situaciju itekako zanimljivom. Vidjeti ga s njima značilo je upoznati sasvim
drugog muškarca; čovjeka koji se smijao i zadirkivao pa potom njihovo

130
 BaP & BD
zadirkivanje dočekivao s još smijeha. Ta spoznaja i njegovo senzualno
očijukanje s Edith, kojemu je maločas svjedočila, primorali su je da donekle
preispita svoje mišljenje o njemu.
Njegova je osobnost u svakom slučaju posjedovala više slojeva nego što
je do maločas vjerovala, no to joj otkriće nije nimalo odagnalo brige. Štoviše,
spoznaja da tako veseo čovjek može u svojoj nutrini skrivati takvu okrutnost
bila je itekako uznemirujuća.
Završila je s raščešljavanjem kose. Selig ju je sve vrijeme promatrao. Više
je puta tijekom večeri svrnula pogled prema njemu, uglavnom ga zatekavši
kako gleda drugamo, duboko zadubljen u svoje misli. Ali ne i kada je stala
raščešljavati kosu. Oči su mu i dalje bile uperene u nju, bezizražajne, kao da joj
ne žele otkriti kakve mu se misli vrzmaju umom.
Njegov nepokolebljivi pogled unosio je nemir u njezino biće. Htjela je
spavati. Bilo je dovoljno kasno za poći na počinak, a sluškinje su joj već prije
ostavile pokrivač kada su odnijele njezinu staru odjeću. Ona koju je nosila sada
bila je načinjena od grubog platna, no bolje nije ni očekivala.
Također je očekivala da će je ponovno svezati te se pitala zašto nitko nije
došao kako bi to učinio. Ni na trenutak nije pomislila kako će noć provesti
nesputana. A pitala se i zašto nitko nije došao utrnuti svijeće. Bi li se ona trebala
ponuditi da to učini? Ne, ništa neće nuditi niti činiti ako na to ne bude
primorana. Nije ovdje kako bi bila uslužna niti će biti takva, ne ako pred nju
stave izbor.
Pitanje postavljeno kako bi razbila nesnosnu tišinu rodilo se iz njezina
nemira, ili možda umora. — Škrinja pripada tebi?
— Da.
— Tada živiš ovdje?
— Imam svoju kuću nedaleko odavde prema zapadu. Tek je podignuta i
nipošto udobna poput Wyndhursta. Ovo je pak odaja koju rabim kad god
odsjedam kod svoje sestre.
— Koliko dugo namjeravaš ostati ovdje?
Lice mu je poprimilo kiseo izraz. — Sumnjam da će mi dopustiti da sam
odlučim kada ću otići. Kristen smatra da se ono malo ropkinja koje posjedujem
neće dobro skrbiti za mene. Nažalost, moja će se mati vjerojatno složiti s njome.

131
 BaP & BD
Spomen ropkinja priveo je kratki razgovor kraju, raspirivši Erikinu ćud.
Protresavši svoj pokrivač, čvrsto se omotala njime pa legla, okrenuvši lice
prema zidu.
Međutim on je namjeravao dovršiti ono što je ona započela. — Možda ti
znaš kako njegovati bogalja?
— Nisi bogalj — procijedila je kroz stisnute zube. — Nije ti ništa što
hrana i odmor ne bi mogli brzo zaliječiti.
— Da je to istina, moja bi bol već jenjala — odgovorio je. — A tomu nije
tako.
Erika je čvrsto sklopila oči, boreći se s krivnjom koja je uslijed tih riječi
ponovno isplivala na površinu. Naredila je šibanje ranjena i nedužna čovjeka.
Nanijela mu je bol povrh snažne boli koju je već trpio. Zavrijedio je punu cijenu
krvarine. Zavrijedio je i ispriku, koju mu je tek trebala ponuditi. Zavrijedio je
i razumijevanje za sve ono što joj je priuštio... Ne. Bilo je dovoljno da se prisjeti
koliko je uživao u poniženju koje joj je nanio da zaključi kako će od nje dobiti
isključivo krvarinu.
Nije rekao ništa više. A nije ni ona. Nedugo nakon toga počela je tonuti
u san, usprkos neudobnosti svoje tvrde postelje, kada je začula zveketanje
lanaca.
Otvorila je oči i ugledala Ivarra kako kroči odajom prema njoj.
Uspaničivši se na trenutak, uspravila se u sjedeći položaj, no potom je shvatila
kako ju je vjerojatno došao svezati. Već je to činio prijašnjih noći. Opustila se,
no tada se ponovno začuo zveket lanaca.
Panika se vratila, ovaj put mnogo snažnija. Oči su joj se zapiljile u
njegove dlanove, razrogačivši se kada su spazile što je u njima. Držao je lance,
čije je krajeve krasilo mnoštvo obruča.
Selig je progovorio prije nego što se Ivarr sagnuo prema njoj. — Jesu li
onakvi kakvi sam naredio da budu?
— Potpuno. Kovač je platio dva najamnika da mu pomognu. Proveo je
cijeli dan radeći na njima. Netom ih je dovršio.
— Jesi li ih iskušao?
— Jesam — uzvratio je Ivarr. — Karike su čvrste, usprkos svojoj
tanašnosti.

132
 BaP & BD
— Izvrsno. Tada je dovedi ovamo.
Ivarr je podigao obrve, vidjevši da se Selig pridigao kako bi izrekao riječi.
— Bolje da te gospa Brenna ne zatekne kako sjediš. Govorka se da te ne
namjerava pustiti iz postelje barem dva tjedna.
Selig je potpuno zanemario njegovo upozorenje. — Dovedi je, Ivarre.
Želim joj svojom rukom staviti okove.
Ivarr je samo slegnuo ramenima, odustavši od uvjeravanja. Erika je
ustuknula kada je posegnuo prema njoj, no nije imala kamo uzmaknuti. Uspio
ju je povući na noge bez imalo muke, pa je odvući k postelji, premda se svim
silama trudila ničime mu ne pomoći u njegovoj namjeri.
Nije mu se odupirala u punom smislu riječi, premda je poriv da to učini
bio snažan. Vrlo je dobro znala koliko bi takvo što bilo besmisleno. Znala je
kako će je ionako ponovno sputati, a bila je svjesna i zadovoljstva koje će im
spoznaja o prijeziru koji je osjećala prema okovima donijeti. Stoga se nije borila,
a samo je Ivarr mogao osjetiti njezin otpor.
Seligu je pokazala isključivo masku ravnodušnosti. Neće mu otkriti
koliko ju je zapravo strah. Lanci su predstavljali nešto trajno, nešto
nesalomljivo, gubitak slobode koja je sada ovisila o svakom hiru njezina
uzničara. Užad je nudila neznatnu nadu u bijeg. Lanci su tu nadu potpuno
ugušili.
Sada je znala zašto svijeće još uvijek gore i zašto Selig nije pokušao usnuti.
Čekao je ovaj trenutak, vjerojatno uživajući u iščekivanju, a sada će doživjeti
potpunu nasladu kada joj svojim rukama stavi okove.
Milostiva Freyo, nije željela biti okovanom. Međutim Selig
Blagoslovljeni nije joj nudio izbor.
Ivarr ju je gurnuo pred njega, točno među njegova raširena koljena. Bio
je preblizu. Sjedio je na postelji, potpuno nag, prevukavši tek jedan kutak
prekrivača preko krila. Kada je pokušala uzmaknuti korak unatrag, na svojem
je putu zatekla Ivarra.
Lance je bacio na postelju, pokraj Seliga, na mjesto gdje ih je Erika jasno
mogla vidjeti, a ona je priliku objeručke prihvatila, samo kako ne bi morala
zuriti u muškarca pred sobom. Iz Ivarrovih je riječi shvatila kako u pitanju nisu
obični lanci, nego nešto što je načinjeno po Seligovim uputama, no tek je sada
shvatila koliko su zapravo neobični bili.

133
 BaP & BD
Metalne karike nisu bile samo tanke, kako je Ivarr rekao, nego su bile i
izrazito malene te ih se nije dalo usporediti ni s čim što je dosada u životu
vidjela, barem ne s lancima za ovakvu svrhu. Srebrne i zlatne damske steznike
resile su ovako malene karike. Ove su se, istini za volju, doimale beskorisnima;
odveć krhkima da bi išta mogle držati na mjestu. Nada je ponovno počela
bubriti u njoj, no zamrla je već nekoliko trenutaka poslije. Ivarr ih je iskušao.
Ako on nije mogao slomiti karike, posve sigurno neće moći ni ona.
Okovi pričvršćeni na lance bili su uobičajene veličine, a opet nisu bili
ono što je očekivala da će biti. Široke metalne obruče prekrivala je prošivena
koža s uskim prorezima za prstenje na koje se pričvršćivao lanac. Koža će joj
biti zaštićena od željeza obruča. Nije imala predodžbe zbog čega bi Seligu bilo
stalo do njezine puti.
— Pruži mi svoju desnu ruku.
Oklijevala je tek na trenutak. Ako ikako bude mogla, neće mu pokazati
koliko joj je sve ovo bilo mrsko. Neka vjeruje kako joj je potpuno svejedno
kakav će vid sputavanja rabiti. Međutim bilo se itekako teško ne namrštiti kad
je kopča prvog obruča škljocnula.
Obruč joj se priljubio uz kožu, ne ostavivši ni tračka nade da bi kroz
njega mogla provući šaku. Okovi, dakle, nisu bili načinjeni za muškarca, no
svejedno su bili teški pa su joj povukli ruku niz bok čim joj je on ispustio dlan.
Pružila mu je drugu ruku prije nego što je stigao to zatražiti od nje. Izraz
mu se lica promijenio kada je to učinila. Više nije bio tako samodopadan. Zar
se nadao da će joj biti primoran silom nametati okove? Baš šteta.
— Pridrži se za Ivarra i pruži mi svoj desni gležanj — naredio je potom.
Dovraga s Ivarrom. Podigla je stopalo, ne izgubivši ravnotežu i uspjevši
je održati dok joj je stavljao idući obruč. Ponovno mu je pružila i drugo stopalo,
a da joj nije morao narediti. No kada je izdao svoju posljednju naredbu, njezina
se odlučnost istopila.
— Na koljena, djevojčuro.
Ostala je nepomično stajati. Pogledao ju je, upitno podigavši jednu
obrvu. Uzvratila mu je pogledom prožetim srdžbom, prekriživši ruke na
prsima. Lanac koji joj je sputavao ruke, dugačak nešto više od pola metra,
dopuštao je takvo što.

134
 BaP & BD
Selig je odmahnuo glavom kada je Ivarr položio dlanove na njezina
ramena kako bi je gurnuo prema podu, potom im zorno pokazavši čemu još,
osim sputavanju, njegovi lanci mogu poslužiti.
Učinio je to usporeno, primivši lanac koji joj se u tom trenutku klatio
preko struka pa ga povukao dolje. Njezine su se prekrižene ruke razdvojile, a
potom i potpuno izravnale kada je lanac povukao do njezinih koljena. U tom
se trenutku i njegova ruka potpuno izravnala, a umjesto da se i sam pogne,
podigao je nogu kako bi stopalom zahvatio lanac, potom iznenada spustivši
stopalo na tlo, čime je i lanac povukao za sobom. Erikine ruke prisilno su
slijedile lanac, primoravši je da se pogne.
Na svoj je užas bradom udarila o njegovo bedro, a oči su joj se našle tek
centimetre udaljene od njegovih prepona. Kako je Ivarr i dalje stajao iza nje,
nije imala priliku umaknuti ili promijeniti položaj.
— Pred tobom je izbor, djevojčuro. Možeš ostati ovako i cijelu noć ako
je potrebno, ili se možeš spustiti na koljena kako sam zatražio od tebe.
Nije zatražio, naredio je. Razlika joj je bila posve jasna. Izbor? Kad bi
zagrizla bedro u koje joj se lice gotovo zabilo, bi li time izvojevala slobodu ili
bi zaradila kaznu nakon koje bi ponovno bila primorana vratiti se u isti položaj?
Poželjela ga je obasuti psovkama i kletvama. Istinski ga je željela ugristi. Želio
ju je na koljenima? I tvrdio je da je to jedini izbor koji ima?
Erika je umjesto toga sjela, točno između njegovih stopala.
Selig i Ivarr grohotom su se nasmijali njezinoj drskosti, potpuno je
iznenadivši time. Očekivala je srdžbu jer se nije odlučila zajedan od ponuđenih
izlaza. Očekivala je da će je grubom silom primorati da klekne. Nije očekivala
da će njezin prkos naći zabavnim.
Ponovno je prekrižila ruke sada kada je to opet mogla, nastavivši
netremice zuriti u Seligovo lijevo koljeno. Dlan se približio njezinoj bradi kako
bi joj podigao lice, ali ona je izmaknula glavu kako bi ga odbila, no dlan se
vratio, ovaj put pojačavši stisak, tek onoliko koliko je bilo dovoljno da se zadrži
tamo.
Odbijala se suočiti s njegovim pogledom, držeći svoje oči uperene prema
podu. Tako je uspjela vidjeti kako drugom rukom poseže prema onomu što je
ostalo ležati na postelji. Ukrutila se. Posljednji joj se obruč usprkos tomu
zatvorio oko vrata.

135
 BaP & BD
Pustio joj je bradu jer su mu bile potrebne obje ruke kako bi zaključao
obruč pod njezinom kosom. Ruke su joj se podigle u očajničkom nastojanju da
strgne obruč s vrata. Međutim njegov je stisak bio jači od njezina.
Začula je škljocaj i osjetila pritisak na vratu. Nije ju gušio, no s obzirom
na paniku koju je osjetila, kao da i jest. Nastavila je uzaludno potezati obruč.
Lanac među njezinim zapešćima nježno joj je povukao prste podalje od vrata.
Podigla je pogled prema njemu. Potpuno okovana i poražena, više nije
bila tek zarobljenica. Obruč oko vrata učinio ju je robinjom.
Proučavao ju je nekoliko trenutaka prije nego što je upitao: — Hoćeš li
me preklinjati da ih skinem?
— Nosi se u pakao.
Osmjehnuo se, istim onim osmjehom kojeg je tako mrzila. — Nekoć je
bilo po tvojem, a sada je došao moj trenutak.
Provukao je prst kroz metalni prsten na sredini vratnog obruča. Njime
ju je povukao i pridigao, na kraju je ipak primoravši da se spusti na koljena.
— Znao sam kako će ovo biti itekako korisno — nastavio je. — Baš kao
što sam bio siguran da će ti lanci lijepo pristajati. Navikni se na njihovu težinu,
djevojčuro, jer više nikada nećeš kročiti bez njih.
Boja joj je otekla iz obraza. Činjenica da je riječi izgovorio nježno i potiho
učinila ih je utoliko užasnijima. A ipak, još je nije sputao svim lancima. Ostao
je još jedan, dugačak gotovo dva metra, s krupnijim okruglim karikama na
svakom kraju koje je prinio obruču na njezinu vratu.
Nakon nekoliko trenutaka, tijekom kojih je osjećala zglobove njegovih
prstiju na koži, začula ga je kako se hihoće vlastitu porazu. — Kovač itekako
zaslužuje sve pohvale. Morat ćeš ovo činiti umjesto mene, Ivarre, dok mi se
snaga ne povrati.
Nije uspio otprijeti kopču, što je značilo da ni ona neće moći to učiniti.
Međutim ona će uspjeti, nekako. Očaj je mogao poslužiti kao izvor snage, a ona
nipošto nije bila onako slabašna kako su oni vjerovali.
Ivarr je, naravno, učinio kako mu je naređeno, pa se našla okovana i
posljednjim lancem unutar nekoliko sekundi. — Kamo želiš da zadjenem
šiljak? — upitao je Seliga.
— Kut koji je odabrala bit će sasvim dobar zasad.

136
 BaP & BD
Do tog trenutka nije primijetila kukasti šiljak zadjenut za Ivarrov pojas.
Dok ju je za lanac pričvršćen o vratni obruč vukao preko prostorije natrag
prema kutu, primijetila je i čekić zadjenut o pojas na njegovim leđima. Dva
udarca uglavila su šiljak u zid. Dvije sekunde poslije lanac je bio pričvršćen za
zid.
Napustio je prostoriju neposredno nakon toga, ostavivši Eriku da u kutu
pilji u šiljak zariven u zid. Nije bio tako visoko da ne može leći, no nije se mogla
ni udaljiti od njega više od metar i pol, najviše dva.
Čula je Seliga kako se ponovno namješta u udoban položaj na svojoj
postelji. Vjerojatno ju je dugo ostao promatrati na svjetlu svijeća, koje su još
dugo plamtjele, uživajući u njezinu porazu prije nego što je naposljetku usnuo.
Erika je pak bila potpuno budna.

137
 BaP & BD

DVADESET PRVO POGLAVLJE

B renna je pesnicom udarila o jastuk prije nego što se sručila na njega.

Osjećala se poput kotla u kojem krčkaju razne emocije, ponajviše one
negativne, a bilo je tako sve otkako je doznala da joj sin trpi bolove. Previše je
voljela svu svoju djecu da ne bi potpuno suosjećala s njima, a sada je bila bijesna
zbog onoga kroz što je Selig prošao.
Pogledala je prema svojem mužu koji je proteklih sat vremena
zamišljeno stajao pokraj prozora. Kada su njihova djeca bila u pitanju, bio je
jednako neuračunljiv kao i ona. Međutim on je svoje osjećaje puno bolje držao
pod kontrolom, dok kod nje nije bilo nimalo sumnje u eksplozivnu prirodu
njezine naravi.
— Neće je snaći ono što zaslužuje — izgovorila je ono što ju je mučilo.
— Odveć je suosjećajan kada su u pitanju žene.
Garrick nije morao priupitati o kome govori. — Ali dosad mu nijedna
nije naudila — podsjetio ju je prije nego što je iskapio vino iz svojeg pehara pa
joj se pridružio u postelji. — A što točno po tvojem mišljenju ona zavređuje?
— Vidjela sam mu leđa. Nije prošla ni nedjelja dana otkako je išiban, a
modrice na njegovim leđima još su tu kako bi posvjedočile o grubosti biča. A
kada se samo prisjetim boli koju je već trpio zbog ozljede glave...
— Dala bi je išibati? Muškarac je dovoljno snažan da podnese takvo što,
ali žena?
— U tome i jest stvar — bila je nepokolebljiva. — U tom trenutku nije
bio dovoljno snažan.
Privukao ju je k sebi i položio je na svoja prsa, stavivši joj svoje dlanove
na leđa ne bi li joj pružio utjehu. — Naše je dijete. Uznemirena si jer je uopće
osjetio žalac boli. Ni meni se to ne sviđa, no prisjeti se za što je bio optužen,
ljubavi...
— Lažno...
— Ali ipak optužen, a Danci ne žive u miru tako dugo da bi olako gledali
na uhođenje. Mogli su ga mučiti kako bi iskamčili priznanje pa ga potom

138
 BaP & BD
objesiti. Mogli su ga bičevati umjesto išibati, a on to možda ne bi preživio.
Umjesto modrica koje mu sada grde leđa mogao je zadobiti otvorene rane. Budi
zahvalna što je odluka počivala u rukama žene koja ga je dala tek išibati.
— Ti slobodno možeš biti zahvalan na tome — odgovorila je. — Ja je i
dalje namjeravam prezirati.
Njezin ton nije više bio tako britak, pretvorivši se tek u gunđanje koje
mu je dalo do znanja da ga je saslušala i da mu daje za pravo, premda to nikada
ne bi otvoreno priznala. — Bit će zanimljivo promatrati kako će Selig gledati
na stvari jednom kada opet bude zdrav i čio.
Brenna je podigla glavu kako bi ga pogledala u oči. — Misliš da će
jednostavno sve zaboraviti i oprostiti?
— To nipošto, no sumnjam kako će iskati bol za svoju bol, što bi svakako
učinio da je u pitanju drugi muškarac.
Otresla je glavom. — Znam što ti se vrzma umom, Garrick, i tako je
svojstveno muškarcu na taj način razmišljati, ali u krivu si. Neće je primorati
da s njime podijeli postelju. I sam je to rekao. Da ih pitaš, njegove bi ti žene
rekle kako bi to bila nagrada, a on je ne namjerava obasipati ugodom.
Garrick se nasmijao. — Dobro se sjećam što si ti mislila o tome kako će
prvi put izgledati.
Sjećala se i ona, premda joj to nije bilo onoliko smiješno koliko i njemu.
— Ne podsjećaj me na moje neznanje i Dellin sitničav pokušaj osvete zbog
kojeg mi je u kosti utjerala strah od nečega tako prekrasnog.
Okrenuo se prema njoj kako bi joj se osmjehnuo. — Ono čega se sjećam
jest da ti jednom nije bilo dovoljno.
Podigla je prst pa stala njime kliziti voljenim licem. — S tobom mi
jednom nikada nije dovoljno, Vikinže. Međutim itekako sam te dobro podučila
kako udovoljiti vlastitoj ženi.
— Jesi li uistinu?
— Želiš li reći da ti je potrebna još pokoja poduka?
Nasmijao se, sagnuvši se kako bi je poljubio. Zaustavio ga je zvuk koji su
oboje čuli. Brenna je upitno podigla obrvu. Garrick je prije razgovarao s
Ivarrom pa je nagađao što bi taj zvuk mogao biti.

139
 BaP & BD
— Trebala bi biti oduševljena — rekao je. — Opasna je zarobljenica
upravo okovana.
Zvuk je sada imao smisla. — Prikovana za zid?
Slegnuo je ramenima kao da mu nije stalo. — Pretpostavljam kako je
samo krajem lanca vezana uza zid.
Brenna je frknula. — Nije opasna.
— Čini se kako Selig vjeruje da jest.
Garrick nije bio prisutan prilikom rasprave o kupanju, ali Brenna jest. —
Ono što Selig bez sumnje vjeruje jest da će joj pomisao na okove biti itekako
mrska. Vjerujem kako je naš sin smislio niz nedaća koje će joj priuštiti, a za
koje se nada da joj neće biti ugodne.
— Dakle to je odmazda koju joj namjerava priuštiti?
— Ili možda tek jedan njezin dio. Nije mi htio otkriti što namjerava s
njome. Čini se da, kao i ona sama, moramo čekati i s vremenom otkrivati...
Nešto zatim probudila ih je nova buka, no ovaj put nije bilo sumnje u
njezin izvor. Kristen je vikala, Royce je zarežao u odgovor, a potom je uslijedio
tupi udarac kada je jedno od njih oborilo ono drugo na pod u hodniku. Tko je
završio na podu bilo je nemoguće znati.
Brenna je pohitala ustati iz postelje, no Garrick ju je s uzdahom povukao
natrag. — Mogli smo tražiti od njega da barem odabere neki bučniji sat tijekom
kojeg će je kazniti.
Stala se vrpoljiti ne bi li se izmigoljila iz njegova stiska, no bilo je to nešto
što joj nikad dosad nije pošlo za rukom. — Čini se kako ona ne misli da je
zavrijedila kaznu.
— Kakva mati, takva kći.
Zanemarila je riječi kako bi ljutito od njega zahtijevala odgovor: — Zar
uistinu nećeš ništa poduzeti?
— A što bi htjela da učinim kada Royce s punim pravom traži kaznu za
njezin prijestup? Ne bi je kažnjavao na ovaj način da je istinski ne ljubi.
Postupila je nepromišljeno. I sama je toga svjesna — a stoga se i buni ovako
glasno.

140
 BaP & BD
— Tvoje su riječi besmislene gotovo kao i sve drugo što se danas ovdje
zbilo — promrmljala je Brenna.
— Da ne snosi krivnju i da je sigurna u to, tada bi tako i rekla. Umjesto
toga izvikuje izlike.
— Valjane izlike, ako je suditi po onome što mogu čuti.
— Nedovoljno valjane da bi se zanemarila opasnost kojoj se izložila.
Royce je mogao Seliga dovesti kući jednako kao i ona, bez njezine pomoći. Da
u ovom trenutku nema muža koji bi joj to istaknuo, tada bih umjesto njega to
učinio ja.
Progunđao je uslijed udarca u rebra koji je dobio trenutak prije nego što
se našla na njemu. — Bolje i od koga znaš kako je suludo smatrati žene
bespomoćnima, Vikinže. Tvrdim da je Kristen pravilno postupila, jednako
onako kako bih učinila i ja.
— Tada možda Kristen nije jedina kojoj bi dobro došlo kažnjavanje.
— Savjetovala bih ti da ni ne pokušavaš takvo što.
Garrick je na trenutak uistinu pomislio kako bi mogao to učiniti. Svaki
put kada bi pred njega stavila takav izazov u njemu bi se probudili ratnički
instinkti. Međutim nije bio spreman unositi razdor između sebe i svoje žene
zbog nečega što se nije ni zbilo.
— Tada je dobro da nisi bila ovdje umjesto nje, inače bi sada dijelila
njezinu sudbinu. — Utisnuo joj je cjelov prije nego što je uspjela odgovoriti i
nastaviti s raspravom.

141
 BaP & BD

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

E riku su probudili povišeni glasovi i jarko svjetlo nove zore, koje se uspjelo
probiti kroz njezine zatvorene kapke. Glasove je prepoznala bez po muke
— Selig i njegova sestra. Puno joj je teže bilo prepoznati glasove koji su je uz
bučne, tupe udarce probudili u gluho doba protekle noći.
Buka oko nje bila je tako nesnosna da je naglas upitala: — Jesmo li pod
napadom?
Nije očekivala odgovor, ali dobila ga je jer je buka prenula iz sna i Seliga.
— Ne nadaj se previše, djevojčuro. To samo Royce kažnjava moju sestru.
Vjerojatno se sjetio kako joj je obećao batinanje.
Kristen će vjerojatno okriviti Eriku i za to. Još jedan razlog za mržnju.
Međutim tog se jutra činilo kako krivi Seliga — ne, to nije bilo ono oko čega
su se svađali.
— Lanci? — viknula je Kristen dok je koračala naprijed-natrag uz
njegovu postelju. — Ne mogu vjerovati da bi učinio takvo što! A zbog čega?
Ionako nema kamo pobjeći.
— To je sada zajamčeno! — uzvratio je jednako glasno u svoju obranu,
premda se pritom žacnuo.
Kristen nije primijetila kakvu mu bol nanosi tako snažna buka. Nastavila
je vikati. — Dovraga, Selig, vrlo dobro znaš što mislim o okovima!
— Ono što znam jest da se svaki put kada si srdita na Roycea dođeš
iskaliti na meni — požalio se. — Možda bi me ovaj put mogla poštedjeti.
— Ovo nema nikakve veze s time, ti bezumna budalo — ostala je
nepokolebljiva. — Zbog čega se nisi mogao strpjeti dok se ne vratiš svojem
domu, kako ne bih morala doznati za ovo?
— Ne namjeravam je izgubiti zbog tvojeg zazora. Da nisi i sama bila
primorana nositi okove, ne bi im se sada tako odlučno protivila.
— Ali nosila sam ih, i protivim se. Ako si tako zabrinut da bi je mogao
izgubiti, daj je zaključati, ali riješi se...
— Lanci ostaju.

142
 BaP & BD
— Selig!
— Odustani — upozorio ju je odlučno. — Neću se predomisliti oko toga.
Ispustila je glasan i naprasit uzdah razočarenja. — Voljela bih da te
smijem udariti.
Smirivši se, odgovorio joj je posve ozbiljnim tonom: — I ja bih to volio.
Grizodušje ju je natjeralo da u tren oka promijeni svoje držanje prema
njemu. Sagnula se prema njemu, prinijevši dlanove njegovim obrazima i
prislonivši svoje čelo o njegovo. — Žao mi je.
— Znam — odvratio je lakonski. — Sada sjedni. Vrti mi se od tvojeg
koračanja oko mene.
— Jako smiješno. — Nastavila je koračati. — Uistinu, jako smiješno.
Osjetivši neprikriveni sarkazam u njezinu glasu, upitno je podigao obrve,
nagađajući otkud dolazi njezino nezadovoljstvo. — Dakle čini se kako nisi
odnijela pobjedu u sinoćnjoj raspravi?
Kratko i kruto odmahivanje glavom i grimasa na njezinu licu. Nasmijao
bi se da nije bio siguran kako će ga udariti, unatoč svojoj odlučnosti da to ne
učini. Nije to bio prvi put da se Royceov dlan našao na Kristeninoj stražnjici, a
svaki ga je put nakon čina običavala kažnjavati tjednima.
— Trebala bi mu oprostiti — savjetovao joj je. — Otac bi jednako
postupio s tobom.
— Oh, zašuti. — Ponovno je podigla glas. — Pođem te izbaviti, samo da
bi i ti stao na njihovu stranu.
— Istini za volju, Kris, tvoja nazočnost nije bila nužna za moje
oslobađanje. Dovijeka ću ti biti zahvalan što si došla kada sam te zatrebao, no
Royce je i sam mogao jednakom lakoćom učiniti ono što i ti.
— Jesam li ja to mogla znati? — Ponovno je stala urlati na njega, a on se
ponovno žacnuo uslijed boli. — Ali dopusti mi da ti kažem ono u što sam posve
sigurna. Da si nisi utuvio u glavu suludu zamisao da se upustiš u pustolovinu,
kako bi pomagao kralju kojemu nisi položio zakletvu odanosti, ništa se od
ovoga ne bi zbilo.
— Stani malo, dovraga, to je potpuno nepošteno. Složila si se da trebam
poći.

143
 BaP & BD
— Tada sam i sama bila budala koja...
— Vaša mu vika nanosi bol, gospo Kristen.
Oboje su u potpunoj nevjerici svrnuli poglede prema Eriki. Njihovo je
zaprepaštenje međutim bilo ništavno spram njezina. Okrenula se prema zidu
kako bi sakrila lice koje je sada moralo biti rumeno poput trešnje. Kako su joj
samo te riječi pobjegle iz usta? Osim toga zbog čega bi joj trebalo biti stalo trpi
li on bolove ili ne?
Kristen se nakašljala kako bi pročistila grlo, svrnuvši pogled pun krivnje
na Seliga. — Koliko je loše?
Na trenutak je ostao šutke, ostavši i dalje zabezeknuto promatrati Erikina
ukočena leđa. Neka je Loki odnese, kako se samo usudila govoriti u njegovo
ime?
— Selig?
— Uvijek je gore izjutra — odgovorio je odsutno.
— Zar se nije nimalo popravio?
— Jest... ne, zaklinjem se kako jest — dodao je kad je primijetio njezin
sumnjičav pogled. — Samo što se uslijed naglih pokreta i glasne buke čini
drugačije — ponekad. Ne uvijek. No možda bi mi malo tišine sada uistinu
odgovaralo.
— Svakako. — Kristen je sada postala oličenje brižnosti, stavši mu
namještati jastuke i brisati čelo. — Odmori se dok ti ne sprave jelo. Naložit ću
Edith da ga donese...
— Ne, ne Edith. Zapravo bih ti bio zahvalan kad bi je mogla uposliti
drugim dužnostima. Previše se umaram dok je ona ovdje.
Kristen se zahihotala. — Ubogi Selig. Ne osjećaš se sposobnim za svoja
uobičajena osvajanja?
— Tišina ne podrazumijeva zadirkivanje — progunđao je.
— Pretpostavljam da si u pravu. — Uzdahnula je. — U redu, zadržat ću
djevojčuru podalje dok je ne poželiš natrag. Da pošaljem Edu umjesto nje?
— Tvoja Eda najbolji je mogući izbor.
Vrata su se zatvorila trenutak poslije. Erika se još uvijek nije okrenula.
Nadala se da će on poželjeti zadrijemati kako bi odagnao bol. Nadala se kako je

144
 BaP & BD
neće upitati zbog čega je izgovorila ono što joj je pobjeglo preko usana jer ni
sama nije znala odgovor na to pitanje, pa ga stoga nije mogla ponuditi ni njemu.
Najviše od svega, nadala se kako se uopće neće obazirati na nju tijekom
današnjeg dana. Bio je dobar u tome — izuzev trenutaka kad joj je poklanjao
svoju nepodijeljenu pažnju.
— Jesi li udana, Erika Bešćutna?
Toliko o njezinim nadama.
— Ne zovem se tako, i ne, nisam — iako će se to uskoro promijeniti.
Ton njezina glasa izazivao ga je da opovrgne izgovorene riječi. — Tko je
tvoj vjerenik?
— Ne znam mu ime. Moj brat ugovara brak. Radi toga je otišao.
— Nisi li željela sama odabrati? — upitao je poprilično iznenađeno.
— Takvo mi se što nije činilo važnim. Moj me brat voli. Dobro će
odabrati i utanačiti dobar savez. Ne očekujem da ću ostati razočarana.
— A ipak hoćeš, jer sada braka više ne može biti, zar ne?
— Zato jer vjeruješ kako više nikada neću povratiti svoju slobodu? —
priupitala je.
— Čak i ako se nekim čudom domogneš slobode, tko će ti vjerovati da si
odavde umakla netaknuta?
— Poznata sam po svojem istinoljublju — odvratila je ukočeno.
Odgovorio je ravnodušnim tonom. — Tako zbori većina posrnulih
djevica koje tvrde da su i dalje ono što više nisu.
Sjela je kako bi ga prostrijelila srditim pogledom. — A dala bih se okladiti
kako ih je pozamašan broj posrnuo upravo na tebi.
— Zapravo, djevojčuro, djevice me ni najmanje ne privlače. Zamorne su
sa svojim strahovima, nespretne u svojem nedostatku iskustva i histerične u
svojoj boli. Sve u svemu, posve nezadovoljavajuće.
— Morao si leći s velikim brojem djevica da bi došao do tih spoznaja —
odvratila je tonom kojim je htjela jasno dati do znanja kako je upravo sam
dokazao njezinu tvrdnju.

145
 BaP & BD
— Previše sam jadikovki čuo iz usta mladoženja da bih sumnjao u
njihove riječi.
— Tako ti kažeš.
Tko bi mogao biti bolji uhoda za Sase doli Kelt, prema kojemu ne bismo
bili toliko sumnjičavi.
Čak ne govorim ni njihov jezik.
Tako ti kažeš.
Njezina podrugljiva primjedba podsjetila ga je i na one druge riječi i
vlastitu bespomoćnost onoga dana kada su izgovorene.
Shvatila je to kada mu se lice iznenada prometnulo iz ravnodušnog izraza
u onaj neprijateljski.
— To je upravo ono što ja kažem. — Svaku je riječ izgovorio zasebno,
proževši je ledenom studeni. — Namjeravaš li me ponovno nazvati lašcem?
Odlučila je biti oprezna, odgovorivši: — Po prirodi sam sumnjičava.
Takav ga odgovor nije ni najmanje zadovoljio. — Bilo bi najbolje za tebe
da si po prirodi i pokorna. Ako ti ta osobina nije prirođena, možeš je i hoćeš
naučiti.
Svi njezini nagoni zahtijevali su da se pobuni protiv toga. Samoodržanje
je upozoravalo na oprez i povlačenje — barem djelomično.
— Tijelo je, naravno, moguće prisiliti da se povinuje.
— Vjeruješ kako je um nemoguće primorati? Koliko će dugo um prkositi
jednom kada tijelo ne bude moglo ništa doli puzati?
Imao je pravo, a ta ju je spoznaja primorala da se povuče do kraja. Puzati?
Zadrhtala je uz osjećaj posvemašnjeg gađenja.
Selig se osmjehnuo samomu sebi kada mu je ponovno okrenula leđa. Bilo
ju je lako natjerati da prizna poraz. Bila je ponosita, no nije posjedovala
tvrdoglavi ponos kakav je krasio žene u njegovoj obitelji. Bio je u krivu kada je
pomislio da je krasi Kristenin duh. Šteta. Uživao bi je gledati na koljenima i
dlanovima s ovom njezinom prekrasnom grivom razlivenom posvuda oko nje.
Kosa joj je bila krajnje veličanstvena sada kada ju je raspustila. Bila je
izrazito gusta, boje zlata protkana vatrom. Ovako raspuštena prekrivala joj je
leđa cijelom njihovom duljinom, a krajevi su joj se taložili na podu. Dan prije

146
 BaP & BD
ostao je opčinjen dok je češljala te raskošne uvojke — baš kao što je bio opčinjen
i njezinim tijelom dok je naga stajala u kadi.
Ukrutio se, prisjetivši se svega. Pretpostavio je, posve pogrešno, kako će
ga njegova mržnja učiniti ravnodušnim na njezine čari.
Možda bi i bilo tako da te čari nije posjedovala u takvu izobilju.
Raskošne, pune grudi koje su završavale visoko uzdignutim vršcima boje
koralja, uzak i čvrst struk, vitke ruke i vrat, bokovi savršeni za hvatanje te
dugačke, dugačke noge.
Bila je mnogo viša od saskih djevojčura na koje se ovdje priviknuo.
Nedostajale su mu žene koje nisu bile tako krhke, žene s kojima muškarac nije
morao paziti na svaki svoj pokret ili milovanje. Nije posjedovala Kristenine
krupne kosti i jedru snagu, ali tijelo joj je krasila kompaktnost koja mu je davala
čvrstoću, pa riječi krhka i nježna nisu bile prikladne da bi se nju opisalo.
Čak joj je i lice, sada čisto od mrlja prašine koja se na njega nataložila
putem, bilo ljupkije nego što ga se sjećao. Nježno zaobljene obrve, visoke
jagodične kosti, malen i ravan nos te pune, izazovne usne. Jedino je brada
svojom izraženom, arogantnom izbočenošću kvarila savršenstvo njezina lica,
pobrinuvši se tako da ne bude odveć ljupko, no uz njezine blage, ažurne oči,
čovjek je lako mogao zaboraviti na taj jedan detalj.
Bio je spreman odoljeti bilo kakvoj napasti, ali nije bio pripravan na oči
ispunjene požudom, glatku kožu koja je blistala pod kapljicama vode i
sapunicom te ruke koje su tako senzualno klizile njezinim oblinama i
udubinama.
Zavodnica. Dovela mu je krv do vrenja hotimice. Ali unatoč tomu što je
bio potpuno svjestan toga, izgarao je od želje da je uzme; želje koja je bila
snažnija od bilo kakve požude koju je dotada oćutio. Da je bio onaj pravi, pri
punoj snazi, prepustio bi se svojim nagonima, a ta ga je spoznaja ispunjavala
bijesom. Zakleo se i njoj i samome sebi kako je nikada neće dodirnuti na taj
način, računajući na odbojnost koja mu je u tome trebala pomoći. Međutim ni
u jednom trenutku nije očekivao da će umjesto odbojnosti osjetiti žudnju.

147
 BaP & BD

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

D ani su prolazili, stapajući se jedan s drugim, bez nekih novih važnih

događaja. Erikin nemir i Seligova neprestana nazočnost činili su da
vrijeme prolazi brže, barem njoj. Ubrzo se sve pretvorilo u ustaljenu rutinu.
Ivarr bi svakog jutra i svake večeri dolazio kako bi se postarao za lance. Jutrom
bi oslobodio kraj lanca pričvršćen za zid, no nije dirao kraj lanca pričvršćen za
njezin vratni obruč. Savjetovali su joj da tijekom dana omota lanac oko vrata
kao da je ogrlica, što je i činila kako se ne bi spoticala o njega. Iznenađujuće,
tako omotan, lanac nije ni težio više od ogrlice.
Činilo se kako Kristen mrzi te lance više i od nje same. Još se dvaput došla
prepirati sa Seligom, tražeći da ih ukloni, no on se nije dao pokolebati.
Više nikada nećeš kročiti bez njih.
Nije te riječi ponovio sestri, ali Erika ih nije mogla zaboraviti, kao ni
osjećaj posvemašnjeg očaja koji su joj prouzrokovale. I njegova je mati
spomenula lance. Nije, doduše, o njime zborila Kristeninom gorljivošću, nego
potaknuta tek pukom znatiželjom. Selig joj je rekao isto što i Kristen.
Erika nije mogla prihvatiti njegovu odluku, a da je barem ne pokuša
promijeniti. Prsti su joj neprestano bili bolni od pokušaja da se oslobodi barem
onog lanca kojim su je svake noći zakivali za zid. Čim bi bol barem malo jenjala,
stala bi iznova pokušavati, no jedino u čemu je uspjela bilo je svojim prstima
iznova prouzročiti bol.
Čak ni olakšanje koje bi osjetila kada bi Ivarr jutrom uklonio kopču koja
ju je držala prikovanom za zid nije dugo potrajalo jer i dalje nije imala slobodu.
Eda ili Kristen došle bi tijekom dana kako bi je odvele na zahod, ako bi za time
bilo potrebe, no to su bili jedini trenuci u kojima je smjela napustiti Seligovu
odaju i njegovu nazočnost. Spoznaja da je on, uslijed odveć revne skrbi svoje
majke, uživao još manje sloboda bila je slaba utjeha i nipošto ista stvar. Njegovi
dani osuđenosti na bolesničku postelju doći će svojem kraju čim mu se povrati
snaga. Njoj će sloboda, ako bude po Seligovu, zauvijek ostati izvan dosega.
Nije ponovno upitala što će biti s njome jednom kad se on oporavi.
Sjedne se strane nadala da će do tog trena proći još dosta vremena, a s druge je
strane priželjkivala da taj dan osvane što prije kako bi se imala vremena

148
 BaP & BD
oporaviti od muka kojima ju je namjeravao podvrgnuti prije nego što joj brat
dođe po nju. Naravno, sve pod pretpostavkom da će određena količina boli
zadovoljiti Seligovu mržnju. Uvijek je postojala mogućnost da joj namjerava
nanositi bol bez konca i kraja.
Strepila je od te mogućnosti. Morila ju je i briga za Thurstona i njegovu
slomljenu ruku. Pitala se tko će dječaka tetošiti i obasipati ljubavlju sada kada
ona nije tamo. Strahovala je i da bi Turgeis mogao učiniti nešto nepromišljeno
kako bi je spasio pa pritom i sam pasti u zarobljeništvo. A bojala se i kako bi
mogli proći mjeseci prije nego što Ragnar čak i dozna da su je ugrabili.
Do sada su sigurno odaslani glasnici sa zadatkom da ga potraže, no on
nije namjeravao posjetiti samo jedno mjesto u svojoj potrazi za ženom koja će
poći za njega i muškarcem koji će oženiti Eriku. Naravno, sasvim će sigurno
posjetiti Guthrumov dvor, no spominjao je i Norvežane na krajnjem sjeveru,
kao i odlazak u Merciu na istoku, gdje su izvorni žitelji i dalje uspijevali
zadržati kakvu-takvu moć. Uzevši sve u obzir, Ragnar bi zaista mogao izbivati
još mjesecima.
Razgovor sa Seligom nije joj pričinjao zadovoljstvo. Obično su takvi
razgovori završavali njezinom ljutnjom ili dodatnim strahovima povrh onih
koji su je već morili. Stoga nikada nije svojevoljno započinjala razgovore s
njime. Ali on bi joj se povremeno obratio, vjerojatno uslijed puke dosade, a u
nekim od tih prilika pokazao bi joj svoju drugu stranu, itekako poznatu svim
onim ženama koje su ga obožavale.
Uistinu je umio biti šarmantan. Umio je biti zabavan. Umio je postići da
se žena osjeti posebnom. A umio je i prodrijeti do Erike određenim tonom ili
pogledom, od kojih bi joj srce stalo brže udarati. Muškarci poput njega
nadahnjivali su maštarije, a kada je samu sebe uhvatila kako mašta o njemu,
gotovo je zaplakala, no ne prije nego što je zamislila kako bi se bilo naći u
nježnom zagrljaju tih moćnih ruku, osjetiti okus tih senzualnih usana i ugledati
te sive oči pune nježnosti i žudnje za njome i samo njome.
Nasreću, nije joj dovoljno često pokazivao svoju drugu, nježnu stranu da
bi uspjela zaboraviti okrutnost koju je, čini se, čuvao samo za nju.
Nakon što je prošao tjedan, Selig se počeo pridizati iz postelje bez majčina
znanja. Nije napuštao odaju, umjesto toga hodajući po sobi kako bi razgibao
mišiće. Primio bi Erikin lanac pa je vodio za sobom po odaji, koristeći lanac
kao povodac.

149
 BaP & BD
— Navikni se na to — bilo je sve što je rekao, ugledavši njezin upitan
pogled kada je to prvi put učinio.
— Na što?
Nije odgovorio, čak ni kada je ponovila pitanje. Pretpostavila je kako
smatra da joj je vježba potrebna jednako koliko i njemu, što je zapravo bila
istina. Sve je vrijeme sjedila u kutu, sat za satom, odveć prestrašena da prošeta
sobom bez njegova dopuštenja, a previše ponosita da bi od njega tražila bilo
što.
Tog je dana prvi put stala uz njega, prvi put iskusivši njegova gotovo dva
metra visine. Naravno, i prije ga je viđala kako stoji, no nikada mu u tim
prilikama nije bila tako blizu. A znati da je visok nije bilo isto što i spoznati
koliko je zapravo visok. Ni sama nije bila majušna žena, barem ne u usporedbi
sa Saskinjama, koje je odreda nadvisivala. Ovdje je samo Kristen bila viša od
nje, i to tek neznatno, a ipak, Selig ju je nadvisivao gotovo trideset centimetara.
A sada, kada mu se počela vraćati snaga, ta je visina uistinu djelovala
zastrašujuće.
Međutim dan koji nije uspijevala zaboraviti bio je onaj kada je zaspao
tijekom kasnog poslijepodneva. U blizini nije bilo nikoga pa je samo ona mogla
čuti početak njegove noćne more. Dan je bio sparan i vruć, bez tračka
povjetarca koji bi zapuhao kroz prozor i rashladio ih, pa je i sama gotovo
zaspala.
Bolno stenjanje prenulo ju je iz drijemeža. Nije čula ništa slično još od
njihova puta na jug. Obično je znala kada Seliga boli glava, premda nikada ne
bi ispustio ni zvuka. Činjenica da se sada oglasio pobudila je u njoj paniku, zbog
koje se našla uz njegovu postelju i prije nego što je shvatila što čini. Kada joj je
spoznaja naposljetku doprla do svijesti, okrenula se na peti kako bi se vratila
natrag u svoj kut. Neka ga Loki nosi, što se nje tiče. Neće prstom pomaknuti
kako bi mu...
Prigušeno mrmljanje zaustavilo ju je u pola koraka i vratilo natrag
njegovoj postelji. Trebao joj je tek trenutak da shvati kako se ne obraća njoj i
kako sanja, zarobljen u neki bunovan san zbog kojeg je vrtio glavom lijevo —
desno, kao da pokušava zanijekati nešto. Protrnula je kada je pesnicom udario
o postelju. Potom se stao bacakati i koprcati.
Odlučila ga je probuditi prije nego što se ozlijedi. Ne zato što je to bilo
dolično. Ne zato što nije voljela svjedočiti ničijoj patnji, pa ni njegovoj.

150
 BaP & BD
Odlučila je to učiniti zbog toga što bi je još jedna njegova ozljeda prikovala uz
njega i ovu odaju još dulje. Bio je to jedini razlog koji ju je mogao nagnati da se
sagne nad njime i protrese mu rame.
Međutim prišavši mu bliže, uspjela je razaznati promrmljane riječi. —
Dosta... dosta smijeha. Prestani... moraš.
Erika se ukočila shvativši kako sanja o njoj. Obećao joj je kako se više
nikada neće smijati. To mu je bio cilj, izložiti je takvoj patnji da više nikada ne
osjeti bilo kakvu radost. Međutim, činilo se da u svojem snu ne uspijeva u toj
nakani, inače ne bi bio tako uznemiren.
Poželjela ga je pustiti da i dalje spava i nastavi sanjati, ali takvo joj što ne
bi bilo od pomoći ako se uistinu ponovno ozlijedi. Stoga ga je nevoljko,
zatomivši sve snažniju ljutnju, protresla puno grublje nego prije, postigavši
rezultat — no nipošto onakav kakvu se nadala.
Otvorio je oči, no smjesta joj je postalo jasno da nije prisutan duhom.
Dlan mu je poletio prema njezinu zatiljku, povukavši je prema sebi i poljubivši
je prije nego što joj se iz usta stigao oteti uzdah iznenađenja.
Poljubac nije bio nalik ničemu što je dotada iskusila u životu. Snažno
uzbuđenje prostrujalo joj je sve do vršaka nožnih prstiju. Srdžba je iščezla.
Jednostavno za nju više nije preostalo mjesta uza sve nove osjećaje koji su
navrli, boreći se za njezinu pažnju. Usnice su mu klizile njezinima, gurkajući,
vukući, pritišćući, a naposljetku i otvarajući put njegovu jeziku.
Vlažna vrućina, svilena glatkoća i mnoštvo drugih novih osjećaja obuzeli
su Eriku. Zaboravila je disati. Također se zaboravila pridržati za krevet, sručivši
mu se na prsa.
Vjerojatno ga je njezin pad potpuno vratio k svijesti jer ju je iznenada
odgurnuo od sebe, tako snažno da se otkotrljala s kreveta.
Uspravio se u sjedeći položaj kako bi je mogao vidjeti kako osupnuta sjedi
na podu. — Thorova ti svetog čekića, što si to, dovraga, učinila?
—Ja? — Hitro se osovila na noge, tako ljutita da je jedva uspijevala
govoriti. — Samo sam te pokušala probuditi. Ružno si sanjao — zapravo je u
pitanju vjerojatno bio ugodan san, no tebi iz nekog razloga nije odgovarao.
Obrisao je usta nadlanicom, učinivši tako uvredu još gorom. — Ne
sjećam se nikakva sna.

151
 BaP & BD
Erika je odgovorila tek kada je, baš kao i on, rukom obrisala sve tragove
njegovih usana sa svojih. Potom je zajedljivo izgovorila: — Baš šteta.
— Upozoravam te, djevojčuro...
— Prištedi si trud — otresla se. — Ovdje krivnja leži na tebi, a ne na
meni. I budi upozoren, kada mi idući put silom pokušaš utisnuti cjelov —
upotrijebit ću zube.
Rumenilo mu je zapljusnulo lice, otkrivši ljutnju koja je ključala u njemu.
Njezine su ga riječi uvrijedile. — Možeš biti sigurna kako idućeg puta neće biti.
Radije bih poljubio svinjsku stražnjicu.
Erikino je lice poprimilo istu boju kao i njegovo. — Oteo si mi riječ iz
usta.
Zbacio je sa sebe pokrivač kako bi ustao iz postelje. Erika je ovaj put bila
previše bijesna da bi ustuknula. Položila je dlanove na bokove pa isturila bradu.
Bio je pravi blagoslov da je bio odjeven u hlače, kao i svakog dana otkako je
počeo redovito šetati sobom, no ne bi ustuknula ni da je bilo drugačije.
— Što se ovdje zbiva?
Erika nikada neće doznati što se tada moglo zbiti. Kada se poslije
ohladila, shvatila je da je itekako zahvalna na tome. Međutim u tom trenu
oboje su se okrenuli i ugledali njegovu majku kako stoji na otvorenim vratima.
Nije se doimala nimalo zadovoljnom.
Selig se naslonio natrag na svoje jastuke. — Tek neznatno
razmimoilaženje u mišljenju, majko — odgovorio je uzdahnuvši.
— Neznatno? — frknula je. — Prije glasno. Ali drago mi je vidjeti da se
možeš uspraviti.
Okrenuo se i podbočio laktom. — Znači li to da je vrijeme mojeg pritvora
došlo kraju?
— Čini se da tako mora biti. — Nije zvučala pretjerano zadovoljno—
Teška srca moram priznati da si vratio dobar dio svoje negdašnje težine, a čak
se i doimaš kao onaj stari.
Selig se osmjehnuo od uha do uha. — A poradi čega mi je odobrena ova
pošteda zbog koje nisi nimalo sretna?

152
 BaP & BD
— Stigao je glasnik, noseći vijest o kraljevu skorašnjem dolasku. Alfred
bi trebao pristići najkasnije za sat vremena. Royce vjeruje kako će htjeti
porazgovarati s tobom o napadu na tvoju družinu u kojem je ostao bez jednog
od svojih biskupa. Stoga, ako se osjećaš dovoljno dobro da bi sišao dolje u
dvoranu...
— Bio sam dovoljno dobro već prošlog tjedna.
— Nisu prošla ni dva tjedna. Da je po mome...
— Znam, majko — ponovno ju je prekinuo. Na licu mu je i dalje titrao
širok osmijeh. — Ne brini, uzet ću si nepotrebno mnogo vremena da se
odjenem, kako se ne bih iscrpio. Možda bi trebala otići kako bih mogao početi.
Siguran sam da će proći cijeli sat prije nego što Alfred bude tu.
Uputila mu je sumnjičav pogled, no svejedno je otišla, a Selig je gotovo
poletio preko odaje do svoje škrinje.
Erika ga je ukorila. — Trebalo bi te biti sram. Tako lagati vlastitoj majci!
— Zašto? — odvratio je, i dalje se blesavo smješkajući. Bilo je očito da je
potpuno zaboravio na njihovu malo prijašnju svađu. — Kada i sama vrlo dobro
zna da ću biti u dvorani za deset minuta. Što god ti možda mislila, gotovo je
nemoguće zavarati tu ljupku gospu.

153
 BaP & BD

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

S elig je dobro procijenio koliko će mu malo vremena biti potrebno da se

odjene, međutim kada je bio gotov, izgledao je kao da je proveo sate
odijevajući se. Bio je, bez imalo sumnje, krajnje veličanstven. Duge, uske hlače
od jelenje kože sušene na suncu bile su podvezane crnom kožom; bijela tunika
bez rukava bila je u struku usko povezana širokim kožnim remenom, koji je
krasila nordijska kopča sa zmajskom glavom.
Njegove crne čizme, načinjene od meke kože, bile su obrubljene bijelim
krznom, baš kao i kratki crni plašt koji su mu na ramenima pridržavale zlatne
kopče. Dvije istovjetne zlatne narukvice vijugale su mu oko moćnih bicepsa,
njihovi krajevi ukrašeni zmajskim glavama s kojih su bljeskale sićušne oči
načinjene od rubina. Narukvice su bile pripijene uz mišiće, svjedočeći da se
meso vratilo uz kosti i popunilo donedavno usukan trbuh.
Gravirani zlatni disk, koji je objesio oko vrata, prikazivao je tri vuka od
kojih je svaki veći od onog prethodnog, a čije su oči također činili rubini. Zlatni
lanac, koji je pridržavao disk, bio je mnogo deblji od Erikinih lanaca, a
vjerojatno i dvostruko teži.
Njegova crna kosa, bujna i sjajna nakon nedavna pranja — tog je jutra
bila primorana otrpjeti još jednu njegovu kupku, premda je, kao i inače, oči
držala uperene u zid — pri svakom mu se pokretu prelijevala preko ramena.
Oprečnost kose i bijele tunike bila je zapanjujuća.
Erika nije mogla ne zuriti u njega, zaboravivši svoju odluku da će
izbjegavati razgovore koji joj ne budu nametnuti. — Imaju li vukovi neko
dublje značenje za tvoju obitelj? — upitala ga je.
Gurnuo je prsten na prst, ni ne pogledavši je. Prstenje savršeno pristajao,
također posvjedočivši njegovu oporavku, barem snage.
— Ne. Ali imao sam dva za ljubimce dok sam bio dijete — odgovorio je.
Nije to našla neuobičajenim. I sama je kući dovela vučje štene kad joj je
bilo osam godina. Otac joj je zabranio da ga zadrži.
— Zašto su tada tri na medaljonu?

154
 BaP & BD
— Treći je zamijenio prva dva kad mi ih je starost oduzela.
— Tada je treći još uvijek živ?
— Da — odgovorio je, zaustavivši se pred njome. — A sada odmotaj svoj
lanac, djevojčuro.
Dokučivši njegove namjere, pobunila se: — Nema potrebe da me
prikivaš za zid samo stoga što nećeš biti ovdje. Zaključaj vrata umjesto toga.
Osmjehnuo se zapanjujuće lijepim smiješkom koji ju je upozoravao da joj
se neće svidjeti njegov odgovor. — Otkada živiš u uvjerenju da je pred tebe
stavljen izbor, djevojčuro?
Bilo je to zbog njihove prijašnje svađe i onog prokletog poljupca. Znala
je kako jest.
— Ne, u krivu si. — Ponovno joj je čitao misli — ili izraze lica. — Poći
ćeš sa mnom dolje.
Bilo je to posljednje što je očekivala da će čuti od njega. — U dvoranu?
— Da.
Djelić slobode, mada privremen. Bila je to svojevrsna nagrada, stoga bi
trebala biti nepovjerljiva. Međutim golemo uzbuđenje ugušilo je glasić
sumnjičavosti.
Odmotala je svoju “ogrlicu” pa mu dodala njezin kraj. Nije ga primio,
posegnuvši umjesto toga za drugim krajem, pričvršćenim za njezin vrat. Težina
je nestala u tren oka, a činilo se kako mu čin nije predstavljao ni najmanji
napor.
— Dakle snaga ti se potpuno vratila. — Riječi su izletjele, gotovo je
ostavši bez daha.
— Ne potpuno, no sasvim dovoljno — odgovorio je, ne skrivajući
zadovoljstvo.
U sljedećem se trenu lanac ponovno našao pričvršćenim uz obruč na
njezinu vratu, a ona je shvatila da je samo iskušavao svoju snagu, otvorivši i
zatvorivši zapornu kariku lanca kako bi poštedio Ivarra svakodnevnih dolazaka
u njegovu odaju.
Njezino je razočarenje bilo opipljivo i tako snažno da gotovo nije ni
primijetila da mu je dlan stao kliziti cijelom duljinom lanca, odgurnuvši pritom

155
 BaP & BD
njezin pa nastavivši kliziti sve do kraja lanca, nakon čega je kraj omotao oko
svoje šake. Potom je napustio odaju, povukavši je za sobom.
Nije se ni pokušala usprotiviti, barem ne dok nisu došli do stubišta. Kada
je zakoračio na stube, još uvijek držeći kraj lanca u ruci, ustuknula je i povukla
se, a lanac se između njih napeo.
— Sada možeš pustiti lanac. Ja...
Okrenuo se prema njoj, podigavši obrvu. — Nisam li ti rekao da se
navikneš na ovo?
Namrštila se. — Ne razumijem.
— Mislila si kako ću ti priuštiti jednaku bol kao i ti meni, Erika Bešćutna?
— Ponovno osmijeh — upozorenje. — Ne, nikada to ne bih mogao učiniti ženi,
čak ni tebi. Postoje drugi načini, poput boli poniženja i srama. — Povukao je
lanac, a ona je zateturala niza stube, gotovo se zabivši u njega. — Nastoj ne
zaostajati.
Nije to bilo mučenje, a opet, nekako, ipak jest. Sada je naposljetku
doznala svoj usud, ono što je otpočetka spremao za nju.
Nije to bila uobičajena odmazda. Nešto tako jednostavno ne bi bilo
dostatno za nju. Samo obeščašćenje i poniženje u svakoj prilici, sve dok joj
ponos ne bude sveden do ništice. Radije bi otrpjela fizičku bol, no taj joj izbor
nije bio ponuđen. Donio je odluku... Ne, neće dopustiti da je takvo što porazi.
Mogao joj je priuštiti poniženje, no ona mu nipošto neće predati svoj ponos.
Nekako će ga uspjeti zadržati.
Nastavio je silaziti stubama. Iako joj je i sama pomisao bila odbojna, ostala
mu je blizu kako nitko ni na trenutak ne bi posumnjao u činjenicu da ga prati
svojom voljom, učinivši tako cijeli prizor lakrdijom jer ju je on vodio na
povodcu.
Nije mogla kontrolirati boju koja joj je oblila obraze, jasno vidljivu svima
koji su bili u dvorani, no glavu je podigla visoko, ne izbjegavajući ničiji pogled,
čak ni onih članova njegove obitelji koji su ga čekali pokraj stolova
raspoređenih oko glomazne pivske bačve.
Gospa Brenna promatrala je prizor s osudom. Kristen je čvrsto stisnula
zube, jasno dajući do znanja koliko je bijesnom prizor čini. Lorda Roycea
situacija je zabavljala, a Seligov otac nije pokazivao nikakvih emocija. I inače
je to rijetko činio kada bi je pogledao.

156
 BaP & BD
Ostali ljudi u dvorani stali su sa svojim poslovima kako bi ih ispratili
pogledom, a Erika se bila primorana tješiti mišlju da će tako blizu Seligovoj
veličanstvenosti ona biti gotovo ne zamjetna, posebice u jednoličnoj odjeći
sluškinje koju su joj dali. Nekoliko centimetara prekratka sivosmeđa podsuknja
pružala je neometan pogled na okove oko njezinih gležnjeva. Također je bila
preuska za njezine bujne grudi, premda je napetost tkanine skrivala odveć
labava siva halja, koja je u struku bila privezana komadom užeta.
Poveo ju je ravno prema dijelu dvorane gdje je čekala njegova obitelj.
Sjedili su, svi osim Garricka koji je stajao, položivši jedno stopalo na kraj klupe
i laktovima se oslonivši o vlastito bedro.
Selig je, kao da je već prije bio s njima pa se sada vraća, bezbrižno sjeo na
klupu nasuprot njima. Kako joj nije ništa naredio, Erika mu je ostala ukočeno
stajati za leđima.
Kristen je ustala čim je sjeo, vjerojatno misleći kako će ubojiti pogled
kojim ga je prostrijelila polučiti više uspjeha ako mu ga uputi svisoka. — Ovo
je nedopustivo, Selig — započela je.
— Nećeš ni pitati za moje zdravlje, sestro?
Činilo se kao da je progutala riječi koje je namjeravala dodati onima
maločas izgovorenim, umjesto toga procijedivši: — Je li ti bol potpuno minula?
— Uvelike.
Nagnuvši se prema njemu, šakama je udarila o stol. — Tada ponavljam,
ovo je nedopustivo, i da se nisi drznuo upitati me što, ti bezumna magarčino,
jer vrlo dobro znaš o čemu zborim. Zar želiš kraljevu pažnju skrenuti na nju?
Odgovorio je ravnodušnim slijeganjem ramena. — Nije tako
neuobičajeno vidjeti okovana roba.
Erika se zgrozila čuvši riječi pa se okrenula kako ne bi morala dalje
slušati. Međutim što god da je Selig rekao nakon toga, bilo je na keltskom, a
Kristen je slijedila njegov primjer. Kako ih nije razumjela, Erika se odlučila
zasad ne obazirati na njih.
— Muškog roba možda i ne — složila se Kristen. — No posljednja žena
koja je ovdje nosila lance bila sam ja. Čak i ako Alfredu ne upadne u oči, što će
je spriječiti da ne zaiska njegovu pomoć? I nemoj ni na trenutak pomisliti kako
neće saslušati Dankinju. Ako će ikoga saslušati, bit će to upravo Dankinja.

157
 BaP & BD
Royce se u tom trenu žustro uključio u raspravu. Budući da mu Kristen
još nije potpuno oprostila batine koje joj je udijelio i budući da ga je još uvijek
častila s više hladnoće nego što je njegova strastvena priroda mogla s lakoćom
podnijeti, odgovaralo mu je stati na njezinu stranu kada je ovo bilo u pitanju.
Činjenica da je imala valjane argumente bila mu je manje važna.
— Ima pravo — obratio se svojem šogoru. — Alfred bi vrlo lako mogao
zatražiti da oslobodiš gospu. A nije mudro odbiti kralja bez valjana razloga.
— Moji razlozi itekako su valjani — Selig je bio nepokolebljiv.
— Koliko se god to nepravednim moglo činiti, kraljevi obično ne
smatraju odmazdu razumnom.
— Posebice kad ona može ugroziti mir njihova kraljevstva — dodala je
Kristen.
— A nipošto ne vole gubiti sposobne muškarce u osobnim sukobima —
nadovezao se Royce — u trenutku kada takve muškarce trebaju za svoje ratove.
Prepirka se nastavila usijavati. Brenna nije vidjela smisla uključivati se u
nju, a nije ni Garrick, koji je iskoristio priliku da priđe Eriki.
— Dakle učinio je od tebe robinju ljubimicu?
Riječ ljubimica vrijeđala ju je i više od riječi robinja jer je savršeno
opisivala ono što joj je Selig činio. Odnosio se prema njoj kao prema
pripitomljenoj životinji, ljubimici koja mu služi za zabavu, stvorenju koje nije
ni nasilno ni opasno, nego odveć nesposobno da bi mu se pružila sloboda
kretanja bez sigurnosti koju pruža povodac.
Bio je to prvi put kako joj se Seligov otac obratio, premda je ranije često
posjećivao Seliga u njegovoj odaji. Sada se zapitala je li jednako okrutan poput
svojeg sina kada joj je s takvom lakoćom istaknuo poniženje vlastita položaja.
Izraz njegova lica nije joj otkrivao ništa, i dalje ga je bilo nemoguće iščitati.
— Vjeruje kako me podjarmio.
Tim je odgovorom na Garrickove usne izmamila natruhu osmijeha. —
Tako je mislila i moja žena. Ni ona nije bila voljna priznati da je posjedujem.
Erika nije mogla vjerovati onomu što čuje. I mater i kći nekoć su
podjarmili muškarci za koje su se poslije udale. Nije ni čudo da je Seligu ta
zamisao tako brzo pala na um. Samo je slijedio obiteljsku tradiciju.

158
 BaP & BD
Sama je pomisao bila zastrašujuća, no ona barem neće skončati poput
njegove majke ili sestre, udana za svojeg uzničara. Izgledi da će se takvo što
zbiti bili su jednaki onima da će unutar sljedećeg sata vratiti svoju slobodu.
Nikakvi.
— No uskoro je ona bila ta koja je posjedovala mene, srcem i dušom. —
Garrick se još uvijek prisjećao. — Želiš li čuti kako je to postigla, djevojčuro?
— Nije mi stalo...
— Nesalomljivom voljom i ponosom koji se nije dao povinovati. Bila je
poput vatre u zemlji leda, žena u čijim je grudima tuklo srce ratnice — i koju
su krasile ratničke vještine. Najprije je zavrijedila moje divljenje, a potom i
moje srce. Hoće li se tvoj ponos povinovati?
Poželjela je da je nije pitao nešto tako osobno. — Ne — uzvratila je
ukočeno. — Ali radi mene same, nipošto kako bih na njega ostavila dojam.
— Tvoja je ljutnja razumljiva.
— Ljutnja je tek djelić onoga što osjećam spram vašeg sina — priznala
mu je.
Pogled mu je postao zamišljen. — Žalostan je način na koji se odnosi
prema tebi, žalostan i posve iznenađujući.
— Želite li reći da ne baca u okove svaku ženu koja ga da išibati?
— Ne budi drska prema meni, dijete — blago ju je prekorio. — Htio sam
reći kako nikada dosad nije naudio ženi. Obožava ih.
— Osim mene.
— Osim tebe — složio se.
Pomislila je kako je njihov razgovor okončan. Svađa iza njih i dalje je
bjesnjela. Međutim Garrick još uvijek nije otišao od nje.
Progovorio je nakon nekoliko trenutaka nelagodne tišine. — Moja se kći
žustro zalaže za tebe.
Čuvši riječi, Erika je prezrivo frknula. Nije si mogla pomoći. — Vaša kći
ne bi prstom pomaknula kako bi mi pomogla. Samo se gnuša prizora ovih
lanaca.
— Nemoj biti tako sigurna da znaš koje su njezine pobude. Seligovo ju je
ponašanje potpuno zbunilo.

159
 BaP & BD
— Ali ne i vas?
— Ne potpuno.
— Želite li reći da muškarci razumiju osvetu mnogo bolje od žena?
Sumnjam da je tako.
— Dakle sada i sama žeđaš za odmazdom?
Erika je ostala iznenađena, ne toliko pitanjem koliko svojim odgovorom.
— Nisam nijednom pomislila na osvetu. Sve o čemu maštam jest sloboda. No
pretpostavljam da ću s vremenom i sama početi snatriti o osveti.
— Tada se nadajmo da ćeš dobiti natrag svoju slobodu prije nego što te
obuzmu takve misli — odgovorio je.
Ponovno iznenađenje, ovaj put snažnije. — Ne odobravate ovo što on
čini?
— Nije mu svojstveno biti okrutan ili grub. To je ono što zbunjuje
njegovu sestru. Osjećam kako će zažaliti zbog svojih postupaka.
— Mogli biste odlučno zatražiti od njega da zaustavi ovo ludilo.
Osmjehnuo joj se blagonaklono. — Ako nisi primijetila, Erika od
Gronwooda, moj je sin u onoj dobi kada više ne sluša svojeg oca bespogovorno.
Najviše što mogu jest savjetovati ga.
— Hoćete li?
— Oko tebe ne. Moja žena i ja odlučili smo se ne uplitati.
Još jedan slabašan tračak nade bespovratno ugušen. Erika mu je ogorčeno
okrenula leđa, očekujući da će se suočiti s ostatkom obitelji, ali njih više nije
bilo tamo. Ostali su samo Selig i Royce, a Selig se bio okrenuo kako bi je
promatrao. I dalje je sjedio na klupi, a vjerojatno je čuo i većinu izgovorenog.
Prkosno je podigla bradu, samo da bi na vratu osjetila kako je nešto
povlači naprijed. Namatao je lanac oko šake. Da je nastavio, primorao bi je da
se ponovno pogne nad njime. Nije otišao toliko daleko, no sada mu je bila tako
blizu da je bio primoran podići glavu kako bi je pogledao. Činilo se kako mu to
ne smeta.
Na stolu iza njega primijetila je pladanj s hranom koji je netko u
međuvremenu donio, premda ura objeda nije bila ni blizu. Tijekom protekla
dva tjedna pojeo je dovoljno hrane da se njome moglo nahraniti omanju vojsku,

160
 BaP & BD
a žene ove dvorane i dalje su bile odlučne u nakani da ga još utove. Počela se
pitati koliko je zapravo bio krupan prije ozljede.
— Smiješ sjesti pokraj mene i dijeliti sa mnom hranu ako si me spremna
priznati kao svojeg gospodara.
Oči su joj se skupile u ljutnji prije nego što je pogled ponovno skrenula
prema njemu. — To nije naziv koji bih upotrijebila za tebe.
Osmjehnuo se, jasno joj davši do znanja kako je shvatio što želi reći. —
Tada mi možeš jesti iz dlana, pokraj mojih nogu.
Bila je iznenađena jer nije dodao — poput psa. — Ne namjeravam uopće
jesti, hvala.
— Uvjeren sam kako hoćeš. Hrana je nužna za dobro zdravlje, a ja se
namjeravam pobrinuti da ostaneš zdrava. Odjeća pak nije nužna.
Boja joj se potpuno ocijedila s lica. Učinio bi to. Svukao bi je do gola pred
svim ovim ljudima. Zar je postojalo veće poniženje od toga, a on ju je, na kraju
krajeva, želio poniziti.
Međutim tog se trena nije osjećala popustljivo, možda i stoga jer je bila
uvjerena da će ionako s vremenom doći do toga, što god učinila. Sada ili poslije,
neće činiti veliku razliku.
— Čini kako želiš — izgovorila je što je ravnodušnije uzmogla.
— I namjeravam, djevojčuro; namjeravam činiti upravo ono što želim.
Stao se smijati, primijetivši da je posve ukočena i spremna na najgore.
Osjećaj takve moći nad njom bio je više od pukog zadovoljstva. Ugoda koju je
osjećao bila je tako snažna da je bila gotovo seksualna. Neće ostati bez toga zbog
neslaganja s kraljem.
— Međutim — nastavio je — danas ću te poštedjeti odluka o svojem
usudu. Moja me sestra uvjerila kako ne bi bilo najmudrije upoznati te sa saskim
kraljem. Morat ćemo se strpjeti do njegova odlaska kako bismo doznali hoćeš
li mi jesti iz dlana — ili me nazvati svojim gospodarom.
Erika se ponadala da će kralj premjestiti svoj dvor u Wyndhurst i ostati
tu do daljnjega. Ono s čime će se morati suočiti nakon njegova odlaska doimalo
se nepodnošljivim.

161
 BaP & BD

DVADESET PETO POGLAVLJE

S ljedeća je dva dana Erika češće bila sama nego što je imala društvo. Nije joj
to ni najmanje smetalo, unatoč tomu što joj je kretanje bilo ograničeno na
njezin kutak Seligove odaje. Ne samo da je zakračunao vrata nakon što ju je
onog dana vratio na kat, netom prije kraljeva dolaska, nego ju je i prikovao uza
zid. Nije tijekom svoje odsutnosti ništa prepuštao slučaju, a tako je bilo i svakog
dana otada.
Uveseljavala ju je pomisao kako on vjerojatno smatra da bi bila spremna
slomiti vrat verući se kroz prozor njegove odaje. Ili je možda mislio kako bi se
mogla pokušati utopiti u kadi prljave vode koju su služavke ostavile u sobi,
odveć zauzete kraljevskom svitom. A ta svita...
Triput su žene dolazile kucati na vrata odaje, odreda saske dame ako je
bilo suditi prema glasovima, tražeći Seliga, koji mora da je netom prije napustio
dvoranu ako su pomislile da se povukao ovamo. Erika se zapitala koliko je već
puta zabavljao dvorske dame u ovoj odaji ako su je tri gospe uspjele naći bez
ikakve muke. I gdje ih je zabavljao sada kada mu je odaja već bila zauzeta, a
nesumnjivo i svaka druga prostorija.
Eda je, kao i inače, dolazila s hranom, a sada i s noćnom posudom jer,
kao ni Erika, nije imala snage otprijeti lanac sa zida, a Selig je rijetko bio
nazočan kako bi to učinio. Stara je sluškinja nije više promatrala s gnušanjem
kakvim ju je ispočetka častila.
Pogled joj je sada bio prožet ponajviše sažaljenjem, na čemu joj Erika nije
bila nimalo zahvalna.
Pronaći će izlaz iz ove nevolje. Bilo je samo pitanje vremena. A kako
dosad ni sama nije podlegla samosažaljenju, nije ga željela ni od bilo koga
drugoga.
Dan prije Eda je prijazno čavrljala o kralju i njegovim dvoranima, ne
očekujući odgovora od Erike, i ne dobivši ga. Po svemu sudeći, Alfred je
putovao tek s dijelom svoje svite te su očekivali kako će otići za nekoliko dana
— što za Eriku nisu bile ugodne vijesti.

162
 BaP & BD
Danas međutim Eda više nije govorila samoj sebi. Starica se prvi put
otvorila, iznenadivši Eriku svojom primjedbom. — Nemate pojma koliko me
podsjećate na moju Kristen — osim što je ona bila borac.
Erika nakon toga nije mogla ostati šutke. — Želite reći da ja nisam?
— Nimalo se ne žalite, gospo. Dopuštate onom nevaljalcu da čini s vama
što mu se prohtije.
Erika je bila osupnuta. — Ne vidim kako bih ga mogla zaustaviti.
— Ne vidite? Moj gospodar Royce bio je puno krući čovjek. Izgubio je
polovicu obitelji u vikinškom napadu. No Kristen ga je uspjela smekšati i
primorati ga da joj ukloni okove jer je znao koliko ih prezire. Zna li Selig koliko
mrzite ove lance, ili vjeruje kako vam je svejedno?
Erika je odabrala upravo taj pristup, no unatoč tomu osjetila je potrebu
da brani svoju odluku. — Seligu je na pameti isključivo osveta nada mnom.
Uživao bi u spoznaji da prezirem okove.
Eda je prezrivo otpuhnula. — Osveta je tom mladiću potpuna novina.
Sumnjam kako zna što uistinu želi. Međutim imajte na umu kako ratujete sa
ženskarom. On živi kako bi udovoljio ženama. Sama pomisao na to da bi im
mogao nanijeti bol potpuno mu je strana. Kad bi istinski povjerovao da vam
nanosi bol, pitam se koliko bi dugo ustrajao u tome.
Eda je nakon toga otišla, a Erika je dugo vremena ostala promišljati o
onome što je starica rekla. Možda je nanošenje boli ženama uistinu nešto novo
Seligu, no vrlo je brzo učio i dobro se snalazio u tome — ne, bilo bi nepošteno
takvo što ustvrditi. Istini za volju, nijednom joj zapravo nije nanio bol. Nije ga
mogla kriviti za nekoliko ogrebotina koje si je sama nanijela, a ni nekoliko
krvavih žuljeva na stopalima koje se moglo izbjeći da nije bila preponosita
zaiskati natrag svoje cipele. Udarac u obraz također nije bio njegova krivnja,
naprotiv, on je bio taj koji je spriječio nove udarce.
Zapravo je jedina stvar koju je pretrpjela od njegove ruke bilo učestalo
sramoćenje — i gubitak slobode koji će, ako je ubrzo ne vrati, istinski početi
boljeti. No što joj je to govorilo o Seligu? Je li Eda bila u pravu? Hoće li njegova
žeđ za odmazdom prestati ako pomisli da joj nanosi veliko zlo? Ako zaplače,
ako počne zanovijetati i žaliti se...

163
 BaP & BD
Erikini su obrazi porumenjeli na samu tu pomisao. Ne bi mogla učiniti
ništa od toga — ne ako joj je preostala nada u bilo kakav drugi izlaz. Njezin joj
ponos jednostavno ne bi dopustio da se ponizi na taj način.
Uostalom, i dalje je gajila nadu, nadu u svojeg brata. Odjahat će odavde i
nikada više neće vidjeti ove ljude, nikada je više nitko neće podsjećati na
poniženja koja je doživjela ovdje, nikada... To nije bilo potpuno istinito. Kako
će zaboraviti muškarca poput Seliga Haardrada kada ga je mogla s lakoćom
predočiti sebi u mislima, tako zorno kao da stoji pred njome? A strahovala je
kako taj prizor neće izblijedjeti ni nakon dugo godina.
Predmet njezinih maštanja pridružio joj se tijekom ranog
poslijepodneva, noseći na licu osmijeh kojeg se već naučila pribojavati. Najprije
je otpro lanac s kuke na zidu, no danas joj nije pružio njegov kraj kako je inače
običavao činiti. Umjesto toga privukao ju je k sebi.
— Imaš sreće, djevojčuro — rekao je glasom koji je otkrivao njegovo
dobro raspoloženje. — Ne moramo čekati Alfredov odlazak kako bismo dobili
odgovor na pitanje koje nas oboje mori.
Erika je progutala uzdah nezadovoljstva, potpuno svjesna o čemu zbori.
— Što se zbilo?
— Royce je odveo kralja i većinu muškaraca u lov. Neće ih biti barem
nekoliko sati. U dvorani je ostala tek nekolicina lordova i većina dama.
— Zašto im se nisi pridružio u lovu? Ili su te možda gozbe i terevenke
odveć iscrpile?
— U riječima ti se ćuti takva nada, no bojim se kako ću te morati
razočarati — odgovorio je, hineći pomirljiv ton pun isprike, premda ga nije baš
najbolje uspio pogoditi. — Jednostavno mi je milije vrijeme provoditi... s
tobom.
— Osjećaj, naravno, nije obostran.
Nasmijao se. Bio je izvrsna raspoloženja i bridio je od iščekivanja. A ona
je točno znala što iščekuje. Čak mu nije bilo stalo ni koji će mu odgovor dati. I
jedan i drugi sasvim će dobro poslužiti njegovoj nakani.
— Imala si dovoljno vremena porazmisliti o mojem zahtjevu...
— Ni na trenutak nisam razmišljala o tome — hitro ga je prekinula s laži.

164
 BaP & BD
Međutim bilo je očito kako odgađanje neizbježnog neće uroditi plodom.
— Baš šteta, no na kraju krajeva, nije ni važno — uzvratio joj je sa
zadovoljstvom. — Nije potrebno predugo razmišljati kako bi odlučila hoćeš li
me osloviti kao svojeg gospodara — ili ne. Hoćeš li na sebi nositi samo svoje
lance — ili ne. Koja je tvoja odluka, Erika Bešćutna?
— Nijedno od toga.
— Namjeravaš mi jesti iz ruke, podno mojih nogu? Više ti ne nudim taj
izbor. Možda u nekom trenu to i učinim, ali u ovom trenu neću.
— A ja ne prihvaćam ništa od onoga što mi nudiš.
— Naprotiv rekao bih da si sasvim jasno izrazila svoj izbor. Erika je
zakoračila unatrag, odmaknuvši se od njega u nevjerici, ali lanac joj nije
dopustio da se uzmakne daleko, a on ga je iskoristio kako bi je privukao natrag
k sebi.
Podigla je glas, time jasno otkrivši razmjere svoje panike. — Rekla sam
da ne prihvaćam suludi izbor koji stavljaš preda me?
Uzvratio je tonom kakvim bi se netko mogao obratiti slaboumnom
djetetu. — Ali to nije bila jedna od mogućnosti stavljenih pred tebe. Moraš se
pridržavati onoga što ti je ponuđeno, a kako si već obznanila svoju odluku...
— Nisam to učinila!
— Tada se ispričavam, no mogao bih se zakleti kako nisam čuo riječ
gospodaru s tvojih usana. Priznat ću kako sam mogao pogriješiti ako mi sada
ponoviš tu riječ.
U odgovor je stisnula usnice tako čvrsto da su problijedjele. On pak nije
bio nimalo nezadovoljan prizorom pred sobom. Baš naprotiv. Nasmijao se od
srca.
— Ne? — Odgovorio je umjesto nje. — Tada se čini kako sam ipak imao
pravo maločas. Odlučila si se naočigled svima šepuriti s ono malo draži koje
posjeduješ. Siguran sam da će nekolicini koja je ostala u dvorani prizor biti
itekako zanimljiv i zabavan. Sada smiješ svući odjeću sa sebe.
Ako se trudio njezin “navodni” izbor prikazati većim od dvaju zala,
itekako je uspijevao u tome. Prezirala je način na koji se poigravao njome, kao
i činjenicu da je u tome pronalazio izrazito zadovoljstvo. Međutim Erika se ovaj

165
 BaP & BD
put nije namjeravala dostojanstveno, ili na bilo koji drugi način, pomiriti sa
sudbinom.
— Nemam namjeru nikoga zabavljati — izgovorila je hladno — a
ponajmanje od svih tebe. Ako nisi primijetio, maloumniče, odbijam surađivati.
— Besramni prkos?
Kimnula je glavom. — To je bila tvoja zamisao, ne moja. Ako me želiš
vidjeti bez odjeće, morat ćeš je sam svući s mene. No nemoj očekivati da ću
pokorno i mirno stajati ovdje dok me svlačiš.
Namrštio se tek na trenutak, a potom je nezadovoljstvo iščezlo, isprano
dubokim grohotom koji mu se prolomio iz grla. — Ionako sam vjerojatno puno
vještiji u tome od tebe. Dođi, uistinu si u nepovoljnu položaju tako okovana.
Pruži mi svoje dlanove da te oslobodim.
Poštenje i pravičnost? S njegove strane? Trebala je smjesta postati
sumnjičava, i bila je sumnjičava, no nagovještaj slobode predstavljao je odviše
primamljivo iskušenje da bi ga tek tako zanemarila. A on je već izvukao ključ
pa joj ga pružio. Možda je uistinu priželjkivao veći izazov sada kada je njegova
prokleta igra trebala prijeći na tjelesnu razinu. Bilo kako bilo, uistinu bi joj bilo
lakše kada je ne bi sputavali lanci.
Gurnula je dlanove prema njemu. Prekasno je shvatila kako njezine
haljine neće biti moguće svući bez rezanja ako joj barem jedno od zapešća ne
bude slobodno. Međutim prije nego što je uspjela povući dlanove natrag k sebi,
jedan od obruča već je visio s drugoga, koji je još uvijek bio zaključan oko
drugoga ručnog zgloba. Njegov izraz lica govorio je upravo ono što je i sama
netom dokučila. Njegova je varka uspjela, a uistinu se radilo o podloj varci.
Zamahnula je slobodnim obručem prema njegovoj glavi kako bi mu
izrazila zahvalnost. Okovi su predstavljali sasvim pristojno oružje, međutim
vještina kojom je ona vitlala njima bila je daleko od toga. Selig se s lakoćom
sagnuo udesno pa je zgrabio za još okovano zapešće, pritisnuvši ga iza njezinih
leđa.
Tim mu se potezom našla nadohvat ruke, a dok ga je ona bezuspješno
pokušavala odgurnuti netom oslobođenom rukom, on je svojom slobodnom
rukom pokušavao olabaviti čvor na užetu koje joj je služilo kao pojas. Za razliku
od nje, on je u svojoj nakani uspio pa je, prije nego što ju je pustio, slobodnom
šakom zgrabio rukovet njezine gornje halje i povukao gore. Premda je tkanina

166
 BaP & BD
bila labava, materijal se podigao bez zapinjanja, sve dok nije došao do Erikinih
ruku koje su se odbile podiči skupa s njime.
Na trenutak je pomislila kako je izvojevala pobjedu, no on zapravo nije
pokušavao učiniti sljedeći korak, posve zadovoljan time što ju je ostavio
zakopanom i bespomoćnom ispod tkanine njezine gornje halje, koja joj je sada
pokrivala glavu, dok se on usredotočio na vezice mnogo uže podsuknje.
Zarobljenih ruku i lica pokrivena tkaninom, srdito je vrisnula, pokušavši mu
se izmaknuti. Ruka oko njezina struka spriječila ju je u toj nakani. Stoga se stala
boriti ne bi li barem uspjela osloboditi ruke pa se njima obraniti od njega.
Međutim netom nakon što je uspjela osloboditi lice gornje halje, donja se
počela podizati.
Razjarila ju je spoznaja da unatoč slobodnim rukama ne uspijeva u
svojem naumu. Pokušala je ponovno priljubiti ruke uz tijelo, no on je posegnuo
i zgrabio je zajedno, pa potom i drugo zapešće, podigavši ih oba iznad njezine
glave, gdje ih je uspio pridržati dovoljno dugo da i obje halje slijede isti put, a
upravo to se i zbilo. U jednom je trenutku slobodni okov zapeo za rukav njezine
podsuknje, no jedan snažan trzaj bio je dovoljan da ga se oslobodi.
Dali su joj samo robovsku odjeći, bez potkošulje, bez hlača ili čarapa, tako
da je sada bila potpuno naga. Međutim nelagoda je još nije dotaknula svojom
rukom. Bijes je još uvijek presnažno ključao, a kako su joj okovani gležnjevi
priječili bijeg, nije joj preostalo ništa doli da ga napadne.
Bio je to, naravno, uzaludan trud protiv muškarca njegove veličine. Nije
osjećao njezine udarce, ostavši mirno stajati i tek podigavši obrvu nakon što
mu je udijelila dva udarca pesnicom. Počela se pitati kako mu je udarac u glavu
uopće mogao nanijeti bol. No kada je ponovno zamahnula okovom prema
njemu, prestao se poigravati njome pa vrlo brzo priveo njezina nastojanja kraju.
Ruka joj se ponovno našla za leđima, premda ovaj put nije bilo pojasa
koji bi morao odvezati. Sada se našla čvrsto pripijenom uz njega, a u takvoj
blizini njemu nije bilo teško slijediti njezinu slobodnu ruku od ramena prema
zapešću, unatoč naporu kojim ju je pokušavala osloboditi. I ta joj je ruka
naposljetku završila iza leđa.
Ali kada je njegova druga ruka pustila njezino zapešće kako bi slijedila
lanac koji je još uvijek bio pričvršćen za njega, oči su joj se razrogačile jer je
shvatila što smjera učiniti. A potom je to i učinio; obruč se stegnuo oko njezina
slobodnog zapešća, a škljocaj brave protjerao joj je srsi cijelim tijelom.

167
 BaP & BD
Potom ju je pustio, no dužina lanca za njezinim leđima nije joj dopuštala
da ispruži ruke pred sebe, ostavivši joj tek toliko prostora da ih je mogla staviti
postrance. Bila je naga, potpuno izložena i nemoćna čak i grudi dlanovima
zaštititi od pogleda. Zar ju je ovakvu namjeravao provesti dvoranom punom
žena koje bi likovale nad prizorom tako ponižene Dankinje?
Osupnutost je na trenutak zatomila ponos, a to je bilo sasvim dovoljno
da je on na povocu izvede iz odaje. Slijedila ga je bespogovorno. Istini za volju,
otimanje ionako ne bi urodilo plodom pa nije ni razmotrila tu mogućnost.
Užasnutost posljednjim poniženjem koje je doživjela od njegovih ruku ubrzo
je donekle jenjala. Ono što je preostalo bila je srdžba, snažnija od ičega što je
dotada osjetila.
Još uvijek nisu došli do stubišta kada ga mu je jasno dala do znanja što
osjeća. — Kukavički huljo. Svinjski nakotu. Kužni nitkove!
Već se okrenuo, nadvivši se nad njome prije nego što je izgovorila
posljednju riječ, a vlastiti mu je gnjev na lice istjerao rumenilo. — Na koljena
kada mi nadijevaš imena — naredio je, zarežavši.
Spustila se na koljena bez trunke oklijevanja pa mu, nagnuvši se naprijed,
zarila zube u desno bedro. Selig je zaurlao. Prvi mu je poriv bio sagnuti se, no
prije nego što mu je drugi poriv uspio doći do uma, izgubio je ravnotežu.
Zgrabio ju je za ramena kako bi se pridržao i održao na nogama, no time ju je
samo uspio odgurnuti od sebe pa se srušiti na nju.
Na trenutak je ostala bez daha. Kada je povratila dah, pokušala ga je
odgurnuti, brzo shvativši kako joj ruke neće biti od pomoći jer su onako
sputane ostale prikovane za pod, uz njezine bokove. Iskoristila je ono što joj je
preostalo — svoja ramena i bokove. To se pokazalo velikom pogreškom.
Naposljetku je shvatila kako se on ni ne pokušava pomaknuti, nego samo
zuriti u nju. Puko ležanje na nagoj ženi možda i ne bi samo po sebi razbuktalo
plamen strasti u njemu, no njezino migoljenje svakako je to učinilo. Požuda je
snažno buktjela u tim sivim očima, a osjetila je i krutost njegove muškosti blizu
vrška svojih bedara.
Sljedeće su joj riječi pobjegle u naletu panike. — Sjeti se da me mrziš! —
tek trenutak prije nego što je svojim ustima poklopio njezina.

168
 BaP & BD
Njegova mržnja, očito, nije u tom trenu bila važna. Obuzelo ga je
iskonsko uzbuđenje koje je nadjačalo sve druge osjećaje. Zorno je to shvatila
kada je ta ista žudnja obavila velom magle i njezine misli.
On je pak dosegao vrsnost u umijeću ljubljenja. Jezikom joj je liznuo
usnice, uhvativši ih potom zubima pa ih usisavši u svoja usta, a potom jezik
porinuo u njezina. Kako sama nije posjedovala iskustva u toj raboti, Erika se
našla preplavljena emocijama koje je iznjedrila njegova umješnost. A on se nije
ograničio samo na ljubljenje. Da je bilo tako, možda bi joj se zdrav razum u
nekom trenutku i vratio — ne, ne bi, ne bi mu se mogla oduprijeti, a sve što je
činio mimo poljubaca samo je stvari činilo gorima.
Imao je pristup najintimnijim dijelovima njezina tijela, a kao da su
posjedovale vlastitu volju, ruke su mu magnetskom privlačnošću pohrlile
prema nekima od njih. Oba su mu dlana kliznula između njihovih tijela pa se
izravnala na njezinim dojkama. Oba su požudno stala stiskati bujne grudi,
pronašavši bradavice pa ih prstima dovevši do ukrućenja. Uzbuđenje koje ju je
protreslo osjetila je sve do nožnih prstiju. Stala je stenjati, premda su im usta
još bila priljubljena. Uzvratio je strastvenim uzdahom, glasnijim od njezina.
Nijedno nije čulo topot koraka koji su im se primicali, no hladan ton
glasa nisu mogli prečuti. — Pretpostavljam kako ćeš mi sada tvrditi da si uslijed
vremena provedena u krevetu tijekom posljednjih tjedana razvio odbojnost
prema mekoći postelje.
Seligov novi uzdah nije bio prouzrokovan strašću. — Majko, odlazi...
Odgovor je bio još hladniji. — Želiš li reći kako ne želiš svjedoke? Prema
onomu što vidim pred sobom, zaklela bih se da nije tako.
— Majko!
Njegovu posljednju molbu popratio je zvuk gađenja, a uslijedio ga je zvuk
koraka koji su se ovaj udaljavali.
Selig je uzdahnuo, spustivši svoje čelo na Erikino. Trebao mu je trenutak
da shvati da se opustio uz nju, potom se smjesta ukrutivši i podigavši glavu i
tijelo s nje. Ona je već bila kruta poput poda ispod sebe. Ironično, lice mu je u
tom trenu bilo obliveno rumenilom srama koje je odražavalo njezino. A ipak,
nije u tome pronalazila ni utjehe, a ni naslade.
— Nije te vidjela — pokušao ju je utješiti, premda joj nije bilo jasno zašto.

169
 BaP & BD
— Zar bi bilo važno i da jest? — uzvratila je Erika ogorčeno. — Ti si taj
koji bi ostao osramoćen time. Moj trenutak srama nastupio je prije njezina
dolaska.
Ostao je na trenutak ljutito zuriti u nju prije nego što se osovio na noge,
potegnuvši prsten njezina vratnog obruča kako bi i nju povukao za sobom.
Primio je lanac koji joj je ostao visjeti među dojkama, no samo kako bi joj ga
omotao oko vrata da se ne bi spoticala o njega.
— Ugristi muškarca za nogu znači prizvati kaznu koja bi mogla uslijediti
— izjavio je hladno.
— Primoraj me na koljena ponovno pa ću pokušati zubima zgrabiti neki
drugi dio tvojeg tijela.
Njegova se srdžba vinula u nove visine, učinivši mu lice za nijansu
rumenijim. — Bila si poput kuje koja se tjera — podsjetio ju je.
— A ti si dahtao za ženom koju, prema vlastitim riječima, prezireš! —
spremno je uzvratila.
Nije to bilo najmudrije što je mogla učiniti, dražiti ga njegovom
sramotom. Ponovno je provukao prst kroz prsten njezina okovratnika,
podigavši joj glavu dok im se nosovi nisu gotovo dodirnuli.
Potiho je zarežao prijetećim glasom. — Uistinu te prezirem, djevojčuro.
Ne sumnjaj u to ni na trenutak. Prezirem i tebe i led koji ti kola venama. —
Potom se zlurado nasmijao. — Međutim čini se kako taj led uzavre kada god te
dodirne muškarac, nije li tako?
Trebala je biti zahvalna što joj je tek uzvratio istom mjerom, ali gnjev je
još uvijek bio presnažan da bi bila zahvalna — ili ustuknula pred njime.
— Barem ne tražim izlike, i ne prebacujem krivnju na druge.
Pustio ju je, neznatno je odgurnuvši. Sljedeće je riječi prosiktao, svojski
se trudeći zadržati kontrolu. — Vrati se u moju odaju, djevojčuro. Poslat ću
Edu da ti pomogne. Tvoj izlet u prizemlje može pričekati još jedan dan.
— Kada tvoja mati više neće biti sigurna jesam li ja ta nad kojom si
dahtao?
Nije čekala da vidi hoće li posljednja otrovna strelica pronaći svoju metu.
Ostavila ga je zapjenjena od kipućeg bijesa — i još uvijek tako ukrućena, uslijed
nepopustljive požude da su ga prepone počele boljeti. Ostao je stajati na

170
 BaP & BD
hodniku nekoliko minuta, pokušavajući pronaći kakav-takav mir. Nije mu to
pošlo za rukom. Kada se naposljetku pomaknuo, nije se zaputio prema stubištu.
Prišao je otvorenim vratima koja ona sama nije uspjela zatvoriti kada je
ušla u odaju, našavši je kako sjedi u svojem kutku, glave pognute na podignuta
koljena kako bi kosom prekrila veći dio svojega nagog tijela. Prizor njezine
snuždenosti tako ga je pogodio da je nogom udario dovratak, pa potom sočno
opsovao jer je tog dana nosio čizme načinjene od meke kože. Kako se samo
usuđivala primorati ga da je sažalijeva u trenutku dok se strast još uvijek
kovitlala u njemu?
Privukao je njezinu pozornost. U modrim očima koje su pogledale prema
njemu nije bilo suza, no nije više bilo ni srdžbe koja bi dohranjivala njegovu.
Ugledao je samo jad, ili je barem bio uvjeren kako ga je vidio, a ojađenost žene
bilo je nešto s čime se nikada nije znao nositi bez snažne želje da odagna njezine
muke. Otišao je prije nego učini nešto nesmotreno, nešto poput pokušaja da
ženi na podu pruži utjehu.

171
 BaP & BD

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

B ilo je previše očekivati da će njegova mati zadržati za sebe ono čemu je

svjedočila u hodniku na katu. Nedugo nakon što su se muškarci vratili iz
lova, Seligov je otac podignutih obrva odmahivao glavom gledajući svojeg sina,
a Royce je prasnuo u smijeh kada su im se pogledi susreli.
Barem je bio uvjeren kako ne znaju zbog koga je tako izgubio glavu; u
protivnom bi njegova nelagoda bila još i veća. Međutim bio je siguran kako je
svojim tijelom sakrio Eriku od majčina pogleda.
Bilo je krajnje vrijeme da ode živjeti u vlastiti dom, i to ne isključivo
stoga jer mu je trebalo više privatnosti. U Wyndhurstu je trenutno vladala
prevelika gužva, a on se dovoljno oporavio da bi počeo osjećati neporecivu
potrebu za ženom. Ono što se odigralo s Dankinjom svjedočilo je tomu u prilog.
Međutim kako je ostatak obitelji bio u posjetu, na imanju nije preostala
slobodna soba u kojoj bi se muškarac neometano mogao prepustiti zavođenju
— čak mu ni vlastita odaja nije mogla poslužiti za to.
Mogao je, naravno, svoju zarobljenicu premjestiti drugamo. Nije
postojao nikakav valjan razlog zbog kojeg bi ona morala biti zatočena u
njegovoj odaji, osim činjenice da ju je on želio tamo — i da je, iz nekog razloga,
mirnije spavao u njezinoj blizini. Čak ni povratak njegovih putenih nagona nije
se činio važnijim od te činjenice.
Mogao je za povratak tih nagona okriviti zgodu s Dankinjom te činjenicu
da nije legao sa ženom otkako se zaputio u Istočnu Angliju, no čime objasniti
svoju odlučnost da je razodjene do gola? Posljednja zgoda kada je to učinio
trebala mu je poslužiti kao ozbiljno upozorenje da to ne čini iznova?
Znao je da će doći do toga. Znao je da joj njezin ponos neće dopustiti da
izgovori riječ gospodaru. A znao je i kako će prizor njezina nagog tijela utjecati
na njega. U svakom slučaju, bila bi to prvorazredna osveta — samo kada njezin
utjecaj na njega osobno ne bi bio tako snažan.
Zašto je onda to učinio, zbog čega se svemu toliko radovao i uživao u
tome više nego što je trebao? Štoviše, uz toliko ljupkih dama u kraljevoj sviti,
čije su čari trebale potpuno zaokupiti njegovu pažnju, zašto je nalazio da mu se
proteklih dana tako teško držati podalje od svoje odaje?

172
 BaP & BD
Bilo je i više nego očito kako mu sve te zavrzlame oko osvete oduzimaju
previše energije. Postajao je opsjednut time — i njome. A ona, Erika od
Gronwooda, postala mu je izvor velika zadovoljstva uslijed činjenice da se
potpuno nalazi u njegovoj vlasti, spoznaje da je potpuno prepuštena njemu na
milost i nemilost te izljeva bespomoćnog bijesa, tako očitih u njezinu pogledu.
Ono što se zbilo u hodniku nije imalo veze s njome. Ono što se zbilo u hodniku
nije se trebalo zbiti i zasigurno se više neće ponoviti.
Morao se vratiti u svoj dom gdje su postojale druge stvari koje će mu
zaokupiti um, novi robovi koje je trebalo podučiti i bedemi koje je trebalo
podići sada kada je kuća gotova. Objavit će im svoju odluku sutra te izdržati
prigovore i protivljenje žena u svojoj obitelji — nekako.
I upravo bi tako i postupio da Ragnar Haraldsson nije pristigao u
Wyndhurst poslije tog poslijepodneva.

Vijest o danskoj vojsci koja se okuplja pred njegovim dverima smjesta je

došla do Roycea. Nažalost, čovjeka koji je donio vijesti obuzela je panika pa je
jednostavno izbrbljao novosti, tako da su ih svi u Royceovoj blizini mogli čuti.
U tom su trenutku za njegovim stolom bili samo Kristen i kralj.
Alfred je, čuvši vijest, skočio sa svojeg sjedala. Royce ga je bio primoran
smiriti. — Nisu ovdje radi vas, Vaša Visosti. Očekivali smo ovakvo što. Ovdje
su radi gospe koju je moja žena zarobila za svojeg brata.
— Za svojeg brata? — Alfred je pogledao prema kutku dvorane u kojem
se Selig zabavljao, okružen ženama koje su svim silama nastojale zadobiti
njegovu pažnju. — Tu pristalu hulju koja je uspjela očarati svaku ženu na
mojem dvoru?
Royce nije uspio potpuno suspregnuti osmijeh. Alfred je bio tek nekoliko
ljeta stariji od Seliga, dakle dovoljno mlad da bi znao cijeniti žensko društvo —
te itekako zavidan na razmjerima uspjeha koji je Selig ostvarivao bez posebna
truda.
— Sumnjam kako je uspio doprijeti baš do svake — primijetio je Royce
uzgredno.
— Ne bih se okladila da je tako — promrmljala je Kristen ispod daha,
nastojeći ne privlačiti pažnju na sebe. Pretpostavila je kako Royce neće biti
nimalo zadovoljan njome zbog ove nove nevolje koju im je navukla na vrat.

173
 BaP & BD
Alfred je i dalje bio zbunjen. — Ne pada mi na um razlog zbog kojeg bi
netko morao otimati ženu za njega, kada bilo tko s dva zdrava oka može vidjeti
kako mu tuceti žena ničice padaju pred noge.
Royce je primijetio da je situacija itekako pobudila Alfredovu znatiželju
pa ga je stoga brzo razuvjerio. — Njezina je ljepota u najboljem slučaju
prosječna. Nije ugrabljena radi onoga što imate na umu, nego radi osvete.
Royce je kralju ukratko prepričao okolnosti, onako kako su prepričane
njemu. Kristen se donekle opustila jer se u Royceovoj priči nije doimala tako
nerazboritom i neodgovornom zbog svoje uloge u događajima, barem ne
onoliko koliko ju je Royce prikazao kada su o događajima razgovarali u četiri
oka.
Završio je priču riječima: — Molit ću vas da me ispričate, gospodaru,
kako bih vidio što se može učiniti ne bismo li ove Dance uspjeli otpraviti
njihovoj kući.
— Nadam se da imate dovoljno srebra pri ruci — upozorio je Alfred. —
To je prva stvar koju ta pohlepna kopilad uvijek traži.
Alfred je to znao bolje od ikoga. Mnogo je već puta u prošlosti bio
primoran posegnuti do dna kraljevske škrinje kako bi platio basnoslovne svote
koje su Danci od njega zahtijevali kako bi se držali podalje od Wessexa.
Međutim Royce nije namjeravao zbog svojeg šogora isprazniti vlastite škrinje.
Ako Danci budu zahtijevali odštetu, Selig je može sam platiti, koliko god visoka
ona bila.
Nije još uspio doći do ulaza u dvoranu kada je primijetio da ga njegova
supruga slijedi u stopu. Ne zaustavivši se niti svrnuvši pogleda, upitao je: — A
kamo si se ti zaputila?
Kristen ga je sustigla, no ni ona se nije željela suočiti s njime. — Idem s
tobom, naravno.
— Ne, nećeš.
Odlučan odgovor primorao ju je da ga povuče za ruku kako bi ga
zaustavila i istaknula očito. — Ne govoriš danski, Royce, niti bi htio govoriti
izravno s Dancem čak i kad bi znao njihov jezik. Radije bi isukao mač pa
govorio njime. Dopusti da prevodim za tebe. To je najmanje što mogu učiniti.
Podigao je obrvu, čuvši njezine posljednje riječi. — Znači li to da si
naposljetku spremna priznati svoju pogrešku?

174
 BaP & BD
— Da je nisam ugrabila kada jesam, Selig bi se poslije vratio po nju.
Dokopao bi je se, ovako ili onako, ili bi poginuo pokušavajući. Ne, nimalo ne
žalim zbog svojih postupaka. Bolje da je držimo ovdje iza ovih zidina, gdje
imamo prednost nad njima.
Prekrižio je ruke na prsima, davši do znanja kako nije nimalo zadovoljan
onime što je čuo. — Prednost? Dok nam dušmani spremaju opsadu?
Osmjehnula se na te riječi. — Misliš li kako ne znam da si se već
pripremio za takvu mogućnost? A ako bude potrebno, uvijek možemo
priprijetiti njezinu životu kako bismo ih primorali da se povuku. Takvo je što
već jednom urodilo plodom.
— Istina, ali s običnim vojnicima, no takva varka možda ne uspije
obmanuti njezina brata.
— Bila sam smrtno ozbiljna taj prvi put.
— Samo stoga što te obuzela srdžba — podsjetio ju je. — Ali sada je ne
bi usmrtila, baš kao ni ja — baš kao ni Selig.
Kristen je slegnula ramenima, priznavši tako istinitost izrečenog. —
Pođimo vidjeti s kakvim čovjekom imamo posla prije nego što stanemo
raspravljati o mogućnostima koje su pred nama. Na kraju krajeva, Ragnar
Haraldsson mogao bi se pokazati potpunim slaboumnikom kojeg se da
potkupiti s nekoliko novčića ili pukim obećanjima. Ipak je dojahao u Wessex s
vojskom. Ako to nije pokazatelj njegove budalastosti...
— Budalastosti ili smrtne ozbiljnosti... slično tvojoj kada si s vojskom
odjahala u Istočnu Angliju.
Kristen je porumenjela čuvši taj zajedljiv podsjetnik. Međutim nastavili
su hodati dvorištem pa stubama do drvene šetnice podignute cijelom dužinom
kamenih bedema. Zapovjednik straže već je rasporedio ljude na grudobranu,
stavivši sva raspoloživa oružja u stanje pripravnosti. Radilo se o pukoj
formalnosti jer je bilo malo vjerojatno da će doći do boja, barem toga dana. Nije
još mnogo preostalo do smiraja dana. Čak bi i prvi pregovori mogli biti
ostavljeni za sutra.
Danci su smjelo podizali tabor tik izvan dosega paljbe. Kristen je iz onog
što je mogla vidjeti pred sobom zaključila kako su došli spremni na sve moguće
ishode, a procijenila je da ih ima približno stotinu pedeset, s isto toliko jahaćih

175
 BaP & BD
grla. Royceove su snage bile brojnije, no nisu svi među njima bili iskusni
ratnici, što je nesumnjivo bio slučaj s ovim Dancima.
Što god da se dogodilo, ne smije dopustiti da dođe do borbe. Ako bude
primorana sjediti Seligu na glavi dok on ne pristane vratiti ženu natrag, učinit
će tako. Naravno, držat će njegovu stranu što dulje bude mogla. Neće tražiti od
njega da pusti svoju zarobljenicu ako to ne bude apsolutno nužno.
Proučila je prve neprijateljske redove ne bi li dokučila koji je od kršnih
Vikinga Erikin brat. Pogled joj se umjesto toga spustio na Turgeisa, kojeg je
bilo nemoguće previdjeti među ostalima.
— Vidim da je njezina sjenka još uvijek tu — primijetila je, nimalo
iznenađena spoznajom.
— Njezina — što?
— Tako je nazvala diva, Turgeisa Trometraša, koji nikada nije daleko od
nje. — Pokazala je prema neprijateljskim redovima. — Pogledaj onamo.
Royce je učinio tako. — Dojmljivo.
Kristen je otpuhnula, prisjetivši se kako je muškarac izgledao dok je
stajala pokraj njega na tlu. — Ne bi tako govorio da si primoran boriti se s
njime.
— Dakle koji je od njih brat?
— Možda onaj koji se prepire s Turgeisom. Tko bi se drugi usudio?
Royce se nasmijao. Kristen je bilo drago da je u svemu ovome pronalazio
razlog za smijeh, jer ona nije mogla.

176
 BaP & BD

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

T rojica su dojahala pred zatvorene dveri. Turgeis Trometraš bio je jedan od

njih. Pogled na njegovu glomaznu sjekiru, prebačenu preko muškarčevih
leđa, potjerao je srsi niz Kristenina leđa. Neće im trebati udarni ovan. Činilo
joj se da bi ta sjekira mogla s lakoćom smrskati njihove drvene dveri ako div
bude vitlao njome.
Zaključila je kako je Ragnar onaj u sredini, premda je kaciga koju je nosio
skrivala crte njegova lica od pogleda. Bio je krupan, skladna tijela oblikovana
u borbi, no sa zadovoljstvom je zaključila kako je njezin brat ipak krupniji.
Selig bi ga mogao savladati s lakoćom — kad bi bio u naponu snage. Premda se
ponovno počeo ponašati kao onomad, to nažalost nije značilo kako je spreman
za borbu do smrti.
Konji su se zaustavili. Dvojica muškaraca skinula su svoje kacige, stavivši
ih potom pod pazuha. Turgeis, za razliku od svojih drugova, nije nosio ni
kacigu ni verižnjaču.
— Ja sam Ragnar Haraldsson.
Kristen je dobro procijenila. Naočit muškarac zlatne kose s primjesama
crvene te ažurnih očiju — istovjetnih onima njegove sestre.
— Znamo tko ste — viknula mu je u odgovor. — Ja sam Kristen od
Wyndhursta.
— Da, i mi vrlo dobro znamo tko ste vi, gospo.
U glasu mu se sada dalo jasno razaznati ljutnju, uperenu protiv nje,
ljutnju koja se činila netom rođenom. Zapitala se treba li na tome zahvaliti
Turgeisu, smjesta zaključivši kako je vjerojatno tako. Muškarac je po svoj prilici
prepričao Ragnaru što se točno zbilo pred dverima Gronwooda, riječ po riječ,
detalj po detalj, dok je prije svojeg dolaska ovamo Ragnar vjerojatno čuo samo
šture priče onih koji su ostali u Gronwoodu.
— Je li moja sestra još među živima?
Pitanje ju je moglo iznenaditi prije nekoliko trenutaka, no ne i sada. A
možda im je Turgeis zapravo učinio uslugu, uvjerivši svojeg gospodara da je

177
 BaP & BD
krvožedna poput kakva muškarca. Njegova im zabluda zasigurno ne može
naškoditi, posebice ako bude primorana himbom tražiti izlaz iz situacije.
— Vaša je sestra dobra zdravlja... barem zasad.
Hvala Gospodu da je Royce ne razumije jer bi je povukao za vrat i
protresao zbog onoga što je u suštini bila suptilna prijetnja. Ragnar pak s druge
strane, čini se, nije očekivao ništa manje.
Njegove jedine riječi bile su: — Želim je vidjeti.
— Ako ste voljni doći sami, bit će vam dopušteno unići kroz naše dveri.
U protivnom ćete mi morati povjerovati na riječ da je ovdje nije zadesilo
nikakvo zlo.
Nije bio nimalo zadovoljan tim odgovorom. — Gdje je vaš muž? Želim
zboriti s njime.
— Moj muž, lord Royce, stoji uza me. Slobodni ste govoriti s njime ako
umijete zboriti saskim. U protivnom nemate izbora doli se s njime sporazumjeti
preko mene.
Taj mu se odgovor svidio još i manje. — Znate radi čega sam došao, ženo.
Niste imali pravo ugrabiti moju sestru.
Podigla je glas kako bi nadjačala njegov. — Pravo? Želite raspredati o
pravima? Počnimo od mojeg brata koji je bio u poslanstvu kralja Alfreda vašem
kralju. Putem je zadobio ozbiljnu ozljedu zbog koje je potražio pomoć u
Gronwoodu, gdje je optužen za uhođenje. Istina koju je iznio dočekana je sa
sumnjom, a njega su dali išibati. Trpio je snažne bolove i vrućicu, a dali su ga
išibati. Ima svako pravo tražiti zadovoljštinu za naneseno zlo, a vaša će mu
sestra odgovarati za to.
— Njezin čovjek, Turgeis, ispripovjedio mi je da je šibanje naredila u
srdžbi jer ju je taj Selig uvrijedio. Također mi je rekao da je upravo namjeravala
opozvati naredbu kada je moj sin slomio ruku, odvrativši joj tako pažnju sa
zatvorenika. Pogriješila je, no prvu je pogrešku počinio vaš brat, ponijevši se
prema njoj kao prema običnoj djevojčuri umjesto kao prema kćeri jarla, što ona
i jest. Neću dopustiti da ispašta zbog obične pogreške.
Kristen je od Roycea čula o “srdžbi” koja je navodno bila razlog zbog
kojeg je naredila šibanje. No zar je uistinu trebala povjerovati da šibanja ne bi
bilo da nešto drugo nije zaokupilo Erikinu pozornost? Bilo je nužno tek

178
 BaP & BD
nekoliko riječi, uzgred izgovorenih bilo kojemu od slugu, kako bi se opozvalo
ili odgodilo naredbu. Ne, nije vjerovala u to.
A Ragnarova priča nije objašnjavala ni gospin smijeh, kojeg se Selig jasno
sjećao, ni zadovoljstvo koje joj je njegova muka priuštila. Morala je biti nazočna
kako bi svjedočila šibanju, što je značilo da je Turgeis Ragnaru ispripovijedao
neistinu ili je sam Ragnar lagao kako bi spasio sestru. Kristen ga nije mogla
kriviti zbog toga jer bi i sama učinila isto. Međutim laž nije mogla uroditi
plodom jer je znala više činjenica od njega.
Nagradila je njegov pokušaj ukočenim smiješkom, koji je mogao značiti
bilo što. — Kada moj brat odluči kako je od vaše sestre naplatio svoj dug, tada
ćemo je poslati natrag kući.
— Ako je sve što želi novac...
— Neće prihvatiti novac.
Uslijedila je podulja šutnja dok je on razmatrao značenje tih riječi. — Je
li je uzeo silom?
— Ako više nije netaknuta, tada se radi o njezinoj krivnji, nipošto našoj.
— Želite li reci da nije netaknuta?
— Želim reći kako nisam vidjela razloga da se raspitujem o njezinoj
čednosti. Kako bih tada mogla takvo što znati? Međutim znam kako ona neće
otići odavde bez njegova dopuštenja, a on ga još nije voljan dati.
Ragnarov se konj propeo, osjetivši njegovu srdžbu i ozlojeđenost. —
Takvo što nije prihvatljivo, gospo. Pošaljite ga van. Izazivam ga na dvoboj.
— Nije se još dostatno oporavio da bi prihvatio bilo kakav izazov. Ali ja
sam ona koja ju je ugrabila u njegovo ime — podsjetila ga je Kristen. — Želite
li se boriti sa mnom?
— Od vas ću iskati zadovoljštinu u novcu zbog te vaše nepromišljenosti,
a onomu za koga ste je oteli oduzet ću život.
— Ako se bude voljan boriti s vama jednom kad se oporavi, neka bude
tako. Ali to se neće dogoditi još neko vrijeme. Stoga se slobodno možete
vratiti...
— Borit ću se s njime danas — izgovorio je Selig iza njezinih leđa.

179
 BaP & BD
Kristen se munjevito okrenula prema njemu kako bi ga spriječila da
načini posljednjih nekoliko koraka prema šetnici, u sebi proklevši onoga tko
mu je rekao da su Danci pristigli. Nije birala riječi. — Je li ti se snaga potpuno
vratila?
— Dovoljno da...
— Ali ne potpuno. I nemoj mi tvrditi kako te više ne more glavobolje jer
znam da nije tako.
— Nećemo raspravljati o tome — Selig je bio nepokolebljiv.
— Da, imao si pravo što se toga tiče. Nećeš prihvatiti njegov izazov, ne
ako nije spreman čekati dok se potpuno ne oporaviš.
Razumio je njezinu zabrinutost i volio ju je zbog toga, no nije joj mogao
dopustiti da se upliće u ovo. — Kris, ovo nije tvoja odluka, stoga se pomakni
ustranu.
Kada nije poslušala, nagnuo se prema njoj pa je, uhvativši je za ruku,
prebacio preko ramena kako bi mogao načiniti onih nekoliko koraka koji su ga
dijelili od šetnice, nakon čega ju je spustio natrag na pod. Potom je usmjerio
pogled prema Dancima, počevši psovati kada su mu se oči zaustavile na
Ragnaru Haraldssonu.
I Ragnar je sada mogao jasno vidjeti Seliga, pa je povikao: — Ti!
Selig je okrenuo leđa Dancima, usmjerivši pogled prema zdanju unutar
zidina. I dalje je potiho proklinjao kada je primijetio prozor svoje odaje, gdje je
ugledao Eriku koja je stajala pokraj prozora, otkuda joj se pružao pogled na
barem polovicu vojske koja je došla po nju. Zaboravio ju je ponovno prikovati
uza zid. Trebao je to učiniti.
— Zvuči kao da te poznaje — Royce je potiho progovorio pokraj njega.
Seligov je glas bio prožet neupitnom ozlojeđenošću. — Uistinu me
poznaje. To je Danac koji mi je spasio život kada me zamijenio za pripadnika
danske horde koju su tvoji Sasi naposljetku uspjeli protjerati iz zemlje.
— Sjećam se kako te poslije cijela zgoda veselila, premda nisi čovjeku bio
ništa manje zahvalan zbog toga — odgovorio je Royce pa dodao ono što se i
Kristen i njemu sada vrzmalo umom. — Ako duguješ tom čovjeku, možeš mu
vratiti dug puštanjem njegove sestre.

180
 BaP & BD
— Ne! — uzvratio je Selig odlučno pa se zaputio niza stube. — Dugujem
njemu, a ne njoj. A dug ću mu vratiti tako što se neću boriti s njime. — Potom
je ponovno opsovao. — Thorovih mi zuba, zašto je baš on morao biti njezin
brat?
— Izvrsno — promrmljao je Royce, okrenuvši se prema svojoj ženi koja
je još uvijek zurila za svojim bratom, ponešto zbunjena ironijom koju nitko od
njih nije očekivao. — Dakle nismo ni koraka bliže rješenju.
— Možda ipak jesmo — odgovorila je, ponovno se nagnuvši preko zida
kako bi odgovorila Ragnaru, koji je i dalje čekao pod zidom. — Selig je
iznenađen, jednako kao što ste vjerojatno i vi, lorde Ragnare, da vas sudbina
ponovno spaja na ovaj način. Priznaje svoj dug prema vama pa vam se stoga
neće suprotstaviti na bojnom polju.
— Nema duga koji proizlazi iz obmane — uzvratio je Ragnar srdito. —
Nikada mu ne bih pomogao da sam znao kako pomažem dušmaninu. Neka
prihvati moj izazov ili mi pošalje moju sestru.
Kristen je osjetila neporecivu neugodu zbog odgovora koji mu je sada
morala dati. Cijela njezina obitelj itekako je imala razloga biti zahvalna ovom
čovjeku, htio on tu zahvalnost ili ne, a ovo nipošto nije bio način da se ta
zahvalnost iskaže. Osjetila je snažan poriv da udari svojeg ljubljenog brata.
— Žao mi je — naposljetku je rekla, iskreno misleći svaku riječ. — On
je i dalje namjerava zadržati — barem neko vrijeme.
— A ja ne namjeravam otići odavde bez nje. Ako žudite za opsadom,
opsadu ćete i dobiti. — Potom je okrenuo svojeg konja kako bi se pridružio
svojoj vojsci.
Kristenino lice obojala je čista i nepatvorena srdžba. — Udaljio se prije
nego što sam uspjela uzvratiti vlastitim prijetnjama.
Royce se namrštio. — Kakvim prijetnjama?
Uzdahnula je. — Više nije važno.
— Tada mi reci koje su njegove prijetnje?
— Bio si u pravu. Nismo ni koraka bliže rješenju. Neće otići bez Erike.
— Dakle pod opsadom smo, a kralj Wessexa nalazi se iza naših zidina.

181
 BaP & BD
— Božje mi milosti — ojađeno je uzdahnula. — Njega sam potpuno
smetnula s uma.

182
 BaP & BD

DVADESET OSMO POGLAVLJE

K risten je bila ta koju je dopala dužnost da ostatku obitelji ispripovjedi sve

što se odigralo na bedemima jer Royce nije čuo sve što je izrečeno.
Nažalost, i kralj Alfred bio je tu pa je čuo cijelu pripovijest. A opet, bilo ga je
gotovo nemoguće isključiti iz zbivanja uslijed puke činjenice da je bio
zarobljen u Wyndhurstu i da nije mogao otići dok se ova situacija ne razriješi.
Alfred se uglavnom nije uplitao u raspravu o tome što je potrebno učiniti.
Izlaza nije bilo mnogo jer je Selig tvrdoglavo odbijao prihvatiti onaj očiti,
naposljetku izgubivši staloženost i ljutito napustivši obiteljsko okupljanje.
Posljednje riječi koje im je uputio bile su: — Složit ću se s vašom
odlukom, kakva god ona bila, sve dok ne uključuje gubitak moje zarobljenice.
Spreman sam se čak, umjesto protiv njezina brata, boriti i protiv onog grmalja
Turgeisa.
Nitko nije bio spreman ponuditi tu mogućnost Dancima.
Najjednostavnije bi bilo pričekati dok Danci ne budu primorani dići opsadu i
napustiti Wyndhurst, za što bi se vjerojatno i odlučili da s njima nije bio
zatočen i Alfred. Muškarci su bili skloniji nasilnim, a žene miroljubivim
rješenjima. Nitko nije ni pomislio iskoristiti prijetnju Erikinu životu, ne
mogavši procijeniti kako bi njezin brat mogao odgovoriti na takvo što.
Naposljetku je Alfred predložio najlogičnije rješenje; nešto što Seligovoj
obitelji nikada ne bi palo na um, a pojedini članovi obitelji dočekali su zamisao
s različitim stupnjevima sumnjičavosti.
Royce se tek nasmijao.
Garrick se nakašljao kako bi pročistio grlo pa rekao: — Ne bih svojem
sinu poželio takvo što, no ipak je nerazuman u svojoj odlučnosti da zadrži
djevojku.
— To nije važno — Kristen je bila nepokolebljiva. — Selig nikada neće
pristati na to. Radije će izaći pred Dance i ostati bez života. A tko bi mu se
uopće usudio predložiti takvo što?
— Ja ću to učiniti — ponudio se Royce.

183
 BaP & BD
Kristen je prezrivo frknula. — Nećeš se moći dovoljno dugo suspregnuti
od smijeha.
— Ne, siguran sam kako će njegov bijes biti dovoljno snažan da me
otrijezni — ako me jednostavno ne počasti svojom stisnutom pesnicom. —
Potom je ponovno prasnuo u grohotan smijeh.
Kristen je sada već ljutito zurila u njega. — Bi li bio tako ljubazan da
podijeliš s nama što nalaziš toliko smiješnim u svemu ovome?
— Ironiju — uspio je procijediti između dvaju naleta smijeha. —
Nevjerojatnu ironiju.
Brenna do tog trenutka nije izustila ni riječi. Primijetivši to, Garrick se
neopaženo primaknuo svojoj supruzi pa nježno upitao: — Zašto ne čupaš kosu
i ne protiviš se ovoj zamisli?
Brenna je slegnula ramenima. — Jer vjerujem kako mu u konačnici i
neće biti tako mrsko.
Garrick je upitno podigao obrvu. — Jesi li mi prešutjela nešto što bih
trebao znati?
Uzvratila mu je pogledom čiste nevinosti. — Znaš sve što znam i sama.
Tvrdi kako je prezire, a ipak je nalazi privlačnom. Vjerujem kako su se naša kći
i zet nekoć našli u istoj takvoj situaciji.
— Njihove su okolnosti ipak bile zericu drugačije, ljubavi. Royce nije
žudio za osvetom.
— A Selig svoju zadovoljštinu pokušava ostvariti na neobične načine —
uzvratila je Brenna.
Odmahnuo je glavom na te riječi. — Odveć si romantična ako misliš da
se iza njegova neobična ponašanja krije nešto više od onoga što je na prvi
pogled očito.
— Jesam li? Selig će biti bijesan kada čuje prijedlog, nimalo ne sumnjam
u to. No vidjet ćemo koliko će se dugo protiviti zamisli prije nego što
naposljetku popusti.
— Ne misliš da će ga ovo primorati da se odrekne djevojke umjesto da
pristane na ono što se od njega traži?

184
 BaP & BD
— Recimo samo da ću biti itekako iznenađena ako to učini. Garrick nije
bio tako uvjeren, no predložio je da svi skupa pođu pronaći Seliga kako bi mu
kazali što je odlučeno jer je bio siguran da će im biti potrebne združene snage
svih nazočnih kako bi se suprotstavili njegovoj svojeglavosti. Pred njime su i
dalje bile dvije mogućnosti. Ironija koja je tako zabavljala Roycea ležala je u
tome da je Selig odbio vratiti Dankinju njezinim ljudima, no drugi izlaz, na koji
će u tom slučaju biti primoran pristati, bio je ostati s njome dovijeka.
Zatekli su ga kod kovača, kojemu je davao upute o maču kakav želi, a
koji je trebao zamijeniti onaj koji je izgubio u zasjedi. Njihova brojnost bila je
dovoljno upozorenje da mu se neće svidjeti razlog zbog kojeg su ga došli
potražiti. Bio je u pravu.
— Oženiti se njome? Zar ste svi sišli s uma?
U tom je trenutku Royce zvučao najrazumnije od svih prisutnih. —
Alfred želi brakovima osnažiti savez. Nije ti to novina, i sam si bio dijelom
poslanstva koje je trebalo utanačiti vjenčanja. Nije neobično što je predložio
takvo što.
— A nije nimalo neobično ni što ću ja to odbiti — odbrusio je Selig, ne
birajući riječi.
— Možeš li me pogledati u oči i iskreno reći da je ne nalaziš barem malo
privlačnom? — izazvala ga je Brenna.
U tom je trenutku, bez imalo sumnje, shvatio kako je njegova mati onog
dana u hodniku ipak ugledala Eriku pod njime, nagu, zadržavši taj djelić priče
za sebe. Odgovorio je ponešto ukočeno: — To ne čini nikakvu razliku. Zar da
oženim ženu koja me mrzi? Zar je to ono što želiš za mene?
Odgovorila mu je Kristen, potpuno ozlojeđeno: — Nipošto to ne želimo.
Ono što očekujemo jest da se dozoveš pameti i vratiš je njezinu bratu jer su,
kako sada stvari stoje, to jedine dvije mogućnosti između kojih možeš birati.
Garrick je nastavio potpuno smirenim tonom. — Ne možeš na nas sručiti
odgovornost za saskog kralja i činjenicu da je primoran ostati ovdje.
Namjeravao je otići sutradan. Ako dopustimo da se opsada nastavi, djevojčinu
bi bratu čekanje moglo dodijati pa bi mogao narediti napad i tako potpuno
nesvjesno napasti kralja Wessexa. Zar uistinu želiš biti odgovoran za ponovno
rasplamsavanje rata između Sasa i Danaca, sine?

185
 BaP & BD
Zašto su očevi uvijek umjeli tako vješto nametnuti krivnju, na način koji
nije ostavljao izlaza i mogućnosti da se čovjek iskobelja iz nevolje? Zar je
moguće da je ovo doživio od ljudi koji su navodno na njegovoj strani? Možda
bi ipak mogao svoju čast ostaviti po strani pa izaći pred Ragnara Haraldssona i
ukrstiti oružje s njime. Ne, ne može to učiniti. Morat će se odreći djevojke. Nije
se mogao oženiti ženom koju prezire.
U tom se trenutku na vratima pojavio Alfred, pristao i visok, kako i doliči
kralju. — Vidim da ste ga pronašli — rekao je, ne obrativši se nikomu
ponaosob, potom uperivši svoje plave oči u Seliga. — Je li odluka donesena?
Selig se sa svojom obitelji mogao prepirati dovijeka, no kao i većini ljudi,
bilo mu se teško suprotstaviti kralju, čak i saskom kralju, kojemu nije položio
zakletvu vjernosti. — Oženit ću se njome.
Alfred nije očekivao drugačiji odgovor. — Izvrsno. Tada je još jedino
ostalo odlučiti hoćemo li pozvati gospina brata na ceremoniju ili ga o činu
obavijestiti nakon što sve bude svršeno.
Royce je predložio: — Ako želimo izbjeći trenutni napad, bolje bi bilo
pričekati dok sve bude gotovo.
Kristen je uspjela nadvladati šok dovoljno dugo da istakne: — Vjerojatno
će napasti i ovako i onako. Zar mislite da neće znati kako je bila primorana na
brak?
Riječi su na Seliga djelovale poput stršljenova žalca. Svaka druga žena
koju bi život nanio na njegov put bila bi oduševljena njegovom prošnjom. Bilo
koja osim ove...
— Neće biti prisile — procijedio je, shvativši smjesta kako je izgovorio
laž, pa se brzo ispravio: — Pobrinut ću se da pođe za mene svojom voljom i
uvjeri svojeg brata da je tomu tako.
Njegova je mati upitno podigla obrvu i naherila glavu. — A kako
namjeravaš izvesti to čudo ako te mrzi toliko koliko tvrdiš?
Uputio joj je zlovoljan pogled. Činilo se kako ga nimalo ne sažalijeva,
naprotiv, činilo se kako je cijela situacija pomalo zabavlja. Ako je itko ovdje bio
prisiljen na brak, bio je to on, a njegova bi mati trebala barem malo tugovati
zbog toga.
— Pobrinut ću se za to — bilo je sve što je rekao.

186
 BaP & BD
— Tada se bolje postaraj za to što je prije moguće — odgovorila je
Brenna. — Ako već namjeravaš to učiniti, tada je najbolje s time svršiti večeras,
a bratu reći ujutro. Mora vjerovati da je prva bračna noć za vama, kako mu ne
bi palo na um razvrgnuti vaše sjedinjenje.
Bračna noć? Sama pomisao potjerala mu je tijelom val uzbuđenja — i
jeze. Bračna noć, s njome — ne, neće je biti. Nije ju priželjkivao, ne dok ga
svojim čarima ne bi dovela u iskušenje. Zadovoljština je bila sve što je htio od
nje, sve što je ikada htio od nje — a i dalje ju je namjeravao dobiti.

187
 BaP & BD

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

D o trenutka kada se Selig popeo do svoje odaje njegova se ljutnja toliko

rasplamsala da ju je jedva uspijevao zadržati pod kontrolom. Odražavala
se na svakoj crti njegova pristala lica, no nije bila usmjerena ni prema komu
ponaosob. Htio je okriviti Eriku, suđenice, čak i sebe, no ljutnja se nije dala
vezati uz jednu osobu ili jednu stvar — jednostavno je bila tu. A uz nju je ćutio
i neobičan ushit, najneobičniji koji je ikada osjetio. Da nije znao bolje, pomislio
bi da je u pitanju iskreno veselje, što je naravno bilo nemoguće.
Odjevena u podsuknju, stajala je pokraj prozora s kojeg je mogla vidjeti
barem polovicu neprijateljske vojske utaborene pred dverima. Nije nimalo
sumnjao u to kako stoji na istom mjestu od trenutka kada se danska vojska
pojavila. Nije čak ni svrnula pogled toliko dugo da bi vidjela tko je ušao u odaju,
premda je bio siguran kako ga je čula jer se ukrutila, primoravši potom samu
sebe da se opusti.
Prekoračao je sobu, zaustavivši se tik iza nje, na mjestu s kojeg je i sam
mogao vidjeti Dance, obasjane plamenom logorskih vatri. Bila je to dojmljiva
vojska, odlučna u svojoj namjeri; ili je barem njezin brat bio smrtno odlučan, a
on im je bio vođa.
Ponovno se ukrutila osjetivši njegovu blizinu, no ovaj se put nije
opustila. Nije morao reći ni riječi da bi ona znala tko je iza nje, a ipak se nije
htjela okrenuti kako bi potvrdila svoje slutnje. Budući da se nije okrenula, nije
bila svjesna ni njegove srdžbe. Da jest, možda ne bi izgovorila svoje sljedeće
riječi.
Glas joj je bio tih, protkan umorom. — Gotovo je. Sada sam se spremna
čak i ispričati.
Bio je začuđen umjerenošću vlastita tona. — Zbog činjenice da nemaš
srca?
— Jer sam dopustila da tvoje uvrede pobude moju najgoru ćud i jer sam
naredila šibanje.
Ton mu je sada bio oštriji, no i dalje znatiželjan. — Čime sam te
uvrijedio?

188
 BaP & BD
Trebalo joj je nekoliko trenutaka prije nego što se udostojala odgovoriti
mu. — Pozvao si se u moju postelju.
Nije se sjećao da je to učinio, no ne bi ga nimalo iznenadilo da su njezine
riječi bile istinite. Udvaranje ženama bilo je dijelom njegove prirode, a ona je
ipak bila jedna od ljupkijih žena koje je u životu susreo. Mora da nešto s njim
nije bilo u redu kada je nije pokušao zavesti — zapravo, nešto sasvim sigurno
nije bilo u redu. Nije mu preostalo ništa doli prokleti vražju vrućicu koja mu je
tako zamaglila sjećanja.
— Većina bi žena to smatrala komplimentom — rekao je. Nije bilo ni
trunke uobraženosti u njegovim riječima, kojima je samo uobličio svoja životna
iskustva.
— Tada mora da sam posve drugačija od drugih žena.
Potpuno se mogao složiti s tim riječima. Nikada mu prije nijedna žena
nije tako uzburkala osjećaje. Jednog ju je trena prezirao, a već bi sljedećeg
poželio gurnuti svoje prste u njezinu kosu i prionuti svojim usnama uz njezine.
Prezirao je sebe zbog putene slabosti koju je takvom lakoćom pobuđivala u
njemu.
Da je u pitanju bila neka druga žena, privinuo bi je uza se. Njegove bi se
usne našle na njezinu vratu, kušajući je; njegove ruke na njezinim dojkama,
budeći ih iza sna i vraćajući im život.
Putene navade stjecane tijekom cijelog života bile su već duboko
ukorijenjene u njegovo biće, pa je bio primoran neprestano se truditi da zadrži
ruke podalje od nje sada kada mu je bila ovako blizu. No nije se odmaknuo od
nje kako bi sebi olakšao život.
Trebao je to učiniti, ali nije.
— Mogla si zadržati ispriku za sebe, djevojčuro — rekao je. — I dalje ne
odlaziš odavde.
Okrenula se brzinom vihora. — Ali moj brat...
— Nije imao sreće u pregovorima s mojom sestrom pa se odlučio za
opsadu palače. Međutim imali smo dovoljno vremena pripremiti se za takvo
što. Što dakle misliš tko će izdržati dulje, a tko će izgubiti strpljenje i napasti?
Nije mogla vjerovati onomu što čuje. — Spreman si dopustiti da se ovo
rasplamsa u rat?

189
 BaP & BD
— Ne krivi mene.
— Koga da krivim doli tebe!? — otresla se. — Jednostavno me oslobodi
i pusti da pođem kući. Dovoljno sam propatila...
— Patila si? Kako? Grde li ti leđa tragovi šibe? Boli li te tijelo od teška
rada?
Bila je dovoljno ogorčena da se izderala na njega: — Patim uslijed tvoje
puke nazočnosti!
Lice mu je porumenjelo nakon tih riječi, a ona ju je konačno spazila,
srdžbu s kojom je došao, srdžbu koju je svakom svojom riječi dohranila,
učinivši je snažnijom. Preplavio ju je val straha. Zakoračila je unatrag, no na
putu joj se ispriječio rub otvorena prozora. Na trenutak je pomislila kako bi
mogla skočiti. Njegov dlan, koji se obavio oko lanca omotana oko njezina vrata,
oduzeo joj je tu mogućnost.
— Dakle sam pogled na mene izaziva ti mučninu, djevojčuro? — Nije
namjeravala udostojati to pitanje odgovorom. Činilo joj se kako to ne bi bilo
pametno u tom trenu. — Tada nećeš biti sretna kada doznaš da je i kralj Alfred
nazočan na imanju te da je iznio prijedlog kako riješiti ovu nevolju među nama,
i to onako kako bi mu osobito bilo po volji. Kralj želi da te uzmem za ženu.
Udahnula je tako snažno da joj je dah zapeo u grlu. Udario ju je po
leđima, a ona se hitro izmaknula od njegova dlana kako ne bi slomio nešto u
njezinu tijelu. Uputila mu je srdit pogled.
— To nije bilo nimalo duhovito — rekla je.
— Zar ti se čini da se smijem?
Nije se smijao. Iz njega je i dalje kiptjela srdžba, a više je čak nije ni
pokušavao držati pod kontrolom.
Zavapila je glasom u kojem se dao naslutiti očaj. — Ali zasigurno nisi
mislio ozbiljno!
— Nisam li? Nije uputno prkositi kralju.
— Znači li to da si u nevolji jer si ipak to učinio?
— Misliš da sam ga odbio? — Nasmijao se grubim smijehom protkanim
gorčinom. — Ne, djevojčuro, nisam tako budalast.

190
 BaP & BD
Oči su joj bljesnule. Sljedeće je riječi izgovorila u šoku, gotovo ostavši
bez daha. — Namjeravaš se oženiti mnome?
— Da.
Odmahnula je glavom. — Radije me daj išibati. Svrši s time pa mi
konačno vrati natrag slobodu.
— Znači li to da si naposljetku spremna preklinjati?
— Nipošto — procijedila je. — Očito je kako se još uvijek nisi nasitio u
svojoj odmazdi, inače bi me oslobodio. Nudim ti izlaz iz ove ludosti.
— Ludost? Ne, ne bih to tako nazvao. Zapravo, upravo sam shvatio kako
te brak ostavlja meni na milost i nemilost dovijeka, umjesto ono malo vremena
koje bismo ovako proveli zajedno. Zar može biti bolje osvete?
— Ali uništit ćeš i vlastiti život.
— Kako? Moj se život neće promijeniti samo stoga jer sam se oženio.
Nastavit ću živjeti kao i do sada.
Drugim riječima, bračna vjernost nije bila dijelom pogodbe. Istini za
volju, nije takvo što ni očekivala, tko god njezin budući suprug bio. Međutim
očekivala je poštovanje, obzirnost, natruhu ljubaznosti, a od Seliga neće dobiti
ništa od toga. Njegov se život neće promijeniti, no njezin će se prometnuti iz
sadašnjeg pakla u mnogo gori, a poniženja će se iz privremenih prometnuti u
ona bez konca i kraja.
Pustio ju je kako bi je udario dlanom po leđima. Iskoristila je trenutak
kako bi se odmaknula što dalje od njega. — Nastavit ćeš sa životom kao i dosad,
ali bez supruge — barem ti ja ne namjeravam postati suprugom.
— Kraljev biskup već nas čeka u prizemlju.
— Saski kralj nije moj kralj — podsjetila ga je. — Ne drhtim u strahu od
njegova nezadovoljstva.
— Nalaziš se u njegovu kraljevstvu.
— Nipošto svojim izborom.
Selig je zaškrgutao zubima. Izgleda da je bio ishitren kada je zajamčio da
će ona pristati poći za njega. Vlastiti nadmeni ponos i samouvjerenost doveli
su ga u zabludu. Morat će joj pružiti nekakav poticaj, nešto što će joj se doimati
još odbojnijim, nešto posve odvratno, nešto što će čak i sam smatrati

191
 BaP & BD
užasavajućim. Nasreću, bio je dovoljno srdit da je s lakoćom uspije uvjeriti u
to.
— Bol ti je milija od braka sa mnom? — Prišao joj je, ovaj je put primivši
za ruku umjesto za lanac. — U redu, tada pođi sa mnom.
Srce joj je zapelo u grlu dok ju je vukao iz odaje. — Kamo?
Nije se zaustavio kako bi joj objasnio, a svaki njegov korak bio je ispunjen
odlučnošću. Glas mu je pak bio prožet posvemašnjom studeni. — Vodim te u
staju gdje ću te, potpuno nagu, prikovati za tlo, da se tobom posluži bilo koji
muškarac kojeg sudbina nanese pa te zatekne tamo. Pretpostavljam kako će se
oko tebe u tren oka skupiti poveća rulja, koja će s vremenom prije rasti nego
se osuti.
Nisu još pristigli ni do vrha stubišta kada je preneraženo izbacila riječ iz
sebe: — Pristajem!
Smjesta ju je pustio. Pohitala je natrag u odaju, poželjevši se sakriti, no
dobro znajući kako nema gdje. Bio je spreman ostvariti svoju prijetnju. Nije
mogla tu misao potisnuti iz uma, a spoznaja ju je natjerala da zadrhti.
— No?
Okrenula se kako bi se suočila s njime. Pridržavao se rukama za dovratke.
Oči su mu poprimile boju olujnog, zimskog sivila. Kako tako naočit muškarac
može posjedovati takvu demonsku dušu?
Usudila se pokušati pregovarati. — Poći ću za tebe pod uvjetom da me
ne diraš nakon vjenčanja.
Bio je dovoljno ljutit da joj odgovori: — Radosna ću srca pristati na tvoj
uvjet — no i ja imam svoj. Nitko ne smije znati da si i dalje nedirnuta —
posebice ne tvoj brat.
Kimnula je glavom. Ni nestašni Loki ne bi mogao smisliti bolju pogodbu
za njih dvoje. Međutim on nije bio gotov. Pomislila je kako jest, a on je s
gađenjem pomislio kako je naivna što je pomislila da je pogodba sklopljena.
Nasreću, nije spominjao svoj dug njezinu bratu, inače ne bi povjerovala u
njegove sljedeće riječi.
Ponovno joj prišavši, zaustavio se pred njome pa provukao prst kroz
prsten njezina vratnog obruča, skupivši potom šaku u pesnicu kojom joj je
podigao bradu. — Povratio sam snagu, djevojčuro. Ako ne želiš svjedočiti

192
 BaP & BD
bratovoj smrti, nećeš mu jadikovati o svojim nedaćama kada ti bude dopušteno
vidjeti ga. Zapravo, ispripovjedit ćeš mu koliko si sretna jer si pošla za mene.
Uzdahnula je, dobro znajući kako od nje traži nemoguće. — Neće mi
povjerovati.
— Tada moraš naći načina da ga uvjeriš u svoje riječi.
— Loki mora da te zamijenio nečime iz svojeg legla čim si se rodio —
uzvratila mu je ogorčeno.
Kako su Lokijevo potomstvo odreda činila čudovišta, njezine su riječi
predstavljale ozbiljnu uvredu, no on se samo nasmijao, dobro znajući kako je
od nje dobio upravo ono što je htio.
Pretpostavljala je kako će poslije imati vremena smisliti što bi mogla reći
svojem bratu, no u tom ju je trenutku Selig ponovno poveo iz odaje. Kako bi se
vjenčali. Kako bi se udala za njega, i to još uvijek sputana ovim prokletim
lancima. Nadala se da će uspjeti izdržati do kraja obreda, a da ne brižne u plač.

193
 BaP & BD

TRIDESETO POGLAVLJE

B iskup je bio primoran još malo pričekati da se spuste u prizemlje jer se

Seligova mati pojavila na vrhu stubišta prije nego što su došli do podesta.
Upitavši Seliga je li Erika dobrovoljno pristala na žrtvu — istini za volju, nije
upotrijebila baš te riječi — gospa Brenna potpuno je izgubila staloženost.
Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati zašto.
— Neću to dopustiti! — odlučno se obratila svojem sinu, iako je
zlokobnim pogledom zurila u Erikine okove. — Ukloni ih. Tvoja je stvar što
ćeš činiti poslije, no imaš njezin pristanak za vjenčanje. I sam si pristao na
njega. Neće doći na vlastito vjenčanje okovana, ne ako se i sam ne namjeravaš
uresiti okovima.
Selig se nije prepirao, premda je uslijed ljutnje, koju je još osjećao,
itekako želio. Međutim uz izraz krajnjeg nezadovoljstva na licu i nemalo
neugode jer ga je mati tako oštro ukorila, jednostavno je svojoj majci gurnuo
ključ u dlan pa se gnjevnim koracima zaputio u prizemlje kako bi ih pričekao.
— Hvala vam — rekla je Erika potiho.
Brenna joj je uputila pogled pun nestrpljenja prije nego što ju je stala
oslobađati okova. — Ne zahvaljuj mi. Puno je vjerojatnije da ćeš se ponovno
naći u njima, nego što nećeš. Da sam na tvojem mjestu, žurno bih se naučila
nositi s mojim sinom. Bit ćeš sretnija ako u tome uspiješ, a i on s tobom.
Erika nije očekivala da će više ikada biti sretna, no odlučila je riječi
zadržati za sebe. — Ne želim istinski poći za njega — rekla je umjesto toga.
Brenna je uzdahnula. — Nitko ni ne misli da želiš, dijete. No čime se god
poslužio kako bi od tebe iskamčio pristanak za ovo vjenčanje, budi sretna da je
uspio u tome. Da nije, prije ili poslije došlo bi do krvoprolića.
Erika se tog trena nije osjećala poput mučenice čija je žrtva spasila
nebrojene živote. Da život njezina brata nije među tim mnoštvom života... Ne,
zaboravila je na ono što se moglo zbiti u staji, na ono što ju je toliko prestravilo
da je umjesto toga bila voljna poći za muškarca kojeg mrzi.
— Evo — Brenna se uspravila, skinuvši djevojci i posljednji okov. Pružila
je sva tri lanca Eriki. — Spremi ih negdje dok ti ne donesem haljinu. Moja je

194
 BaP & BD
kći predložila da uzmem neku njezinu jer si joj visinom bliža nego bilo kojoj
drugoj ženi ovdje.
Ponovno osupnutost; Kristen je činila nešto lijepo za nju, i to povrh
činjenice da je gospa Brenna stala na Erikinu stranu, usprotivivši se svojem sinu
vezano uz lanac. Bilo je to zbog vjenčanja i činjenice da će, koliko god i dalje
nije bila dobrodošla, uskoro postati dijelom njihove obitelji. Međutim nije
očekivala da će njihova blagonaklonost potrajati nakon ovog dana.
Brenna ju je ostavila samu, uputivši se niz hodnik do odaja svoje kćeri, a
Erika je ostala držati svoje lance u šaci. Na trenutak je bila slobodna, slobodnija
nego što je ovdje ikada bila, slobodnija nego što će vjerojatno ovdje ikada biti.
A ipak, od brata su je i dalje dijelili kameni zidovi. Sloboda od lanaca nije
značila da će uspjeti umaknuti i svojoj sudbini. Bila je jednako zatočena kao da
joj i nisu skinuli okove.
Vratila se u Seligovu odaju, čineći krupne korake, jednostavno zato što
je konačno mogla. No nije se približila njegovoj škrinji kako bi stavila lance u
nju. Prišla je prozoru pa ih bez oklijevanja zavitlala kroz njega. Potom se prvi
put otkako je oteta iz svojeg doma osmjehnula istinskim zadovoljstvom.
— Mislim da će ova izvrsno poslužiti.
Erika se okrenula i spazila Brennu s podsuknjom dugačkih rukava, u
nijansi plave koja je gotovo zrcalila plavetnilo njezinih očiju, prebačenom
preko jedne ruke. Preko druge joj je ruke ležala gornja halja bez rukava, istkana
od baršuna ponoćno plave boje, na kojem bi joj i kraljevi pozavidjeli. Bogati
srebrni porub, isprepleten u deblju pletenicu, krasio je bočne proreze i obrub
haljine te duboki prorez steznika ušivena u haljinu. Bio je tu i ukras za glavu
od lagane, prozirne tkanine svjetloplave boje, sa srebrnim prstenom optočenim
safirima, koji je trebao ures zadržati na njezinoj glavi. Široki pojas, načinjen od
brokatne svile, također je bio prošiven srebrnom pletenicom.
— Odveć je prekrasna — izustila je Erika tonom prožetim krajnjom
zahvalnošću.
— Ne za ovu priliku. Moramo misliti na doličnost, unatoč okolnostima.
Uostalom, vlastitim sam ušima čula saskog kralja kako govori da će te osobno
otpratiti do oltara i predati mladoženji.
Zašto ne? Na kraju krajeva, ova je farsa njegovih ruku djelo. No Erika je
zadržala svoje misli za sebe. Hitro se odjenula, uz Brennino neprestano

195
 BaP & BD
požurivanje i, začudo, njezinu pomoć. Seligova joj je mati čak i kosu počešljala
te joj namjestila prozračni veo i uštipnula joj obraze kako bi natjerala boju u
njih.
Erika je poželjela još jednom zahvaliti gospi, a na čudan je način to i
učinila, rekavši: — Da barem niste sina odgojili tako osvetoljubivim.
Brenna se začudo osmjehnula. — Nijednog od svojih sinova nisam
odgojila da bude osvetoljubiv. Jednom kada to uvidiš, ovaj rat između tebe i
Seliga doći će kraju.
Riječi su se Eriki učinile potpuno besmislenima, no na kraju krajeva,
ništa tog dana nije imalo puno smisla, a ponajmanje činjenica da se Selig
namjeravao oženiti njome, iako je to bilo posljednje na ovom svijetu što je želio
učiniti.
Kada je sišla u prizemlje i ugledala prekrasnu odjeću dvorskih dama, koje
su došle svjedočiti vjenčanju, njezina je zahvalnost gospi Brenni na prekrasnom
ruhu u koje ju je odjenula samo porasla. A Selig ju je namjeravao ostaviti u
onim ružnim seljačkim prnjama koje joj nimalo nisu pristajale — i lancima. Da
nije bilo njegove mati i sestre, njezino bi poniženje poprimilo nove razmjere,
a to je bez sumnje bilo upravo ono što je i priželjkivao.
A ipak, dok su je vodili prema njemu, nije se doimao razočaranim što je
tako lijepo odjevena. Bio je prije svega osupnut, barem na trenutak, prije nego
što je svoje osjećaje uspio sakriti pod krinku nedokučivosti.
Čekao ju je, onako veličanstven, na stubama male kapele smještene u
dvorištu. Obred će se održati tamo te će tako svima biti omogućeno da čuju
svečane biskupove riječi, koji je stajao uz Seliga. A kralj Wessexa ispunio je
svoje obećanje i doveo je do njezina vjerenika.
Alfred ju je iznenadio pojavom, kao i jedinom primjedbom koju joj je
uputio. — Sve vam ovdje nazočne žene zavide, gospo Erika.
Obratio joj se na danskome jeziku. Nije bila iznenađena što netko poput
njega, tko je veći dio svojeg života proveo u doticaju s Dancima, govori danski.
Iznenadila ju je njegova dob, jer se nije doimao starijim od Seliga, a nije se ni
odijevao ništa raskošnije od svojih dvorana. Štoviše, da nije čula kako ga
oslovljavaju imenom, ne bi ni znala tko je on.
Što se njegove primjedbe ticalo, bilo kakav njezin odgovor prouzročio bi
oboma nelagodu jer se u tom trenutku nije osjećala osobito velikodušno. Stoga

196
 BaP & BD
je ostala šutke, misleći u sebi kako bi drage volje prepustila svoje mjesto bilo
kojoj od prisutnih žena. Zavist? Nisu poznavale Seliga Haardrada onako dobro
kao ona.
Poznavale su samo njegov šarm kojem je, nije mogla poreći, i sama
posvjedočila, premda ga nije osobno iskusila, no zato je potpuno iskusila
okrutnost za kakvu je bio sposoban.
A to se neće promijeniti pukom činjenicom što će mu sada postati
ženom. Njihov će mu brak samo pružiti dodatne prilike da joj zagorca život.
Obred je završio gotovo prebrzo. Zapravo, nije prošao ni sat od trenutka
kada joj je Selig nagovijestio vjenčanje do onog kada su i službeno združeni kao
muž i žena, a ona je tek poslije shvatila kako joj nije dano vremena da uistinu
razmisli o onome na što je pristala. Da se stvari nisu odvijale tako brzo, mogla
je...
Međutim bilo je gotovo. Sada je imala muža. Pretjerano promišljanje i
propitkivanje vjerojatno bi je gurnulo u ralje ludila.
Proslava koja je uslijedila u čast vjenčanja bila je, što se Erike ticalo,
potpuna lakrdija. Nije joj bilo do slavlja jer se, baš kao ni on, nije imala čemu
veseliti, a ipak su oboje prosjedili proslavu, jedno drugomu uz bok, trpeći
dobronamjerne pošalice i neotesane izjave kakve su inače bile uobičajene za
vjenčanja. Zapravo su se svi izvrsno zabavljali, svi osim novopečenog para.
Čak je i Seligova obitelj bila dobra raspoloženja, što se Eriki učinilo
neobičnim jer joj je proteklih dana postalo jasno koliko im je stalo do njega.
Vjerojatno ih je ponijela prigoda, pomislila je, te činjenica da se Selig nije
doimao ni približno sumornim poput nje. Je li moguće kako vjeruju da je on
istinski zadovoljan ishodom današnjeg dana i da su istinski sretni zbog njega?
Očito se samo pretvarao zbog njih.
Selig je strusio još jedan vrč piva. Prestao je pratiti neprestane promjene
svojih emocija. A prestao je i s nastojanjima da se ne obazire na svoju ženu.
Bio je odlučan u namjeri da joj ne dopusti sjediti uz njega dok ga ne oslovi
kao svojeg gospodara, a sada je ipak sjedila uz njega. Ali uskoro će ga početi
nazivati mužem, a nisu li to dvoje, gospodar i muž, jedno te isto? Trebali bi biti,
iako se ona nikada s time neće složiti.
Mogao je imati svaku ženu koju bi poželio — bilo koju osim ove. A ipak,
upravo je nju dobio. Sada je bila neporecivo njegova. Jedini je problem bio što

197
 BaP & BD
više nije znao što učiniti s njome sada kada je prestala biti robinjom i postala
mu ženom.
Zar je zaista pristao nikada ne dodirnuti vlastitu ženu? Međutim nije se
pristao odreći svoje osvete. I dalje ju je namjeravao dobiti. Nije li se upravo zato
oženio njome?
Prokleti osjećaji danas nisu imali nikakva smisla. Bila je prekrasna, i
ojađena, a njemu je bilo teško držati svoj pogled podalje od nje. A što se ona
doimala nesretnijom, to je njegova ljutnja više bujala.
Danas je bio dan njezina vjenčanja. Mladenka bi trebala biti sretna na
dan vlastita vjenčanja. Njegova mladenka trebala bi biti sretnija od svih drugih
mladenki ovog svijeta. Nije ga uobraženost navela na takve misli, već puko
iskustvo sa ženama i način na koji je djelovao na njih. A ipak, Erika se nije
udostojala čak ni hiniti sreću radi njihovih uzvanika.
Naposljetku se više nije mogao suzdržati pa ju je oštro ukorio:
— Ovo nije pogreb. Ako ti je tako nelagodno ovdje, slobodna si se vratiti
u moju odaju — i na svoje mjesto u njoj.
Erika je porumenjela, iako nitko drugi nije čuo njegove riječi. A čak da
je netko kojim slučajem i čuo, nije bilo mnogo onih koji su znali kako je
“njezino mjesto” kutak na podu odaje. Trebalo joj je laknuti što će i dalje taj
kutak nastaviti nazivati svojom posteljom. Držao se njihove pogodbe. Zašto je
tada osjećala nelagodu — i još nešto pored nje, nešto čemu nije uspijevala
dokučiti ime?
Bila je to laž. Dobro je znala što osjeća. Ali, Odin joj pomogao, kako je
mogla osjećati razočarenje? Ona je ustrajala na tome da je ne dira — premda
su njezini razlozi nadilazili one očite. Jednostavno se pribojavala strasti koju
joj je pokazao, a koja joj se svidjela i previše.
Jer ćeš ga vjerojatno zavoljeti.
Riječi njegove sestre nikada je nisu prestale progoniti. Pribojavala se te
mogućnosti jer joj on zapravo nikada nije pružio dovoljno razloga da ga istinski
zamrzi. Trsio se to učiniti, no poniženja su trajala kratko, nakon čega bi brzo
bivala zaboravljena.
Nikada dosad nije naudio ženi.

198
 BaP & BD
Jesu li, dakle, tvrdnje njegova oca bile istinite? A ako jesu, tada su
Seligove današnje prijetnje bile isprazne. Ne bi smogao snage ostvariti ih.
Draga je srca prihvatila njegovo dopuštenje da se povuče iz dvorane.
Morala se maknuti od njegove uznemirujuće nazočnosti kako bi mogla o svemu
u miru porazmisliti. Činjenica da ju je pustio da se udalji bez pratnje
predstavljala je neočekivano otkriće. Činilo se da joj je brak, ako ništa drugo,
barem povratio djelić slobode. A ni prokletih lanaca više nije bilo...
Ušavši u odaju, zatekla je proklete lance na Seligovu krevetu. Očito ih je
vratio netko tko je sa sigurnošću znao komu pripadaju. .. njemu... njoj. Selig
vjerojatno nije ni znao za njezin prkosni čin.
Lanci su ponovno poletjeli kroz prozor, a sam joj je čin pružio gotovo
jednako zadovoljstvo kao i prvi put. Kada bi barem mogla pronaći takvo
zadovoljstvo u spavanju na tvrdom podu tijekom svoje prve bračne noći.

199
 BaP & BD

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

R agnar je primorao Kristen da ga čeka na bedemima gotovo sat vremena

prije nego što je odgovorio na njezin zahtjev za još jednim razgovorom.
Takva neučtivost bila je povlastica njegova nadmoćna položaja, za koji je
vjerovao da ga još uvijek ima. Jedini razlog zbog kojeg nije dopustila svojem
nestrpljenju da je savlada, ili jednostavno otišla, bila je spoznaja o zadovoljstvu
koje će iskusiti kada ga razuvjeri od tog stava.
Royce je bio nešto manje strpljiv. Odlazio je i vraćao se triput tijekom
tog sata čekanja te je gotovo odvukao Kristen sa zida četvrti put kada je otišao,
potpuno ozlojeđen indolentnošću Erikina brata.
Njezina mati nije vidjela smisla u tome da im se pridruži na zidinama jer
nije govorila danski, no njezin je otac bio uz njih, sasvim sposoban i sam
govoriti s Ragnarom, premda je tu mogućnost odbio, dobro znajući koliko se
Kristen raduje predstojećem razgovoru.
A Selig, ta pijanica, nesumnjivo je još uvijek bio u postelji nakon što ga
je alkohol ispijen prošle noći oborio pod stol. Bilo bi pravo čudo da je uspio
konzumirati brak nakon što su ga Royce i Ivarr sinoć odnijeli u krevet.
Međutim Ragnar to neće doznati. Jednom kad Kristen njihov razgovor privede
kraju, Danac će istinski vjerovati da mu je sestra udana u svakom smislu te
riječi i kako mogućnosti razvrgavanja braka više nema. To jest, ako se uopće
potrudi pojaviti i razgovarati s njome.
Najprije je došao Turgeis, potpuno sam, kako bi je obavijestio da Ragnar
neće gubiti svoje vrijeme na razgovore s njom ako nema nešto novo dodati
onomu što je već izrečeno dan prije. Činilo se da mu je nelagodno što mora
prenijeti tu poruku, no Kristen nije pokazala ni trunke ljutnje koju je očekivao
da će ta poruka potaknuti. Osjećala ju je, itekako snažno, no nije to ničime
pokazala.
Međutim uzvratila je jednakom mjerom, odgovorivši: — Jedini koji je u
opasnosti da ponovi svoje riječi tvoj je gospodar Ragnar. Jedina stvar o kojoj
želim razgovarati njegova je sestra — i njezina novonastala situacija.
Također je dodala kako će pričekati još pet minuta, i ni trenutka dulje,
te da će Ragnar, ako se ne udostoji pojaviti u tom vremenu, morati pričekati

200
 BaP & BD
neki drugi dan kako bi doznao što se zbilo s Erikom od njihova posljednjeg
razgovora.
Kristen je osjećala istinsko sažaljenje za Turgeisova konja, koji je morao
podnijeti takvu težinu pri takvoj brzini. Muškarac je odgalopirao natrag u tabor
što je brže mogao, a Ragnar se našao pred bedemom prije nego što je isteklo pet
minuta.
— Sada vidim zbog čega nazivaš Turgeisa Trometraša divom, no trebala
si biti milostivija prema njemu — rekao je Garrick, stojeći pokraj nje. — On je
tek ponovio ono što mu je naređeno da kaže.
— Pa?
— Pa on je smo čovjek obuzet strepnjom za svoju gospu, bez ikakve
kontrole nad onime što se zbiva unutar ovih zidina.
— Osvjedočila sam se kako Turgeis lomi čovjeku vrat jednim pokretom
ruke, bez imalo muke — odgovorila je Kristen. — Začudo, takvo što ne izaziva
u meni samilost.
Garrick se osmjehnuo cinizmu njezinih riječi. — A ipak, on nije onaj
koji je odgovoran za tvoju ozlojeđenost.
— Istina. — Uzdahnula je. — Pretpostavljam kako bih mu se mogla
ispričati... kada sve bude svršeno. Mogla bih, ako ikada smognem hrabrosti
prići mu dovoljno blizu. Učinila sam to jednom i nemam pretjeranu želju
ponoviti to iskustvo. Ovdje gore na zidu, dok je on dolje na tlu, najbliže je što...
Prekinuo ju je Ragnarov dolazak pa nije uspjela dovršiti misao. Ovaj put
nije prišao tako blizu, primoravši ih tako oboje na viku. Nije se doimao ni
najmanje zabrinutim zbog poruke koju mu je prenio Turgeis. Činio se
samopouzdanim i oholim u spoznaji kako su svi konci u njegovim rukama.
— Što imate reći, gospo Kristen? — viknuo je Ragnar. — Kažite što
imate, i ne časite ni časa.
Odgovorila mu je s nekoliko biranih kletvi koje mu se ne bi nimalo
svidjele. Njezin je otac istaknuo očito. — Šapućeš.
— Znam.
Ragnar nije mogao čuti ništa od toga s udaljenosti na kojoj se odlučio
zadržati. — Govorite glasnije, gospo!

201
 BaP & BD
Prinijela je ruke ustima, kao da će viknuti, pa ponovno prošaputala —
tako da ju je ponovno samo njezin otac mogao čuti. — Ako misli da ću
naprezati svoj glas samo stoga jer je glasniji od mene i ne smeta mu podizati
glas, tada se grdo vara.
Garrick je bio primoran prinijeti dlan ustima kako bi prikrio vlastiti
smiješak. Ispod njih Ragnar je prinio dlan svojem uhu, no i dalje nije uspio
razaznati njezine riječi. Još je dvaput pokušao započeti razgovor, no premda su
se njezine usne pomicale, nikakvi zvukovi nisu dopirali do njega.
Naposljetku je, izgubivši strpljenje, prišao svojim bojnim konjem bliže,
tik ispod bedema, pa upitao: — Čujete li me sada, gospo Kristen?
Neznatno se nagnula preko zida kako bi bila sigurna da mu neće
promaknuti njezin smiješak. — Svakako, lorde Ragnar. Lijepo od vas što ste
nas počastili svojim dolaskom. Na kraju krajeva, okolnosti su se ponešto
promijenile od našeg posljednjeg razgovora.
— I mislio sam da bi moglo biti tako. — Samodopadnost, koja ju je
poticala na srdžbu. — Jeste li naposljetku spremni poslati moju sestru van?
Kristenino je lice i dalje krasio smiješak. — Ne, ali vi ste sada slobodni
unići, uz punu dobrodošlicu.
— A zbog čega bi mi takva ponuda danas bila imalo primamljivija nego
jučer kada sam je odbio?
— Sada smo povezani — brakom.
Trebalo mu je nekoliko sekundi da shvati značenje njezinih riječi, nakon
čega je eksplodirao. — Što ste učinili? Ako ste je prisilili da pođe za njega...
— Naprotiv — prekinula ga je tonom koji je i dalje ostao posve ljubazan.
— Erika mi se doimala posve voljnom. No ne morate meni povjerovati na riječ.
Možete je i sami priupitati.
— Gdje je ona?
— Vjerojatno je još uvijek u postelji. — Lice mu se zajapurilo na te riječi,
a Kristen je nastavila utrljavati sol u ranu. — Zar sam vam jučer zaboravila
spomenuti da se između vaše sestre i mojeg brata rasplamsala ljubav?
— Govorili ste samo o njegovoj osveti.

202
 BaP & BD
— I ne biste li se složili kako je upravo to najbolja osveta, primorati je da
se zaljubi u njega? Nažalost, i sam je pao u vlastitu stupicu.
— Lažete!
— Zapravo ih je baš jučer, netom prije vašeg dolaska, moja mati uhvatila
na djelu — pa, recimo samo da nijedno od njih nije zapomagalo u pomoć.
— Nijedno? Želite da povjerujem kako bi se vaš brat gnušao pomisli. ..!
— Nije mogao dovršiti misao. U tom je trenu bio toliko obuzet bespomoćnim
bijesom da je mogao samomu sebi iščupati svaku vlas kose s tjemena — pa
njima udaviti gospu Kristen.
— Slobodni ste o svim detaljima porazgovarati sa svojom sestrom, lorde
Ragnare. Međutim ne možete promijeniti činjenicu da je ona sada članica moje
obitelji, moja šogorica. Vjenčanje je obavljeno sinoć, popraćeno velikom
pompom i proslavom. Gozba je potrajala do dugo u noć. Možda ste je čak mogli
i čuti.
Zurio je u nju pogledom koji je svjedočio o tome kako bi je najradije
sasjekao u tisuće komadića. — Ne bi se udala bez mojeg dopuštenja —
procijedio je.
— Nije joj trebalo vaše dopuštenje kad ga je već dobila od kralja. Štoviše,
on je gotovo inzistirao na tome.
Na Ragnarovu se lice izmijenilo nekoliko nijansi crvene, a potom mu je
sva boja otekla s lica kada je shvatio implikacije izgovorenih riječi. — Saski je
kralj unutar zidina, a vi ste mi to prešutjeli?
Kristen je u odgovor tek slegnula ramenima. — Njegova nazočnost ovdje
nije imala nikakve veze s našim sporom.
Nije imala nikakve veze? Opsjedao je palaču u kojoj je odsjedao kralj
Wessexa. Kad bi Guthrum doznao za to, Ragnar bi spoznao sav njegov bijes, a
sve bi imao zahvaliti ovoj prepredenoj ženi pred sobom.
Kristen je pročitala njegove misli pa dodala: — Alfred je namjeravao
napustiti Wyndhurst danas. Budući da su naša dva kralja trenutno u dobrim
odnosima, pretpostavljam da ćete biti skloni ne uplitati Alfreda u naše
razmirice više nego što je već upleten te mu jamčiti siguran prolaz.
— Svakako — odgovorio je Ragnar smjesta, s nemalom dozom olakšanja.
— Može otići kada god poželi.

203
 BaP & BD
— Možda biste ga željeli osobno uvjeriti u to kada uđete unutra.
Ponavljam kako ste sada, uslijed naše novonastale rodbinske veze, slobodni
unići bez ikakve opasnosti za vlastiti život. Međutim ako ste još uvijek
nepovjerljivi, moj mlađi brat Thorall spremanje ostati u vašem taboru dok ste
vi u posjetu svojoj sestri. Ponudila bih sebe kao taokinju za vrijeme vašeg
posjeta, no moj je muž izrazito ljubomoran čovjek. Ne bi mi dopustio da
ostanem sama s tako mnogo Vikinga. Dakle, što kazete, Ragnare Haraldssone?
— Otvorite dveri, gospo.

204
 BaP & BD

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

R eci mi čime te primorao.

Bile su to prve Ragnarove riječi upućene Eriki nakon što je zagrljajem
istisnuo dah iz nje. Njezine su bile: — Čini se da me nisi smio ostaviti samu
kod kuče ovaj put. — Bila je na rubu suza, tako blizu točke u kojoj će se slomiti
da je morala reći nešto što bi ga moglo nagnati na smijeh. Nije uspjela u toj
nakani.
Osigurana im je privatnost male kapele. Pridružila mu se tamo čim su joj
rekli da je došao. Međutim nije stigla razmisliti o onome što bi mu mogla reći.
Bila je toliko zaokupljena promišljanjima o svojem mužu da je potpuno
smetnula s uma mogućnost da će tog dana imati priliku razgovarati s
Ragnarom.
I dalje je bila na rubu suza, a vjerojatno će tako i ostati jer je bila istinski
sretna što vidi svojeg brata. Već je počela vjerovati kako ga više nikada neće
ugledati. No bila je tu i njezina zbunjenost, nešto o čemu nije mogla govoriti s
njime, a bila je tu i njegova zabrinutost, tako očita, te spoznaja da mu je
primorana lagati. Nikada mu prije nije morala lagati.
Povela ga je prema jednoj od klupica pa ga posjela pokraj sebe i primila
njegov dlan prije nego što je progovorila, pokušavši zvučati što je uvjerljivije
mogla. — Nisu me prisilili.
— Erika...
— Ne, saslušaj me. Razmotrila sam mnogo toga, čak i činjenicu da želiš
mojim brakom sklopiti snažan savez, a ovo je upravo to. Njegov je šogor
ovdašnji lord, ratnik i blizak prijatelj saskog kralja. Otac mu je bogati trgovac.
Stric mu je moćni jari u Norveškoj, a on sam zapovijeda mnoštvom ljudi,
odreda vikinškim ratnicima. Što se saveza tiče, dragi brate, boljemu se nisi
mogao nadati.
— Nikada te ne bih žrtvovao radi takva saveza!
— Znam, i ne čini mi se da sam podnijela veliku žrtvu. Ragnare, da nisam
htjela poći za njega, odbila bih prošnju.

205
 BaP & BD
Milostiva Freyo, zašto su joj vlastite riječi zvučale tako istinito? I zbog
čega joj nije povjerovao, nego se i dalje doimao tako sumnjičavim? Uskoro je
doznala zašto.
— Turgeis mi je prepričao sve što se zbilo. Taj te čovjek oteo kako bi ti
naudio.
— Istina, no nikada svoje namjere nije ostvario, a ja... — Spustila je
pogled u nadi kako će pomisliti da joj je samo nelagodno to priznati. —
Zavoljela sam ga.
— Zašto?
Izravnost njegova pitanja uhvatila ju je nespremnom. Gotovo je prasnula
u smijeh. Umjesto toga licem joj se razvukao širok osmijeh. Žena nikada ne bi
postavila takvo pitanje.
Odgovorila je protupitanjem. — Zar ga nisi upoznao?
— Upoznao? — zarežao je Ragnar. — Spasio sam njegov bijedni život u
posljednjem ratu.
Njezino lice poprimilo je izraz nevjerice, i to s punim pravom. — Kako
je to moguće? Borio se na danskoj strani?
— Borio se na saskoj strani — uzvratio je Ragnar s neprikrivenim
gađenjem. — Nosio je kacigu, a s usana su mu dolazile danske riječi.
Pretpostavio sam... pogrešno. Čak i kad sam vidio tu crnu kosu nakon što sam
ga odvukao s bojnog polja i previo mu rane, i dalje sam vjerovao da je Danac.
A on mi je dopustio da živim u tom uvjerenju. Nisam ni znao za svoju zabludu
dok ga jučer nisam ugledao.
Jučer. Selig je već jučer znao kako život duguje njezinu bratu, no i dalje
mu je prijetio? Je li i to bila himba?
Gotovo mu je priznala sve, riječi su joj već bile na vrhu jezika kada je
shvatila da ono što je bila himba jučer, danas možda više nije. Na kraju krajeva,
postojala je velika razliku između oslobađanja puke zarobljenice i odricanja od
vlastite žene. Ako njezin brat ustraje na borbi, a hoće ako dozna istinu, Selig
će udovoljiti njegovoj želji. Teška je srca sama sebi priznala da je Ragnar, iako
impresivan muškarac, ipak manji od Seliga. Ragnar bi protiv Seliga imao
jednako izgleda kao Selig protiv Turgeisa. Ishod borbe bio je gotovo zajamčen.
Morala je nastaviti lagati.

206
 BaP & BD
Dlanom joj je podigao bradu kako bi joj ponovno privukao pažnju. —
Kakve veze moj i njegov susret ima s tvojim osjećajima prema njemu, Erika?
— Moraš priznati da je pristao muškarac. Teško mi je odvojiti pogled od
njega kad god je u mojoj blizini. — Te su riječi bile potpuno istinite, a
vjerojatno su joj upravo zbog te istine obrazi počeli bridjeti rumenilom kada je
dodala: — Izrazito je privlačan. — I to je, nažalost, bila istina.
— Želiš reći da si pošla za čovjeka zbog njegove naočitosti?
Nije joj bilo nimalo drago što je primorana svrstati se u skupinu površnih
ljudi kojima je bila važna samo vanjština, no procijenila je da će Ragnar takvo
što najlakše prihvatiti kao razlog njezine iznenadne “zaljubljenosti”. Stoga je
nastavila razglabati o tome, uskoro shvativši da joj činjenica kako o tom
aspektu nije primorana lagati itekako olakšava stvari.
— Iz njegove se naočitosti razvila privlačnost, koju sam najprije osjetila
kada sam ga ugledala u Gronwoodu. Upravo sam zbog toga bila toliko srdita da
sam izgubila staloženost i naložila da ga išibaju. Ne mogu ti opisati koliko žalim
zbog te odluke. — A to je bilo poglavito istinito. — A sada, reci mi jesi li
pronašao ženu?
Namrštio se zbog njezina pokušaja promjene teme pa odmahnuo rukom,
odbivši pristati na njezinu igru. — Ne mogu sada o tome razmišljati.
— Ali ja želim razmišljati o nečemu drugome. Dakle, jesi li? Dočekao je
njezine riječi novim naletom sumnje. — Dakle, ipak jesi uzrujana?
— Uzrujana sam samo stoga jer si ti uzrujan — bila je nepokolebljiva,
osjetivši kako riječi iznenada teku iz nje bez teškoće. — Znam da nisi došao
ovamo očekujući kako ćeš me zateći udanu, i to vlastitom voljom, ali Ragnare,
jednostavno si nisam mogla pomoći i zavoljela sam tog muškarca. Pokušala sam
mu odoljeti. I Selig je pokušao odoljeti meni. Toliko me htio mrziti. A upravo
mi se zbog toga omilio, jer se toliko trsio, jer se toliko trudio, a nije uspijevao.
Namjeravao mi se osvetiti, istina. Zato sam ugrabljena. No shvatio je kako ne
može iznuditi zadovoljštinu od žene. Možeš li zamisliti njegovu frustraciju
kada se, umjesto da mi se osveti, zaljubio u mene?
Ragnar si je na trenutak uspio dočarati ono o čemu mu je sestra
pripovijedala, a to ga je nagnalo na smijeh. Sa smijehom je došlo i olakšanje,
sada kada je naposljetku rekla nešto što je zvučalo smisleno — i što joj je bilo
više nalik.

207
 BaP & BD
Međutim ipak je morao upitati: — Jesi li sigurna da se ne vodiš krivnjom?
Prestala je osjećati krivnju onog dana kada je Selig na nju stavio proklete
lance, no to nije bilo nešto što je mogla priznati svojem bratu. Ono što je još
uvijek žalila bilo je to što je Seligu pružila razlog da je prezire, jer se činilo kako
joj nikada neće moći oprostiti na učinjenom.
Stoga je ponovno lagala. — Oprošteno mi je, stoga više nema krivnje koja
bi me morila.
Dugo se zadubio u njezine oči prije nego što je uzdahnuo. — Zar zaista
tražiš od mene da te ostavim ovdje s njime?
Bio je to najteži odgovor koji je dosad morala dati. Očajnički se željela
vratiti kući. Htjela se vratiti životu kakav je poznavala. Bila je sita ljutnje i
zbunjenosti te činjenice da je privlači muškarac kojeg se nije usuđivala voljeti.
— Da — odgovorila je, zaklevši se samoj sebi kako je to posljednja laž
koju će mu reći.

208
 BaP & BD

TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

S elig se probudio tek kad su ga nečiji dlanovi protresli treći put. Smjesta je
posegnuo prema svojim sljepoočnicama.
— Thorovih mi zuba, zar me netko ponovno odalamio po glavi? —
progunđao je.
— Za ovu bol možeš zahvaliti isključivo sebi — i mojem izvrsnom pivu.
— Jesi li to ti, Kris?
— Zašto ne otvoriš oči pa se sam uvjeriš? — upitala je.
— Radije ne bih. Previše se svjetla probija i kroz sklopljene kapke.
Kristen je negodujući odmahnula glavom. Obratila mu se posprdnim
tonom, jasno dajući do znanja koliko je cijela situacija zabavlja. — Dakle, do
ovoga te brak doveo?
Ponovno je progunđao. — Kako sam mogao zaboraviti?
Sada je otvorio oči, odškrinuvši kapke tek neznatno, no ne kako bi
pogledao svoju sestru. Okrenuo je glavu prema kutu u kojem se Erika obično
zadržavala. Činjenica da je tamo nije zatekao nije u njemu pobudila paniku —
zasad.
— Gdje je ona?
— Razgovara sa svojim bratom u kapelici.
Oči su mu se razrogačile, spustivši se na Kristen, pune optužbe. — I
nikomu nije palo na pamet probuditi me?
Pokušao se uspraviti u sjedeći položaj, no nešto ga je povuklo natrag.
Erikini lanci, omotani oko njegova vrata. Kroz maglu se prisjetio kako mu
jedna od služavki govori da ih je pronašla u dvorištu. Selig ih je omotao oko
vlastita vrata, nemajući ih kamo drugdje spremiti jer se u tom trenutku nije
htio uspinjati do svoje odaje.
— Nismo te budili jer nije bilo potrebe — stala je objašnjavati Kristen.
— Želimo da uvjeri svojeg brata kako nisi bijednik koji ju je držao prikovanom

209
 BaP & BD
uza se. Nećemo to postići ako budeš stajao uz nju kako bi joj utjerao strah u
kosti.
Ne želeći ponovno ulaziti u raspravu o lancima, tek je progunđao: — Ona
nimalo ne strepi od mene.
— Njezin bi brat tu situaciju drugačije protumačio.
Zbacio je lance pa se ponovno pokušao uspraviti u sjedeći položaj.
Kretnje su mu bile usporenije nego što je htio, a sve zbog boli uzrokovane
sinoćnjim pretjeranim uživanjem u piću; boli koja se činila jednako snažnom
poput one kada se prvi put probudio nakon ozljede glave. Međutim osjećaj koji
je nadjačao sve ostale mogao se nazvati samo panikom.
— Jesi li barem postavila uhodu kako bismo znali što mu je rekla? —
zahtijevao je.
Kristen je podigla obrve. — Uhodu, kad samo ti, ja i otac znamo njihov
jezik? Možda bi se ti usudio zatražiti od oca da ih pođe uhoditi za tebe, ali ja
nisam tako drska.
— Trebala si se osobno pobrinuti za to.
— Ja? — uskliknula je. — Sasvim sam dovoljno učinila zamjerivši se tom
čovjeku. Toliko je bijesan na mene da ćeš mu u usporedbi sa mnom ti biti
sasvim drag.
Počastio ju je ljutitim pogledom. Ona se pak jedva suzdržavala da ne
prasne u smijeh. Jedino što je učinila kako bi mu pomogla u njegovim
nastojanjima da ustane iz kreveta bilo je to da mu je dohvatila češalj. Bilo je
poprilično očito kako se neće potruditi čak ni presvući odjeću u kojoj je zaspao.
Kada se gotovo dokopao vrata, drznula se upitati: — Mrziš li je još?
Zastao je na trenutak, osvrnuvši se prema njoj. — Zašto me to ponovno
pitaš?
Kristen je slegnula ramenima. — Jer si se oženio njome. Ako ti je samo
osveta bila na pameti, otišao si korak predaleko, ako mene pitaš.
— Ne miješaj se, Kris.
— Drage ću se volje držati po strani, čim jedan nadmeni magarac napusti
moj dom.
Žacnuo se. — Nisam nadmen.

210
 BaP & BD
— Mislila sam na njezina brata, bezumniče, ne na svojeg.

Kada je Selig ušao u kapelu, zatekao ih je još uvijek same, kako sjede
jedno pokraj drugoga. Njihovi glasovi bili su odveć tihi da bi im mogao
razaznati riječi, premda je neko vrijeme ostao osluškivati, nadajući se kako bi
mogao nešto načuti. Ragnar joj je obavio ruku oko ramena, a njezina je glava
počivala na njegovu ramenu. Čovjek joj je bio brat, a ipak, Selig je osjetio
snažan poriv da ukloni tu ruku s njezina ramena.
— Nadam se da je vaš ponovni susret protekao ugodno?
Erika se okrenula, čuvši zvuk njegova glasa. Ragnar se smjesta osovio na
noge. Izraz njegova lica nije otkrivao ništa, pa Selig nije mogao dokučiti koliko
njegov novopečeni šogor zna. Izraz njezina lica otkrivao je tjeskobu, ali to je
moglo značiti bilo što, uključujući i to da se još uvijek pribojava za svojeg brata.
Selig je putem prema kapeli zastao kod kovača kako bi preuzeo svoj novi
mač. Sada ga je nosio o pojasu, premda je bio bez oklopa, još uvijek odjeven u
odjeću u kojoj je uplovio u brak. I Erika je još uvijek bila odjevena u jučerašnje
fino ruho. Kako se nije sjećao dolaska u svoju odaju protekle noći, nije se sjećao
nije li ona bila tamo, a kamoli je li svukla svoju odjeću ili je, poput njega, noćila
u njoj.
Ragnar je, naravno, u Wyndhurst ušao potpuno oklopljen, premda je
prilazeći Seligu na balčak svojeg mača položio lijevi dlan, time jasno dajući do
znanja kako nema namjeru uporabiti oružje. No njegove su se namjere mogle
promijeniti u bilo kojem trenu.
Ragnar se zaustavio na udaljenosti od pola metra. Udarac stisnutom
pesnicom uslijedio je prije nego što se Selig snašao. Erika je skočila na noge,
zavapivši: — Nemoj...! — no riječi su joj zapele u grlu kad je shvatila da udarac
nije pomaknuo Seliga ni milimetra. Zapravo se tek njegovo lice okrenulo od
siline udarca, a kada je ponovno svrnuo pogled na Ragnara, na licu mu je titrao
smiješak koji je otkrivao koliko ga situacija zabavlja.
Ragnar je pak bio više ozlojeđen nego zabrinut jer mu udarac nije polučio
željeni učinak. Erika je s druge strane bila potpuno očajna, uvjerena kako nema
nikakva utjecaja na svojeg muža i kako ga neće uspjeti uvjeriti da ne uzvrati
njezinu bratu istom mjerom. Nije ni dobila priliku da pokuša.

211
 BaP & BD
— To je za svu brigu koju si mi priuštio — Ragnar je otvoreno rekao
Seligu.
— Ah — odgovorio je Selig kao da je takvo što bilo i očekivano. Prešao
je prstom preko obraza prije nego što je dodao: — Tada se ne želiš boriti sa
mnom?
— U ovom trenutku ne, premda zadržavam pravo da promijenim
mišljenje u budućnosti.
— Svakako.
Selig se osmjehnuo, time Ragnara ponovno dovevši u iskušenje. — Ne
zavaravaj se ni trenutka, Haardrade. Ne vjerujem većem dijelu Erikine priče, a
ipak, doima se iskrenom u svojoj želji da ostane uz tebe. Ne sviđa mi se to, no
uslišat ću joj želju. Međutim ostavit ću njezina čovjeka Turgeisa s njom. Ako se
dozove pameti i poželi vratiti kući, on će je dovesti, a neka ti Odin pomogne
ako ga pokušaš zaustaviti.
Samozadovoljni osmijeh iščezao je sa Seligova lica, a zamijenilo ga je
nešto posve nepoznato — posesivnost. — Ovo je sada njezin dom. Neće imati
razloga poželjeti napustiti Wessex.
Sada se Ragnar nasmijao, premda njegov smijeh nije bio nimalo ugodan.
— Ili tebe? — nastavio je s porugom. — Očarana je tvojim licem, no potrebno
je mnogo više od toga kako bi se održala ljubav — ako ljubavi između vas uopće
ima. Dovedi je u Gronwood za pola godine pa ćemo vidjeti ima li ikakvih
izgleda da će ono što osjeća prema tebi potrajati. Ako bude tako, tada ću te sa
zadovoljstvom nazvati svojim bratom.
Selig se nije namjeravao zabrinjavati oko onoga što se možda hoće ili
neće zbiti za šest mjeseci. Ragnar je bio spreman popustiti, bio je spreman otići
odavde bez svoje sestre. Selig je uspio primiriti situaciju, a da nije bio primoran
ubiti čovjeka, to jest Erika je uspjela u tome. Dao bi sve na svijetu da dozna što
je točno rekla svojem bratu; osim onoga što je već znao — da ga smatra
naočitim. Je li uistinu tako mislila? Ne bi trebao osjećati takvo zadovoljstvo
uslijed te spoznaje, no osjećao ga je.
Ragnar se okrenuo i zatekao Eriku kako stoji iza njega. Primio ju je u
zagrljaj, a Selig je ponovno osjetio neobični poriv da ih razdvoji.
Glas joj je bio obojan očajem kada je upitala svojeg brata: — Nećeš valjda
tako brzo otići?

212
 BaP & BD
— Ne, Rika — pokušao ju je smiriti. — Ali moram obznaniti svojim
ljudima što se zbilo. Nećemo otići prije sutrašnjeg dana, stoga ću se vratiti i
provesti vrijeme do odlaska s tobom.
Njegove su joj riječi donijele olakšanje, pa se čak i nasmijala. — Moraš
mi ispričati još o toj velikoj nasljednici koja je odbila poći za tebe.
— Ona je odbila, ali njezin otac nije. Još uvijek razmatram njegovu
ponudu. Thurstonu je potrebna mati koja će se skrbiti o njemu jednako dobro
kako si to činila i ti. No govorit ćemo o tome poslije.
Već ju je uvjerio kako je Thurston dobro i kako mu je ruka brzo
zacjeljivala. Također je spomenuo kako je pošast krađa koja se spustila na
Gronwood iznenada minula Wulnothovom smrću. Turgeis ga je očito poštedio
mučne zadaće vješanja krivca, a Erika se nije nimalo iznenadila doznavši kako
je Wulnoth odgovoran za krađe. To je itekako objašnjavalo zbog čega čovjek
koji je na svakom koraku tražio žrtve nije pronašao nijednog sumnjivca za taj
prijestup.
Ragnar se okrenuo u namjeri da ode, opazivši tada Seliga kako zuri u
Eriku kao da je očaran njezinim osmijehom, koji kao da je nestao čim je
primijetila kako je promatra. Ragnar se namrštio, dobacivši Seligu na odlasku:
— Ona i ja dijelimo istog oca s još tucetom braće i sestara, no samo s Erikom
dijelim i istu mati. Ona je, uz mojeg sina, jedina obitelj koju priznajem i
iznimno mi je draga. Oženio si se njome bez mojeg blagoslova. Ako joj naudiš,
oduzet ću ti život koji sam ti nekoć poklonio.
Selig nije imao odgovora na to. Nije volio otvorene prijetnje ništa više od
suptilnih. Na otvorene je prijetnje obično odgovarao smjesta i to na istovjetan
način, no za njezina je brata morao učiniti iznimku. Volio bi da nije tako dobro
znao kako se taj čovjek osjeća, no znao je.
Kimnuo je glavom, a Ragnar je otišao. Prošao je još jedan trenutak prije
nego što je Selig ponovno svrnuo pogled na Eriku. Nije mu se svidio
nepovjerljiv izraz kojim ga je dočekala.
A tada mu je sinula istina, donijevši sa sobom nemalu mjeru zapanjenosti
i olakšanja. — Lagala si mu?
Sumnjičavost je nestala, a zamijenilo ju je nešto nalik ozlojeđenosti. —
Zar si sumnjao da hoću? Pogodili smo se. Ti si održao svoj dio pogodbe, zar sam
ja mogla učiniti išta manje od toga?

213
 BaP & BD
Spomen njihove pogodbe izazvao je ozlojeđenost kod njega, no nije imao
prilike odgovoriti jer su uskoro dobili društvo.
Erika ga je ugledala prva, ozarivši se od sreće. — Turgeise! Ragnar nije
spomenuo da si...
Završila je rečenicu osupnutim uzdahom kada je Turgeis posegnuo
prema Seligu kako bi ga okrenuo sebi. Ragnarov udarac nije ni pomaknuo
Seliga. Turgeisov udarac oborio ga je na pod i ostavio u nesvijesti.
— Ne! — vrisnula je Erika, pavši na koljena uz Seliga. — Ne smiješ mu
nauditi, Turgeise!
Odgovorio joj je režanjem. — Zašto ne bih smio?
— Dovoljno je propatio zbog nas.
— A ti nisi propatila zbog njega?
— Ni najmanje.
Podigao ju je na noge. — Ne laži mi onako kako si lagala svojem bratu.
Porumenjela je. — U ovome ne lažem. Zaista, Turgeise. Sve što je učinio
bilo je to da me pokušao posramiti te je iznosio prijetnje koje nikada nije
ostvario.
— I dalje namjerava iznuditi zadovoljštinu.
— Možda — dopustila je tu mogućnost. — Ali ne smiješ se miješati. On
mi je sada muž.
— Muževima se događaju stvari. Znaju nestati.
— Nemoj ni pomišljati na takvo što!
Selig je u tom trenutku zastenjao. Erika je ponovno kleknula pokraj
njega. Bio mu je potreban trenutak ili dva da mu se pogled usredotoči na nju.
— Vjerujem da si upoznao mojeg prijatelja Turgeisa — rekla je
oklijevajući.
Selig je pogledao iza nje u diva koji joj je stajao za leđima. — Jesi li me i
ti udario zbog brige koju sam ti priuštio ili postoji još nešto što nas dvojica
moramo riješiti?
— Moja gospa kaže da je sve riješeno... zasad.

214
 BaP & BD
Seligov se pogled ponovno spustio na Eriku. — Mudro od tebe što si ga
spriječila. Mojoj obitelji ne bi bilo nimalo drago kada bih odavde otišao
osakaćen, a ne bi ni meni.
Erika se osmjehnula pa osvrnula preko svojeg ramena. — Vidiš,
Turgeise? Ništa doli prijetnji.
I Turgeis i Selig progunđali su u odgovor na te riječi.

215
 BaP & BD

TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE

R agnar je poželio vidjeti Seligov dom pa ga je Selig tog poslijepodneva odveo

tamo, nakon što je kralj napustio Wyndhurst. Erika je tijekom njihova
izbivanja bila obuzeta nepodnošljivom nervozom jer nju nisu pozvali da pođe
s njima, a otišli su prije nego što je smogla hrabrosti pozvati se sama. Otišli su
sami, što je samo pridonijelo njezinoj tjeskobi.
Odlučila se zadržati u dvorani jer joj nitko nije rekao da ne smije.
Međutim jedino su se Seligovi roditelji udostojali razgovarati s njom, a i oni tek
nakratko. Od ostatka dvorane, barem od tamo prisutnih žena, dobivala je
isključivo neprijateljske poglede. Drznula se poći za njihova Seliga. To joj
nikada neće oprostiti.
U tom je trenutku nije bilo nimalo briga za njihove povrijeđene osjećaje.
Sve o čemu je uspijevala misliti bilo je to da će se njezin brat i njezin muž
međusobno poubijati, a s njima nije bilo nikoga tko bi ih u tome mogao
spriječiti.
Svašta se moglo zbiti, no začudo, ništa nije. Ragnar i Selig vratili su se
netom prije sumraka, obojica bez rana, a Ragnar je svakako bio boljeg
raspoloženja nego prije tog dana.
O Seligovu je domu imao samo najbolje riječi — barem s muškog gledišta
onoga što bi dom trebao biti. — Posjeduje nekoliko izrazito uslužnih robinja
kojih bi se novopečena supruga možda poželjela riješiti, ali ako izuzmemo to,
vjerujem kako će ti biti dobro tamo.
Naglasak koji je stavio na riječ otkrio joj je kako je Ragnar, u najmanju
ruku, bio uslužen, što je objašnjavalo njegovu opuštenost i dobro raspoloženje.
Njezin je brat oduvijek bio dobroćudan nakon općenja. Tražila je istovjetne
znakove na svojem mužu, no on se nije doimao nimalo drugačijim nego prije
kada ga je promatrala u mnoštvu. I dalje je bio spreman namignuti svakoj ženi
i nasmijati se dobroj šali, čak i na vlastiti račun.
Nije da bi joj smetalo da se poslužio onime što su te uslužne žene imale
ponuditi. Mogao je, kao i svi drugi muškarci, činiti kako mu se prohtije, a to je
i namjeravao. Od nje se očekivalo da drži jezik za zubima, ne samo zbog
jedinstvene prirode njihova odnosa, nego i stoga jer su se žene rijetko, ako

216
 BaP & BD
ikada, uplitale u poslove svojih muževa. Žena se imala smatrati sretnom ako
jedna ili više muževih ljubavnica nisu prebivale s njima pod istim krovom.
Erika nije namjeravala prkositi tradiciji i prigovarati ako ne bude među
onih nekoliko sretnica. Moralo bi joj biti stalo da bi prigovarala, morala bi
istinski voljeti svojeg supruga i očekivati nešto više od njega. Nijedno ni drugo
nije bilo izgledno.
I dok se raspoloženje njezina brata poboljšavalo, Erikino je poniralo
prema nečemu što je bilo najbliže ključanju nemoćnog bijesa. Mogla je za to
okriviti današnji dan i sve laži koje je izrekla, pa čak i svaliti krivnju na svu
strepnju koju je taj dan iskusila. Posve sigurno nije razlog pronalazila u
mogućosti Seligove nevjere.
— Ima izvrstan smisao za humor, Rika — otkrio joj je Ragnar prije nego
što su sjeli za stol. — Međutim siguran sam kako si to već otkrila i sama.
Nije upoznala njegov smisao za humor, a vjerojatno nikada i neće. Selig?
Zabavan? Otprilike koliko i bijesan vuk.
Turgeis je poslijepodne proveo u Ragnarovu taboru, no vratio se na
vrijeme za večernji objed. Sjedio je sa slugama, za drugim stolom, kako mu je i
inače bio običaj. Sjedala oko njega bila su prazna jer su se muškarci ustručavali
približiti mu se. Čak su i sluškinje bile izrazito oprezne kada su ga trebale
poslužiti. Njihovi drhtavi prsti bili su odgovorni za čak dvije nezgode te večeri.
Erika je bila svjesna svega, a ta ju je spoznaja ispunjavala zlovoljom.
Njezin prijatelj nije ovim Sasima dao nikakva povoda da strahuju od njega, no
oni su vidjeli njegovu nevjerojatnu veličinu i nisu se ni potrudili pogledati
mimo toga. Naravno, nije pomoglo ni mnoštvo ubojitih, ljutitih pogleda koje
je upućivao u Seligovu smjeru, ni činjenica da je, kada je bio ljutit, Turgeis
uistinu djelovao zastrašujuće. A ipak, činilo se kako Seligu to ni najmanje ne
smeta, pa stoga nije trebalo smetati ni ikomu drugomu.
Međutim cijela je situacija podsjetila Eriku na zaključak do kojeg je došla
u prošlosti i koji joj je otada bio izvorom zabrinutosti. Turgeis je bio samotan
čovjek. Ljudi Gronwooda s vremenom su ga prihvatili, što je uglavnom značilo
da se nisu obazirali na njega. Nitko se od njih nije potrudio sprijateljiti s njime.
Erika je zapravo bila njegova jedina prijateljica, što je bilo istinski tužno.
Nekoliko je puta pokušala popraviti tu situaciju. Najprije je Turgeisu dodijelila
štitonošu, no dječak je jednostavno pobjegao. Pokušala ga je uključiti u zadatke

217
 BaP & BD
s muškarcima njegove dobi, no ni iz takvih se pothvata nije izrodilo
prijateljstvo. Čak je i kod gronvudskih žena pokušala pobuditi zanimanje za
njega, no one su ili bile užasnute tom mogućnošću ili su je dočekale sa
smijehom. Brojio je gotovo četrdeset ljeta. Dosad je već trebao imati ženu i
vlastitu obitelj.
Gajila je slabašnu nadu da bi stvari mogle biti drugačije ovdje, u
Wessexu, među novim ljudima, od kojih su neki bili Norvežani poput njega.
Čak su i žene ovdje bile naviknute na Seliga i Roycea te na njihovu pozamašnu
visinu, a Turgeis je bio tek petnaestak centimetara viši od njih. Međutim uslijed
onoga čemu je upravo svjedočila njezina slabašna nada počela je kopnjeti.
Za vlastitim je stolom sjedila između svojeg brata i muža. Seligova je
ruka, zbog Ragnarove nazočnosti, često pronalazila put do njezina ramena, u
nastojanju da njezinu bratu dokaže bračnu privrženost. U jednom se trenutku
čak nagnuo prema njoj pa joj utisnuo cjelov u vrat, izazvavši u njezinu tijelu
niz nadasve ugodnih reakcija — a to joj se nije nimalo svidjelo. Nije da je
namjeravao poduzeti nešto oko onoga što su njegovi nepromišljeni postupci
pobuđivali u njoj.
Njih se dvojica uglavnom nisu obazirali na nju dok su jedan s drugim, ili
drugim ljudima za stolom, mimo nje razgovarali o temama koje ju nisu
zanimale. Seligova se obitelj također potrudila iskazati Ragnaru dobrodošlicu,
na čemu im je bila zahvalna. Objed je mogao biti iznimno neugodan za njih
oboje, no Ragnar je uistinu uživao u druženju, a i Selig skupa s njime. Mnogo
se smijao, a te večeri nije bio tako neumjeren u pivu kao noć prije. Jedino je
Erika žarko priželjkivala biti negdje drugdje, premda zbog svojeg brata ničime
to u svojem ponašanju nije dala naslutiti.
Kada joj se naposljetku pružila prilika da neopaženo umakne, iznenadila
se čuvši Seliga kako smišlja izlike ne bi li pošao s njome. I ne samo to nego ju
je rukom obujmio oko struka dok ju je pratio iz dvorane. I to je, sasvim sigurno,
bila još jedna predstava za Ragnara, no ona je bila bolno svjesna njegovih
raširenih prstiju koji su joj počivali na rebrima, čvrsto je privijajući uz njegov
bok. Međutim nije ju pustio ni kada su se ispeli na vrh stubišta, gdje više nisu
bili izloženi znatiželjnim pogledima, premda se ona suptilno pokušala
osloboditi njegova stiska.
— Moraš priznati, djevojčuro, kako ovo djeluje gotovo jednako dobro
kao i tvoj povodac — obratio joj se dok je otvarao vrata svoje — sada njihove
— odaje.

218
 BaP & BD
U tom se trenutku uspjela otrgnuti iz njegova stiska. Bila mu je spremna
iskopati oči kako bi ga kaznila. Bila bi odgovorila nekakvom zajedljivom
primjedbom ne bi li ga povrijedila da joj pogled nije pao na postelju i odjeću
koja je ležala tamo, smjesta joj zaokupivši pažnju.
Prišao joj je straga, no ovaj je put nije dodirnuo. — Moja je sestra
darežljiva — rekao je.
Uistinu je bila. Na postelji su bile tri gornje halje s pripadajućim
podsuknjama, a nijednu se nije moglo opisati kao staru i iznošenu prnju,
spremnu da je se kao milostinju udijeli potrebitima.
— Darežljiva je poradi tebe, a ne mene — odgovorila je s natruhom
gorčine.
— Kako to misliš?
— Ne želi da te sramoti žena odjevena u prnje, naravno.
— A na koji bi me način to osramotilo, djevojčuro?
Čula je podsmijeh u njegovim riječima. Okrenula se kako bi ga ugledala
i u njegovim sivim očima. — Dakle u krivu sam. — Slegnula je ramenima. —
Kako ni meni nije stalo, možeš ovo vratiti svojoj sestri. Moj će mi brat poslati
odjeću, no ako ti je draže da ni nju ne nosim, možeš je zaključati ili udijeliti
nekomu.
— Ili je baciti kroz prozor, kao što si ti učinila s mojom svojinom? —
zapitao je.
Smjesta je pogledom potražila lance na koje je aludirao, nadajući se kako
ih neće ugledati. Uočila je hrpu metala u svojem kutku sobe, a od prizora je u
njezinoj nutrini proključala srdžba.
— Odbijam ih ponovno nositi — rekla je potiho, no bijes u njezinu glasu
bio je i više nego očit.
— Ako ti ih poželim staviti, nosit ćeš ih.
— Ako poželiš takvo što, predstoji ti borba kako bi namjeru ostvario —
nije se dala pokolebati.
Na njezino iznenađenje, on se samo nasmijao. — Već znamo kako bi to
svršilo, zar ne?

219
 BaP & BD
Pogledi su im se susreli, a ona je podigla jednu obrvu. — Znamo li? Nisam
govorila o sebi, nego o Turgeisu. Proključat će gnjevom ako me vidi okovanu.
Njegovo dobro raspoloženje rasplinulo se u trenu. — Taj prokleti
grmalj...
— .. .će ostati sa mnom ako ne želiš poništiti sve što je danas postignuto.
Moj ti je brat spasio život. Ja sam spasila Turgeisov život. Međutim za razliku
od tebe, on je posvetio ostatak svojeg života otplaćivanju svojeg duga.
— Otplatio sam svoj dug tvojem bratu — zarežao je. — Odbio sam se
boriti s njime.
— Ishod tog boja nije bio ni izbliza zajamčen pa se teško može reći da je
tvoj dug vraćen.
Ostao je ljutito piljiti u nju na trenutak pa potom potiho progovorio: —
Poticanjem moje srdžbe mogla bi potaknuti i moju strast. Ako se ne želiš
pobliže upoznati s posljedicama te strasti, savjetujem ti da više ne kažeš ništa.
Okrenuo se od nje, smatrajući razgovor završenim. Njezino je pitanje
došlo neočekivano, izgovoreno povišenim tonom: — Jesi li se i ti danas, poput
mojeg brata, zabavljao sa svojim robinjama?
Okrenuo se poput vihora, a lice mu je barem još dvije sekunde ostalo
ukočeno u izrazu posvemašnje zabezeknutosti. Potom se nevjerica prometnula
u smiješak koji je toliko prezirala.
— I time uništio privid naše novorođene ljubavi? Nipošto. Moje će
ljubovanje morati pričekati do odlaska tvojeg brata.
Okrenula mu je leđa, udaljivši se ljutitim koracima u svoj kut, odlučna u
namjeri da se ne obazire na njega. Nije mogla vjerovati da mu je postavila to
pitanje. I to samo zato jer je spomenuo strast, što ju je podsjetilo na njezina
prijašnja promišljanja o njegovu vjerolomnom izletu.
Bila je osupnuta. Zvučala je ljubomorno! A naočiti je gad uživao u tome!
Pomislila je kako bi mogla ponuditi nekakvu izliku. Zasigurno je
postojalo nešto osim ljubomore čime bi mogla opravdati svoju znatiželju. Nije
bila ljubomorna.
— Nisam ljubomorna! — viknula je u zid ispred sebe.

220
 BaP & BD
— Kakvo olakšanje — odgovorio je iza njezinih leđa, trenutak prije nego
što je Kristenine haljine ispustio na njezinu glavu. — Učini nešto s njima. Nosi
ih ako hoćeš ili nemoj, no nećemo ih vraćati mojoj sestri sve dok ne dobiješ
svoju odjeću. Povrijedilo bi je da takvu darežljivost dočekaš s takvim
prijezirom.
— Bi li to trebalo nekako utjecati na mene? — odbrusila je.
— Naša pogodba počiva na izrazito klimavim nogama, djevojčuro. Na
tvojem je mjestu ove noći više ne bih iskušavao.
Nije prozborila više ni riječi.

221
 BaP & BD

TRIDESET PETO POGLAVLJE

Z vala se Lida. Oteta je iz svojeg sela prije pet godina, samo stoga jer je njezin
slavenski narod bio vičniji uzgoju konja nego oružju. Nisu imali izgleda u
napadu koji je desetkovao njezino selo, a ona nije bila jedina žena koju su
nepoznati napadači odvukli za sobom. Prodali su je na zapad, a otada je
promijenila tri gospodara prije nego što je posljednji umro, a ona se ponovno
našla na robovskoj tržnici Hedebya, trgovačkog naselja na korijenu poluotoka
Jyllanda.
Godine sužanjstva poučile su je mnogočemu, među ostalim i činjenici
kako posjeduje moć koja snagom nadilazi onu vlasništva, a ona je svoju moć
naučila rabiti kako bi sebi osigurala lagodniji život. Bilo je gotovo
prejednostavno, jer ne samo da ju je resila ljepota ponoćno crnih očiju i
dugačkih, crnih kovrči nego je posjedovala i putenu senzualnost, tako snažno
izraženu da joj je to gotovo moglo biti krsno ime. Svaki njezin pokret, svaki
pogled, odisao je senzualnošću. Znala je kako natjerati muškarce da se pomame
za njome te kako ih podčiniti jednom kada bi u svojoj nakani uspjela. Ta je
senzualnost bila dio nje, tako duboko utkana u njezino biće da se čak nije
morala ni svjesno truditi kako bi ih zavela. Sve je dolazilo prirodno. Bilo je
neizbježno. Dosad nije susrela muškarca koji je nije poželio učiniti svojom.
Možda su je i nazivali robinjom, no nije spoznala muke koje su išle ruku
pod ruku sa sužanjstvom. Bila je odveć pametna za takvo što, i odveć lijena da
bi činila stvari koje joj neće pomoći da se uzdigne na položaj ljubimice.
Svaki je njezin prijašnji vlasnik podlegao njezinim čarima, dajući joj
ovlasti koje su nadilazile čak i one njihovih supruga, koje su bile potpuno
nemoćne u svojoj želji da je sruše s trona. Dobivala je fine halje i dragulje kad
god bi zaiskala, imala je sluškinje koje su je dvorile, pa čak i vlastite robove kad
bi to poželjela. Ne, sužanjstvo za Lidu nije bilo nimalo mukotrpno. Za nju je to
zapravo bilo idealno postojanje. Jedini je nedostatak ropstva bila činjenica da
bi sve izgubila i bila primorana započinjati ispočetka svaki put kada bi joj
gospodar preminuo, što se zbilo sa svom trojicom muškaraca koji su je prije
posjedovali.

222
 BaP & BD
Samo je jednom iskusila patnju zbog svojih djela, kada je preminuo
njezin prvi vlasnik, a njegova žena povratila svoju moć nakon njegove smrti,
smjesta davši Lidu izbatinati gotovo do smrti prije nego što su je odvukli na
robovsku tržnicu. Lida se pobrinula da se povijest ne ponovi i s drugim
gospodarom, nagovorivši ga da svoju ženu otjera od sebe. Međutim ubrzo je
shvatila kako u tome nema mnogo zabave. Istinski je uživala zapovijedati
poniženim suprugama svojih gospodara. Stoga se kod trećeg vlasnika unaprijed
pobrinula za vlastitu zaštitu ako umre.
Nije željela slobodu niti ju je ikada tražila. Sloboda nije nosila sa sobom
zaštitu, a Lida je voljela imati zaštitu i uživati u tetošenju. Nije željela ni muža.
Supruge su imale previše dužnosti, a njoj je odgovaralo biti bez ijedne brige na
ovome svijetu. Također su imale i užasnu zadaću rađanja djece, a to je bilo nešto
što Lida nipošto nije željela. Bilo je mnogo zahvalnije preoteti supruginu moć
bez preuzimanja njezinih zamornih odgovornosti. A Lida nije nimalo sumnjala
kako će se i ovdje, u Wessexu, vrlo brzo uzdignuti na povlašten položaj u kojem
je navikla uživati.
Konkurencije gotovo da i nije bilo, barem je ona nije nalazila opasnom,
budući da su na imanju bile tek dvije neugledne robinje koje su doplovile s
njom. Golda je bila kršna žena, majčinski tip koji se ni po čemu nije isticao.
Bila je umješna u vođenju kućanstva, radi čega je i kupljena. Imala je bezličnu
smeđu kosu, a oči boje zlatne hrastovine bile su joj daleko najprivlačniji dio
lica, koje je bilo daleko od privlačnog, osim kada bi se osmjehnula. Kada bi se
osmjehivala, bila bi lijepa. Međutim brojila je barem trideset ljeta, bila je vična
teškom radu, a ne bi umjela zavesti muškarca čak ni kada bi se svojski potrudila.
Magge je s druge strane bila jedra crvenokosa Škotkinja koja je uživala u
muškarcima, sklona smijehu i sposobna pronaći razloga za humor u gotovo bilo
čemu. Bila je lijepa na sebi svojstven, glasan način, a jarka boja njezine kose
dodatno je isticala njezinu krasotu, no nije bila ni do koljena Lidi i njezinoj
zamamnoj vanjštini.
Lida se trudila razviti odnos s Vikingom Ivarrom, sve dok nije doznala
kako je nije kupio za sebe, nego za drugog muškarca. Bila je razočarana jer je
bio najpristaliji od muškaraca koje je u svojem životu odlučila zavesti. No
razočarenje nije dugo potrajalo.
Dan prije upoznala je svojeg novog gospodara, a prvi pogled na njega
ostavio ju je osupnutom. Nije znala da muškarci mogu biti tako naočiti kao
Selig Haardrad, niti je u svojim najluđim snovima zamišljala da bi mogao

223
 BaP & BD
postojati muškarac poput tog Vikinga. Iznova je ostala osupnuta kada je gotovo
nije ni pogledao, provevši umjesto toga vrijeme s Goldom, razglabajući o
njezinim dužnostima — i ovlastima. Lida je privoljela Ivarra da joj prepusti
nadzor nad sluškinjama, a on je popustio, naglasivši kako je u pitanju tek
privremeni ustupak i kako konačna odluka o tome nije njegova. Selig je jučer
tek ovlaš pogledao tri robinje pa smjesta donio odluku.
Lidu takav razvoj događaja nije obeshrabrio, nego tek ispunio prolaznom
zlovoljom. Od svojeg dolaska gotovo da i nije ništa radila, neprestano prenoseći
svoja zaduženja na ostale. Dok ne privoli Seliga da joj vrati ovlasti koje joj je
tako nerazborito oduzeo, morat će otrpjeti Goldu i njezino prvenstvo na
imanju.
Prije nego što je dobila ovlasti, Golda je bila krotka poput janjeta, no čim
se dokopala vlasti, pretvorila se u nemilosrdnog zmaja. No barem nije bila
osvetoljubivi zmaj. Nije Lidi vraćala milo za drago za sve one dodatne poslove
koje je bila primorana raditi pod njezinom paskom. Jednostavno je posao
raspodijelila jednako na sve sluškinje, a to je za Lidu, koja se užasavala bilo
kakva fizičkog rada, naravno, bilo posve neprihvatljivo.
Međutim bio je to tek privremeni korak unatrag; situacija koja će se
ispraviti sama od sebe čim s novim gospodarom podijeli postelju. A ako je bilo
suditi po njezinu iskustvu, to će se zbiti čim se on vrati natrag u svoju dvoranu.
Glasnik ih je već došao obavijestiti kako će se gospodar, sa svojom
novopečenom suprugom, vratiti na imanje već danas, stoga Lida neće biti
primorana dugo čekati kako bi dobila ono što priželjkuje. A jedna od stvari na
kojima će inzistirati bilo je veće kućanstvo, na kakvo je bila navikla. Istina,
muških je slugu bilo napretek, no uz samo tri žene, ili točnije dvije, i Lida bi
bila primorana obavljati poslove jer ih neće imati obavljati nitko drugi, a na to
jednostavno nije mogla pristati.
Činjenica da Selig ima novu suprugu nije ju ni najmanje zabrinjavala jer
je već doznala kako je on prezire, a oženio se njome isključivo kako bi udovoljio
saskom kralju. No čak i da je gorio od ljubavi prema njoj, Lida ne bi bila
zabrinuta. Bila je svjesna vlastite privlačnosti, poznavala je svoju moć, a njezino
samopouzdanje bilo je tako čvrsto da je nije bilo lako poljuljati.
A ipak, ljubovanje s muškarcem poput Seliga Haardrada nosilo je svoje
rizike, a jedan od njih bio je da bi mogla ostati opčinjena njime jednako kao i
on njome. Oduvijek je uspijevala zadržati hladnu glavu u svojim odnosima s

224
 BaP & BD
muškarcima, a svoje osjećaje pod kontrolom. No poradi takva muškarca
upustila bi se u taj rizik.

225
 BaP & BD

TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE

S elig je izveo pastuha iz staje. Nije to bio njegov konj, nego grlo koje je
posudio od Roycea jer je njegov vrsni bojni konj, baš kao i njegov dragocjeni
mač, sada bio u tatskim rukama. Često je tijekom svojeg oporavka razmišljao o
tome da pođe potražiti razbojnike koji su ga zaskočili, ako ne kako bi ih sve
pokosio mačem, tada kako bi povratio svoje vlasništvo. Još uvijek nije potpuno
odustao od te zamisli. Možda nakon što se smjesti u svojem novom domu...
Nije odabrao najbolje vrijeme za odlazak iz Wyndhursta jer je dvorište
vrvjelo novo pridošlim posjetiteljima. Royce i Kristen bili su zauzeti skupinom
muškaraca koje nije poznavao, no s druge strane nije poznavao ni polovicu
muškaraca u kraljevoj sviti. Njegova se braća nisu nimalo obazirala na vrevu
oko sebe, zabavivši se odmjeravanjem snaga u južnom kutu dvorišta, a njihov
je igrokaz oko sebe okupio omanju skupinu gledatelja, među njima i njihova
oca. Mati mu je razgovarala s Turgeisom Trometrašem, koji je stajao na
udaljenosti od tri metra od Erike; posve prikladno jer njezina sjenka, kako je
čuo da ga zovu, nije nikada bila daleko od nje. Zapitao se što je njegova mati
našla zajedničko s divom. Pored njega se doimala poput djeteta, no nije se
doimala nimalo zabrinutom.
Erika ga je čekala na ulazu u dvoranu, točno ondje gdje ju je ostavio. Tek
nekoliko sati prije oprostila se sa svojim bratom. Selig je očekivao da će nakon
oproštaja uslijediti suze pa ju je smjesta odveo na kat kako bi spakirala svoje i
njegove stvari, misleći kako bi joj time mogao zaokupiti misli. Kakva li je samo
budala bio.
Njegova obazrivost nagrađena je zajedljivom primjedbom kako ona
nema svojih stvari koje bi mogla pakirati. Uzvratio je tako što je s poda zgrabio
njezine lance pa ih spremio u svoju škrinju. Strijeljala ga je pogledom od tog
trenutka, a njega je sve skupa itekako zabavljalo.
Kristen mu je mahnula pa joj je prišao. Lice joj je krasio široki osmijeh
koji je objasnila činjenicom da će joj se dom naposljetku vratiti u privid
svakodnevice čim se Selig uputi svojem domu; a možda je zapravo smislila neku
psinu koju je namjeravala izvesti na njemu.

226
 BaP & BD
— Moj sin neće prestati zanovijetati ako ne pričekaš njegov povratak —
rekla mu je. Iščekujući Ragnarov neizbježni dolazak, oboje su djece skupa s
mladom Meghan iz opreza poslali Royceovu rođaku Aldenu. — Trebali bi biti
tu svaki čas.
— Ne mijenja se ništa osim mojeg konačišta — podsjetio ju je. — Budući
da je cijela obitelj ovdje, namjeravam dolaziti svaki, ili barem svaki drugi dan.
— Sa svojom ženom?
Namrštio se, odbivši odgovoriti na to pitanje. Kristenino zadirkivanje
nije bilo tako lako podnijeti kada se umjesto na žene općenito odnosilo na
jednu, konkretnu ženu. Činilo se najjednostavnijim ne obazirati se na njezina
podbadanja.
Stoga je brzo promijenio temu. — Mislio sam da je cijela kraljevska svita
napustila imanje s kraljem.
Kristen je slijedila njegov pogled do skupine stranaca s kojima je Royce
još uvijek razgovarao. — To su novopridošlice koji žele razgovarati s Alfredom.
Poslali su ih ovamo, a sada ih mi moramo poslati za njime.
Pogled mu se zaustavio najednom od muškaraca, a oči sumnjičavo
skupile. — Onaj u sredini čini mi se odnekud poznatim. Je li ikada prije dolazio
ovamo?
— Lord Durwyn? Možda je dolazio u prošlosti jer se čini kako ga Royce
poznaje, no nije dolazio otkako ja živim ovdje.
Selig je potisnuo misao iz svojeg uma. Zurenje u muškarca izazivalo mu
je glavobolju, a bio je siguran kako je, barem na neko vrijeme, raskrstio s
glavoboljama.
Zaputio se prema pročelju palače gdje je čekala Erika, a Kristen ga je
slijedila u stopu. I njezine su misli otišle u posve drugom smjeru.
— Što muči tvoju ženu da se tako mršti čim te pogleda? Zar ne želi
napustiti Wyndhurst?
Seligu se smjesta povratilo dobro raspoloženje. — Ne, samo joj se ne sviđa
pomisao da ćemo sa sobom ponijeti i njezine lance. Jao! — Kristen ga je
skupljenom pesnicom udarila u rame. — Zašto si to učinila?
— Zbog osmijeha s kojim si izgovorio te riječi — zarežala je Kristen. —
Znaš što mislim...

227
 BaP & BD
— Odin mi pomogao — prekinuo ju je. — Ne započinji ponovno s time,
sestro. Trenutno nije okovana, zar ne?
— Što ne znači da je nećeš ponovno primorati da nosi okove, zar ne?
— Pa, zapravo...
Nije imao prilike dovršiti rečenicu jer im je pažnju privukao metež na
dverima imanja, uzrokovan dolaskom djece i njihove pratnje. Mladi je Alfred
prvi skočio sa svojeg ponija i pohitao najprije svojem ocu, pa potom djedu,
naposljetku pretrčavši dvorište kako bi se bacio na Seliga. Majku je pozdravio
posljednju, no ona je bila puna razumijevanja, posve svjesna da je dosegao dob
kada dječaku u životu muškarci postaju važniji.
Selig se sve vrijeme smijao, postavši čak i veseliji kada je dadilja donijela
Thoru, a djevojčica posegnula prema njemu radije nego prema svojoj majci.
Naravno, nije uspio odoljeti malenom anđelu pa ju je primio u naručje.
Poželio je da ima kćer poput nje, i to ne prvi put. Protrnuo je shvativši
da mu se pogled spustio na Eriku u trenutku kada je to pomislio. Ženina glavna
dužnost prema mužu i Crkvi bila je rađanje djece. No ne i njegovoj ženi, čija
su vjerovanja bila jednako poganska kao i njegova, i koja je od njega iskamčila
obećanje da je nikada neće dodirnuti. Iz te se pogodbe neće izroditi djeca.
— Možda je zapravo dobro što odlaziš.
Seligu je bio potreban trenutak da potisne razdraženost koju su mu
prouzročile tmurne misli i shvati o čemu njegova sestra govori. — Ne budi
ljubomorna, Kris. — Osmjehnuo joj se širokim osmijehom. — Aldenova je
žena vjerojatno toliko tetošila Thoru ljubavlju i pažnjom da više ne želi imati
ništa sa ženama, pa čak ni s vlastitom majkom.
— Nisam primijetila da tebe ikada more takvi problemi.
— Na moju veliku sreću.
Nasmijala se jer je riječi izgovorio s izrazom lica koji se nije dalo opisati
nikako drugačije nego pohotnim. Činjenica da sada ima ženu nije nimalo
promijenila njezina brata. Pitala se hoće li Eriki to predstavljati problem. Znala
je kako njoj sasvim sigurno bi.
Selig se nekoliko minuta nastavio igrati s Thorom, utiskujući djevojčici
bučne cjelove u obraze, dok je ona odgovarala vrišteći od zadovoljstva.
Predavši je nakon toga majci, pozvao je Eriku k sebi. Poslušala ga je, prišavši

228
 BaP & BD
mu polako i nimalo se ne obazirući kada joj je pokazao da uzjaši na njegova
konja.
— Jahat ću s Turgeisom — izjavila je ukočeno.
Drskost u njezinu tonu uvjetovala je njegovu. — Jahat ćeš sa mnom.
— Zar nije bilo još konja?
— Nisam vidio potrebe posuditi još jednog konja za tako kratak put. Ili
bi ti možda bilo draže hodati — ponovno?
Oči su joj na taj podsjetnik zabljesnula ljutnjom. — Ono što bi mi bilo
najdraže jest da nikada...
— Dosta prepiranja, djeco — rekla je Brenna, prišavši im s leđa. —
Pružate loš primjer mojoj unučici.
Izrekavši riječi, Brenna je primila djevojčicu iz Kristenina naručja pa se
s njome udaljila u dvoranu. Lica zajapurena uslijed upravo udijeljena prijekora,
Erika je uzjahala. Selig je, jednako rumena lica, učinio isto. Nijedno nije
progovorilo ni riječi više, a Selig je tek kimnuo glavom prema svojoj sestri prije
nego što je usmjerio konja prema dverima. Turgeis, naravno, nije zaostao
daleko za njima.
Eriki se nije sviđalo biti tako blizu Seligu. Njegova je blizina, kao i mnogo
puta prije, njezinim osjetilima činila neobične stvari koje radije ne bi osjećala,
posebice jer nije mogla iz uma potisnuti sliku Seliga i one djevojčice. Njegova
djeteta. A u to nije bilo nikakve sumnje jer je gospa Brenna potvrdila njezinu
slutnju svojom primjedbom o lošem primjeru koji su pružali njezinoj unučici.
Njezin novi dom već je bio na vidiku kada je znatiželja postala presnažna.
Ipak, započela je oklijevajući. — Ovo nije tvoj prvi brak, zar ne?
— Itekako jest.
— Tko je tada mati tvojeg djeteta?
— Kojeg djeteta?
— One malene djevojčice.
— Misliš na Thoru? Da, naravno da na nju misliš. — Nasmijao se. —
Uistinu mi nalikuje, nije li tako?
— Potpuno — Erika je gotovo zarežala.

229
 BaP & BD
Svrnuo je pogled prema njoj, a oči su mu otkrivale kako je i dalje dobro
raspoložen. — Ako misliš da ćeš je biti primorana odgajati, odagnat ću ti brige.
Njezina mati već izvrsno obavlja tu zadaću.
— Ponovno te pitam, tko joj je mati?
— Moja sestra.
Kristen? Da sličnost između Seliga i djevojčice nije bila tako
nevjerojatna, i sama bi to zaključila.
Osjetila je poriv da se nasmije i dobrohotno ga udari. Osmijeh joj je
zatitrao na usnama, a ruka poletjela, no tada se sjetila da ne posjeduje slobodu
učiniti išta od toga. Bijednik ju je zadirkivao, no ona mu nije smjela vratiti
istom mjerom. Iznenada je poželjela da smije to učiniti, a ta ju je misao ostavila
zapanjenom. Ovaj se brak pokazao drugačijim nego je očekivala da će biti. A
ona je morala učiniti nešto oko ovih suludih ljubomornih izljeva koje je on
nalazio tako zabavnima. Kako je mogla biti ljubomorna kada prema njemu nije
gajila nikakve osjećaje?

230
 BaP & BD

TRIDESET SEDMO POGLAVLJE

R agnar je imao pravo. Erika nije bila nimalo nezadovoljna domom koji je
trebala nazivati svojim. Zdanje je bilo možda i dvostruko manje od
Wyndhursta, što ga je još uvijek činilo izrazito prostranim, no tlocrt zgrade bio
je gotovo istovjetan, s dvama katovima koji su osiguravali dovoljno prostora za
noćenje. Za razliku od Wyndhursta, kuća je imala i kuhinju koja je bila
podignuta van zgrade, tik do velike dvorane, kako bi se iz same dvorane
uklonio veći dio dima, barem ljeti. Kuća je bila okružena i drugim zdanjima,
čiju će svrhu otkriti tek poslije, a među njima je bilo i zasebno konačište za
muškarce koji su slijedili Seliga, a tek su trebali izgraditi svoje kuće.
Ostala je osupnuta nepostojanjem ni privida obrambenih zdanja palače,
čiji su vanjski drveni zidovi bili tek u svojim začecima, no bila je svjesna kako
su sva zdanja na imanju tek nedavno dovršena. Podizanje vanjskih drvenih
zidova neće dugo potrajati, primijetila je, ne uz takvo mnoštvo slugu koje je
opazila na imanju. Uz to je čula i Seligova oca kako spominje da će drvene
zidove zamijeniti kameni bedemi, slični onima na Royceovu imanju, premda
takvo poboljšanje obrane nije bilo planirano za doglednu budućnost.
Imanje je uistinu vrvjelo slugama, a svi su odreda bili muškarci.
Nekolicina žena prisutnih na imanju bila je u kući, no kada ih je Erika prvi put
ugledala, poželjela je da ih je i manje.
Smjesta je znala da će joj se Golda svidjeti. Starija je žena najprije
predstavila sebe, a potom i druge, podastrijevši nakon toga Eriki račun o onome
što je učinjeno od njezina dolaska te onome što smatra da bi još trebalo učiniti.
U njezinu držanju nije bilo ničega poniznog, naprotiv, krasila ju je drska
odvažnost koja je svjedočila o tome da je naviknuta zapovijedati, no u svojem
je ophođenju bila posve učtiva.
Magge se pak doimala dobrohotnom djevojkom, možda čak i malo odveć
dobrohotnom. Smiješak koji joj je krasio lice nikad je nije napuštao, a bila je
dovoljno mudra da u Erikinoj nazočnosti ne gleda izravno u Seliga. Ako ga je
djevojka poznavala intimno, nije željela da njegova supruga to dozna.
Lida je, naravno, morala biti ona na koju je Ragnar mislio kada je rekao
da bi je se Erika možda trebala riješiti, a imao je potpuno pravo. Djevojku je

231
 BaP & BD
krasila nevjerojatna ljupkost, no ono što se najviše isticalo na njoj bila je njezina
seksualna privlačnost, tako očita da bi je i slijepac primijetio. Čak joj je i odjeća
bila izazovna, s vanjskom haljom prorezanom sprijeda i svezanom otraga u
obliku velikog slova V, koje je otkrivalo podsuknju s toliko dubokim izrezom
na grudima da je postojala stvarna prijetnja da bi djevojčine dojke mogle ispasti
van. Međutim više od odjeće govorile su njezine oči, kojima je slala jasan poziv,
a od trenutka kada su Selig i Erika kročili u prostoriju te se oči nisu odlijepile
od njega, osim na jedan kratak trenutak kada je ovlaš pogledala Eriku.
Morala mu je dati zasluženo priznanje jer nije obraćao pažnju na
djevojku — što u Erikinu umu nije značilo ama baš ništa. U dvorani ih je
dočekao i Ivarr pa se Selig udaljio kako bi porazgovarao sa svojim prijateljem,
ostavivši je samu da porazgovara sa ženama u onome što bi, po svim uzusima,
trebala biti njezina dvorana.
Problem je bio u tome što je sumnjala da će na ovom imanju imati ikakva
utjecaja. Postojala je čak i mogućnost da će je ponovno primorati da nosi one
proklete lance, što će sluškinjama nesumnjivo otkriti kako nema nikakva
autoriteta. Međutim dok se to ne dogodi, ili dok njezin suprug ne naloži
drugačije, ponašat će se kao da je njihov brak kao i svaki drugi te će preuzeti
sve uobičajene odgovornosti koje su dolazile s njime.
— Čekaj malo, van s tim blatnim čizmama — Golda je iznenada stala
vikati. — Očisti ih ili ih izuj, no nećeš raznositi blato po mojem svježem šašu.
Erika se okrenula kako bi vidjela tko je krivac, ostavši nemalo
iznenađena kada je vidjela da je jedini koji je netom ušao u dvoranu izvana bio
Turgeis. Došao je tako kasno za njima jer je poveo konje do staje, a bilo je vrlo
izgledno da je prljavštinu koju je Golda spominjala pokupio upravo tamo.
Turgeis je Goldu počastio pogledom koji je otkrio kako nije odveć sretan
zbog onoga što čuje, no potom je učinio kako mu je naloženo. Ono što je Eriku
najviše osupnulo bila je činjenica da žena uopće nije bila zaplašena njegovom
veličinom, štoviše, drznula mu se zapovijedati, a koliko je Eriku sjećanje
služilo, nitko se osim nje dosada nije odvažio na takvo što.
Selig je također posvjedočio cijelom prizoru te je bio na rubu smijeha
kada je spazio Erikin pogled, pa odlučio zadržati smijeh za sebe, shvativši kako
ona neće blagonaklono gledati na ismijavanje svojeg prijatelja zbog prijekora
koji mu je upravo udijeljen. Nije bio siguran zašto su mu njezini osjećaji oko

232
 BaP & BD
toga važni, premda je sumnjao kako je to možda zbog tračka krivnje kojeg je
osjećao zbog onoga što je umalo učinio.
Namjeravao je jednoj od žena podariti slobodu i učiniti je svojom
domaćicom, koja bi imala ovlast nad ostalim robinjama, a to je i učinio. Sada je
imao i suprugu koja je mogla nadzirati sluškinje, ali svojoj supruzi nije
namjeravao udijeliti ni najmanje ovlasti, ili je barem to bio njegov prvotni plan.
Sada mu je pomisao na to da bi joj mogao zanijekati ono što joj po svim pravima
pripada izazivala nelagodu. Stoga je odlučio ne spominjati ništa i čekati kako
bi vidio hoće li Erika preuzeti uzde domaćinstva bez njegova blagoslova. Nije
bilo ni tračka sumnje da je Golda pretpostavila da hoće.
Ako je i dalje priželjkivao odmazdu, a u tom trenutku nije razmišljao o
tome, mogao je sve zadržati na osobnijoj razini. Nije mogao poreći da je svakim
novim satom njihova bračnog života njegov gnjev sve više kopnio.
Odmjenjivalo ga je njegovo uobičajeno dobro raspoloženje, pa su mu čak i
Erikini izljevi ljutnje bivali smiješnima, a njemu je postalo dostatno zadirkivati
je stvarima koje bi joj mogao učiniti, ne osjećajući stvarne potrebe da ostvari
prijetnje.
Dok ju je promatrao kako se, u pratnji jedne od sluškinja, uspinje
stubama koje su vodile na kat, osjetio je zadovoljstvo što stube nije dao
zakloniti zidom koji bi priječio pogled iz dvorane. Njezina zadignuta suknja
otkrivala je vitke gležnjeve, a u nekoliko navrata ukazao se i djelić njezinih
skladnih nogu koje su se onog dana na Wyndhurstu umalo omotale oko
njegovih bokova. Bila je žena hirovitih strasti, čiji je oganj lako mogao
rasplamsati muškarčev dodir. Koliko li je muškaraca osim njega to već
spoznalo? Pomisao ga je ispunila gnjevom.
— Jesi li se uistinu oženio njome iz osvete ili stoga što je priželjkuješ?
Selig se okrenuo prema Ivarru, koji je pitanje postavio kako bi ga
zadirkivao jer Selig nije mogao skrenuti pogleda sa svoje žene. Bilo mu je
nelagodno jer je uhvaćen kako tako zaljubljeno gleda u vlastitu ženu, a još više
od toga jer nije znao kako odgovoriti svojem prijatelju. Jednostavno više ni sam
nije znao.

— Nije vam stalo do vašeg supruga?

233
 BaP & BD
Erika se ukrutila, čuvši pitanje koje ju je prenulo iz pomnog proučavanja
velikog kreveta. Poslije će doznati kako je, kao i većina namještaja u kući, i
krevet tek nedavno došao iz Hedebya.
Međutim krevet, posve dostojan jednog lorda, nije bio jedina stvar koja
joj je otkrivala kako se nalazi u Seligovoj odaji. Njegova je škrinja također bila
tu, ista ona koju je sluga s Wyndhursta odveo ovamo prije nego što su se sami
zaputili novom domu; škrinja u kojoj su bile njegove i njezine stvari — i oni
prokleti lanci.
Golda je naložila Magge da joj pokaže njezinu sobu. Lida se ponudila da
ona to učini. Nijedna od preostalih dviju sluškinja nije se usprotivila. Ni Eriki
se ništa u tome nije činilo sumnjivim, premda je trebalo. Žene poput Lide
nikada ništa nisu činile bez skrivenih pobuda, a Lidine nije bilo teško dokučiti.
Erika nije namjeravala utažiti njezinu znatiželju.
— Tvoje je pitanje neumjesno — bilo je sve što je rekla, ne namjeravajući
ulaziti u dodatna objašnjenja.
— Posve je očito da vam nije stalo — nastavila je Lida nepokolebljivo
tonom koji je bio gotovo umiljat. — Bjelodano je svima koji imaju oči. A svi
znamo da su ga prisilili da se oženi vama.
— Njega su prisilili?! Ako su ikoga...
Erika se zaustavila u pola rečenice, ljutita na sebe jer je zagrizla mamac,
unatoč svoj odlučnosti da to ne učini. Neće s ovom ženom raspravljati o svojem
mužu. Međutim tada joj je na um pao još jedan razlog koji bi se mogao skrivati
iza djevojčine drskosti.
— Moj brat Ragnar bio je ovdje jučer. Jesi li se pobliže upoznala s njime?
— Ne. Čuvam se za Seliga.
Erikino se lice zajapurilo. Toliko o njezinoj posljednjoj pretpostavci.
Međutim prva je bila posve točna, a nje bilo mnogo toga što je oko toga mogla
poduzeti, ne dok je njezin položaj počivao na tako krhkim nogama.
Ipak, ona je bila gospodarica ovog imanja, barem zasad. — On je za tebe
gospodar Selig.
Lida se nasmijala, ne mogavši odoljeti hvalisanju. — Vrlo ćete brzo
shvatiti, gospodarice, da ga mogu zvati kako god poželim, uz njegov puni
blagoslov. Također ćete vrlo brzo shvatiti kako će on noći provoditi sa mnom.

234
 BaP & BD
Izreći nešto takvo pred gospodarovom ženom iskalo je nekakvu kaznu
— osim ako su njezine riječi bile istinite. — Nosi mi se s očiju.
Lida se samo nasmijala pa se pobjedonosno zaputila prema vratima.
Tamo se zaustavila kako bi svrnula pogled, ali ne kako bi pogledala Eriku, nego
kako bi pogledom obuhvatila sobu. Njezin pogled otkrivao je kako je u svojem
umu odaju već prisvojila za sebe.
— Uživajte u ovoj odaji još malo, no budite svjesni da je mogu dobiti za
sebe kad god to poželim. Vaš će mi suprug dati sve što zaiskam od njega.
Nemojte ni trenutka sumnjati u to.
Erika nije sumnjala. A sada je naposljetku i znala na koji je način Selig
namjerava dodatno poniziti.

235
 BaP & BD

TRIDESET OSMO POGLAVLJE

S elig se trsio poštovati uvjete njihove pogodbe, uistinu jest, no to je svakim

novim danom bivalo sve teže. Svoju je sobu prepustio Eriki, dobro znajući
kako ne može više spavati tako blizu nje, a ne dodirnuti je. Međutim
dozlogrdilo mu je svake večeri iznova nalaziti nova mjesta za konačenje.
A ona prokleta djevojčura Lida pretvorila se u pravu napast koja ga je
okolo slijedila i milovala svakom prilikom koja bi joj se ukazala, a sve stoga jer
joj se jednom osmjehnuo onako kako bi se osmjehnuo bilo kojoj drugoj ženi.
Došlo je do toga da joj je bio primoran jasno reći kako ga ne zanima. Govorio
je istinu, premda nju to nije nimalo pokolebalo jer je odlučila kako neće
povjerovati u te riječi. Morao je priznati da ga je njezina zavodnička drskost
uvelike podsjetila na njega sama.
Bila je, nesumnjivo, ljupka; izrazito ljupka, no on je u svojem životu već
kušao mnoge prekrasne žene da bi još jedna činila ikakvu razliku. Uostalom,
koliko god očajnički žudio za ženom, a tijelo mu je govorilo da je tako, Lidina
kosa nije bila zlato koje su nježno pomilovale zrake sunca, njezin ga glas nije
podsjećao na sjeverne zemlje i dom — ona jednostavno nije bila ona koju je
priželjkivao.
Nisi li najveća luda ovog svijeta kad priželjkuješ vlastitu ženu, a ona je,
ni više ni manje, nego Erika Bešćutna.
Nije bio siguran u kojem je trenutku prestao sam sebe zavaravati
pomišlju da je ne želi. S ostalim se svojim osjećajima nije mogao tek tako suočiti
jer je srdžba i dalje bila nazočna i snažna, izbijajući na površinu u
najneobičnijim trenucima, ponajviše onda kada bi ga obuzele turobne misli o
budućnosti sa ženom koja nije posjedovala nikakvih nježnih osjećaja. Je li ih
tada uistinu želio? Je li želio nježnost i osjećaje od nje? Posve sigurno nije.
Njezino će tijelo biti posve dostatno. Zašto je tada njezino držanje u njemu
rađalo nezadovoljstvo, kada se nije obazirala na njega otkako ju je doveo u svoj
dom?
Nakon što je proveo cijeli tjedan promišljajući, Selig je zaključio kako će
jednostavno biti primoran drskošću naći izlaz iz pogodbe na koju je pristao.

236
 BaP & BD
Svoje je ostale probleme mogao odložiti za neka druga vremena, no ovaj je
morao riješiti smjesta.
Pričekao je dok se vreva u dvorani nije primirila, a ljudi spremili na
počinak, nadajući se kako će Erika dvaput promisliti prije nego što se usudi
vikom probuditi služinčad. Jedna od soba na katu dodijeljena je Goldi, a druga
Turgeisu. Međutim Turgeisa je zatekao kako sniva na slamarici rasprostrtoj
pred vratima iza kojih je počivala njegova žena.
Selig proteklog tjedna nije zalazio na kat pa nije mogao znati je li to bilo
nešto što je norveški grmalj inače običavao činiti ili ne. Bio je razjaren
spoznajom kako će večeras morati pronaći način da zaobiđe divovskog čuvara
da bi došao do svoje žene. Nije ni pomislio kako bi se mogao jednostavno
okrenuti i odustati od svojeg nauma.
Probudio je Turgeisa gurkajući ga čizmom. — Ako si me naumio zadržati
podalje od moje žene...
— Nema potrebe za time, čovječe. — Noćim ovdje samo kako bih je
zaštitio, kao što sam uvijek dosad činio. Kada bi dijelila krevet sa svojim
mužem, tada bih i ja mogao pronaći drugu postelju.
Selig je očiti prijekor u njegovim riječima našao zabavnim. — A od koga
je zapravo štitiš?
— Od bilo koga tko bi joj htio nauditi? Bilo koga.
Selig se zajapurio shvativši skrivenu poruku u njegovim riječima. —
Nikada joj nisam učinio ništa nažao.
— Tako i ona kaže, no postoje zla koja nadilaze ona fizička — uzvratio
je Turgeis pa slegnuo ramenima. — Tvoja me mati zamolila da ti dam vremena,
pokušavši me uvjeriti kako stvari između tebe i moje gospe nisu onakvima
kakvima se na prvi pogled čine. Ali gospa Erika nije sretna ovdje. Ako možeš
to promijeniti, učini to čim prije. U protivnom...
Nije dovršio prijetnju, prepustivši Seligu da je shvati kako želi. No
također je pokupio svoju slamaricu s poda pa se udaljio u sobu niže u hodniku.
Selig ga je promatrao dok se udaljavao, potpuno razjaren njegovim
riječima. Dakle stekao je grmaljevo povjerenje? Sumnjao je u to. Kad bi Erika
pozvala svojeg diva, Turgeis bi smjesta dotrčao, a Selig je već jednom kušao
moć njegove stisnute pesnice.

237
 BaP & BD
Shvativši kako nema smisla time razbijati glavu, ušao je u odaju,
očekujući kako će biti primoran probuditi svoju ženu. Međutim glasovi dvaju
muškaraca već su je prenuli iza sna. Sjedila je u postelji, odjevena u čednu
podsuknju, kao i svake noći koju su proveli na Wyndhurstu. Morat će se
pobrinuti da joj sašiju udobne halje za spavanje. Ne, bila je to budalasta
pomisao. Draže bi mu bilo da spava posve naga, kao što je i sam činio.
Doimala se iznenađena njegovim dolaskom. — Što te dovodi ovamo?
— Nije li ovo moja soba?
— Sudeći po svemu dosad, ne bi se dalo reći. — Sarkazam njezinih riječi
nije bio ugodan, no ravnodušnost koja je uslijedila bila je kudikamo gora. —
Ali ako je želiš rabiti kao svoju, ja ću, naravno, pronaći drugo konačište.
— Ne, i ti ćeš noćiti ovdje.
Nekoliko je trenutaka razmišljala o izgovorenom, prije nego što joj je lice
poprimilo odlučan izraz. — Tada ćeš ovaj put ti noćiti na podu. Odveć sam se
naviknula na postelju.
Riječi su mu izmamile osmijeh na usne. Još uvijek joj nije bilo jasno zbog
čega je došao. Drage joj je volje objasnio: — A ja postelju tek trebam iskušati.
Dijelit ćemo je.
Zakoračio je prema krevetu, na što je ona zbacila plahte pa skočila iz
postelje, na drugu stranu kreveta. — Što točno misliš kada kažeš da ćemo je
dijeliti? — zahtijevala je.
— Ti ćeš spavati sjedne strane, ja s druge, a povremeno ćemo se naći u
sredini... zajedno.
Isprva nije shvatila što želi reći, no kada naposljetku jest, osupnuto je
izustila: — Ne, nećemo!
— Udala si se za mene — podsjetio ju je.
— Prethodno pristavši na nagodbu — podsjetila je i ona njega.
— Uvjeti te pogodbe potpuno su zadovoljeni.
Ponovno osupnut uzdah. — Moj dio jest, no tvoj nije. Zar kaniš pogaziti
vlastitu riječ?
— Prisjeti se svojih riječi, djevojčuro. Tražila si da te ne diram nakon
vjenčanja. No nisam te čuo kako izgovaraš riječi nikada nakon vjenčanja. Tvoje

238
 BaP & BD
su se riječi odnosile na vrijeme neposredno nakon vjenčanja, i ni dana dulje, a
ja sam ti ipak dao puno više vremena od toga. No mojem je strpljenju došao
kraj.
Obuzeo ju je strah, očit iz njezina tona kada je ponovno progovorila: —
Izvrćeš moje riječi kako ti odgovara!
— Ne, samo ih tumačim drugačije od tebe.
— Činiš to isključivo iz osvete; kako bi mi napakostio. Priznaj!
Glas mu je iznenada postao nježan, a izraz lica zavodljiv. — Činim ovo
zato jer te želim, Erika, bila bešćutna ili ne. Možemo barem toliko podijeliti.
— Misliš kako će vođenje ljubavi promijeniti stvari među nama?
Zaboravljaš li zašto sam ovdje?
Trudio se zaboraviti, ali ona mu nije dopuštala. Međutim nije to rekao,
odlučivši ne odgovoriti na njezina pitanja. — Turgeis tvrdi kako nisi sretna.
— Aha, sada mi je jasno. Tvoje je uzvišeno mišljenje da će mi vođenje
ljubavi s tobom popraviti raspoloženje.
Široko se osmjehnuo usprkos poruzi u njezinu glasu. — Posve te sigurno
neće učiniti nesretnom, djevojčuro.
Bojala je kako je u pravu, a u tome je i bio problem. Cijeli je tjedan bila
srdita na njega jer joj se pred nosom šepirio svojom priležnicom. A sada je
očekivao da sve to zaboravi, da legne s njime i ispuni svoju bračnu dužnost. Ni
u ludilu!
Svaku je noć provodila zamišljajući ga s onom droljom Lidom, a svako
jutro iščekujući da joj dođe reći da napusti odaju kako bi je on mogao dijeliti s
drugom. Sama činjenica da još uvijek nije bila protjerana iz sobe nije značila
ništa. To se još uvijek moglo dogoditi. Možda je sada čak naumio dijeliti odaju
s objema.
Pred očima joj je zalepršala crvena krpa čak i prije nego što se misao u
njezinog glavi rodila do kraja. — Nisam zainteresirana, stoga se slobodno vrati
svojim drugim ženama.
— Nije bilo drugih žena otkako smo se vjenčali.

239
 BaP & BD
Otkako su se susreli bilo bi točnije, no takvo bi što iz njegovih usta
zvučalo odveć apsurdno, i bilo je apsurdno, posebice stoga jer je imao pregršt
prilika. Jednostavno ih nije iskoristio — zbog nje.
— Zar bih trebala povjerovati u to — prezrivo je uzvratila — kada ti ona
crnokosa djevojčura gotovo sjedi u krilu svaki put kada svrnem pogled prema
tebi? Hah!
Njezin mu je prijezir, zajedno s činjenicom da je posve nevin, natjerao
rumenilo u obraze. — Nikada nisam legao s Lidom. Pitaj je. Zapravo, nemoj —
ispravio se. — Mogla bi lagati. Jednostavno ćeš mi morati vjerovati na riječ.
— Hah!
To drugo hah! posve ga je razbjesnjelo, dovoljno da mu sljedeće riječi
pređu preko usana: — Zapravo su sve druge djevojčure nedostupne večeras.
Jednoj ovo nije najbolje vrijeme u mjesecu, a druga je večeras već zauzeta.
— Tada se suzdrži — uzvratila je srdito. — Zar ne možeš izdržati jednu
prokletu noć?
Nije joj to namjeravao priznati, no riječi su krenule same od sebe. —
Budući da sam se suzdržavao svake noći otkako sam te upoznao, ne, ne mogu
se više suzdržavati ni jedne jedine noći. Muž sam ti, sviđalo se to tebi ili ne.
Noćas ćeš mi biti ženom u svakom pogledu te riječi. Stoga se vrati u taj krevet,
djevojčuro, i pripremi se na moj dolazak. Ne tjeraj me da te ja vratim u njega.
Nikada nije uzeo ženu u ljutnji, a nije namjeravao to učiniti ni sada. Nije
mu bilo svojstveno iskazivati ništa doli nježnost prema ženama, no ovo je bila
Erika pa je odlučio ne riskirati i dati si vremena da se ohladi.
Uzdahnuvši, prišao je jednom od dvaju prozora kroz koje je danju sobu
kupalo obilje svjetla. Pred prozorom je bio stolac na koji je stavio nogu. Koliko
je često sjedila na tom stolcu, venući za životom koji je ostavila za sobom?
Tišina za njegovim leđima postajala je sve teža. Nije se vratila u postelju.
Nedugo zatim ponovno je progovorio: — Ovo bi mogao biti novi početak
među nama, ako to dopustiš.
Nije odgovorila, no začuo je škripanje kreveta pod njezinom težinom.
Osvrnuvši se, ugledao ju je kako sjedi na postelji i promatra ga. Pod njegovim
se očaranim pogledom opružila na postelji, položivši leđa na jastuke. Duboko

240
 BaP & BD
je udahnuo, zadržavši potom dah, a srce mu je počelo udarati u ritmu podivljala
bubnja. Tijelo mu je u trenu preplavila strast.
Prišao je krevetu oprezno, drhtavim koracima, bojeći se da je pogrešno
protumačio njezine postupke. Međutim ona ga je čekala, nepomično ležeći, no
on je i dalje bio nervozan. Nikada nije bio tako nervozan, čak ni kada je prvi
put legao sa ženom, tako davno da se to činilo poput nekog drugog života. Nije
znao zašto mu je ovo bilo tako važno. Jedino što je znao s posvemašnjom
sigurnošću bilo je da je ne želi prestrašiti osjećajima koji su prijetili da će ga
nadvladati.
Trebao je utrnuti svijeću na komodi pokraj kreveta, no nije to učinio.
Nije mu bilo dovoljno samo osjetiti, nego je htio i vidjeti tijelo koje mu je
progonilo mnoge snove. Doimala se tako podatnom, ta njegova žena. A kada
joj se pridružio u postelji i primio je u naručje, osjetio je svaku krivulju njezina
tijela uz svoje, u tom trenu spoznavši ushit.
Ostao je tako neko vrijeme, držeći je uza se i ne čineći ništa osim toga.
Um mu je obuzeo zanos, svojstven samo njemu, no uspijevao ga je zadržati pod
kontrolom, moleći se da tako i ostane. Bilo ga je strah progovoriti jer riječi koje
su razmjenjivali nikada nisu bile nježne. Ali bez riječi nije mogao znati leži li
ona pokraj njega puna ogorčenja, u prešutnoj suglasnosti, ili možda uistinu
zbog toga što i ona priželjkuje novi početak. Mogao se pretvarati da je u pitanju
potonje.
Erika nije znala što misliti dok ju je samo držao u zagrljaju. Dao joj je
dovoljno vremena da se predomisli. Nije trebala tek tako popustiti. Bilo je
suludo nadati se nečemu dobromu iz njihova braka uz toliko gorčine koja ih je
pratila otkako su se sreli.
A ipak, njegova je ljutnja doprla do nje. Da nije počeo vikati na nju, ne
bi mu povjerovala. Zaista mu je vjerovala, a podulje suzdržavanje od putenih
užitaka koje je priznao učinilo je razliku, potpuno promijenivši njezine
trenutne osjećaje.
Riječi želim te utjecale su na nju i više nego što je bila svjesna. Njezina je
ljutnja prikrila osjećaje, ne dopustivši im da je preplave do kraja. No jednom
kad je njegovo priznanje rastopilo tu ljutnju ostala je bespomoćna protiv snage
svojih osjećaja.
I ona je željela njega. Bilo je vrlo jednostavno. Nije željela da noći provodi
dijeleći postelju s drugim ženama, željela ga je u svojem krevetu. Kao njegova

241
 BaP & BD
supruga, imala je svako pravo noćiti s njime, pravo spoznati njegovo tijelo,
pravo iskusiti njegovu strast i pravo da mu rodi djecu. Milostiva Freyo, željela
je ostvariti svoja prava, svako od njih.
Više nije bilo povratka, nije se mogla predomisliti.
Počeo ju je dodirivati, tako polako i tako oprezno da isprva gotovo nije
to ni osjetila. Dlan mu je klizio njezinim slabinama, leđima, i preko boka gdje
ju je nježno stisnuo. Podigao joj je i savinuo nogu kako bi je mogao milovati
cijelom duljinom, a da pritom ne mora otkinuti usne od njezinih grudi.
Istraživao joj je stopala, gležnjeve i ulegnuća iza koljena, natjeravši je da
zadrhti. Povukao ju je na sebe kako bi joj cijelu stražnjicu izložio svojem
dodiru, masirajući je i privlačeći njezine slabine bliže svojima.
Dlanove je potom zarinuo u njezinu kosu, raširivši je po njima, mirišući
je. Prstima joj je milovao obraze, poput najnježnijeg šapata, dražio joj usnice,
kružio po ušima i klizio preko vrata, mameći iz nje nove drhtaje. Nije mu
promakao nijedan njezin djelić — ruke, ramena, dlanovi — a kada ju je položio
na leđa, otkrio je njezine dojke u svoj njihovoj punini, procvale pod njegovim
dodirom, izmamivši tada prvi jecaj strasti iz nje, a sve to dok su još bili odjeveni
i dok im se usne još nisu spojile u poljupcu.
A kad je prvi put kušala njegove usne na svojima, potpuno je izgubila
ono malo razuma koji se dotada trsila zadržati. Pažnja kojom ju je obasipao i
polagano buđenje njezinih osjeta spojili su se u eksploziji vatrene potrebe koja
je zadovoljena i premašena. Bio je to poljubac strasti, a ona je iskusila obje
strane medalje, istodobno uzimajući i dajući dok su im se jezici strastveno
mačevali, raspirujući vatre u svim njezinim osjetilima. Nije željela da trenutak
ikada završi, a ipak jest. Željela je spoznati i ostalo, a ipak joj je bilo tako mrsko
pustiti da sadašnji trenutak mine. Uzburkao je njezinu nutrinu od prvog
trenutka, a sada je naposljetku znala i zašto. Njezino je tijelo znalo otpočetka.
Jedan snažan trzaj, potaknut neobuzdanom strasti, bio je dovoljan da
ostane bez svoje podsuknje. Svlačenje njegove odjeće potrajalo je dulje, no ona
ni trena nije izgubila doticaj s njegovim tijelom, milujući mu svaki dio kako joj
se otkrivao pred očima. Dodiri na nekim mjestima izmamili su uzdahe strasti s
njegovih usana pa se zaustavio kako bi joj opet stao utiskivati cjelove. Nije joj
smetala ta nova odgoda. Proučavanje njegova tijela predstavljalo je pravo
otkriće. Bio je mesnat i tvrd, njegovi mišići jasno vidljivi. Je li ovako izgledao
prije nego što je izgladnjelost iscrpila njegovo tijelo? Bila je sigurna da je tako
jer mu je tijelo bilo savršeno u svakom pogledu.

242
 BaP & BD
Kada se njegova muškost otkrila, tako nabrekla uslijed žudnje i potrebe,
osjetila je strah svojstven svakoj djevici. Nije ga pokazala. Strah je bio moćan,
no njezina je potreba sada bila kudikamo snažnija.
Ponovno joj se primaknuo, donijevši sa sobom plameni žar gdje god su
im se tijela dodirnula. Otvorila mu se, no on je među njezina bedra stavio samo
svoj dlan. Dodirnuo je njezinu ženstvenost krajnjom nježnošću, smirivši
plamen koji je njegovo tijelo maločas rasplamsalo.
A potom ju je doveo do ludila, počevši iznova. Do trenutka kada su se
njihova tijela spojila Erika je gorjela od gotovo bezumne žudnje za njime.
Uslijedio je trenutak boli, tako slabašne da je iščeznula i prije nego što ju je
zamijetila. Ali on je primijetio. Opazila je iznenađenje u njegovim očima,
makar je ono bilo tamo tek na trenutak. Utisnuo joj je dubok, dugačak cjelov,
ostavši je nepomično držati u naručju neko vrijeme, tako da je, kada se
naposljetku počeo pomicati u njoj, preostalo isključivo zadovoljstvo, sve
snažnije svakim novim prodorom.
Činilo se kako traje dovijeka, a opet, bilo je tako kratko. Vrhunac koji su
dosegli bio je veličanstven, a opojni ushit preplavio im je sva osjetila, ostavivši
zaprepaštenost za sobom.
Prvi joj put nije smetao njegov puteni osmijeh. Prvi joj se put činilo kako
isti takav osmijeh možda krasi i njezino lice.

243
 BaP & BD

TRIDESET DEVETO POGLAVLJE

P remda je bilo kasno, Erika nije uspijevala usnuti. Nikada nije ni sanjala da
bi mogla ležati pokraj svojeg muža i osjećati se ugodno, a kamoli opušteno,
no ipak se u tom trenu osjećala upravo tako. Novi početak? Svakako se činilo
poput novog početka.
Ni Selig nije spavao. Obavio je ruku oko njezina struka, držeći je
privijenom uza se, svako toliko pomaknuvši dlan kako bi je nježno pomilovao.
Nije govorio. Nije ni ona. Oboje su bili svjesni kako bi riječi razorile ugodu
trenutka koji su dijelili.
Koliko joj je bilo poznato, i dalje ju je mrzio. Rekao joj je to. Je li njegova
žudnja to promijenila? Nije bila sigurna je li dovoljno snažna da dozna odgovor
na to pitanje. Ali ako je uistinu priželjkivao novi početak, ako to nisu bile samo
prazne riječi kako bi je privolio do popusti, tada je postojala jedna stvar koju je
morala doznati. Međutim odgađala je trenutak kada će postaviti pitanje,
uživajući u ugodi koliko god je mogla. Čekala je, zapravo, do trenutka kada se
učinilo da će usnuti.
Tada je, oklijevajući, upitala: — Bi li me uistinu bio prikovao za stajski
pod?
Iznenada se uspravio u sjedeći položaj pa prošao prstima kroz svoju kosu,
otkrivši tako koliko ga je pitanje uznemirilo. — Thorovih ti zuba — uzvratio
je uvrijeđeno. — Ako si sve ovo vrijeme ležala uz mene, razbijajući time glavu,
tada si zaslužila da te izdevetam.
Razlika koju je učinila strast koju su upravo podijelili bila je zapanjujuća.
Sada više nije shvaćala njegove prijetnje ozbiljno. Našla je njegovo
nezadovoljstvo čak i pomalo smiješnim.
— A o čemu sam trebala razmišljati? — upitala je nevino.
Uputio joj je sumnjičav pogled prije nego što se okrenuo kako bi se
nadvio nad njome. — Trebam li te podsjetiti?
Podigla je dlan kako bi ga zaustavila i zadržala podalje. — Ne, nema
potrebe za time. Nećeš riječima naći načina da izbjegneš odgovoriti na moje
pitanje.

244
 BaP & BD
Uzdahnuo je. — Ne bih to učinio nijednoj ženi, pa ni tebi.
Koliko se god nadala upravo to čuti, riječi su ipak rasplamsale iskru
ljutnje u njoj. — Dakle još jedna obmana?
— Nazovi to kako želiš, no moja je obmana pomogla izbjeći rat. Ipak,
želim ti se ispričati zbog toga, htio sam ti se ispričati od trenutka kada sam te
riječi prevalio preko usana. Moja me srdžba...
— Ni riječi više ili bih mogla skončati od osupnutosti.
Namrštio se. — Želiš li reći da me smatraš nesposobnim za ispriku kada
je isprika primjerena?
— Kada sam ja u pitanju, da.
— Tebi ne dugujem nikakvih drugih isprika.
Udarila je dlanom po jastuku pa mu okrenula leđa. On se spustio na
postelju, okrenuvši se od nje. Nutrina joj je proključala srdžbom. Njegova
također. Toliko o novom početku.

Kada se Erika sljedećeg jutra spustila u dvoranu, bila je posve spremna i

sama se ispričati zbog nekih stvari. Protekle je noći upropastila ono što je do
tada bilo nadasve prekrasno iskustvo, ili ga je barem ona takvim doživjela.
Njezino je pitanje moglo pričekati neki bolji trenutak. Čak je dobila i odgovor
koji je priželjkivala, a ipak je dopustila svojoj ćudi da je nadvlada i pokvari
stvari.
Je li joj možda bilo milije neprijateljstvo između njih? Selig je sigurno
vjerovao da je tako. Ona sama nije bila sigurna. Jučer je dopustila da je nadvlada
strast koja je potisnula sve ono što se zbilo između njih, učinivši da se sve doima
nevažnim. Prezirao ju je, možda je još uvijek prezire. Žudio je za osvetom koju
nikada nije potpuno iznudio. Zar je uistinu mislila kako će on moći zaboraviti
sve to i patnju koju je zbog nje pretrpio? Što se toga tiče, je li i sama mogla
zaboraviti lance, poniženja, i najgore od svega, činjenicu da ju je prevarom
privolio na brak?
Možda je i njega noć prije, baš kao i nju, vodila strast pa je sada osjećao
žaljenje što joj je došao. Unatoč tomu dugovala mu je ispriku, barem za ono što
se dogodilo protekle noći. Međutim što se novog početka ticalo, nije vjerovala

245
 BaP & BD
da je on moguć. Baš kao i sinoć, prošlost bi iznova našla načina da ispliva na
površinu i ispriječi se bilo kakvu napretku koji bi postigli.
S druge strane njihov je brak sada bio konzumiran. Doznala je za jednu
od bračnih blagodati, a radilo se uistinu o ugodnu iskustvu. Spoznaja ju je
stavila pred novu nedoumicu. Hoće li prihvatiti ovu neočekivanu blagodat —
jedinu blagodat, što se nje ticalo — i nadati se kako će s vremenom njihova
zajednica biti blagoslovljena djecom? Na kraju krajeva, nije se mnogo
razlikovala od drugih žena primoranih da pođu za svoje muževe zbog tuđe
koristi; žena nesretnih svojim životima. Može li zaboraviti kako je mogla dobiti
mnogo više od braka da nije bila primorana sklopiti ovaj?
Jedini bi izlaz u toj situaciji bio zadržati svoju ogorčenost za sebe i
zanijekati Seligu njegova bračna prava — ako joj to dopusti. Naravno, pod
pretpostavkom da njegovo žaljenje nije tako snažno da joj ne bi ponovno došao.
A istini za volju, i zašto bi kada je pri ruci imao žene poput Lide, žene koje su
mu se besramno nudile?
Možda se ipak neće ispričati.
Turgeis ju je čekao u svojoj odaji, gdje je kratio vrijeme oštrenjem svojeg
oružja, ostavivši vrata otvorenima kako bi čuo njezin dolazak. Slijedio ju je u
dvoranu, pozdravivši je tek nerazgovijetnim mrmljanjem. Nije to bilo ništa
neuobičajeno, no zar je jutros uistinu očekivala nešto više od njega samo zato
što je znao za Seligov sinoćnji posjet njezinoj postelji, baš kao što je znao i da
Selig nije dolazio sve one noći prije sinoćnje.
Dvorana je bila gotovo prazna, iako je jutro već poodmaklo — prespavala
je. Turgeis je, kao i obično, sjeo za drugi stol kako bi doručkovao. Erika je, žarko
želeći društvo tog jutra, pa bilo ono i tako nerazgovorljivo, prekršila njihovu
tradiciju pridruživši mu se.
— Nije prilično — bilo je sve što je rekao.
Pretvarala se da nije čula njegove riječi. Golda, koja ih je također čula,
nije bila tako učtiva. — Ona je gospodarica ovdje — rekla je, oštro ga
prekorivši. — Može činiti kako joj se prohtije.
To nije bilo potpuno točno, iako su riječi Eriki zazvučale dobro. Turgeis
nije odgovorio, ostavši piljiti u ženu ljutitim pogledom sve dok se nije
odmaknula od stola.

246
 BaP & BD
Erika je dlanom prikrila smiješak koji joj je zaigrao na usnama.
Primijetila je da Golda često izdvaja Turgeisa od ostalih kako bi ga počastila
kritikama ili porugom, a bio je dovoljan jedan pogled na njega da čovjeku bude
jasno kako mu se to nimalo nije sviđalo. To što joj nikada nije odgovorio kako
bi se obranio od njezinih napada bio je odraz njegove osobnosti.
Primijetio je kako ga Erika promatra pa progunđao: — Ta je žena prava
jezičava babetina.
Sada mu je otkrila svoj smiješak, nastavivši ga zadirkivati: — Možda joj
se samo sviđaš kada te tako često izdvaja od drugih.
Zarumenio se na te riječi. Nije se mogla prisjetiti je li ikada vidjela svojeg
prijatelja da se tako rumeni od nelagode. Pogledom je potražio Goldu, ovaj se
put zapiljivši u nju nekako drugačije.
Erikine su se oči razrogačile. Samo se našalila, no što ako je to zaista
istina?
Sada je i sama ponovno skrenula pogled prema Goldi, zapitavši se bi li
trebala, još jednom, govoriti sa ženom u Turgeisovo ime. Ne, već ju je morilo
dovoljno vlastitih nevolja. A ni Goldin stav nije bio odveć ohrabrujući. Osim
toga Turgeis je i sam mogao nešto poduzeti ako ga žena uistinu zanima.
Kada su već gotovo priveli jelo kraju, upitala ga je: — Znaš li gdje je Selig
jutros?
— Radi na zidu.
Trebala je i sama to dokučiti. Kada nije bio u Wyndhurstu, Selig je
vrijeme provodio podižući obrambene zidove oko vlastita imanja. Njihova ga
je izgradnja zaokupila tijekom cijelog proteklog tjedna.
Rečeno joj je kako je gozba kojom je namjeravao proslaviti završetak
izgradnje svojeg doma odgođena dok ne završi s podizanjem vanjskog zida. S
obzirom na brzinu kojom se zid širio, proslava bi mogla uslijediti već sljedećeg
tjedna.
Osobno joj se nije radovala, posve nesigurna u ulogu koju će imati u njoj
i posve sigurna kako sama nema što proslaviti. Međutim svi ostali na imanju
itekako su se radovali proslavi, što je i slugama i ratnicima davalo poticaj da
izgradnju privedu kraju što je prije moguće, pa su svi radili na zidu, a čak im se
i Turgeis znao pridružiti kad god bi Erika boravila na otvorenom, gdje ju je
mogao držati na oku.

247
 BaP & BD
Nije to činila prečesto, barem ne kada je Selig bio nazočan, iz jednostavna
razloga što je vrijeme bilo tako toplo da bi muškarci već do podneva bili
primorani svući svu suvišnu odjeću sa sebe. Nije joj bilo važno što se pred
njome prostirao prizor mnoštva golih muških prsa jer bi prizor isključivo
jednih — onih Seligovih — u njoj svaki put izazvao nemir. Nije bilo ni čudo
što je sinoć onako lako popustila njegovu zavođenju. Život se okrutno poigrao
njome, smekšavši je kako bi lakše posrnula, a da toga nije bila ni svjesna.
Međutim bilo je dovoljno rano da bi bila poprilično sigurna kako još
uvijek neće ugledati razgolićenu kožu, pa je bilo sigurno poći potražiti svojeg
muža te, ovisno o njegovoj reakciji na nju, zatražiti razgovor kako bi se ispričala
što je noć prije dopustila svojoj ćudi da je nadvlada. Ako njegovo žaljenje zbog
sinoćnjih događaja bude očito, tada neće reći ništa. To bi, na kraju krajeva,
značilo kraj priče, a današnji se dan ni po čemu ne bi razlikovao od jučerašnjeg,
kada je još vjerovala kako spava s Lidom i bila spremna umoriti vjerolomnog
nesretnika.
Pričekala je da Turgeis završi s jelom, dobro znajući kako će je slijediti iz
dvorane, a tako je i bilo. Seliga nije bilo teško pronaći jer nije podizao zid s
ostalima, nego radio na dverima koje su, pod budnim okom umješna zidara
kojeg mu je ustupio Royce, nicale usred dvorišta. Međutim nisu bili sami.
Pomagao im je još netko, ako se ono što je Lida činila moglo nazvati
pomaganjem.
Selig se pognuo nad okvirom dveri, udarajući čekićem, naizgled nimalo
ne obraćajući pažnju na ženu, premda je bilo potpuno jasno da je takvo što
nemoguće. Nadvila se nad njime, oslonivši se na njegove bokove i leđa, kako
bi mu dosegla ramena koja je, naizgled, masirala. Eriki se međutim činilo kako
ga tek miluje — kako svojim rukama tako i tijelom.
Da je ovaj prizor ugledala dan prije, samo bi se okrenula i vratila u
dvoranu, zadržavši osjećaje za sebe, makar ih morala posve zatomiti. Međutim
nakon protekle noći nije bila spremna šutjeti i trpjeti. Lagao joj je kako bi
zaobišao njezinu obranu. Jedna mu žena nije bila dovoljna — nije mu bio
dovoljan čak ni tucet. Morao je leći i sa svojom suprugom, posve spreman lagati
kako bi postigao svoj cilj.
Nije se mogla obuzdati. Vrisnula je onoliko snažno koliko su joj pluća
dopustila. Svi u dvorištu stali su sa svojim poslovima, okrenuvši glave prema
njoj, a ona je pograbila svoje suknje pa potrčala natrag u dvoranu, ne kako bi

248
 BaP & BD
pobjegla, nego kako bi pronašla kakvo oružje. Uškopit će to kopile za koje je
udana, pa potom njegovu ljubavnicu za kosu pribiti o krovne grede.
— Erika!
Nije se zaustavila, premda je bila poprilično sigurna da se Selig dao u
potjeru. Potvrda je došla kada ju je ponovno zazvao, ovaj put bliže, a iako je
netom kročila u dvoranu, znala je kako se neće uspjeti popeti stubama do
Turgeisove kolekcije oružja prije nego što je Selig sustigne. Te proklete dugačke
noge. Trebala je bilo kakvo oružje, i to smjesta, no u cijeloj dvorani nije bilo
ničega što je mogla upotrijebiti kako bi ga zadržala podalje. Svi su stolovi već
bili počišćeni, svi osim onog za kojim su Turgeis i ona maločas objedovali.
Jurnula je iza stola kako bi ga iskoristila kao prepreku između njih,
počevši grabiti što god joj je došlo pod ruku. Bacila je ostatke hrane, obje drvene
zdjele u kojima su se već počeli koriti ostaci kaše, komadiće kruha i sira, žlice,
soljenku — sve je to poletjelo prema Seligovoj glavi. Da je imala snage podići
klupu, bacila bi i nju.
On je uspio izbjeći većinu njezinih projektila ili se barem obraniti od
njih; sve osim mljevene soli čiji su mu se sivkastosmeđi kristali razasuli po
cijelom tijelu i koji su se bojom dobro slagali s nekoliko mrlja koje su mu na
obrazu ostavili ostaci kaše. Bio je potpuno zabezeknut onime što je učinila, a
to mu se dalo iščitati iz blesava izraza lica zbog kojeg je izgledao smiješno. Ona
je pak bila previše bijesna da bi to primijetila. Bio je uvjeren kako je posve
izgubila razum.
To joj je jasno i rekao; zapravo, viknuo: — Posve si poludjela, ženo!
— Jesam li? — uzvratila je vikom.
Stala se osvrtati oko sebe, tražeći još nešto što bi mogla baciti na njega.
Vinuo se preko stola prije nego što je uspjela pronaći bilo što, zgrabivši je i
protresavši. Time je uspio otresti nešto soli s ramena, no veći dio kristalnog
praha i dalje ga je prekrivao od glave do pete.
Začuli su tiho režanje nedaleko od sebe. — Bez trešnje.
Oboje su se okrenuli i ugledali Turgeisa kako stoji tamo, prekriženih
ruku, potpuno spreman stati između njih u bilo kojem trenutku. Na licu je imao
izraz smrtne ozbiljnosti.
Selig mu se odlučno obratio: — Ne vidiš li što mi je učinila?

249
 BaP & BD
Nije mogao ne vidjeti, no i dalje je ostao nepokolebljiv. — Bez trešnje.
Selig je zlovoljno zarežao, no uklonio je dlanove s Erikinih ramena.
Zamahnula je prema njemu čim je to učinio, ali uspjela je dohvatiti tek njegovu
nadlakticu. Udarac mu nije učinio nikakvu štetu, osim što je još soli našlo svoj
put prema podu.
— Za ime svih bogova, što te spopalo, djevojčuro? — zaurlao je Selig.
— Lažljivac si, Vikinže! — uzvratila je. — Prezira vrijedan lažljivac. I
razvratnik. Ni starci koji broje osamdeset ljeta nisu tijekom svih svojih godina
iskusili toliko razvrata koliko ti dosad.
Nije mu padalo na um o kakvoj to laži zbori, no bilo je posve jasno o
kakvu razvratu govori, a on je još jednom ostao osupnut: — Ljubomorna si?
— Jedino što osjećam jest gađenje — ispravila ga je.
— Uistinu si ljubomorna — nije se dao pokolebati, iznenada se široko
osmjehnuvši.
Zabila mu je prst u prsa. — Nije me briga s koliko žena liježeš, no mene
nećeš ubrajati među njih pa se potom vraćati svima ostalima. Takvo što neću
trpjeti ako ću se zvati tvojom ženom.
Da je bila prisebna uma, znala bi da je prekoračila granice svih uzusa.
Žena nije postavljala uvjete, od nje se očekivalo da živi po uvjetima koje je
nametao suprug. No na njezinu sreću, Selig je potjecao iz obitelji u kojoj su
žene bile poznate po svojeglavosti i nepokolebljivosti. Njezin ga izljev bijesa
nije ni razljutio ni uvrijedio. Zapravo je bio oduševljen njezinim zahtijevanjem
svojih prava, ponajviše zbog razloga iz kojeg to čini. Bila je ljubomorna.
I dalje se blesavo smješkao. Nije si mogao pomoći. — Kako ne osjećaš
ljubomoru, nego samo gađenje, smijem li upitati što je potaklo tvoje... gađenje?
— Dakle sada ćeš pored šaljivdžije glumiti i maloumnika? Nisam. slijepa!
— Ah, ona.
— Da, ona, a dok god ona prebiva pod ovim krovom, ja ću prebivati pod
onim svojeg brata.
— Ne, takvo što nije moguće.
— Tada je se riješi!

250
 BaP & BD
Selig je zapravo već prije odlučio učiniti upravo to. Lida nije bila ništa
doli napasnica koja jednostavno nije prihvaćala odbijanje. Međutim sada se stao
pretvarati kako razmatra njezin prijedlog prvi put.
— To i nije tako loša zamisao. Priupitat ću nekog od svojih ljudi bi li htio
uzeti Lidu za ženu. — Potom se predomislio. — Ne, skupo me koštala.
Sumnjam kako će bilo tko od njih biti voljan otkupiti je za istu cijenu.
— Tada snizi cijenu.
Ponovno je pomislio kako mu je žena poludjela ili je barem izraz njegova
lica to govorio. — I da pretrpim gubitak, samo stoga jer si ti ljubomorna?
— Ja... ja... nisam...!
— Ja ću je otkupiti.
Riječi su došle od Ivarra. Pokušavao je suspregnuti smijeh; uistinu se
svojski trudio. Ostatak svjetine koja se okupila u dvorani nije se trudio biti tako
uviđavan. Osmjesi, hihotanje, cerek, grohot i lupanje po leđima. Thorolf se
tako snažno smijao da je bio primoran sjesti na pod.
Eriki cijela situacija nije bila nimalo zabavna. Možda je i postigla ono što
je htjela; ne, postigla je upravo ono što je htjela, ali što se nje ticalo, postigla je
to dan prekasno. Dobila je dokaz kako joj muž nikada neće biti vjeran. Njemu
je sve skupa bilo smiješno. Njoj ni najmanje.
Neprimjetno se udaljila dok su on i Ivarr pregovarali o Lidinoj cijeni.
Ugledala ju je trenutak prije nego što je zakoračila na stube. Djevojka je sa
zanimanjem pratila događaje, zadovoljna što je u središtu pažnje. Na licu joj
nije bilo ni traga zabrinutosti, pa čak ni razočarenja uslijed spoznaje da će biti
prodana drugomu.
Erika je pak s užasom shvatila kako bi njezina reakcija bila potpuno
oprečna da se našla u Lidinoj koži. Bila bi očajna da se Selig odlučio riješiti nje.
Milostiva Freyo, zar je bila dovoljno budalasta da se zaljubi u svojeg supruga,
baš onako kako ju je njegova sestra upozorila da bi se moglo dogoditi?

251
 BaP & BD

ČETRDESETO POGLAVLJE

S elig je pričekao do trenutka kada je sunce gotovo zašlo kako bi potražio

svoju ženu. Zatekao ju je u kuhinji gdje je nadgledala posljednje pripreme
za večernje jelo. I sam je prije bio u kuhinji kako bi uzeo sve što mu je trebalo
za privatni objed, natovarivši potom svime svojeg konja.
Također je morao i Turgeisu objasniti što namjerava učiniti kako bi bio
siguran da ga div neće slijediti. Ne bi se baš moglo reći da je dobio njegov
oduševljeni pristanak, no činilo se kako je Turgeis smatrao da je Erika sigurna
dok god je sa Seligom.
Premda je prošao cijeli dan od njezina jutrošnjeg ispada, Selig je na sebi
još uvijek imao podosta soli. Nije ju isprao iz dvaju razloga. Uživao je u
podsjetniku na ono što je njegova žena učinila i želio je igrati na kartu njezine
krivnje kako bi je nagovorio da mu se pridruži u kupanju. Izlika će mu svakako
biti potrebna. Jedan jedini put kada ju je danas susreo počastila ga je pogledom
tako hladnim da se trebao smrznuti na mjestu. Bilo je očito da se još uvijek nije
smirila.
Nije se doimala puno pristupačnijom ni sada. Jedino što mu je išlo u
prilog bilo je to da se nakon toliko vremena provedena u kuhinji činilo kako
joj je vruće gotovo koliko i njemu, premda njezina koža nikako nije mogla biti
onoliko ljepljiva koliko i njegova. Ipak, vrućina će mu ići na ruku i pomoći, ili
bi barem trebalo biti tako. Naravno, dosad je svoju ženu upoznao dovoljno da
zna kako je sposobna dopustiti da se i sitnica, poput njezine ćudi, ispriječi
onomu za čime istinski žudi.
Možda je ipak neće pitati što želi nego je jednostavno povesti do jezera i
baciti u njega. Nakon toga mogu raspravljati o tome je li raspoložena za plivanje
ili ne.
Njegovoj nestašnoj prirodi svidjela se ta zamisao, a kako bi je ostvario,
odlučio je na lice navući strog izraz kako bi njime zbunio Eriku, ali i kako bi
spriječio novu prepirku s njome.
Prstom joj je pokazao da ga slijedi, a čim je kročila van kuhinje, rekao joj
je: — Pođi za mnom — zaputivši se smjesta prema svojem konju.

252
 BaP & BD
Ona je ostala stajati kao ukopana. — Kamo?
Bio je primoran vratiti se i primiti je za ruku kako bi je pomaknuo s
mjesta. — Ne idemo daleko — bilo je sve što je rekao.
I dalje se nevoljko vukla za njime. — Ali objed...
— Može čekati.
Podigao ju je na konja bez po muke, a ona ga je cijelo vrijeme strijeljala
mrkim pogledom pa joj je, kada se i sam smjestio u sedlo, rekao: — Ovaj ti izlet
neće biti mrzak, Erika. Postoji nešto što želim podijeliti s tobom, a mislim da
će ti se to iskustvo svidjeti, ako se samo — opustiš.
Nije odgovorila, a jahanje do malenog jezera uistinu nije potrajalo dugo.
Do trenutka kada su pristigli Seligu je već postalo jasno kako je ne bi bilo mudro
baciti u jezero. Sjahao je pa joj pomogao da se i ona spusti s konja. Sumrak ih je
već potpuno obavio, a svjetla je bilo tek toliko da su mogli vidjeti poljsko
cvijeće i spokojstvo krajobraza. Odlučio ju je dovesti na jezero u smiraj dana
kako ne bi stavio na kušnju njezinu čednost ako je uspije privoljeti da mu se
pridruži u vodi.
— Moja sestra voli ovo mjesto i često dolazi ovamo s Royceom — rekao
je. — Štoviše, i moji roditelji često dolaze ovamo plivati kada su u posjetu.
Erika nije mogla zamisliti njegove roditelje kako plivaju u jezeru, no
njegove su je riječi na neobičan način smirile. — Zbog čega smo ovdje?
Odgovorio je, široko se osmjehnuvši: — Ja namjeravam sprati plodove
tvojeg jutrošnjeg gnjeva sa sebe. Neću te primorati da ti to učiniš umjesto mene,
premda imam svako pravo na to. A ti bi možda također mogla uživati u plivanju
nakon ovako vrućeg dana.
Nije čekao njezin odgovor, okrenuvši se pa skočivši u vodu, ne potrudivši
se prethodno čak ni razodjenuti. Njezino iznenađenje bilo je dovoljno snažno
da na trenutak potisne sumnjičavost. Izronio je smijući se. Otresao je glavom,
a kapljice vode iz njegove kose dosegnule su obalu i Eriku koja je stajala tamo.
Bio je poput djeteta koje se zaigralo u vodi, a kada bi god skrenuo pogled s nje,
stala bi se smiješiti, promatrajući njegove ludorije.
Voda je uistinu djelovala primamljivo, izrazito primamljivo, no ona,
naravno, nije namjeravala zaplivati s njime. Takvo što značilo bi da je oprostila
i zaboravila, a to bi bila pogreška koju nije namjeravala ponoviti. Neće mu čak
ni zahvaliti što je prodao svoju ljubavnicu jer je se nije istinski riješio. Lida će i

253
 BaP & BD
dalje biti tu, samo što će odsad pripadati Ivarru. No tko joj može jamčiti da Selig
neće i dalje lijegati s djevojkom uz blagoslov svojeg prijatelja? U tom bi slučaju
njegova gesta bila potpuno isprazna, a njezin postupak ne bi polučio nikakav
rezultat, osim što bi njime napravila budalu od sebe — i zabavila svojeg
supruga.
Bilo je to drugo pitanje koje ju je morilo i o kojem je razmišljala —
njegovo dobro raspoloženje koje nije imalo nikakva smisla. Bilo koji drugi
muškarac bio bi bijesan zbog onoga što mu je priredila danas, posebice stoga
jer se sve zbilo pred njegovim ljudima. Bilo koji drugi muškarac istukao bi je
na licu mjesta. Naravno, Selig nije mogao posegnuti za tim rješenjem uz
Turgeisa koji bi ga spriječio u naumu. Ipak, mogao ju je kazniti nekom lakšom
kaznom, a čak bi se i Turgeis morao suzdržati od uplitanja, dobro znajući kako
je ona ta koja je zgriješila.
Bio je to dio razloga iza njezine ljutnje koja nije jenjavala. Nije ga smjela
tako napasti i poniziti u javnosti. Ogriješila se o njega učinivši to, a najgore je
bilo to što je to učinila iz najbudalastijeg mogućeg razloga. Nije ni čudo da su
njegovi prijatelji cijeli prizor našli tako zabavnim. Muževi nikada nisu bili
vjerni. Zašto bi Selig bio imalo drugačiji? Međutim nikako nije mogla dokučiti
zbog čega je on njezinu “ljubomoru” nalazio zabavnom.
I dalje ga je promatrala kada je sa sebe počeo svlačiti odjeću. Tuniku,
podvezice, hlače, čizme, sve je izbacio na obalu nedaleko od nje. Bilo je
dovoljno mračno, a on je bio dovoljno duboko u vodi da nije osjetila potrebu
skrenuti pogled — barem ne još. Međutim ovo je bilo upravo ono što je
očekivala. Kada je on bio u pitanju, nije si mogla pomoći, a da ne bude
sumnjičava u svaki njegov postupak, posebice u njegove pokušaje da iskoristi
svoj opojni šarm ne bi li je očarao. I svoje osmijehe. Njegovi su osmijesi bili ono
čega se najviše morala čuvati.
Prokleti Viking. Zašto je morao biti tako različit od ostalih muškaraca?
Zašto je morao biti tako poželjan?
Nije mu svojstveno biti okrutan prema ženama.
Nije, osim prema onim jadnicama koje su bile dovoljno budalaste da ga
zavole.
— Ne godi mi plivati sam — iznenada ju je pozvao glasom koji je mamio
da mu se pridruži.

254
 BaP & BD
— Tada si sa sobom poveo krivu ženu — doviknula je u odgovor.
— Poveo sam pravu.
Odgovor je u njoj rasplamsao toplinu koju je odbila priznati čak i sebi
samoj. Sada kada je bila svjesna svojih osjećaja strahovala je kako će biti još teže
odoljeti njegovu šarmu. A ipak, morala je pronaći načina. On je bio muškarac
rođen za zavođenje žena. Ništa što izgovori nije smjela prihvatiti zdravo za
gotovo.
Odmaknula se od obale kako bi pronašla mjesto gdje će moći udobno
sjesti među cvijeće. Još ju je jednom pokušao nagovoriti da mu se pridruži u
jezeru prije nego što je naposljetku odustao. Međutim njegova se “kupka”
neuobičajeno oduljila, a njoj je bivalo sve toplije dok ga je promatrala.
Naposljetku ga je upitala: — Hoće li čekati s jelom dok se vratimo?
— Večeras neće, jer ćemo jesti ovdje — odgovorio je. — Ako si gladna,
možeš početi bez mene. Naći ćeš hranu na mojem sedlu.
Poželjela se prepirati s njime. Riječi su joj već bile na vršku jezika. Nije
željela ostati ovdje dulje nego što je morala. Mjesto na kojem su se nalazili bilo
je tako — romantično, uz topli povjetarac, opojni miris cvijeća u zraku i lijeno
udaranje vode o obalu. I tako osamljeno. Previše osamljeno.
Pošla je po hranu samo kako bi skrenula misli na nešto drugo, smjesta se
počastivši vinom koje je pronašla u bisagama. Međutim opojna joj tekućina nije
odagnala napetost kako se nadala, učinivši zapravo mnogo više od toga jer joj
nije čak ni palo na um svrnuti pogled kada je Selig naposljetku izašao iz vode.
Mjesec je do tog trenutka već izašao, obasjavši ih svjetlošću koja je
otkrivala dovoljno. Prije nego što se počastila vinom, smatrala bi to otegotnim,
no jedino o čemu je u tom trenu uspijevala misliti bio je njezin muž, taj
veličanstveni poganin koji je upravo izlazio iz vode, doimljući se poput dara
samih bogova. Osjetila je neobičan poriv da posegne prema njemu i dodirne ga,
ne bi li se uvjerila da je stvaran. A potom je osjetila poriv da ga dodirne iz posve
drugih razloga.
Skočila je na noge čim je shvatila što joj se događa. Čvrsto je stisnula
mijeh koji je držala u ruci, jedino oružje kojim se mogla poslužiti, premda nije
bila ni svjesna da ga drži. Nije rekao ni riječi, nije ju dodirnuo, a ipak ju je uspio
zavesti.

255
 BaP & BD
Munjevito se okrenula kako bi samoj sebi uskratila pogled na njega.
Jedine riječi koje je uspjela iznaći u sebi bile su: — Razboljet ćeš se ako ostaneš
u toj mokroj odjeći.
— Ponio sam čistu odjeću sa sobom.
— Tada je odjeni.
— Ovo je prvi put kako sam danas osjetio osvježenje — odgovorio je. —
Uskratila bi mi to kada s nama nema nikoga tko bi me mogao vidjeti osim tebe,
koja si se već upoznala s mojim nagim tijelom?
Prikazavši stvari na taj način, natjerao ju je da uvidi nerazumnost svojeg
zahtjeva, no njezin je odgovor unatoč tomu bio potvrdan: — Tako je.
Zahihotao se duboko i nestašno. No čim je smijeh zamro, njegovi su se
dlanovi našli na njezinim dojkama, privukavši je k njegovu mokru tijelu.
Uspjela je prigušiti uzdah na svojim usnama, a sva su joj je osjetila iznenada
našla u vrtlogu.
— Čega se toliko bojiš, mala Dankinjo? — prošaputao joj je u uho. —
Osjećaja koje pobuđuješ u meni ili onih koje ja pobuđujem u tebi?
Njezin je um vrištao — i jednog i drugog… ali snaga potrebna da bi ih
izgovorila nije više bila tu. Jedan mu se dlan zadržao na njezinim grudima, no
drugi je kliznuo niz njezin trbuh pa joj našao put do međunožja, unatoč suknji
i podsuknji koje su mu se ispriječile na putu. Usne su mu kušale njezin vrat,
počevši se polako uspinjati...
S druge strane jezera Royce se odmaknuo od obale, stavivši prst na usta
kako bi svojoj ženi dao do znanja da bude tiho. Na usnama mu je zaigrao
osmijeh.
— Dobro da smo spazili njegova konja — prošaputao je Kristen, koja je
po njegovu nalogu ostala s njihovim konjima, nešto dalje od obale. — Sumnjam
kako bi mu bilo drago da mu se u ovom trenutku pridružimo.
— Želiš li reći...?
— Upravo tako.
— Dakle bio si u pravu. Nije sposoban istinskim žarom mrziti čak ni tu
ženu.

256
 BaP & BD
Nasmijao se njezinu razočaranu tonu. — Nisam rekao da je sa svojom
ženom.
— Nisi ni morao, nakon što je Thorolf došao na imanje kako bi prepričao
što se jutros zbilo — i kako je Selig reagirao na to. Ako mene pitaš, moja brat
ne zna što zapravo želi.
— Rekao bih kako u ovom trenutku itekako zna.
Na drugom kraju jezera Brenna je bila ta kojoj je cijeli prizor bio zabavan,
a Garrick je bio ozlojeđen što se neće imati prilike osvježiti u jezeru, barem ne
te noći. Za razliku od Roycea i Kristen koji su bili u zaselku na imanju
Wyndhurst, poželjevši se osvježiti prije povratka kući, Garrick i Brenna došli
su izravno iz dvorane. Stoga su jezeru prišli s različitih strana pa nijedan par
nije znao za nazočnost onog drugog. Međutim i jedni i drugi vidjeli su Seligova
konja.
Dok je pomagao Brenni da uzjaše konja, Garrick je naglas zapitao: —
Misliš li kako ima izgleda da će biti brzo gotov i da bismo možda mogli
pričekati?
— Ako se imalo djenuo na tebe, ljubavi...
— Zaboravi. I nemoj ni slučajno reći Nisam li ti rekla? Volio bih da smo
na neki drugi način mogli doznati da mu je vlastita supruga milija nego što bi
htio da znamo.
Brenna se samo nasmijala.

257
 BaP & BD

ČETRDESET PRVO POGLAVLJE

N oćna mora probudila je Seliga, natjeravši ga da se uspravi u postelji tako

iznenadno da je i Eriku prenuo iz sna. Nije to bio prvi put da je usnuo taj
isti san, no prvi se put tako živopisno sjećao svega. Vratila mu se čak i bol u
glavi, kao da je netom ponovno dobio udarac u isto mjesto.
— Što se zbilo? — upitala je Erika sneno.
— Prisjetio sam se gdje sam već vidio lorda Durwyna.
— Koga?
Zbacio je plahte kako bi ustao iz kreveta. — Moram razgovarati sa
svojom obitelji — bio je njegov jedini odgovor.
Oči su joj se razrogačile. — Gluho je doba noći — istaknula je.
Već se odijevao. — Ovo ne može čekati.
Oči su joj se u trenu skupile u ljutnji. — Ne, trebaju ti izlike da napustiš
postelju. Jednostavno idi.
Riječi su potpuno zaokupile njegovu pažnju, baš kao i zajedljiv ton kojim
su izrečene. Morao bi biti osobito glup da ne shvati što se skriva iza njih. — Ti
si, bez premca, najsumnjičavija žena koju sam ikada upoznao.
— Uz tebe imam i više nego dovoljno razloga biti takvom — uzvratila
je.
— Ne, nemaš nikakva razloga. Suprotno tvojim uvjerenjima, ljubljena
suprugo, ja ne običavam lagati. Kad ti kažem kako me Lida nije ni najmanje
zanimala te kako je nisam ni dodirnuo, osim kako bih je odgurnuo od sebe,
onda mi možeš vjerovati. Također mi možeš vjerovati kada ti kažem da sam
legao s toliko žena da im ne znam svima imena. Zbog čega bih tada nijekao
jednu ženu medu tolikim mnoštvom?
— Jer si s tom ženom legao nakon što si sklopio brak!
Uputio joj je razdražen pogled pa nakon nekog vremena progovorio: —
Odjeni se.
— Zašto?

258
 BaP & BD
— Jer ćeš poći sa mnom. I znaj da ozbiljno razmišljam o tome da ti
ponovno stavim povodac i vodim te sa sobom po cijeli dan. Tada me, tako mi
Thora, više nećeš moći optuživati za djela koja nisam počinio.
Na trenutak je razmislila o njegovoj prijetnji, izrečenoj s primjetnim
žarom, odlučivši potom kako se ne bi bilo uputno i dalje prepirati s njime oko
toga, a ni oko odlaska njegovoj obitelji s njime. Odjenula se u hitnji pa mu se
pridružila u sada već gotovo potpuno ograđenu dvorištu. Međutim kada ga je
vidjela kako vodi samo jednog konja, nije mogla izdržati, a da ne uputi još jedan
prigovor.
— Bila sam u tvojoj staji, Selig. Znam kako na raspolaganju imaš mnoštvo
grla. Zar mi nikada nećeš dopustiti da sama zajašem neko od njih?
Riječi su mu naposljetku izmamile osmijeh na lice. — Ja sam razvratnik,
sjeti se. Mi razvratnici volimo osjetiti ženu privinutu uza se i iskoristiti svaku
priliku koja nam se pruži kako bi se s njom mazili.
—Ja se ne mazim — prezrivo je otpuhnula, trudeći se pritom ne
nasmijati.
Njezin je brat imao pravo vezano uz njega, počela je uviđati. Kada nije
bio opsjednut mislima o odmazdi, Selig je umio biti izrazito zabavno i ugodno
društvo, a počeo je svoj smisao za humor rabiti protiv nje, slično kao i svoje
senzualne osmijehe.
Večeras je vodio ljubav s njome na jezeru. Ponovio je čin kada su se
vratili u svoju postelju. Bilo je očito kako mu je još uvijek bilo stalo do novog
početka — ili je samo uživao u osjećaju novine koji je dolazio s novom ženom
u njegovu životu. Postojala je i gora mogućnost, da je ovo samo dio njegove
osvete i da je činio sve u svojoj moći ne bi li ga zavoljela jer će mu to otvoriti
nove načine mučenja, jednom kad bude posve siguran u njezine osjećaje.
Kakve god bile njegove pobude, bit će primorana ostati čvrsta i
nepokolebljiva pred njegovim nasrtajima kako bi zaštitila samu sebe. Nije
smjela dopustiti da joj se osjećaji prodube i postanu snažnijima nego što su već
bili. A bila je odlučna u očajničkoj namjeri da se pokuša ne obazirati na one
osjećaje prema njemu koje je dosad otkrila. Nadala se kako će mu dodijati
nagovori svaki put kada poželi podijeliti postelju s njome, a nadala se i kako
sama neće ponovno izgubiti staloženost kada on naposljetku odustane od nje i
potraži nasladu drugdje.

259
 BaP & BD
Od zore ih je dijelilo još nekoliko sati kada su naposljetku pristigli na
Wyndhurst. Selig se do tada predomislio i odlučio ne buditi cijelu svoju obitelj.
Slugama je naloženo da pozovu samo Roycea, čiji su dolazak pričekali u
Seligovoj staroj odaji, kako slugama koji su noćili u dvorani ne bi razgovorom
remetili počinak. Užegli su nekoliko svijeća do trenutka kada im se Royce
pridružio.
— Zaključio si kako ti se ipak više sviđalo ovdje? — bile su Royceove
prve riječi, izgovorene suhoparnim tonom.
Selig za promjenu nije odgovorio duhovitom dosjetkom. — Žalim što
sam te bio prinuđen probuditi, no mislio sam kako ćeš htjeti smjesta djelovati
u svjetlu onoga što ti imam reći.
Royceovo je lice smjesta poprimilo ozbiljan izraz. — Tada govori.
— Onog dana kada sam otišao živjeti na svoje imanje primijetio sam
ovdje čovjeka koji mi je odnekud bio poznat, a ipak, nisam se mogao prisjetiti
ni gdje ni kada sam ga prije sreo. Kristen mi je rekla da se zove lord Durwyn,
no ime mi nije značilo ništa.
Royce je kimnuo glavom. — Ne živi u blizini, no poznajem ga već
godinama. Durwyn i njegova žena nekoć su slijedili kraljevski dvor, sve dok
ona nije preminula prije sedam ili osam godina. Durwyn se nakon toga
povukao na svoje imanje, prepustivši mjesto u kraljevskoj sviti svojem sinu.
Ako se dobro sjećam, njegov sin, Edred, poginuo je u posljednjem boju s
Dancima, istom onom u kojem si ti ranjen. Edred je uvelike nalikovao svojem
ocu. Možda si se prisjetio njegova lica.
— Ne, prisjetio sam se starijeg muškarca, a vidio sam ga tek nedavno.
Royce, bilo je to kada su nas zaskočili. Vidio sam kako je lord Durwyn sasjekao
biskupa kojeg smo pratili, netom prije nego što sam dobio udarac u glavu.
— Mora da si se prevario.
— Ne. Noćas sam sanjao o zasjedi. Jasno sam se prisjetio cijele zgode, baš
kao i Durwynove uloge u nemilu događaju. On je bio jedini kojeg sam tog dana
uspio dobro pogledati. Čak se sjećam i kako sam pomislio da je odjeven u
otmjenije ruho nego što bi običan tat trebao biti.
Royce je nervozno prošao prstima kroz kosu. — Božje mi milosti, znaš li
što to znači?

260
 BaP & BD
— Da. Ono što se zbilo tog dana nije bila puka zasjeda na koju smo
nabasali nesrećom. Bio je to pomno isplanirani napad na kraljevo poslanstvo
radi okončanja naše misije. Ono što želim čuti od tebe jest hoćeš li kralju ovo
ispripovijedati prije ili nakon što skotu okončam život?
Royceove su se usne zakrivile u osmijeh, unatoč ozbiljnosti teme. —
Sumnjam da će ti se pružiti prilika. Alfred će se htjeti osobno pozabaviti ovime,
no možeš biti posve siguran da će Durwyn, ako si u pravu, visjeti.
— Gotovo sam skončao, Royce, a bol koju sam trpio tjednima nikada
neću zaboraviti. Želim zadovoljštinu, želim izazvati na dvoboj čovjeka koji je
odgovoran za moju patnju.
— Tako je, a i tvoj će otac željeti isto, i tvoja mati, i moja žena skupa s
njima. Dragi prijatelju, možda ćeš morati stati u red kako bi se s njime
obračunao na vikinški način. Međutim sada obitavaš u Wessexu, a Alfredovi
su zakoni strogi, stoga radije njemu prepusti da se pozabavi time. Na kraju
krajeva, počinjeni je zločin bio uperen protiv njega.
Selig je u odgovor samo promrmljao, a Royce je odlučio to shvatiti kao
pristanak pa je nastavio: — Slutim gdje bismo mogli pronaći Alfreda.
Namjeravao je svratiti ovamo u povratku prema svojem kraljevskom imanju u
Chippenhamu, no mislim kako ovo ne bi smjelo čekati njegov povratak.
Smjesta ću mu poslati glasnika.
Selig je kimnuo glavom. Prijeka nužda koja ga je dovela ovamo u takvoj
hitnji nije više bila tako snažno izražena, premda nije potpuno iščezla. I dalje
ga je mučila pomisao na to da je stvar već odavno mogla biti riješena da se
prisjetio otkuda poznaje lorda Durwyna onoga dana kada ga je ugledao u
Wyndhurstu. Međutim sve vezano uz taj nemili događaj blijedjelo je iz
njegovih sjećanja, sve osim boli i Erikine uloge u njemu, premda je istinski
želio i to zaboraviti.
Royce se zaustavio na vratima pa rekao: — Možda bi bilo najbolje da
ostaneš ovdje dok se ovo pitanje ne riješi. Alfred ponekad djeluje brzo, ponekad
ne. Nije izgledno, ali mogao bi se već ujutro pojaviti u Wyndhurstu, a kada
dođe, htjet će smjesta razgovarati s tobom.
— U redu.
— Tada pođite spavati. Ja namjeravam učiniti isto, čim pošaljem
glasnika.

261
 BaP & BD
Erika je strpljivo sjedila, čekajući da završe razgovor od kojeg nije
razumjela ni riječi. Razljutilo bi je da su je iz razgovora isključili hotimice, no
to nije bio slučaj jer su se Selig i Royce mogli sporazumjeti isključivo na
keltskom. Ipak, odlučila je da će, budući da već Selig neće naučiti anglosaski,
ona stati na kraj takvim teškoćama tako što će naučiti keltski, sigurna kako će
joj to ići lakše nego njemu jer je nove jezike učila s lakoćom.
— Hoćemo li sada poći? — upitala je naposljetku, privukavši mu pažnju.
Na trenutak se činio iznenađenim što je ona uopće tamo. — Ne, ostat
ćemo ovdje do kraljeva dolaska.
Podigla je obrvu. — Kakva bi ti posla mogao imati s njihovim kraljem?
U tom je trenutku shvatio da joj nije rekao zašto su došli ovamo u gluho
doba noći. Ostao je zapanjen jer ga nije gnjavila pitanjima u pokušaju da
iskamči sve detalje. Njegova bi mati i sestra to učinile, i nastavile činiti, čak i
nakon što bi im sve prepričao u tančine.
Ukratko joj je objasnio sve, dodavši nakraju: — Nekoliko ćemo dana
ostati ovdje. — Potom se iznenada iscerio, osvrnuvši se odajom koju su dijelili
prije vjenčanja. — Želiš li noćiti na podu ili u postelji?
Namrštila se. — To nije nimalo smiješno.
— Nećeš misliti tako ako odabereš pod pa budemo primorani voditi
ljubav na njemu.
Iznenađeno je otvorila usta, smjesta ih naglo zatvorivši. —
Pretpostavljam da govoriš o sutrašnjem danu?
Osmijeh mu se raširio cijelim licem. — Pa, sad, kad smo već kod toga...
S usta joj se oteo uzdah osupnutosti. — Ali, nije moguće da možeš. .. već
si... dvaput... — nije uspjela dovršiti rečenicu jer se on počeo smijati pa
zakoračio prema njoj.
— Zaista, Erika — onaj zavodnički osmijeh ponovno mu je krasio lice —
kako slabo poznaješ svojeg muškarca.
Međutim pomalo ga je upoznavala i učila o njemu, a poduke su, milostiva
Freyo, ponekad bile itekako ugodne.

262
 BaP & BD

ČETRDESET DRUGO POGLAVLJE

O phodnja je iz obilaska Wyndhursta donijela vijest o Alfredovu dolasku

kasno sljedećeg poslijepodneva, pruživši tako Royceu priliku da izjaše
pred kralja. Pošao je sam jer je dvoje ljudi lakše razgovaralo na konjskim leđima
nego troje ili četvero, a također je želio pokušati dokučiti kraljeva razmišljanja
o problemu s kojim su se suočili prije sastanka sa Seligom, premda je sama
činjenica da je Alfred došao tako brzo i tek s djelićem svoje svite već govorila
mnogo.
— Nadao sam se da će naš sljedeći susret proći bez nevolja — započeo je
Alfred.
Royce se žacnuo. — Moja se rodbina umije pobrinuti da stvari na imanju
nikada ne postanu dosadne.
Alfred je šaljivu dosjetku nagradio slabašnim osmijehom pa smjesta
prešao na srž problema. — Vaš je šogor iznio itekako ozbiljnu optužbu.
Naravno, lordu Durwynu bit će dopušteno da se suoči sa svojim tužiteljem.
— Dakle poriče optužbu?
— Tek mu treba reći za nju — priznao je Alfred. — Zaključio sam kako
bi najmudrije bilo smjesta razriješiti situaciju, a nisam htio pobuditi u njemu
sumnju pozivom da me doprati ovamo. Iznenađenje će nam ići u prilog utoliko
što će mu uskratiti priliku da smisli obranu ako je već nema, a najbolje bi bilo
da ga iznenadi upravo vaš šogor.
— Učinit će to drage volje, ali mogao bi istodobno Durwyna izazvati na
dvoboj.
— Ne, morate to spriječiti.
Royce je znao da će Alfred reći upravo to, no zaustaviti Vikinga
nepokolebljiva u žudnji za odmazdom bilo je gotovo nemoguće, kao što je i sam
osjetio na vlastitoj koži.
Alfred je pak smatrao to pitanje riješenim pa je prešao na novo. —
Pokušavao sam dokučiti zbog čega bi Durwyn učinio takvo što. Mrzi Dance,

263
 BaP & BD
naravno ni izbliza kao vi. Izgubio je sina jedinca od njihove ruke, no ne mislim
da je to jedini razlog.
— Slažem se — uzvratio je Royce. — Ovaj napad nije bio uperen protiv
Danaca, nego protiv vas — to jest protiv vašeg plana da učvrstite mir.
— Upravo tako — odvratio je Alfred. — A ako pobliže razmotrite
prirodu tog plana, tada ćete nazrijeti logičan razlog iza Durwynova uplitanja.
Royce se namrštio. — Znate nešto što ja ne znam?
— Volio bih da sam se toga dosjetio prije. Jedna od nasljednica
ponuđenih Guthrumovim ljudima Durwynova je susjeda, ista ona djevojka
koja bi pošla za njegova sina, Edreda, da nije poginuo u boju.
Royce je pokušao opravdati Alfreda. — Lord Durwyn vas ne poznaje
onako dobro kako je poznavao vašu braću. Vjerojatno je pretpostavio kako ćete
potrebu za mirom staviti ispred potreba jednog od svojih lordova.
— Ako je tako mislio, bio je u krivu, jer bi udaja te djevojke za Danca
neizbježno dovela do krvavih borbi s njihovim susjedima, među njima i samim
Durwynom. Kako bih time uspio ojačati mir? Ne, trebao je svoju ogorčenost
iznijeti pred mene. Bile su tu i druge nasljednice koje su mogle zauzeti mjesto
ove. Umjesto toga uzeo je stvari u svoje ruke i posegnuo za hladnokrvnim
umorstvom — naravno, ako se vaš šogor nije zabunio.
— Da, pod pretpostavkom da su njegove riječi istinite.
Alfred je uzdahnuo. — Bojim se da se nije prevario i nimalo se ne veselim
onomu što predstoji. Nagađam kako Durwyn sada prebiva na dvoru isključivo
kako bi doznao za moje sljedeće poslanstvo, koje bi također napao čim ga
pošaljem. Rečeno mi je da se pojavio na dvoru s povećom skupinom muškaraca,
no kako ih nije predstavio, nisam previše razmišljao o tome — sve do sada.
— Koliko ljudi?
— Dovoljno da napadnu manju skupinu putnika i budu sigurni kako za
sobom neće ostaviti preživjele. Ne putuju s ostatkom moje svite, no redovito se
tabore nedaleko od našeg logora. Postao sam aljkav kada nisam primijetio guju
otrovnicu tako blizu svojeg doma.
— Kako ste mogli takvo što znati?
Alfred nije bio tako popustljiv prema samomu sebi. — To mi ne može
poslužiti kao izlika. Pretrpjeli smo toliko gubitaka od Danaca da Durwyn

264
 BaP & BD
zasigurno nije jedini koji se ne veseli miru s njima, no u njegovu ćemo slučaju
barem doznati istinu kada sutra dojaše s ostatkom svite, ili najkasnije dan
nakon toga. Zapravo ne očekujem kako će svi doći u isto vrijeme. Nikada mi
neće biti jasno kako je vaša žena uspjela odjahati u Istočnu Angliju i vratiti se
tako brzo. S mojom bi svitom taj put potrajao pet, možda i deset puta dulje.
Kraljev pokušaj humora donekle je ublažio napetost koju su obojica
osjećali, a osim kraljeva razgovora sa Seligom, problem zbog kojeg su se
ponovno sastali nisu spominjali ostatak dana. Alfred je ipak, za svaki slučaj,
ponovio Seligu da će, ako se Durwynu nakon suočavanja utvrdi krivnja, o
njegovoj sudbini odlučivati kralj, nakraju dodavši: — Ako se pak sve svede na
vašu riječ protiv njegove, bez ikakva dokaza prijestupa, neću se protiviti ako
čujem izazov na dvoboj — uspjevši time primiriti Seliga.

Dok su muškarci raspravljali, Kristen se pripremala za povratak kraljeve

svite, a Erika joj je, nemajući se čime zaokupiti kao kod kuće, ponudila pomoć.
Pokazalo se to velikom pogreškom. Bio je to prvi put kako je pokušala
razgovarati sa Seligovom sestrom od njihova zajedničkog putovanja prema
Wyndhurstu, a ubrzo je shvatila da se nije mnogo toga promijenilo.
Baš kao što je i pretpostavila, Kristen joj nije onomad ustupila svoju
odjeću zbog nje, nego zbog Seliga. Nju je jedva podnosila. Kristen je prema njoj
zapravo osjećala isto što i druge žene na imanju, otvoreno neprijateljstvo, iako
je njezino proizlazilo iz posve drugih razloga.
Erika pak više nije krotko prihvaćala posljedice svojih okolnosti kao što
je nekoć činila. Prije joj krivnja nije dopuštala da se usprotivi i uzvrati udarac,
no sada se oslobodila tog tereta. Više nije bila spremna na sebe preuzeti
cjelokupni teret krivice, a osim toga, sada je bila Seligova žena. Cijela se
njegova obitelj pobrinula da bude tako.
Stoga nije nimalo oklijevala u namjeri da se suoči sa svojom šogoricom
zbog njezina hladnog dočeka kada se naposljetku zatekla s njome u pušnici.
Nije se potrudila čak ni okolišati, upitavši izravno: — Ako me i dalje mrziš,
zbog čega se nisi usprotivila braku?
Kristen je pitanje zateklo, no nije dopustila da je pokoleba, odgovorivši
ni sama ne birajući riječi: — Ne bih rekla da te istinski... mrzim. Ali ne
vjerujem da ću ti ikada oprostiti na onome što si učinila. Možda Selig s

265
 BaP & BD
vremenom i uspije jer je takav po prirodi, barem kada su žene u pitanju. Ali ja
ne mogu.
— Nije li ti palo na um da bi Selig umjesto šibanja bio osuđen na vješanje
da je, kojim slučajem, toga dana u Gronwoodu umjesto mene bio moj brat?
Dosta mi je osjećaja krivnje zbog nečega što je on sam potaknuo svojim
uvredama. Čak sam pred njega podastrla izlike koje je mogao iskoristiti kako
bih ga mogla osloboditi, no on se ni najmanje nije obazirao na njih, slijepo se
držeći istine koja je zvučala nevjerojatno i zbog koje se njegova krivnja doimala
izvjesnijom. I nemoj mi ponavljati kako je to bila istina jer su se u tom trenutku
njegove tvrdnje činile suludima.
— Jesi li završila? — upitala je Kristen ledenim tonom.
Erika je uzdahnula. — Jesam, a kao i obično, ono što sam rekla ne čini
nikakvu razliku.
— Možda nisam trebala spomenuti šibanje jer me ono otkako se oporavio
od njega više ne ljuti. Ono što nalazim neoprostivim jest krvožedni smijeh i
užitak koji si našla u njegovoj patnji.
— Što?
— Nema smisla poricati, Erika. Spomenuo mi je to mnogo puta. —
Kristen je potom ponovila njegove riječi glasom u kojem je jačala primjesa
ljutnje. — Zabavljala ju je moja agonija. Nikada neću zaboraviti njezin smijeh.
Erika je osupnuto uzdahnula. — To je laž! Nijednom se nisam nasmijala
tijekom ispitivanja. Pitaj Turgeisa. Bio je nazočan.
— Nisam rekla da je u pitanju bilo ispitivanje. Selig je zborio o šibanju.
— Ali nisam bila čak ni nazočna tijekom šibanja! — zavapila je Erika. —
Da jesam, šibanje se ne bi ni zbilo. Da moj nećak nije baš tada slomio ruku,
uspjela bih spriječiti šibanje na vrijeme. Međutim pozvali su me dječaku. A
tvojeg brata više nisam vidjela do trenutka kada si ga i sama ugledala.
— Tvoj mi je brat ispripovijedao istovjetnu priču, no zar misliš da ću
prije povjerovati tebi nego Seligu? Ako tvrdiš da su se događaji zbili drugačije
nego što on to misli, raspravi to s njime, no ne pokušavaj mene uvjeriti...
— S kojom svrhom? — prekinula ju je Erika, jedva držeći pod kontrolom
bijes koji je u njoj kiptio. — On ne vjeruje onomu što ja imam reći ništa više

266
 BaP & BD
nego što ja vjerujem njemu, ili ti meni. — Potom je podrugljivo dodala: — No
hvala ti što si podijelila ovo sa mnom. Nisam znala da sam tako — krvožedna.
Rekavši više nego što je namjeravala, Erika se vratila u dvoranu, ostavivši
Kristen uznemirenom, no i zamišljenom. Jedno je od njih lagalo, a naravno,
morala je to biti Erika. No proklete joj bile oči, kako li je uspijevala zvučati tako
uvjerljivo — i nevino?
Kristen bi možda i zaboravila na sve skupa da je Selig sutradan nije
podsjetio na situaciju, požalivši se na svoju ženu. Erika mu, čini se, nije
spomenula svoj razgovor s Kristen, no i dalje je bila itekako srdita zbog njega,
dovoljno da Seligu priušti patnju — premda on nije znao zbog čega.
Izjurivši iz njihove sobe, gdje iz svoje supruge nije uspio izvući ni riječi
koja bi objasnila njezinu novorođenu ljutnju, gotovo se sudario s Kristen na
hodniku, istresavši se na nju i zahtijevajući: — Kako se može tako dugo duriti
na mene zbog bezazlene uvrede kada sam joj već oprostio za ono što mi je
učinila, premda je to bilo kudikamo gore?
— Jesi li joj to rekao? — upitala je Kristen.
— Što?
— Da joj opraštaš.
Pitanje ga je ozlojedilo. — Pokazao sam joj. Zaiskao sam od nje novi
početak. Moram li zaista izgovoriti riječi, znajući da će vjerojatno pasti na
gluhe uši? I dalje me mrzi. Nije joj nimalo važno što ja više ne mrzim nju.
— Kada se to zbilo?
— Što?
— Kada si je prestao mrziti?
Nehajno je odmahnuo rukom, udaljivši se niz hodnik. — Zar je važno
kada?
Uzdahnuvši, Kristen ga je povela do pivskih bačvi pa ga, natočivši im
oboma pozamašnu količinu opojne tekućine, posjela za najbliži stol. —
Ispripovijedaj mi.
Lice mu je postalo mrzovoljno. — Nema se što ispripovijedati. Sada
odbija uopće razgovarati sa mnom.

267
 BaP & BD
Kristen nije mogla odoljeti pa je sa smiješkom rekla: — Neki bi muževi
to smatrali blagodati.
— Sačuvaj svoje šale za bolji trenutak, Kristen. Nisam raspoložen za njih.
— Toliko mi je jasno. Ono što pak ne mogu dokučiti jest kako vas dvoje
možete biti u braku, a ne razgovarati o stvarima koje su vam oboma važne —
osim s drugim ljudima. — Tada je spazila Eriku koja se spustila niza stube pa
se, primijetivši ih, zaputila prema njima. Umjesto da upozori Seliga na njezin
dolazak, Kristen je hotimice upitala: — Bi li te zanimalo kako tvrdi da se nije
nijednom nasmijala tijekom cijelog tvojeg sužanjstva na Gronwoodu?
Prezrivo je otpuhnuo. — Ne krivim je što to poriče. Na kraju krajeva,
ona je tek žena, a koja žena neće poreći svoje sramotne postupke?
Erika je zastala čuvši te riječi, no Kristen je bila previše ozlojeđena
njegovom primjedbom da bi držala jezik za zubima. — Uz takav stav nije ni
čudo da ne želi s tobom govoriti o tome, a upravo te njezin smijeh toliko
razgnjevio da si se zakleo na osvetu. Stoga mi ponovno ispripovijedaj čega se
točno sjećaš.
Uputio joj je prijekoran pogled. — Pokušavam sve to zaboraviti. No sada
se sjećam tobožnje uvrede koju je spominjala, premda se nije radilo u uvredi ili
mi barem nije bila namjera uvrijediti je. Nasušno sam trebao pomoć. Poželio
sam da si tamo, ali nisi bila. Ona jest. Vid mi je bio zamagljen. Misli su mi
lutale. Jednoga bih trena znao tko je ona i zašto sam prikovan uza zid, a drugoga
već ne. Rekao sam joj kako trebam postelju i da će i njezina poslužiti, ako tako
želi. Nije to bila uvreda. Na kraju krajeva, žene su oduvijek samo to željele od
mene pa sam i njoj ponudio isto. Bilo je to jedino što sam u tom trenutku imao
ponuditi.
Kristen nije očekivala da će ugledati užas na licu svoje šogorice, niti da
će se ona okrenuti i pobjeći iz dvorane kao da će joj se proklete krovne grede
svakog trena sručiti na glavu. Osjetila je samoprezir jer ih je lukavštinom
dovela u tu situaciju, premda se nadala suočavanju koje će jednom zasvagda
istjerati istinu na čistac i raskrinkati laž, tko god od njih dvoje bio odgovoran
za nju.
Odlučila je ne otkriti Seligu što je učinila. Bilo je dovoljno grozno što
Erika zna.

268
 BaP & BD

ČETRDESET TREĆE POGLAVLJE

E rika bi bila pobjegla kroz dveri Wyndhursta da se kraljeva svita baš u tom
trenu nije počela slijevati kroz uski prolaz, stvorivši preveliku gužvu da bi
mogla neometano proći. Ne mogavši pobjeći, povukla se do zida kako bi se
novo pridošlicama sklonila s puta. Naslonivši se na hladan kamen, čvrsto je
stisnula oči, pokušavši tako izbaciti buku i komešanje iz svojeg uma. Bila je na
rubu suza, a to je bilo sve što je mogla učiniti kako bi ih spriječila da ne
poteknu. Krivnja se vratila, a ovaj ju je put razdirala.
Nije ju namjeravao uvrijediti — bio je to njegov način da se oduži za
pruženu pomoć. Zar je uistinu sebe rabio kao platežno sredstvo? Ah, milostiva
Freyo, sve je skupa bio nesporazum; ozljeda glave i vrućica bili su razlogom
njegova ponašanja. Zbog čega to nije tada uvidjela? Zašto mu jednostavno nije
pružila pomoć, umjesto što je izgubila staloženost i dodatno mu naudila?
I zašto je bio uvjeren da je ismijavala njegovu patnju? Uistinu je vjerovao
u to. Prisjetila se njegovih riječi: Namjeravam se pobrinuti da ti više nikada ne
bude do smijeha. U tom joj se trenutku to obećanje učinilo znakovitim, a sada
se pokazalo kako je bila u pravu. Je li i to bilo djelo vrućice? Je li umislio njezin
smijeh pa je sada vjerovao kako je to sjećanje stvarno? Erika Bešćutna. Vjerovao
je u to. Kako ju je sada mogao dodirivati kada je njegovo mišljenje o njoj bilo
tako loše? I čime bi ga mogla uvjeriti da je u zabludi ako tako čvrsto vjeruje u
to?
— Hej, ti tamo. — Riječi su je prenule iz zamišljenosti. — Tko je onaj
Kelt koji stoji pokraj kralja Alfreda?
Ton glasa bio je nadmen, baš kao i muškarčev izraz lica. Bio je dijelom
kraljeve svite, a uz njega su stajala još dva muškarca koja su, skupa s
govornikom, željno iščekivala njezin odgovor. Dosad se oko nje okupilo toliko
ljudi, konja i kola s prtljagom da je bila primorana propeti se na nožne prste
kako bi vidjela o kome govori.
Međutim već joj je riječ Kelt trebala otkriti na koga muškarac misli. —
Moj muž, Selig Blagoslovljeni. No samo je polovicom Kelt, a drugom
polovicom Viking.
— Oboje ste Danci?

269
 BaP & BD
Riječ je izrekao s gađenjem, kao da izgovara najgoru kletvu. Tupilo koje
ju je obuzelo bilo je presnažno da bi joj bilo stalo.
— On je Norvežanin. Ja sam jedina Dankinja ovdje.
Uzvratila je na njihovu neučtivost vlastitom, udaljivši se od njih bez
riječi više i smjesta ih zaboravivši. Morala se maknuti od ove rulje kako bi
odlučila što učiniti. Međutim Selig je bio u dvorištu i sigurno bi je primijetio
kamo se god odlučila povući. Stoga se ipak progurala kroz dveri.
Lord Durwyn sumnjičavo je promatrao njezin odlazak. — Ne sviđa mi
se ovo — rekao je, obrativši se jednomu od muškaraca uza se. — Pronađi
Ogdena i reci mu da je slijedi. Neka povede još nekoga sa sobom i neka je
nipošto ne ispuštaju iz vida. Reci mu da će mu Aldwin donijeti vijest ukaže li
se potreba da učine i nešto više.
Drugi se čovjek smjesta udaljio kako bi pronašao ostalu trojicu muškaraca
koji su ušli u Wyndhurst s Durwynom. Aldwin, koji je ostao uz njega, zapitao
je: — Na što sumnjate, gospodaru?
— Ne prepoznaješ crnokosog Vikinga s Alfredom? Trebao bi, jer smo ga
prošlog mjeseca ostavili na drumu, misleći da je mrtav. Ogden čak i sada nosi
njegov mač.
— Jedan od kraljevih izaslanika? — osupnuto je izustio Aldwin. — Ne,
možda njegov blizanac.
— Alfred je odveć naprasito otišao sa zapada kako bi se vratio ovamo, a
uz njega stoji čovjek koji bi trebao biti mrtav. Sumnjam da je tako.
— Tada moramo napustiti...
— Ne budi budalast. Ako me namjeravaju optužiti, tada to želim doznati
odmah. A ako će netko iznijeti optužbu na moj račun, tada će to biti upravo taj
Viking. Stoga se drži podalje od mene ako ti ne naložim drugačije, kako nas ne
bi povezali, jer će na tebe pasti zadaća da ugrabiš ženu i iskoristiš je protiv njega
kako bi povukao optužbu. Znaš li kamo je sakriti?
— Naravno.
Durwyn je kimnuo glavom. — Imam osjećaj kako ćemo doznati što se
zbiva čim se pojavim pred kraljem. Stoga se drži dovoljno blizu da čuješ što se
događa. Možeš i sam procijeniti je li potrebno ugrabiti ženu. Vjerujem da sam
možeš donijeti tu odluku?

270
 BaP & BD
— Mogu.
— Izvrsno. Pođimo tada vidjeti kako stvari što je. — Durwyn je
zakoračio, no potom se zaustavio kako bi dodao još nešto, kao da je to gotovo
zaboravio napomenuti. — I Aldwine, ako ne napustim Wyndhurst do, recimo,
kasnog poslijepodneva danas, ubij ženu.
Durwyn se potom probio kroz svjetinu, ali ne kako bi prišao kralju, nego
kako bi učinio sebe vidljivim. Baš kako je i pretpostavio, kralj i Viking zaputili
su se prema njemu čim su ga spazili. Međutim nije ga to zabrinjavalo. Sve će se
svesti na njegovu riječ protiv one drugog muškarca, koji je uz to još bio i
Viking. Tko bi, na kraju krajeva, povjerovao Vikingu na riječ?
Sve se odvilo baš onako kako je i pretpostavio da hoće, osim što je lord
Royce bio primoran prevoditi za čovjeka, koji nije govorio anglosaski, a
Durwyn nije bio sklon otkriti kako sam govori keltski. Time je samo uspio
stvoriti veću zbrku u cijeloj situaciji, što mu je svakako išlo u prilog, pa takvim
razvojem situacije nije bio nimalo nezadovoljan.
Sukladno svojim očekivanjima, Durwyn se našao optuženim za zločin
koji je počinio. Optužbu je, naravno, zanijekao. Njegova hinjena nevjerica, a
zatim i srdžba pravednika, zavrijedili su pljesak divljenja. Alfredovo namršteno
lice jasno je otkrivalo kako kralj nije siguran komu vjerovati. Na kraju krajeva,
nisu postojali nikakvi dokazi o počinjenom zlodjelu.
Ono što nije očekivao bilo je to da će ga mladić usijane glave odalamiti
nadlanicom, a čak i prije nego što se uzmogao pridići s tla na koje ga je udarac
bacio, Royce je ponudio objašnjenje. — Nazvali ste ga lažljivcem pukim
poricanjem njegovih riječi, lorde Durwyne. Zbog toga vas izaziva na dvoboj.
— Ovo je nečuveno! Ne možete očekivati od mene da se borim s
poganskim...
— Zborite o mojem šogoru, stoga pripazite kako ćete ga nazvati ili ćete
se suočiti i s mojim izazovom netom iza njegova. A ako ću biti posve iskren,
lorde Durwyn, sklon sam povjerovati njegovim riječima jer znam kako ste
imali vrlo dobar razlog da spriječite vjenčanje negdašnje vjerenice svojeg sina
s Dancem. Bili ste budalasti što svoje nezadovoljstvo niste iznijeli pred Alfreda.
— Tako bih i učinio da sam znao kako se takvo što sprema. No vjerujte
mi, nisam znao ništa o tome! Nisam znao ništa dok se nedavno nisam pridružio
kraljevskom dvoru.

271
 BaP & BD
— Tako vi tvrdite. Njegova je pripovijest drugačija. Međutim izazov je
upućen, stoga više nije važno tko govori istinu, nije li tako? Dakle prihvaćate
li izazov ili ćete mu dopustiti da vas sasječe tu gdje ležite? Uvjeravam vas, neće
nimalo oklijevati ako se odlučite za potonje.
Durwyn se munjevitom brzinom osovio na noge, izgovorivši svoje
sljedeće riječi potresenim glasom: — Prihvaćam, no trebam vremena da se
oporavim od puta prije nego što zapodjenemo boj. Više nisam mladić u
najboljim godinama.
Royce je jasno čuo prezrivo frktanje čak dvojice muškaraca, a nije se
morao ni osvrnuti kako bi znao da su zvuci došli od Turgeisa i Garricka, dvojice
muškaraca starijih od Durwyna, koji još nije navršio ni četrdeset ljeta.
Rumenilo na Durwynovu licu jasno je otkrivalo kako ih je i on čuo. Međutim
Alfred je donio konačnu odluku i sud.
— Tri sata od ovog trena, gospodo. Lord Durwyn do tada smije odmarati,
objedovati i pripremiti svoje oštrice. Ono što mu zabranjujem jest napustiti
Wyndhurst bez mojeg blagoslova, a izazov neće moći izbjeći nudeći krvarinu
kao zamjenu za borbu. Izazov je upućen i prihvaćen, a ako u međuvremenu ne
čujem priznanje, borba će se održati kada i kako sam netom odredio.

272
 BaP & BD

ČETRDESET ČETVRTO POGLAVLJE

M oja gospo, morate poći sa mnom.

Erika, koja je do tog trena odsutna uma bacala oblutke u jezero, okrenula
se i spazila tamnokosa, naoružana muškarca niska rasta na izdignutu dijelu
obale. Nije ga poznavala, no Wyndhurst je brojio tako mnogo vojnika da i nije
mogla poznavati nikoga doli nekolicinu s kojom je doputovala iz Istočne
Anglije.
— Tko si ti?
— Ogden, moja gospo. Vaš je muž izazvao čovjeka na dvoboj i htio bi
govoriti s vama prije nego što zapodjenu boj. Njegovi vas ljudi traže po...
— S kime će se boriti? S lordom Durwynom koji ga je napao, hineći
drumskog razbojnika?
Pohitala je uz strmu obalu tako brzo da nije primijetila čovjekovu
ukrućenu čeljust i zlokoban pogled. — Da, s lordom Durwynom — odvratio je
ukočeno. — Morat ćete jahati sa mnom i morat ćemo pohitati.
Pohitati. Srce joj je već ubrzalo. Trčala bi cijelim putem natrag do
Wyndhursta da je bila primorana. Jurnula je pokraj Ogdena prema njegovu
konju i drugom muškarcu koji je tamo čekao. Treći je pak poput vjetra već
hitao prema Wyndhurstu, očito kako bi donio vijest kako su je pronašli.
— No, požurite! — otresla se na dva muškarca koji su ostali kako bi je
otpratili, pokušavajući istodobno uzjahati na jednog od konja bez ičije pomoći.
Ogden ju je gurnuo u sedlo prije nego što se uspjela sama snaći, pa se
iznenada našao u sedlu iza nje. Smjesta su se dali u divlji galop čija je brzina
odgovarala brzini njezinih kaotičnih misli. Obuzeo ju je posvemašnji užas.
Zašto bi Selig htio govoriti s njome prije borbe? Je li moguće kako vjeruje da bi
mogao skončati u boju? Je li joj htio reći stvari koje je tako dugo žudjela čuti,
no koje će sada čuti prekasno?
Jurili su tako brzo da je Eriki trebalo tek nekoliko minuta da shvati kako
ne jašu u pravcu Wyndhursta. — Gdje će se boriti, ako ne u dvorištu palače?
— upitala je Ogdena, okrenuvši se.

273
 BaP & BD
— Za tren smo tamo — bile su njegove jedine riječi.
Netom što ih je izrekao, ugledala je tabor u daljini. Nije joj palo na um
zapitati se zbog čega je baš ovo mjesto, na rubu šume, odabrano kao poprište
dvoboja. Ionako će sve doznati za nekoliko trenutaka, a upravo im je toliko i
trebalo da banu u tabor, bjesomučno galopirajući punom brzinom do
posljednje sekunde.
Gotovo je odletjela iz sedla kada se konj iznenada zaustavio, a potom se
našla u zraku kada ju je Ogden pograbio i podigao iz sedla pa bacio u naručje
drugog muškarca koji se našao pokraj životinje. Čim je povratila ravnotežu,
zaustila je salvu kritika svojim pratiteljima, no nije ih stigla izgovoriti jer ju je
pretekao Ogden, izdavši naredbu.
— Sputajte je i bacite u jamu. Vjerujem da ste je imali vremena iskopati?
— Gotovo je dovršena — uzvratio je muškarac koji je uhvatio i još uvijek
držao Eriku.
— Morat će poslužiti takva kakva jest — rekao je Ogden. — Na kraju
krajeva, ona je tek žena. Jama ne mora biti duboka koliko bi inače bila, a ne
smijemo riskirati da netko nabasa na nas i ugleda je. Smjesta se pobrini za to.
Erika se pokušala otrgnuti iz muškarčeva stiska, no zdepasti čovjek za
njezinim leđima bio je odveć snažan. Što se više opirala, stisak je postajao
snažnijim, počevši joj naposljetku nanositi bol.
— Što je ovo? — zahtijevala je, prostrijelivši Ogdena ubojitim pogledom.
— Lagao si mi?
— Samo o tome tko me poslao da vas pronađen. Lord Durwyn je izazvan,
a ako ne uspijemo vašeg muža privoljeti da povuče izazov radi vaše dobrobiti,
tada ćete skončati.
— Zar je vaš gospodar takva kukavica da strahuje od poštena dvoboja?
— Mora da se šalite, gospo. Rekoše mi kako je vaš muž stasom gotovo
div, a usto i vikinški berserker. Samo bi se netko tko je sišao s uma sukobio s
njime u dvoboju.
Začudo, riječi su je ispunile ponosom, unatoč bespomoćnu bijesu koji joj
je maločas stao kolati tijelom. Našla se u ovoj nevolji isključivo vlastitom
krivicom; jer se jutros spustila u dvoranu ne zaustavivši se kod Turgeisove sobe
kako bi ga upoznala sa svojim nakanama, jer je napustila Wyndhurst bez

274
 BaP & BD
pratnje, jer je bila tako lakovjerna da je dobrovoljno pošla sa svojim
otmičarima, čak ih ponukavši da požure — samo kako bi je sada mogli baciti u
jamu. Jamu! Odin joj pomogao, pobojala se kako njihova jama neće nimalo
nalikovati onoj na Gronwoodu i kako će se pokazati da misle na običnu rupu
iskopanu u tlu.
Izgovorivši sve što je namjeravao reći, Ogden je odjahao. Pretpostavila je
da će se vratiti natrag u Wyndhurst kako bi svojeg kukavičkog gospodara
izvijestio da je učinio kako mu je naređeno i ugrabio je. Nju su pak odvukli do
sama ruba šume, gdje su dva muškarca tovarila zemlju u pletenu košaru, koju
je treći, kada je napune, trebao odnijeti u šumu i tamo prosuti njezin teret,
prikrivši tako sve tragove kopanja na tom mjestu.
Izduljena jama bila je pak gotovo metar duga i široka nešto više od pola
metra. Nedaleko od jame ugledala je drvenu dasku istovjetnih mjera na koju su
bili poslagani buseni trave, prethodno pažljivo uklonjeni s mjesta na kojem je
jama iskopana, tako da jednom kad se daskom poklopi rupu ne ostanu nikakvi
dokazi da je jama tamo — ili da je netko zatočen u njoj.
— Čuo si?
— Jesam — odgovorio je jedan od kopača, onaj koji je do pojasa stajao u
rupi.
— Tada izlazi odatle — naredio mu je muškarac koji je držao Eriku,
doviknuvši potom preko svojeg ramena: — Treba mi komad užeta i nešto čime
ću joj začepiti usta.
Erika je bila primorana svojski se trsiti da ne počne drhtati. Bacit će je u
tu jamu. U taboru je bilo barem dvadeset muškaraca. Nije imala izgleda
umaknuti, a bilo je sasvim izgledno da će skončati u toj jami ako je nikada ne
puste van.
— Kopate jame svugdje gdje se utaborite?
Riječi su trebale biti sarkastične, izgovorene kako bi skrenula misli sa
straha koji je jačao, prijeteći da će je potpuno preplaviti, no muškarac koji ju je
držao shvatio ih je ozbiljno. — Uvijek. Pokazale su se itekako korisnima, a
nijedna dosad nije otkrivena.
— Ali kako ste je uspjeli iskopati tako brzo? Vaš gospodar doputovao je
tek jutros.

275
 BaP & BD
— Započeli smo je prošlog tjedna, nakratko se zaustavivši ovdje dok je
lord Durwyn pošao potražiti kralja u vašoj palači. Tom je zgodom nismo stigli
iskopati do kraja.
— Pa ste to učinili sada. Tada mora da otimate ljude gdje god vas put
nanese?
Odmahnuo je glavom. — Ponekad su neophodne kao skrovite za jednog
ili čak nekolicinu nas. U ovakvim jamama čovjek može potpuno nestati u pola
bijela dana, ne ostavljajući ni traga svojim progoniteljima.
— Dakle niste pod vodstvom svojeg vrlog i hrabrog gospodara postali
samo ubojice, nego i lopovi — narugala mu se. — Sada mi je itekako jasna
nužnost takvih jama.
Njezin zajedljivi komentar razbjesnio je muškarca do te mjere da se
izderao na čovjeka koji mu je došao s leđa, noseći sve ono što je maločas
zatražio. — Začepi joj gubicu!
Muškarac je bio učinkovit, svezavši je za tren oka. Uspjela je prevaliti
preko usana začetak vriska prije nego što joj se u ustima našla krpa, koju su
potom povezali. Zatim su je gurnuli na tlo, pritisnuvši joj prsa o savijena
koljena, pa čvrsto zavezali uže oko nje kako bi je primorali da ostane u tom
zgrčenom položaju. Uže, koje su joj nekoliko puta omotali oko tijela prije
vezivanja, tako joj je čvrsto priljubilo ruke uz tijelo da čak nije bilo ni potrebe
da joj svežu zapešća, no njezini su joj uzničari ipak sputali ruke za leđima,
isključivo kako bi se pobrinuli da neugoda koju će iskusiti bude veća. A drznuli
su se zanijekati kako su ovo već činili drugim žrtvama? Kukavička pseta, svi
odreda.
Međutim u trenutku kada su je gurnuli u rupu i vratili dasku na njezino
mjesto, uskrativši joj tako i najmanji tračak danjeg svjetla, prestala je razmišljati
o Durwynovim ljudima. Najcrnja tmina. Zrak je bio toliko prožet vonjem
svježe iskopane zemlje da joj je bilo teško disati. A bilo je i hladno. Tko bi rekao
da bi tako uzak i zatvoren prostor mogao biti tako hladan? Ili je razlog možda
ležao u njoj i njezinoj krvi, koju je strah smrznuo u žilama?
Koliko će dugo provesti ovdje? Ako je izazov upućen, dvoboj se
zasigurno neće dugo odgađati. Međutim htjeli su da Selig povuče izazov. Željeli
su je iskoristiti kako bi ostvarili taj cilj, no kakav će uspjeh time polučiti?
Njegova poslušnost bila je sve samo ne zajamčena. Nekoć se želio osvetiti njoj,
no sada je tu žudnju za odmazdom preusmjerio na lorda Durwyna. A uistinu

276
 BaP & BD
se to nije moglo nazvati nijednim drugim imenom osim žudnjom, očajničkom
žudnjom. Dokučila je to kada joj je ispripovjedio o Durwynu. Kako bi, dakle, u
toj situaciji mogao postupiti čovjek koji ne gaji osjećaje prema svojoj ženi?
Vjerojatno se najprije pobrinuti za svoju čast, a tek se potom ufati u to da će
pronaći suprugu prije nego što bude ubijena.
Toliko je strahovala da će Selig postupiti upravo tako da se već vidjela
mrtvom, a njezini otmičari neće morati ni pomaknuti prstom kako bi obistinili
Durwynovu prijetnju. Čemu se mučiti i izvlačiti je iz jame samo kako bi joj
prerezali vrat, kada su je mogli jednostavno ostaviti u jami gdje je nitko više
nikad neće pronaći, lišenu svake nade? Nije li to bilo mnogo učinkovitije i
okrutnije? Ova će joj jama biti grob, a ona će izdahnuti u toj spoznaji.

277
 BaP & BD

ČETRDESET PETO POGLAVLJE

K ako misliš da je ne možete naći? — upitao je Selig, naglo se uspravivši u

sjedeći položaj. Do tog je trenutka pogrbljeno sjedio, oslonjen o zid, zureći
u Durwyna na drugom kraju dvorane i uživajući u iščekivanju predstojeće
borbe. Čovjeku je preostao još samo sat života. — Gdje ste je tražili?
— Posvuda — odgovorio je Turgeis.
Zabrinutost koja je tek na trenutak izmigoljila na Turgeisovo lice poslala
je Seligovim tijelom val nemira, koji ga je bez upozorenja preplavio. — Gdje si,
tako ti Lokijeva kraljevstva, ti bio? — zahtijevao je. — Ti si njezina sjenka!
Očekujem da uvijek znaš gdje je ona u trenucima kada nije sa mnom.
— Nije mi došla kazati da kani napustiti svoju sobu. Nisam je vidio cijelo
jutro.
Seligov povišeni ton privukao je Kristeninu i Royceovu pažnju. Kristen
je upitala svojeg brata: — Jesi li je vidio otkako si se spustio s kata? — Kada je
Selig odmahnuo glavom, odgovorila je: — Ja jesam, na trenutak. Bila se zaputila
prema dvorištu. — Potom se obratila Turgeisu: — Jesi li pošao provjeriti
Seligov dom? Mogla se vratiti onamo.
— Ne bi napustila Wyndhurst sama — inzistirao je Turgeis. — Nije tako
lakomislena.
— Ali ako je bila... uzrujana... možda nije razmišljala o oprezu i
posljedicama — odgovorila je Kristen oklijevajući.
— Zbog čega bi bila uzrujana? — zarežao je Turgeis.
— Neprestano je uzrujana — odgovorio je Selig prije nego što je Kristen
imala priliku zaustiti odgovor, osjetivši olakšanje jer su uspjeli dokučiti gdje se
Erika vjerojatno nalazi. — Zašto bi današnji dan bio iznimka? — Potom se
obratio Royceu: — Hoćeš li poslati nekoga da provjeri je li sretno stigla kući?
Neću se moći usredotočiti na borbu s Durwynom ako ne budem znao da je na
sigurnom.
— Želiš li da se vrati ovamo?

278
 BaP & BD
— Ako je otišla dovoljno rano, možda i ne zna za izazov. Možete joj reći
za borbu, no odluku o tome želi li se vratiti ili ne ostavljam u njezinim rukama.
Ne želim je primoravati da gleda ako je ne zanima hoću...
—Tako ti Božje milosti, poštedi nas svojeg samosažaljenja — prekinuo
ga je Royce, smijući se. — Itekako dobro znaš da će tvoja žena htjeti biti ovdje.
Kristenina savjest nije joj dopustila da ostane šutjeti ni trenutka dulje.
Otvorila je usta kako bi priznala zbog čega je Erika najvjerojatnije otišla i
priznala svoju krivicu u tom događaju, no nije dobila priliku izgovoriti riječi.
Jedan od slugu dojurio je do njih, izvikujući putem Royceovo ime. Kada je
naposljetku došao do njih, prestravljen i bez daha, njezino se priznanje činilo
nebitnim u usporedbi s onime što je on imao reći — barem zasad.
Jedino Selig nije razumio riječi koje je glasnik podijelio s njima pa je,
primijetivši ozbiljna lica koja su se iznenada zapiljila u njega, zahtijevao da mu
kažu. — Što je?
Royce je odgovorio: — Poruka koju nosi za tebe je, a neće ti se nimalo
svidjeti.
— Reci mi.
— Ustvrdit ćeš kako si zabunom iznio optužbu protiv lorda Durwyna ili
nikada više nećeš vidjeti svoju ženu. Kralj ne smije doznati za to ili nikada više
nećeš vidjeti svoju ženu.
Selig je jednom rukom podigao slugu u zrak. — Tko ti je prenio tu
poruku?
Royceje morao ponoviti pitanje na saskom, a nakon što je saslušao
odgovor prestravljenog muškarca, rekao je Seligu: — Spusti ga, čovječe. Nije
vidio krivca. Muškarac mu je prišao straga i rekao da ti prenese točno te riječi
pa ga potom gurnuo u svjetinu. Kada se uspio okrenuti, oko njega je bilo previše
muškaraca da bi znao koji je izgovorio riječi.
— Ali dobro znamo tko je poruku poslao — rekao je Selig, s ubojitom
namjerom zakoračivši prema drugom kraju dvorane.
Royce je pošao za njime, zgrabivši ga za ruku, no Selig ga je gurnuo
ustranu. Spazivši ga kako dolazi, Durwyn je skočio na noge, no to mu nije
mnogo pomoglo. Selig se nadvio nad njime, stegnuvši mu vrat dlanovima. Tek
ga je pet muškaraca uspjelo odvojiti od Durwyna, a i to je dopustio tek kako bi
se otarasio onih koji su ga pokušavali obuzdati, što je učinio prilično brzo.

279
 BaP & BD
Tek ga je njegov otac uspio obuzdati, ispriječivši se između njega i
Durwyna pa odgurnuvši Seliga kada je ponovno nasrnuo na starijeg muškarca.
— Jesi li sišao s uma? — zahtijevao je Garrick. — Što se zbilo da se ne možeš
strpjeti kako bi mu časno dokrajčio život?
— Ugrabio je Eriku — uzvratio je Selig razjareno. — Prijeti njezinu
životu ako ne povučem izazov i ustvrdim kako sam pogriješio optuživši ga.
— Ali nije kročio nogom iz ove dvorane — istaknuo je Garrick.
— Nije ni morao. Ima dovoljno ljudi da obave njegov prljavi posao.
Dostatno se oporavivši do tog trenutka, Durwyn je uspio zavapiti: —
Kakve mi optužbe poganin sada stavlja na teret?
Selig nije razumio ni riječi, ali Garrick jest pa se okomio na muškarca. —
Trebao si okušati izglede u borbi s mojim sinom jer si, pokušavši mu otmicom
njegove žene vezati ruke, dokazao svoju krivicu. A ako on zbog toga povuče
izazov, budi upozoren da ću njegov izazov zamijeniti svojim.
Durwyn isprva nije rekao ništa, ostavši užasnuto zuriti u kralja Alfreda,
koji je bio dovoljno blizu da čuje svaku izgovorenu riječ. Potom je uzviknuo:
— To je laž! Sve su to odreda laži! Ako je netko ugrabio Vikingovu ženu, nije
to učinio po mojem nalogu!
Royce je u tom trenutku odvukao Seliga, nastavivši ga potom gurati do
sredine dvorane. — Nećeš ništa izvući iz njega — prosiktao je. — Kopile će
skončati kunući se u svoju nevinost, a ti si budala jer si ga napao i dokazao
njegovu krivnju. Trebao si najprije zatvoriti dveri. Ovako si onomu tko radi po
njegovu nalogu pružio priliku da umakne i ostvari njegovu prijetnju.
Selig je pohitao prema vratima prije nego što je Royce izgovorio riječi do
kraja, premda je Royce držao korak s njime. Izjurivši u dvorište, obojica su stali
kao ukopani, ugledavši dveri već zatvorenima i Turgeisa kako stoji pred njima,
držeći svojeg i Seligova konja, obje životinje već osedlane i spremne.
— Barem je netko razmišljao glavom, a ne srcem — rekao je Royce
sarkastično. — Pođi. Meni će trebati nekoliko minuta da pošaljem svoje ljude
u potragu. Moram se postarati da ih pošaljem u dovoljnom broju da se vijest
smjesta pronese do nas čim je nađu — a i da isključivo moji ljudi napuste
imanje.
Sada kada su Durwynovi plaćenici bili zarobljeni unutar zidina
Wyndhursta, nije bilo potrebe za takvom hitnjom, osim kako bi što prije

280
 BaP & BD
oslobodili Eriku. A to je Seligu bio sasvim dovoljan razlog da pohita što je brže
mogao.
Odvojio je trenutak kako bi se obratio Turgeisu riječima Hvala ti kada ga
je ovaj naposljetku sustigao.
Div je odgovorio: — Bio si odveć shrvan osjećajima da bi se sam dosjetio
toga. Je li ti lord otkrio gdje se nalazi?
— Ne — odvratio je Selig ogorčeno. — No njegovi su ljudi utaboreni
negdje u blizini. Toliko znam. Royce okuplja svoje ljude kako bi organizirao
potragu na širem području. Tko prvi nabasa na tabor poslat će po ostale.
— Možda će oni čekati ostale, ali ja ne namjeravam učiniti isto —
uzvratio je Turgeis dok su obojica uzjahivali na svoje konje. — Sam ću se
pobrinuti za njih.
— Tada ćemo jahati zajedno.

281
 BaP & BD

ČETRDESET ŠESTO POGLAVLJE

T abor nije bilo teško uočiti iz daljine. Muškarci koji su se u njemu utaborili
nisu poduzeli nikakve korake kako bi ga sakrili, iako im je nadohvat ruke
bila šuma, koja bi savršeno poslužila za takvo što. Štoviše, utaborili su se na
točno onom mjestu na kojem su i očekivali da će ih zateći, zapadno od
Wyndhursta, otkuda je kralj došao sa svojom svitom.
Turgeis je prvi spazio tabor, smjesta se davši u galop. Selig ga je, goreći
od želje da spasi Eriku i postara se za njezinu sigurnost, prestigao. Nažalost,
način na koji su nasrnuli na tabor jasno je odao namjeru napada, a muškarci u
taboru nisu se razbježali ili pokušali pobjeći, nego su se odreda latili svojeg
oružja. Dušmana je bilo dvadeset, a njih samo dvojica. Takav je omjer uljuljkao
Durwynove ljude u lažan osjećaj sigurnosti, usprkos divovskoj veličini Vikinga.
Stoga su svi nasrnuli na novopridošlice.
Za Seliga i Turgeisa to je značilo da svaki zamah mačem mora biti
smrtonosan kako i sami ne bi bili sasječeni, što nije bilo nešto s čime su računali
prije napada. Selig ih nije namjeravao sve pobiti, no činilo se kako će ipak biti
primoran učiniti upravo to. Pokušao je pogledom potražiti Eriku u taboru, no
bilo je teško vidjeti išta u moru mačeva koje ga je okruživalo. Međutim dok se
ne uvjere da je tu i da je nisu odveli drugamo, morali su ostaviti nekoga na
životu kako bi im odgovorio na pitanja, no tijela su se već počela gomilati oko
njih.
Doviknuo je Turgeisu, na kojeg je nasrnuo jednak broj dušmana i koji je
također trpio napade sa svih strana: — Ostavi barem jednoga na životu da nam
kaže kamo su je odveli.
— Ti se pobrini za to — doviknuo je Turgeis u odgovor. — Moja Krvopija
ne ostavlja rane koje zacjeljuju.
Nedugo nakon toga Selig je jednim sretnim udarcem mača sasjekao dva
od preostala tri muškarca koja su ga napadala. Treći je muškarac, shvativši da
je ostao sam, s užasom u očima stao uzmicati.
— Reci mi gdje je žena i dopustit ću ti da odeš — obećao mu je Selig.

282
 BaP & BD
Ne razumjevši nijedne riječi, muškarac se okrenuo kako bi pobjegao, no
noge su mu se saplele o tijelo jednog od njegovih palih drugova te je pao ravno
na lice. Selig je jurnuo prema njemu kako bi ga lišio slobode, spreman batinama
izvući istinu iz njega ako se to pokaže nužnim, no čovjek nije ni pokušao ustati.
Kada ga je Selig okrenuo, ugledao je zašiljeni buzdovan uglavljen u muškarčevo
čelo. Od njega neće dobiti odgovore koje traže.
Selig je smjesta svrnuo pogled prema Turgeisu, no div je, već dokrajčivši
sve napadače koji su se namjerili na njega, brisao svoju veliku ratnu sjekiru o
jedno od tijela koje je ležalo blizu njega. Selig je potom brzo obuhvatio
pogledom područje oko sebe, a srce mu je počelo udarati snažnije nego tijekom
tek minule bitke, no Erike nije bilo na vidiku. Nije bilo ni nikoga drugoga. Nije
bilo čak ni kola u koja su je mogli sakriti.
Zarežao je, počevši okretati tijela pa tražeći na njima znakove života,
doviknuvši pritom i Turgeisu da učini isto. Sva nada napustila ga je nekoliko
minuta poslije. Sručio se na koljena, a u želucu mu se uskovitlao strah izmiješan
s nemoćnim bijesom. Previše mržnje, previše požude, a sada i previše straha.
Sve što je ikada osjećao prema toj ženi zadiralo je u krajnosti, a sada je konačno
znao i zašto; sada, kada bi moglo biti prekasno.
— Što su učinili s tobom? — viknuo je u nebesa.
Erika ga je čula. Već je otprije vrištala, neprestano. Svojim nastojanjima
da se oslobodi užadi uspjela je tek odroniti zemlju koja joj je pokrila glavu i
ramena. Kukci su joj sada plazili cijelim tijelom. Nije im znala vrste, no grlo joj
je gorjelo zbog njih. Stala je ponovno vrištati, trseći se svom snagom koja joj je
preostala. A ipak, oni slabašni zvuci koji su se uspjeli probiti kroz krpu u
njezinim ustima nisu se uspijevali probiti mimo daske i trave ponad njezine
glave. Selig je bio tu, došao je po nju, a ipak je nije mogao čuti.
— Pođimo — rekao je Turgeis, pomogavši Seligu da se osovi na noge. —
Ovdje vise ništa ne možemo učiniti.
— Kamo da pođemo? — zarežao je Selig ogorčeno. — Bio sam uvjeren
da ćemo je pronaći ovdje. Kamo da je sada pođemo tražiti?
— Lord Durwyn neće ti otkriti ništa, ali on nije na Wyndhurst došao
sam. Preostaje nam pronaći njegova glasnika, a ja ću iščupati odgovore iz
njegova grla ako budem morao.

283
 BaP & BD
Odjahali su natrag u Wyndhurst jednakom žurnošću kojom su odjahali
tražeći dušmanski tabor. Putem su nabasali na Roycea, a Selig ga je izvijestio:
— Pronašli smo tabor, ali ne i nju, stoga naloži svojim ljudima da je nastave
tražiti još neko vrijeme.
— A kamo ćete vas dvojica?
— Bojim se kako potraga neće uroditi plodom. Morat ćemo iskamčiti od
njih kamo su je odveli.
— Durwyn ti ništa neće otkriti — Royce je bio uvjeren. — Njegova je
jedina nada poricati svoju krivnju do sama gorkog kraja.
— Ali njegov će glasnik znati — uzvratio je Selig. — A glasnik je još
uvijek u Wyndhurstu. Turgeis namjerava iščupati odgovore iz njega.
—Ako nahuškaš Turgeisa na njega, čovjek će svisnuti od straha —
nagađao je Royce, a njegove riječi nisu bile tek puko pretjerivanje.
Selig je ponovio riječi, prevevši ih za Turgeisove uši. Div je tek
nerazgovijetno progunđao. Seligovo je lice poprimilo odlučan izraz kada se
ponovno obratio Royceu. — Dobit ću odgovore na svoja pitanja, ovako ili
onako. Zamolio bih te da ostaneš blizu mene, kako bi govorio u moje ime. Već
bih doznao gdje su sakrili Eriku da je posljednji živući Durwynov čovjek umio
razumjeti moje riječi kada sam mu obećao slobodu. Pobjegao je umjesto toga
pa poginuo u nesreći.
Kada su se naposljetku domogli Wyndhursta pa ušli u dvorište, zatekli
su mnoštvo dvostruko veće od onog koje su tog jutra ostavili za sobom unutar
zidina. Durwyn je stajao nedaleko od palače pod budnom paskom dvaju
stražara. Kada je Selig usmjerio svojeg konja prema njima, oba su stražara
položila dlanove na balčake svojih oštrica kako bi mu poslali jasno upozorenje.
— Čini se kako je Alfred sada uvjeren u njegovu krivicu. Morat ćeš ga
prepustiti u kraljeve ruke, Selig — rekao je Royce.
— Neka mu bude, dok god uspijem dobiti odgovore drugdje. Što se ovdje
zbiva?
Kako ni Royceu nije bilo jasno, doviknuo je svojoj ženi da im se pridruži.
Nije bila daleko od njih, no svejedno je potrčala k njima. — Jeste li je pronašli?
— bilo je prvo što je upitala.
— Nismo, no što se ovdje zbiva?

284
 BaP & BD
Kristen je ubrzo objasnila. — Ako su Durwynovi ljudi među mnoštvom,
Alfred želi uhvatiti i njih, a oni se pak neće sami predati. Stoga svatko mora
jamčiti za svoje ljude, a oni za koje je netko jamčio bivaju odvojeni od ostalih.
Oni za koje se ne bude imao tko založiti morat će kralju ponuditi vraški dobro
objašnjenje za svoju nazočnost u kraljevoj sviti te podastrijeti dokaze svojih
tvrdnji.
— Koliko će to još potrajati?
— Tek je počelo. Oni za koje je imao tko jamčiti nalaze se tamo. —
Pokazala je prstom prema drugom kraju dvorišta. — Već neko vrijeme šaljem
naše ljude onamo, jednog po jednog. Sada kada si tu možeš mi pomoći.
— To možda neće biti potrebno — rekao je Royce, zapiljivši se u svjetinu
pa iznenada drmnuvši Seliga laktom. — Svrni pogled onamo, na muškarca u
kožnom prsluku. Ako se ne varam, bio je s lordom Durwynom kada se on
prošlog tjedna zaustavio na imanju. Dajte mi koji trenutak i mogao bih pronaći
i ostale.
Selig se zapiljio u čovjeka, a potom su mu se oči razrogačile. — Opasan
je mojim mačem!
— Nepobitan dokaz. — Zaputili su se prema muškarcu. — Želiš li
započeti s ispitivanjem ili ćeš ga najprije malo zasjeći?
— Smiješ mu ponuditi njegov život — odgovorio je Selig. — Ako mi
vrati Eriku, ne mora krvariti. Smije zadržati čak i moj mač.
Royce se široko osmjehnuo. Jednostavno si nije mogao pomoći nakon
tako znakovitih riječi. — Kada si je točno zavolio?
— To samo Odin zna — uzdahnuo je Selig.
Ogden je već bio u stanju posvemašnje prestravljenosti dok su ga stražari
gurali sve bliže i bliže crti razdvajanja. Tamo je čekao kralj kako bi jamčio za
članove svojeg kućanstva te svoje velmože i gospe. A ti su velmože i gospe tada
jamčili za svoje sluge i plaćenike. Bilo tko za koga se nije imao tko založiti bio
je u velikoj nevolji, a kraljevi su stražari već odvukli za sobom jednog nesretnog
lopova.
Strah mu nije dopuštao da razmišlja razborito i smisli dobru izliku kojom
bi objasnio svoju nazočnost na Wyndhurstu, izliku za koji bi mogao
podastrijeti dokaz. To je bio problem u cijeloj priči, činjenica da je ona prokleta

285
 BaP & BD
gospa Kristen predložila da se svaka priča potkrijepi dokazom, kako umješni
lažljivci ne bi slatkorječivošću uspjeli izmigoljiti iz nevolje.
Potom je vidio da su se Viking i lord Royce vratili, a njegov je strah
prerastao u paniku kada je shvatio da zure u njega. Dakle tako će izgledati
njegov kraj. Umrijet će — ne, najprije će dovršiti ono što je započeo prošlog
mjeseca. Da je isprva napravio svoj posao kako treba, ovo se ne bi sada
događalo. Viking je trebao skončati s ostalima. Sada će se pobrinuti da tako i
bude.
Ogden je pričekao dok mu Selig nije došao nadohvat ruke prije nego što
je izvukao njegov mač i napao ga — njegovim vlastitim mačem. Gospod se očito
odlučio našaliti s Vikingom i pogubiti ga njegovom oštricom. No muškarac se
umješno izmaknuo s puta Ogdenova sječiva pa isukao svoju oštricu. Ogden je
nastavio zamahivati, no svaki je zamah dočekao čelik druge oštrice.
— Odustani, čovječe — doviknuo mu je lord Royce. — Otkrij mu gdje
mu držite ženu i on će te pustiti.
Ogden nije posustao u svojim napadima, iako je doviknuo natrag
odgovor: — Lažete. Ako me on ne ubije, učinit će to kralj. Zar mislite da ću
pomoći prokletom Dancu kada mi je i tako mrijeti? Nikada je nećete pronaći,
a zapravo vam je sve vrijeme pod nosom. — Potom se nasmijao — trenutak
prije nego što ga je Selig balčakom svojeg mača odalamio po glavi.
Srušio se na tlo, izgubivši svijest. Royce je podigao muškarčev mač i
vratio ga Seligu.
— Bilo je to najmudrije što si mogao učiniti — rekao je — jer je bio
odlučan dopustiti ti da ga dokrajčiš prije nego što ti otkrije gdje se Erika nalazi.
Nastavit ćemo ga ispitivati čim dođe k svijesti — no sumnjam kako ćemo
uspjeti izvući išta više od njega.
— Išta više? — upitala je Kristen kada im se pridružila s Turgeisom.
— Rekao je kako je nikada nećemo pronaći, a sve nam je vrijeme pod
nosom. Negdje u njegovim riječima krije se trag, ako ga samo uspijemo
dokučiti.
— Pod nosom bi značilo da je upravo ovdje na imanju ili negdje toliko
blizu da bi se doslovno mogli spotaknuti o nju — uzvratila je Kristen. —
Međutim već sam naložila slugama da pretraže svaku spremnicu, sanduk,

286
 BaP & BD
škrinju, čak i bačve, bilo što dovoljno veliko da se u njega može nagurati tijelo.
Nisu je sakrili unutar ovih zidina.
— O čemu zbori? — upitao je Turgeis Seliga.
Selig je ponovio riječi, otkrivši mu i trag kojim su sada raspolagali —
odlučivši tada da će naučiti saski pa makar ga to ubilo. Njegova se sestra
osmjehnula njegovoj zlovolji jer je sada, kada su počeli govoriti norveškim,
Royce ostao isključen iz razgovora.
— Ako isključimo Wyndhurst, ostaje nam neposredna okolica —
istaknula je Kristen. — Gdje se nalazi njihov tabor?
— Nedaleko od šumarka.
— Tada su možda pronašli špilju ili tunel?
— Ili jamu — dodao je Turgeis.
Selig se namrštio, čuvši njegovu ideju pa ga podsjetivši: — Vaša je jama
bila daščara s četiri zida.
— Isprva je bila samo rupa u tlu. Postoji li u blizini nešto slično? —
upitao je Turgeis.
— Ne postoji, koliko je meni poznato — odvratio je Selig.
— Jesu li imali vremena iskopati vlastitu jamu? — zapitala se Kristen
naglas.
I Selig i Turgeis ostali su na trenutak u nevjerici zuriti u nju, jurnuvši
potom prema svojim konjima.

287
 BaP & BD

ČETRDESET SEDMO POGLAVLJE

P ronaći jamu nije bilo lako. Trebao im je cijeli sat da pomaknu svako tijelo
kako bi pretražili svaki pedalj pa su, ne našavši ništa, nastavili širiti
područje potrage van tabora. Turgeis je bio taj koji ju je naposljetku pronašao,
smjesta razgrnuvši travnati pokrov, no Selig je bio taj koji je bio odlučan u
namjeri da Eriku izvuče iz rupe. Nije bila pri svijesti, a ne bi mu mogla mnogo
pomoći ni da je bilo drugačije. Stanje u kojem ju je zatekao izazvalo je u njemu
posvemašnju jezu i strah. Nije mogao posegnuti dovoljno duboko da dohvati
išta doli njezine glave, niti je u rupi bilo dovoljno mjesta da se i sam spusti u
nju. Na kraju ga je Turgeis bio primorao spustiti u jamu, držeći ga za noge, pa
ih potom oboje odjednom izvući, što je, nasreću, bio lagan zadatak za njega.
Probudila se prije nego što su je položili na tlo, odagnavši tako njihove
najcrnje strahove. Selig joj je bodežom kliznuo cijelom dužinom boka,
presjekavši svu užad koja ju je sputavala, no bilo je to sve što je učinio prije
nego što ju je povukao k sebi u naručje, shrvavši se pod naletom osjećaja.
— Hvala bogovima da si dobro! Jesi li dobro? Ako su ti naudili, odreda
ću ih jednog po jednog pobiti iznova. Ah, ljubljena, toliko te volim. Nikada u
životu nisam bio tako prestrašen! A ako ikada više pođeš sama lunjati kao što
si učinila jutros, kunem ti se da ću te ponovno baciti u lance.
Turgeis se nakašljao iza njih. — Možda bi dobio odgovor od nje da je
odvežeš do kraja i ukloniš joj krpu iz usta.
Selig se nasmijao. Njegovo je olakšanje gotovo graničilo s bunilom. A
Erika im je uistinu pokušavala nešto reći kroz povez u svojim ustima, nešto što
se doimalo poprilično hitnim.
Prerezao je posljednja dva užeta. Ruke su joj bile ukočene, no ipak ih je
uspjela podići kako bi izvukla krpu iz usta, smjesta potom stavši povlačiti svoju
odjeću.
— Pomozi mi — zavapila je — svući ih s mene!
— Da svučem što?
— Moje halje! Prepune su kukaca!

288
 BaP & BD
Histerija u njezinu glasu potakla ga je na djelovanje pa su zajedno svukli
s nje odjeću brže nego ikad prije, a premda on nije uspio na njoj vidjeti ništa
više od dvaju kukaca, ona je nastavila bjesomučno udarati i grepsti dlanovima
posvuda po svojem tijelu. Pomogao joj je, premda nježnije, gladeći joj kožu
dlanovima i trudeći se odagnati paniku smirenošću svojeg glasa te izgovarajući
besmislice ne bi li je smirio.
— Moja kosa — zavapila je, a on je pomno pregledao svaku vlas umjesto
nje kako bi je naposljetku mogao uvjeriti da kukaca tamo više nema.
Tada mu se ponovno sručila u naručje, zagrlivši ga, zahvaljujući mu,
ridajući, a on je iznenada postao svjestan njezine golotinje — i činjenice da nisu
sami. Svrnuo je pogled prema Turgeisu, no div nije ni najmanje obraćao pažnju
na njih, sjedeći im okrenut leđima te mirno čineći s Erikinom odjećom isto ono
što je Selig maločas činio s njezinom kosom; pregledavajući svaki centimetar
haljine, iznutra i izvana, kako bi uklonio sve kukce koji su se u njih zavukli.
Prizor u kojem je zastrašujući Viking sjedio i prebirao ženske halje, tražeći u
njima kukce, bio je tako bizaran da je Selig poželio prasnuti u smijeh. Nije to
učinio. Turgeis je tog dana zavrijedio njegovo prijateljstvo, a Selig je bio siguran
da će mu biti zahvalan do kraja njihovih dana na zemlji.
Tek nakon što se ponovno odjenula, Erika je dopustila da joj se misli
okrenu vlastitu spašavanju i očitim zaključcima do kojih je mogla doći, a koji
bi objasnili kako su je uspjeli pronaći. — Povukao si izazov zbog mene? —
upitala je Seliga zapanjeno.
Nije mu bilo drago što mora priznati da nije bilo tako. — Bio bih to
učinio da nisam izgubio živce umjesto toga.
— Napao je lorda Durwyna golim rukama — dodao je Turgeis.
—I nisu poslali nikoga da me dokrajči?
— Turgeis je smjesta zatvorio dveri kako bi spriječio ičiji odlazak.
Prišla je divu pa ga zagrlila. — Uvijek se mogu pouzdati u tebe, prijatelju
moj.
— Dovijeka.
— Nećeš se dugo ljutiti na mene jer sam jutros otišla bez tebe, zar ne?
— Ne predugo.

289
 BaP & BD
Selig ih je oprezno razdvojio pa sebično privukao Eriku ponovno k sebi.
Podigla je obrvu u znak upozorenja.
Objasnio je svoj postupak, premda ne baš vješto. — Moramo se vratiti u
Wyndhurst.
Turgeis se samo nasmijao, zvukom koji kao da se zaorio iz duboke bačve.
Selig ga je počastio kiselim pogledom. No tada su se zaista zaputili prema
Wyndhurstu, a unatoč mnoštvu konja oko njih, Selig je tvrdoglavo ustrajao na
tome da Erika jaše s njime. Ovaj joj put to nije nimalo smetalo. Sumnjala je
kako će joj ikada više smetati.
Cijela njegova obitelj dočekala ih je s unutrašnje strane dveri. Dvorište
je sada bilo prazno, ili se barem vratilo u stanje uobičajene užurbanosti, sve
otkako je Royce uspio prepoznati ostatak Durwynovih ljudi koji su sada bili
prikovani za stupove srama.
— Dakle to je lord Durwyn? — upitala je Erika, zapiljivši se u njihovu
pravcu.
— Poznaješ ga?
— Vidio te s Alfredom pa me pitao tko si, no nije se predstavio, a ja sam
bila odveć uzrujana da bih posumnjala u razloge iza njegove znatiželje.
Prisjetivši se, Selig se namrštio. — Morat ćemo raspraviti tu tvoju
uzrujanost koja te nagnala na tako nepromišljene postupke.
— Oh, itekako hoćemo — obećala je, ne zazvučavši ni najmanje
uznemireno podsjetnikom na jutrošnje događaje. — Ali kako ste me pronašli
ako vam nisu otkrili gdje me tražiti?
— Kristen je dokučila gdje si.
Erika je pogledala prema svojoj šogorici, uputivši joj smiješak. Kristen je,
prvi put, uzvratila smiješkom. Neizgovorena isprika, ponuđena i prihvaćena.
Nisu još bile prijateljice, no sada je barem postojala mogućnost da s vremenom
to postanu.
Tada ih je Selig sve iznenadio svojim sljedećim riječima. — Došli smo
najprije ovamo kako bismo vas uvjerili da je Eriki dobro, no sada je vodim kući.
Trebat će mi vremena da se oporavim od šoka jer sam je gotovo izgubio. Dok
se ne oporavim, ne namjeravam je gubiti iz vida pa me vjerojatno nećete vidjeti
neko vrijeme. Zapravo, budući da će mi trebati dugo da se oporavim od ovog

290
 BaP & BD
grozomornog dana, sumnjam kako ćemo napuštati našu odaju barem jedan
tjedan.
Na licu mu je sve vrijeme poigravao vragolasti smiješak, a Erika je
porumenjela od nelagode. Garrick i Royce prasnuli su u grohotan smijeh.
Brenna je stala zadirkivati: — Možda bih trebala poći s vama, kako bih se
pobrinula da se pravilno skrbe o vama dok se oporavljate.
— Ne ako želiš da zadržim zdrav razum, majko.
Uslijedilo je još nekoliko pošalica koje su na Erikine obraze istjerale nove
nijanse crvene, no potom su se vratili miru i tišini svojeg doma. Samo što u
njemu nije bilo ni mira ni tišine od trenutka kada je Turgeis ušao u dvoranu, a
Golda se smjesta obrušila na njega.
— Ponovno prepun prljavštine, a ovaj put i krvi — zarežala je Golda. —
Zar nikako ne umiješ ostati čist, Vikinže? Ili to činiš samo kako bi meni
napakostio?
Turgeis, kao i obično, nije rekao ni riječi, no ovaj put nije ignorirao
njezine riječi. Daleko od toga. Zagrabio je prema njoj, prebacio je preko ramena
pa se nonšalantno, kao da na ramenu nema ženu koja vrišti i batrga se,
udarajući ga pritom po leđima, stao uspinjati stubama prema svojoj sobi.
— Bih li trebao poduzeti što oko ovoga? — upitao je Selig Eriku.
Erika je zatvorila usta koja su do tog trena bila razjapljena u čudu.
Njegova ozbiljnost pobudila joj je želju za smijehom. — Ne, mislim da bi bilo
najbolje ne uplitati se. Ne znam što namjerava učiniti s njome, a ipak sam
sigurna da joj neće nauditi.
Selig se osmjehnuo. — Ah. Dakle tako.
— Nisam to rekla.
— Nisi ni morala — odgovorio je. — A meni ne bi nimalo smetalo ako
bi me poželjela odnijeti jednako tako.
Kratak hihot pobjegao joj je preko usana prije nego što ga je uspjela
zaustaviti, nastavivši se smijati očima. — Ako ikada dobijem poriv to učiniti,
imat ću na umu kako imam tvoje dopuštenje.
Teatralno je uzdahnuo, hineći razočarenje. — Pretpostavljam kako ću
tada ja morati ponijeti tebe.

291
 BaP & BD
Pognuo se, a ona je poletjela u zrak, sigurno položena na njegovo rame.
Nije vrištala niti se batrgala kada se, noseći je na ramenu, stao uspinjati
stubama, rekavši tek: — Ovo nije nužno.
Dlanom ju je nježno pomilovao po stražnjici. — Ali meni pričinja
zadovoljstvo.
Istini za volju, i njoj je pričinjalo zadovoljstvo, stoga nije rekla ništa više.
Postojalo je nešto izrazito... romantično... u spoznaji da je nosi do njihove
odaje, premda ju je nosio na svojem ramenu, a ne u naručju. Prolazeći pokraj
Turgeisove sobe začuli su smijeh u kojem su bili ispremiješani muški i ženski
glas. Erika nije rekla ni riječi, no osmjehnula se samoj sebi, radosna zbog svojeg
prijatelja.
Kada ju je Selig spustio na noge u njihovoj odaji, smjesta joj je otkrio svoje
namjere. Kušavši njegove usne i osjetivši njegovo tijelo priljubljeno cijelom
dužinom svojeg, u trenu je zaboravila svoje nakane, uzvrativši mu poljubac
cijelim svojim bićem. No kada je posegnuo dlanom pod njezinu halju, zgrabila
ga je za ruku kako bi ga zaustavila.
Jedna njegova tamna obrva upitno se podigla, no ona iznenada nije bila
tako spremna započeti, neočekivano osjetivši sramežljivost. Morala je s njime
raspraviti svoje zablude oko njega te pokušati nekako i njega uvjeriti da je i sam
živio u zabludi. Međutim ono sto ju je najviše kopkalo bile su riječi za koje je
bila sigurna da ih je izgovorio nakon što ju je izvukao iz one jame. A ipak, nije
bila potpuno uvjerena u to. U tom ju je trenutku obuzela posvemašnja
mahnitost zbog prokletih kukaca te nije potpuno obraćala pažnju. Međutim
jedno je pitanje moglo razjasniti cijelu situaciju.
Postavila ga je. — Jesi li... jesi li danas rekao da me voliš?
— Jesam li? Ne sjećam se.
— Možda se varam.
Prst mu je kliznuo niz njezin obraz. — A možda samo pokušavaš
ponovno iskamčiti riječi od mene.
Ukrutila se. — Ako nisu istinite, tada ih posve sigurno ne želim čuti.
— A ako jesu?
— Ako me nastaviš zavlačiti i zadirkivati oko toga — zarežala je — neće
biti važno jesu li istinite ili ne. Ja ću...

292
 BaP & BD
— Baciti još soli na mene?
Prasnula je u smijeh. Bio je jednostavno nemoguć. Nije uspijevao ostati
ozbiljan ni tijekom razgovora o nečemu što joj je bilo tako važno. Nije
primijetila da se Selig ukočio čuvši njezin smijeh, no primijetila je njegovo
zbunjeno lice, a od prizora je njezin smijeh smjesta zamro.
— Što je?
— Drugačiji je, tvoj smijeh. Nije onakav kakvim ga se sjećam. Nasmij se
da ga ponovno čujem.
Tada je shvatila. Ipak će se najprije pozabaviti tom temom, htjela ona to
ili ne. — Ne mogu se smijati samo stoga jer si ti tako poželio, ali...
Iznenada ju je primio za ramena. — Molim te, Erika, ne razumiješ.
— Razumijem. Drugačiji je jer nikada prije nisi čuo moj smijeh. Bila je
to tvoja vrućica, Selig; u svojoj si grozničavosti sve umislio. Nisam bila nazočna
dok su te šibali. Namjeravala sam zaustaviti izvršenje kazne, no pozvali su me
drugdje. Pitaj Turgeisa.
Ugledala je zabezeknut izraz njegova lica trenutak prije nego što je pao
na koljena pa joj obujmio noge rukama. Stao je jecati, zarivši lice u njezin trbuh,
a zvuk joj je parao dušu.
— Ne, ustani — preklinjala ga je. — Nisi odgovoran za ono u što si obuzet
vrućicom povjerovao.
— Zašto mi nisi rekla?
— Nisam znala da ti se takve misli roje glavom. Tek mi je jučer tvoja
sestra to otkrila.
— Kako ćeš mi ikada moći oprostiti ono što sam ti pokušao učiniti?
Morala se osmjehnuti na te riječi. — Pokušao, Selig. Nikada zapravo nisi
uspio ostvariti svoju odmazdu. Jednostavno se nisi mogao primorati da mi
naudiš.
— Bacio sam te u okove!
— Dopustila sam ti uslijed vlastite krivnje. U protivnom bih se, budi
uvjeren u to, opirala puno više nego sto jesam.
— Pokušao sam te poniziti.

293
 BaP & BD
— Istina, to si učinio, i dopustit ću ti da mi se za to iskupiš.
— Bilo što. Samo reci.
— Ne, reci ti meni. Voliš li me?
— Tako snažno da me strah.
Dah joj je zastao u grlu od radosti koje su te riječi pobudile u njoj, a
budući da on nije namjeravao ustati, odlučan u namjeri da se koprca u vlastitoj
krivnji, ona se spustila na koljena kako bi mu dlanovima uokvirila lice.
— Najnježniji si muškarac kojeg sam ikada upoznala. Htio si me mrziti,
ali nisi mogao. Htio si mi nauditi, ali nisi mogao. Trebala bih te sažalijevati jer
te vlastita priroda izdala, povevši te stazom neuspjeha, no ne mogu se ne
radovati tomu jer mi je upravo taj tvoj nedostatak pružio istinski izvanredna
čovjeka kojeg mogu voljeti. A uistinu te volim, Selig. Stoga nemoj ponovno od
mene iskati oprost. Ja sam ta koja mora preklinjati tebe da joj oprostiš.
Iznenada se osmjehnuo, potom se stavši smijati i grliti je dok je suze nisu
ostavile bez daha. — Neobičan smo par nas dvoje uz toliko toga za čime žalimo
i grijesima koje oplakujemo. A ipak, nisam ništa doli sretan što sada možemo
osjećati takav žal. Misliš li kako bismo sada uistinu mogli početi iznova?
Kimnula je glavom, potaknuvši još jednu salvu njegova smijeha, koji je
sada bio zarazan. Ako se Erika nije varala, a bila je sigurna da se ne vara, odsada
će joj život biti obilježen smijehom koji će je pratiti u stopu — smijeh i više
ljubavi nego što se ikad nadala da će joj život donijeti.

SVRŠETAK

294