7.McCarty Cuvari Visocja Lovac PDF

Book as passion & BalkanDownload
1
Monica McCarty
Lovac
Roman iz serije ČUVARI VISOČJA
S engleskoga preveo
JOSIP KOVAČEVIĆ
Mozaik knjiga
2
Za Kate,
Jer si bila nevjerojatna urednica devet knjiga
u pet godina, zbog tvoje potpore i entuzijazma,
jer sam uz tebe zaboravila da bi ovo trebao biti posao
i jer si uvijek točno znala što sam željela napisati.
naša posljednja zajednička knjiga je za tebe! Živjeli!
3
ČUVARI VISOČJA
Tor „Poglavar“ MacLeod: ratnički vođa i vješt mačevalac

Erik „Sokol“ MacSorley: pomorac i plivač
Lachlan „Zmija“ MacRuairi: prikradanje, infiltracija i izvlačenje
Arthur „Rendžer“ Campbell: praćenje i izviđanje
Gregor „Strijela“ MacGregor: strijelac
Magnus „Svetac“ MacKay: vodič po planinama i kovač oružja
Kenneth „Led“ Sutherland: eksplozivi i svestranost
Eoin „Udarač“ MacLean: strateg u „gusarskom“ načinu ratovanja
Ewen „Lovac“ Lamont: tragač i lovac na ljude
Robert „Pljačkaš“ Boyd: tjelesna snaga i borba prsa o prsa
Alex „Zmaj“ Seton: bodež i borba izbliza
Također:
Helen „Anđeo“ MacKay (rođena Sutherland): iscjeliteljica
4
PREDGOVOR
Ljeto Gospodnje tisuću tristo deseto. Prije četiri godine, borba Roberta
Brucea za škotsko prijestolje činila se osuđenom na propast kad je bio prisiljen
pobjeći iz kraljevstva poput zločinca. Međutim, uz pomoć tajne skupine elitnih
ratnika poznatih kao Čuvari Visočja, Bruce se čudesno oporavio pobijedivši
ljude koji su mu se suprotstavili tijekom ponovnog zauzimanja kraljevstva
sjeverno od Taya.
Ipak, dok su pogranično područje i većina ključnih škotskih utvrda pod
opsadom engleskih garnizona, rat još nije završio. Najveći izazov na Bruceovu
putu do krune – gnjev najjače vojske kršćanskoga svijeta – tek ga čeka.
Nakon kratkog odmora od ratovanja, primirje s Engleskom završava
pohodom Edwarda II. na škotske pobunjenike. Iz šumskoga sjedišta, Bruce
započinje novi ,,gusarski“ rat uništavajući Engleze iznenadnim napadima i
pljačkama, ali odbijajući suprotstaviti im se na otvorenom, zbog čega se nakon
nekog vremena kralj Edward tijekom zime s ljudima morao povući u
pogranično područje. Time, međutim, završna bitka nije odlučena, nego je tek
odgođena.
Za izdajnike nema mira. Ovoga puta u pomoć mu neće priskočiti Čuvari
Visočja, nego drugi moćan saveznik koji je bio uz Brucea od samoga početka:
Crkva. Potpora ljudi poput Williama Lambertona, biskupa St. Andrewsa,
pokazala se neprocjenjivom zbog mreže špijuna i „crkvenih glasnika“ s prijeko
potrebnim informacijama koje bi mogle spasiti Bruceov život.
5
PROLOG
Dvorac Dundonald, Ayrshire, Škotska, kraj lipnja 1297.
Fynlay Lamont opet se napio. Ewen Lamont sjedio je u udaljenu kutu

svečane dvorane dvorca Dundonalda s ostalim mladim ratnicima i trudio se
ignorirati oca. Ali svaki put kad je promukli smijeh ili ratoborno hvalisanje
doprlo od Fynlayeva stola na drugoj strani dvorane, Ewen je poželio dublje
utonuti u stolicu.
– To ti je otac? – upita jedan od štitonoša grofa od Menteitha. – Nije
čudo sto si šutljiv. On priča dovoljno za obojicu.
Mladi ratnici oko njih prasnu u smijeh. Ewen poželi spustiti glavu od
srama, ali na silu se nasmije kao da mu dosjetka nije zasmetala. Sad je već
muškarac od skoro sedamnaest godina, a ne dječak. Ne može pobjeći kao kad
je bio dijete svaki put kad bi otac popio previše ili se osramotio.
Ali očev nedostatak samokontrole – nedostatak discipline – sve će
upropastiti. Ovaj je sastanak bio poput hrpe suha lišća pokraj vatre i bila je
potrebna samo jedna iskra da sve plane.
Iako su časni lordovi danas okupljeni u tajnosti rođaci, svi redom
potomci Waltera Stewarta, trećega visokog upravitelja Škotske, nisu se uvijek
slagali. Sastali su se kako bi vidjeli mogu li te razmirice ostaviti po strani
dovoljno dugo kako bi se usprotivili Englezima umjesto da se bore međusobno.
Ubaciti Divljeg Fynlaya u prostoriju s već nepredvidljivom skupinom ljudi bilo
je kao da ste raspuhali vatru vrelim zrakom – s puno vrela zraka.
Ali poput Ewena, Fynlay Lamont od Ardlamonta bio je čovjek sir Jamesa
Stewarta i kao jedan od Stewartovih glavnih vojnih zapovjednika, otac mu je
imao pravo biti tamo. Ako je Divlji Fynlay išta znao, bilo je to kako se boriti.
Problem je bio što nije znao ostaviti borbu na ratištu.
Divlji Fynlay zaslužio je svoj nadimak. Žustro se borio, burno reagirao i
lako se vrijeđao. Pravila, zakon – ništa ga nije moglo zaustaviti. Činio je što je
želio, kad je želio i gdje je želio. Ugledao je Ewenovu majku na mjesnoj tržnici
prije trideset godina, odlučio da je želi i uzeo je. Nije mu bilo važno što je
6
zaručena za njegova rođaka i poglavara Malcolma Lamonta. Nije mu bilo važno

što su ga – i cio njegov klan – te odluke koštale gotovo svega.
Otac mu se uopće nije promijenio u godinu dana otkad ga je Ewen
posljednji put vidio – osim što mu je nedostajao prst. Dok je Ewen bio na
granici u službi sir Jamesa Stewarta, petoga upravitelja Škotske, otac mu se
toliko napio da se s jednim rođakom kladio kako može izmaknuti ruku brže
nego što ovaj može posegnuti za mačem. Vrh srednjega prsta desne ruke
pokazao je Fynlayu da je u krivu.
Ewenov nepromišljeni, više divlji nego civilizirani otac uvijek je upadao
u nevolje. Razgovarao je mačem i šakama – a jezik mu se obično zapletao od
viskija. Ratovanje i opijanje bili su sportovi kojih se nije mogao zasititi. I
klađenje. Fynlay Lamont nikad nije naišao na izazov koji mu se činio previše
ludim ili opasnim. Posljednji put kad je Ewen bio kod kuće, otac mu se kladio
da bi se šakama mogao boriti protiv čopora vukova – i to potpuno gol.
Borio se i pobijedio. Međutim, završio je s ozbiljnom ozljedom noge kad
ga je jedan od vukova uspio ugristi.
Umjesto da se vrati u dvorac Rothesay kako bi vježbao kao što je trebao
te zime, Ewen je ostao obavljati dužnosti starješine svoga klana u Ardlamontu
dok mu se otac ne oporavi. Prošlo je šest mjeseci prije nego što se Ewen
napokon vratio u sir Jamesovo kućanstvo. Sve je propustio. Ali ako je išta
naučio od sir Jamesa, bila je to važnost obavljanja dužnosti.
To zasigurno nije naučio od oca. Dužnost i odgovornost za Fynlaya
Lamonta bile su prokletstvo. Svima je drugima ostavljao da čiste nered iza
njega. Prvo sir Jamesu, a sad, ako mu se ispuni želja, Ewenu.
Ali Ewen se nije namjeravao vratiti u Ardlamont. Nije ga bilo briga što
mu otac želi. Zaslužit će mjesto u Stewartovoj pratnji i, ako uspije nagovoriti
muškarce u ovoj prostoriji, nadao se pridružiti ustanku što ga je prošloga
mjeseca započeo čovjek imena William Wallace.
Engleski kralj Edward zapovjedio je škotskim lordovima da se pojave u
Irvineu 7. srpnja. Pitanje je bilo hoće li marširati osam kilometara do Irvinea
kako bi se predali Englezima ili da bi se borili.
Sir William Douglas, lord od Douglasa, već se pridružio Wallaceu te je
pokušavao na svoju stranu pridobiti i rođake, Stewarta, Menteitha i Roberta
Brucea, mladoga grofa od Carricka. Sir James želio se pridružiti borbi; ostale je
7
trebalo uvjeriti da ima smisla podržati ustanak čovjeka koji nema ni titulu
viteza protiv najmoćnijega kralja u kršćanskome svijetu.
Uz malo sreće, Ewen će za nekoliko dana marširati u prvu bitku. Nije
mogao dočekati. Poput svakoga mladog ratnika za stolom, sanjao je o slavi, o
tome da se dokaže na ratištu. Onda će možda svi prestati pričati o njegovu
„divljem“ ocu i vukovima protiv kojih se borio, brodovima koje je umalo
potopio u luđačkim utrkama oko Otočja ili mladoj koju je ukrao vlastitom
poglavaru.
Skameni se od očeva glasa. – Kad ga dovršim, moj će dvorac biti najveća
utvrda u cijelom prokletom Cowalu... nemojte se uvrijediti, Stewarte.
Oh, Bože, ne dvorac. Ovaj put Ewen nije mogao zaustaviti crvenilo koje
mu se pojavilo na licu.
– Gdje ćete naći toliko zlata? – nasmije se jedan od muškaraca. – Ispod
jastuka?
Bilo je poznato da Fynlay sav novac potroši čim mu se pruži prilika.
Također je bila dobro poznata stvar da neslavni dvorac već šesnaest godina stoji
napola izgrađen, od dana kad je Ewenova majka umrla tijekom poroda, a Ewen
je imao jedva godinu dana.
Ewenu je prekipjelo. Više nije mogao slušati oca. Odgurne se od drvenog
stola i ustane.
– Kamo ideš? – upita ga jedan od prijatelja. – Gozba tek počinje. Uskoro
će poslužiti sir Jamesov posebni viski.
– Nemoj trošiti riječi, Robby – reče jedan od momaka. – Znaš Lamonta:
on ne vjeruje u zabavu. Vjerojatno ide ispolirati sir Jamesov oklop ili mu
naoštriti mač i satima zuriti u blato tražeći tragove.
Bio je u pravu. Ali Ewen je navikao da ga podbadaju što tako ozbiljno
shvaća svoje dužnosti pa mu nije smetalo.
– Mogao bi i ti pokušati zuriti u blato malo duže, Thome – reče Robby.
– Koliko čujem, ne bi mogao pronaći ribu u bačvi.
Ostali prasnu u smijeh i Ewen iskoristi priliku kako bi pobjegao.
Hladan, vlažan zrak zapuhne ga u trenutku kad je izašao iz dvorane.
Kišilo je većinu dana i, iako je bilo tek kasno popodne, nebo se crnilo iza
veličanstvene kamene utvrde visoko na brežuljku. Poput Stewartova dvorca
8
Rothesay na otoku Bute u Cowalu, dvorac Dundonald u Ayrshireu bio je jedna

od najimpresivnijih utvrda u Škotskoj, što je upućivalo na to koliko je Stewart
važan kruni.
Spustivši se niz brijeg u dvorište, Ewen se prvo zaustavio u oružarnici
provjeriti sir Jamesov oklop i oružje, a potom se uputi prema stajama kako bi
se uvjerio da mu je omiljeni konj obavio vježbe. Nakon toga privukao je balu
sijena, sjeo i, kako je Thom rekao, zurio u blato.
Vidjeti koliko će tragova uspjeti pronaći ili detalja uočiti bila je igra koju
je igrao od ranoga djetinjstva kad bi se poželio isključiti. U stajama je pokušavao
spariti tragove s konjima.
– Što vidiš?
Okrene se, iznenađen što na vratima vidi sir Jamesa. Nebo se tamnilo iza
njega pa se nalazio u sjeni. Visok i utegnut, tamnocrvene kose prošarane
sijedim vlasima, visoki upravitelj Škotske po nasljedstvu odisao je otmjenošću
i autoritetom. Bio je vitez i, kao svi vitezovi, dobro rukovao mačem, ali Stewart
je pravi sjaj pokazivao kao vođa. To je čovjek kojeg bi ostali ljudi rado slijedili
u rat – i smrt ako treba.
Ewen odmah skoči na noge. Koliko je već ondje? – Žao mi je, gospodine
lorde. Jeste li me trebali? Je li sastanak završio? Što ste odlučili?
Stariji muškarac odmahne glavom i sjedne na balu pokazujući mu da
sjedne pokraj njega. – Ništa, bojim se. Dojadile su mi prepirke pa mi je trebalo
malo svježega zraka. Pretpostavljam da je trebalo i tebi?
Ewen spusti glavu i usredotoči se na dugu vlat osušene trave ne želeći
pokazati sram.
– Gledaš tragove? – sir James upita.
Ewen kimne pokazujući na otiske kopita u blatu. – Pokušavam pronaći
obilježja po kojima se razlikuju.
– Čujem da si jučer pobijedio sve moje vitezove na natjecanju u praćenju
tragova. Dobro obavljeno, mladiću. Nastavi tako i postat ćeš najbolji tragač u
Visočju.
Sir Jamesova pohvala značila mu je puno i Ewen je bio poprilično siguran
da se to moglo vidjeti. Ne znajući što reći, ispunio ga je ponos. Za razliku od
Fynlaya, nije bio toliko rječit.
9
Tišina je potrajala nekoliko trenutaka.

– Nisi svoj otac, sine – reče sir James.
Sine. Da bar! Sir James bio je sve što Fynlay nije: častan, discipliniran,
smiren i promišljen.
– Mrzim ga – Ewen bijesno izvali, u istom se trenutku posramivši
djetinjasta ponašanja, ali već je bilo kasno.
Jedna od sir Jamesovih najboljih osobina bila je što se nijednom od svojih
ljudi nije obraćao svisoka – bez obzira na to koliko godina imali. Razmišljao je
o Ewenovim riječima. – Volio bih da si ga mogao vidjeti dok je bio mlad. Tada
je bio drugačiji. Prije nego što ti je umrla majka, a njega preuzelo piće.
Ewen svadljivo stisne čeljust. – Mislite kad je oteo moju majku od
vlastitog poglavara?
Sir James se namršti. – Tko ti je to rekao?
Slegne ramenima. – Svi... Otac. To je poznata stvar.
– Tvoj je otac puno griješio, ali nemoj ga kriviti za to. Majka ti je
svojevoljno otišla za njim.
Ewen je šokirano zurio u drugog muškarca, ali ako je itko znao istinu,
bio je to sir James. Ewenova majka bila mu je omiljena rođakinja i on je čovjek
kojem su se obratili za pomoć kad se Malcolm Lamont planirao osvetiti zbog
nepromišljenosti njegova oca.
– Zato ste im pomogli – Ewen reče. Odjednom je imalo smisla. Ewen
nikad nije shvaćao zašto je sir James priskočio njegovu ocu u pomoć i izvukao
ga iz propasti nakon što je započeo rat ukravši poglavarovu mladenku.
– Među ostalim – reče sir James. – Još je jedan razlog, mač tvojega oca.
Bio je... još je uvijek... jedan od najboljih ratnika u Visočju. Mislim da ćeš biti
poput njega, što se tiče toga. Ali da, želio sam da ti majka bude sretna.
Otimanje mladenke možda je bio jedan grijeh manje za pripisati njegovu
ocu, ali Fynlay ih je imao napretek. To nije promijenilo nepromišljen,
izdajnički čin zbog kojeg je gotovo izopćen iz klana i koji je umalo uništio
Lamonte od Ardlamonta. Niti je promijenilo sve što se dogodilo poslije.
– Niste mu trebali dopustiti da dođe – reče Ewen. – Ne dok je Malcolm
tu.
10
Malcolm Lamont više mu nije bio poglavar. Zbog očevih djela, Lamonti
iz Ardlamonta odvojili su se od svoga poglavara. Sad su bili Stewartovi ljudi.
– Nisam imao izbora. Malcolm je čovjek moga rođaka Menteitha, a tvoj
je otac moj. Obećao mi je da neće prekinuti primirje bez obzira na to koliko ga
Malcolm izazivao. Bog zna da među mojim rođacima ima dovoljno prepirki i
bez stare zavade između tvoga oca i Malcolma.
Nije bilo u redu da Ewen preispituje svoga lorda, ali svejedno je pitao: –
I vi mu vjerujete?
Sir James kimne glavom. – Da. – Ustane. – Ali dođi, trebali bismo se
vratiti. Gozba se već bliži kraju.
Bližila se, ali ne iz razloga koji su oni imali na umu. Izašli su u mrak na
kišu i čuli metež na drugoj strani barmkina. Prvo se čulo navijanje pa uzdah, a
potom jeziva, mrtva tišina.
– Što se događa? – sir James upita.
Ewen je imao loš predosjećaj.
Odjednom se ljudi počnu slijevati u barmkin i trčati prema utvrdi. Po
izrazima lica, mogao je vidjeti da nešto nije u redu. – Što je bilo? – sir James
upita prvog čovjeka kojemu je prišao. – Što se dogodilo?
Ewen prepozna Carrickova čovjeka. – Poglavar Lamonta tvrdio je da se
nitko ne može penjati uza stijene po kiši. Divlji Fynlay kladio se u dvadeset
funti da može. Došao je do vrha, ali se okliznuo dok se spuštao i pao na kamenje
ispod.
Ewen se smrzne.
Sir James opsuje. Ewenov mu je otac dao riječ da se neće svađati, ali
izazov je poslužio istoj svrsi. Narav se morala rasplamsati kad su se ljudi
podijelili u mišljenjima. – Je li mrtav? – upita sir James.
-Još nije – muškarac odgovori.
Nekoliko sekundi poslije, Fynlayevi stražari uđu u barmkin noseći tijelo
svoga starješine.
Ewen je odbijao vjerovati da je situacija išta drugačija nego u mnoštvu
slučajeva kad mu se otac ozlijedio. Ali u trenutku kad su ga muškarci polegli
11
na stol u grofovu solaru iza drvene pregrade u svečanoj dvorani, znao je da je

ovo kraj.
Otac mu je predugo izazivao smrt.
Ewen je stajao u kutu prostorije dok su se prvo Fynlayevi ljudi, a potom
sir James, redom opraštali.
Osjetio je toplinu u očima i mrzio se zbog slabosti ljutito ih trljajući
rukom. Fynlay nije zaslužio njegove osjećaje i odanost.
Ali Fynlay mu je bio otac. Bez obzira na to koliko divlji, neodgovoran i
drzak, bio mu je otac.
Ewena je savjest pekla u prsima zbog ranije izgovorenih riječi. Nije ga
uistinu mrzio. Nije. Samo je želio da bude drugačiji.
Ostao bi u kutu, ali sir James pozove ga da priđe. – Otac ti nešto želi reći.
Ewen polako priđe stolu. Ogromni ratnik čije je lice bilo toliko slično
njegovu izgledao je kao da su ga zdrobila dva kamena. Tijelo mu je bilo
unakaženo, polomljeno i natučeno. Krv je bila posvuda. Ewen nije mogao
vjerovati da je još uvijek živ.
Osjetio je kako ga steže u grlu, a vidjevši nevjerojatan prizor, obuzmu ga
ljutnja i gnjev.
-Bit ćeš dobar starješina, mladiću – otac mu reče nježno, a nekad dubok,
bučan glas sad je bio tih i slabašan. – Bog zna, bolji od mene.
Ewen nije ništa rekao. Što je mogao reći? Govorio je istinu, proklet bio.
Opet je rukom protrljao oči, ovaj put još ljuće.
– Sir James polaže velike nade u tebe. Pomoći će ti. Slušaj ga i nikad
nemoj zaboraviti što je učinio za nas.
Kao da je mogao. S ocem se nije slagao oko mnoštva stvari, ali u vezi sa
sir Jamesom, dijelili su mišljenje: duguju mu sve.
Fynlayev je glas postajao sve slabiji i slabiji, a Ewen i dalje nije mogao
prozboriti. Iako je znao da mu vrijeme istječe, nije mogao pronaći prave riječi.
Nikada nije znao izraziti osjećaje.
– Najbolja stvar koju sam ikada učinio bila je što sam ukrao tvoju majku.
– Zašto to govoriš? – Ewen reče oštro i svi osjećaji odjednom erumpiraju.
– Zašto govoriš da si je ukrao kad nisi? Sama je pošla za tobom.
12
Fynlay je uspio podići samo jednu stranu usta; drugu stranu lica zdrobio
je udarac u stijene. – Ne znam što je vidjela u meni. – Ni Ewen nije znao. –
Mislim da je jedina neodgovorna stvar koju je učinila u životu bila ta što se
zaljubila u barbara. – Nekontrolirano je kašljao dok su mu se pluća punila
krvlju. – Bila bi ponosna na tebe. Možda izgledaš grubo poput mene, ali jako
joj sličiš. Proždiralo ju je što se suprotstavila ocu.
Ewen je znao tako malo o svojoj majci. Otac ju je rijetko spominjao. Sad,
iznenada, kad više nije bilo vremena, želio je znati sve.
Ali bilo je prekasno. Ocu se bližio kraj. Svjetlo je treperilo u Fynlayevim
očima. U posljednjem naletu snage poprimi mahnit izraz i zgrabi Ewena za
ruku. – Obećaj mi da ćeš ga završiti za nju, mladiću. – Ewen se ukoči. Želio se
pretvarati da ne razumije, ali nije mogao sakriti istinu od smrti. – Obećaj mi –
otac mu ponovi.
Ewen je trebao odbiti. Svaki put kad se vratio kući i vidio napola
završenu hrpu kamenja, želio je umrijeti od srama. Bio je to podsjetnik na sve
očeve loše odluke. Bio je to podsjetnik na sve što Ewen nije želio biti.
Ali iz nekog je razloga kimnuo glavom. Dužnost i odanost značili su mu
nešto, iako njegovu ocu nisu nikad.
Trenutak poslije, Divlji Fynlay Lamont posljednji je put izdahnuo.
S očevom smrću, Ewenovu vremenu u sir Jamesovoj službi došao je kraj.
Umjesto da od maršira u Irvine kako bi se pridružio Wallaceu i borio se protiv
Engleza, Ewen se vratio u Ardlamont kako bi pokopao oca i preuzeo njegove
dužnosti kao starješina.
Sir James rekao mu je da bude strpljiv. Da vježba i bude spreman. Kada
dođe vrijeme, pozvat će ga.
Osam godina poslije, kad je Robert Bruce odlučio preuzeti krunu i
odabrao skupinu elitnih ratnika za svoju tajnu vojsku, Ewen Lamont bio je
najbolji tragač u Visočju i spremno je odgovorio na poziv.
13
1. POGLAVLJE
Samostan Coldingham, okolica Berwick-upon-Tweeda,

granice Engleske, 13. travnja 1310.
Ewen nije držao jezik za zubima, što mu je često zadavalo probleme. –

Poslali ste ženu? Zašto biste to, dovraga, učinili?
William Lamberton, biskup St. Andrewsa, nakostriješi se, a lice mu
pocrveni od bijesa. Ewen je znao da mu nije zasmetalo bogohuljenje, nego ne
tako suptilna kritika.
Erik MacSorley, poglavar Zapadnog visočja i najvještiji moreplovac
južno od zemlje svojih vikinških predaka, oštro pogledom prostrijeli Ewena. –
Ono što Lamont želi kazati – reče MacSorley pokušavajući smekšati uvaženog
prelata – jest da bi moglo biti preopasno za djevojku jer su Englezi pooštrili
stražu u lokalnim crkvama.
Ne samo da je MacSorley mogao isplivati iz vrtloga sranja nego se i
riječima mogao izvući iz njega i mirisati poput ruže. U vezi s tim nisu mogli
biti različitiji. Ewen kao da je stao u svako koje mu se našlo na putu. Nije da ga
je bilo briga. Bio je ratnik. Navikao je valjati se u blatu.
Lamberton ga pogleda kao da misli kako je Ewenu i mjesto u blatu – pod
njegovom čizmom, po mogućnosti. Biskup se obrati MacSorleyju u potpunosti
zanemarivši Ewena. – Sestra Genna i više je nego sposobna brinuti se o sebi.
Bila je žena – i pritom redovnica. Kako je, pobogu, Lamberton mislio da
će se slatko, poslušno nevinašce moći braniti od engleskih vitezova odlučnima
u namjeri da razotkriju pro škotske „crkvene glasnike“ kako su ih nazivali?
Crkva je pružala ključnu komunikacijsku mrežu za Škote tijekom prvoga
dijela rata dok se Bruce borio preuzeti kraljevstvo. S novim ratom na vidiku,
Englezi su se iz petnih žila trudili zatvoriti te komunikacijske kanale. Svaka
crkvena osoba – svećenik, fratar ili redovnica – koja je prelazila granicu prema
Škotskoj, bila je pod povećalom engleskih patrola. Uznemirivali su čak i
hodočasnike.
14
Vjerojatno osjetivši u kojem mu smjeru idu misli, Lachlan MacRuairi

ubaci se prije nego što je Ewen uspio otvoriti usta i pogoršati situaciju s
Lambertonom. – Mislio sam da znate da dolazimo?
Mršavi, bezlični biskup možda izgleda slabo, posebno u usporedbi s
četvoricom impozantnih ratnika koji su zauzeli veći dio samostanske kapelice,
ali Lamberton se nije usprotivio najvećem kralju kršćanskoga svijeta kako bi
postavio Roberta Brucea na vlast bez poprilične snage i hrabrosti. Uspravio se
koliko je mogao – bio je barem trideset centimetara niži od najnižeg čuvara
(Eoina MacLeana koji je bio visok oko metar i devedeset centimetara) – i preko
dugog, tankog nosa pogledao ravno u oči jednom od naj zastrašujućih ljudi u
Škotskoj, čemu je svjedočilo MacRuairijevo ratno ime, Zmija. – Rečeno mi je
da vas očekujem za mladog mjeseca. To je bilo prije više od tjedan dana.
– Put nam je odgođen – MacRuairi reče bez daljnjeg objašnjenja.
Biskup nije pitao, vjerojatno pretpostavljajući – ispravno – da je u pitanju
bio tajni zadatak Čuvara Visočja, elitne skupine ratnika koje je odabrao sam
Bruce kako bi okupio najmoćniju borbenu silu ikad viđenu, a svaki je ratnik
bio najbolji od najboljih u svojoj vještini ratovanja. – Nisam više mogao čekati.
Kralj mora primiti ovu poruku što prije.
Iako su bili u Engleskoj, Lamberton nije govorio o Edwardu
Plantagenetu, engleskome kralju, nego o škotskome kralju Robertu Bruceu.
Zbog Lambertonova nastojanja da pomogne Bruceu kako bi došao na vlast,
biskup je bio zatočen u Engleskoj dvije godine, a potom pušten, ali zadržan u
Durhamskoj biskupiji još dvije godine. Iako je biskupu nedavno dopušteno
otputovati u Škotsku, vratio se u Englesku pod njihovu vlast. Ondje ga je Bru-
ce trebao. Biskup je bio središnji izvor većine informacija koje su pronašle put
do Škotske kroz složenu mrežu crkvi i samostana.
– Kamo je otišla? – upita MacLean, progovorivši prvi put.
– U samostan Melrose preko Kelsoa. Otišla je prije tjedan dana
pridruživši se maloj skupini hodočasnika u potrazi za ozdravljenjem u
samostanu Whithornu. Čak i ako ih Englezi zaustave, pustit će je kad joj čuju
naglasak. Zašto bi sumnjali u talijansku redovnicu? Vjerojatno je već na putu
natrag.
Četiri člana Čuvara Visočja razmijene poglede. Ako je poruka važna
koliko biskup tvrdi, najbolje da se sami uvjere.
15
MacSorley, vođa malenog tima na ovom zadatku, pogleda Ewena. –

Pronađi je.
Ewen kimne, nimalo iznenađen što ga je zapao taj zadatak. U tome je bio
najbolji. Možda nije mogao isploviti ili se riječima izvući iz vrtloga poput
MacSorleyja, ali mogao je pronaći izlaz tragajući. Mogao je uloviti gotovo sve.
MacSorley je volio reći da bi Ewen mogao pronaći duha u snježnoj oluji.
Malena redovnica ne bi mu trebala zadavati previše problema.
Sestra Genna navikla je na nevolje pa se isprva nije uplašila kad su ih

četvorica engleskih vojnika zaustavili ispred grada. To nije bio prvi put da je
ispituje granična ophodnja iz jednog od obližnjih dvoraca koje su zauzeli i bila
je uvjerena da se može izvući iz bilo kakvih problema.
Ali zaboravila je svoju suputnicu. Zašto je, pobogu, dopustila sestri
Marguerite da joj se pridruži? Znala je da ne smije povesti nikoga. Zar prije
četiri godine nije naučila lekciju?
Ali mlada sestra slabašna stasa i velikih, tamnih očiju punih samoće jer
je toliko daleko od doma slomile su Genninu odlučnost da izbjegava vezanje.
Proteklih devet dana na putovanju iz Berwick-upon-Tweeda do Melrosea,
Genna je pazila na djevojku koja se tek nedavno zaredila, brinući se da dovoljno
jede i da je hodanje ne umara previše. Djevojka je – s jedva osamnaest godina,
Genna je nije mogla smatrati ničim drugim – već doživjela napad otkad su
napustile Berwick. Sestra Marguerite patila je od bolesti koju su Grci nazivali
,,astmom“. Bolest pluća odvela ju je od doma u Calaisu na hodočašće kako bi
ozdravila u svetištu sv. Niniana u samostanu Whithornu.
Međutim, Genninu je putovanju došao kraj u Melroseu i kad je ujutro
došlo vrijeme da svatko krene svojim putem, sumnjivo ju je počelo stezati u
grlu. Margeruite ju je gledala žalosnim smeđim očima i preklinjala Gennu da
joj dopusti da dio puta hoda s njom. I, Bože oprosti, Genna je popustila. – Samo
do Gallows Braea – reče, misleći na brežuljak nedaleko od križa na tržnici gdje
je Crkva imala običaj vješati zločince. Što se loše može dogoditi djevojci usred
dana tako blizu samostana?
Puno toga, čini se.
16
Marguerite prestravljeno vrisne kad su ih vojnici okružili, a Genna je

pogleda pokušavajući je smiriti. Sve će biti u redu, reče tiho. Pusti mene da
govorim.
Genna se okrene prema najkrupnijem vojniku crvenkaste brade, za kojeg
je pretpostavila da je vođa. Sjedio je na konju leđima okrenut suncu pa je
morala škiljiti zbog odsjaja njegova oklopa.
Ono malo lica što je mogla vidjeti ispod čelične kacige i verižnjače
izgledalo je tupo, grubo i ne previše prijateljski.
Prvo je počela govoriti talijanski s korijenima u vulgarnom latinskom i
bilo je jasno da je ne razumije, a potom francuski s teškim naglaskom koji je
rabila i pred sestrom Marguerite, što su ljudi češće razumjeli na tom području,
uključujući i njega. Pogledavši ga ravno u oči i osmjehnuvši se s poštovanjem,
rekla mu je istinu. – Ne nosimo poruke. Samo posjećujemo vašu zemlju. Kako
se kaže... h-h... – pravila se da traži pravu riječ.
Blesavo je zurio u nju. Bože, ovaj je muškarac glup – čak i za vojnika! U
proteklih nekoliko godina naišla je na puno njih. Odustavši, prstom je uperila
u svoj hodočasnički štap i bakrenu oznaku sv. Jakova u obliku školjke koju je
nosila na ogrtaču.
– Hodočasnici? – ubaci se dobronamjerno.
– Da, hodočasnici! – Divila mu se kao da je najpametniji čovjek na
svijetu.
Čovjek je možda blesav, ali nije lako riješiti ga se. Prvo je pomno
pogledao nju, a potom Marguerite. Genna osjeti kako joj je puls poskočio, a
način na koji ju je promatrao nije joj se svidio. – Zašto vi ne govorite, sestro?
Što radite same na cesti? – on upita Marguerite.
Genna je pokušala odgovoriti umjesto nje, ali on je prekine. – Želim je
čuti. Kako mogu biti siguran da ste strankinje kao što tvrdite? – Rekao je nešto
na engleskom jednom od svojih suputnika, a Genna se trudila ne reagirati. Nije
željela da shvati da razumije engleski. To nije znala čak ni Marguerite. –
Pogledaj te sise – reče pokazujući na Marguerite. – Kladim se da joj na njih
odlazi pola težine.
Marguerite je prestravljeno pogleda, ali Genna kimne ohrabrujući je,
zadovoljna što se Marguerite nije obazirala na njihove riječi. Ipak, Gennin puls
poskoči.
17
– Opraštali smo se, monsieur – Marguerite objasni na materinskom

francuskom.
Oči mu bijesnu. – Opraštali? Mislio sam da ste na hodočašću?
Strahujući da bi ih Marguerite nenamjerno mogla razotkriti, Genna se
opet ubaci. – Moje je odredište Melrose. Sestra Marguerite traži ozdravljenje u
samostanu Whithornu.
Pogleda mladu sestru ispod oka upijajući njezino mršavo lice i blijedu
kožu. Prvi put, Genna je bila zahvalna što se Margueriteino krhko zdravlje
zrcali na njezinu vanjskom izgledu.
– Je li tako? – upita polako. – Nisam znao da je samostan Melrose tako
poznato odredište za hodočasnike.
– Možda nije popularno poput Whithorna ili Ione, ali dovoljno je
popularno za one koji štuju Gospu – reče, prekriživši se s poštovanjem, a on se
namršti. Melrose je, poput svih cistercitskih samostana, bio posvećen Djevici
Mariji.
– I putujete sami? To je vrlo neobično.
Genna je nekoć imala psa poput njega. Kad bi jednom zagrizao kost, ne
bi je ispuštao. Samo je morala pronaći način da odustane. Ali prvo se morala
pobrinuti da je sestra Marguerite na sigurnoj udaljenosti. – U mojoj zemlji nije.
Samo bi netko opsjednut vragom naudio Kristovoj mladoj. – Nevino zastane
dopustivši mu da razmisli o tome. Smrkne se, a ona nastavi: – Prošli smo pokraj
skupine hodočasnika na putu prema samostanu Dryburghu – koji je bio udaljen
samo nekoliko kilometara. – Nadam se da ću im se moći pridružiti ostatak
putovanja. Možda biste bili tako dobri da mi pokažete put? – Ne čekajući ga da
odgovori, povuče Marguerite u zagrljaj. Uz malo sreće, Marguerite će otići prije
nego što shvati što je učinila. – Zbogom, sestro. Sretno na putovanju – reče
glasno, a potom joj na uho šapne tako tiho da ju je samo ona mogla čuti: – Idi...
brzo... molim te.
Djevojka otvori usta kako bi joj proturječila, ali Genna joj čvršće stisne
ramena kako bi je spriječila.
Marguerite je dugo i nervozno odmjeri, ali odluči je poslušati i krene.
Pokušala se provući kroz prolaz između dvaju konja, ali vođa je zaustavi. –
Čekajte, sestro. Još nismo završili s ispitivanjem. Zar ne, momci?
18
Vidjevši kako se vojnici pogledavaju, Gennin puls nervozno poskoči.

Uživali su i bilo je očito kako nije prvi put da su u ovom položaju. Imaju li ti
vojnici nešto sa skupinom sestara koje su nestale krajem prošle godine?
Osvrnula se u potrazi za pomoći. Još nije bilo ni podne. Sigurno će netko
uskoro proći ovim putem. Međutim, iako se selo nalazilo odmah iza njih, gusto
drveće obavilo je cestu poput tunela od lišća onemogućivši da ih itko vidi. Čak
i da ih netko vidi, tko bi se miješao? Samo bi se hrabar čovjek usprotivio
četvorici oklopljenih engleskih vojnika.
Ne, ona ih je morala izvući. Pokušala je igrati na vođinu taštinu i nije
upalilo. Nije upalio ni priziv njegove očito nepostojeće časti. Čovjek je bio
nasilnik i volio se iskaljivati na slabima i ranjivima – što ona, na sreću, nije. Ali
uznemirio se kad ga je podsjetila na svoj sveti položaj pa će se usredotočiti na
to.
Kratko pogledavši Marguerite, srce joj potone od užasa. Mili Bože,
Marguerite ima napadaj straha! Iako se dogodilo samo jednom prije, Genna je
prepoznala brzo i kratko disanje.
Nije imala puno vremena. Izgubivši strpljenje s vojnicima, pojuri prema
djevojci i zaštitnički je zgrabi u naručje. Mrmljala je nježne riječi pokušavajući
je smiriti, sve vrijeme ljutito gledajući u kapetana. – Pogledajte što ste učinili.
Uzrujali ste je. Ima napadaj.
Ali riječi kao da nisu imale učinka na muškarca. – Ovo neće dugo
potrajati – reče. – Uhvatite ih – reče svojim ljudima na engleskom, vjerojatno
kako ga ne bi razumjela.
Prije nego što je Genna stigla reagirati, vukli su je dublje u šumu zajedno
s Marguerite, a štap joj je ostao ležati u travi. Marguerite se čvrsto držala za nju
i očajnički vrisnula kad su ih vojnici napokon uspjeli razdvojiti.
Genna se trudila izgledati smireno iako joj je srce divljalo. – Ne brini se,
sestro – reče samouvjereno – sve će se uskoro riješiti. Sigurna sam da nam ovi
dobri kršćani ne žele zlo.
Bio je grijeh lagati, ali bila je sigurna da se u nekim slučajevima može
napraviti iznimka. Genna nije morala razumjeti riječi vojnika da bi
pretpostavila što planiraju. Nažalost, razumjela je sve pa je čula i zastrašujuće
detalje.
19
– Stara je ljepša – kapetan reče vojnicima, prebacivši se opet na engleski.

– Ali bolje da počnemo s bolesnom ako ne izdrži dugo. Želim vidjeti te sise.
Genna je pokušavala ne reagirati na njegove riječi, ali bijes i možda
mrvica straha kolali su njome čuvši kako hladnokrvno razgovaraju o silovanju
i smrti njezine prijateljice. Nije to namjeravala dopustiti. I s dvadeset sedam je
zrela, a ne stara!
Situacija se pogoršavala, ali Genna se već puno puta nalazila u škripcu.
Ovo je možda gore nego ikada prije, ali još nije gotovo.
Vojnici se nisu trudili odvesti ih daleko, gotovo kao da su znali da se
nitko neće usuditi miješati. Bruce možda kontrolira sjever Škotske, ali engleska
strahovlada još je bila u punoj snazi u Škotskom pograničnom području.
Englezi su prolazili nekažnjeno – iznimka su bile povremene pljačke ili zasjede
Bruceovih ljudi. Nisu bili ništa više nego razbojnici s ovlastima, Genna pomisli.
Ah uskoro će ih Bruce otjerati trkom natrag u Englesku. Dovela se u ovaj
položaj kako bi pomogla osigurati da se to dogodi.
Došli su do male čistine među drvećem i muškarci ih puste odgurnuvši
ih. Obje se žene spotaknu, a Genna je jedva uspjela ostati na nogama.
Marguerite nije imala toliko sreće i Genna je užasnuto promatrala kako sve više
ostaje bez daha. Klečala je, ne mogavši ustati kao da nema dovoljno snage.
– Vidim da je spremna za nas – jedan od vojnika nasmije se.
Genna spusti glavu mrmljajući molitvu na latinskom kako muškarci ne
bi vidjeli da je pocrvenjela od bijesa. Možda je nevina, ali dovoljno je puta u
stajama gledala kako se zvijeri pare da bi znala na što misle. Muškarci očito
nisu bili ništa drugačiji.
Kapetan je odmjeravao Margueriteinu podignutu stražnjicu. Kad je
rukom posegnuo ispod verižnjače kako bi otpustio pojas oko struka, Genna je
znala da mora brzo reagirati.
Stane između njih pokušavajući ga spriječiti u prljavim namjerama – ili
ih barem usmjeriti na sebe. – Moja je sestra bolesna, gospodine. Ako mi kažete
što tražite, možda mogu raščistiti ovaj nesporazum i svi možemo nastaviti sa
svojim dužnostima. Našim prema Bogu – podsjetila ga je – a vašim prema
kralju.
Bilo je jasno da je zaboravio zašto ih je uopće zaustavio. – Poruke – reče
nervozno, pogledavajući Marguerite iza nje. – Svećenici i redovnice prenose ih
20
pobunjenicima na sjeveru – dometne. – Ali izdaja se više neće skrivati ispod

svetih halja. Dobili smo izvještaje da mnoštvo tih poruka prolazi kroz samostan
Melrose. Kralj Edward namjerava tome stati na kraj.
– Ah – reče, kao da odjednom razumije. – Sad vidim zašto ste
sumnjičavi, gospodine. Opravdano ste nas zaustavili, ali kao što sam već rekla,
ni sestra Marguerite ni ja ne prenosimo te poruke. – Pruži mu kožnatu torbu
sa stvarima da je pregleda. Sagnuvši se, posegne za Margueriteinom torbicom,
pokušavajući ignorirati mahnito prijateljičino uzdisanje. Morat će se strpjeti
prije nego što se bude mogla smiriti. Odvezavši je, preda mu torbicu. Jedva je
bacio oko unutra prije nego što ju je ispustio iz ruku.
– Vidite? – reče. – Nemamo što skrivati. Sad kad smo vam dokazali
nevinost, nemate razloga zadržavati nas.
Bio je ljutit, moglo se vidjeti. Ali što je više odugovlačila, to je više
vremena imao za razmisliti o svojim djelima – neopravdanim djelima. Činilo
se da oklijeva, kad jedan od ljudi predloži: – Što ako je skrivena na nekom
drugom mjestu, kapetane?
Pravila se da ga ne razumije, ali ledeni trnci prođu joj kralježnicom kad
se usporeni osmijeh pojavio na kapetanovim ustima. Posegnuo je i poderao joj
veo. Vrisnula je kad su ukosnice popucale i raspustile tešku svilenkastu kosu.
Rukama odmah krene prema glavi, ali nije bilo načina da je sakrije.
Ispod daha opsuje na reakciju koju je izazvala čuvši uzvike i psovke.
Duge, zlatne pletenice bile su joj jedini porok – jedina veza sa starim životom.
Janet od Mara je umrla; bilo je blesavo držati se za ono što je nekoć bila. Ali
nije mogla odrezati kosu kao što je to činila većina redovnica. I sad će je taj
porok možda koštati života.
Kapetan tiho zazviždi. – Pogledajte ovo, dečki – reče na engleskom. –
Pronašli smo pravu ljepoticu. Pitam se što još djevojka skriva ispod halje?
Nikakve pripreme nisu mogle spriječiti trzaj na riječi koje nije trebala
razumjeti, znajući što misli učiniti. Na sreću, bio je previše zanesen da bi
primijetio njezinu reakciju. On je povuče, stavi joj ruke u rukavicama na vrat i
podere grubu vunenu tkaninu njezine halje do struka.
Marguerite vrisne.
Možda je vrisnula i Genna. Opirala se, ali bio je prejak. Poderao joj je
ogrtač na vratu i skinuo halju s ramena. Sve što je sada imala bila je tanka
21
potkošulja, previše kvalitetna za redovnicu – još jedna slabost – ali nije

primijetio. Nakon još nekoliko pokreta, poderao je i to. Od vune i lana ostale
su joj samo trake tkanine na ramenima. Pokušala se pokriti, ali maknuo joj je
ruke.
Kapetanov se pogled smračio od požude dok joj je zurio u gole grudi.
Skamenila se od užasa. Samouvjerenost je nestala na trenutak.
– Što to ima na leđima, kapetane? – reče jedan od ljudi iza nje. Genna
mu je poželjela zahvaliti. Njegove riječi – podsjetnik – protjerale su joj strah iz
srca i zamijenile ga gorljivom odlučnošću. Izvući će ih.
Okrene se, ne trudeći se pokriti. – To su tragovi moje predanosti. Niste
li prije vidjeli tragove biča i kostrijeti?
Muškarci se zaprepaste. Genna je znala što su vidjeli: užasne crte
ružičastog, naboranog mesa na njezinim blijedim leđima. Ali ona ih nije tako
gledala. Ožiljci su bili podsjetnik, oznaka koju je nosila kako bi je podsjetila na
dan koji nikada ne smije zaboraviti. Na čovjeka koji joj je bio poput oca, a čiju
smrt nosi na duši. Ti su je ožiljci učinili jačom. Dali su joj svrhu.
– Nikad nisam vidio takve ožiljke na ženi.
– Ja nisam žena! – vikne na čovjeka koji je progovorio. Bio je mlađi i ne
toliko siguran u kapetanove odluke kao ostali. – Ja sam redovnica. Kristova
mladenka. – Nadala se da je to još jedna od onih situacija kad se laž ne smatra
grijehom. Skinula je ostatke odjeće polako se okrećući da svi vide. – Dodirnite
nas i vječno ćete gorjeti. Bog će vas kazniti zbog prijestupa.
Mlađi muškarac problijedi.
Ponovno pogleda kapetana s vatrom osude u očima, izazivajući ga da joj
se približi. – Naša je nevinost namijenjena Bogu. Uzmite je i patit ćete. –
Kapetan se počeo povlačiti i Genna je znala da je pobijedila. Hrabro i
nepopustljivo zakorači prema njemu. – Tvoje će tijelo gorjeti u vatri tvojih
grijeha. Tvoja će muškost nestati u ništavilu, a testisi će ti se smežurati poput
bobica i nikad nećeš opet biti sa ženom. Bit ćeš vječno proklet.
22
★★★
Ewen i MacLean približavali su se samostanu od Eildon Hilla kroz šumu

kad su začuli ženski vrisak. Ne znajući što će pronaći, oprezno se približe,
skrivajući se iza drveća.
Ewen je prvi čuo glas i brzo pogledao partnera MacLeana, koji ga je
također čuo. Čvrsto stisne usne i kimne. Riječi su možda na francuskome, ali
naglasak je bio talijanski – rimski, osim ako se prevario.
Činilo se da su upravo pronašli svoju redovnicu. Provirio je kroz drveće
kako bi to potvrdio i u trenutku se ukipio od prizora pred sobom.
Dovraga! Usta mu se osuše i toplina mu navre u prepone dok je
promatrao polugolu ženu raspuštene divlje, zlatne kose. Na suncu se presijavala
poput srebrnkasto-zlatnog vodopada. Ali gola koža uz koju se kovrčala izazvala
je grmljavinu požude u njemu. Morao je priznati da još nije vidio par grudi koje
mu se nisu svidjele, ali ove...
Nije bio siguran da je ikada vidio nešto tako lijepo. Nisu bile prevelike,
nego takve da popune ruku, u skladu s tankim strukom i ravnim trbuhom.
Meke i okrugle, mladenački čvrste, a mliječno bijela koža bila je tako kremasta
i besprijekorna da je nije morao dotaknuti kako bi znao koliko je baršunasto
meka.
Ali želio ju je dodirnuti. Želio je rukama preći preko tih mekih
brežuljaka i zabiti glavu u duboki rascjep između njih. Želio je palčevima
milovati osjetljive ružičaste bradavice dok se ne ukrute, a potom jezikom
kružiti oko njih prije nego što ih stavi u usta i počne sisati.
Isuse!
Smrkne se kad joj je primijetio neobične ožiljke na leđima. U magli je
razmišljao o njima, ali pozornost mu je bila previše usmjerena na slatko
savršenstvo njezina poprsja.
Očito se pitajući što mu je zapelo za oko, MacLean se podigne kako bi
bolje vidio.
Tiha psovka trgne Ewena iz šoka.
To je redovnica, pobogu!
23
Bila je to činjenica koju su engleski vojnici očito zaboravili. Nisu samo

njezina poderana halja i potkošulja – prekvalitetna za redovnicu, Ewen
primijeti po složenom vezu – nego i bludni pogledi vojnika učinili jasnim što
namjeravaju i Ewena spopadne nalet bijesa. Moraš biti posebno zao da bi
silovao redovnicu.
Lagano gurne MacLeana koji se činio ošamućenim poput njega i dvojica
se muškaraca pripreme za napad. Ewen je obično upotrebljavao koplje – oružje
pješaka – ali kako su jahali, iz korica na leđima izvukao je mač.
Upravo je htio signalizirati, kad je ona krenula u napad. Zaustavi se. Bilo
je veličanstveno. Jedna od najhrabrijih stvari koje je vidio. Poželio je spustiti
mač i klicati. Možda je redovnica, ali ima srce valkire. Svaka strastvena riječ
odzvanjala je autoritetom i osudom dok je branila vlastitu nevinost. Svetu
nevinost.
Tržne se sjetivši se toga. Ah sva požuda koju je još osjećao grubo je
ubijena litanijom užasa koji će ih snaći ako je dotaknu. Ništavilo? Bobice?
Protrese se i smiri. Za ženu u službi Crkve, zasigurno je imala bujnu maštu.
Ali nije li sigurno grijeh obdariti redovnicu takvim grudima?
Dao je signal.
Uz žestok bojni poklič Čuvara Visočja, „Airson an Leòmhann“, on i
MacLean izlete na čistinu.
24
2. POGLAVLJE
Janet – ili možda bolje Genna – znala je da je pobijedila kad je kapetan

skrenuo pogled. Više joj nije zurio u grudi ni s kakvom požudom. Zapravo,
činilo se kao da se svim snagama trudi uopće je ne gledati.
Ali jedva je okusila pobjedu, kad su dvojica muškaraca izletjela iz grmlja
i osigurali je.
Isprva su joj niz kralježnicu prošli trnci od bojnog pokliča. Iako je prošlo
puno vremena otkad se koristila materinskim jezikom, s lakoćom je prevela
gaelske riječi: Za lava. Poklič joj je bio nepoznat i nije ga odmah mogla povezati
s klanom. Ali bili su gorštaci – toliko je razumjela – i stoga, prijatelji.
Zagrize usnu. Barem se nadala da su prijatelji.
Zastala je svjedočeći hladnoj učinkovitosti s kojom su se riješili vojnika.
Nije joj se svidjela pomisao da će se opet morati riječima izvlačiti iz opasne
situacije. A sve je oko tih muškaraca zračilo opasnošću.
Posljednjih je nekoliko godina rijetko bila u doticaju s muškarcima iz
rodnoga kraja i zaboravila je koliko su veliki i zastrašujući. Visoki, širokih
ramena, vrlo mišićavi, gorštaci su bili jednako grubi, surovi i neukroćeni poput
divljeg i zastrašujućeg kraja iz kojeg su dolazili. Također su bili iznimni ratnici,
a stil borbe bez pravila potjecao je od nordijskih pljačkaša koji su napali njihovu
obalu naraštajima prije.
Ona zadrhti. Ova dvojica nisu bili drugačiji – osim što su možda ubijali
vještije od većine. Naježila se i skrenula pogled kad je jedan od njih zabio
oštricu mača u grlo mladoga engleskog vojnika. Mrzila je gledati krvoproliće
čak i kad je bilo opravdano.
Jedva je stigla podiči ogrtač, prebaciti ga preko ramena kako bi prekrila
golo tijelo i pomoći Marguerite da ustane prije nego što je borba završila. Četiri
oklopljena Engleza ležala su u lokvama krvi na travnatom tlu.
Prijetnja je prošla. Iako je, primijetivši muškarca kako hoda prema njima
dok se trudila smiriti uplakanu Marguerite, ponovno razmislila. Neobični trnci
prošire joj se kožom kad joj se pogled sreo s ratnikovim. Uzdahne i srce joj
čudno poskoči, kao da je u trenutku stalo i opet nastavilo kucati.
25
Mogla je vidjeti vrlo malo ispod čelične kacige koja mu je prekrivala i

nos. Mili Bože, zar ih gorštaci još uvijek nose? Čeljust mu je bila prekrivena s
pola centimetra brade, ali izgledala je snažno i impozantno baš kao i ostatak.
Uistinu, cio je njegov vanjski izgled bio zastrašujući, od prijeteće kacige
do prašnjavog i krvavog crnog kožnatog cotuna s čeličnim zakovicama i obilja
oružja zakačenog po mišićavom tijelu (čini se da je to primijetila već drugi put).
Međutim, pogledavši u čelično plavetnilo njegovih očiju, znala je da ne
predstavlja prijetnju. Barem ne njoj. Mrtvi vojnici iza njega vjerojatno se ne bi
složili s time.
Izdahne ne primijetivši da je držala dah.
Bio je samo obični ratnik. Možda mišićaviji od većine, ali to nije ništa s
čim se nije mogla nositi. Tijekom godina, naišla je na stotine ratnika i nikad joj
nisu zadavali probleme.
Ipak, nešto u vezi s njim izazivalo joj je nelagodu. Možda način na koji
je zurio u nju sve vrijeme dok joj je prilazio s tajanstvenim izrazom na licu.
Dobro je čitala i procjenjivala ljude, ali on nije odavao ništa.
Koliko je vidio? Puno, pretpostavila je po načinu na koji joj je pogledavao
u ogrtač kad se zaustavio. Obrazi joj se zarumene u nezgodnom trenutku.
Osjetivši kao da je ratnik odjednom u prednosti, odlučila je što prije završiti s
tim.
Ispusti Marguerite i padne na koljena uhvativši ga za ruku u kožnatoj
rukavici pa počne mljeti riječi hvale na francuskom isprepletene molitvama na
talijanskom. Uz malo sreće, poput većine običnih gorštaka (a ništa na njemu
nije upućivalo da je više od toga), ne govori talijanski ni francuski pa će brzo
završiti s razgovorom.
Da je mogla, pustila bi suzu ili dvije, ali neke su stvari bile prezahtjevne
s obzirom na njezine glumačke vještine. Ponizna zahvalnost možda je upalila,
ali kad joj je pogledao kosu i namrštio se, sjetila se da ne nosi veo. Bez njega se
osjećala... izloženom. Dugo se u očima muškarca nije osjećala poput žene i zbog
toga se sama sebi činila neobično ranjivom. Dugo se pretvarala da je redovnica,
pa je gotovo zaboravila da nije. Barem nije još.
Ne zaustavljajući se kako bi mu pružila priliku da odgovori, ustane i još
jednom zahvali prije nego što mu je pustila ruku. Zgrabila je veo sa zemlje i
prebacila ga preko glave, uhvatila sestru Marguerite pod ruku i počela
26
odmicati. Vratit će je u samostan, uvjeriti se da je mlada sestra dobro i krenuti

što prije – ovaj put sama.
Ali činilo se da njezinim nevoljama još nije kraj.
– Sestro Genna – gorštak reče sa savršenim normanskim francuskim
naglaskom. – Još nismo završili.
Tiho opsuje shvativši da neće završiti brzo koliko se nadala.
I kako joj zna ime?
Što se, dovraga, događa? Je li to blesavo biće koje mu je upravo blebetalo

u rukavicu ona ista valkira koja je hrabro branila sebe i svoju suputnicu od
četvorice engleskih vojnika?
Ewen se trudio povezati te dvije osobe kad je primijetio da odlazi. Kladio
bi se da je čuo kako je tiho opsovala. – Govorite francuski?
Iako je to rekla s osmijehom na licu, pretpostavljao je da je sve, samo ne
zadovoljna.
Kimne glavom ne trudeći se odgovoriti na očito pitanje.
– Znate moje ime?
Opet nije vidio razlog da odgovori. Pogledom poleti prema mladoj ženi
pokraj nje koja je prestala jecati i sad se činila gotovo previše tihom. – Djevojka
– reče oštro. – Je li bolesna?
– Sestra Marguerite pati od plućne bolesti – sestra Genna reče s
pobožnim i pokornim stavom koji je usvojila. Ali nije mu promaklo kako je
suptilno postavila mlađu ženu iza sebe, kao da se stavlja između nje i bilo kakve
prijetnje koju bi on mogao predstavljati. Divio se nagonu bez obzira na to
koliko smiješan bio.
Mlađa je sestra dovoljno došla k sebi da objasni. – Astma – reče drhtavim
glasom. – Sad se osjećam puno bolje, ali da ih sestra Genna nije zaustavila... –
Glas joj pukne i oči joj iznova zasuze.
Njezina vatrena zaštitnica prostrijeli ga prijekornim pogledom
pokazujući trag duha koji je skrivala ispod ponizne vanjštine. Bilo mu je drago
što se ogrnula i stavila veo, ali samo sjećanje na ono ispod dovoljno ga je
ometalo.
27
– Uzrujavate je. Kao što vidite, nije joj dobro i moram je odmah odvesti
natrag u samostan. Zbog toga sam, iako zahvalna na vašoj pomoći, sigurna da
nas više ne želite zadržavati. A pretpostavljam i da ne želite biti ovdje kad
pronađu ove ljude. Sigurno ih ima još u okolici.
Bilo je jasno da ga se djevojka pokušava riješiti i znao je da to ne čini zbog
brige za njihovu dobrobit. Je li ga mislila preplašiti Englezima? Umalo se
nasmijao. – Imat ću to na umu – reče nezainteresirano. – Ali ne idete nikamo.
MacLean je sakrio tijela najbolje što je mogao i stao pokraj njega. – Isuse,
Lovče – reče ispod daha na gaelskom. – Pokušaj im objasniti umjesto da samo
izdaješ naredbe.
S obzirom na to da je MacLean bio tek mrvicu manje prost i u najboljem
slučaju neznatno profinjeniji u komunikaciji, ta je kritika na neki način bila
ironična.
– Zovem se Eoin MacLean, a ovo je Ewen Lamont – MacLean reče na
lošem francuskom. Za razliku od Ewena, nije bio dobar s jezicima. Čuvari
Visočja obično su na zadacima upotrebljavali ratna imena, ali kako se ovaj
zadatak nije odvijao noću i s obzirom na to da su im redovnice mogle vidjeti
lica i identificirati ih, odlučili su da je sigurnije rabiti klanska imena. – Dobili
smo zadaću pronaći vas – dometne.
Ewenu nije promaknuo oprezan pogled upućen u njegovu smjeru na
spomen njegova klana. Pogled na koji je, nažalost, navikao među Bruceovim
pristašama. Poput MacDougalla, Comyna i MacDowella, prezime Lamont nije
ulijevalo povjerenje.
Duga zavada između dviju strana Lamonta nije završila Fynlayevom
smrću u Dundonaldu. Ewenov rođak John, trenutačni poglavar Lamonta,
odlučio je boriti se s majčinim klanom, MacDougallima, protiv Brucea. Kad su
MacDougalli protjerani iz Škotske nakon bitke kod Brandera, rođak se
pridružio MacDougallima u izgnanstvu, a ogromni posjedi Mac Laomian mor
Chomhail uilethe, Velikog Lamonta od Cijeloga Cowala, pripali su kruni,
uključujući i važne klanske utvrde Dunoon i Carrick.
Udaljiti se od rođakova ustanka i očeva „divljeg4 naslijeđa bila je
neprestana bitka. Ali iznenadilo ga je što talijanska redovnica prati klansku
politiku.
28
– Tko vas je pos... – Zaustavi se, očito se sjetivši svoje suputnice. –

Razumijem.
Shvatila je da ih je zacijelo uputio Lamberton.
– Na toliko važnom pothvatu kao što je vaše, uh... hodočašće – MacLean
dometne – vaši su nadređeni bili zabrinuti da nešto ne pođe po zlu i željeli su
osigurati da sretno stignete do cilja. Kao što vidite, Crkva ovih dana ima puno
neprijatelja.
Ewen nije imao pojma da MacLean tako vješto može dvosmisleno
govoriti – posebno na jeziku koji nije tečno govorio – ali bilo je jasno da je
sestra Genna razumjela što pokušava reći: ovdje su kako bi se pobrinuli da
poruka dođe do Brucea.
Proučavao ju je dok je MacLean govorio i nije mu promaknuo bljesak
nečega što bi se moglo nazvati dosadom u njezinim očima. Bile su morski plave,
shvatio je. Vrlo lijepa, kristalna nijansa plavkasto zelene. I kakva je to
redovnica s tako dugim, pernatim trepavicama?
Svako odstupanje koje je primijetio brzo je skriveno iza pobožne krinke.
– Bojim se da niste morali putovati. Stigla sam na cilj prije dva dana bez ikakvih
problema. Štoviše, ujutro sam krenula natrag u Berwick. Sestra Marguerite me
samo pratila do brežuljka kako bismo se pozdravile.
– Namjeravali ste putovati sami? – Ewen upita.
Nije se trudio sakriti nepovjerenje u glasu i kad se okrenula prema
njemu, imala je spokojan izraz na licu, ali zakleo bi se da je iz očiju na njega
ispaljivala sitne zelenkasto plave strelice. Dovraga, kako je lijepa! Ni prestara
ni premlada. Pretpostavljao je da ima oko dvadeset pet godina – samo nekoliko
godina manje od njegovih trideset. I druga je bila lijepa na neki krhak,
bespomoćan način koji je sestra Genna pokušavala usvojiti, ali nije izgledala
puno starije od djeteta.
– Nadala sam se da ću sustići drugu skupinu hodočasnika u samostanu
Dryburghu, nekoliko kilometara odavde. Mi u Božjoj službi navikli smo puno
hodati. Hodam znatno dalje kako bih prodavala naše vezove na tržnici. Većina
ljudi koje susretnem na putu nije poput njih.
– Ali neki jesu – on istakne.
Slegne ramenima manje zabrinuta nego što je trebala biti. Čak i nakon
onoga što se upravo dogodilo, nije se činila svjesnom opasnosti u kojoj se nalazi.
29
To mu je samo učvrstilo uvjerenje da žene nemaju što raditi u ratu – čak ni

redovnice u ulozi glasnika. Žene su preosjetljive. Previše lakovjerne. Previše
nevine za ružnu stranu svijeta. Kako se misli braniti od naoružanog viteza?
Iako se divio hrabrosti i duhu kojima je upravo posvjedočio, iduću
skupinu vojnika na koje naiđe možda neće biti tako lako zaplašiti prijetnjama.
Što je, pobogu, Lamberton mislio? Dobri biskup poslao je svoje lijepo janje na
klanje nemajući pojma pred kakvom se opasnošću našla. I to bez zaštite,
dovraga.
Trebalo je ostati na tome da mu je drago čuti kako je uspješno prenijela
poruku. Nije se pridružio Čuvarima Visočja kako bi pratio lijepe redovnice koje
ne znaju da im tu nije mjesto.
Kao jedini Lamont koji nije u izgnanstvu, na Ewenu je bilo povratiti
dobar glas svoga klana i posjede koje je izgubio njegov rođak te se pobrinuti da
jedno od najvećih gospodstava u Visočju ne iščezne u magli poput
MacDougalla i Comyna.
Sve što je trebao činiti bilo je spustiti glavu, obavljati svoj posao i ne činiti
ništa što bi moglo razljutiti Brucea. Kad rat završi, nagradit će ga zemljom i
novcem.
Bila je to jednostavna jednadžba. Zasigurno mu nisu trebale nikakve
komplikacije uzrokovane nepoznatim stvarima – poput lijepih malih
talijanskih redovnica. Koliko god mu se sviđao stariji brat Arthura ,,Rendžera“
Campbella, Neil, nije želio vidjeti još više Lamontovih posjeda u njegovim
rukama.
Ali nije ju mogao tek tako ostaviti ovdje da se sama brani. Ne nakon
onoga što je vidio.
Pokušala im je objasniti. – Nekoliko njih, možda. Iako su ovi ljudi, barem
mislim, počeli shvaćati svoju pogrešku. – Shvativši da možda zvuči nezahvalno,
dometne: – Naravno, zahvalne smo vam na pomoći. Bili ste sjajni! Vaše vještine
s mačem uistinu su dojmljive; neću zaboraviti pohvaliti vas nadređenima.
Iako je to rekla sa savršenom ravnotežom između ženskog laskanja i
iskrenosti, Ewen je proveo dovoljno vremena uz MacSorleyja da može
primijetiti kad mu se netko ulizuje.
Vjerojatno primijetivši nevjericu, dometne: – Iskreno, ne znam što
bismo učinile da se niste pojavili.
30
Da nije svjedočio prizoru, ponizna, bespomoćna gluma možda bi ga i

prevarila. Pogleda je ispod oka. Zašto uopće glumi? Kakvu to igru igra?
Dostojanstveno im se nasmije kao da ih blagoslivlja. Ali omeo ga je mali
madež u obliku srca iznad njezine usne. Dragi Bože, takav madež pripada
ustima od žada!
– Zahvalne smo vam do neba. Sestra Marguerite i ja molit ćemo se za
vas. Zbogom.
Isuse! Ewen se namršti i odjednom zaustavi. Kako je to, dovraga, učinila?
Hodala je, a oni su je slijedili ni ne primijetivši to. Već su se gotovo vratili na
cestu.
Osjećao se poput prokletog Odiseja sa sirenama. – Ne tako brzo, sestro.
– Nije ju namjeravao pustiti da ode sama. MacLean može prenijeti poruku
Bruceu, a on će otpratiti glasnicu natrag k Lambertonu, na sigurno. A kad
završe, on i biskup obavit će lijep, dug razgovor o redovnicama na tajnim
zadacima. – Pozdravite se ako želite, ali vi idete sa mnom.
Genna se trudila ne pokazati zbunjenost, ali prošlo je puno vremena

otkad joj je muškarac pokušao zapovijedati. Od... Duncana. Od pomisli na
brata, stegne je u prsima. Još je uvijek bilo teško povjerovati da ga više nema.
Njezina velikog, snažnog, naizgled neuništivog brata ubili su MacDowelli kod
Loch Ryana nedugo nakon što je nestala.
Mirno se okrenula i pogledala ga u oči – onog mirotvorca kojeg je, kad
već sam nije to učinio, MacLean predstavio kao Lamonta. Čudno jer je mislila
da mu je klan na strani MacDougalla protiv Brucea i da su protjerani u Irsku.
Klan Lamont nalazio se u Cowalu, prisjetila se, pokraj Argylla u Zapadnom
visočju. Vjeruje se da im ime potječe od nordijskog ,,logmaor“ ili čuvar zakona.
To je bilo posebno ironično jer je ovaj čovjek naizgled imao komunikacijske
vještine kamena.
Nije odgovarao kako je očekivala i to ju je pomalo uznemirivalo. Također
ju je razoružavao pogledom. Čvrstim. Intenzivnim. Kao da joj može vidjeti sve
tajne. Prisjetivši se ožiljaka, shvatila je da ih je vidio – barem neke od njih. Ali
imala ih je još dovoljno skrivenih.
Što se prije riješi tog neugodnog čovjeka, to bolje.
31
Hineći strpljenje koje sigurno nije osjećala, poklonila mu je jedan od

svojih najredovničkijih osmijeha. Miran. Spokojan. Pun razumijevanja. S
pomalo tajanstvenom svetošću po kojoj su se redovnice izdvajale. Kako bi se
Mary smijala da je vidi kako se pretvara! Stegne je u prsima i ostavi tu misao
po strani. Sestra joj je sigurnija bez nje. Ali mrzila je što je ne može vidjeti i reći
joj da je bila u pravu. Uskoro, nadala se. Rat ne može potrajati zauvijek... zar
ne?
– Ne razumijem. Vjerujem da sam vam objasnila kako nema razloga da
me pratite. – Dostavila je poruku, dovraga. Zašto bi ih biskup poslao za njom?
Lamberton nikada prije nije izrazio toliki nedostatak povjerenja u nju. Nije joj
potrebna pratnja; samo će joj se upletati u planove. – Postoji li još nešto?
Osmijeh nije utjecao na njega. Lice mu je bilo neprobojno poput čelika
koji mu je skrivao obrve i nos. Ona se namršti. Morala je priznati da ju je
zanimalo kako mu izgleda cijelo lice. Imao je lijepa usta i čeljust...
Zaustavi se i iznenađeno se trgne pitajući se što ju je to, pobogu, obuzelo.
– Vratit ću vas u Berwick. Ne morate se brinuti o svojoj prijateljici.
MacLean će je otpratiti do samostana. Pobrinut će se da sve stigne do cilja.
Čovjek nije bio vješt u skrivanju pravog značenja poput svoga prijatelja,
ali razumjela ga je dovoljno dobro. Očito će MacLean preuzeti poruku koju je
ostavila svom kontaktu u samostanu i odnijeti je izravno Bruceu.
– Tako ste dobri. Iako cijenim vašu pristojnu ponudu, nema potrebe.
Zašto se svi ne vratimo u samostan pa se vi i vaš prijatelj zajedno možete
pobrinuti da sve sigurno stigne.
Okrenula se i počela hodati, ali zaustavi je dubokim, ugodnim glasom od
kojeg se iznutra, unatoč ravnodušnim riječima, topila poput karamele.
– To nije bila ponuda, sestro.
Čovjek je bio poput kamena. Potpuno nepomičan! Narav joj zaiskri, ali
uspjela se smiriti. Ovaj joj je put osmijeh bio malo usiljen. – Nije potrebno...
– Da, jest. – Glavom je mahnuo prijatelju i MacLean dođe do nje. –
Odvedi djevojku u samostan, a potom se pobrini da naš prijatelj primi poruku
– dometne na gaelskom. – Ja ću se pobrinuti za malu svetu ratnicu.
32
Sva sreća, imala je dovoljno iskustva u pretvaranju da ništa ne razumije.

Ipak, uspio ju je mrvicu iživcirati komentarom. Mala sveta ratnica! Rekao je to
kao da priča o kakvom zaigranom djetetu.
– Sestro – MacLean reče ispruživši ruku prema Marguerite.
Djevojka je naizmjence pogledavala Gennu i MacLeana. Genna ju je
čvrsto držala za ruku ne želeći je napustiti. Ali znala je da se Marguerite mora
vratiti i pobrinuti se za pluća bodljikavom veprinom zaslađenom medom, a s
obzirom na to da je postalo jasno kako će joj trebati malo više vremena da
urazumi ovoga napornog čovjeka, morala ju je pustiti. – U redu je – reče. – Pođi
s njim. I ja ću uskoro krenuti.
– Oprostite se, sestro – Lamont joj reče.
Genna ga prostrijeli pogledom, a potom se okrene Marguerite i
ohrabrujuće je stisne. – Čuvaj se, ma petite.
Sestra Marguerite s nevjericom pogleda Lamonta, a potom opet nju. –
Jesi li sigurna? Ne želim te ostaviti...
– Savršeno sam sigurna. Ovaj mi čovjek neće nauditi. – Nadala se da to
nije već treća laž unutar jednoga sata. – Ne brini se za mene, samo mi obećaj
da ćeš se odmoriti prije nego što nastaviš putovanje.
Djevojka kimne.
Genna zagrize usnu. – Vjerojatno je najbolje da nikome ne kažeš što se
ovdje dogodilo. Ne bih željela dovesti u opasnost muškarce koji su nam
pomogli.
Marguerite opet kimne i Genna je pusti nakon posljednjeg zagrljaja.
Gledala je kako je MacLean odvodi kroz tunel drveća. Već su se gotovo izgubili
iz vidokruga kad je Lamont na gaelskom nešto viknuo prijatelju. Zvučalo je
poput: – Udaraču, Bàs roimh Gèill!
Zadnji dio rečenice prevela je kao „smrt prije predaje“, ali što je značilo
„udaraču“?
MacLean kimne i ponovi frazu, dometnuvši nešto što je razumjela:
„udarač“. Čudno... – Što ste mu rekli?
– Nije važno.
– A ipak ste odlučili reći mu to na jeziku koji ne razumijem?
33
Odmahne glavom. Držala je nevjerojatnim što na licu ima isti ogorčen

izraz koji su njezin brat i otac usavršavali godinama. Trebalo mu je samo
nekoliko minuta s njom. – Da.
Čovjek je također usavršio tehniku neodgovaranja. – Vaš prijatelj – reče.
– Nije li to preopasno za njega?
Odbacio je njezine brige slijeganjem ramenima. – Bit će na oprezu. Zna
se uklopiti.
Genna nije mogla zamisliti da se ijedan od njih negdje može uklopiti.
Isticali su se. Za početak, bili su ogromni. Stojeći pokraj njega, nije mogla ne
primijetiti koliko je krupan. Bio je viši od nje gotovo trideset centimetara –
sigurno je viši od metar i osamdeset pet – a u ramenima je bio dvostruko širi.
Sa svim oružjem i oklopom, bio je krupan čovjek. Ne debeo, ali s previše mišića
za njezin ukus. Bio je muškarac građen da podsjeća žene koliko su ranjive, o
čemu se trudila ne razmišljati. Ali uz njega, to nije mogla zanemariti, zbog čega
ga se još više željela riješiti.
Genna je primijetila da mu se sviđa izravan pristup – ili u njegovu
slučaju, usporen pristup – pa je i sama odlučila postupiti jednako. – Zašto
ustrajete na tome da me otpratite natrag u Berwick? Je li vam to zapovjedio
moj nadređeni?
– Nije.
– Zašto onda?
– To bi trebalo biti očito: nije sigurno.
– I mislite da ću biti sigurnija s vama? Varate se. Englezi će puno prije
na cesti zaustaviti ratnika nego skupinu hodočasnika. S njima ću biti puno
sigurnija.
– Onda je dobra stvar što nećemo putovati cestom.
– Predlažete li da odletimo u Berwick? – Sarkastične riječi izletjele su
joj iz usta prije nego što ih je uspjela zaustaviti.
On se osmjehne i dio one ljutnje koju je osjećala neobično je stegne u
prsima. Zgodan je, shvatila je. Nevjerojatno zgodan. Nije mu morala vidjeti
ostatak lica da bi to znala. Točno se vidjelo po iskrivljenu osmijehu. Prođu je
neobični trnci, bodljikavi i topli, kao da ju je netko ogrnuo pokrivačem preko
gole kože.
34
– Ne baš – reče. – Držat ćemo se drveća i kloniti se glavnih cesta.

Zakorači prema njoj i ona osjeti blag miris kože i borovine za koji nije
mogla reći da je neugodan. Umjesto toga, osjetila je gotovo neodoljivu želju da
duboko udahne. Trgne se pitajući se zašto se ponaša tako. Nikada nije bila tip
koji će poblesaviti pred muškarcem – čak ni kad je bila mlada. Zapravo, uvijek
je bilo suprotno.
Morala je nagnuti glavu unatrag samo kako bi ga mogla vidjeti. – Što ako
se izgubimo?
Oštar zvuk iz njegovih usta nalikovao je smijehu. – Nećemo se izgubiti.
Spusti glavu i pogledi im se sretnu. Nešto joj se zaglavi u prsima. Dah,
shvatila je. Kao da je zapeo. Nešto čudno nalazilo se između njih. Nešto vrelo i
moćno. Nešto od čega joj se ježila koža ispod ogrtača. Odjednom postane vrlo
svjesna gole kože ispod vune.
Gotovo kao da je znao o čemu razmišlja, spusti joj pogled na prsa.
Preplavi je neobičan val topline pa uzdahne. Tih zvuk bio je dovoljan da
prekine trenutak. On skrene pogled i namršti se.
Zakoračio je unatrag, a ona je pokušala razbiti neugodnu tišinu, ali
zvučala je neobično uspuhano. – Bojim se da je to nemoguće. Možete me
otpratiti do Dryburgha ako već želite, ali neprikladno je da sama putujem s
muškarcem. – Bože, morali bismo zajedno provesti najmanje jednu noć!
Usta mu se iskrive. – Nema tu ništa neprikladno: vi ste redovnica. Vaša
je čistoća sigurna uz mene.
Nešto joj u tom kratkom osmijehu i načinu na koji je to rekao nije dobro
sjelo. Je li krivo protumačila ono što se upravo dogodilo? Pokušava li joj reći da
ga uopće ne privlači? Iako je upravo to trebala željeti, ostala je dovoljno plitka
da joj zasmeta.
Mora se presvući u novu potkošulju i namjestiti veo. Bila je sigurna da
će se tada opet osjećati normalno. Nakon što ga se riješi. – Nisam mislila
poricati vašu čast. Vi ste častan čovjek, zar ne?
– Obično.
Namršti se. Nije se baš nadala takvu odgovoru, ali morat će poslužiti.
– I kao častan čovjek, ne biste se željeli nametati ženi koja se tomu opire?
35
Za pravog kavalira postojao je samo jedan odgovor. On joj je, naravno,

dao drugi.
– Mislim da to ovisi o okolnostima zato što vam se u potpunosti
namjeravam nametati, sestro. Ako ste završili s vrćenjem u krug dok ne učinim
što želite, možete se presvući dok pronađem konja, a potom ćemo krenuti.
Ne čekajući odgovor, okrene se na peti i ostavi je u nevjerici. Ili je možda
bolje reći u šoku. Prošlo je puno vremena otkad je izgubila u verbalnom
okršaju.
Čini se da ga se neće riješiti lako kao što je mislila. Zapravo, čini se da ga
se uopće neće riješiti.
36
3. POGLAVLJE
Zbog nečega u njezinu izrazu dok je odlazio, Ewen se poželio smijati.

Pretpostavljao je da sitna redovnica nije navikla na odbijanje. Ipak, postala mu
je manje zabavna kad se vratio. Za Božju ženu, neobično je lako budila vraga u
njemu.
Ispružene ruke, zurio je u nju s konja. – Rekoh, dajte mi ruku. Odmahne
glavom čiju je zlatnu ljepotu sada u potpunosti prekrivao odvratni crni veo. Ali
znao je da je tamo i, ako dobro pogleda – a jest – mogao je vidjeti svilenkaste
vlasi zlatnih kovrča koje su joj pokraj sljepoočnica pobjegle iz čvrstog poveza.
Ta je mekoća, međutim, bila potpuno suprotna njezinim tvrdoglavim ustima.
– Hvala vam na ljubaznoj ponudi, ali više volim hodati.
Bio je to treći put da je pitao, što je već dva puta previše. Stisne čeljust,
ali to mu nije pomoglo pri odabiru riječi. Ponestalo mu je strpljenja. – Nije bilo
ljubazno, nije bila ponuda i nije me briga što više volite. Popet ćete se na ovog
konja sami ili ću vas ja podići, ali budite sigurni da ćete, na jedan ili drugi način,
jahati sa mnom.
Samo je malo više otvorila oči, ali, mora joj se priznati, nije skrenula
pogled s njega. – Imate neobičan izbor riječi.
To govori žena koja je prijetila ništavnom muškošću i testisima poput
bobica?
– Tako kažu.
Ewen nikad nije bio dobar u razgovoru s damama. Birao je pregrube
riječi – dovraga, sav je bio pregrub. MacSorley je imao dovoljno šarma za sve
njih. Što mu je sasvim odgovaralo. Ewen je ratnik, a ne trubadur. Nije imao ni
vremena ni želju šarmirati.
Njegov običan govor možda odbija i možda je ponekad oštar, ali
učinkovit je. U borbi i drugim životno važnim situacijama na koje su nailazili
Čuvari Visočja, važno je bilo biti jasan i precizan. Nema prostora za suptilnost.
Usto, oblik komunikacije sa ženama u kojem je uživao nije zahtijevao puno
razgovora.
37
Um mu odmah pobjegne na mjesta gdje ne bi smio. Pogled mu na

trenutak poleti prema ženinim dobro pokrivenim prsima prije nego što se
žustro trgnuo.
Isuse, mora to prestati raditi! Redovnica, podsjeti se. Pripada Bogu.
Ali sumnjao je da će uskoro uspjeti zaboraviti prizor savršenog, mekog
ženstvenog mesa skrivenog ispod halje.
Stisne čeljust. – I, što ćemo, sestro?
Nakon duge stanke, glasno uzdahne i pruži mu ruku. Sestra Genna očito
je odlučila da ga neće testirati. Bila je to mudra odluka. Vrlo brzo naučila bi da
to nisu prazne prijetnje; učinit će ono što kaže.
S lakoćom je podigne u sedlo pokraj sebe – bila je laka poput pera – pa
krenu. Po njegovoj procjeni, trebali bi stići u Berwick sutra navečer. Udaljenost
je bila tek šezdesetak kilometara, ali s dvoje ljudi na konju po teškom terenu,
uz činjenicu da izbjegavaju glavne ceste, trebat će im dvostruko više vremena.
Prešavši granicu više puta nego što se želio sjećati u posljednje dvije
godine na zadacima Čuvara Visočja kako bi što više razorili engleske garnizone
koji su okupirali dvorce, Ewen je bio dobro upoznat s krajolikom. Znao je svaki
šumarak, svako drvo, oblik svakog brežuljka i svako skrovište koje je priroda
pružala kako bi ostao neprimijećen.
Instinktivno, a ne zato što se bojao stvarne mogućnosti da ih netko prati,
izbjegavao je ostavljati tragove koliko je mogao, ali zbog mnoštva nedavnih
proljetnih pljuskova, meka zemlja činila je to gotovo nemogućim. Kiša će,
međutim, sakriti ono što on ne uspije. Dok je otišao po konja i „uvjerio“ sestru
Gennu da mu se pridruži, na nebu su se skupili tamni oblaci, vjetar je počeo
dizati lišće i temperatura je pala nekoliko stupnjeva.
Ali nije strepio pred kilometrima koji ih čekaju zbog nadolazeće oluje.
Čim ju je posjeo ispred sebe i stavio joj ruke oko struka kako bi uhvatio uzde,
shvatio je da je prebrzo odbio njezin prijedlog da hoda. Njezina tijela pritisnuta
uz svoje, bilo je teško – prokleto teško – zapamtiti da je žena u službi Crkve.
Iskreno, nije imao puno iskustva s držanjem redovnica u naručju, ali nije
se mogao sjetiti nijedne koja je mirisala po zumbulima kakvi su mu rasli u
blizini doma u Ardlamontu. Nježan cvjetni miris obuzeo mu je osjetila,
golicajući ga i tjerajući ga da je privuče bliže, nagne se i udahne.
38
Dovraga, mora nešto učiniti. Možda se mora pomoliti. Rečenica: Ne

uvedi nas u napast i izbavi nas od zla, činila se prikladnom.
Umalo zastenje kroz zube zaboravivši molitvu kad se tijelom opet nabila
na njega.
Bože, kako je dobro. Ona je dobra. I njegovo je tijelo to primijetilo.
Pokušao je držati razmak između njih, ali hod konja po teškom,
neravnom terenu činio je to nemogućim. Kao da mu je sa svakim topotom
kopita stražnjicom trljala prepone, leđima prsa, a meka težina onih grudi koje
nije mogao zaboraviti dodirivala mu je ruku.
Ali sam Bog zna da je Ewenu svaki pokret njezine blago zakrivljene
stražnjice budio bludne misli. Razmišljao je o tome dok gotovo nije mogao
zamisliti kako bi bilo uhvatiti je rukama za bokove i uroniti unutra. Senzualni
ritam izluđivao ga je. Bilo mu je vruće i bio je zbunjen, toliko smeten da je
umalo promašio skretanje koje je čekao.
Bijesan na sebe, opsuje. Samokontrola i disciplina rijetko su mu
predstavljale problem – posebice kad su u pitanju bile zabranjene žene. U
zadnje vrijeme, svaki drugi član Čuvara Visočja vjenčao se s prekrasnom
ženom, ali njihova ljepota ni u jednom trenutku u njemu nije izazvala
neprimjerenu žudnju.
Dovraga, Christina MacLeod bila je jedna od najljepših žena koje je ikada
vidio, bujna, lijepo oblikovana tijela kakvo je volio – redovnica je bila malo
mršava – ali nikad nije imao nečistu misao o njoj. Naravno, najbolji mačevalac
u kršćanskom svijetu koji je pratio svakog muškarca u krugu od sto metara od
nje poprilično ga je uspješno zastrašivao. Ali ako je itko mogao usaditi veći
strah u kosti od poglavara Čuvara Visočja, bio je to Bog.
Osjetio je kako se migolji kad je okrenula glavu i osvrnula se. – Je li sve
u redu?
Osim polaganog, okrutnog propadanja u pakao koji je bila njezina meka,
zaobljena stražnjica na njegovu kurcu? Zaškrguće zubima. – Jest, zašto pitate?
– Opsovali ste.
Pogleda je ispod oka. – Mislio sam da ne razumijete naš jezik.
– Ne razumijem. Ali ne moram razumjeti gaelski da bih znala kako je to
riječ koju ne želim čuti.
39
Zabavljajući se, iskrivi usta. Pretpostavio je da govori istinu. Ponekad ton

govori sve. – Sve je u redu.
– Pomislila sam kako niste sigurni kojim putem krenuti. Jeste li sigurni
da znate kamo idete?
Ovaj put nije mogao spriječiti osmijeh iako nije imala pojma koliko ga je
njezino pitanje zabavilo. Bio je najbolji tragač u Visočju; nije se gubio. Stekao
je reputaciju usredotočujući se na svaki detalj oko sebe. Reputaciju zbog koje
ga je Bruce izabrao za svoju skupinu elitnih ratnika. – Ne brinite se, znam kamo
idem. Nećemo se izgubiti.
Između obrva joj se pojavi lagan nabor. Bez sumnje je osjetila da se
zabavlja, ali nije shvaćala zašto. – Poprilično ste samouvjereni.
– Jesam.
– Samo mi se čini kao da će pasti kiša, a u magli...
– Bit ćemo dobro.
Nagne glavu još malo unatrag kako bi ga promotrila na trenutak. Lica su
im bila tako blizu da mu je bilo teško oduprijeti se da ne učini isto.
Doista je bila lijepa – za Božju ženu, prisjetio se. Crte lica bile su joj
jednostavne, ali profinjene. Blago zaobljene obrve uokvirivale su joj velike oči
nalik bademima. Imala je visoke jagodice, malen, ravan nos i sitnu, špicastu
bradu. Jedino su pretjerane bile te smiješno duge trepavice, briljantno morsko
plavetnilo njezinih očiju i senzualno zakrivljena usta. Usne su joj bile previše
ružičaste, prebujne i previše primamljive – posebno s tim bludnim madežom
koji je plijenio pozornost.
Prebacio je pogled natrag na cestu ispred sebe, gdje je bilo sigurno.
Laknulo mu je kad je ona učinila isto. Dok nije malo zadrhtala i privila
se uz njega. Gotovo je zastenjao, a glas mu je postao mrvicu hrapaviji nego
inače. – Je li vam hladno?
– Malo.
Jednom rukom držeći uzde, posegne otraga i odveže pokrivač smotan i
privezan za sedlo. – Možete uzeti ovo – reče dodavši joj ga.
40
Osmijeh koji mu je poklonila bio je gotovo djevojački očaravajući i toliko

je odskakao od držanja spokojne redovnice da mu je srce preskočilo otkucaj ili
dva.
– Hvala vam. – Omotala ga je oko sebe i zadovoljno uzdahnula ponovno
se naslonivši na njega.
Barem je jednome od njih bilo ugodno. Ewen je imao osjećaj da će
sljedeća dvadeset četiri sata biti među najugodnijim u njegovu životu.
★★★
Pokrivač je mirisao po njemu, udoban i topao blago podsjećajući na

vanjski zrak, a blago plava i siva boja podsjećale su je na njegove oči. Čelično
plave, rekla bi – s naglaskom na čelične.
Pridjev ,,čeličan“ poprilično ga je dobro opisivao, od očiju, preko
neukrotive naravi do čvrstih kamenih prsa iza nje i vrlo snažnih ruku koje su
je podigle sa zemlje. Nikad u životu nije osjetila takve ruke. Posegnula je kako
bi se uhvatila u iznenađenju kad ju je podigao, a osjećaj je bio kao da se
pokušava uhvatiti za kamen. Neobičan trzaj prošao joj je tijelom, a u trbuhu je
osjetila naj neobičnije sitno poskakivanje.
Zapravo, dosta ih je osjetila u njegovoj blizini. Crvenjela se u najčudnijim
trenucima. Nadala se da se nije razboljela.
Ali za tako gruba muškarca, morala je priznati da je iznenađujuće
ugodno jahati s njim. Bilo je lijepo. Poprilično lijepo, shvatila je. Možda se
brinula bez razloga? Bilo je neizmjerno bolje ugodno jahati s toplinom i
zaštitom njegova velikoga tijela iza sebe, posebice kako se vrijeme pogoršavalo.
Vjetar je bio hladan, a on je zračio toplinom poput ognjišta. Zadrhtala je,
stegnuvši jače pokrivač oko sebe kad se snažan nalet vjetra probio kroz drveće.
Pomislila je da je zajaukao, ali kad je pogledala preko ramena, gledao je
ravno ispred sebe s tom mišićavom, četvrtastom čeljusti postavljenom pod
istim nepomičnim kutom.
Genna nije često gubila, ali mogla je dostojanstveno prihvatiti poraz,
posebice kad joj je išao u korist. Samo će se morati pobrinuti da joj se ne miješa
u planove. Kada dođe vrijeme, pronaći će način da nakratko stane u
41
Roxburghu, što ne bi trebalo biti teško jer ionako idu u tom smjeru. Do tada,
nije bilo razloga da ne iskoristi situaciju što je bolje moguće i pokuša se ugodno
provesti. Ugodno koliko su mogli dok nije počelo kišiti.
Znatiželjno ga je promatrala. Nije bila sigurna u čemu je stvar, ali nije
bio nalik ikome koga je poznavala. Njezin prvi dojam nije se puno promijenio
u kratkom vremenu dok su jahali. Bilo je teško pročitati ga – što ju je neobično
zanimalo.
– Ne pričate baš puno, je li?
Pogleda je ukoso ispod zastrašujuće kacige za koju se pitala hoće li je ikad
skinuti i nezainteresirano reče: – Nisam mislio da ste primijetili.
Nasmije se. – Hoćete reći da previše pričam?
– Hoću reći da pričate dok ne čujete ono što želite.
Iznenađeno podigne obrvu. Taj je komentar bio pronicljiv. Nikad nije s
lakoćom prihvaćala odbijanje. Mary je uvijek govorila da je poput velikoga
kamena koji se kotrlja niz planinu i Bože pomozi onome tko joj se nađe na putu
kad nešto poželi.
On je očito bio dovoljno velik zid da je zaustavi. Suzdrži se od smijanja
na prigodnu usporedbu. – Kao što vidite, ne upali uvijek – reče zajedljivo.
Nasmijao se. Barem mu se jedan kut usta podigao, što je bilo dovoljno da
to nazove osmijehom, jer se radilo o njemu. – Samo većinu vremena?
Neodređeno slegne ramenima. – Recimo samo da je poslužilo svrsi
nekoliko puta.
Namršti se. – Onda imate prokletu sreću.
Sumnjala je da će joj se svidjeti što joj ima reći, ali morala je pitati: – Kako
to mislite?
– Mislim da je ono što radite opasno i imali ste sreće što ste izbjegli
nevolje, ali vjerujte mi, sestro, nisu svi muškarci podložni manipulaciji.
Ženama nije mjesto u ratu, čak ni kao glasnicima. .. To je činjenica koju
namjeravam priopćiti dobrom biskupu prvom prilikom.
Možda je bila loša ideja navesti ga da progovori. Genna se toliko razljutila
da joj je trebao trenutak kako bi smislila odakle početi. Nije manipulirala,
dokazivala je svoje stavove. I kako se usudi govoriti joj što može, a što ne može?!
42
Možda je uzela drugo ime, ali još je uvijek grofova kći. Sestra joj je bila prva
žena Roberta Brucea. Više je i od koga imala pravo pomoći mu. Usto, imala je
vlastite razloge zbog kojih je željela pomoći, a oni ga se ne tiču.
Ponosila se onim što radi. Voljela je to. I bila je dobra u tome bez obzira
na činjenicu da je žena! – Služim kralju baš kao i vi. Potrebna mu je svačija
pomoć, muška i ženska, ako želi priliku da pobijedi Edwarda. Nije li opasno i
ovo što vi radite?
Ništa nije odgovorio. Vrlo iritantna navika, shvatila je.
Njegovu je šutnju protumačila kao slaganje. – A ipak se borite za ono u
što vjerujete. Zašto ja ne bih mogla donijeti istu odluku?
– Ženama tamo nije mjesto.
Je li to odgovor? Genna se trudila obuzdati narav, ali već je polako tinjala.
– A gdje je točno ženama mjesto?
– Negdje na sigurnom, mogu upravljati domaćinstvom i čuvati djecu.
Genna se ukoči. – Teško da tamo pripadam, gospodine. – Zaustavi se. –
A vaša žena? Zadovoljna je što ostaje kod kuće i gleda vas kako odlazite u rat?
– Nisam oženjen.
– Kakvo iznenađenje – promrmlja ispod daha, ali po pogledu ispod oka
znala je da ju je čuo.
Nije ju bilo briga. Znala je da većina muškaraca dijeli njegovo mišljenje
u vezi s tradicionalnim ulogama žena (što je vjerojatno objašnjavalo zašto se
namjeravala zarediti). Možda bi bilo drugačije da su ijedne od njezinih dvaju
zaruka završile brakom. Ali sad, kad je iskusila slobodu, ne bi ponovno mogla
podnijeti da joj netko zapovijeda kao da ima mozak veličine zrna graška i
odnosi se prema njoj kao prema ropkinji. Upravo se to događalo ženama u
braku. Bože, nagledala se toga dok je odrastala.
Podigne bradu i pogleda ga u oči. – Ne žele sve žene biti razmažene i
zaštićene. Neke od nas mogu se poprilično dobro brinuti za sebe.
– Rječitost se ne može mjeriti s mačem.
Zarumeni se i prije nego što je stigla promisliti, posegne dolje, izvuče
sgian-dubh, svoj skriveni nož, iz korica blizu gornjeg djela čizme i pritisne mu
43
ga na unutarnju stranu prepona gdje su se spajale s bokovima. – Onda je dobra

stvar što sam dobra s oboje.
Izraz njegova lica, Janet – Genna, prisjeti se – sa zadovoljstvom će dugo
pamtiti.
Djevojka je bila tako brza da Ewen nije imao pojma što namjerava dok
mu oštrica nije bila prislonjena uz meku kožu na preponama. Poput većine
Čuvara Visočja, nije nosio oklop kako bi zaštitio noge – ni gornji dio tijela (bio
je pretežak) – i oštrica duga deset centimetara nalazila se točno na mjestu gdje
bi ga dovoljno dubok rez mogao ubiti. Pretpostavio je da to nije slučajnost.
Djevojka je znala jedno od njegovih rijetkih ranjivih mjesta.
Isuse! Jedan pokret tog noža i bio bi mrtav – ili kastriran. Ništa od toga
nije mu zvučalo primamljivo.
Sva mu je pozornost trebala biti usmjerena na tu oštricu, a ipak je bio
bolno svjestan njezine druge ruke. Da bi se uhvatila – i lakše baratala nožem –
stavila mu je lijevu ruku na desnu preponu. Visoko na desnu preponu. I
prokleto blizu dijelu tijela izluđenom od jahanja.
Stoga, iako je promatrao desnu ruku s nožem, nije mogao prestati
razmišljati o lijevoj i kako bi ugodno bilo da je pomakne nekoliko centimetara
i uzme ga u ruku. Nije mislio da je moguće uzbuditi se s nožem nekoliko
centimetara od kurca. Sad se uvjerio u suprotno.
Polako – vrlo polako kako se ne bi trznula – zaustavi konja. Izvana se
činio mirnim, ali srce mu je luđački udaralo. Piljio je u nju, ali nije ni trepnula.
Bila je hladna i smirena kao bilo koji od Čuvara Visočja i bez sumnje je znao da
će upotrijebiti nož ako bude morala.
Kakva je to uopće redovnica, dovraga? Ukoči se kad je malo jače
pritisnula nož, a oštrica se jače zabila u kožu. Krvoločna, očito, a znala je i
baratati nožem.
– Pokazali ste svoju poantu – reče.
Podigne lijepo oblikovanu obrvu. Poput trepavica, obrve su joj bile guste
i tamne, savršeno uokvirujući plave oči u izrazitom kontrastu sa svijetlom
kosom i kožom...
44
Zaustavi se, bijesan. Opet to radi. Zamjećivati detalje bilo mu je u opisu

posla, ali ne bi trebao zamjećivati takve detalje na njoj.
Nož, prisjeti se.
-Jesam li? – upita. – Nekako mislim da nisam. Muškarci poput vas kod
ostalih poštuju samo ono što vide u sebi. U vašem slučaju, fizičku snagu. –
Pogleda ga na način od kojeg bi mu proključala krv da nije dometnula: – Čega,
čini se, imate napretek. – Izazovno se osmjehne i prisloni nož još malo jače. –
Ali kao što vidite, fizička snaga nije uvijek dovoljna.
Evo ga opet. Ewenu su dobro išli jezici i s vremena na vrijeme primijetio
bi nešto u njezinu naglasku. Na trenutke se nije činio tako teškim. Kao sad, kad
je bila ljutita. S obzirom na okolnosti, pretpostavljao je kako se može reći da je
prestala hiniti poniznost i spokoj.
Gledajući je, posegne i rukom okruži zapešće koje je držalo nož. Posve
se šokirao od dodira. Mekoća kože kao u dojenčeta i finoća njezinih kostiju
iznenadile su ga, ali osjetio je odlučnost u čvrstom stisku. Polako joj pomakne
ruku – i oštricu – na stranu kako bi opet mogao udahnuti.
Ali nije ju pustio. Bila je praktički okrenuta na sedlu i gledala ga dok su
joj oči sijevale, a grudi se izdizale od bijesa izazvanog sukobom. Dovraga!
Doista ne bi trebao razmišljati o njezinim grudima jer se, unatoč vuni koja ju
je pokrivala gotovo od glave do pete, dobro sjećao svakoga slasnog centimetra
golog mesa i jedan vrlo grešan dio njega želio je posegnuti i uhvatiti ga u ruku.
A bio je tu i položaj druge ruke. Možda je trebao maknuti nju jer mu sad,
kad je oštrica bila na sigurnoj udaljenosti, pozornost više nije bila podijeljena i
mogao je misliti samo na blagi pritisak tako blizu mjesta gdje ga je doista želio
osjetiti.
Gotovo kao da mu je mogla pročitati misli, zarumeni se i skloni ruku s
njegove prepone dok je obrambeno i jače stisnula onu koja je držala sgian-
dubh. Znao je puno ratnika koji su nosili skriveni nož – obično pod rukom –
ali ona je bila prva žena.
Muškarci poput njega. Je li bila u pravu sa svojom procjenom? Nije želio
vjerovati u to, ali opet, uspjela ga je iznenaditi. Podcijenio ju je jer je bila žena
– usto, redovnica.
Nije se mogao sjetiti kad mu se netko zadnji put toliko približio s
oštricom da ga doista može ozlijediti. Bio je to vjerojatno Zmija. Lachlan
45
MacRuairi zaradio je ratno ime zbog tihog, smrtonosnog napada. Jednom se

tijekom vježbi prišuljao Ewenu i uspio mu staviti oštricu na vrat.
I ona je, očito, vježbala. To se posve sigurno nije dogodilo u samostanu,
osim ako su nedavno raspušteni templari u svoje redove odlučili primati
redovnice.
– Gdje ste to, dovraga, naučili?
Pogled joj sijevne. – Od nevjeste.
Smrkne se; nije očekivao takav odgovor. Od druge žene? – Imate
neobičnu obitelj. Ili sve djevojčice u Italiji uz vezenje uče i kako baratati
nožem?
Pomno ju je promatrao i primijetio iskru u njezinu pogledu. Činilo se
kao da pokušava ne razmišljati o nečemu, a potom joj se usta iskrive u osmijeh.
– Je li to bila šala, monsieur?
Na vlastito iznenađenje, shvatio je da jest. Bila je to podmukla šala kakvu
bi uputio MacLeanu ili MacKayu. Ali nije se šalio sa ženama. Zapravo, nije se
mogao sjetiti kad je posljednji put toliko razgovarao sa ženom. Dovraga, bio je
to najduži razgovor i s kim nakon dugo vremena.
Zurio je u nju pokušavajući doći k sebi kad je trznula glavom u smjeru
ruke.
– Ako mi pustite zapešće, vratit ću nož gdje mu je mjesto.
Pustio ju je kao da ga je opekla. Ali ovaj joj je put pomno promatrao ruku
dok je polako vraćala bodež u čizmu. Nakratko uoči ukrase na ručki i zaustavi
je. – Mogu li ga vidjeti?
Kratko je oklijevala, ali definitivno jest. Preda mu ga. Proučavao je
složeni ukras na dršci od roga znajući da je već vidio nešto slično. Iako je dizajn
drške bio nordijski, pretpostavljao je da je oštrica iz njemačka i vrlo kvalitetna.
Vjerojatno je nekom važnom muškarcu služio kao nož za jelo, ali bio je
savršeno oružje za ženu. – Gdje ste to nabavili?
– Od šogorice. – Ispruži ruku i on joj ga vrati. Nije mu se učinilo da su
joj se ramena opustila nakon što ga je vratila u korice iznad čizme koja je
zasigurno načinjena za nju. – Njezina je obitelj iz Norveške.
Sad mu je bilo jasnije, ali još ga je nešto mučilo. Znao je da ga je vidio
prije. – Kako se zove?
46
Ona se nasmije. – Ne vjerujem da je znate. Poznajete li puno talijanskih

dama? – Zaustavi se očekujući odgovor, ali kad nije reagirao, dometne: –
Njezina je obitelj došla u moje selo prije mnogo godina. Nož je njezin otac
naslijedio od djeda.
– A ona ga je dala vama?
– Jest.
– Sigurno ste joj puno značili. To je izvrstan nož.
Tuga joj se pojavi na licu. – Jesam. I ona je meni.
– Nedostaje li vam?
– Da.
– Ali uskoro ćete se vratiti kući?
Iako ju je pokušavao utješiti, osjetio je kako njegove riječi imaju suprotan
učinak. Slegne ramenima kao da joj je svejedno, ali znao je da nije. – Možda
kad završi rat.
– Ali to nije vaš rat. Zašto se miješate u probleme zemlje koja nije vaša?
– Imam svoje razloge. – Okrene se naprijed. – Ne bismo li trebali
nastaviti? Nadam se da ćemo doći do Roxburgha prije kiše.
Poslušao ju je i pucnuo uzdama, potjeravši konja naprijed. Bila je u pravu:
kretali su se nevjerojatno sporo. Ali bila je u krivu što se tiče smjera. – Ne idemo
u Roxburgh. Ostat ćemo sjeverno od Tweeda na putu do Berwicka... bit će
sigurnije.
Njegovu izjavu dočekivala je žustro odmahujući glavom. – Ne! Ne
možemo. Moramo ići u Roxburgh!
47
4. POGLAVLJE
Ewen Lamont loše je utjecao na nju. Janetine govorne sposobnosti očito

su je napuštale i izvaljivala je što god joj je palo na pamet baš poput njega. Prvo
je bez razmišljanja spomenula nevjestu, potom jedva izbjegla katastrofu s
nožem, a sad je nimalo lukavo reagirala na vijesti o planu da prijeđu rijeku.
Po čelično plavim očima usmjerenim na nju znala je da ima pitanja. Nije
trebala izvući nož, ali povrijedio joj je ponos i željela mu je dokazati da se može
zaštititi. Umjesto toga, učinila ga je sumnjičavim. Redovnice nisu nosile takva
oružja. Većina žena nije. Ali njezina nevjesta nije slična većini žena.
Christina MacRuairi, gospodarica Otočja, bila je nasljednica jednog od
najvećih posjeda u Zapadnom visočju i sila s kojom se trebalo nositi, što je
najviše pogodilo njezina brata. Christina se naučila braniti od gusarske pošasti
koja je bio njezin brat, ozloglašeni razbojnik Lachlan MacRuairi.
Christina je te vještine prenijela Janet kad se jedan od Duncanovih ljudi
pijan namjerio na nju. Možda bi i uspio da joj Christina nije priskočila u pomoć.
Od posjekotine koju mu je šogorica nanijela na stražnjoj strani noge, šepat će
ostatak života, ali to nije ništa u usporedbi s kaznom koju je odredio njezin brat
Duncan. Naježila se prisjetivši se brutalnog bičevanja kojem je Janet morala
svjedočiti, što joj je bila dužnost.
Na puno načina, Duncan bi bio bolji poglavar klana od njezina najstarijeg
brata Gartnaita. Duncan je, poput Ewena Lamonta, posjedovao čvrst autoritet
i nepopustljiv stav koji je bio neophodan za vođu, što njezin raskalašeni stariji
brat nije imao. Ali nijednog brata više nije bilo i teret grofovije pao je na leđa
njezina mladog osmogodišnjeg nećaka Donalda koji je odgovarao kralju
Edwardu.
Rat joj je uzeo većinu obitelji. Za Duncanovu smrt čula je u Loch Ryanu
tek kad se prošle godine vratila u Englesku. Od moćne obitelji Mar ostali su
samo ona, Mary i Donald.
Posljednja stvar koju je željela bila je učiniti Lamonta sumnjičavim u vezi
s njezinim pravim identitetom. Ne samo da bi joj mogućnost obavljanja zadatka
bila ugrožena kad bi se pročulo da je Janet od Mara živa nego bi joj se i sigurnost
48
našla na kocki. Edward od Engleske već je pod kontrolom držao njezinu sestru
blizanku; bio bi presretan da može i nju.
Ne, bolje je da Janet od Mara ostane mrtva – što se i trebalo dogoditi da
je ribar i njegov sin nisu izvukli iz rijeke nakon katastrofalnog pokušaja da u
tajnosti izvuče sestru iz Engleske prije tri i pol godine.
Je li uistinu mislila da može jednostavno odjahati u Englesku i izvući
Mary pred Edwardovim nosom? To je bio problem: mislila je da može. Nije
željela slušati Duncanova upozorenja da će samo pogoršati stvari. Nije željela
čekati bolju priliku. Nije željela čuti ,,ne“.
Otišla je k svojoj nevjesti Christini, nagovorila je da joj posudi nekoliko
ljudi i sama krenula po sestru. Ali nešto je pošlo po zlu. Bolje rečeno, sve je
pošlo po zlu. Christinini su ljudi otkriveni, a Mary, njezin sin David, Janet i
njihov odani sluga Cailin našli su se usred borbe. Janet nikad neće zaboraviti
kako je Cailin pao nakon što je na mostu pogođen strijelom. Pokušala mu je
pomoći, ali je svijet iznenada eksplodirao u gromovima i munjama –
najstrašnijim koje je ikada čula.
Janet se ne sjeća puno događaja nakon što je most planuo. Dan poslije,
probudila se u samostanu okružena jatom redovnica misleći da je umrla i otišla
na nebo. U tom joj je trenutku poprilično laknulo prisjetivši se alternative
kojom su joj otac i brat dovoljno često prijetili.
Isprva je bila zbunjena, šokirana i ničega se nije mogla sjetiti pa se nije
bunila kad su redovnice pretpostavile da je jedna od njih (što nije bilo
iznenađujuće s obzirom na odjeću koju je u tom trenutku nosila). Sjećanje joj
se vratilo nakon jednoga dana, ali do tada je časna majka u samostanu u koji su
je odveli ribari već povezala njihovu ,,sestru“ sa škotskom damom koju traže
Englezi.
Poslije je doznala da je Cailin, čovjek koji joj je bio poput oca, poginuo
zajedno s većinom Christininih ljudi, Mary je jedva izbjegla zatvor, a David joj
je opet oduzet.
Sve zbog nje.
Časna majka silno je riskirala štiteći Janet i prokrijumčarivši je iz
Engleske u Italiju sa skupinom hodočasnika kako bi se oporavila na sigurnom.
Ali to je vjerojatno razumljivo jer joj se muž prije nego što se zaredila nalazio
49
među tisućama ljudi koje je poklao prvi Edward od Engleske u pohodu na

Berwick deset godina prije.
Dok je Janet otišla u Italiju, plan da služi kao škotska glasnica već je
skovan i rođena je „sestra Genna“. Samo je troje ljudi znalo njezin pravi
identitet: časna majka, biskup od St. Andrewsa i kasnije – kad mu je Lambert
uspio osobno reći – Robert Bruce. Čak joj ni sestra blizanka Mary nije znala da
je živa.
Tako je bilo sigurnije za sve. Svojim je djelima dovoljno povrijedila
sestru. Nije željela dovoditi Mary u još veću opasnost ako se otkrije da je Janet
od Mara živa i da je „izdala“ Englesku.
Nije se sramila ožiljaka od te strašne noći iako je željela da isto može reći
i za djela koja su ih prouzročila. Ali više nije bila ista nepromišljena djevojka
koja je mislila da zna što je nabolje za sve. Koja nije prihvaćala odbijanje.
Zagrize usnu. Dobro, možda se u vezi s tim nije toliko promijenila, ali
barem nije ostale upletala u nevolju. Obično. To je raniju pogrešku sa sestrom
Marguerite činilo još gorom. Janet je znala da je najbolje kad je sama. Sreća kao
da nije pratila ljude oko nje. Bio je to jedan od razloga zašto je odlučila postati
redovnica.
Iako se Ewen Lamont činio poput muškarca kojem se može vjerovati,
nije željela riskirati i otkriti mu svoj pravi identitet. Ono što radi bilo je previše
važno.
On, doduše, nije dijelio to uvjerenje. Još je uvijek imao mučno mišljenje
o položaju žena. Ako ikad upozna muškarca koji će je smatrati sebi jednakom,
možda će morati planove ostaviti po strani kako bi uzela veo i udala se! Ali isto
tako može se moliti i da joj narastu krila. To nije uspjela čak ni njezina
zastrašujuća nevjesta. Još se uvijek sjeća strašnih svađa Christine i Duncana
prije nego što bi zajedno nestali u odajama na nekoliko sati.
Ne, Janet je bila zadovoljna putem koji je odabrala. Brak je predstavljao
svađu ili ropstvo, a te je okove, na sreću, izbjegla.
Zašto uopće razmišlja o tome? Njezina glavna briga treba biti Roxburgh.
Drski gorštak dovoljno joj se miješao u planove.
Proučavao ju je s tim neugodno tihim stavom i previše usredotočenim
čeličnim pogledom. Znala je da je svojim nastupom otkrila previše. Pokušala je
50
objasniti – ovaj put mirnije. – Englezi kontroliraju mostove. Nećemo biti

sigurni ako pokušamo prijeći preko rijeke.
Nije mogla potisnuti jezu koja je prošla kroz nju. To nije bila samo
isprika. Od one noći sa sestrom, mrzila je mostove.
– Nećemo prijeći nijedan od glavnih mostova. Znam mjesto gdje ćemo
moći prijeći... gdje nas Englezi neće vidjeti. – Gledao ju je ravno u oči, što je
bila još jedna njegova uznemirujuća navika. – Zašto toliko jako želite ići u
Roxburgh?
Janet je opet proklinjala svoju reakciju. Namjeravala ga je nježno uvjeriti
– kada dođe vrijeme – da nakratko stanu u Roxburghu. Ali nije očekivala da će
promijeniti smjer.
Čuvši njegovo mišljenje o njezinu poslu, znala je da ništa ne treba
spominjati. Umjesto toga, hinila je sram. – U selu postoji trgovac kojeg želim
vidjeti.
– S kojom svrhom?
Razvezala je čvor na velikoj kožnatoj torbi koju je još uvijek nosila na
ramenu i izvukla maleni svežanj. – Zbog ovoga. – Podigla ga je prema njegovu
nosu kako bi pomirisao aromatične začine.
– Što je to?
– Kestenje sa začinima prženo na medu. Obožavam ih i obećala sam da
ću malo ponijeti ostalim redovnicama.
Trudila se ne ustuknuti od intenziteta s kojim ju je gledao, ali činilo se
kao da vidi ravno kroz laži. – Sigurni ste da u pitanju nije još jedna dostava za
biskupa?
Nadala se da joj se toplina u obrazima ne vidi na licu. – Je li vam itko
rekao da ste previše sumnjičavi?
– Je li vam itko rekao da redovnice ne bi smjele lagati?
Podigne bradu. – To nije laž. Ovo mi kestenje jest omiljeno.
– Onda možete pitati biskupa da ih pokupi za vas kad mu bude usput.
Ne idemo u Roxburgh. Područje će biti preplavljeno Englezima. Ako niste
primijetili, nalazimo se usred rata.
51
Nakostriješila se od njegova zaštitničkoga sarkazma, ali nije ponovno

željela započinjati temu njezine uključenosti u rat. Već je bio dovoljno
sumnjičav, a sam Bog zna što će joj izletjeti ako je opet razljuti.
Zbog toga je pregrizla jezik i čekala. Ali nije odustala. Biskup se čuo s
važnim izvorom u dvorcu i tražio Janet da uspostavi kontakt. Nije vjerovao
nikomu drugom. Samo mora pronaći način da uvjeri tvrdoglavoga gorštaka
(blago rečeno) da se predomisli. Ali znala je da to mora učiniti prije nego što
pronađe prijelaz.
★★★
Nešto nije u redu, Ewen pomisli. Djevojka je pretiha. Prelako je odustala.

Kladio bi se u pola mjesečne zarade da nešto smjera. Dovraga, kladio bi se u sve
– da se kojim slučajem kladi. Ali nije svoj otac i bio mu je potreban sav novac
koji može skupiti kako bi dovršio onaj prokleti dvorac.
Samo se nadao da nema više skrivenih noževa. Sada kad je počela kiša,
mora svu pozornost usmjeriti na šumski put ispred njih. Klizavo blato i neravan
teren dovoljno su loši, ali bilo je lako izgubiti se u gustoj magli koja se spustila
oko njih. Nije mu pomoglo ni to što mu je sve više uranjala u naručje što je jače
kišilo. Testisi su mu vjerojatno poprimili tamnoplavu nijansu nakon što se
bogzna koliko sati na njega prislanjala stražnjicom.
Dramatično je drhtala. Nije ju krivio. Za travanjski dan, bilo je hladno
kao da je sredina zime. – Molim vas, možemo li negdje stati i skloniti se od
oluje?
Zapeče ga savjest. Sad su već jahali satima. Osim što je bila mokra i
promrzla, vjerojatno se i iscrpila. – Čim pređemo rijeku.
– A kad će to biti?
– Uskoro.
Letimice ga pogleda preko ramena. Omotala je prekrivač oko glave, ali
voda joj je svejedno kapala niz blijedo lice. Trepavice su joj bile vlažne i
slijepljene kao da je plakala. Opet ga zapeče savjest. Ona je samo djevojka. Žene
su osjetljiva bića – činjenica na koju se u njezinu slučaju morao podsjećati.
Zašto bi se željela dovoditi u takvu opasnost?
52
– Mislila sam da znate...

Prekine je. – Točno znam gdje smo. – Uglavnom. Uskoro bismo trebali
doći do gaza rijeke. Nisam otišao predaleko. Sve se samo činilo nepoznatim
zbog kiše. Nisam se izgubio.
– Samo sam mislila da bi zbog magle moglo biti teško...
– Nismo se izgubili, dovraga.
Uzdahne i pomalo ustukne pred njegovom burnom naravi. – Nisam
mislila dovoditi vaše sposobnosti u pitanje. Naravno da se nismo izgubili. –
Nakratko je osjetio zadovoljstvo dok ga nije uništila rečenicom: – Ako vi tako
kažete.
Zaboravivši savjest, bjesnio je tražeći bilo kakav znak da je krenuo
pravim putem. Redovnice ne bi trebale biti tako prokleto naporne. Što se
dogodilo s nježnošću i spokojem?
Probijao se kroz drveće i grmlje još dvadesetak minuta. Kiša je padala sve
jače, a vjetar... vjetar kao da je puhao ravno sa Sjevernoga mora. Blago rečeno,
ledio je kosti.
Napokon ga ugleda... prolaz koji je tražio. – Evo ga – reče kao da nikad
nije ni sumnjao.
Skrene konja prema obali, ali nije očekivao prizor koji ga je ondje
dočekao.
Ako je u Janetinu licu ostalo išta krvi koja se nije smrznula od hladnoće,
sad je nestala. – Ne mislite valjda prijeći ovdje!
Nije morala hiniti užas, bio je dovoljno stvaran. Gledala je u rijeku
Tweed široku šest metara i osjetila kako joj se želudac okreće poput broda u
oluji. Uobičajeno spora rijeka pretvorila se u neobuzdanu bujicu zbog otapanja
zimskoga leda i nedavnih učestalih oluja.
Valovi – valovi! – zapljuskivali su tri velika stabla postavljena preko
rijeke u improvizirani most. Koliko će dugo ta stabla ostati na mjestu pred
moćnom silom rijeke?
Ona odmahne glavom, a strah joj udari u prsa. – Ne mogu.
Nježno joj se obrati, nježnije nego ikad prije. – Izdržat će.
53
Sišao je s konja i ispružio ruku kako bi joj pomogao. Primila ju je i kad se

nagnula naprijed, uhvatio ju je oko struka pa je nježno spustio na tlo. To nije
bilo ništa od čega joj je trebao zastati dah. Bezbroj su joj puta pomogli sići s
konja. Ali nikad nije bila toliko svjesna muškarčevih dlanova oko struka,
nježnog pritiska palčeva na rebrima ni snažnih ruku za koje ga je zgrabila kako
bi uhvatila ravnotežu.
Željela je udahnuti duboko kao nikada do tada. Mirisao je na kožu, kišu
i šumu, ali i na nešto toplo i neporecivo muževno.
Gledali su se jedan dugi otkucaj srca i znala je da je osjetio isto. Skrene
pogled i ispusti je tako brzo da je zateturala.
Zbunjena vlastitom reakcijom i više nego malo posramljena, Janet je
izbjegavala njegov pogled dok je vezao konja za obližnje drvo kako bi provjerio
,,most“. Promatrala ga je dok je gurkao nekoliko stabala kako bi bio siguran da
su stabilna i čizmom ispipavao muljevitu obalu. Kao i obično, iz njegova izraza
nije se moglo ništa zaključiti. Izgledao je namrgođeno, ali ništa više nego inače.
Vratio se do mjesta gdje ga je čekala pod velikim drvetom kako bi
odvezao konja. – Izgleda dobro. Prvo ću prevesti konja, a potom ću se vratiti
po vas.
Zrak kao da joj se širio u plućima, a srce joj je divljački udaralo. Pogleda
ga i odmahne glavom. – Ne mogu. N-ne volim mostove. Molim vas, možemo
li ići drugim putem?
Uputi joj ohrabrujući osmijeh koji se probio kroz paniku. – Izgleda puno
gore nego što jest. Ne morate se brinuti... neću dopustiti da vam se išta dogodi.
Vjerovala mu je dovoljno da bi ga slijedila do obale. Ali nakon sljedećeg
prizora, ništa je nije moglo natjerati prijeko. Voda je zapljusnula debla tako
silovito da se improvizirani most zatresao.
Počeo je voditi konja (koji se činio voljnim kao i ona) naprijed, ali ona
ga zaustavi. – Molim vas, razmislite. Struja je prejaka. Stabla su puna mahovine
i skliska. Lako je okliznuti se, a ne znam plivati. Postoji li mjesto u blizini gdje
možemo ostati do jutra? Možda će do tada kiša prestati, a voda se smiriti?
Pojačavši učinak njezinih riječi, još jedan nalet zapljusne most i voda se
podigne visoko u zrak.
Okrene se uz jecaj. – Molim vas – preklinjala je gledajući ga u oči.
54
Pogleda je. – Uistinu se bojite?

Glas mu je poprimio neobičan ton. Blago promukao, probio se kroz
izmaglicu panike i u tijelu joj izazvao tople trnce.
Kimne glavom udaljenom samo nekoliko centimetara od njegove.
Nekoliko centimetara. Ostane bez daha. Tek je tad shvatila što je učinila.
Prste mu je zarila u ruke i pritisnula tijelo uz njegovo. Intimno. Prsa o prsa i
bok o bok. Osjetila je svaki čvrsti centimetar njegovih prsa i nogu. Osjetila je
još nešto. Nešto od čega su joj se usta osušila, srce poskočilo, a želudac okrenuo,
sve u isto vrijeme.
Oh, Bože.
Prestrašila se od šoka. Kao da joj se svaki živac u tijelu munjevito
razbudio. Otvori usta kako bi uzdahnula, ali zvuk joj zastane u grlu kad su im
se pogledi susreli.
Bože, pomozi! Unatoč kiši i hladnoći, tijelo joj je gorjelo.
Ako nije osjetila dokaz njegove žudnje, mogla ga je vidjeti u očima. Želio
ju je silom koja joj je zračila pod vrhovima prstiju i u njoj izazivala drhtaje
nepoznatih osjećaja. Srce joj je kucalo prebrzo, disala je kratko i nejednako, a
udovi su joj postali preteški.
Nije se mogla pomaknuti. Obuzelo ju je nešto što nije razumjela, ali nije
se mogla oduprijeti. Nije se željela oduprijeti.
Kad joj je spustio pogled na usta, znala je što će učiniti. I dopustila bi mu
da se nije opametio dovoljno za oboje.
Stisne čeljust i sićušni mišić počne mu se trzati ispod prsa. Skrene pogled.
Spustila je ruke i iznenada zakoračila unatrag kao dijete koje pokušava
pobjeći s mjesta zločina nakon što ga je kuhar uhvatio ruke na kolaču.
Nije znala što ju je obuzelo. Nikada nije tako slobodno dotaknula
muškarca, a posebno ga nije pokušala razuvjeriti na takav način.
Glas mu je postao ozbiljniji nego inače. – U Trowsu, nedaleko odavde,
postoji prenoćište u kojem bi trebalo biti sigurno ostati do jutra.
Janet nije mogla sakriti olakšanje. – Hvala vam.
Trows! Odjednom shvati što to znači. Ne samo da je izbjegla most nego
je pronašla način – nesvjesno – kako doći u Roxburgh. Trows je vrlo blizu.
55
Ozbiljno je pogleda i, ne prvi put, pitala se zna li o čemu razmišlja. – Ne

možemo onamo otići ovako odjeveni. Redovnica i ratnik privući će previše
znatiželjnih pogleda.
Pošto se prvi put ponašao razumno, suzdržala se od komentara da mu je
rekla istu stvar kad je ustrajao da joj se pridruži. – Što predlažete?
– Skinut ću dio oklopa, a vi ćete morati skinuti veo i bijeli škapular.
Razrogači oči shvativši što namjerava. – Mislite li se pretvarati da smo
vjenčani?
Zašto ju je ta pomisao plašila više od pretvaranja da je redovnica? Ako će
analizirati vlastite grijehe, ovaj drugi bio je bezbroj puta gori.
– Imate li drugih prijedloga?
– Postoji li kakvo drugo mjesto gdje bismo se mogli skloniti? Pećina?
Napuštena koliba? Kućica?
– Da, na drugoj strani rijeke. – Pokaže na most u trenutku kad ga je
zapljusnuo još jedan golemi val. – Na vama je.
Odabir je bio očit. Nije bilo razloga, ali ipak je oklijevala. Zašto ju je
pomisao da se pretvara kako mu je žena prestrašila gotovo kao prelazak mosta?
– Prenoćište.
Pristojno kimne. – Dat ću vam minutu da obavite što trebate i skinete
odoru. – Pokaže na drveni križ na vratu koji je nosila od noći kad je pokušala
osloboditi sestru. – Sakrijte i to.
Bila je zahvalna na trenutku privatnosti. Zadovoljila je osobne potrebe i
potom na brzinu skinula veo i škapular, što nije bilo lako na kiši dok je sve na
njoj bilo potpuno mokro. Trudila se ne misliti na to kako bi u tom trenutku
bila na toplom i suhom u samostanu da nije ustrajao u tome da joj se pridruži.
Kad je završila, ponovno se omota pokrivačem i spremi odjeću u torbu. Bez
zaštite redovničke odore osjećala se... ranjivo.
Ali pred čime?
Upravo je spremila križ ispod obične crne halje koju je ostavila na sebi
kad se vratio i odmah je shvatila pred čime.
Oh, Bože.
56
Želudac joj se okrene. Skinuo je zastrašujuću kacigu i prvi mu je put

mogla vidjeti cijelo lice.
Prevarila se. Nije bio samo zgodan, bio je neodoljivo zgodan. Tamna
kosa, plave oči i grubo isklesano tijelo probudili su u njoj sve primitivne ženske
instinkte. Njegova usta... ta čeljust... te oči.
Uzdahne kako nije ni kad je bila mlada djevojka. Kakav trenutak da se
počne tako ponašati!
Kosa mu je u mokrim pramenovima visjela preko čela, brada mu je bila
dan ili dva neobrijana, a kiša mu se slijevala niz lice, ali sve to kao da je
pridonosilo njegovoj gruboj privlačnosti. Osjeti kako je nešto steže u prsima.
Odjednom shvati i užasne se. Znala je zašto se tako ponaša i zašto se
osjećala nelagodno od početka.
Tako mi svega, privlači me!
Instinktivno, poput zeca koji je prvi put ugledao lovca, Janet osjeti
potrebu potrčati. Možda ga je uvjerila da je posluša, ali dio nje pitao se je li
prelazak mosta išta manje opasan od noći provedene uz njega.
57
5. POGLAVLJE
Ewen je shvatio koliko je točno pogriješio dopustivši joj da ga uvjeri da

ne prijeđu rijeku tek kad je krčmarica otvorila vrata sobe.
Pogledom preleti preko prostorije na drugom katu, što nije dugo trajalo
pošto nije bila puno veća od jednog kreveta uz zid na drugoj strani. Osim malog
stola i stolice, u sobi nije bilo ničega. Nije bilo mjesta ni za što drugo.
Nemir ga udari u prsa poput sjekire. Nema šanse da će ostati tamo. Isuse,
morali bi spavati jedno uz drugo!
Upravo je želio zatražiti drugu sobu – puno veću – kad se punašna
gazdarica okrenula prema njemu ponosno se osmjehujući. – Ovo nam je
najveća soba, a mislim da je i najbolja. S onog prozora imate pogled sve do
dvora – reče veselo pokazujući na rolete iznad kreveta. – Krov je čvrst i ostat
ćete suhi i zadovoljni. Naravno, ovdje ne možemo paliti vatru zbog slamnatog
krova, ali toplo je i ugodno od vatre u prostoriji ispod i ako mi date mokru
robu, objesit ću je uz kamin pa će se osušiti do jutra.
Ni on ni sestra Genna nisu znali što bi rekli. To njemu nije bilo
neuobičajeno, ali pretpostavljao je da je rječita redovnica rijetko nailazila na
takvo što.
Krčmarica spusti hrpu plahti koje je nosila na krevet. Potom se okrene
prema sestri Genni i namigne znakovito pogledavajući prema krevetu
govoreći: – Ako vam treba još jedna deka, recite. Ali vaš je muž krupan
muškarac i trebao bi vas dovoljno ugrijati.
Sestra Genna problijedi još više i razrogači oči do nevjerojatnih razmjera,
da bi Ewen prasnuo u smijeh da se nije osjećao jednako kao i ona. Zatvor je
ublažen izraz. Ta je prostorija počela sličiti njihovoj sobi za mučenje.
Došao je u iskušenje da se zahvali krčmarici na trudu i krene niz stube,
ali to bi moglo privući upravo onu vrstu pozornosti koju je pokušavao izbjeći.
Zasad je sve dobro prošlo i nije se činilo kao da su privukli znatiželjne poglede.
Nije želio učiniti nešto čime bi to ugrozio.
Usto, dio njega znao je da je sestra Genna u pravu: bilo bi opasno pokušati
prijeći most po oluji. Oboje su bili promrzli i mokri do kože. Možda bi uspio
58
izgraditi privremeno sklonište, ali bila bi to duga, mučna noć vani na hladnoći
i kiši. Ovdje ga čeka drugačija duga i mučna noć, ali ona će barem biti na
toplom i suhom. Više je nije mogao gledati kako drhti; osjećao se... neobično.
Kao da bi učinio bilo što samo da prestane.
Snuždeno prihvativši situaciju, sažali se nad užasnutom ,,ženom“ koja
prvi put nije mogla pronaći riječi i odgovori umjesto nje.
– Soba je u redu – reče uobičajeno kratko. Govorio je engleski, jezikom
kojim je govorio puk u pograničnim gradovima. Iznenadio se otkrivši da ga i
sestra Genna govori poprilično dobro – iako s teškim naglaskom – što mu je
zaboravila reći. Djevojka je puna iznenađenja.
Shvati da je rekao nešto krivo kad se starija žena rastužila. Ali sestra
Genna odmah priskoči u pomoć. – Savršeno je sklonište od oluje – reče
krčmarici uz zahvalan osmijeh. – Sigurna sam da će nam biti vrlo udobno. –
Ushićeno uzdahne, što ga je pogodilo u mjesto gdje nije trebalo. – Je li to
pernati jastuk?
Krčmarica zablista. – Naravno, milostiva.
– Kako divno! Zaspat ću čim mi glava padne na to perje. Sigurna sam da
će me... – Nadao se da je jedini primijetio kratko oklijevanje. – Muž će me
možda ujutro morati izvlačiti iz kreveta. Ali čeka nas dugo putovanje.
Znatno smirenija, krčmarica potapša sestru po ruci kao da je djevojčica.
– Kamo ste rekli da putujete?
– Nismo rekli – odvrati Ewen.
Sestra Genna prostrijeli ga pogledom i zakoluta očima kao da se ispričava
zbog njegove nepristojnosti. – Majka mi je vrlo bolesna – reče tiho. – Nadam
se da ćemo na vrijeme stići do Londona.
– Jadno dijete – reče, opet je potapšavši. – Sve do Londona? Ali vi ste...
– Flamanci, gospođo – Genna se ubaci. Odlučili su biti oprezni ako itko
slučajno bude tražio talijansku redovnicu. – Otac mi je trgovac.
Morao je priznati da joj ovo dobro ide. Dobro je lagala za redovnicu.
Umalo joj je i sam povjerovao.
– Kako ste upoznali muža?
59
Ewen je bio prisiljen stajati na vratima još desetak minuta dok je Genna
zabavljala krčmaricu pričom kako su se slučajno upoznali na tržnici u
Berwicku prije nego što je „Bruce prouzročio sve ove probleme zauzevši
prijestolje“. Bio je siguran da ne izgleda poput tipa muškarca koji bi joj dva
tjedna ostavljao cvijeće pred vratima, ali krčmaricu je očarala njegova
„romantika“ i počeo se rumenjeti poput budale (što je maloj bezobraznici bez
sumnje bila namjera) pred njezinim odobravajućim pogledom.
Sestra Genna posjedovala je prirodni talent, Ewen shvati. Ako je želio
odagnati sumnje, ona je to učinila za njega. Napokon, nakon što im je obećala
poslati nešto hrane, žena ih ostavi same.
U trenutku kad su se vrata zatvorila, sva se strepnja vratila u punoj snazi.
Soba se punila njome. Zbog iznenadne tišine pitao se, je li sestra Genna
zadržavala drugu ženu kako bi odgodila upravo ovo.
Pokušavši prekinuti neugodan trenutak, napravi dva koraka prema stolu
i spusti kožnatu torbu koju je držao privezanu za sedlo. Skinuvši ogrtač s
ramena, okrene se prema njoj. Polako se udaljila do kreveta na drugoj strani
prostorije – daleko od njega koliko je mogla.
Tiho opsuje vidjevši joj oprez na blijedom licu. Gledala ga je kao da je
vuk, a ona sočno janje. Još gore, znao je da ima razloga. Sigurno je shvatila
koliko je već došao blizu da je poljubi.
Gdje mu je bila pamet? Ona je redovnica, zaboga! Nije se smatrao
posebno pobožnim čovjekom, ali crkva mu je predstavljala dio života kao
svakom muškarcu i ženi u kršćanskome svijetu. Žudnja za ženom za koju su ga
od malena učili da je sveta i bezgrešna bila je sramotna.
Ako mu sudbina besmrtne duše nije bila dovoljna, moguća šteta koju bi
mogao nanijeti Bruceovoj borbi – a samim time i svojoj – ako je dotakne,
trebala bi biti dobar podsjetnik. Bruceu je trebala potpora Crkve da pobijedi u
ratu, a Ewen je trebao Brucea ako želi da njegov klan preživi. Mogao je samo
zamisliti Lambertonovu reakciju ako se dozna da mu je oskvrnuo jednu od
pomazanih pomoćnica.
Međutim, ona mu zasigurno nije olakšavala situaciju. Nije se ponašala
poput ijedne redovnice koju je upoznao – ijedne žene, zapravo. I možda bi mu
bilo lakše zanemariti osjećaje da nije bio prokleto siguran da ih i ona osjeća.
60
Potišteno stisne usta vidjevši da drhti. Spustila je kapuljaču s glave i

zlatne lokne koje su joj bile slijepljene uz lice počele su se sušiti. Dovraga, ne
opet ta kosa! Osjeti trzaj u preponama i umalo opet opsuje. – Trebali biste je
poslušati i skinuti tu odjeću prije nego što se prehladite. – Kako je krčmarica
otišla, prebacio se na francuski.
Razrogačenih očiju, odmahne glavom. – Bit ću dobro. Ovdje je toplo.
Brzo ću se osušiti.
– Ne budite smiješni. Okrenut ću se dok se presvlačite i vaša će čednost
ostati netaknuta.
Na obrazima joj se pojave dvije ružičaste točke. Očito ju je uvrijedio
njegov ton. – Ne brinem se za čednost. Ponijela sam samo dvije halje, a ako se
sjećate, vojnik je uništio drugu.
On odveže torbu i izvuče leine* viška. – Možete obući ovo. – Očekujući
da će odbiti s obzirom na prozirnu tkaninu, dometne: – Omotajte se
pokrivačem koji je donijela za krevet.
Premišljala se minutu ili dvije dok udobnost nije pobijedila. – U redu.
Ali nemojte se okretati dok vam ne kažem.
– Ako i vi obećate isto. I ja ću se presvući.
Gledao je kako se bori protiv osmijeha na ustima i gubi. – Mogli ste
upotrijebiti malo tog šarma i u razgovoru s krčmaricom. Da nas Englezi dođu
tražiti, s veseljem bi vas predala nakon onog nimalo laskavog komentara o sobi.
I niste joj htjeli reći naše odredište? Ljudi će samo postati sumnjičavi ako im
odbijete odgovarati na pitanja.
Šarm? Nikad to nije čuo za sebe. Ali razgovarati sa sestrom Gennom bilo
je drugačije – lakše. Gotovo kao da razgovara s nekim od Čuvara. Njegova
oštrina i grubost nisu joj smetali.
– Vrijedi li isto i za vas, sestro? Mogu li vam vjerovati da nećete
provirivati?
Zarumeni se. – Naravno.
--------------------
* Tunika do koljena. Nap. prev.
61
Gledao ju je u oči. Nije ustuknula pred izazovom u njegovu pogledu, ali znao
je da nešto krije. Nešto u vezi s njom nije štimalo i namjeravao je doznati što.
– Presvucite se – reče grubo okrećući se.
Mnogo je puta skinuo odjeću u istoj prostoriji sa ženom, ali nikad toga
nije bio tako bolno svjestan. Iako su bih udaljeni više od metar i pol, zakleo bi
se da može osjetiti svaki njezin pokret.
Na brzinu se skinuo iz mokre odjeće i zamijenio je čistom tunikom i
hlačama.
A onda je čekao. Trebala joj je cijela vječnost. Počeo je okretati glavu...
– Provirujete li?
Žustro se okrene natrag. – Jeste li gotovi?
– Skoro.
Nekoliko minuta poslije, misleći da je već zasigurno gotova, opet proviri
preko ramena i opazi vitka leđa točno prije nego što ih je prekrila leineom.
Umalo zastenje i ukruti se poput koplja. Obuzela ga je požuda i bolna se
čežnja vratila. Bila je to njegova prokleta krivica. Zaslužio je jer je provirio.
Sad je imao sliku glatke, oblikovane, kremaste stražnjice koja je išla uz
glatke, oblikovane, kremaste grudi. Zidovi sobe za mučenje polako su se
smanjivali.
Ali nije cijela bila glatka. Namršti se prisjetivši se ožiljaka koje je
primijetio ranije. Kostrijet i bič? Ne bi rekao. Izgledali su poput opeklina.
Djevojka će mu uskoro početi odgovarati na pitanja.
– Možete se okrenuti – reče.
Još se uvijek mrštio. – Kako ste zaradili ožiljke na leđima?
Janet se nagonski ukoči. Ta tema nije budila sram, nego prirodni

obrambeni stav. Iako su izblijedjeli, znala je da su ožiljci neugodni oku. Ali
nekako su joj se činili prikladnima. Željela je podsjetnik. Nije smjela zaboraviti
svoju svrhu. Možda nije mogla promijeniti ono što je učinila svojim upletanjem
toga dana na mostu – ni vratiti Cailina – ali mogla se pobrinuti da iz toga
proizađe nešto dobro.
62
Sigurno se počela navikavati na Ewenovu izravnost jer je ni pitanje ni

zastrašujuće nepristojno ponašanje kad je započeo tako osobnu temu nije
iznenadilo. Imao je sreće sto joj ne nedostaje samopouzdanja.
Odjednom se zaustavi. Pogleda ga ispod oka. Zašto se sjetio ožiljaka? –
Provirili ste!
Slegne ramenima ispričavajući se. – Nisam namjerno. Trajalo je predugo.
– Bi li to trebala biti isprika?
– Ako želite.
Janet je pobješnjela.
– Nemate razloga brinuti se – reče. – Nemate ništa što već nisam vidio
stotine puta.
Ako ju je pokušao utješiti, nije uspio. Uvrijeđeno razrogači oči. – Stotine
puta?
Slegne ramenima, a nemarna ravnodušnost iz nekog ju je razloga još više
razbjesnila. Ne bi trebala mariti s koliko je žena bio i drži li je neupečatljivom,
ali rekao je to tako hladno da je zaboljelo.
– Kako lijepo što imate toliko materijala za usporedbu.
– Niste mi odgovorili na pitanje. Kako ste zaradili ožiljke? I prije nego
što mi pomislite reći isto što ste ranije rekli vojnicima, znam da nisu od biča i
kostrijeti.
-Jeste li vidjeli i „stotine“ ožiljaka za usporedbu?
Naceri se; njezina ljutnja očito ga je zabavljala. – I više.
– Znači da već dugo ratujete?
– Da. Sad mi recite o svojim ožiljcima.
Janet napući usne. Bio je poput Duncana. Ni njega nikad nije mogla
omesti. Bio je nevjerojatno uporan kad bi je ispitivao o nekom problemu koji
je uočio. Kad bi je barem Ewen Lamont podsjećao na brata i po drugim
stvarima. Ali osjećaji koje je Ewen budio u njoj zasigurno nisu bili bratski.
Kako se činilo, nije namjeravao odustati bez odgovora pa mu je odlučila
reći istinu. Barem dio nje. – Bila sam na mostu kad ga je pogodio grom. Ne
sjećam se točno što se dogodilo, ali izbio je požar i neke su se daske otkinule i
63
završile mi na leđima. Sestre su se svim snagama trudile zacijeliti ih, ali neki su
bili duboki.
Zurio je u nju kao da zna da mu nije rekla sve. Ali to je sve što mu je
namjeravala reći. Ne tiče ga se kako je završila na mostu.
– Zato niste željeli preći. Kad se to dogodilo?
Došao je red na nju da slegne ramenima. – Prije dosta vremena. –
Nadajući se da će završiti s temom, dometne: – Ne volim pričati o tome.
– Ne treba se sramiti ožiljaka. Oni su znak vaše snage. Preživjeli ste.
Naježi se. – Znam. Ne bole me ožiljci, nego sjećanja koja nose.
Ovaj je put shvatio i promijenio temu, iako, nažalost, nije bila ništa bolja
nego prošla. – Imate neobičan naglasak. Odakle ste?
Nadala se da nije vidio kako je blago ukočila ramena, ali već je naučila
da mu ne promiče puno stvari. – Otac mi je bio trgovac – reče držeći se iste
priče kao s krčmaricom. – Dosta smo se selili.
– I zato govorite tako puno jezika?
– Da. – Ali nije bilo lako. Jezici su joj oduvijek išli užasno. Odlučivši da
su dosta razgovarali o njoj, upita: – A što je s vama? Nisam upoznala puno
gorštaka koji tako tečno govore francuski, a nisu plemići... – Zaustavi se i
zarumeni.
– A pretpostavili ste da ja nisam?
– Nisam vas željela uvrijediti.
– Niste. Učio sam kod lokalnog plemića i imao instrukcije. Dobar sam s
jezicima. – Ona napravi grimasu, a on se nasmije. – Pretpostavljam da vi baš i
niste?
Odmahne glavom. – Latinski je najgori.
Riječi su bile vani prije nego što ih je mogla povući. Nadala se da neće
primijetiti, ali, naravno, jest.
– Pomislio bih da je lagan pošto je tako usko povezan s talijanskim.
– Za većinu ljudi jest – reče. Tobože zijevne. – Ako vam ne smeta, voljela
bih leći. Vrlo sam umorna.
64
I razgovor s njim bio je opasan. Bilo je lako zanijeti se na više načina. Na

nekoliko je trenutaka zaboravila da je redovnica – ili da će skoro postati – da
bi trebali ostati stranci i da su sami u sobi. Nekoliko se minuta uz njega osjećala
ugodno kao da su zaista muž i žena. Nekoliko minuta, intima se činila...
prirodnom.
Ali odjednom se opet osjećala neugodno sama s njim. Bila ga je duboko
svjesna kao muškarca. I koliko god se željela pretvarati da je redovnica, tijelo
joj je govorilo drugačije. Sama s previsokim, prezgodnim i premuževnim
ratnikom, počela se osjećati vrlo ženstveno i postala je svjesna te ženstvenosti
na način koji nije iskusila nikada prije.
Jače je navukla ogrtač preko ramena iako je u sobi odjednom postalo
prevruće. U pitanju je bila soba, zar ne? Ali to nije objasnilo toplinu na
mjestima gdje je nikada prije nije osjećala. Signali upozorenja palili su se svuda
oko nje. Mora se maknuti od njega.
Sigurno je i on postao svjestan napetosti u zraku jer je odjednom žarko
želio otići. – Ako mi date odjeću, odnijet ću je krčmarici da je objesi pokraj
vatre. Ne morate mi ostaviti svijeću; moći ću pronaći pod kad se vratim.
Zagrize usnu poželjevši ga pitati kad će se vratiti, ali nije ga željela učiniti
sumnjičavim. Jer nije imala namjeru biti tu kad se probudi.
S očevom sklonošću piću, Ewen nije baš bio za viski, ali ponekad mu je
godio njegov otupljujući učinak. Zadnji je put popio previše nakon što mu je
jedan od prijatelja i član Čuvara Visočja, William Gordon, ubijen u eksploziji
u Gallowayu. Prije toga, kad je s MacLeanom napokon stigao na sigurno
preživjevši pokolj Bruceovih ljudi kod Loch Ryana od ruke MacDowella. Od
osamnaest galija, samo su dvije preživjele.
Međutim, večeras mu povod za pijenje nije bila bol nakon gubitka
prijatelja, nego druga vrsta boli – požudna. Znajući da će cijelu noć provesti
budan i krut poput kamena ako nešto ne učini, dobrih je sat vremena ispijao
vrč viskija pokušavajući rashladiti vrelu krv. Došao je u napast kad mu se
pružio drugi način da ugasi žudnju u obliku ljupke konobarice, ali viski je već
zacijelo počeo djelovati jer koketiranjem i odvažnim pogledima nije budila
ništa u njemu.
65
Kad se vratio u sobu, bio je opušten, a izvor nevolje već je duboko spavao
i pod dekama se sakrio daleko od pogleda. Svoj je pokrivač prostro na podu
jedva primijetivši koliko je tvrd prije nego što je opijen zaspao.
Ali piće nije djelovalo u snu. Sanjao ju je. Imao je vatrene, nemirne snove
o lijepim, okruglim grudima i zaobljenoj stražnjici. Zamišljao je kako je dira,
hvata, rukama klizi preko svakoga centimetra golog, mekog mesa. Tijelo mu je
bilo vrelo, krv mu je ključala, a nos mu se napunio njezinim mirisom. Dojmovi
su bili tako snažni da se trgnuo iz sna. Ili je barem mislio da jest. Ali kad je
otvorio oči, ruka mu se nalazila oko njezina struka, a ona se nagnula nad njega
očiju razrogačenih od šoka.
U tom je trenutku znao da sanja jer je na kosi osjetio nježne pokrete
njezine ruke i mogao je čuti tihe, umirujuće tonove njezina glasa dok mu je
snove punila uspavljujućom pjesmom. Tijelo mu se opustilo. Napetost koja mu
se gomilala u udovima napokon je nestala pod nježnim, umirujućim dodirima.
Bilo je lijepo. Nikad nije imao majku koja bi ga spremila u krevet kad je bio
mali, ali pretpostavljao je da bi bilo slično tome. Zadnja stvar koje se sjeća prije
nego što je otišla bio je nježan osjećaj njezinih usana na obrazu.
Probudio se od hladnoće u sobi i prvih zraka sunca koje su se probijale
kroz pukotine na prozorskim daskama. Iako slabo, sunce mu je bolno probijalo
kroz mamurnu glavu poput noževa. Zatvori oči osluškujući mirne zvukove...
tišine. Potpune tišine.
Brzo opet otvori oči. Ignorirajući bol, pogled mu poleti prema ženi na
krevetu. Ili ženi koja bi trebala biti na krevetu. Ali i prije nego što je skočio na
noge i maknuo zgužvani pokrivač, znao je.
To nije bio san. Njegova je prokleta ,,žena“ nestala.
66
6. POGLAVLJE
Janet je vjerovala da joj srce nije počelo kucati sve dok već nije bila na
pola puta do Roxburgha.
Nakon što ga je uspjela uspavati, sišla je do ognjišta, uzela svoje stvari i s
lakoćom se iskrala pokraj usnulih gostiju prenoćišta pa nestala u hladnoj
jutarnjoj tami. Ali srce joj je skočilo ravno u grlo ranije kad ga je pokušala
prekoračiti kako bi došla do vrata, a on je otvorio oči i zgrabio je za ruku.
Je li bio budan ili u polusnu, nije znala, ali jedan dugi otkucaj srca mislila
je da će je povući na sebe. Uspaničila se znajući koliko je to jako željela. Morala
je nešto učiniti.
Bez razmišljanja, ispruži ruku i dotakne ga pokušavajući ga smiriti i
uspavati kao što je znala svoju sestru Mary nakon noćne more dok su bile djeca.
Ali dotaknuti njega nije bilo ni slično kao dotaknuti sestru.
Čak i dok je Janet žurila šumskim putem koji je spajao Trows i Roxburgh,
još je mogla osjetiti svilenkastu gustoću njegove kose na prstima. Muškarac –
posebno vojnik izgleda kao da se rodio na ratištu – zacijelo ne bi trebao imati
tako meku kosu? Ali tamni, sjajni valovi klizili su joj kroz prste poput najfinije
svile. Još je osjetila čvrstoću njegovih leđa i mišića ruku dok ga je pokušavala
opustiti i uspavati. Najviše od svega, još je osjetila njegovu bradu na ustima kad
mu je usne prislonila na grubu čeljust.
Što ju je, pobogu, opsjelo pa ga je poljubila? Još nije mogla vjerovati. Ali
pjevala mu je na uho, a obraz mu je bio tako blizu i izgledao je neodoljivo.
Mirisao je na viski i borovinu, a koža mu je imala tako... dobar okus.
Tamna i slatka, mrvicu ljutkasta. Obuzeo ju je nalet neobičnih osjećaja. Puls joj
se ubrzao, koža joj je postala osjetljiva i rumena, udovi teški, a grudi pune.
Bradavice su joj se ukrutile i odjednom je osjetila neodoljivi poriv da se tijelom
protrlja o njega.
Na jedan opasan trenutak, ondje u tami, poželjela se uvući pokraj njega.
Željela je da je primi u naručje i pokaže joj što muškarac može učiniti ženi. Sam
čin nije joj bio nepoznat, ali do tog trenutka nije mislila da je sposobna željeti
to.
67
Nijedan muškarac nije učinio da se tako osjeća.

Ubrzala je hod žureći što dalje od njega, prema Roxburghu i budućnosti
koju je isplanirala. Budućnosti koja nije uključivala bludne misli ili muškarca
koji bi je omeo. Postat će redovnica, pobogu!
To je željela, nije li? Osjeti bol u prsima prije nego što ga je otjerala.
Naravno da jest. Imalo je smisla zarediti se. Kako bi drugačije mogla nastaviti
ono što radi? Kao redovnica, imala je slobodu. Svrhu. Voljela je raditi za
Lambertona i bila je ponosna na sve što je učinila za Roberta.
Što je drugo mogla? Za plemkinju, postojale su dvije opcije: brak ili
samostan, a znala je da nije za brak. Dvaput se zaručila i oba su puta zaruke
prekinute smrću zaručnika. Rat je odnio puno života mladih škotskih plemića,
ali njihove su smrti za Janet bile znak da brak nije za nju.
Usto, bila je sretna, a iz vlastitog je iskustva znala da sreća i brak ne idu
zajedno. Otac je njezinoj majci zapovijedao kao robu, djevojačka ljubav sestre
Mary prema grofu od Atholla pretvorila se u patnju, a Duncan i Christina
većinu su vremena provodili svađajući se.
Zašto uopće razmišlja o tome? Da i odluči udati se, nikad se ne bi udala
za običnog vojnika, iako se nije činio običnim. Namršti se. Ona je kći Mara,
bivša kraljeva šogorica i teta njegovu jedinom nasljedniku. Odabir muža uopće
ne bi bio na njoj. Bio bi to politički brak kojem bi posredovao Robert.
Iz više razloga, grubi gorštak svilenkaste kose i neodoljivo privlačne
čeljusti nije za nju.
Praktički je trčala teško dišući i unatoč hladnoj jutarnjoj magli, kapljice
znoja pojavile su joj se na obrvama. Nije mogla pobjeći dovoljno brzo.
Zaključila je da je barem sat ispred njega, što je dovoljno vremena da pješke
stigne do Roxburgha čak i ako je pokuša slijediti – udaljen je otprilike kilometar
i pol. Ali za svaki slučaj, skrenula je sa staze kad se približila gradu i krenula do
dvorca okolnim putem kroz šumu.
Razmišljala je uzeti konja, ali nije željela riskirati da probudi konjušare.
Sad joj se to činilo kao rizik koji je trebala prihvatiti. Prekasno, začuje topot
kopita. Pogledavala je oko sebe poput uplašena zeca, očajnički tražeći skrovište.
Ipak, nanjušio ju je prije nego što je uspjela skočiti u rupu – ili, u ovom slučaju,
grm.
68
Srce joj je udaralo poput bubnja, ali nadala se da je namjestila

hladnokrvan i spokojan izraz kad se okrenula prema njemu. – Kako ste me
pronašli?
Nije se trudio odgovoriti. Na licu, opet pokrivenom kacigom, mogao se
vidjeti hladan bijes. Skoči s konja i grubo je zgrabi za ruku. – Ti mala luđakinjo,
želiš li poginuti?
Možda bi se naježila – vikanje ljutita muškarca s više od metar i
osamdeset čvrstih mišića nije bilo baš ugodno – da je nije razbjesnio. – Ako je
itko lud, to si ti, jer si pošao za mnom! Rekla sam ti već, ne trebam pratnju i ne
želim je. Nisam tražila da mi se pridružiš i ne treba mi dopuštenje da odem bez
tebe.
– To ti misliš.
Morala je priznati, osjetila je blag strah kad je zarežao i još je čvršće
povukao prema sebi. Ali onda se zapitala je li to možda nešto drugo kad joj je
srce naglo poskočilo, a toplina joj prošla kroz tijelo. Na tu se reakciju počela
navikavati pokraj njega.
Mili Bože, voljela je kako je mirisao – mješavina vjetra u kosi, šumske
borovine na koži i kože njegova cotuna.
Spusti glavu prema njoj i ona udahne, poželjevši da kaciga prekrije
čelične plavo-sive oči koje su sijevale opasno poput mača koji je opet nosio na
leđima. – Jesi li se zapitala bi li iznenadni nestanak moje žene iz kreveta prije
zore mogao biti malo sumnjiv?
Janet zagrize usnu trudeći se ne porumenjeti. Nije. Razmišljala je samo o
tome da treba pobjeći. – Sigurna sam da si smislio neki izgovor.
– Nisu svi dobri u laganju poput tebe.
Ovaj put nije mogla zaustaviti rumenilo. Nije znao ni pola toga.
Tvrdoglavo podigne bradu. – Čak i ako krčmarica bude znatiželjna, sigurna
sam da se ništa neće dogoditi.
– Jesi li sigurna? Ne bih rekao da bi se skupina engleskih vojnika koja se
približavala prenoćištu kad sam odlazio složila s tobom. Ali nadajmo se da će
izgovor biti dovoljan.
Engleski vojnici? Počne osjećati prvo peckanje savjesti. – Što si joj rekao?
69
– Da si otišla pomoliti se za majčino ozdravljenje u mjesnu crkvu prije

nego što nastavimo s putovanjem.
Opušteno uzdahne i kimne glavom. – To je dobar izgovor. – Iznenadila
se što se toga sjetio.
Pogleda je ispod oka kao da joj je pročitao misli. – Krčmarica mi je možda
povjerovala, ali Englezi sigurno neće ako nas odluče potražiti u crkvi.
– Ako nas doista traže i ako uspiju povezati, možda. Ali nema razloga
sumnjati ni u što. To je vjerojatno engleska izvidnica iz dvorca. – Istrgne ruku
iz njegova stiska i zakorači unatrag. Sve je to njegova krivnja. Da nije ustrajao
na tome da je otprati, ne bi se osjećala tako... zbunjeno i ne bi osjećala potrebu
za bijegom. – Žao mi je što sam te ostavila bez izgovora za krčmaricu, ali moram
nešto učiniti u Roxburghu i nećeš me spriječiti.
Janet vidi bljesak u njegovim očima i shvati da je pogriješila. Nije znala
je li u pitanju izazov u njezinim riječima ili nešto drugo. Ali prije nego što je
uspjela ponovno udahnuti, skine kacigu, povuče je u naručje i čvrsto stisne uz
svoje tijelo, jasno joj pokazujući što namjerava.
Ovaj put nije mogla poreći uzbuđeno drhtanje. Kao da joj je val topline
preplavio cijelo tijelo. Nije se mogla micati. Nije ga mogla odgurnuti.
Nije ga željela odgurnuti.
– To ti misliš – reče, prije nego što je ustima prekrio njezina.
Znači takav je osjećaj bio izgubiti kontrolu. Ewen nije znao što ga je
obuzelo kad ju je uhvatio u naručje, ali u trenutku kad je usnama dotaknuo
njezine, više ga nije bilo briga.
Imala je tako svilenkasto meke i slatke usne da je zastenjao okusivši je.
Krv i bijes koji su ključali u njemu tjerali su ga da bude brz i žestok, da je uzme
i opustoši, da se izgubi u slatkoj toplini koja ga je obuzela. Ali nešto jače utišalo
je primitivne porive i natjeralo ga da uspori.
Nevina. Bila je tako prokleto nevina i to je odjednom postala jedina
važna stvar. Koliko god očajnički žudio za njom, nije ju želio uplašiti. Popustio
je stisak, ublažio pritisak usana i ljubio je nježno. Meko. S poštovanjem.
70
Nije se mogao sjetiti da je ikada ustima zaveo djevojku, ali ovaj put jest.
Svakim vještim pokretom prizivao ju je k sebi, pokazivao joj – učio je – što želi
od nje.
Polako je mogao osjetiti kako šok nestaje, a tijelo joj se počinje opuštati.
Želio je muževno i srčano zarikati, ali zadovoljio se tihim stenjanjem.
Ali onda mu se privila bliže, uz zvuk koji mu je otišao ravno u međunožje
i umalo izbrisao sve dobre namjere.
Polako, govorio si je. Ti to možeš. To nije ništa što nisi radio stotine puta.
Umalo se nasmijao na preuveličavanje, prisjetivši se njezine reakcije –
neobično, činila se više kao ljubomora nego religiozna osuda – ali nije mu bilo
do smijeha kad je shvatio da ovo nije nalik ičemu što je do sada doživio.
Potpuno je drugačije iskustvo bilo ljubiti je i nije mu se svidjelo.
Osim što mu se svidjelo. Prokleto previše.
Uspori.
Ali nije mu olakšavala situaciju načinom na koji mu je zarila prste u
ramena dok ga je stiskala jače i jače i osjetio je kako se uzbuđuje.
Rukom joj pomiluje lice, prelazeći palcem preko nježno zaobljenog
obraza i osjetivši kako ga sve više steže u prsima svakim pokretom. Usne su joj
bile poput baršuna, dah poput meda, a mirisala je... Bože, mirisala je poput
buketa zumbula na suncu. Želio je utonuti u nju i okupati se u tom mirisu.
Prstima joj klizne oko vrata uranjajući u meke valove njezine kose.
Nosila je plašt s kapuljačom, ali kapuljača je pala i otkrila veličanstvenu zlatnu
grivu, nepovezanu, bez sumnje zbog žurna odlaska.
Trenutačno nije želio razmišljati o tome – ali dobra je stvar što je bilo
zapanjujuće lako pratiti je. Želio je samo razmišljati o nevjerojatnom osjećaju
njezinih usana na svojima, koliko je dobro osjetiti grudi prislonjene na
vlastitim prsima i bokove privijene uz njegovo međunožje, kako joj je kosa
svilenkasto meka pod prstima dok joj je držao glavu i ljubio je, i koliko će još
moći izdržati tako sporim tempom kad joj je svakim centimetrom, svakim
instinktom, svakom kapljicom krvi i kosti u tijelu želio staviti jezik u usta i
dublje je okusiti.
Zastenje razmišljajući o kruženju njezina jezika. Bit će tako dobro.
71
Odzvanjalo mu je u glavi, u srcu, u svakom dijelu tijela. Više nije mogao

čekati.
Opet prisloni usta na njezina i razdvoji joj usne. Potom joj jezikom ispuni
usta, progutavši njezin iznenađen uzdah.
Oh, Bože, tako je dobro! Čak i bolje nego što je očekivao. Uzbudljivije.
Slađe. Mračnije i erotičnije.
Povukao ju je bliže poželjevši osjetiti trljanje njezina tijela o svoje dok
joj je jezikom uranjao dublje i dublje u usta. Privio ju je uza se osjećajući kako
tone, kako mu tijelo povlači vrtlog užitka, tako silovit da se neće moći izvući.
Osjetio je snažne udarce njezina srca na svojemu, njezin šok, a potom
trzaj kad joj se tijelo probudila od strasti koja je između njih gorjela poput
požara – uzavrelo, razarajuće i neukrotivo. Nikad nije osjetio nešto tako. Ali to
je bilo ništa u usporedbi s osjećajima koji su eksplodirali u njemu kad je osjetio
prvi pokret njezina jezika na svome. To je izazvalo tako jak val topline u
njegovu međunožju da su mu koljena umalo počela klecati.
Možda je nevina, ali u njezinu odgovoru ili osjećajima koje je izazvao
nije bilo ničega nevinog. Zaboravio je ići polako kad ju je naslonio na drvo,
omotao njezinu nogu oko svoga struka i prepustio se strastvenom ludilu dok su
im jezici klizili i borili se plešući u grijehu.
Kurac mu je pulsirao na slatkom spoju između njezinih nogu. Nije se
mogao oduprijeti. Počeo se pomicati želeći osjetiti trenje dok joj se tijelo
migoljilo uz njegovo.
Sad nije razmišljao – je li ikad? – zavladali su nagoni. Ljubio ju je žešće,
rukama joj prelazeći preko tijela s posesivnošću koja je govorila da im je tamo
mjesto. Zgrabio ju je za nevjerojatne grudi, a potom za stražnjicu dok ju je
podizao čvršće uz sebe.
Oh, Bože, točno tu. To je to. Stražnjica mu se stisnula od pritiska. Bilo
mu je tako dobro da se borio protiv poriva da svrši.
Nije mogao dočekati da uđe u nju.
Spustio joj je usne na vrat, prekrivši joj mahniti puls ispod vilice i sišući
dok se nije počela izvijati i stenjati.
Vruće. Bilo je tako vruće da nije mogao disati.
72
Mogao je čuti kako ostaje bez daha, a kratki uzdisaji izluđivali su ga.
Osjetio je kako joj tijelo drhti predajući se i znao je da je njegova.
Moja. Ta je spoznaja odzvanjala kroz njega poput bubnja. Odmakne usta
i pogleda je. Lice joj je bilo rumeno, usne natekle, a oči poluzatvorene od strasti.
Pomislio je kako nikada u život nije vidio išta ljepše.
Nešto neobično komešalo mu se u grudima, osjećaj koji nikada prije nije
oćutio. Bio je jači od požude i posjedovanja, bio je mekši... slađi... važniji.
Ali onda je spustio pogled i sva požuda, sva strast, svi neobični osjećaji
iščeznuli su u jednom užasnutom dahu. Između grudi koje je upravo držao u
ruci visio je drveni križ.
U njemu se probudi sram, gorak i odvratan poput žuči.
Što, dovraga, radi? Ona je redovnica, pobogu! Zaprepastila ga je
neizmjernost njegova grijeha.
Ispustio ju je tako iznenada da se zanjihala i morao ju je uhvatiti prije
nego što padne na zemlju.
U jednom se trenutku Janet uspinjala preko vrata raja prema prekrasnom

moru svjetla, a u idućem je rukama mlatila u tami pokušavajući uhvatiti
ravnotežu prije nego što padne na hladno, čvrsto tlo stvarnosti.
Žustro sasijecanje najnevjerojatnijih osjećaja koje je iskusila ostavilo ju
je željnom, čeznutljivom i zbunjenom. Kad su je ruke koje su je čvrsto držale
iznenada opet uhvatile oko struka, uzdahne s olakšanjem i zgrabi ga kao da joj
život ovisi o tome.
Nemoj stati, željela je reći. Molim te, nemoj stati. Tako je dobro.
Ali onda ga je pogledala u oči i hladnoća – gađenje – vratila ju je u
stvarnost kao da ju je netko polio kantom ledene vode.
Istrgne mu se iz naručja, ali nije mogla skrenuti pogled. Zašto je tako
gleda? Što je učinila?
Potom se sjetila. Pogled nije bio usmjeren prema njoj.
Zurili su jedno u drugo u trenutku tihog užasa. Njezina jer se tako lako
predala, a njegova zbog srama i krivnje što je učinio. Bolje rečeno, što je mislio
da je učinio.
73
Da je uistinu redovnica, smrtni bi grijeh bio ljubiti je, a po mučnom

pogledu na njegovu licu, ta ga je spoznaja jako pogodila. Vidjevši dubinu
njegove patnje, Janet osjeti kako je nešto u prsima steže i peče.
Željela mu je reći istinu – i na trenutak umalo jest – ali onda se vratio
razum. Njezina redovnička odjeća bila je jedina stvar koja ih je razdvajala. Ako
je skine – figurativno – vrlo bi je vjerojatno skinula i doslovno.
Nakon tog poljupca, nije si vjerovala.
Nije mogla zamisliti...
Nije mogla pomisliti...
Nije shvaćala da može biti tako.
Nikad nije pomislila da je sposobna za takvo ludilo. Zasigurno je u
pitanju bilo ludilo kad su pokreti njegovih usana na njezinima, grešna senzacija
njegova jezika na njezinu i toplina njegovih ruku na njezinu tijelu mogli
izbrisati sav razum i učiniti da zaboravi sve što joj je važno?
Nije željela da je išta ometa u poslu za Brucea i Lambertona, a
instinktivno je shvatila da bi ovaj muškarac to mogao ugroziti.
Spusti mu pogled na usta. Za tanke usne koje je često čvrsto stiskao, bez
sumnje su bile meke i nježne poput meda kad je to želio. Kad smo kod toga,
nikad ne bi očekivala da se tako grub i divlji ratnik može ljubiti tako vješto i
nježno.
Očito su one „stotine“ značile nešto.
Zašto ju je zapeklo u prsima od te spoznaje?
Nije da je marila s kim je bio, uvjeravala se, samo nije voljela
iznenađenja. Posebno tako razorna. A taj je poljubac definitivno pripadao u tu
kategoriju.
Majko Božja, gotovo mu je dopustila da joj uzme nevinost! Istina,
praktički mu ju je predala nakon jednoga vješta poljupca i nekoliko uzavrelih
dodira.
Obrazi su joj gorjeli. Dobro, možda malo više od nekoliko. Morala se
suzdržati od pogleda dolje sjetivši se nevjerojatnog osjećaja krutog koplja
njegove muškosti na sebi. Željela ga je još bliže. Željela ga je – obrazi su joj
gorjeli – u sebi. Željela je to toliko jako da bi odbacila sve – krepost, moral i
74
čast. Odgojena je kao dama ne dopustivši nijednom od svojih zaručnika ni da

je nevino poljubi, ali od jednog pritiska njegovih usana, pretvorila se u
bludnicu.
Napeta tišina trajala je dok je napokon nije prekinuo. – Ovo se nije
trebalo dogoditi.
Za promjenu, slagali su se.
Sakrio je pogled i opet je gledala u onoga čvrstog i neumoljivog ratnika.
– Nadam se da ćeš prihvatiti moju ispriku, ali – tu je trebao stati –
razljutila si me.
Janet je bila užasnuta. – Znači, moja je krivica što te nisam pokorno
pratila i činila što želiš?
Pogleda je ispod oka zbog sarkastične izjave. – Možda bih se sjetio da si
redovnica kad bi bila pokorna i poslušna. I pobožna i iskrena, što se toga tiče.
Ne ponašaš se kao ijedna redovnica koju sam upoznao.
- Jesi li i njih upoznao na „stotine“ pa me možeš usporediti?
Ukoči se, a pogled mu postane oštar i prodoran poput čeličnog noža. –
Što ti se dogodilo s naglaskom?
Janet se nadala da nije problijedjela koliko je osjećala da jest. – O čemu
govoriš? – odgovori na francuskom s talijanskim naglaskom, vodeći računa da
ne pretjera.
Ali bio je poput lovca koji je upravo uhvatio zeca i nije ju namjeravao
pustiti. Uhvati je za lakat. – Što skrivaš, sestro? Tko si ti, dovraga?
U njoj se probudi strah dok su je pomno promatrale čelično plave oči.
Osjećala se izloženo i željela je pobjeći, ali nije se imala gdje sakriti. Srce joj je
divljački poskakivalo u prsima dok je veo koji je podigla između njih prijetio
da će se raspasti. Samo je željela da je pusti na miru.
– Nisam nevina djevojka u službi biskupa od St. Andrewsa koju si umalo
zaveo. To je sve što trebaš znati i sve što je bitno. Nemoj se pokušavati odriješiti
krivnje stvarima koje ne postoje i izmišljanjem isprika za vlastite postupke.
Pogodila ga je. On joj ispusti ruku i zakorači unatrag. – U pravu si.
75
Janet osjeti krivnju u prsima ponovno vidjevši sram na njegovu licu i

poželi ga dotaknuti. Ali ruku je čvrsto držala uz bok. Tako je bolje, uvjeravala
se.
– Nema isprike i neću se pokušavati opravdati. Imaš svako pravo kriviti
me za ono što se dogodilo. Budi sigurna da ću ispovjediti grijehe prvom
prilikom. – Namrgođeno stisne usne, što je počela smatrati neobično
privlačnim. Uputio joj je molećiv pogled, što je, pretpostavljala je, rijetkost i
nije mu pristajao na licu.
Podigne ruku prema glavi kao da je mislio prstima proći kroz kosu, ali
iznenada je spusti. – Gledaj, možemo li pokušati zaboraviti ovo i praviti se da
se nikad nije dogodilo? Ne želim probleme kada dođemo u Berwick.
Ništa ne bi voljela više. Ali Janet je sumnjala da će moći zaboraviti i
pretvarati se da se nije dogodilo. Čak i sad, dok ga je samo gledala, koža joj se
crvenjela od novog uzbuđenja. Strast, požuda... pohota. Poput Pandore, podigla
je poklopac i sad mora pronaći način da ponovno spremi sve te osjećaje. Ali
može li ih ikad ukloniti sad kad su oslobođeni?
Mora pokušati.
Probleme, rekao je. Očito je bio zabrinut da će reći Lambertonu što se
dogodilo. Janet ga je upravo htjela uvjeriti da bi prije progutala čavle nego
ispričala što se dogodilo kad se zaustavila razmišljajući o još jednoj stvari koju
je spomenuo: Berwick. Mrzila je upotrebljavati njegovu patnju protiv njega, ali
u ovom slučaju, uvjerila se da je opravdano. Čeka je posao.
Kimne glavom. – Ispovijed će mi pomoći. U Roxburghu postoji crkvica
gdje možeš otići dok obavim posao u dvorcu.
– Ne idemo u Roxburgh. Berwick je dovoljno blizu.
– Nije za mene. Usto, ako se vratim u Berwick bez slatkog kestenja,
biskup bi se mogao pitati zašto je tako i morat ću mu objasniti. – Oboje su znali
da ne govori o kestenju. – Nismo udaljeni više od kilometra. Molim te, bit ću
oprezna i nema razloga da misliš kako postoji ikakva opasnost. Radila sam ovo
stotine puta.
76
★★★
Njezino blago podbadanje i pokušaj da smanji napetost nije izazvalo ni

najmanji osmijeh. Ewen nije bio raspoložen za zadirkivanje.
Znao je što pokušava učiniti – iskoristiti njegovu krivnju protiv njega –
ali bio je previše ljutit na sebe i posramljen da bi pronašao energiju uzvratiti
joj. Ili si možda samo nije vjerovao dovoljno da započne još jednu svađu. Još je
uvijek bio zanesen nakon onoga što se upravo dogodilo. Kako je u potpunosti
izgubio kontrolu i kako se brzo poljubac razvio u znatno više.
Kako se mogao tako izgubiti? Njegov otac bio je onaj koji bi uzeo što želi.
Ewen je bio puno suzdržaniji od njega – obično.
Bilo je lako, shvati. Odgovarala je s takvom otvorenošću i gorljivošću, da
je bilo lako zaboraviti da je zabranjeno voće.
On nije jedini koji je zgriješio. Možda ne želi priznati – bio je dovoljno
pristojan da joj to ne istakne – ali željela ga je koliko i on nju.
– Molim te – ponovi. – Neće trajati više od jednoga sata i onda možemo
nastaviti.
Ewen je zurio u podignuto blijedo lice, u razrogačene plavozelene oči, u
ružičaste usne još uvijek natekle od poljupca i u klasične profinjene crte lica pa
osjeti kako mu se nešto pomaknulo u prsima.
Predat će se, dovraga. Ići će u Roxburgh. Zbog osjećaja krivnje, uvjeravao
se. Ne zato što bi joj dao što poželi dok ga je tako gledala.
– Mislim da si pogriješila zanimanje, sestro.
Ona zbunjeno zatrepće trepavicama dugim i pernatim poput gavranovih
krila. Mora se obraniti od iznenadnog zatezanja u prsima, ali tako je prokleto
lijepa da boli. – Kako to misliš?
– Trebala si izučiti pravo.
Na licu joj je promatrao kako shvaća da je pobijedila i pomisli kako
nijedno jutro, nijedna zraka sunca na obzoru ne može biti tako lijepa. – Hvala
ti.
Ewen ju je na trenutak gledao, a potom se na silu okrene, grubo kimnuvši
glavom.
77
Ovaj je put zbog krivnje možda dobila što želi, ali neće joj dopustiti da
ga opet zavede. Mora završiti s ovim, vratiti se u rat i pobrinuti se za budućnost
svoga klana. Udaljiti se od sestre Genne što je dalje moguće, postao mu je
prioritet. Za Ewena, nisu mogli dovoljno brzo stići u Berwick.
78
7. POGLAVLJE
Janet je bila u pravu. Kratko zaustavljanje u Roxburghu prošlo je bez

problema. Nitko nije podigao buku, nitko ih nije primijetio; štoviše, obavili su
to uz vrlo malo rizika.
Uvukla se u dvorac, sastala se s izvorom informacija koje bi mogle
promijeniti tijek rata i vratila se Ewenu u crkvu za manje od jednoga sata.
Važnost tog kontakta ne može se poreći, a Janet će biti usred događanja.
Ipak, bilo je teško biti uzbuđen. Možda je dobila bitku uvjerivši ga da
pristane, ali pobjeda se pokazala hladnom i usamljenom.
Ostatak puta od Roxburgha do Berwick-upon-Tweeda jahali su u
potpunoj tišini. Lakoća razgovora koju su imali nestala je. Njegovi kratki,
jednostavni odgovori vratili su se deseterostruko, zbog čega se prije čak činio
pričljivim. Tako je ukočeno jahao iza nje da se nije mogla opustiti. Nakon
nekoliko sati jahanja, tijelo joj se ukočilo pokušavajući zadržati razmak između
njih. Ugnijezditi se na njegovim udobnim, čvrstim prsima bilo je daleko
sjećanje.
Tijekom kratkih zaustavljanja za obrok ili da napoje konja, jedva da ju je
pogledao.
Nešto se promijenilo između njih i Janet je znala da je ona kriva. Osjećala
se krivom zbog onoga što je učinila, ali nije znala što da kaže. Još gore, znala je
da je tako bolje. Morala je obaviti posao, a morao je i on. Da se ispriča i kaže
mu istinu, samo bi zakomplicirala stvari.
Ali svaki put kad je pogledala, njegova je neumoljiva osobnost bila tako
hladno smirena da je nešto u njoj vrištalo. Željela ga je dodirnuti, povući iz
samotnog mjesta na koje je otišao. Ali s kojom svrhom?
Iako si je iznova govorila da čini pravu stvar, ništa nije pomagalo smiriti
nemir i nervozu u njoj. Međutim, tek kad su stali pred vratima samostana
Coldinghama, Janet osjeti prve tragove nečega što se moglo opisati samo kao
panika.
– Došli smo vidjeti biskupa – Ewen reče redovniku koji se pojavio nakon
što su pozvonili. – Recite mu da je došla sestra Genna s pratnjom.
79
Sišao je s konja i pomogao joj dok su čekali da se muškarac vrati.

Još nije pao potpuni mrak i bilo je dovoljno svjetla da mu može vidjeti
ukočenu čeljust. Zagrize donju usnu i rukama počne petljati po haljini
smišljajući što će reći. – Ewene, ja...
Okrene se prema njoj ravnodušna izraza lica. – Da?
Srce joj je divljački poskakivalo dok je tražila... što? – Ja... Hvala ti.
Nije znala zašto mu se zahvalila. Nije željela njegovu zaštitu ni društvo,
štoviše, žustro se tome protivila. Ali pružio joj je oboje i to je zahtijevalo nešto,
zar ne?
Kimne glavom i na trenutak je vidjela tračak one topline u njegovim
očima koju nije primijetila dok nije nestala. Što god da je namjeravao reći,
međutim, zaboravljeno je kad se redovnik vratio i otvorio vrata kako bi ih
odveo do biskupa.
Vodio ih je kroz dvorište u kućicu spojenu sa samostanom. Kako je
unutra bilo mračno, redovnik zapali nekoliko svijeća prije nego što ih je opet
ostavio same.
Dok su čekali da se biskup pojavi, Janet iznenada počne razmišljati što bi
Ewen mogao reći. Koliko god Lamberton bio sretan zbog kontakta u Berwicku,
nije mislila da će biti zadovoljan kad čuje što se dogodilo engleskim vojnicima
kraj Melrosea. Znala je da od Ewena ne može očekivati da mu to prešute, ali
nije bilo sumnje kako će to zvučati ako mu dopusti da on prepriča događaj.
– Bila bih ti zahvalna ako dopustiš da biskupu objasnim što se dogodilo
u šumi.
Lukavo podigne obrvu i odmah je znala s kolikom je lakoćom pogodio o
čemu razmišlja. – Siguran sam da bi.
Zaškrguće zubima. Iako se između njih nešto promijenilo, još uvijek se
nije morao truditi da je razljuti. – Želiš li mu ti onda reći sve?
Prostrijelio ju je plavkasto sivim očima. – Mislim da si već iskoristila taj
adut, sestro.
Janet osjeti toplinu u obrazima znajući da je u pravu. – Ne znam zašto
uvijek moraš biti toliko tvrdoglav. Nije da mu ja neću reći.
80
– Da, ali brine me kako ćeš mu reći. Vjerujem da bi kraj svijeta mogla
predstaviti kao dan na sajmu.
Janet napući usne. – Pretjeruješ. Budi siguran da će biskup biti svjestan
opasnosti.
– Da, ali hoćeš li toga biti svjesna ti? – Gledao ju je. – Obećaj mi da ćeš
prepustiti borbu muškarcima i kloniti je se, a ja ću ti dopustiti da dobrom
biskupu sve objasniš kako god želiš.
Uz malo truda, Janet prešuti oštar odgovor. Ali iznutra je gorjela.
Zbunjujući osjećaji od ranije nestali su. Prepusti borbu muškarcima. Ewen
Lamont žene je smatrao samo bespomoćnim, blesavim bićima koja trebaju
velika, snažna muškarca da ih štiti. Iako je zasigurno ispunjavao sve uvjete, nije
željela ništa s takvim muškarcem. Tjelesna privlačnost – bez obzira na to koliko
snažna – nije dovoljna. Trebala bi mu zahvaliti što ju je podsjetio.
– Bolje odluči brzo – reče. – Biskup dolazi.
Ništa nije čula. Ali namrštila se nekoliko trenutaka poslije kad je čula
nepogrešiv zvuk koraka.
– U redu, slažem se – reče ne osjećajući se ni najmanje krivom zbog laži.
Iako, tehnički, nije lagala. Prepustit će muškarcima borbu, ali to nije značilo
da neće nastaviti raditi ono što je radila do sada.
Pogleda je ispod oka kao da joj ne vjeruje, ali od daljnjeg ispitivanja spasio
ju je biskupov dolazak.
Lamberton se nasmije i pozdravi je, ali osmijeh mu nestane s lica kad
spazi Ewena. Janet nije trebala posebna moć opažanja kako bi vidjela da ga
biskup ne voli. – Očekivali smo vas ranije – reče Ewenu. – Vaši vas prijatelji
trebaju.
Janet osjeti Ewenovo stanje pripravnosti. Kao da mu se probudio svaki
mišić u tijelu. Pokušala je ne misliti na sve te mišiće i kako je dobar osjećaj
bio...
Zaustavi se prije nego što je stigla završiti misao. Bože, pomogni,
pretvorio ju je u bludnicu!
– Kad? – upita.
– Odmah. – Lamberton mu dade pismo koje je Ewen brzo otvorio i
pročitao.
81
Ona se namršti. Uz to što je tečno govorio više jezika, činilo se da njezin

obični vojnik također zna čitati.
Ali neće dobiti priliku da ga ispita. Okrene se prema njoj i pristojno se
nakloni. – Milostiva.
Moj Bože, to je to. Odlazi. Vjerojatno ga više nikad neće vidjeti. To je
željela, nije li?
Zašto se onda osjećala kao da joj netko strune srca povlači u suprotnim
smjerovima?
– Monsieur – jedva pro šapće, uzvraćajući mu naklon. Oklijevao je kao
da nešto želi reći, ali, poput nje, teško je pronalazio prave riječi. Pronašao je
krive. – Sjetite se obećanja.
Kad su se vrata iza njega zatvorila uz udarac, Janet si reče da je tako
najbolje. Tvrdoglavi muškarac koji žene smatra nižim bićima i obraća im se
svisoka nije za nju. Dosta joj je takva stava od oca i braće za cijeli život.
Posljednjih nekoliko godina dokazalo je ono što je već znala: bolje joj je kad je
sama.
Ewen joj nije povjerovao ni na tren. Iako nije namjeravao reći

Lambertonu što se dogodilo, namjeravao je Bruceu jasno izraziti svoje mišljenje
o redovnicama kao glasnicima.
Ali to će morati pričekati. Primio je pismo od Sokola. Sutherland je
navodno u nevolji i moraju izvući njega i njegovu ženu iz Engleske što prije.
Ewen požuri do obale sjeverno od dvorca Berwicka i sustigne ostale Čuvare
dok su jahali prema Huntlywoodu, gdje boravi Mary od Mara, Sutherlandova
žena, nadajući se da će je izvući.
Kako se ispostavilo, Sutherland ih nije trebao. Njihov posljednji „novak“
dokazao se vrijednim mjesta među Čuvarima Visočja podmetnuvši barut ispod
mosta kako bi osigurao ženinu sigurnost, a potom svladavši dvadesetak Engleza
da spasi sebe.
Ali putovanje natrag u dvorac Dunstaffnage na Sokolovu birlinnu bilo je
dvadeset četiri sata čistoga pakla. Sutherlandovoj ženi počeli su trudovi nedugo
nakon što je stigla na brod i zvukovi njezinih bolnih krikova nisu nešto što će
Ewen uskoro zaboraviti.
82
Dovraga, muškarcima s razlogom nije dopušteno približiti se rađaonici.

Slušati kako djevojka pati i biti bespomoćan kosilo se sa svakim primitivnim
nagonom u muškome tijelu. On ih je očito imao puno.
Sutherland, koji je poznat po svojoj nagloj naravi, sve ih je iznenadio
ostavši najmirnijim čovjekom na brodu. Da njegova žena rađa, Ewen bi
vjerojatno skočio u vodu.
Kad mu je u misli upala slika sestre Genne, ostavio ju je po strani. Ewen
je znao da će se jednom morati oženiti, ali ovo je prvi put da je pomislio o
„svojoj ženi“. Nije mu promakla ironija činjenice da je redovnica izvor njegova
nadahnuća.
Na sreću, Sutherlandov nasljednik pričekao je dok nisu stigli u
Dunstaffnage, gdje se Anđeo – Sutherlandova sestra Helen, koja je bila
iscjeliteljica Čuvara Visočja – mogao pobrinuti za porod. Po svemu sudeći, i
majka i dijete bili su dobro, ali čak dva dana poslije, Sutherland – ili Led, kako
su ga prozvali nakon tog paklenog putovanja – izgledao je zatečeno poput
čovjeka koji je prošao kroz dugu i divljačku borbu i nekako izašao živ.
Međutim, Sutherland u dvorac nije donio samo uzbuđenje zbog novog
djeteta; također je uspio otkriti važne informacije o Edwardovim ratnim
planovima kad primirje završi na kraju mjeseca. Rat s Englezima još se jednom
nazirao na obzoru i svaki član Čuvara Visočja nestrpljivo je čekao da prione
poslu i učvrsti Bruceovo kraljevstvo te pobijedi Engleze – ovaj put za svagda.
Ali Ewen nije zaboravio sestru Gennu (tko zna zašto) ni namjeru da
razgovara s Bruceom o velikoj opasnosti za ženske „crkvene glasnike“. Ewen
se obično trudio ostati otraga, ali ovaj će put načiniti iznimku.
Nekoliko dana nakon dolaska, ušao je u svečanu dvoranu koja je već bila
puna pošto je ručak odavno počeo i približio se podiju s namjerom da zatraži
privatni sastanak s kraljem u njegovu solaru.
Obilazio je prepune drvene stolove na istočnoj strani dvorane, izmicao
se služavkama s pladnjevima krcatim hranom kad je ovlaš pogledao glavni stol
i primijetio ženu pokraj kralja.
Ukoči se, a neobični trnci prođu mu kralježnicom i rašire mu se po cijeloj
koži. Nagnula je glavu prema kralju, ali nešto u njezinoj jarkoj, zlatnoj, plavoj
kosi podsjećalo ga je na nekoga. Stvar je bila u načinu na koji je svjetlo
83
obasjavalo različito obojene vlasi, od srebrno plave do zlatno smeđe i bakrene.

Nikad nije vidio takvo što – dok nije upoznao sestru Gennu.
Kratak pogled prema muškarcu s njezine druge strane govorio mu je da
je žena Mary od Mara, Sutherlandova supruga, koja se pojavila prvi put nakon
poroda. Ewen shvati da je to također prvi put da je dobro vidi na svjetlu. Bog
zna da je se klonio koliko je mogao na birlinnu.
Srce mu je neobično udaralo dok se približavao, gotovo kao da je osjetio
da će se dogoditi nešto važno.
Bio je udaljen otprilike tri metra kad je podigla pogled, a on se smrznuo
na mjestu kao da se zabio u kameni zid.
Kriste! Boja mu nestane s lica. To je ona. Sestra Genna. Ona je
Sutherlandova žena? Osjeti nepoznatu bol u prsima kao da ga je netko probo
užarenim nožem i okrenuo ga.
Ne. Šok mu se raščisti iz misli i shvati da to ne može biti ista žena.
Sutherlandova žena bila je trudna prije nekoliko dana, a sestra Genna nije.
Trebao bi znati, pomisli čvrsto stisnuvši čeljust, cijelu ju je ispipao.
Pomno proučivši ženin osmijeh dok je odgovarala na nešto što je Bruce
rekao, otkrilo je još razlika. Lice Mary od Mara bilo je punije, crte oko usta i
očiju bile su mrvicu dublje, a kosa joj je bila nekoliko centimetara duža. Imala
je iste neobične plavkasto-zelene oči poput sestre Genne, ali Maryne su
naginjale plavoj, a Gennine zelenoj.
Ipak, imale su istu blijedu kožu – iako je sestra Genna imala malo više
pjegica, uključujući i onu na strateškome mjestu iznad usnice – tanak nos,
visoke jagodice, tamne, čađave trepavice i pune ružičaste usne. Dovraga, čak
su im i obrve izgledale jednako.
Kako mogu biti dvije?
Istina mu padne na pamet. Mary od Mara imala je sestru blizanku. Svi su
čuli priču kako je djevojka nestala prije nekoliko godina nakon nepromišljenog
i propalog pokušaja da spasi sestru iz šaka prvoga Edwarda. Pretpostavljalo se
da je mrtva. Ta je pretpostavka očito bila pogrešna.
Most! Naravno. Djevojka je nestala kad se most srušio. Sestra Gena to mu
je sama rekla, ali nije uspio povezati.
84
Čvrsto stisne usta kad je shvatio punu važnost svoga otkrića. Mala
redovnica mu je lagala. Sestra Genna nije Talijanka, ona je Janet od Mara,
Maryna izgubljena sestra i, shvati, bivša šogorica Roberta Brucea. Bruceova
prva žena, Isabella, bila joj je sestra. Ewen stisne šake dok mu je bijes kolao
svakom žilom u tijelu.
Odjednom su neke proturječnosti koje je primijetio imale smisla.
Naglasak koji se pojavljivao i nestajao s bijesom. Kvalitetna potkošulja koju je
uočio tijekom napada.
Nož.
Dovraga, sjetio se gdje je vidio nešto slično! Zmija je imao gotovo
identičan nož.
Očito je šogorica o kojoj je Janet pričala bila Christina od Otočja, jedna
od najmoćnijih ljudi u Visočju i polusestra Lachlana MacRuairija. Christina se
udala za Duncana od Mara. Brat sestre Janet bio mu je dobro poznat; Ewen ga
je smatrao prijateljem. Borio se uz žestokog ratnika i na vlastite oči vidio kako
su ga MacDowelli obezglavili kod Loch Ryana.
Zna li Bruce da je Janet živa? Ewen je namjeravao doznati. Približi se
podiju u nekoliko koraka. Iako mu je pozornost bila usmjerena na kralja,
primijetio je da se najnoviji član Čuvara Visočja namrštio i pretpostavio da je
Sutherland zamijetio reakciju na svoju ženu. Ali to će riješiti poslije.
Kralj podigne pogled dok mu je prilazio i namršti se zamijetivši Ewenovo
smrknuto lice. – Je li sve u redu?
– Moram razgovarati s vama – Ewen brzo odgovori, a potom, sjetivši se
s kim razgovara, dometne: – Vaše Veličanstvo.
– Nisam završio s jelom.
– Važno je – Ewen ukočeno odgovori, iako je trebalo biti očito. Ewen je
na prste jedne ruke mogao nabrojiti koliko je puta nešto tražio od kralja. Držao
je glavu dolje, radio svoj posao i trudio se izbjeći sukobe. Možda ironično za
vojnika, ali izazivanje nevolja bio je način njegova oca, a ne njegov. Još jedan
razlog da izbjegava sestru Gennu, pomisli. Ona neće donijeti ništa osim sukoba.
A to nije način da se ogradi od divljeg oca i rođaka pobunjenika.
Bruce ga mrko prostrijeli pogledom. – Bolje ti je da bude.
85
Tor MacLeod, vođa Čuvara Visočja, promatrao je s druge strane stola.

Kad je kralj ustao, on je postupio jednako.
– Nasamo – Ewen reče.
Bruce nije skrivao da je ljutit, ali odmahne žestokom poglavaru Čuvara.
Ewen je slijedio kralja u grofov solar, malenu sobu smještenu odmah
pokraj svečane dvorane, i pričekao da kralj sjedne na stolicu nalik tronu.
Poglavar MacDougalla predao je Bruceu i stolicu i dvorac nakon poraza u
ključnoj bitki kod Prolaza Brandera dva ljeta prije.
– Dobro, što to nije moglo čekati, Lovče?
Kralj ga je volio zvati ratnim imenom čak i kad nije bilo opasnosti da će
mu identitet biti otkriven. Prezime Lamont bilo je omraženo gotovo kao
Comyn, MacDougall ili MacDowell i Bruce gotovo kao da se nije želio
prisjećati njegove povezanosti.
Ewen nije gubio vrijeme. – Zna li Mary od Mara da joj je sestra živa i da
radi kao glasnica za Lambertona?
Nedostatak reakcije s kraljeve strane odgovorio je na Ewenovo prvo
pitanje: Bruce je znao. – Milostiva Janet nestala je prije više od tri godine. Kako
možeš biti siguran da je živa?
Ewen spusti ruke na stol i nagne se prema kralju. – Zato što sam proveo
dva dana prateći je u Berwick nakon što su je umalo silovali engleski vojnici
kod samostana Melrosea.
Kraljev izraz napuknuo je na spomen riječi silovanje, ali Robert Bruce
bio je jednako žestok poput njegove elitne skupine ratnika i nije se usudio
istrgnuti krunu iz ruku Edwarda od Engleske pokazivanjem osjećaja. Samo
netko tko ga je znao dobro kao Ewen uočio bi tu reakciju. Brzo je otklonio
zabrinutost s lica i hladnokrvno prstima počeo lupkati po stolu. – Kako možeš
biti siguran da je to Janet? Je li ti sama rekla?
Zato što Ewen još uvijek može vidjeti njezino prokleto lice u snovima.
Još može osjetiti meki obraz koji je držao u ruci. Još može okusiti senzualne
usne koje su se pomicale pod njegovim.
Bio je dovoljno ljutit da kaže Bruceu kako je točno znao, ali, za
promjenu, pregrize jezik, iako ne u potpunosti. – Dobro znate da sestra
86
„Genna“ skriva pravi identitet i pretvara se da je Talijanka. Što vam je, pobogu,
da dovodite bivšu šogoricu u takvu opasnost?
Bruceove oči potpuno pocrne. – Budi oprezan, Lovče. Navikao sam na
tvoj izravan način obraćanja, ali ja sam ti kralj. Nije me briga koliko si dobar
tragač i koliko Stewart vjeruje u tebe; kontrolirat ćeš bijes dok razgovaraš sa
mnom ili ćeš pronaći drugu vojsku.
Ewen se pribere nakon oštre opomene – i nakon što je shvatio koliko se
izbezumio.
Razljutiti kralja vjerojatno nije najbolji način da Lamontima vrati staru
slavu. Oprez mu proradi i, iako ne bez imalo truda, Ewen se uspije obuzdati. –
Ispričavam se, Vaše Veličanstvo.
Bruce je pozorno zurio u njega tamnim očima tvrdim poput oniksa dok
je prstima i dalje zloslutno lupkao po stolu. Drugi se muškarac možda počeo
meškoljiti, ali Ewen je stajao savršeno mirno dok je kralj razmišljao hoće li
prihvatiti ispriku i, očito, procjenjivao koliko mu može reći. – Ako si sreo moju
bivšu šogoricu, vjerojatno možeš pretpostaviti da mi ništa nije rečeno. Sama je
došla na tu zamisao. Doznao sam da je preživjela i što radi za Lambertona tek
prije otprilike godinu dana kad se vratila iz Italije, gdje se sklonila nakon što je
pokušaj da spasi sestru pošao naopako.
To objašnjava talijanski.
Bruce odmahne glavom. – Čovjek joj se mora diviti... imala je hrabrosti
poći za sestrom u to vrijeme. Lovili su nas poput pasa. Nismo se imali gdje
sakriti. Edwardova vladavina terora bila je u punoj snazi, imao je oči i uši
posvuda. Čak se ni Atholl nije usudio pokušati stupiti u kontakt sa ženom prije
nego što je pobjegao na sjever, ali Janet je uzela nešto ljudi od šogorice
Christine MacRuairi i oplovila pola Škotske pa odvažno ujahala u Englesku
kako bi izvukla sestru točno pod Edwardovim nosom. – Jedna strana usta mu
se iskrivi. – Zamalo je i uspjela.
To je zvučalo poput nje. Ali priča koja je budila kraljevo divljenje samo
je više razljutila Ewena. Tada, kao ni sada, djevojka očito nije shvaćala u kolikoj
je opasnosti. Rekao je to kralju koji mu nije proturječio.
– Kaži mi što se dogodilo – Bruce reče.
Ewen mu dade kratak, ali precizan izvještaj o tome kako su on i MacLean
pronašli dvije redovnice okružene vojnicima i kako je „sestra Genna“ zaštitila
87
svoju mladu suputnicu i prijetnjama se obranila od vojnika. Opisao je kako je

MacLean otišao za pismom kako bi se pobrinuo da stigne do Brucea (što i jest)
i kako je Ewen ustrajao da otprati Janet do Lambertona.
Kraljevo ozbiljno lice dok je Ewen opisivao napad razvedrilo se uz blag
osmijeh na kraju priče. – Siguran sam da baš nije bila sretna zbog toga. Janet je
bila tvrdoglava čak i kao djevojčica i mrzila je slušati zapovijedi. Pretpostavljam
da se ta želja za samostalnošću s godinama samo pogoršala. Iznenađen sam što
te nije pokušala razuvjeriti.
– Pokušala je.
Kralj podigne obrvu. – I nisi nasjeo na njezinu slatkorječivost? – Prasne
u smijeh. – Volio bih da sam to mogao vidjeti. Nakon što joj je umro otac,
djevojka je neko vrijeme živjela sa mnom i Isabellom. Ne mogu ti reći koliko
sam je puta pokušao kazniti zbog nestašluka i završio pustivši je, osjećajući se
kao da sam ja taj koji je zaslužio da ga pošalju najbližem svećeniku da se pokaje.
Ewena nisu zanimala stara sjećanja na Janetine mladenačke nestašluke;
više su ga zanimala ona nedavna. – Englezi stežu omču oko pograničnog
područja pokušavajući uništiti naše crkvene komunikacijske kanale. Postalo je
iznimno opasno za sve glasnike, ali žene su posebno ranjive.
Prisjetivši se ranijeg ispada, Ewen se trudio ne zvučati kao da ga opet
kritizira, ali Bruce je svejedno prepoznao kritiku. – Ne možemo pobijediti u
ratu bez potpore Crkve... trebaju nam i muškarci i žene. Svjesni su opasnosti u
trenutku kad pristaju na zadatak i neću ih preispitivati, niti ću odbiti pomoć
samo zato što dolazi od žene. Janet je jedina osoba kojoj mogu vjerovati u vezi
s ovim.
Ewen stisne usta kako mu ne bi proturječio. Ali nije razumio što može
biti toliko važno da joj ugrožava život.
-Jesi li zaboravio što je Bella učinila za mene? – Bruce upita, misleći na
MacRuairijevu ženu, bivšu groficu od Buchana koja je godine provela u
engleskom zatočeništvu zbog uloge u kraljevoj krunidbi, a dio toga u kavezu.
– Ili kako mi žena, kći i sestre još uvijek pate zbog istog cilja?
– Upravo to želim reći – Ewen odvrati. – Ženama nije mjesto u
zatvorima i kavezima. Naša je dužnost...
Zaustavi se prije nego što je izgovorio uvredljive riječi, ali bilo je
prekasno.
88
– Naša je dužnost da ih zaštitimo – kralj završi misao.

Ewen ustukne. Dovraga, opet je pogriješio! Kralja je još uvijek mučilo što
se dogodilo njegovim ženama i krivio je sebe zbog sudbine koja ih je zapala.
Nije trebao Ewena da ga podsjeti.
– To nije uvijek moguće – kralj reče tiho. Zaustavi se na trenutak prije
nego što je pročistio grlo i nastavio glasnije: – Tvoji strahovi o mojoj bivšoj
šogorici nisu bezrazložni, ali nemoj da te to zabrinjava. Već sam počeo s
pripremama za njezin povratak čim uspijem dogovoriti zamjenu, što neće biti
lako.
Ewen se nije trudio sakriti olakšanje. – To mi je drago čuti, Veličanstvo.
– Sutherland mi to otežava upitima u ime svoje žene i zanimanje za
djevojku ponovno se budi, a uz ono što si ti rekao... – Slegne ramenima. – Janet
će morati razumjeti.
Nije zvučao ništa više uvjereno od Ewena.
– Milostiva Mary ne zna da je živa?
Bruce odmahne glavom. – Mislili smo da je sigurnije za sve ako to ostane
tajna. Donedavno nisam bio siguran kome je Mary odana. Puno je godina
provela u Engleskoj.
– Siguran sam da će joj laknuti.
– Bit će bijesna – Bruce nezainteresirano odgovori. Prasne u smijeh. –
Ali nadam se da ću je smiriti svadbenim planovima.
Ewen se namršti. – Svadbenim planovima? Ali mislio sam da su
Sutherland i Mary već vjenčani.
– Jesu. Govorim o vjenčanju njezine sestre.
– Ali Janet je... – Prije nego što je Ewen stigao izgovoriti riječ, shvatio je
istinu. Zurio je u Brucea osjećajući se kao da ga je netko udario u prsa. Ili možda
malo niže.
Bruce se osmjehne. – Nije se zaredila.
Brana je pukla kad se bijes opasno probudio u njemu. Osjećao se kao da
mu se cijelo prokleto tijelo trese. – Ona se pretvara da je redovnica?
89
Ubit će je ili ljubiti dok ne zaradi grijehe koje je plaćao, a ona počne
moliti za oprost zbog mučenja kroz koje je prošao – nije još odlučio. Bilo kako
bilo, previše privlačna mala ne redovnica će platiti.
Bruce je namršteno zurio u njega, ali Ewen je bio previše ljutit da bi
sakrio reakciju. – Počelo je kao nevina pogreška – kralj objasni – ali završilo je
kao najbolji način da je zaštitimo. Tko bi pomislio da je Janet od Mara talijanska
redovnica? – Tko, doista? Ewen je ključao osjećajući se kao da će mu glava
eksplodirati. Koliko mu treba do Berwicka? Odbrojavao je sate. „Sestra Genna“
ovaj se put neće izvući riječima. – Lamberton je rekao da se djevojka doista
namjerava zarediti, ali kad čuje kojeg sam joj muža odabrao, siguran sam da će
se predomisliti.
Ewen je mislio da je spoznaja o tome kako mu je lagala, pustila ga da se
grize jer ju je poljubio i potom to iskoristila protiv njega dovoljno loša. Prevario
se.
Vjenčanje? Svaki nagon u tijelu ustuknuo je na samu pomisao.
– Koga? – upita ravnodušnim glasom.
Kralj ga neobično pogleda. – Mladoga Waltera.
Kao da je primio udarac koji ga je gotovo prepolovio. – Stewarta?
Kralj kimne glavom.
Ewenov lenski gospodar i sin čovjeka kojem je dugovao sve. Vrata koja
su se na trenutak otvorila naglo se zatvore. Ako je Ewen razmišljao o nečemu
ozbiljnijem s Janet od Mara – čak i sekundu – spoznaja da je namijenjena
Walteru Stewartu u glavi mu je podigla zid puno moćniji od zaređivanja.
Sve što je Ewen imao dugovao je Jamesu Stewartu – dom, zemlju,
školovanje, mjesto u Bruceovoj vojsci – i sad je ta odanost pripadala njegovu
sinu. Nadalje, svaka nada u obnavljanje stare slave klana uz Brucea je ovisila o
Stewartima.
Proganjajući ženu namijenjenu svome lenskom gospodaru, neće omiliti
nikome. Neće ugroziti sve za što se borio zbog žene, posebno ne zbog one koja
ga ljuti pola vremena. Više od pola vremena.
Bez obzira na to koliko ga je uzbuđivala.
Bez obzira na to što je prva žena s kojom je razgovarao, a da se nije
osjećao kao da je svaka riječ iz njegovih usta pogrešna.
90
Bez obzira na to što joj je vidio lice svaki put kad bi zaklopio oči.
Smiješna zamisao padne mu na pamet: što ako može uvjeriti Stewarta da
se skloni na stranu? Dovraga, čovjek bi mogao reći da bi mu Ewen učinio
uslugu. Janet je vjerojatno barem šest godina starija od osamnaestogodišnjega
Waltera i neizmjerno mudrija. Djevojka bi dečka vjerojatno pojela živog.
Ali Ewen je zdrobio tračak nade prije nego što se rasplamsa. Koga,
dovraga, zavarava? Ona je bivša kraljeva šogorica. Kći, sestra i grofova teta. On
je poglavar s nešto zemlje u Cowalu, s posjedom koji je bijedan u usporedbi sa
Stewartovim – čak i s njegovim rođakom prije nego što su Lamonti lišeni
imovine.
Čak i da ju je želio – što vraški sigurno nije rekao – Janet od Mara nije za
njega.
Ili se samo uvjeravao u to tijekom dugih mjeseci koji su uslijedili.
91
8. POGLAVLJE
Roxburgh, granice Škotske, jesen 1310.
Jezivi trnci prošli su joj kralježnicom. Janet se nervozno osvrne i

pregleda područje iza sebe, ali ništa se nije činilo neobičnim. Nitko nije obraćao
pozornost na nju. Sigurno je u pitanju vrijeme.
Bio je to vruć jesenski dan i sunce je nemilosrdno udaralo u debelu crnu
vunu njezine halje dok je čekala da se skupina djevojaka pojavi u gomili koja
se spustila na glavnu ulicu na tržni dan. Djevojke su kasnile, ali kako su i prije
kasnile, nije se pretjerano zabrinula.
Provodila je vrijeme razgovarajući kratko s ljudima koji su se zaustavili
kako bi je pitali za robu (prednost pretvaranja da govori samo talijanski i
francuski) i s drugim redovnicama i fratrima koji su donijeli svoju robu na
tržnicu, a prisluškivala je i razgovore seljana oko sebe pretvarajući se da ne
razumije o čemu govore.
Kao i obično, razgovarali su o ratu. Otkad je Edward krajem prošloga
proljeća s vojskom otišao sjeverno u Škotsku, razgovaralo se o maločemu
drugome.
Još je jedna opskrbna povorka nestala – reče jedan od trgovaca na štandu
iza nje.
Naćulila je uši.
– Opet Bruceovi fantomi? – drugi upita, gotovo šapćući s poštovanjem.
– Da – prvi odgovori. – Pojavljuju se iz magle poput utvara i kolju sve
na putu mačevima kovanim u ognjevima Valhale, a potom ponovno nestaju u
tami. To je vražja magija – pro šapće. – Kako bi drugačije mogli znati gdje će
biti ljudi kralja Edwarda?
Priče o tajanstvenoj skupini ratnika – „Bruceovim fantomima“ – raširile
su se pograničnim područjem poput požara. Bili su ili vragovi ili heroji, ovisno
na kojoj se strani nalazite. Ali čak je i među neprijateljima postojala određena
količina divljenja i strahopoštovanja kad se pričalo o njihovim pothvatima.
92
Poput svih dobrih legendi, priče su postajale bolje sa svakim prepričavanjem.

Da su ratnici izveli samo četvrtinu podviga koji im se pripisuju, bili bi
impresivni.
Običan narod možda ih je smatrao fantomima, ali zapovjednici kralja
Edwarda bili su savršeno svjesni da su samo ljudi – možda iznimni, ali ipak
samo ljudi. Nagrade za nekog iz „Bruceove tajne vojske“ bile su zapanjujuće.
Ali bilo je teško uhvatiti muškarce čiji su identiteti zakriveni velom tajne.
Osim jednoga. Janet nije mogla vjerovati da je ozloglašeno kopile, brat
njezine bivše šogorice, Lachlan MacRuairi, jedan od Robertovih odabranih.
Janet je upoznala razbojnika samo jednom – na Duncanovu vjenčanju prije
nego što su Lachlana optužili da je ubio ženu – ali to je bilo dovoljno. Veliki,
zastrašujući ratnik, naravi crne poput njegove kose, užasavao ju je. Otkad ga je
John MacDougall, grof od Lorna, razotkrio, cijena Lachlanove glave bila je
gotovo kao i Bruceova.
Janet je uživala u pričama kao i ostali, ali zanimali su je pravi ljudi iza
mitova.
– Koliko? – upita drugi trgovac. Nije željela pogledati, ali po glasu je
pretpostavila da je tek mladić.
– Četvorica protiv gotovo dvadeset engleskih vojnika. – Gotovo je mogla
čuti kako stariji trgovac odmahuje glavom. – Kako se kralj Edward može
natjecati s takvom magijom?
Janet jedva zadrži osmijeh. To nije magija, nego njezine poruke – ili
barem one koje je prosljeđivala. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, postala
je posrednica između Roberta i njegova najvažnijeg – i najtajnijeg – doušnika
u neprijateljskom taboru. Samo je šačica ljudi znala identitet njihove doušnice.
Štoviše, Robert je toliko štitio njihov izvor da Janet nije bila sigurna bi li
riskirao s njom da ona nije bila dostupna za posredovanje. Morala je biti žena
– da umanji šansu da otkriju doušnicu – i netko kome je mogao vjerovati. Poput
bivše šogorice.
Svake prve subote u mjesecu, sestra Genna nosila je vezove dobrih
sestara iz ženskoga samostana Mont Carmel izvan Berwicka na tržnicu ovdje u
Roxburghu, jednom od ključnih Edwardovih sjedišta u pograničnom području.
Fino istkani proizvodi bih su omiljeni među damama u dvorcu i uvijek su s
uzbuđenjem dočekivale talijansku redovnicu. Ako bi Janet povremeno
93
pronašla preklopljen komadić pergamenta u jednoj od torbi koje su gledale (ili

ostavila jedan kao danas), znala je da će se „Bruceovi fantomi“ uskoro pojaviti.
– To nije u redu – stariji trgovac nastavi. – Bruce je vitez, a krije se po
šumama i selima poput plašljivog miša dok fantomske razbojnike šalje da
pljačkaju naše hrabre i plemenite vojnike. Edward će se morati vratiti u
Englesku kako bi prezimio, a da se s izdajnikom nije našao na otvorenom.
Janet se morala složiti s analogijom o mišu – s Edwardom u ulozi mačke
– ali Robert Bruce nije kukavica. Ipak, razumjela je nešto što ovi ljudi nisu:
borba se može dobiti izbjegavanjem jednako lako kao izravnim okršajem – sa
znatno manje rizika.
Zašto bi se Robert borio na otvorenom? Trenutačno ne bi dobio ništa
suprotstavivši se Edwardu na ratištu. Brzi, iznenadni napadi iz grmlja koji su
trebali uznemiriti i obeshrabriti neprijatelja možda nisu „viteški“, ali donosili
su mu sve potrebne pobjede. Kad bude spreman, Robert će se na otvorenom
suprotstaviti moćnoj engleskoj vojsci s vitezovima, oklopima i ratnim konjima.
Ali do tada, rat će se nastaviti.
Janet uzdahne, a tuga i odlučnost preplave je u sjetnom valu. Ako se
potajno nadala da će rat uskoro završiti, znala je da nije tako. Škotska, sestra i
ono što je ostalo od njezine obitelji morat će još malo pričekati.
Razgovori su se nastavili oko nje, ali Janetino je zanimanje opadalo kako
je jutro odmicalo, a sunce se uspinjalo visoko na nebu. Pobogu, kao da je
sredina ljeta tijekom toplinskoga vala! Obrisala je čelo vlažnom krpom, po tko
zna koji put poželjevši poderati prokleti veo i halju.
Iznenadila ju je žestina vlastite reakcije. Činilo se kao da se Janet osjeća
sve neugodnije u odjeći koja ju je tako dugo štitila i skrivala.
Napući usta točno znajući tko je odgovoran za njezino nezadovoljstvo.
Prije nego što joj je Ewen Lamont uletio u život i sve uništio zbunjujućim,
užarenim poljupcem, jedva je primjećivala odjeću na sebi. Ali sad, svako jutro
nakon što bi se okupala, oblačila se uz osjećaj da radi nešto neispravno. Činilo
se pogrešnim pretvarati se da je redovnica kad su joj misli – snovi – bili
ispunjeni takvim grijesima. A namjera da postane redovnica... to se također
činilo pogrešnim. To nikad nije bilo zvanje za nju na način na koji je trebalo,
ali činilo se praktičnim rješenjem koje bi joj omogućilo da nastavi raditi ono
što voli.
94
Bio je to jedini način; proklet bio što to uopće preispituje zbog njega!
Bila je smiješna. Sve te mjesece još je uvijek razmišljala o muškarcu kojeg
vjerojatno više nikad neće vidjeti i koji ju je već vjerojatno zaboravio. Koji je
potpuno neprimjeren za nju. Koji bi žene u modernom svijetu stavio samo na
jedno mjesto, a to je iza zidina dvorca.
Zašto ne može prestati razmišljati o njemu? Zašto joj je kratko vrijeme
prevedeno s njim još uvijek bilo na umu nakon toliko vremena? I zašto se
osjećala krivom što mu je lagala?
Laži su neophodne u ratu. Ako joj treba dokaz da je učinila pravu stvar,
morala je samo pomisliti na današnji dan. Njezina uloga u Robertovoj mreži
postala je puno važnija nego što je sanjala. Robert ju je trebao.
Tako je najbolje. Naravno da jest. Bilo joj je drago što se Ewen nikada
nije vratio. Iskreno. Već ju je dovoljno zbunio.
Već drugi put tog jutra, Janet osjeti trnce u vratu i okrene se.
Pregledavala je gomilu seljana i pomno promotrila vojnika među njima, ali
nitko nije obraćao pozornost.
Dugo čekanje učinilo ju je nervoznom. Na sreću, kad je ponovno
pogledala uzbrdo prema dvorcu, vidjela je da je gotova s čekanjem. Skupina od
desetak dama spuštala se nizbrdo prema selu. Bile su lako uočljive zbog jarkih
boja i finih halja i nakita. Blještale su poput dijamanata u moru dosadnoga
sivila.
Janet nije mogla potisnuti napad čežnje u prsima. Nekoć je i ona izgledala
poput njih. Kao djevojka, izluđivala je oca sklonošću da potroši „prokleto
bogatstvo“ na najnoviju modu iz Francuske i Engleske.
Ali sad...
Spusti pogled na vrelu, običnu crnu haljinu na sebi koja nije izgledala
puno bolje od kostrijeti. Stegne je u prsima. Je li grijeh što opet želi biti lijepa?
Napući usta govoreći si da se prestane ponašati tako blesavo. Ali točno je
znala koga kriviti za zalutale misli.
Dame iz dvorca bile su udaljene samo dva štanda kad je osjetila nekoga
pokraj sebe.
– Ne okreći se – začuje muški glas. Čovjek joj se obraćao na
francuskome. – Prate te.
95
Janet se trudila ne reagirati, ali toplina koja joj se od sunca raširila po

koži pretvorila se u led. Ovlaš skrene pogled prema muškarcu koji ju je
upozorio i prepozna jednog od fratara iz samostana sv. Petra odmah preko puta
dvorca, s druge strane rijeke. Mnogo su se puta sreli na tržnici i on joj je
omogućio da se koristi štandom kao i ostalim samostanima, ali nikad nije
pridavala previše pozornosti bezličnom čovjeku.
Možda je u tome stvar. Bilo je lako previdjeti ga. Fratar Thom bio je
prosječne visine i građe, s krugom ravne smeđe kose oko tonzure. Nije bio ni
zgodan ni ružan, crnih očiju i neupadljivih crta lica. Ničim se nije isticao. To
ga je vjerojatno činilo savršenim glasnikom ili špijunom – Bruceovim, nadala
se.
Udaljio se brzinom kojom se i pojavio. Ako ju je netko doista promatrao,
izgledalo je kao da je odmah otišao dalje nakon što je nakratko bacio pogled na
njezin štand.
Ali srce joj je divljački udaralo nakon kratkoga kontakta. Prijatelj ili ne,
nije mogla riskirati i naći se s doušnicom dok je u blizini.
Puls joj opet nervozno poskoči kad je skrenula pogled i ugledala dame iz
dvorca za susjednim štandom.
Pokušala je ostvariti kontakt očima, ali jedna od dama zaklanjala je osobu
koju je tražila. Ako je netko gleda, možda to ionako nije najpametniji potez.
Treba joj nešto što će odvući pozornost ženama i zadržati ih podalje od štanda.
Odjednom se dosjeti. – Mais non! – očajnički poviče. Počela je kopati po
predmetima na stolu.
– Što je bilo, sestro Genna? – jedna od redovnica za štandom pokraj upita
je na francuskom.
96
– Torbica za milostinju koju je izradila časna majka – reče mašući

rukama. – Ne mogu je pronaći. Netko ju je sigurno ukrao sa stola dok nisam
gledala.
Govorila je dovoljno glasno da je čuju ljudi oko nje i upotreba riječi
„ukrao“ imala je željen učinak izazvavši nemir. Nekoliko obližnjih redovnika i
redovnica priskočili su joj u pomoć.
– Kako izgleda? – upita prva redovnica, sestra Winifred.
– Ima sliku djevice Marije istkanu zlatnim koncem – Janet opiše
nepostojeći predmet.
– Kad ste primijetili da je nema? – na engleskom upita druga redovnica.
Nju nije prepoznala.
Janet se pretvarala da ne razumije, a sestra Winifred koja je znala da je
Talijanka (ili da se barem pretvara) prevede joj na francuski.
Janet odmahne glavom nadajući se da joj oči izgledaju kao da joj naviru
suze. – Ne znam.
– Netko bi trebao otići po stražara – ljutito reče jedan od fratara.
Janet ovlaš pogleda dame i gotovo uzdahne s olakšanjem vidjevši da ih
njezin kontakt, koji je očito shvatio da nešto nije u redu, požuruje.
Odmahne glavom fratru koji je progovorio. – Nema koristi. Nisam
vidjela tko ju je uzeo. Sigurna sam da je lopov odavno nestao.
– U čemu je problem?
Čak i prije nego što se Janet okrenula, osjeti hladan vjetar na stražnjoj
strani vrata i bez sumnje je znala da je to osoba koja ju je promatrala. Nosio je
svećeničku odoru, uključujući i fino istkani ogrtač koji je govorio o njegovoj
važnosti, ali ništa u vezi s tim muškarcem nije bilo sveto. Zračio je opasnošću i
zlobom. Na trenutak se osjećala poput progonjenih templara pred očima
inkvizicije.
Kako je progovorio na francuskom, nije se mogla praviti da ga ne
razumije. – Torbica, oče. Čini se da ju je netko ukrao.
– Tako znači – reče oprezno i pogleda je ispod oka. – A kako je taj lopov
uspio pobjeći s vašom torbicom, a da ga nitko nije primijetio?
97
Janet nevino razrogači oči. – Kako predivna ideja, oče. Možda bih se
trebala raspitati. Jeste li vi možda nešto vidjeli?
– Naravno da nisam.
– Samo sam mislila, pošto ste me gledali...
– O čemu govorite? Nisam vas gledao!
Zbunjeno trepne nekoliko puta nadajući se da ne pretjeruje. – Niste? Ali
mislila sam da sam vas vidjela kako stojite tamo i zurite u ovom smjeru. –
Pokaže na mjesto gdje je osjetila da je netko promatra.
– Griješite.
– Šteta. Nadala sam se da ste nešto vidjeli.
– To je nemoguće jer nisam imao što vidjeti.
Nakrene glavu. – Ali mislila sam da niste gledali.
Lice mu pocrveni. – Nisam.
– Oh! Ispričavam se! Sigurno sam krivo shvatila. – Slegne ramenima. –
Francuski mi ne ide najbolje.
– Odakle ste?
– Sestra Genna je iz Italije, oče Simone – sestra Winifred ubaci se
umjesto nje. – Ali kod nas dolazi iz samostana sestara sv. Marije u Coldstreamu.
Oči mu zabljesnu. – To je u Berwick-upon-Tweedu, zar ne?-reče na
savršenom talijanskom.
Janet kimne opsovavši u sebi. Srce joj je počelo udarati još brže. Tečno je
govorila jezik, ali molila se da ne pogriješi. – Jest, oče. Ali uskoro ću se vratiti
u Italiju.
Vrlo uskoro, pretpostavljala je. „Sestra Genna“ vjerojatno je obavljala
svoj posljednji zadatak. Neće riskirati i uputiti ovog muškarca prema Berwicku.
Opet će morati promijeniti identitet.
– Časna majka bit će vrlo nezadovoljna. Torbica je bila vrlo vrijedna. –
Očajnički je mahala rukama.
Sestra Winifred priđe kako bi je utješila.
98
Janet se nadala da su završili, ali muškarčeve sljedeće riječi sledile su joj

krv u žilama. – Mogu li vidjeti pismo koje ste maknuli iz torbice oko struka i
ugurali u škapular?
Dvorac Dunstaffnage, Škotska, kasna jesen 1310.
– Kako to, dovraga, mislite da ne znate gdje je?

Sutherland pogledom prostrijeli Ewena ubacivši se prije nego što je kralj
– kome je komentar bio upućen – uspio odgovoriti i bez sumnje spasivši Ewena
od oštre opomene. – Janet nitko nije vidio od tjedna nakon dana sv. Mihaela.
Otišla je na zadatak u Roxburgh i nikad se nije vratila.
Ali ako ga je Sutherland želio smiriti, njegov je komentar samo još više
razbjesnio Ewena. – Od početka listopada? Kvragu, prošlo je već nekoliko
tjedana. Zašto netko odmah nije krenuo za njom?
Ewen je očito zaboravio da ne bi trebao ljutiti kralja.
– To bih i ja željela znati – Mary dometne i stane uz njega pred stolom
nasuprot kralju. Ako je itko u prostoriji bio bjesniji od njega, bila je to Janetina
sestra blizanka. Od trenutka kad je Mary od Mara doznala da joj je sestra
preživjela (nedugo nakon što je Ewen otkrio istinu), neumorno je opsjedala
kralja da je dovede natrag. – Mislila sam da ste rekli kako Janet mora obaviti
još nekoliko stvari, a potom ćete je pozvati natrag kući?
Ako je Robert Bruce imao jednu slabost, bile su to žene u njegovu životu.
Naklonost bivšoj šogorici jasno se vidjela po pokajničkom izrazu lica i
nastojanju da smiri očito izbezumljenu ženu. Možda bi kaznio Ewena zbog
neprimjerena ponašanja, ali lijepu je bivšu groficu od Atholla i buduću groficu
od Sutherlanda tolerirao znatno više.
– Nismo se brinuli donedavno. – Zaustavi se. – Nije neuobičajeno da
Janet kasni ili da joj treba nekoliko tjedana duže negoli je to očekivano.
Ewen je znao da nešto prešućuje.
– Ali ne bi li pronašla način da vas obavijesti? – Mary upita.
99
Bruceu je bilo izrazito neugodno. Možda se promeškoljio u stolici. – Ne

možemo provjeravati sve ljude koji rade za nas. To nije moguće.
– Hoćete reći da ste je pustili samu bez zaštite? – Mary ga optuži sa
suzama u očima. – I Janet nije jedna od ljudi, ona je naša sestra.
Izgledalo je kao da je Bruce ustuknuo. Kako je Mary obavljala tako dobar
posao, Ewen nije imao razloga petljati se. Jednostavno je stajao pokraj nje ruku
na prsima i gledao kralja kako se meškolji.
Sutherland je uhvatio ženu pod ruku i pokušavao je utješiti. – Naravno
da jest, ljubavi – tiho pro šapće.
Sve donedavno, od takvog bi se pokazivanja osjećaja i Ewen meškoljio,
ali u posljednjih nekoliko tjedana otkad su se on i Sutherland vratili u
Dunstaffnage nakon što se Edward tijekom zime povukao u Englesku, navikao
se. Iznenađujuće se zbližio sa Sutherlandovom ženom. Neobičan mir koji je
osjećao uz Janet očito se odnosio i na njezinu sestru. Zapravo, bilo je lakše biti
kraj milostive Mary. Unatoč sličnu izgledu, Sutherlandova žena nije mu dizala
živce, pila krv ni uzbuđivala ga poput momka u rimskim orgijama.
Kad je Mary doznala da je proveo vrijeme s njezinom sestrom, postavila
mu je stotine pitanja o svemu čega se mogao sjetiti. Bio je siguran da mu je zato
svaki detalj o Janet od Mara tako svjež u glavi nakon svih tih mjeseci. Njezina
sestra pobrinula se za to.
– Siguran sam da je sve u redu – kralj reče, ali zvučao je kao da pokušava
uvjeriti sebe kao i njih. – Ali ne moraš se brinuti, Mary. Šaljem svoga najboljeg
čovjeka za njom. Lovac će je pronaći.
Iako su Čuvari Visočja pokušali kriti svoje zanimanje od žena, to se
pokazalo nemogućim. Od oženjenih muškaraca, samo MacLeanova žena nije
znala za muževu ulogu u kraljevoj tajnoj vojsci. Ali njegova je žena MacDowell,
pa to i ne iznenađuje. Koliko Ewen zna, MacLean godinama nije vidio ženu.
Ako je se nije odrekao službeno, u stvarnosti jest.
Ewen je došao u napast da odbije. Ali nije mogao to učiniti dok ga je
Mary gledala. Na trenutak je toliko izgledala poput sestre da ga je zapeklo u
prsima. – Hoćeš li?
Kimne glavom. – Odlazim čim budem spreman.
– Odlično. Idem s tobom – reče Mary.
100
Četiri muškarca u sobi utihnu pokazujući različite razine uznemirenosti.

Bruceovo lice kao da je govorilo ,,oh, ne“, Sutherlandovo „preko mene mrtva“,
a Poglavarovo „bolje ti je da nešto učiniš“ usmjereno prema Sutherlandu. Ewen
je pretpostavljao da je bio kombinacija sve trojice.
Sutherland je prvi pokušao urazumiti ženu. – Slušaj, Mary, znaš koliko
bi bilo opasno da odeš u Englesku. Siguran sam da će kralj dopustiti da se ja
pridružim Lovcu...
– Nemoj ti meni, slušaj, Mary! Za tebe je odlazak u Englesku jednako
opasan kao za mene. Još i više, jer se Felton oporavio i žedan je krvi... tvoje
krvi. Usto, muškarac i žena privući će znatno manje pozornosti nego vas
dvojica.
Sutherland je tako čvrsto stisnuo čeljust da je Ewena iznenadilo što
uopće može govoriti. – Ako misliš da ću dopustiti da sama putuješ s Lovcem...
Mary ravnodušno odmahne rukom. – Onda nam se pridruži ako želiš.
Očito je djevojka bila više nalik sestri nego što je Ewen bio toga svjestan.
Možda je nasamarila muža da pristane, ali Ewen nije odustajao. – Znatno ću
brže putovati sam, milostiva. Ako mi se pridružite, samo ćete mi otežati
zadatak.
Izravna, realna procjena (umjesto brige za njezine nježne osjećaje)
upalila je. Maryno se ponašanje promijenilo iz ratobornog i odlučnog u mirno.
– Nisam razmišljala o tome. Ne želim biti teret.
– Onda mi dopusti da radim svoj posao. Možeš mi vjerovati... neću
dopustiti da se išta dogodi tvojoj sestri.
Mary kimne. Sutherland i Bruce odmjeravali su ga kao da je izveo čudo.
Na kraju su odlučili da će se Sutherland i MacKay pridružiti Ewenu i
MacLeanu za slučaj da naiđu na engleske ophodnje. Rat je možda u zatišju dok
je Edward preko zime povučen u Berwicku, ali lov na „pobunjenike“ – posebice
na Bruceove fantome – nije prestao. Ako išta, ugled im je samo narastao u
proteklih nekoliko mjeseci borbe. Iznenadni napadi po kojima su bili poznati
postali su gotovo predvidljivi. Bez obzira na to što Englezi radili, Čuvari Visočja
„čarobno“ su znali gdje ih pronaći.
Naravno da u pitanju nije bila magija; bila je to izvrsna obavještajna
služba. Tko god bio Bruceov novi doušnik (kralj je odbijao reći), još nije
pogriješio. Neki od Čuvara nagađali su da to mora biti netko na visokom
101
položaju kod Edwarda. Najbolji kandidat bio je Ralph de Monthermer koji je

oženio sestru kraljeve i Sokolove žene. Ewena nije zanimalo tko je dok god su
informacije curile.
Ali sljedećih nekoliko mjeseci dok se Edward odmara i pokušava vratiti
duh demoraliziranim vojnicima, borbe će biti ograničene na mjesne sukobe uz
granicu. Bilo je razgovora o miru – Bruce čak i sad pregovara o sastanku u
Selkirku prije Božića – ali granica je bila i ostala ratna zona te je za progonjene
„fantome“ postalo vrlo opasno lutati engleskim pograničnim područjem blizu
bilo koje od engleskih utvrda.
Čuvari Visočja možda su najbolji, ali nisu nepobjedivi – ni nevidljivi,
iako se Ewen iz petnih žila trudio da budu. Ovaj zadatak neće biti bezopasan i
Ewenu je bilo drago što ima još nekoliko mačeva uz sebe u slučaju da privuku
neželjenu pozornost.
Odlučili su krenuti s prvim svjetlom. Sutherland povede ženu iz sobe, ali
ne prije nego što je razmijenio poglede s Ewenom. Kimne potvrdivši
neverbalnu komunikaciju. Ewen će ga poslije izvijestiti o detaljima, kad ih
Mary ne bude mogla čuti. Poput Ewena, Sutherland je osjetio da im nije rečeno
sve.
– Što nam prešućujete? – Ewen upita čim su se vrata zatvorila.
Kralj se smrtno uozbilji, od čega su Ewenu kroz kralježnicu prošli trnci.
Dovraga, nisu to bili trnci, nego podrhtavanje. Da Ewen nije znao bolje,
pomislio bi da je osjećaj koji mu je okretao želudac zapravo strah.
-Jedan od glasnika... fratar... pronađen je mrtav prije nekoliko tjedana.
Nešto ga poput šake stegne u prsima. Dovraga, bio je to strah.
– Kako je povezan s Janet? – Ewen jedva progovori.
– Gotovo nikako, ali bio je naš glavni kontakt u Roxburghu kad je Janet,
uh, poslom otišla tamo.
Ewen se nadao da ne izgleda frustrirano. Kralj je znao što misli o Janetinu
,,poslu“. Ženama tamo nije mjesto. – Zašto je bila u Roxburghu?
Bruce je izgledao kao da razmišlja koliko da mu kaže. – Prodavala je
vezove i razmjenjivala poruke s nekim u dvorcu. Fratar joj je pomogao pronaći
mjesto na tržnici.
– Postoji li šansa da je otkrivena?
102
– Moguće, ali naš je doušnik siguran.

– Je li moguće da ju je izdao?
Bruce ga neobično pogleda i odmahne glavom. – Ne.
– Kako možete biti sigurni?
– Siguran sam, to je sve što trebaš znati.
– Ali fratrova vas smrt muči.
Bruce kimne. – Čini se kao prevelika slučajnost.
Ewen se složi. Ali nije si mogao dopustiti da razmišlja kako joj se nešto
dogodilo. Mora raščistiti um za potragu koja ih čeka.
– Pronađi je – Bruce reče – i dovedi kuci.
Ewen kimne. – Hoću.
Kralj ga polako odmjeri. – Vjerujem da ti ovaj zadatak neće predstavljati
problem?
Ukoči se. – Zašto bi bilo tako?
– Moje bivše sestre po braku uvijek su bile ljepotice i pretpostavljam da
si to primijetio. Ali, podsjećam te, iako nije redovnica, namijenjena je drugom.
Ewen stisne usta. – Svjestan sam toga, Veličanstvo. – I zasigurno mu nije
trebao podsjetnik. Ali Bruce je očito osjetio nešto i jasno mu je poručio da je se
kloni. Nije to trebao slovkati Ewenu.
– Dobro. – Kralj nakloni glavu i otpusti ga. Ewen se okrene na peti, ali
Bruce ga zaustavi uz oštar osmijeh. – Iako, kad je nađeš, ne bi joj trebao govoriti
da imam muža za nju... mogla bi opet nestati.
Ewen stisne zube sjetivši se njezinih dogovorenih zaruka. Ali uspije se
osmjehnuti, što se od njega očito očekivalo.
Pronaći će Janet i vratiti je zaručniku. Iako se tome nimalo ne veseli.
103
9. POGLAVLJE
Samostan Rutheiford, granice Škotske, 1. prosinca 1310.
Janetino dragovoljno progonstvo sve joj je više predstavljalo teret. Višak

opreza nije joj sjeo, posebno kad bi bilo tko teško povezao talijansku „sestru
Gennu“ s „obraćenicom Eleanor“, engleskom udovicom iz Cumberlanda.
Možda ne može promijeniti lice, ali dala je sve od sebe da promijeni sve ostalo:
ime, nacionalnost, čak i boju vela.
Još malo, govorila si je. Fratar Thom doći će po nju kad bude sigurno,
tako joj je rekao.
Ali zašto mu treba toliko?
Lišće na drveću još je bilo gusto, a trava još uvijek zelena kad ju je ostavio
redovnicama u samostanu Rutherfordu, malenom samostanu cistercitskih
sestara smještenom nekoliko kilometara zapadno od Roxburgha, nakon
nesretnog okršaja s ocem Simonom.
Mora priznati da joj je srce na minutu udaralo vrlo brzo. Znajući da ne
može poreći postojanje pisma koje je svećenik očito vidio, izvuče preklopljeni
komad pergamenta iz poruba škapulara.
– Ovo? – Osmjehne se. – To nije pismo, nego popis.
Svećenik je oštro pogleda ispod oka. – Kakav popis?
Njezina je ideja bila rabiti inventar kao šifru prilikom slanja poruka o
trupama i opskrbi i nikad nije bila sretnija zbog toga. Svećenik je već otklopio
papir i proučavao ga kad je odgovorila:
– Kao što vidite, to je popis proizvoda za moje iduće putovanje.
Nadala se da joj srce ne udara tako glasno kako joj je zvučalo u ušima i
molila se da je ne pita kamo, jer nije znala točan sadržaj pisma.
– Zašto bi redovnica iz Berwicka putovala u Carlisle? Mislio sam da se
vraćate u Italiju.
104
Tiho uzdahne s olakšanjem. Carlisle! – Vraćam se. Nakon tržnice u

Carlisleu idući mjesec. Što se tiče razloga, naši su vezovi vrlo traženi i nekoliko
kilometara zasigurno nije daleko u ime Gospodinovo?
Nije se trudio odgovoriti joj. – Halje, torbice... zašto su na popisu samo
dva predmeta?
Muškarci i konji. To je bio broj Engleza u Carlisleu, što je kralj tražio ako
može dobiti tu informaciju.
Janet slegne ramenima kao da ju je pitanje zbunilo. – To su jedine stvari
koje mi nedostaju. – Spusti glavu i natjera suze u oči. – Zbog toga je gubitak
torbice za milodare još gori. Časnoj majci trebalo je gotovo šest mjeseci da je
načini. Razina detalja je nevjerojatna. Donijela bi lijepu zaradu koja bi pomogla
nahraniti siromašne...
– Ne možete zapamtiti dvije stvari? – upita prekidajući njezino
udaljavanje od teme.
– Vrlo sam zaboravna, oče. To je strašan grijeh – na trenutak spusti glavu
kao da se srami priznanja. – Ali sestre mi pomažu u tome. Popisi pomažu.
-Je li sve u redu, oče Simone? Zašto toliko ispitujete sestru Gennu? Nije
učinila ništa loše. Ona je žrtva zločina.
Janet nikad nije primijetila koliko sestra Winifred može biti
zastrašujuća, ali sad jest.
Otac Simon za frkće kao da mu nešto ne odgovara. Bilo je jasno da se on
i starija redovnica baš i ne vole. – Ponašala se sumnjivo.
– Jer je posjedovala preklopljen komad papira? – Nasmije se, a
svećenikovo lice pocrveni od bijesa. Ispao je glup i znao je to.
Na sreću, netko je doista otišao po stražara koji je došao upravo u tom
trenutku. Janet ispruži ruku prema ocu Simonu. Nevoljko joj vrati papir. Znala
je da je svećenik sumnjičav, ali nema razloga više je ispitivati. Bar ne legitimnog
razloga.
Srećom, bio je to kraj nesretnog izgreda. Došla je bliže tome da je otkriju
nego inače, ali Janet je pobjegla neozlijeđena – ili relativno neozlijeđena. Isprva
se opirala prijedlogu oca Thoma da neko vrijeme napusti Roxburgh. Ali na
njegov nagovor, odlučila je biti na oprezu.
105
Fratar Thom vidio je što se dogodilo i presreo Janet čim je napustila

tržnicu. Rekao joj je da se za oca Simona, svećenika koji ju je ispitivao, govorka
kako pokušava doći na položaj biskupa razotkrivajući pobunjenike u Crkvi za
Edwarda. Ljudi su u Roxburghu silno mrzili i bojali se svećenika iz dvorske
crkve sv. Ivana.
Uz pomoć fratra Thoma – i šačice redovnica koje su odvlačile pažnju za
slučaj da je još promatraju – Janet je nestala s tržnice i nije se vratila u samostan
Roxburgh gdje je živjela u ženskom dijelu. Umjesto toga, zamijenila je svoj crni
veo bijelim i krenula prema Rutherfordu. Ondje je sestra Genna nestala, a
pojavila se obraćenica Eleanor. Predala je fratru poruku za Lambertona
objasnivši da je promijenila identitet i gdje je može pronaći, pa se bacila na dug,
mučan proces ubijanja vremena i čekanja da se vrati.
Koristila je vrijeme za čitanje, molitvu (uglavnom za strpljenje), uživanje
u omiljenom kestenju do mile volje (što su joj vrlo drage redovnice kupovale
kad su išle u grad) i smišljanju načina da pošalje poruku svom izvoru u dvorcu
koji nije uključivao odlazak na tržnicu i možda novi okršaj s ocem Simonom.
Nakon četiri tjedna, fratar se još nije bio vratio, ali Janet je smislila način
da ostvari kontakt, što se pokazalo puno lakšim nego što je mislila.
Doušnica je došla k njoj.
Idući put kad su redovnice otišle brinuti se o bolesnima i potrebitima u
obližnju bolnicu sv. Magdalene, ,,Eleanor“ im se pridružila. Važna bolnica uz
Abbey Road – koja je povezivala četiri velika samostana na tom području –
služila je ne samo kao boravište za putnike i mjesto za siromašne i nemoćne
nego i kao dobrotvorna ustanova za mnoge dvorske dame. Kad je stigao idući
svetac, Janet je znala da će donijeti milodare bolesnima i siromašnima koji su
se tamo sklonili.
Svaki dan iduća dva tjedna, Janet je s redovnicama odlazila u bolnicu.
Iznenađujuće, svidio joj se posao bolničarke. Kad su se neke od redovnica
bojale karantene, odvojenih koliba s gubavcima, Janet bi preuzela zadatak i
svaki im dan nosila krišku kruha, a tri puta tjedno usoljeno meso.
Napokon, na dan sv. Andrije, što je također bila prva nedjelja došašća,
Janetin je trud nagrađen. Doušnica je bila iznenađena, ali oduševljena što je
vidi. U trenutku kad su mogle porazgovarati nasamo, izvor joj je rekao da se
sprema nešto važno i da se nada kako će imati više informacija do dana sv.
Drostana, za otprilike dva tjedna.
106
Iduće jutro Janet je još uzbuđeno koračala noseći kruh gubavcima. Kad
je napustila posljednju kolibu i krenula prema bolnici u to hladno jutro prvoga
dana prosinca, osjećala se toliko zadovoljnom da nije primijetila sjenu iza sebe
dok nije bilo prekasno.
Strah joj se popne u grlo i presiječe vrisak koji bi se možda čuo da joj
rukom nije prekrio usta dok ju je vukao iza jedne od koliba. Zeleni rukav.
Njezin otmičar nosio je plašt za gubavce!
Zarobio ju je čvrsto uza se, uhvativši je za ruke tako da se ne može
pomaknuti kad se pokuša istrgnuti. Stisak mu je bio čeličan, hladan i
nepopustljiv. Iako mu je tijelo bilo čvrsto poput kamenog zida, bilo je toplo –
jako toplo – i mirisalo je na borovinu i kožu. Kad se približio ustima kako bi joj
šapnuo na uho, srce joj nije udaralo od straha, nego od nečega drugog.
Njezin otmičar nije gubavac. To je Ewen. Vratio se!
– Čini se da ste zaboravili na obećanje da ćete se kloniti nevolje,
milostiva Janet.
Bila je toliko sretna da joj je trebao trenutak da shvati što je rekao – ni
više ni manje, na gaelskom. Srce joj iznova počne jako udarati, ovaj put od
strepnje. Znao joj je ime. Pravo ime.
I nije ju nazvao sestrom.
Brine se o gubavcima? Kriste! Djevojka kao da se nije mogla kloniti

opasnosti; samo je skakala iz jedne vatre u drugu. Govoreći o vatri, tijelo mu je
postajalo prokleto toplo samo zato što je bila pritisnuta uz njega.
Ewen je pusti čim su bili izvan vidokruga iza najdalje kolibe i okrene je
kako bi je pogledao.
Želudac mu se okrene. Zaboravio je koliko je lijepa. Letimični pogledi
izdaleka nisu ga pripremili da je opet vidi licem u lice. Sjajnih očiju i obraza
rumenih od hladnoće, milostiva Janet od Mara bila je oličenje seoske
živahnosti i zdravlja. Stisne usta. Izgledala je puno zdravije nego što bi netko
tko mu je prouzročio toliko prokletih... nevolja (ne straha, dovraga!) imao
pravo izgledati.
Ovaj je zadatak bio problematičan od početka. Čim su on i još trojica
Čuvara Visočja sišli s broda na obali Ayra, naletjeli su na englesku patrolu u
107
Douglasdaleu. Obično jedna patrola od dvanaestak ljudi ne bi zabrinjavala

četiri člana Čuvara Visočja, ali nakon mjeseci borbe protiv Edwardove vojske,
svi su bili pomalo umorni i ozlijeđeni. Ewen nije bio iznimka. Dobio je strijelu
u nogu na zadatku da pronađe Bruceove ljude koji su zatočeni u sukobu pokraj
dvorca Rutherforda i, čak uz pomoć Anđela, ozljeda mu nije u potpunosti
zacijeljela.
Rane od strijela, posjekotine od mača, slomljene kosti od bojnih čekića i
buzdovana i ubodi od koplja nisu ništa na što nisu bili navikli, ali različite
ozljede smetale su im u borbi protiv ophodnje. Nije bilo drugog objašnjenja za
jednog Engleza koji je uspio pobjeći na sigurno iza zidina dvorca Douglasa prije
nego što su ga Ewen, MacLean, Sutherland i MacKay uspjeli uhvatiti.
Nesretna posljedica toga bila je da se vijest o Bruceovim fantomima na
tom području proširila i njihova prisutnost više nije bila tajna. Dok ih je tražilo
Bog zna koliko vojnika, morali su biti vrlo oprezni.
Potom, kao da im Englezi za petama nisu bili dovoljni, stigli su u
Roxburgh kako bi pratili posljednje korake milostive Janet i od jednog odanog
crkvenjaka čuli za sukob sa svećenikom na tržnici. Još gore, od tada je nitko
nije vidio. Djevojka je nestala bez traga u isto vrijeme kad je fratar ubijen.
Ewen neće tako skoro zaboraviti uznemirujući strah koji je osjetio kad
su naizgled završili u slijepoj ulici. Danima su pretraživali svaku cestu iz
Roxburgha nadajući se da će pronaći nešto – bilo što – osim jedne stvari o kojoj
nije želio razmišljati: tijelo.
Dovraga, zašto ga nije poslušala? Nema što raditi ovdje. Bruce ju je trebao
vratiti prije. Ewen se trebao više potruditi da ga uvjeri. Ali nije želio zakuhavati
situaciju.
Znao je što se može dogoditi ženama za koje se sumnja da pomažu
Bruceu. Nije prošao dan da u mislima nije vidio lica poklanih seljana pokraj
dvorca Lochmabena. Sve te žene i djeca. Želudac mu se okrene. Vjerojatno je i
tad trebao učiniti više. Ali to se dogodilo odmah nakon što se Bruce vratio u
Škotsku, a Ewen se još oporavljao od katastrofe koja ih je snašla u Loch Ryanu.
Nisu shvaćali u kakvu opasnost dovode seljane kad su tražili pomoć od
njih. Ali tjednima poslije, kad se jedan od članova Čuvara Visočja vratio,
doznali su strašnu istinu. Englezi su desetkovali cijelo selo jer su im pomogli.
Jedina preživjela bila je mlada djevojka koju su bacili u zatvor i zaboravili. Zvali
su je Strijelinom malom štićenicom nakon što se MacGregor sažalio nad jadnim
108
siročetom – koje ga je očito obožavalo (što nije bilo neobično za djevojke kad
je u pitanju MacGregor) – i odveo je kući.
Je li se isto dogodilo Janet? Odustao je od nade da će je pronaći – trag se
jednostavno previše ohladio – kad se dosjetio. Hvala Bogu na njezinoj ljubavi
prema tom prokletom kestenju. Potrajalo je dok su pronašli trgovca, a potom i
svaku redovnicu koja je posljednjih tjedana kupovala od njega, ali lov ih je s
vremenom odveo do samostana u Rutherfordu.
Nikada neće zaboraviti olakšanje koje je osjetio jučer kad ju je ugledao
kako izlazi iz samostana, bezbrižna osmijeha na licu. Bijes se probudio tek
poslije, dok je čekao pravu priliku da je presretne. Kako se usuđuje izgledati
tako sretno i bezbrižno kad je njezin nestanak izazvao toliki metež!
Uhvatio joj je bljesak opreza u očima kad je shvatila što je rekao, ali nije
joj trebalo dugo da se pribere.
Polako ga je odmjerila upijajući zeleni plašt i kapuljaču. – Nedostaje ti
šalica za milostinju i zvono da te mogu čuti kako dolaziš.
Stisne usta. – Nije bilo vremena.
– Da ih ukradeš?
– Da ih posudim – ispravi je i uzvrati pomni pogled. Ako se priča o
prerušavanju, kostim redovnice bio je uvjerljiviji. – Nisi li prestara za
obraćenicu?
Uzdahne i oči joj bijesno zabljesnu. – Nisam stara! I ja sam udovica.
Podigne obrvu. – Tko je nesretni mladoženja?
Pogleda ga ispod oka kao da pokušava shvatiti misli li „nesretni jer je
mrtav ili „nesretni jer ju je oženio“.
u
Nije odlučio.
– Englez. Bio je vojnik koji je poginuo u ratu. I nije li ti itko rekao da je
nepristojno razgovarati o ženinim godinama? Imam dvadeset sedam, manje od
tebe. – Nesigurno zagrize usnu, a on umalo opsuje od naleta topline koji mu je
izazvala u međunožju. – Koliko si zapravo star?
Namršti se. – Trideset jednu. – Prošloga je tjedna proslavio rođendan.
Kimne glavom zadovoljna što je u pravu. – Što želiš? Imaš li poruku za
mene?
109
Ewen se trudio ne planuti, ali nakon gotovo tjedan dana zavirivanja pod
svaki kamen između Roxburgha i Berwicka u potrazi za djevojkom, nije mu
bilo lako.
– Budi prokleto sigurna da imam poruku! Gdje si, dovraga, bila? Nitko
te nije vidio ni čuo više od mjesec dana.
Nije znao što da očekuje, ali, dovraga, možda da je nađe u malo većoj
opasnosti? I možda malo više zahvalnosti s njezine strane što ga vidi umjesto
da se osjeća kao da ju je nekako prekinuo.
Zanemarujući glas koji ga je upozoravao da je ne dira, uhvati je za ruku
i privuče k sebi. Zid koji je podigao u glavi pokazao se pretankim. Umjesto da
razmišlja kako pripada Walteru Stewartu, nije si mogao pomoći da ne razmišlja
o tome kako je dobar osjećaj držati je uz sebe.
Janet od Mara, dovraga.
-Je li ti palo na pamet da bi se ljudi mogli zabrinuti? – Možda je zarežao
na kraju rečenice.
Razrogači oči. – Naravno da nije. Nisam nestala.
Stisne čeljust. – Vidim. Ali bilo bi lijepo da si to javila ostalima.
– Zar nitko nije dobio moju poruku? Poslala sam pismo o promjeni
planova prijatelju u Berwicku.
Ewen načini grimasu pretpostavljajući preko koga je poslala poruku. –
Preko mjesnoga fratra?
Ona kimne, a on opsuje i pusti je. Dio bijesa se rasplinuo. Nije u
potpunosti njezina krivica. U ratu se često događalo da poruke ne stignu na
odredište.
Dio njega želio je da ne pita, ali bila je prepametna da ne bi shvatila. –
Što se dogodilo? Je li se što dogodilo fratru?
Nije se trudio ublažiti udarac. Možda će napokon shvatiti koliko riskira.
– Ubijen je. Mučen, kako se čini, a tijelo mu je odbačeno na cesti prema
Berwicku prije otprilike mjesec dana.
Ustuknula je od šoka. – Ne! Oči joj zasuze, a on se morao kontrolirati da
je ne... što? Utješi? Dovraga! Bijesan je na nju; što, kvragu, nije u redu s njim?
110
Kimne glavom dajući joj trenutak da prihvati što joj je rekao. – Nitko nije
znao što ti se dogodilo.
Podigne pogled sa suzama na trepavicama. Oči su joj svjetlucale poput
suncem obasjana mora. Toliko ga je stegnulo u prsima da je morao skrenuti
pogled.
Dugo su šutjeli, ali ona napokon reče: – Hvala ti što si me došao pronaći.
Žao mi je što sam izazvala toliko problema, ali kao što vidiš, savršeno sam
sigurna.
Sigurna? Djevojka neće biti sigurna dok ne bude zaključana visoko u
nekom prokletom tornju u... Buteu. Jedini toranj u koji će otići pripadat će
Walteru Stewartu.
To nije tvoj problem. Ali ta ga spoznaja uopće nije smirivala. Obuzdao je
narav... jedva. – Mislim da ti i ja imamo vrlo različitu definiciju sigurnosti.
Čujem da te jedan od Edwardovih svećenika umalo otkrio u Roxburghu.
– Uopće me nije umalo otkrio. Postavio mi je nekoliko pitanja, to je sve.
– Dok je stiskao šake kako je ne bi ponovno zgrabio, ona se namršti. – Kako si
me uopće pronašao? Bili smo vrlo oprezni.
Sigurno joj ne planira reći koliko je teško bilo. – Jednu mi stvar nisi
lagala.
Problijedi i oprezno ga odmjeri kao da je očekivala i pripremala se za
ovaj trenutak. I, dovraga, želio joj ga je i dati. Želio joj je točno pokazati koliko
je ljutit.
Ali neće. Bolje je pretvarati se da se nikad nije dogodilo i da nikad nije
bilo značajno. Bolje je pretvarati se da ga nije briga. Nešto mu je govorilo da će
mu, ako je opet dotakne, ako iz sebe ispusti opasnu oluju emocija, ponovno
završiti u naručju s tim previše mekim, senzualnim i primamljivim usnama na
njegovim.
Ne bi trebao razmišljati kako je dobra okusa. Dovraga, ne bi se trebao ni
sjećati nakon toliko vremena. Neće ga uzbuditi; neće joj dopustiti.
– Kestenje – reče zakoračivši unatrag da raščisti misli. – Zaista ti jesu
omiljeni.
Trepne, očito iznenađena što je to sve što ima za reći. Je li očekivala da
će je napasti jer mu je lagala o vlastitom identitetu i dopustila mu da vjeruje
111
kako je smrtno zgriješio? Je li očekivala da bude ljutit što nije održala obećanje
i klonila se opasnosti? Trebala je.
Izgledala je zbunjeno kao da ga pokušava shvatiti. – Pronašao si me preko
trgovca?
Pronašao ju je; sad je se samo želio riješiti. Što prije, to bolje, ako toplina
koja mu se proširila tijelom išta znači. Ravnodušno slegne ramenima iako se
nije tako osjećao. – Trebali bismo poći.
– Kamo?
– Vodim te natrag u Visočje.
Ona odmahne glavom kao da ima pravo glasa. – Još nisam gotova. Imam
nešto važno...
– To nije bilo pitanje, milostiva. – Ona se opet ukoči i vrati oprezan
pogled. To ga je ipak malo zadovoljilo. Stekao je prednost držeći je u
neizvjesnosti.
– Ne možeš mi naređivati...
– Ne naređujem ti ja, nego kralj.
– Zašto me zove natrag?
– Samo provodim zapovijedi. Morat ćeš ga sama pitati. – On joj sigurno
neće reći. Zadnja stvar koju je želio bila je uplesti se u tu borbu.
Zagrize usnu.
Dovraga, prestani!
Shvatio je kako je to izgovorio naglas tek kad se namrštila. – Što da
prestanem?
Nekoliko minuta u njezinoj prisutnosti i već je gubio razum – i drugi
njegovi dijelovi imali su teškoća, s obzirom na njezinu blizinu. – Moramo
krenuti.
Ona odmahne glavom. – Reci Robertu da ću se vratiti čim budem mogla,
ali prvo moram obaviti nešto važno.
– Možeš mu to sama reći.
– Ne razumiješ, ovo je vrlo važno. Moram biti ovdje kad... – Zaustavi se
ne znajući koliko može reći. Prkosno podigne bradu. – Robert će razumjeti.
112
Mogao je pretpostaviti da se neće lako predati. – Ako si tako sigurna, reci

mu sama. Mislio sam da si dobra u objašnjavanju.
Znao je da se tomu neće moći oduprijeti.
Pogleda ga ispod oka i on posumnja da je pretpostavila što namjerava. –
Jesam. Ali trajat će predugo. Rekla sam ti da imam nešto za obaviti. – Stavila je
ruku na njegovu i on se smrznuo. Stajala je tako blizu da je praktički mogao
osjetiti njezino tijelo na svome. Toplina ga preplavi u vrelom, pulsirajućem
valu. – Ne razumijem zašto bi tjedan ili dva činili ikakvu razliku. Molim te,
možeš li mu reći da ću se vratiti čim budem mogla?
Zureći joj u oči, Ewen osjeti trzaj u sebi. Nježni, molećivi pogled razbijao
je zid koji je podigao u glavi poput udarnog ovna. Na trenutak se nagnuo
upijajući njezinu slatkoću i želeći se prepustiti...
Trgne se i vrati u stvarnost. – Ne. – Nije znao govori li sebi ili njoj. –
Krećemo sad.
Vidio je da pokušava obuzdati narav. Napućila je usne. – Znam da samo
pokušavaš obaviti svoju dužnost, ali sigurna sam da ćeš, ako se vratiš...
– Ne moraš se truditi uvjeriti me da se predomislim. Neće upaliti.
– Zašto moraš biti tako nerazuman!
Izgledala je tako bijesno da je gotovo prasnuo u smijeh. Strahujući od
potpune pobune i želeći izbjeći da je mora nositi na leđima, reče: – Brod nas
čeka na obali u Ayru. Ako ti kralj dopusti da se vratiš, bit ćeš ovdje za desetak
dana.
Nesigurno ga pogleda. – Deset dana? Jesi li siguran? Moram se vratiti do
Sv. Drostana.
Slegne ramenima. Izvedivo je. Ne bi rekao da će imati priliku doznati,
ali to joj zasigurno nije planirao reći. Ako želi misliti da će joj biti dopušteno
vratiti se u Roxburgh, njemu ne smeta. Čim je vrati u Dunstaffnage, ona je
Bruceov problem. I Stewartov, prisjeti se, stisnuvši zube toliko da ga je
zaboljela čeljust.
Na tebi je. Spusti glavu, radi svoj posao, nemoj činiti ništa sto će razljutiti
kralja. To je bilo sve što mora učiniti. Jednostavno. Ne smije joj dopustiti da sve
zakomplicira.
Pogleda ga ispod oka. – Što mi prešućuješ?
113
Zaškrguće zubima. – Gledaj, milostiva, moj je posao vratiti te. I to

namjeravam učiniti. Ali kako, to ovisi o tebi. Možemo to učiniti na lakši ili na
teži način. Kralj ti je zapovjedio da napustiš granicu i pojaviš se pred njim u
Dunstaffnageu. Ako odbiješ, ne protiviš se meni, nego kralju.
– Eleanor!
Okrene glavu u smjeru buke, a potom natrag prema njemu. – Traže me.
Krenula bi prema glasu, ali on je zgrabi za ruku. – Što ćemo, Eleanor?
Frustrirano napući usne. – Imam li izbora? Ići ću, ali ne mogu samo
nestati bez riječi. Daj mi jedan sat pa dođi po mene u samostan. Reći ću da si
mi brat i da si došao po mene zbog hitnog slučaja kod kuće.
Kimne glavom. Ionako ne mogu krenuti dok ne padne mrak.
– Ovdje sam, sestro! – poviče i iskoči iza građevine.
– Janet.
Okrene se i u iščekivanju ga pogleda velikim očima. – Nemoj da te
moram loviti. – Želio ju je upozoriti, ali glas mu je zvučao neobično hrapavo.
Gledali su se jedan dugi trenutak, gotovo kao da čeka da kaže još nešto.
Ali nije.
Napokon mu se kratko nakloni i potom nestane.
114
10. POGLAVLJE
Janet je pobješnjela. Bila je pogreška otići sada. Što ako potraje predugo?
Što ako joj doušnica dođe s nečim važnim, a ona nije tamo?
Kad bi je Ewen samo poslušao. Ali čovjek je u potpunosti odbijao slušati
zdrav razum! Osjećala se kao da pokušava saviti željezo ili udubiti kamen. On
mora biti najiritantniji muškarac kojeg je upoznala.
Svi ti mjeseci. Sve to vrijeme koje je potrošila maštajući o njemu.
Razmišljajući o njemu. Sigurno je bila luda.
U sjećanjima – dobro, u maštarijama – Janet je zaboravila koliko točno
Ewen Lamont može biti nerazuman. Kako je mogla i pomisliti da bi se između
njih ikada išta dogodilo? Čovjek je savršeno nepokolebljiv. Krajnje tvrdoglav.
Krut i nepopustljiv. Koga briga što joj je mogao oduzeti dah poljupcem i što je
bio tako zgodan da se rastopila vidjevši ga ponovno nakon toliko vremena?
Nikada ne bi mogla mariti za nekoga tako nerazumnog i ravnodušnog prema
njezinim željama.
Razgovor s njim prava je vježba za živce.
Ali tako je uzbudljiv.
Janetino srce još je snažno udaralo dok je uz brdo s ostalim redovnicama
koračala prema samostanu.
Naravno da nije tu zato što nešto osjeća prema njoj. Kako može biti tako
blesava da si dopusti razočarati se zbog toga i na trenutak? Jedini razlog zašto
je tu bio je jer mu je kralj naredio da je dovede. Vjerojatno je potpuno zaboravio
na poljubac. Nije ni mario što mu je lagala o vlastitom identitetu. Pomislila je
da će se razbjesnjeti kad otkrije da nije redovnica.
Pobogu, baš se sad morala početi ponašati kao zaljubljena djevojčica. On
nije muškarac za nju. Ne postoji muškarac za nju. Namjeravala se zarediti, nije
li? Naravno da jest. Kako mu je mogla dopustiti da je na trenutak skrene s puta?
-Je li sve u redu, Eleanor?
Janet je trebao trenutak da shvati kako joj se Beth obraća.
115
Osmjehne se mladoj obraćenici čije su je velike, tamne oči podsjećale na

sestru Marguerite. – Jest, zašto pitaš?
Djevojka je izgledala zbunjeno. – Mrmljala si. – Zarumeni se. – Učinilo
mi se da sam čula kako govoriš „tvrdoglavi mula“.
Došao je red da se Janet zarumeni. – Razmišljala sam o bratu. Uskoro će
doći po mene. Primila sam neke loše vijesti od kuće i moram se vratiti u
Cumberland na nekoliko dana. Majka mi je bolesna.
Beth je izgledala tako žalosno da je Janet gotovo ispružila ruku kako bi
ona nju utješila. Laganje je dio posla – a ona je dobra u tome – ali počelo joj je
dodijavati.
– Kako strašno! – reče djevojka. – Mogu li nešto učiniti?
Janet počne odmahivati glavom, ali potom se sjeti nečega. – Ako me itko
bude tražio u bolnici, možeš li im reći da ću se uskoro vratiti?
Beth odvažno kimne. – Nedostajat ćeš pacijentima. I meni.
Janet osjeti tugu u grudima. Kao i sa sestrom Marguerite, bilo joj je teško
držati se podalje od mlade obraćenice. Ali, kako je sestra Marguerite dokazala,
veza s njom može biti opasna. Janet je gotovo požalila zbog jednostavne molbe
za Beth, ali ako se zadrži duže nego što očekuje, željela je da im doušnica zna
da će se vratiti.
Časna majka bez riječi je prihvatila priču o njezinu odlasku. Fratar Thom
– čija je užasna smrt još uvijek pogađala Janet – rekao joj je kako je časna majka
prijateljica. Koliko je znala, Janet nije pitala, ali pretpostavila je da je starija
redovnica znala većinu.
Kad je Ewen stigao na vrata po nju u dogovoreno vrijeme – srećom,
odjeven u običnu seljačku odjeću, a ne u plašt i kapuljaču za gubavce – bila je
spremna. Promrmljao je nekakav pozdrav, uzeo joj torbu i poveo je (bolje
rečeno, odjurio, a ona je žurila za njim) niz stazu do mjesta gdje je ostavio
konje. Bilo joj je drago što vidi dva. Naravno da jest. Zadnja stvar koju je željela
bila je opet jahati s njim.
Nije da je sanjala o sjećanju na njegove ruke, veliki tvrdi zid njegovih
prsa iza nje ili o nježnoj toplini i osjećaju zadovoljstva niti je mislila da bi joj
puls mogao poskočiti na pomisao kako će provesti nekoliko dana s njim,
dovraga.
116
Primijetila je da je krišom pregledao okolicu samostana prije nego što se

okrenuo i pomogao joj popeti se na konja. Ali nije bilo nikoga osim nekoliko
redovnica u vrtu i mlade dame koja je pecala na obali rijeke. Janet je
pretpostavila da je samo oprezan, ali osjetila je da je neobično pažljiv.
Nema sumnje da bi se svaki ratnik u Bruceovoj vojsci osjećao pomalo
nervoznim na granici, ali samostan je u mirnom dijelu sela, barem pola
kilometra od iduće nastambe. Nije imao razloga brinuti se.
Možda mu nije rekla, ali u trenutku kad je stavio ruke oko nje kako bi je
podigao, trznula se. Nema drugog načina da opiše nalet osjećaja koji su joj prošli
kroz tijelo u trenutku kad ju je dotaknuo. Osjetila je tragove svakog velikog
prsta utisnute na rebrima.
Mili Bože, zaboravila je koliko je snažan. Podigao ju je kao da ne teži više
od običnog djeteta. Ispružila je ruku kako bi uhvatila ravnotežu držeći se za
čvrste mišiće njegove ruke, a trzaj je popratio teški nalet topline. Topline koja
joj se razlila tijelom u dubokim, užarenim valovima.
Oh, Bože, baš kao što je pamtila. Pitala se, je li to samo zamislila –
pretjerala u mislima. Ali nije. Jedan kratak dodir i raspadala se.
Ipak, jedan kratak pogled na kamenit izraz njegova lica i osjeti bol. Na
njega očito nije imala sličan utjecaj. Imao je isti mrgodan izraz lica kojeg se
sjećala tako dobro, osim što su mu usta bila mrvicu tanja nego prije. Male bijele
crte bile su mu urezane oko usana, a mišić ispod čeljusti kao da se zgrčio
nekoliko puta.
Tako ju je grubo posjeo na sedlo da je uzdahnula. – Au! – poviče trljajući
bolnu stražnjicu. – To je boljelo. – Nije se trudio ispričati se, nego je tek oštro
zurio u nju kao da je sama kriva. Ona podigne obrvu. – Vidim da si usavršavao
pristojnost otkad smo se posljednji put vidjeli.
Pogled mu zabljesne, a ona osjeti komešanje u trbuhu od njegova
čeličnog intenziteta. Nakloni se rugajući se. – Oprostite, milostiva. Zaboravio
sam kome služim.
Janet zagrize usnu požalivši zbog sarkazma koji ga je podsjetio na njezinu
malu varku. Očito nije bio ravnodušan kao što se činio oko otkrivanja njezina
pravog identiteta. Pomalo je očekivala da će početi urlati, ali oštro se okrenuo
i uzjahao drugog konja.
117
Janet se nije najbolje razumjela u konje, ali čak je i ona mogla vidjeti da
bi ovi konji bili korisniji s plugom i da ih zasigurno neće moći prevesti puno
dalje od Roxburgha. Jahali su nekoliko minuta prije nego što je upitala: – Jesi li
posudio te konje na istome mjestu gdje si posudio i odjeću?
Prostrijeli je pogledom. – Nisi mi ostavila puno vremena da smislim
nešto otmjenije, milostiva. Mislio sam da je bolje da sam seljak nego gubavac
ili da nosim oklop kada dođem po tebe.
Takvim je načinom izgovarao „milostiva“ da se željela naježiti. – Prestani
me tako zvati.
Ukočeno je pogleda, a ona zadrhti vidjevši kako u njemu ključa bijes. Ali
glas mu je bio varljivo ravan. – Kako bi željela da te zovem? Sestro? Genna?
Eleanor?
– Janet. Znaš da mi je to ime. Prestani se pretvarati da si zaboravio.
– Oh, nisam zaboravio.
Uz to prijeteće upozorenje od kojeg se osjećala kao da joj kamen stoji u
želucu, okrenuo se.
Neko su vrijeme jahali u tišini, a svaki je kilometar postajao sve
neugodniji. Zašto jednostavno ne završi s tim? Neizvjesnost ju je činila
nervoznom.
I on je bio napet, iako ne iz istoga razloga. Oprez koji je primijetila samo
se povećao što su dulje jahali – južno, odjednom shvati.
– Zašto jašemo u tom smjeru? Ne bismo li trebali jahati dalje od
Engleske?
Ignorirao je sarkazam. – Želim biti siguran da nas nitko ne prati.
– Zašto bi nas pratili?
Nije ju iznenadilo kad joj nije odgovorio jer se činilo kako su šanse da se
to dogodi pola-pola. Međutim, ako je pokušavao spriječiti pitanja, neće mu poći
za rukom.
Činilo se kao da pokušava sakriti tragove. Barem je pretpostavljala da to
radi kad bi ih s vremena na vrijeme s puta odveo na kamenito tlo ili prikrio
smjer kretanja na križanjima jašući naprijed-natrag nekoliko puta različitom
brzinom, a samim time i dužinom koraka.
118
– Prati li nas tko? – upita.

– Ne bih rekao, ali preći ćemo još nekoliko kilometara prije nego što se
drugim putem vratimo do ostalih.
– Ostalih?
– Nisi mislila da ću doći sam? Tvoj bivši zet poslao je četvoricu svojih
najboljih ljudi da te pronađu, uključujući tvoga novog zeta.
– Maryna muža?
Od Lambertona je čula kako je Sutherland napustio Engleze i znala je da
joj se sestra sigurno vratila u Škotsku. Ako je postojala jedna dobra stvar što je
ovako vuku natrag u Škotsku, bilo je to sto će napokon vidjeti sestru.
Ali ispod uzbuđenja krila se nervoza. Hoće li se Mary osjećati jednako?
Janet je sestri prouzročila toliko jada. Sve je uništila, a Mary je morala patiti
zbog toga. Jedva je izbjegla zatvor, a njezin sin, Davey, opet joj je oduzet.
Maryje imala svako pravo kriviti je zbog toga.
Je li?
Bog zna da se Janet okrivljavala. Muškarac koji ju je podizao i brisao joj
suze kad bi ogrebla koljeno, koji ju je naučio jahati, koji joj je pričao priče dok
mu je sjedila na koljenu, umro je zbog nje. Stari sluga volio ju je poput oca –
više od oca i puno više od pravoga oca. I što je dobio za to? Strijelu u leđa.
Ewen joj je promatrao lice. Progovorio je daleko nježnijim glasom nego
prije. – Da, Kennetha Sutherlanda, nasljednika grofa od Sutherlanda.
Janet kimne. Znala je za to, jer joj je ispričao biskup. – Je... je li sretna?
On kimne i na trenutak mu je u očima vidjela sjaj koji je pamtila. – Da,
djevojko. Vrlo sretna.
Janet se osmjehne. – Drago mi je. Nitko to ne zaslužuje više od nje.
Izgledao je kao da želi nešto reći. Ali kad se umjesto toga okrenuo, Janet
se trudila ne ostati razočarana.
Nije upalilo.
Pratili su cestu južno još nekoliko kilometara ne nailazeći ni na koga,
prije nego što su skrenuli s puta pokraj maloga jezera, gdje su stali napojiti
konje. Budući da neko vrijeme nije jahala, Janet je bila zahvalna na kratkom
odmoru jer može protegnuti noge.
119
Obavila je osobne potrebe i potom došla do ruba vode. Bilo je to malo

jezero, promjera manjeg od kilometar i pol, ali lijepo i obavijeno drvećem u
nijansama zelene i smeđe.
Svjetlost je počela iščezavati i pretpostavila je da je prošlo već nekoliko
sati od podneva. Sa zimom na vratima, dani su postajali kraći. Uskoro će pasti
mrak. Jedva će stići vratiti se odakle su krenuli i bit će vrijeme da stanu
prenoćiti.
Ewen se pojavi pokraj nje očito joj čitajući misli. – Putovat ćemo noću.
– Neće li to biti opasno?
Pogled mu očvrsne. – Da. Ali to te ne bi trebalo brinuti.
Janet to više nije mogla podnijeti. Izluđivala su je nesuptilna podbadanja.
– Znam da si ljutit zbog onoga što se dogodilo. Zašto mi jednostavno ne kažeš
što imaš, da možemo završiti s tim?
Možda će se onda prestati ponašati poput stranca. Kao da se između njih
ništa nije dogodilo. Možda bi onda mogli... što?
Janet nije znala, ali to svakako nije bilo ovo.
Ne prepustiti se bijesu bilo je vraški teže nego što je Ewen očekivao.

Svaki put kad se sjetio što radi – ili što je radila – malo mu se smučilo.
– Ljutit? – ponovi. – Zašto bih bio ljutit? Zato što si mi dopustila da te
poljubim, a potom me pustila da mislim kako sam smrtno zgriješio ili zato što
si mi obećala da ćeš se kloniti ovoga?
Ona se ukoči i napući usne kako je znala kad bi nešto smatrala
neugodnim. Drugim riječima, kad bi joj netko istaknuo nešto što nije željela
čuti. – Nisam to rekla. Rekla sam da ću prepustiti borbu muškarcima... što i
jesam.
Svim se snagama borio da ne stavi ruke na nju. Nijedna mu žena nije
mogla rasplamsati narav tako lako. Mišići ruku napeli su mu se uz bokove i
tresli se u nastojanju da je ne dotakne. Da je ne uhvati za ruke i privuče je k
sebi, gdje bi ga vraški sigurno morala slušati. – Nemoj se praviti glupa, Janet.
Točno znaš što sam mislio!
120
Ne obazirući se na grub rječnik, bezbrižno slegne ramenima i velikim

plavim očima nevino zatrepće. – Znam li?
Nije bio svjestan da se pomaknuo dok nije uzdahnula i zakoračila unatrag
– ravno u drvo. Nagnuo se nad nju dok su se u njemu rojile opasne emocije.
Bijes, frustracija i nešto što je sezalo puno dublje. Nešto ekstremno i
neukrotivo. Nešto divlje. Nešto što je budilo svaki primitivni nagon koji mu je
ostao od barbarskih predaka. Nešto od čega ju je želio nabiti na to drvo,
poderati joj odjeću, podići joj jednu nogu oko svog struka – što mu je s tim
omotavanjem nogu oko struka? – i uništavati je dok se ne zavjetuje da se više
nikad neće dovesti u opasnost. Gotovo je mogao osjetiti kako drhti uz njega.
Osjetiti mekoću njezinih grudi prislonjenih na njegova prsa. Osjetiti njezinu
toplinu. Okus.
Bože, želio ju je i ograničavanje je boljelo. Bio je uzbuđen, krut i
izbezumljen od potrebe.
Kako mu je to učinila? Kako ga uspijeva ogoliti u minuti? Izbaciti iz takta
poput...
Poput oca.
Iznenadna hladnoća probije se kroz toplinu.
Umjesto da je preplašena – kao što bi svaka djevojka zdrava razuma
trebala biti – djevojka je samo izgledala bjesnije. Ispravivši se koliko je visoka,
dobrih tridesetak centimetara niža od njega, stala je licem u lice s njim i
sićušnim mu prstom lupkala po prsima kako bi naglasila vlastite riječi. – Nemaš
pravo išta mi naređivati. Ne tiče te se što radim.
Jesu li u pitanju bile njezine riječi ili pomisao na oca, nije znao. Ali
brzinom kojom mu se bijes rasplamsao, potpuno se ugasio. Ewen uopće nije
nalik na oca. Uopće.
Otac mu je bio nagao i nediscipliniran, divlji i neodgovoran. Nije
poznavao pojam dužnosti i odanosti.
Ewen je točno znao što mu je dužnost, a to nije bilo da legne s njom.
Zakorači unatrag. – U pravu si.
Trebao bi joj zahvaliti što ga je podsjetila. Neće voditi ovaj razgovor jer
nije važan. Ona nije važna. Janet od Mara nije za njega.
121
Nije bilo važno što nijedna druga žena nije tako utjecala na njega. Nije
bilo važno što je bio dovoljan jedan pogled i osjetio bi svaki centimetar, svaku
kost, svaku kapljicu krvi kako se zagrijava od požude tako žestoke i sirove da
mu je oduzimala dah. Nije bilo važno što ga je ljutila. Nije bilo važno što je prva
žena s kojom je mogao razgovarati ne morajući se brinuti je li rekao nešto krivo.
Dovraga, nije bilo važno čak ni što mu se sviđala. Što onda? Brak se ne
temelji na sviđanju ili nesviđanju. Temelji se na dužnosti i ljudi su svaki dan
obavljali svoju dužnost i zanemarivali osobne želje.
Civilizirani muškarci – odgovorni muškarci – nisu jednostavno uzimali
ženu zato što su je željeli. Njegov je otac to možda učinio, ali on nije svoj
prokleti otac. Nije bio strastven u vezi i s čim, dovraga. Posebno ne u vezi sa
ženom.
Osim s njom.
Opsuje. Samo nekoliko dana. Mogao je podnijeti bilo što na nekoliko
dana – uključujući i uzbuđenje do točke bola.
Njegov tjelesni bol gotovo je bio vrijedan izraza na njezinu licu. Smelo
ju je njegovo iznenadno povlačenje.
Zatrepće. – Jesam?
On kimne glavom. – Da. Ne tiče me se. Ali čovjek bi pomislio da ćeš biti
opreznija nakon onog što ti se dogodilo sa sestrom na mostu. – Ona ustukne i
Ewen shvati da ju je podbo dublje nego što je namjeravao. Ali možda će se
zamisliti. – A sad, ako si spremna, pođimo. – I s tim se okrene na peti i ode prije
nego što zbog patnje u njezinim očima učini nešto glupo.
Pogođena podsjetnikom na sestru, Janet je promatrala kako odlazi. Što

se upravo dogodilo? U jednom trenutku gledao ju je kao da ne zna želi li je
zadaviti ili poljubiti (nadala se ovom drugom), a već u sljedećem odlazio je kao
da ga ni najmanje nije briga za nju.
Možda i nije.
Taje spoznaja zaboljela. Zašto se ponaša tako hladno i ravnodušno? Mili
Bože, činilo se kao da ga više privlači dok je mislio da je redovnica!
Nešto se između njih promijenilo i to nije bio samo veo. Mislila je...
122
Što? Da nešto osjeća prema njoj? Da između njih postoji neka posebna
veza? Je li zbog vlastitih osjećaja vidjela nešto što ne postoji?
Janet se nije tako često osjećala nesigurnom u sebe, ali to je postajala
učestala pojava u društvu Ewena Lamonta. Kako je grubi, neotesani vojnik
ograničenih govornih vještina (što je zvučalo bolje nego „štedi riječi, ali ne i
osjećaje“) i katastrofalna ponašanja može tako izbezumiti i zbuniti, opiralo se
zdravu razumu. Naišla je na tisuće muškaraca nalik njemu (iako ih je vrlo malo
bilo toliko pristalih da su joj koljena klecala i građenih poput zida).
Nije znala što želi od njega. Znala je samo da nije za nju. Previše je
tvrdoglav, previše krut, previše poput njezine šovinističke braće i oca sa stavom
da žene nešto ne mogu učiniti. Ali nije mogla poreći da je, ugledavši ga, u
trbuhu osjetila leptiriće kao trinaestogodišnjakinja koja je upravo upoznala
svoga prvog zgodnog viteza. Sve se vrijeme osjećala blesavo, opijeno i
sramežljivo.
Pobogu, nije mogla čak ni normalno disati! Sve što je trebao učiniti bilo
je stati pokraj nje i divlji leptirići u trbuhu otišli bi joj u pluća, od čega bi joj se
disanje pretvorilo u kratke male uzdisaje.
I Bože oprosti da je dotakne! Da ju je dotaknuo, pretvorila bi se u pravi
uzbuđeni nered. Topila bi se od uzbuđenja i ne bi mogla razmišljati.
Prestara je da se tako ponaša. Ne pripadaju li takvi osjećaji zaluđenim
mladim djevojkama, a ne ženi od dvadeset sedam godina koja je praktički
redovnica?
Osim što ne postoji „praktički“ kad se govori o redovnicama. Podsjetio
ju je da je žena. Žena koja više nije mlada, ali koja je točno znala što planira
dok se nije pojavio on i zbunio je svojim izravnim i otvorenim umom bez
gluposti i stavom kojem se ne smije proturječiti, grubo zgodnim licem, širokim
prsima i ometajućim mišićima i, najviše od svega, divljim okusom strasti koji
joj je točno pokazao koliko je uistinu daleko od redovnice.
Umjesto da se pokušava sjetiti svakog detalja poljupca koji se nikad nije
trebao dogoditi, trebala bi se usredotočiti na posao. I umjesto da se osjeća
uzbuđeno od pomisli da će idućih nekoliko dana provesti s njim na putu
sjeverno, trebala bi biti ljutita na njega jer je ustrajao da napusti granicu i opet
joj se upleo u zadatak.
123
Borbe su se možda smirile tijekom zime, ali rat nije završio. Njezin posao
još nije gotov. Mora se vratiti do blagdana sv. Drostana. Janet je bila uvjerena
da će se moći vratiti na položaj u Roxburghu kad sve objasni Robertu i kad
shvati da je savršeno sigurna. Kralj je treba. Ta je doušnica previše važna da bi
riskirao s nekim drugim. Za razliku od Ewena, Robert je slušao razum.
Ipak, i dalje je mrzila što tako odlazi. Možda bi odbila ići da nije bila
poprilično sigurna kako će je tvrdoglavi grubijan baciti preko ramena poput
kakvoga vikinškog barbara i odnijeti je.
Kad se radilo o vojničkoj dužnosti, Janet je pretpostavljala da ga ništa nije
moglo spriječiti. Da, to je Ewen: savršen vojnik. Nije uzrokovao nevolje, radio
je svoj posao, pratio zapovijedi i nije postavljao pitanja – ili ih tolerirao, ljutito
pomisli. Svađati se s njim bilo je kao proturječiti zidu.
Nije razumjela zašto joj je stalo. Voljela je misliti da je to zato što joj se
upleo u zadatak, ali znala je da je nije zbog toga stegnulo u srcu kad je otišao
kao da mu ništa ne znači. Kao da zrak između njih nije tinjao.
I proklet bio što joj je spomenuo sestru! Ništa ne razumije.
Nije znala je li više frustrirana zbog njega ili zbog sebe. Zbog njega, sa
sigurnošću je odlučila dok je promatrala kako postaje sve manji. Nije se
okrenuo – nijednom. Čak ni provjeriti slijedi li ga.
Pogleda ga ispod oka i namršti se vidjevši nešto pa od maršira do mjesta
gdje je stajao s konjima.
– Što ti je s nogom?
Blaga napetost u njegovim ramenima bila je jedva primjetna, ali postojala
je. – Ništa.
Bez upozorenja, uhvati je oko struka, podigne i bezobzirno je posjedne
na konja. Dogodilo se tako brzo da vjerojatno ne bi ni primijetila da je trepnula.
Malo se osjećala poput željeznog lonca izvađenog ravno iz pećnice.
Zaškrguće zubima odbijajući njegovo ignoriranje. Dosta joj je kamenih
zidova. Nekako će ga slomiti, na ovaj ili onaj način.
– Štedio si lijevu nogu penjući se po kamenju. – Primijetila je to dok se
penjao po kamenju oko jezera. Umjesto da je prirodno koračao, zaustavio bi se
svaki put kad je trebao zakoračiti desnom nogom.
124
Želeći joj pokazati da je u krivu, popne se na konja sa suprotne strane

nego inače, stavivši u stremen prvo lijevu nogu. Pokreti su mu bili glatki i nije
pokazivao znakove da ga boli, ali pretpostavljala je da trpi bol.
Okrene se prema njoj. – Kao što rekoh, nije to ništa.
Frustracija se pretvorila u nešto drugo kad je napokon shvatila.
Uzbuđeno razrogači oči. – Ozlijeđen si!
Odmakne se na konju kao da je osjetio da bi ga mogla dotaknuti. – Dobio
sam strijelu u nogu prije nekoliko tjedana.
Osjećala se kao da joj je u sekundi nestala sva boja s lica. – Ranjen si u
borbi?
Od svih stvari o kojima je razmišljala proteklih mjeseci, nije pomislila da
leži u bolovima. U glavi joj je bio tako ogroman, činio se tako velikim i
neuništivim da nikad nije pomislila...
Kameni se zidovi ne mogu ozlijediti!
Oh, Bože, što ako?...
Pročitavši joj izraz na licu, raznježi se. – To je samo lakša ozljeda.
Ali nije mu povjerovala. Strijela je mogla napraviti puno više štete nego
što je njezin vrh širok ako prodre duboko. Ako je vadi nevješta osoba. Ako rana
ne zacijeli. Ako se zagnoji. Ako dobije vrućicu.
Pogleda mu u nogu. Čini li joj se ili je to veliki tamni krug na koži bedra?
Želudac joj se okrene. – Još uvijek krvariš?
-Ne.
Lagao je.
Prije nego što mu je uspjela postaviti još pitanja, zamahne uzdama i krene
naprijed.
Zaboravivši strah, ponovno se razbjesni i dojaše pokraj njega. – Netko bi
ti to trebao pogledati.
Nije se trudio okrenuti se da je pogleda, ali stisnuo je čeljust. – Netko
jest. Opet ću joj dati da pogleda kad se vratimo.
Njoj? – Ja ti mogu pogledati ako želiš. – Posljednjih nekoliko godina dok
se pretvarala da je redovnica, često je radila kao njegovateljica.
125
Letimično je pogleda. – Nema potrebe.

– Ali njegovala sam...
– Helen nije njegovateljica. Ona je jedna od najboljih iscjeliteljica koje
sam vidio. Mogla bi biti liječnica da poželi.
Ako je istina, bio bi to nevjerojatan uspjeh. Nikad nije čula za liječnicu.
Janet osjeti snažno probadanje u prsima. Divljenje u njegovu glasu dok je
govorio o vještinama te žene nije se moglo zanemariti – a nije ni nedostatak
poštovanja prema njezinim. Mislila je da je muškarac poput njezina oca i brata
koji nisu odobravali nijedan drugi položaj žene osim kao supruge ili majke, ali
očito se prevarila. Nije to odobravao samo njoj.
Postojalo je još nešto u načinu na koji je izgovorio ženino ime. Bliskost.
Naklonost. – Sigurno je vrlo stara kad je postigla toliko toga.
Začuđeno je pogleda, kako je pristajalo pitanju. – Helen nije stara. Mlađa
je od tebe.
To je probadanje više bilo kao ubod nožem. Je li joj se uistinu svidjela
njegova izravnost i iskrenost? Smatra li je toliko starom? Sigurno više nije u
cvijetu mladosti, ali sviđalo joj se kako joj je lice sazrelo. Vidi li on nešto što
ona ne vidi? – Kako to možeš vidjeti ispod svih bradavica i madeža?
Pogleda je kao da je luda, upravo kako se i osjećala. – Nemaš bradavice i
madeže.
– Ne ja – reče dok je u njoj rasla frustracija i prijetila da će se izliti u valu
sramotnih suza. – Iscjeliteljica. One su uvijek stare i naborane s puno bradavica
i madeža.
Oh, Bože.
Oh, ne.
Izgledao je toliko drugačije. Tako sretno i bezbrižno. Uopće nije bio
okrutan i nepopustljiv. Izgledao je... Izgledao je poput muškarca koji bi joj
mogao ukrasti srce bez truda.
Onda je progovorio i sve upropastio. – Helen je jedna od najljepših žena
koje sam vidio. Ali reći ću joj ovo.
Još se malo smijao, a Janet je poželjela utonuti u sedlo i nestati.
126
Osjećala se poput budale, još gore, poput ljubomorne budale. Jedina

dobra stvar bila je što se činilo kao da nema pojma zašto mu postavlja blesava
pitanja.
Janet ušuti, što je bila rijetkost, dok je pokušavala dovesti svoje zapetljane
osjećaje u red.
Ne samo da je očito poštovao Helen zbog njezinih vještina, također ju je
smatrao divnom. U tom trenutku, dok ju je stezalo u srcu, a suze joj navirale
na oči, Janet je znala da želi da to osjeća i prema njoj. Iz nekog razloga, njegovo
poštovanje bilo joj je važno.
Nije moguće da je toliko ravnodušan prema njoj. Frustrirajući muškarac
ometao joj je misli mjesecima! Nije se jedina tako osjećala i namjeravala je to
dokazati. Ali kako?
Imala je dovoljno vremena da razmotri mogućnosti dok su kilometrima
jahali na sjever, ne istim putem uz cestu, nego obilaznim, po brežuljcima i
šumama. Bio je sumrak kad se napokon zaustavio u gustom šumarku uz rijeku
za koju je pretpostavila da je Tweed, koju su već pokušali preći na putu za
Berwick. Pogledom je tražila most ili plićak gdje bi je prešli, ali nije vidjela
ništa.
Siđe s konja i dođe do nje kako bi joj pomogao. – Ovdje ćemo se odmoriti
dok ne padne mrak.
– Mislila sam da idemo naći se s ostalima?
Jedna mu se strana usta iskrivi. – Idemo. Ovdje su.
Zazviždi i sekundu poslije tri spodobe iskoče iz sjene poput duhova.
Velikih, zastrašujućih duhova od glave do pete odjevenih u crno. Čak su im i
kacige bile crne. Stajali su samo nekoliko metara od nje, ali nije ih vidjela.
Stapali su se s mrakom.
Zakorači unatrag nesvjesno tražeći njegovu zaštitu. Rukom je obgrli oko
struka, kao da joj je tamo mjesto, kako bi je smirio. Nasloni se na njega
dopustivši da je čvrsta snaga njegova tijela okruži i omota svojom toplinom.
Strah je nestao i opustila se.
Potom se osmjehnula. Ne zato što je prepoznala MacLeana. Bilo joj je
drago što vidi ratnika kojeg je posljednji put vidjela kad je otpratio Marguerite
127
natrag u samostan Melrose, ali to nije bio razlog njezine sreće. Ne, razlog
njezine sreće pritiskao joj je stražnjicu.
Što god želio da ona misli, Ewen Lamont nije ravnodušan. I upravo joj je
pokazao kako to dokazati.
128
11. POGLAVLJE
Ewen je proveo godine vježbajući, učeći slušati i slijediti instinkte, ali

ovaj su ga put iznevjerili. Nagonski je posegnuo za njom kad je shvatio da se
boji, ali kad se naslonila na njega stražnjicom čije se svake obline i centimetra
sjećao, probudili su se drugi instinkti. Vrlo primitivni i moćni instinkti.
Mislio je da je ukrotio divlju zvijer u sebi, ali opet je rikala. Krv mu je
kolala venama, vrela i uzbuđena, usredotočujući se na jedno posebno bolno
područje. Dovraga, nije mu trebao bojni čekić, jedan mu je pulsirao na trbuhu.
Vraški se nadao da misli kako osjeća upravo oružje, ali vuna seoske
odjeće nije skrivala tjelesnu reakciju ni približno dobro kao kožnati oklop.
Spustio joj je ruku sa struka i zakoračio unatrag iskaljujući se na
prijateljima. – Dovraga, skinite kacige! Plašite je.
MacLean ga prvi posluša i potom malo više izađe iz sjene u sumrak.
Kratko se nakloni. – Milostiva.
Janet se brzo oporavila. Ponašanje, otmjenost i elegancija prikladna
grofovoj kćeri tako je lako izašla na vidjelo da se Ewen čudio što to odmah nije
zamijetio. – Janet – ispravi ga. – Molim te. Iako se bojim da se prije nismo
propisno upoznali.
MacLean se osmjehne, što je bila rijetkost za njegovo smrknuto lice. – S
obzirom na okolnosti, to je bilo razumljivo, milostiva Janet.
Ewenu nije nedostajao zahvalan osmijeh u MacLeanovu smjeru jer je
imao razumijevanja za njezinu obmanu – ni „rekla sam ti“ koji je usmjerila
prema njemu.
Ostali su se također predstavili, prvo MacKay, potom Sutherland, a Ewen
je postajao sve ljući sa svakom pristojnom riječi. Nemilosrdni ratnici koji su
više razbojnici nego vitezovi uz koje se mjesecima borio zvučali su poput
prokletih dvorana iz priča.
Pristojnost, prisjetio se njezina podbadanja. Što će to gorštačkom
ratniku?
Ne treba mu. Ali nikad mu nije toliko jako nedostajala.
129
Sutherland je neprekidno zurio u nju kao da ne može vjerovati svojim

očima. Iz nekog razloga, Ewen mu je zbog toga želio šakom razbiti zube. Dvije
su žene potpuno različite – zar ne vidi?
Janet je zabavljala zetova reakcija. Ili je možda već navikla na to. –
Izgledamo li toliko slično?
– Ispričavam se – Sutherland reče uz osmijeh. – Izgledate. Sličnost je
gotovo jezovita.
Prostrijeli Ewena pogledom kao da ga je trebao upozoriti.
– Blizanke su – Ewen ga podsjeti. Što je, dovraga, očekivao?
– Zapravo, nismo bile tako slične kad sam posljednji put vidjela sestru –
Janet reče. Namršti se kao da joj je sjećanje izazivalo bol.
Sutherland odmahne glavom. – Sad jeste.
Način na koji njegov prijatelj Čuvar nije mogao prestati zuriti u nju
počeo je živcirati Ewena. – Nisu toliko slične. Na svjetlu ćeš vidjeti da Janet
ima zelenije oči. Kosa joj je kraća i nije toliko plava. Janet također ima pjegicu
iznad usne koju Mary nema. Maryno je lice okruglije i nije mršava poput Janet.
Ewen shvati da je rekao previše kad su se sva četiri lica okrenula prema
njemu – Janet namršteno, a ostala tri prijatelja s različitim razinama
iznenađenja i zamišljenosti. Nikad nije bio kukavica, ali osjetio je iznenadnu
potrebu da se zavuče pod kamen i sakrije.
Sutherland podigne obrvu. – Tako znači? – razvuče.
Ewen je znao što misli, ali bio je u krivu. – Posao mi je primijetiti detalje
– podsjeti ih.
Nitko mu od muškaraca nije povjerovao, ali barem se činilo kao da Janet
ništa ne razumije. Gledala ga je odmahujući glavom. – Bolje ti je da te moja
sestra ne čuje. Vjerujem da joj se ne bi svidjelo da je netko naziva okruglom.
Zbunjeno se namršti. Što nije u redu s okruglim?
Sutherland objasni: – Žene koje su upravo rodile mogu biti osjetljive kad
je u pitanju njihova tjelesna težina.
– Nije upravo rodila. William ima već sedam mjeseci.
Svi uzdahnu i pogledaju ga sa sažaljenjem, očito odustavši od
objašnjavanja.
130
– Presvući se – MacKay reče. – Čim padne mrak, želim otići što je dalje
moguće odavde. – Krupni gorštak motrio je drveće s istim oprezom koji je i
Ewen osjetio. – Imam loš predosjećaj.
Dakle, nije mu se učinilo. Pitao se, je li napet zbog Janet. Bio je, ali još je
nešto bilo u pitanju.
Kimne i okrene se prema njoj. – I ti ćeš se morati presvući. Bijeli veo
odskače poput svjetionika.
– Zapravo – Sutherland ga prekine – sestra ti je mislila da će ti biti
udobnije i da ćeš privlačiti manje pozornosti u ovome – pruži joj odjeću –
barem dok ne dođemo do Visočja.
Osmjehne se i uzme je. – Vrlo pažljivo od nje, iako nisam iznenađena.
Mary je uvijek bila takva.
Sutherland je pogleda s isprikom u očima koju Ewen nije odmah
razumio. – Odjeća pripada mom štitonoši.
Što, pobogu?
Janet je izgledala jednako šokirano poput njega na zamisao da se obuče
poput momka.
– MacRuairi je to predložio – Sutherland reče prije nego što je stigla
prigovoriti. – Rekao je da mu je pomoglo kad je izbavljao svoju ženu iz
Engleske.
Lachlan MacRuairi dvaput je izvukao Bellu MacDuff pred nosom
Englezima.
– Jedan od Christininih rođaka? – Janet upita.
– Njezin brat – Ewen odgovori.
Po razrogačenom pogledu, Ewen je pretpostavio da je već upoznala
Zmiju.
– Tu je i halja za poslije – Sutherland reče. – Mary je rekla da nećeš
željeti doći na dvor odjevena poput dečka.
Janet prasne u smijeh. – Sestra me dobro poznaje. – Ewen je pretpostavio
da je jedini vidio strepnju pomiješanu s tugom koja joj se pojavila na licu. Zašto
je nervozna što će vidjeti sestru? Uzevši u obzir što je riskirala za Mary,
131
pretpostavio je da su bliske. Ali onda se sjetio njezine reakcije kad ju je podbo.

Osjeća li se krivom? Muči li je to?
– Mogu li se negdje presvući? – upita.
– Tamo u drveću pokraj rijeke postoji stara ribička koliba – MacLean
reče pokazujući kroz drveće. – Otpratit ću te.
Hoće vraga! Ewen bi partneru povjerio vlastiti život, ali nije vjerovao da
ima više samokontrole nego što je Ewen imao u istoj situaciji. – Ja ću – reče
tonom koji nije dopuštao protivljenje. – Ionako moram uzeti svoj oklop.
Spremio je stvari u rupu među obližnjim kamenjem. Nije bila dovoljno
velika da se nazove spiljom, ali bila je savršeno mjesto za sakriti vrijedna oružja
i oklop dok ode po nju.
Krenuo je prije nego što mu je itko stigao proturječiti i opustio se tek kad
je iza sebe čuo korake. Iako je boljelo kao sam vrag, Ewen nije šepao, ali je punu
težinu stavljao na desnu nogu. Nije shvatio da manje koristi lijevu dok mu to
nije istaknula.
Toplina krvi na bedru govorila mu je da se rana opet otvorila, ali Helen
će se za to pobrinuti kad se vrate. Posljednja stvar koju je želio jest da Janet
dramatizira – ili da ga, ne daj Bože, dira.
Osmjehne se prisjetivši se neobična razgovora koji je s Janet imao o
MacKayevoj ženi. Stara s bradavicama i madežima? Odakle joj to?
Zaustavi se kad je stigao do stare ribarske kolibe. Bila je to jednostavna
kamena konstrukcija – plosnato kamenje naslagano je bez vapnene žbuke –
koja se mrvicu naginjala na stranu, ali činila se dovoljno čvrstom. Većine
treseta na krovu više nije bilo. Neće je zaštititi od nevremena, ali pružit će joj
dovoljno privatnosti da se presvuče.
– Želiš li da ti zapalim baklju?
Pogleda u nebo i odmahne glavom. – Još ima dovoljno svjetla da se
presvučem. Neće dugo potrajati. – Drhtala je. – Prehladno je da se zadržavamo.
Čini se kao da bi mogao pasti snijeg.
Pretpostavio je da je u pravu; idućih nekoliko dana nikako neće biti
ugodno. Ali hladnoća će mu barem pomoći da kontrolira neprestanu nelagodu.
Kratko se nakloni i počne se udaljavati kad ga je zaustavila.
132
– Čekaj!
Okrene se polako... nevoljko.
Posramljeno zagrize usnu. Ostalo je dovoljno svjetla da može vidjeti
rumenilo visoko na njezinim lijepim obrazima. – Ja-ja-zamuckivala je. – Treba
mi pomoć da odvežem tuniku.
Ewen se ukoči i svaki mu se mišić u tijelu napne. Previše je puta
zamišljao kako je skida da mu ta slika ne bi odmah ušla u glavu, odakle je neće
moći ukloniti. Zamišljao je kako joj halja klizi niz ramena i otkriva blijedu,
baršunastu kožu centimetar po centimetar. Mogao je vidjeti njezine svilene
obline, vitka leđa i glatko zaobljenu stražnjicu.
Stisne šake. Bože, ostvaruju mu se prokleti snovi!
Upravo zato, nije to mogao učiniti. – Nisam prokleta služavka.
Podigne jednu profinjenu obrvu. – Ako misliš da ne možeš, pitat ću
nekoga drugog. – Zagrize usnu kao da razmišlja. – Teško je reći koji ima najviše
iskustva s haljama. – Drsko se osmjehne. – Svi su poprilično zgodni, ne misliš
li?
Nije razmišljao o tome. Mišić u vilici podivljao mu je. Vene su mu
nabubrile dok mu je krv gorjela. Ako će je netko dirati, to će biti on. Sva trojica
njegove braće oženjena su – dvojica sretno – ali proklet bio ako će ih staviti na
takvu kušnju. Djevojka je imala tijelo koje može oslabiti muškarca. Dovraga,
čini im uslugu. On je prokleti primjer nesebičnosti.
Odjuri do nje pokušavajući obuzdati iznenadni nalet bijesa. – Ja ću to
učiniti.
Pogleda ga nevina izraza lica. – Ako misliš da možeš?
Pogleda je ispod oka. I kroz veo bijesa, znao je da ga djevojka pokušava
isprovocirati. Uzvrati joj izazovnim pogledom. – Ako se sjećaš, to nije ništa što
već nisam radio stotine puta.
Znao je da je zadao dobar udarac kad je napućila usne. Sad nije jedini bio
ljutit. – Sjećam se.
Nije se trudila čekati da otvori vrata, nego je ušla. On je ušao za njom.
Hladan, ustajao smrad ispunjavao je zrak. Bili su to zapravo samo ostaci
građevine s vrlo malo stvari ostavljenih unutra. Ali pronašao je stol jedne
133
slomljene noge, obrisao većinu zemlje i prašine s njega i podupro ga kako bi

imala gdje ostaviti odjeću.
Unatoč vlažnom i hladnom okruženju, Ewen je bio bolno svjestan
intimne situacije. Bili su sami u maloj, mračnoj kući. Mogao je čuti kako polako
diše i osjetiti blag miris zumbula.
Mora izaći odatle. – Što želiš da učinim? – odbrusi.
Nije obraćala pozornost na njegovu očitu nestrpljivost. – Mislila sam da
ćeš znati nakon toliko puta.
Djevojka ga doista izaziva, ali zašto? Ništa nije rekao, ali pogled koji joj
je uputio bio je dovoljno upozorenje.
Ignorirajući ga, počne izvlačiti ukosnice iz vela i marame. Srce mu počne
jače udarati dok je iščekivao i užasavao se trenutka koji dolazi. Nije znao diše
li kad je napokon završila. Maknuvši posljednji komad tkanine iz kose, protrese
glavom i ispusti tako zadovoljan zvuk od kojeg mu je val topline otišao ravno
u kurac i koji nikakva odanost i dužnost nisu mogli zadržati.
– Bože, kako je dobro! – Uzdahne.
Više mu se činilo kao da je u paklu. Cijelo mu se tijelo treslo dok se borio
protiv potrebe da ruke uroni u divlju grivu zlatnih kovrča koja je njezina leđa
omotavala u svilenkasti veo. Miris zumbula postao je intenzivniji i želio je
nagnuti glavu i nosom utonuti u svilenu toplinu.
Nije shvatio da je zastenjao dok se nije okrenula. – Je li sve u redu?
Osim što ju je želio toliko jako da se nije mogao pomaknuti? – Ne možeš
tako raspustiti kosu.
– Zašto?
– Krive je boje.
Ona razrogači oči i on shvati da su je njegove oštro izgovorene riječi
povrijedile. – Što nije u redu s plavom?
Nije plava, nego medeno smeđa s tragovima srebrne, bakrene i zlatne.
Bila je to kruna vrijedna kraljice. Bila je prekrasna.
Ali nije joj to mogao reći. – Isticat će se na mjesečini jednako kao i tvoj
veo.
Razvedri se. – Mislim da sam tamo vidjela kapu. Mogu je spremiti ispod.
134
Nakon toga skinula je ogrtač. Ukipljeno je stajao i zurio u zid govoreći si

da se smiri. Nije upalilo. Crna vuna pala joj je na pod pokraj nogu, a on se
trgnuo.
To je preblizu njegovim maštarijama. Pokušava li ga mučiti? Ima li pojma
što mu radi?
Unatoč bezazlenom izrazu lica, pretpostavljao je da ima. Kakvu to,
dovraga, igru igra?
Na red je došao škapular. Povezan oko struka, sve što je morala učiniti
bilo je odvezati uže i skinuti pravokutni komad prirodno bijele vune s glave.
Napokon, kad mu je svaki mišić u tijelu bio napet od obuzdavanja, od
truda da ne ispruži ruku i dotakne je, ona okrene glavu, i dalje mu okrenuta
leđima.
Osvrnuvši se preko ramena, puno zavodljivije nego što bi nevina djeva
trebala, reče: – Ako možeš odvezati gornje vezice, sama ću moći ostalo.
Nije znao može li. Tako ju je očajnički želio dotaknuti da nije znao hoće
li se moći zaustaviti na vezicama.
Stisne usta. Čeljust mu se ukoči. Dužnost. Odanost. Disciplina. Na tebi
je. Klan je ovisio o njemu.
Ewen je pokušavao zamisliti lice Waltera Stewarta, ali mogao je vidjeti
samo njezino. Velike zelenkasto plave oči, sićušni nos i brada, otmjeno urezane
crte lica, topla, senzualna usta...
Ruke su mu se tresle dok ih je podizao prema njezinim leđima. On je
elitni ratnik, dovraga. Učinit će to. Preživio je puno gore izglede i mnogo
opasnije situacije. Samo se usredotoči. Usredotoči se na vezice.
Radio je to i prije. Možda ne stotine puta kao što je tvrdio, ali dovoljno
da nema osjećaj kako su mu prsti veliki i nespretni. Ali nisu ga slušali. Čak i na
snježnim vrhovima Cuillinsa tijekom obuke, nisu se toliko smrznuli.
Zurio je u vezice, a ruke su mu iznenada stale. Kosa joj je prekrivala
mjesto gdje počinju. Mogao bi je samo pomaknuti u stranu...
Nema šanse.
– Smeta mi tvoja kosa – jedva izgovori.
135
– Oh, ispričavam se. – Nagne glavu i pokupi neukroćenu grivu na stranu

otkrivši vrh halje i mliječno bijeli zatiljak. Poziv je bio jasan. Bilo bi tako lako
spustiti usta i prisloniti usne na meku, toplu kožu...
Usredotoči se, dovraga!
Povuče jedan od krajeva mašne na vrhu i stavi prst iza vezica kako bi ih
otpustio. Sustavno se spuštao niz njezina leđa pokušavajući ne razmišljati o
onome što radi. Ali nikada u životu nije bio svjesniji onoga što radi.
Bilo je smiješno. Odvezivanje halje nije posebno erotično. Lanena
potkošulja koju je nosila ispod pripijene tunike od prirodne vune spriječila ga
je da joj vidi golu kožu, ali otpuštene vezice uzbudile su ga više nego ijedna
gola žena. Osim nje, ali zasigurno je sad neće zamišljati golu.
Prevario se.
Zakorači unatrag pokušavajući odagnati sliku iz glave. Je li morao
zapamtiti svaki detalj njezinih grudi? Vitkih leđa i trbuha? Stražnjice zaobljene
u obliku srca? – To bi trebalo biti dovoljno – reče glasom promuklim od žudnje.
– Hvala ti. – Osmjehne se. – Ni redovnice u samostanu ne bi to bolje
učinile.
Iz nekog razloga, nije volio što ga uspoređuje s redovnicama. Pogleda je
u oči. – Toliko vježbe, sjećaš se?
Janet se dobro sjećala. Zbog toga ju je njegov odlučni otpor još više
frustrirao. Znala je da se osjeća kao i ona: uzbuđeno, nestrpljivo i bez daha od
iščekivanja, kao da joj je svako od osjetila dosegnulo vrhunac. Napetost je
odjekivala između njih poput grmljavine.
Nije žudjela sama. Mogla je osjetiti – osjetila je to na sebi.
Janet se nikada nije toliko trudila zavesti muškarca, ali nešto u vezi s
njim u njoj je probudilo nestašluk. Kao i tri godine skrivanja ženstvenosti. Dio
nje pitao se, je li još poželjna. Mislila je da će mali zahtjev da joj pomogne s
haljom biti dovoljan da mu razbije otpor i dokaže kako nije ravnodušan. To bi
joj mogla biti jedina prilika da osjeti strast. Sudbina ga joj je bacila natrag u
život; je li s razlogom? Ali činio se odlučnim u namjeri da ode, da zanemari što
god postojalo između njih.
136
Zašto? Je li ljutit zbog onoga što je učinila? Odlučila je pokušati s

njegovim izravnim pristupom. – Zašto se tako ponašaš?
– Kako?
– Kao da se između nas nije dogodilo ništa.
– Možda zato što sam nakon onoga što se dogodilo mislio da ću vječno
gorjeti u paklu?
Janet zagrize usnu osjećajući se krivom, što je i zaslužila. – Žao mi je što
sam ti lagala. Možda sam ti trebala reći da nisam redovnica, ali bojala sam se.
Činio se iskreno zbunjenim. – Čega si se bojala?
Podigne bradu, hrabro ga pogledavši u oči. – Da me bez zavjeta ništa
neće spriječiti da... da...
Nije znala kako mu kazati da se bojala da će mu dati svoju nevinost.
Ali shvatio je. – Nikada ne bih otišao tako daleko.
Nagne glavu gledajući ga. Možda nije imala puno iskustva u tim
stvarima, ali nije joj se tako činilo. – Jesi li siguran u to?
Zurio je u nju ukočene čeljusti.
Stegne je u srcu. U polutami, crte lica činile su mu se još oštrijima.
Izgledao je čvršće. Grublje. Još odsutnije. Ali tako zgodno da su joj klecala
koljena.
Nije joj proturječio, što je protumačila kao slaganje.
Zakorači prema njemu. Ukočio se, ali to je nije spriječilo da mu stavi
ruku na ogrtač. Gledali su se u oči. – Hoćeš li mi oprostiti?
Pod dlanom je osjetila kako mu srce divljački udara. Bilo je slično kao
kad držite ruku na poklopcu lonca koji će upravo iskipjeti.
Po intenzitetu njegova pogleda, znala je da je želi. Osjetila je to u
naprezanju njegovih mišića. Želio ju je, ali nešto ga je sprječavalo. Vodio je
tešku bitku sa samim sobom.
Izgubila je.
Uhvati je za zapešće i makne ga sa svojih prsa. – Nemam ti što oprostiti.
Bila si u pravu. To nas je spriječilo da učinimo kobnu pogrešku. Jer bi to bila
pogreška, Janet. Žao mi je ako te poljubac zbunio, ali nije značio ništa. Bilo bi
137
najbolje da zaboraviš da se ikada dogodio. – Pogledao ju je ravno u oči. – Ja

jesam.
Duboko udahne od oštrog udarca, iznenađena koliko su je zaboljele
iskrene riječi. Prije nego što su joj se prsa i grlo uspjeli oporaviti od žestoka
udarca, nestao je.
Dok se Janet obukla u odjeću štitonoše, toliko se razljutila da nije ni

primjećivala hladnoću. Ipak, presvukla se što je brže mogla.
Pogreška? Zalupi vratima kolibe iza sebe. Kako nalik njemu da to odredi
za oboje!
Demonstrativno je prehodala kratku udaljenost do mjesta gdje su čekali
muškarci. Pao je mrak, ali mjesečina se dovoljno probijala kroz izmaglicu koja
se spuštala da se snađe među drvećem.
Zaboravio je na to, je li? Vidjet će još. Izvukao ju je iz Roxburgha; ima
još dva, možda tri dana da dokaže suprotno i namjeravala je iskoristiti svaku
minutu.
Kako će to učiniti, nije znala, ali bila je sigurna da će joj nešto pasti na
pamet.
Janet je mislila da joj nije trebalo puno vremena, ali sva četvorica
muškaraca čekala su je kad se probila kroz drveće i našla se na malenoj čistini
gdje su se okupili. Doveli su konje s mjesta gdje su već bili skriveni i zamijenili
dvije rage na kojima su ona i Ewen jahali parom lijepih i krupnih pastuha.
Iako su četvorica muškaraca bili odjeveni u zapanjujuće sličnu (i
zastrašujuću) odjeću – Ewen se presvukao iz seljačke odjeće u crni kožnati
cotun, hlače, ogrtač i crnu kacigu koja mu je prekrivala nos s kojom ga je prvi
put vidjela – i svi su bili neobično visoki i mišićavi, odmah ga je prepoznala.
Nitko nije govorio dok se približavala. Štoviše, svi su stajali poprilično
mirno. Rukom opipa vunenu kapu. Iako je saplela kosu prije nego što ju je
spremila ispod, popravi je i ugura natrag nekoliko zalutalih pramenova na
sljepoočnicama.
Ali pozornost im nije plijenila njezina kosa.
Je h stvar u odjeći? Namršti se i na brzinu pregleda crne kožnate hlače i
prsluk. Još je jednom provjerila je li joj lanena majica zataknuta u hlače, ali sve
138
je izgledalo dobro. Zapravo, smatrala je da joj krinka pristaje poprilično dobro.

Hlače su joj možda bile mrvicu uske, ali kratki kaput kao da je bio skrojen po
njezinoj mjeri.
Ponovno pogleda muškarce, ali svi osim Ewena okrenuli su se i činili se
vrlo zauzetima petljajući po konjima.
Ignorirajući Ewena i mrk pogled koji ju je nekada možda zastrašivao –
Bog zna što je ovaj put učinila – pronađe torbu naslonjenu na drvo i sagne se
kako bi spremila habit i predivnu halju koju joj je Mary poslala.
Učinilo joj se da je Ewen promuklo zastenjao, ah kad se okrenula, i on je
bio zauzet konjem.
Iznenadilo ju je koliko je udobno nositi hlače i kako je neobično
oslobađajuće skinuti sve te teške haljine. Međutim, bilo joj je hladno. Jedini
ogrtač koji je ponijela bio je onaj s kapuljačom koji je nosila ranije. Kako se nije
činio previše ženskim, prebaci ga preko štitonošine odjeće. Ipak, nije bio
podstavljen i poželjela je da se sjetila ponijeti još jedan.
Svi su muškarci nosili iste tamne ogrtače kao Ewen kad su se prvi put
susreli. Noću se činio crnim, ali danju je primijetila suptilne nijanse tamnosive
i plave pomiješane s crnom. Naprći nos pomislivši kako je to čudno. Je li to
neka vrsta odore?
Završivši, podigne torbu koja se činila znatno težom sa svom dodatnom
odjećom i ode do konja za kojeg je pretpostavila da je njezin. Znala je da je
Ewen promatra kako se muči, ali nije joj pokušao pomoći iako joj je bio najbliži.
Ako će biti takav, neka bude. Nije jedini koji se može pretvarati da se
,,to“ nikad nije dogodilo.
U tom je trenutku na vidjelo izašla zločesta crta koju je davno zakopala.
Mogao je učiniti da se uz njega uopće ne osjeća poput redovnice. Na puno
načina.
Janet se okrene prema MacLeanu koji je stajao uz konja nekoliko metara
dalje. – Ewene, hoćeš li mi, molim te, pomoći da se popnem na konja?
Krajičkom oka mogla je vidjeti kako se Ewen ukočio i nije joj trebala
dnevna svjetlost da vidi kako su mu čelično plave oči poprimile žarko sivu boju.
MacLean se nasmije – barem je mislila da je taj zvuk bio osmijeh, ali
dolazeći od tako smrknuta čovjeka, nije mogla biti sigurna. On i Ewen po tom
139
su pitanju bili vrlo slični, ali Ewen je bio ozbiljno smrknut, dok se Eoinovo lice
činilo mračnijim, još više ljutitim.
– Bilo bi mi drago, milostiva Janet. Ali ja nisam Lamont.
Hinila je iznenađenje nadajući se da će joj Ewen primijetiti rumenilo u
obrazima. – Ispričavam se, ali svi izgledate tako slično da vas ne mogu
razlikovati. S tim tamnim ogrtačima i kacigama, mogli bi vas zamijeniti za
Bruceove fantome.
Nasmije se, ali nitko joj se drugi nije pridružio. Štoviše, nastupila je
neobična tišina. Podsjetilo ju je na vremena kad bi ušla u očev solar dok je
razgovarao sa svojim ljudima i upravo rekao nešto što nije bilo za njezine uši.
Krajičkom oka vidi kako joj se Ewen približava, ali prije nego što joj je
mogao pomoći, oštro mu okrene leđa i ispruži ruku prema MacLeanu.
Krupni se ratnik zabavljao, ali prišao je i uhvatio je za ruku. Poput
Ewena, MacLean joj stavi ruke oko struka i bez truda je podigne na sedlo. Bio
je jednako snažan i puno nježniji. Ali, za razliku od Ewena, kad ju je dotaknuo
i kad se uhvatila za njegove mišićave ruke kako bi se pripremila, puls joj nije
poskočio, koža joj se nije zarumenjela, a želudac joj se nije okrenuo.
Nažalost.
Osjetivši težinu Ewenova pogleda, Janet namjerno nevino i šokirano
uzdahne. Prošlo je puno vremena otkad je očijukala s muškarcem, ali vještina
joj se vratila prirodno kao da nikad nije ni nestala. Uvijek je bila bolja zavodnica
od sestre, ali u pitanju je više bila njezina prirodna druželjubivost nego pravo
zavođenje i nikad to nije shvaćala ozbiljno. Do sada.
Zagleda se u MacLeanove oči čije se zastrašujuće tamno plavetnilo
naziralo ispod ruba kacige. Ispod te čvrste, prosijede vanjštine, bio je poprilično
zgodan, shvati. I oštar; to mu se vidjelo u očima.
Uopće neće biti teško očijukati s njim.
– Bože! – Muškarcima je prepustila da razmišljao što bi taj uzvik mogao
značiti. – Hvala ti, Eoine. Sigurno se sve žene na dvoru otimaju da im
pomogneš. Nisu svi muškarci tako nježni. – Krišom na sekundu pogleda Ewena,
ali dovoljno dugo. – Iznenadio bi se koliko su neki nepristojni.
Njezin ubod pronašao je metu. Vidjela je kako je Ewen stisnuo šake uz
bokove. Bio je bijesan.
140
Previše bijesan da bi ono bila „pogreška“.

Previše bijesan za nekoga tko je zaboravio.
Možda je pronašla način da ga slomi? Vidjet će koliko će ravnodušan biti
kad ona „zaboravi“ i usmjeri pozornost na drugu stranu.
– Nije sve dame lako podići kao tebe, milostiva. – MacLean se zaustavi
kao da ni on dugo nije sudjelovao u zavodničkom zadirkivanju između
muškarca i žene. – Ni tako ugodno – reče uz zavodnički osmijeh koji je osvajao
srca mnogih djevojaka prije nego što ga je preuzeo bijes.
– Ako je milostivoj udobno – Ewen prekine – potrošili smo dovoljno
vremena. Želim prije zore biti istočno od Selkirka.
Ako je MacLean primijetio Ewenovu ljutnju, nije to pokazao. Okrene se
prema njoj. – Milostiva?
Intrigantno mu namigne. – Dovoljno udobno za sada, ali ako mi bude
potrebna pomoć, obratit ću ti se. – Pogled joj padne na široka prsa i čvrste ruke.
– Činiš se i više nego prigodnim za zadatak. – On se naceri, a ona pro šapće
dovoljno glasno da je Ewen može čuti: – Je li uvijek tako namrgođen?
MacLean krišom pogleda Ewena, koji je buljio u njih tako bijesno da ju
je iznenadilo što mu na uši ne izlazi para.
– Bojim se da jest, milostiva.
Uzvrati mu osmijehom, pomislivši kako se poprilično zabavlja s obzirom
na okolnosti.
141
12. POGLAVLJE
Zadatak mora biti na prvome mjestu, dovraga. Koliko god ljutit bio – a
Ewen se nije mogao sjetiti kad je posljednji put bio toliko ljutit – bio je svjestan
opasnosti ispred sebe. Dovraga, ne samo ispred nego posvuda uokolo. Granica
je bila vrlo opasna.
Neće biti na sigurnom dok se ne ukrcaju na Berlin koji ih čeka odmah
uz obalu u Aru – uz pretpostavku da Sokol i Zmija nisu pozvani na drugi
zadatak. Zbog toga je zakopao bijes ispod poziva dužnosti, prisjetivši se svega
što mora učiniti. Ali bio je tu, ključao, bližio se vrhuncu sa svakim kilometrom
na blagim brežuljcima Tweedsdalea.
Iako bi mu više odgovaralo da su putovali sa sjeverne strane Tweeda,
mostovi su bili pod stražom. Ovaj dio škotskoga pograničnog područja bio je
labirint rijeka i pritoka. U nekom će trenutku morati prijeći rijeku, ali bilo je
sigurnije čekati dok ne dođu zapadno od Selkirka, gdje postoji bezbroj mjesta
za prijeći koja ne zahtijevaju most. Mogli su pokušati prijeći na mjestu gdje je
odveo Janet prije nekoliko mjeseci, ali uvijek je pokušavao ići različitim
putevima za slučaj da ih je netko prvi put slijedio.
S pograničnim gradovima pod engleskom kontrolom, pretpostavljao je
da nema puno razlike: svugdje je opasno. Ali čak i putujući noću sa samo
jednom bakljom da im osvijetli put, osjećao se izloženim. Niski brjegovi i
plodna dolina Tweedsdalea pružali su vrlo malo prirodnih skloništa. Planine
će se izdići i šume će postati gušće tek kad se približe Selkirku. Ironično, za dva
će se tjedna s Bruceom vratiti u Selkirk na mirovne pregovore.
Nadao se da će prije zore stići čak do Ettricka, duboko među planinama
i šumama dvadesetak kilometara jugozapadno od Selkirka. Na tom području
postoji spilja u kojoj bi se mogli odmoriti dok ne padne mrak.
Ali čekali su ih sati opasnog i teškog jahanja. Ewen je prvih nekoliko sati
kružio uokolo iza njih trudeći se sakriti tragove koliko je mogao i uvjeriti se da
ih nitko ne prati. Činilo se da snijeg još neće pasti, što je bilo dobro. Bilo je
teško sakriti tragove na svježem snijegu osim ako pada gusto i jako.
Bruce je Ewena primio među Čuvare Visočja zbog njegovih izvanrednih
tragačkih vještina. Bilo čovjek, bilo zvijer, ako postoji trag, pronaći će ih. Zbog
142
toga je zaradio ratno ime Lovac. Ali druga strana traganja bila je skrivanje
vlastitih tragova. I poput duhova, čime su neki smatrali „Bruceove fantome“,
Ewenova je odgovornost bila učiniti da Čuvari nestanu.
Još nije mogao vjerovati koliko se Janet šalom približila istini. Srećom,
bila je to samo šala.
Ipak, nije da je bio raspoložen za šale. Činilo se kao da se, svaki put kad
se pridružio skupini ili su stali nakratko se odmoriti – koliko zbog Janet, toliko
i zbog konja – smijala s nekim od njegove braće.
Ali posebno s MacLeanom. Njegov partner upijao ju je poput izgladnjela
šteneta. Tko bi, dovraga, pomislio da se Udarač može nasmijati. Za sve godine
otkad ga Ewen poznaje, nikad nije vidio MacLeana ovakvog. Ne samo da se
smijao i šalio nego je i pričao. Dovraga, nije mislio da je Udarač sposoban voditi
razgovor koji se ne tiče rata ili ratne strategije.
Ali neobičnu lakoću koju je Ewen osjećao uz Janet očito je dijelio i
njegov partner. A nešto ga je u vezi s tim uznemirivalo – duboko uznemirivalo.
Muška odjeća također nije pomagala. MacRuairi ga je trebao upozoriti.
Žene ne trebaju nositi hlače – posebno ne uske kožnate.
Oblikovale su ženstvene obline njezinih bokova i stražnjice do
savršenstva i naglasile joj vitke i iznenađujuće duge noge. To ga je ometalo.
Vraški ometalo. I nije jedini primijetio. MacKay i Sutherland činili su se
posramljenima, ali MacLean... on se činio previše zahvalnim.
Prošla je ponoć kad su se zaustavili drugi put. Ewen se pješice vratio kako
bi prikrio tragove kopita i razbacao nekoliko obilježja za koja se nadao da će
zbuniti ili zadržati bilo koga na njihovu tragu, kad je iz smjera rijeke čuo nježan
ženstven smijeh.
Napeli su mu se mišići u vratu i ramenima. Usredotoči se, dovraga! Znao
je da bi ga trebao ignorirati. Ali zvuk mu je iritirao svaki živac u tijelu. Više ga
nije mogao podnijeti.
Čim je došao na proplanak, mogao ju je vidjeti. Janet je sjedila na
kamenu, a MacLean je stajao pokraj nje. Nešto joj je pružao.
– Hvala ti – reče Janet uzimajući nešto što je izgledalo kao komad
govedine. – Gladnija sam nego što sam mislila.
143
MacLean promrmlja nešto što Ewen nije čuo i potom reče: – Je li ti

dovoljno toplo?
Ewen je koračao prema njima, ali zvuk koji je proizvela zaustavi ga usred
koraka. Stisnuvši ogrtač oko ramena, ispusti očaravajući uzdah koji mu je otišao
ravno u prepone.
– Predivno mi je – reče. – Hvala ti što si mi ga posudio. Vrlo pažljivo od
tebe.
Pažljiv? MacLean? Ewen nije znao da može biti toliko brižan oko žene.
Bilo koje žene. A ona je bila kriva žena.
MacLean slegne ramenima. Da ga Ewen nije dobro poznavao, pomislio
bi da mu se partner pravi važnim. – Učinilo mi se da sam te vidio kako drhtiš
kad smo zadnji put stali.
Ewen je vidio istu stvar. Planirao joj je ponuditi ogrtač – Bog zna da bi
je barem više pokrio – kad je došao MacLean i dao joj svoj.
Ewen se borio protiv poriva da ga razdere s nje. Trebala je uzeti moj,
dovraga.
Janet se osvrne dok se približavao, ali umjesto da mu se obrati, okrene se
prema MacLeanu, zakolutavši očima u njegovu smjeru. To je zaboljelo.
Iako je Ewen znao da ga je partner čuo ranije, MacLean se tek tada
osvrnuo u njegovu smjeru.
Podigne obrvu. – Je li sve u redu?
Ewen je zadnjim snagama obuzdavao narav. – Osim činjenice da vas
vjerojatno do Londona mogu čuti kako razgovarate? Osim ako ne želite da nas
opkole Englezi, stišajte se. I prestanite se prokleto smijati.
Da Ewen već nije znao koliko smiješno zvuči, zaključio bi to po njihovim
licima. Ali ništa nije bilo gore nego kad su nakratko razmijenili poglede, a Janet
došapnula „mrzovoljan“, trudeći se ne prasnuti u smijeh.
– Što si rekla?
Janet odmahne glavom s veseljem u očima. – Ništa.
MacLean pokuša promijeniti temu. – Jesi li išta vidio?
Ewen je poprijeko gledao Janet dok se nije uozbiljila. Tek je tada
odgovorio. – Ništa.
144
Proučavala ga je pogledom. – Ponašaš se vrlo oprezno. Imaš li razloga

vjerovati da nas netko slijedi ili si uvijek tako pažljiv?
– Ako nisi primijetila, milostiva, granicu trenutačno drže engleske
trupe. Ne postoji takva stvar kao previše oprezan ili previše pažljiv kad se radi
o ratu. Upravo je činjenica da to ne razumiješ razlog zašto ne bi trebala biti
ovdje.
Ukoči se i uputi mu dug, zajedljiv pogled od kojeg se poželio okrenuti.
Oštro se okrene bez riječi i reče MacLeanu: – Još jednom, hvala. Vidimo se kod
konja.
Oba muškarca promatrali su je kako odlazi, a Ewen je proklinjao svoje
oštre riječi.
MacLean zafićuka odmahujući glavom. – Ne misliš li da si bio malo
preoštar prema djevojci?
Ewen je pokušavao ne zvučati kao da se brani iako se tako osjećao. – To
je istina i svatko tko radi isto što i ona treba to čuti. Ovo nije igra.
– A ti vjeruješ da ona misli da jest?
– Mislim da nema pojma u kakvoj je opasnosti. – Ewen se smrkne. –
Edwardovi ljudi neće je štedjeti ako otkriju što radi. Činjenica da je žena neće
igrati nikakvu ulogu. – Nije morao podsjećati MacLeana što se dogodilo kod
Lochmabena: bio je ondje. – Ne mogu vjerovati da je braniš. Bi li dopustio
svojoj ženi da radi to što ona radi?
Tamna sjena nadvije se nad MacLeanovim licem. Rijetko su spominjali
njegovu ženu. Ali možda je vrijeme da se sjeti da je ima.
MacLean stisne usta u čvrstu, ljutitu crtu. – Da, možda i bih. To bi
značilo da ču je se prije riješiti. – Zaustavi se i pogledom odmjeri Ewena. –
Zanimljiva usporedba.
Ewenu se nije sviđao način na koji ga partner promatra, kao da nešto
zna. – Samo sam te htio podsjetiti da je imaš jer se čini kao da si zaboravio.
Slegne ramenima. – Sviđa mi se milostiva Janet. S njom je lako
razgovarati.
Dovraga, znao je to. Ewen stisne šake. – Nije za tebe.
145
MacLean ga pogleda s podsmjehom. – Nisam znao da si je uzeo sebi za

pravo.
Ewen zakorači prema njemu. Bili su partneri pet godina i zajedno su
prošli pakao. Nikad ne bi pomislio da će doći tako blizu da ga udari. – Nisam.
Dobro znaš da je djevojka namijenjena nekom drugom.
Ewenov glas sigurno je otkrio više nego što je namjeravao. MacLean
odmah odstupi, a podsmjeh zamijeni njegov uobičajeni smrknuti izraz. – Da,
ali djevojka to ne zna. Radi ovo zbog tebe, znaš. Pokušava te učiniti
ljubomornim.
Ewen je ostao zaprepašten. Je li to istina? Ispod oka pogleda muškarca
kojeg je smatrao najboljim prijateljem. – I ti si pristao na to?
MacLean samo slegne ramenima kao da mu nije žao. – Kao što sam rekao,
sviđa mi se... i s njom je lako razgovarati, ali želio sam vidjeti hoće li upaliti. –
Uputi mu dug pogled pun sažaljenja. – Po tvom izrazu lica proteklih nekoliko
sati, rekao bih da jest.
Ewenu se gadilo što je MacLean u pravu. Doprla je do njega.
– Što ćeš učiniti? – MacLean reče ozbiljno.
Što može učiniti? – Obavit ću svoju dužnost.
– Možda bi joj trebao reći i dati djevojci izbor?
– Žene njezina statusa nemaju izbora. – A nije ga imao ni on.
– Ja sam imao.
Ewen je opet ostao zaprepašten. Po načinu na koji se MacLean ponašao,
Ewen nikad ne bi rekao da je želio oženiti svoju ženu MacDowellicu. – Jesi?
Nešto mračno, ljutito i toliko puno mržnje pojavi se u MacLeanovu
izrazu da je Ewen umalo ustuknuo. – Odabrao sam pogrešno jer sam mislio... –
Stisne čeljust. – Možda si u pravu. Odvedi djevojku Bruceu i ostavi to iza sebe.
Izbjeći ćeš vraški velike nevolje.
Ewenov prijatelj ode, a Ewen je ostao pitati se je li govorio o sebi ili o
njemu. Možda i nije važno jer je MacLean svakako bio u pravu: Janet od Mara
nosila je sa sobom vraški velike nevolje. Nevolje koje bi ga mogle koštati svega
ako ne bude pazio.
146
★★★
Zašto se Janet toliko trudila oko muškarca koji joj se obraćao kao da ima
pet godina?
Nije imala pojma.
Zatucani gorštak jasno joj je dao do znanja kako misli da nema što raditi
u ratu. Dobro. Ali ona zna bolje i njegovo mišljenje ništa neće promijeniti. Pod
svaku je cijenu namjeravala završiti što je započela. Dok god je kralj treba, dok
god može biti od koristi, dovodit će se u opasnost koliko želi. Nema pravo
govoriti joj drugačije. Mogao se mrštiti i grditi je dok mu to nepodnošljivo
zgodno lice ne pocrveni, ali ona ga ne mora slušati. Nije joj otac ili muž.
Hvala Bogu.
Je li tako teško shvatiti da radi ono što joj je važno? Posljednjih nekoliko
godina imala je svrhu. Radila je nešto u čemu nije samo uživala, nego se osjećala
kao da je važna. Nitko je nije gledao preko ramena i govorio joj da nešto ne
može učiniti. Uspjela je pretvoriti ono što je njezin otac u ženama vidio kao
karakternu manu – sklonost da pokažu muškarcu kako je u krivu – u korisnu
vještinu.
I što je više pomagala, manje je mislila o prošlosti i nepromišljenoj mladoj
ženi koja je pokušala biti heroina, ali samo je stvorila hrpu problema. Dugovala
je to Mary, ali najviše Cailinu. Iako si nikad neće oprostiti njegovu smrt, barem
se može pobrinuti da nije bila beznačajna. Ali Ewen joj je to želio oduzeti.
Nikada joj ne bi palo na pamet tražiti da prestane biti vojnik. To je ono
što radi. Vjerojatno je, po onome što je vidjela, dobar u tome.
Nije da bi on shvatio usporedbu. Za njega su žene lijepa pomagala. Žena
je netko tko će mu roditi djecu, brinuti se o dvorcima i nikad se ne buniti.
Ona nije takva. I Janet je vidjela što se dogodi ženama s vlastitim
mišljenjima kad se udaju za tvrdoglavog, previše zaštitničkog muškarca koji
pretpostavlja da zna najbolje. Janet nije namjeravala slijediti primjer Duncana
i Christine. Ili svoje majke, zapravo. Svađa ili ropstvo, nijedno joj se nije
sviđalo.
147
Ništa od toga nije objasnilo zašto ju je stegnulo u srcu kad je Ewen

napustio spilju nedugo nakon što su drugi put pojeli sušenu govedinu, pivo i
zobene kolačiće.
MacKay, koji je razmijenio nekoliko riječi s Ewenom prije nego što je
otišao, dođe do mjesta na kraju male kamene spilje gdje se sklupčala. Jedva će
biti mjesta da svi legnu, ali bez vatre, pretpostavljala je da će joj dobro doći
toplina njihove blizine.
– Trebala bi se odmoriti, djevojko. Čeka nas još jedna duga noć jahanja,
a teren neće biti lagan kao danas.
– Kamo je Ewen otišao?
– Do jezera. Cijela mu je noga bila krvava pa sam mu rekao da je opere
ili će nas Helen obojicu zadaviti.
Nakostriješi se na spomen predivne mlade iscjeliteljice. – Helen?
Kršni se gorštak osmjehne. – Da, moja žena. Ona je iscjeliteljica. Rekla
je Lamontu da mu više neće pomoći ako mu se rana još jednom otvori. –
Nasmije se. – Ali hoće. Ne može si pomoći. To je ono što radi.
Njegova žena? Janet je ostala dvostruko zaprepaštena. Ne samo zato što
je bila ljubomorna na ženu ovog čovjeka nego zato što se očito ponosio njome.
– Žena ti je iscjeliteljica?
-Da, jako dobra.
U njegovu glasu nesumnjivo se čuo ponos. Mili Bože, muž ponosan na
ženu koja radi? Čuda se događaju. Šteta što mu prijatelj nije takav. Ali bi li
mogao biti? Vjerojatno ne bi. Ipak, mogućnost ju je zainteresirala više nego što
je željela priznati. – Možda bih trebala vidjeti treba li Ewenu pomoć. Imam
nešto iskustva s njegovanjem.
MacKay je odmjeri trljajući rukom bradu staru tjedan dana. Pomislila je
da bi mogao odbiti, ali naposljetku kimne. – Prvo ću ti nešto dati.
148
★★★
Janet se spustila niz kamenitu obalu sa zavojem i melemom koje joj je

Magnus dao. Imali su još pola sata do zore, ali sunce je već obznanilo svoju
prisutnost blago obasjavši maglovito nebo. Mogućnost snijega osjetila se u
hladnu zraku. Bez vjetra, vrijeme je bilo jedva podnošljivo.
Kupati se u ledenoj rijeci, međutim, bila je druga stvar. Ruke su joj još
bile modre od ranijeg pokušaja. Zbog toga je zadnja stvar koju je očekivala bila
vidjeti Ewena kako polugol izranja iz rijeke poput kakva drevnoga nordijskog
boga mora.
Smrzne se usred koraka i usta joj se osuše. Trebala bi se okrenuti. Uistinu
bi. Ali ne može. Dobro, iskreno, ne želi.
Vidjela je muškarce bez majica. Vidjela je čak i mišićave muškarce bez
majica. Ali nikad nije vidjela nekoga pred koga je samo poželjela stati i diviti
se pogledu.
Bila je sigurna da su se široka ramena, snažne ruke i trbuh prepun mišića
mogli upotrijebiti za štošta, ali trenutačno je mogla razmišljati samo kako je
predivan. Kako je šteta prekriti nešto tako veličanstveno kožom i čelikom.
Kako bi dala sve da može oviti ruke oko njega.
Ostali detalji proletjeli su joj kroz smrznutu glavu. Tamni trokut dlaka
na njegovu vratu koji se skupljao u uski put ispod njegovih lanenih kratkih
hlača – mokrih lanenih kratkih hlača nisko na njegovu struku pripijenih uz
snažna, mišićava bedra.
Brzo skrene pogled s još jedne velike izbočine uz koju su se pripile. Bila
je hrabra, ali ne toliko hrabra.
Trebala mu je samo minuta da je primijeti, ali upotrijebila je svaku
sekundu.
Prostrijeli je pogledom i posegne za ručnikom bijesno brišući sve sretne
kapi vode koje su mu se zadržale na prsima.
Zaboga, ponaša se kao zaluđena trinaestogodišnjakinja!
Sa zakašnjenjem skrene pogled.
– Što želiš? – zareži nekoliko trenutaka poslije.
149
Na njezino razočaranje, kad se okrenula natrag, obukao je lanenu majicu

i navukao hlače.
Ironično, sada kad je bio odjeven, zarumenjela se. – Nisam znala... –
Zagrize usnu. – Žao mi je što te ometam, ali Magnus mi je dao melem za tvoju
nogu.
– Ne treba mi...
– Znam da ti ne treba, ali rekao je da te podsjetim kako će Helen okriviti
njega ako dobiješ vrućicu i umreš. Stoga se pobrini da do toga ne dođe. Helen
– naglasila je žensko ime – Magnusova žena.
Zbunjeno je pogleda. – Znam tko je Helen.
Trebala bi biti zahvalna što nema pojma koliko ju je ljubomornom
učinio, ali njegov potpuni nedostatak razumijevanja iz nekog ju je razloga
živcirao.
Ispruži ruku. – Daj mi ga. Sam ću se pobrinuti za to.
Janet napući usne. – Pretpostavljam da misliš kako nisam sposobna
upotrijebiti razum, ali znam što radim.
Namršti se. – Ne mislim to.
Ona ispusti oštar zvuk. – Zato je svaka tvoja druga riječ koliko sam glupa
i blesava...
Posegne i uhvati je za ruku. – Nikad nisam rekao da si glupa ili blesava.
Rekao sam da nisi svjesna opasnosti.
– Ali jesam. Isto kao i ti, a ti ipak i dalje odlučuješ raditi to što radiš.
Jače se namršti. – Nije isto.
Iznenada, Janet se osjećala umorno. Preumorno da mu pokuša objasniti.
Preumorno da bi udarala glavom o zid – bez obzira na to kako impresivno bio
građen.
Zurila je u njega. Još ju je držao za ruku, ali onda je ispusti. – Hoćeš li mi
dopustiti da pomognem ili ne?
Oklijevao je.
– Što nije u redu?
150
Posramljeno skrene pogled. – Nije... – Obrazi mu se zarumene. – Nije

pristojno...
Janet razjapi usta. Moj Bože, zarumenio se! – Tebi je neugodno?
Bljesak frustracije otjera rumenilo. – Naravno da nije. Mislio sam zbog
tebe.
Pokušala je ne smijati se, ali bojala se da se osmijeh vidi iza napućenih
usana. – Neko sam se vrijeme pretvarala da sam njegovateljica. Mislim da se
neću onesvijestiti od šoka.
Mislila je. Ali jedva je izdržala. Jedna je stvar bila njegovati stare
muškarce i žene, a druga stajati nekoliko centimetara od muškarca od kojeg joj
je srce poskakivalo čak i kad nije spuštao hlače, a potom mokre kratke hlače.
Uspio je pokriti sve osim gornjeg dijela vanjske strane bedra, ali, dragi
Bože, osjećala se kao da će iskočiti iz kože. Kako će ga dodirnuti tako intimno,
a da ne pomisli na...
Pogled joj poleti s velike izbočine (u koju je, na vlastiti užas, gledala) i
toplina joj se popne u obraze. Samo ju je pogled na ranu spriječio da mu utrpa
melem u ruku, promrmlja neki izgovor i odjuri natrag u spilju.
Ali ružna nakupina oderanog mesa vratila ju je u stvarnost. Uzdahne
napola od užasa, a napola od bijesa. Iako je kupanjem u ledenom jezeru isprao
većinu krvi, na nozi je još uvijek imao strašan crveni nered. Skoreno crno meso
gdje je spaljena prvotna rana opet se otvorilo – poderalo, zapravo – i krv je
curila iz njega. Umjesto rupice koju se nadala da će vidjeti, spaljena rana
nepravilna oblika bila je velika gotovo pet centimetara, kao da je netko samo
izvukao strijelu bez puno razmišljanja i brige.
Pogleda ga, s prijekorom. – Kako si mogao dopustiti da se ovo dogodi i
ništa ne reći?
– Nije tako strašno – reče u samoobrani.
Prostrijeli ga pogledom ne trudeći se odgovoriti i počne raditi.
Ali čak ni njezin bijes nije mogao u potpunosti sakriti posljedice kad ga
je dodirnula i ruke su joj se počele tresti kad je počela nanositi melem.
Želeći se usredotočiti na zadatak, upita: – Tko je izvukao strijelu?
Pretpostavljam da nije Helen?
151
Promuklo se nasmije. – Teško. Bila je bijesna što je nisam čekao.

Trebala je znati. – Trebao si. Napravio si nered.
Ravnodušno slegne ramenima. – Nije bilo vremena. Bio sam usred borbe
i smetala mi je. Zabila se dublje nego što sam mislio. Udarila je u kost i
zaustavila se.
– Mogao si nasmrt iskrvariti.
Podigne jednu stranu usta. – Nije bilo tako strašno. Sad izgleda puno gore
jer se rana otvorila još nekoliko puta.
-Jesi li razmišljao da pustiš da zaraste? – Slegne ramenima i krene nešto
govoriti, ali ona ga zaustavi. – Da pogodim: nije bilo vremena i borio si se.
Naceri se i namigne joj, od čega joj je srce stalo. – Pametna si.
Zanemarujući snažne otkucaje srca izazvane rijetkim prizorom
dječačkoga šarma, zakoluta očima i nastavi s poslom. Nakon što je nanijela
melem, počne mu omotavati čisti zavoj oko noge, ali čim mu je rukom krenula
prema unutarnjoj strani noge, zgrabi je za zapešće. – Ja ću.
Pogledi im se sretnu i srce joj opet počne lupati – ovaj put jače i upornije.
Nije mogla pobjeći. Osjetila je to u prsima, ušima, grlu. Ukralo joj je dah.
Trebala je...
Željela...
Njegove su je oči uvukle. Ili je to možda bila njegova ruka na njezinu
zapešću? Nije znala, ali u jednom trenutku zurila mu je u oči, a u sljedećem mu
je već bila u krilu, druge ruke na njegovu ramenu, usana na njegovima, i opet
joj je postalo toplo. Možda toplije nego ikada u životu.
Osjećala se tako dobro. On je bio tako dobar. Toplina njegovih usta na
njezinim. Baršunasta mekoća njegovih usana. Ljutkasta svježina njegova daha
i svjež miris vode koji mu se još uvijek nalazio na koži i u kosi.
Nježno zacvili nesvjesno otvarajući usta i uranjajući dublje u poljubac.
On duboko zareži otvarajući usta preko njezinih i na trenutak je
pomislila kako je želi strastvenije poljubiti. Puls joj poskoči i toplina joj se raširi
tijelom dok je iščekivala dubok ubod njegova jezika kojim će je osvojiti i snagu
njegovih ruku oko sebe.
152
Ljubljenje s njim nije bilo nalik ičemu što je zamišljala. Mogla se izgubiti
u savršenstvu osjećaja koji su je preplavili. Kao da je plutala. Plovila morem
osjećaja. Uspinjala se do neba. Prebačena u čarobni svijet ispunjen novim i
divnim mogućnostima.
Bilo je novo. Bilo je uzbudljivo. Bilo je savršeno.
A onda je bilo gotovo.
Ispustio je grub, promukao zvuk iz grla, gotovo kao da ga boli, i grubo je
odgurnuo.
Ewen se na trenutak zanio. Na trenutak su se njezina blizina i ruke na

njemu pokazali preteškima za opiranje. Mogao joj je to vidjeti u očima, osjetiti
u poskakivanju pulsa pod rukom dok ju je držao za zapešće i praktički osjetiti
na njezinim usnama.
Željela ga je i sva zemlja u Škotskoj ili sva dužnost i odanost ovoga svijeta
prema Stewartima i njegovu klanu nisu ga mogli spriječiti da joj uzvrati želju.
Zato, kad je ustima krenula prema njemu, nije učinio ništa kako bi to spriječio.
Dopustio joj je da padne, da mu klizne u krilu i da im se usne još jednom spoje.
Samo nije očekivao udarac u prsa koji je probudio čežnju, neporecivu
požudu koja ga je preplavila, otupljujući užitak ni žestok i gotovo neodoljiv
poriv da je uzme u naručje i učini svojom.
Kako mu je to poljubac mogao učiniti? Kako ga je jednostavan dodir
njezinih usana mogao tako oslabiti? Ogoliti ga od gotovo svega u što je
vjerovao?
Zato što je bilo dobro. Jako dobro. Nikada prije nije osjetio nešto takvo.
Činilo se velikim, moćnim i važnim. Činilo se kao da ništa osim njih dvoje nije
bitno. I taj jedan dragocjeni trenutak, činilo se nekako drugačije. Činilo se
savršenim.
Bilo bi savršeno. Bez trunke sumnje znao je da bi se vodeći ljubav s njom
približio raju koliko može s ove strane vrata. Ali ostalo mu je jedva dovoljno
svijesti, jedva dovoljno snage da tomu stane na kraj. Jer, bez obzira na to koliko
očajnički želio nekoliko minuta raja s njom, ostao bi sa životnim vijekom pakla
i optužbi.
Nije svoj otac. Ne može zanemariti dužnost i obveze. Čak ni zbog nje.
153
Ali pogled na njezinu licu poderao je njegovu odlučnost na komadiće.

Izgledala je zatečeno, ošamućeno i previše uzbuđeno za nevinu djevojku.
Dovraga, gotovo je poželio da se nastavi pretvarati da je redovnica. Tako
bi barem pokušala sakriti požudu. Ali ne više. Bila je ondje, gola, zureći u njega,
i izazivala ga da uzme što nudi.
Stisne šake kako je ne bi opet dotaknuo i okrene se. Prisjetivši se svoje
odjeće, zamota čist zavoj oko rane i navuče hlače. Ali tanki slojevi odjeće nisu
bili dovoljni. Trebao bi mu cio engleski oklop protiv nje – a ni to vjerojatno ne
bi bilo dovoljno.
Još je stajala ondje gledajući ga kad je završio. Poželio je da je nije
pogledao. Zaprepašten pogled pretvorio se u nešto drugo: povrijeđenost. I to ga
je probadalo u prsima poput nazubljena noža.
-Je li... je li... sve u redu?
Borio se protiv poriva da je utješi. Da joj pruži olakšanje. Da joj kaže kako
je bilo prokleto savršeno – to je bio problem.
Nije ju mogao pogledati kad je rekao: – Nisi me trebala poljubiti.
– Nisam... – Prestala se buniti kad ju je pogledao. Zora je gotovo svanula
i bilo je dovoljno svjetla da može vidjeti tamno ružičaste točke na njezinim
obrazima. – Nije se činilo kao da ti je smetalo prošli put.
Opazio je izazovni sjaj u njezinim očima i znao da mora tomu stati na
kraj. – Kao što sam ti već rekao, više nisam zainteresiran.
Sjaj se pretvori u iskre. – Što se promijenilo? Osim činjenice da više ne
misliš da sam redovnica.
Ignorirao je teški sarkazam. – Činjenica da nisi redovnica ne čini razliku.
Ti si kraljeva šogorica i moja je dužnost vratiti te u Dunstaffnage... To je sve.
– Znači, ono ti ništa nije značilo? Činjenica da si ovdje ne znači ništa?
-Ja sam ratnik, Janet. Idem i radim što mi je zapovjeđeno. Ovdje sam
zbog jednoga jedinog razloga: da obavim svoj posao. Nemoj previše razmišljati
o tomu.
Duboko udahne i razrogači oči. Nikada u životu nije udario ženu, ali
nekako se osjećao kao da upravo jest. Snažno ga je zapljusnuo val grižnje
savjesti. Nije ju želio povrijediti, dovraga.
154
Nije čak ni želio razgovarati o ovomu.

Ne bi joj to trebao objašnjavati. Bilo je očito. To se ne radi tako. Nemaju
slobodu slijediti svoje srce. Nemaju slobodu vjenčati se. A ona zasigurno nema
slobodu učiniti išta drugo. Trebala bi to znati.
Ali ako je očekivao da će pobjeći, on je taj koji je trebao biti pametniji.
Ona je Janet od Mara. Kraljeva šogorica i grofovska kći. Nije slatka i pokorna,
nego hrabra i samouvjerena. Nije se skrivala ili bježala od opasnosti, nego se
suočavala s njom s nožem u ruci.
Kako je uopće mogla pomisliti da je smatra glupom? Ta ga je optužba
zaprepastila. Kriste, ako išta, djevojka je previše inteligentna – i previše
tvrdoglava i uporna, kad smo kod toga. Hrabra, samouvjerena, svojeglava –
žena ne bi trebala biti ništa od toga. To zasigurno nije objašnjavalo zašto ga
toliko privlači.
Pokušavao ju je zaštititi od strašnih stvari koje je vidio, ali njegovu je
brigu protumačila kao kritiku, kao manjak inteligencije, kao gledanje svisoka.
Zgrčio se u sebi shvativši da je iz njezine perspektive vjerojatno tako izgledalo.
Ali nije to tako mislio, dovraga. Što je očekivala, da će sjediti i gledati kako će
je Englezi zarobiti? Mučiti? Ubiti? Gotovo kao da je željela da popusti njezinoj
procjeni. To je ludo, nije li?
Stewart će se vraški namučiti da je zaustavi.
Što ako ne bude mogao?
Djevojka je previše sklona upadanju u nevolje, što je njezin idući korak
– prema njemu – dokazao. – Ne vjerujem ti.
Stisne šake. Toliko ju je jako želio povući natrag u naručje da ga je fizičko
obuzdavanje boljelo.
Prokleta bila. Zar ne vidi da je to nemoguće?
Opsuje, zakorači unatrag (nije se povlačio, dovraga!) i prstima prođe kroz
kosu. Nije bio dobar u tome. Nije volio sukobe. Samo je pokušavao držati glavu
dolje i obavljati svoj posao. Ali nije mu dopuštala. – Što, dovraga, želiš od mene,
Janet?
Ona iznenađeno trepne zureći u njega. – Ja...
Nije znala. Postupala je impulzivno i po osjećaju, a ne promišljeno.
Trebao bi cijeniti trenutak kad je ušutkao tako rječitu ženu, ali osjećao se tužno.
155
Nepodnošljivo tužno. Bilo je nemoguće, a kad promisli o tome, i ona će to

shvatiti.
-I mislio sam – reče tiho prije nego što se okrenuo i otišao.
Posljednji put, nadao se.
156
13. POGLAVLJE
Janet nije često ostajala bez riječi, ali Ewenovo pitanje prisililo ju je da se
zapita nešto o čemu nije željela razmišljati: što želi od njega?
Istina je da nije znala.
Brak nije opcija. Uz pretpostavku da može uvjeriti Roberta da joj dopusti
udati se za običnog ratnika – iako ga je očito cijenio – to nije ono što je željela.
Zar ne?
Umjesto da spava, zurila je u tamni kamen spilje, veći dio dana
razmišljajući o tom pitanju. Janet je mislila kako je isplanirala cijeli svoj život.
Mislila je da joj je sudbina ostati samom. Nakon smrti dvaju zaručnika, gubitka
obitelji i s onim što se dogodilo s Cailinom i sestrom Mary, činilo se mudrim
izbjegavati upletanja. Iskreno, nikad se nije željela udati i pomirila se s
uvjerenjem da se Bog zacijelo slaže s njom. Željela je postati redovnicom i
nastaviti raditi isto što i do tada: pomagati kralju dok god mu bude od koristi.
To je u svakom slučaju bilo bolje nego da se netko prema njoj odnosi kao
prema ropkinji ili djetetu. Da je ne shvaća ozbiljno. Da je tetoši i ,,štiti“ dok je
ne počne gušiti. Robert će se potruditi da je zaštiti, ali uvijek postoji rizik.
Međutim, Ewen ju je zbunio i zapitala se postoji li možda nešto više od
budućnosti koju je isplanirala. Časna sestra ne bi trebala mjesecima razmišljati
– sanjati – o muškarcu i njegovu poljupcu. I redovnici zasigurno srce ne bi
trebalo udarati bez daha želeći više.
Možda je u tome stvar. Možda je od njega željela ,,više“. Brak je možda
nije zanimao, ali bilo je jasno – barem s njim – da ju je zanimalo ono što ide uz
brak.
Željela ga je kako žena želi muškarca i, bez obzira na to što joj pokušavao
reći, on je želio nju. Što ga sprječava?
Nije znala, ali namjeravala je doznati.
Ali, Bože, je li ga doista poljubila? Obrazi joj se opet zarumene.
Pretpostavljala je da možda jest. Mislila je da ju je povukao prema sebi, ali
157
možda mu je samo pala u krilo? Nešto je bilo drugačije u vezi s Ewenom. Nešto
zbog čega se ponašala neobično hrabro – čak i za sebe.
Ako je željela ,,više“, očekivala je da će joj trebati puno više hrabrosti da
sruši taj zid. Usta joj se iskrive. Kao grofova kći i žena spremna provesti ostatak
života kao redovnica, doista se tome ne bi trebala toliko veseliti.
Činilo se kao da je Janet upravo zatvorila oči kad ju je zet počeo tresti
zureći u nju. Bio je uistinu vrtoglavo zgodan da te zabole oči. Možda i više od
Maryna prvoga muža, a za grofa od Atholla govorilo se da je jedan od
najzgodnijih muškaraca u kraljevstvu. Nadala se da je Kenneth Sutherland bolji
muž.
Ali Mary je uvijek bila pragmatičnija od Janet. Nikad nije postavila
nerealna očekivanja i uvijek je prihvaćala svoju sudbinu s više dostojanstva
nego što je Janet ikada mogla.
– Uskoro će se smračiti, milostiva. – Vidjevši da će ga ispraviti, ispravi
se sam. – Janet. Moramo nastaviti putovati.
Suzdržala se da ne zastenje. Pomisao na još jednu dugu noć na konju
nakon nekoliko kratkih i neugodnih sati sna nije zvučala obećavajuće. Ali
znajući da nema izbora, izvuče se iz improviziranog kreveta koji su činili
Eoinov ogrtač i kožnata torba s njezinom odjećom umjesto jastuka, još jednom
zahvalna na muškoj odjeći. Uistinu je bilo puno udobnije i lakše kretati se bez
slojeva nezgrapnih haljina. Možda će jednoga dana žene moći nositi takvu
odjeću bez dobacivanja i privlačenja pozornosti? Ha! A možda će jednoga dan
muškarci letjeti poput ptica.
Osvrne se po spilji. – Gdje je Ewen? – upita zeta.
Posljednji ga je put vidjela nakon što se vratio s jezera i razmijenio
nekoliko riječi s Magnusom. Pretpostavila je da se vratio dok je spavala.
– Osigurava da nas nitko ne prati.
– Cijeli dan?
Sir Kenneth slegne ramenima. – On i MacLean bili su na straži. Ne moraš
se brinuti. Siguran sam da je odspavao nekoliko sati.
Zarumeni se. – Nisam zabrinuta, ja...
158
Komešanje izvan spilje spriječilo ju je da završi misao. Ewen se vratio i,

sudeći po uspuhanom šaptanju i kratkoj razmjeni riječi s Magnusom, sumnjala
je da nešto nije u redu. – Što je bilo?
Njezin zet odmahne glavom. – Ne znam, ali budi spremna.
Otišao je pridružiti se ostalima na ulazu u spilju dok je Janet užurbano
pokupila stvari i sakrila pletenice ispod kape. Željela je otrčati do rijeke i oprati
se, ali umjesto toga, morala se zadovoljiti vodom iz mješine pa se umila i očistila
zube tkaninom i mješavinom vina, soli i metvice.
Muškarci su još šaptali kad im je prišla nekoliko minuta poslije. Osvrne
se prema mračnom brežuljku pokrivenom drvećem iza njih. Prve pahuljice
dugo očekivanog snijega upravo su počele padati.
Nesvjesno pogledom počne tražiti Ewena. Kao da je osjetio njegovu
težinu, podigne pogled. Želudac joj se okrene. Znala je prije nego što je pitala:
– Što je bilo?
Postala je zahvalna na izravnom, realističnom načinu izražavanja kad
nije pokušao ublažiti ili sakriti istinu. – Prate nas.
★★★
Iznenadila ga je. Ewen je očekivao suze, paniku ili bar nekakav znak
ženske uzbune, ali Janetino se lice jedva promijenilo. Jedini znak zabrinutosti
bio je što je mrvicu više raširila oči, što bi mogao uočiti samo netko tko ju je
pomno promatrao – poput njega.
Možda mu se nije sviđala pomisao na ženu u ratu, ali morao je priznati,
hladna reakcija pod takvim pritiskom bila bi dojmljiva i za okorjela ratnika.
Nije trošila vrijeme ispitujući ga je li siguran. – Koliko su blizu?
– Otprilike pet kilometara istočno i kreću se u našem smjeru. Vidio sam
ih s vrha – pokaže na brdo iznad njih – pa zbog daljine i prepreka ne mogu biti
siguran, ali mislim da je bilo najmanje četrdeset ljudi.
Kad su joj obrazi blago problijedjeli, znao je da je u potpunosti svjesna
opasnosti. – Kako su nas pronašli?
159
– Mora da im se posrećilo. – Nije znao jesu li to isti ljudi kao prije ili
neki novi. A to ih zasigurno nije namjeravao pitati. Oni su neprijatelji, to je
jedino važno.
Ewen je skrivao njihove tragove najbolje što je mogao, ali zbog konja,
brzine kojom su putovali, tame i vlažne zemlje bilo je nemoguće prikriti sve
tragove. Dobar tragač – vrlo dobar tragač – koji zna što traži i može
pretpostaviti u kojem se smjeru kreću, mogao bi ih pronaći. Danju. – Mrak bi
ih trebao usporiti.
Krišom pogleda meki i tanki snježni prekrivač na tlu. Umjesto ljepote,
vidio je samo katastrofu. Zašto, dovraga, nije sniježilo dok su spavali?
Nije znao da se namrštio dok nije upitala: – Ali?
– Ali snijeg će pokazivati naš točan put.
Opet nije ni trepnula, nego je još jednom iznenadila njegovu procjenu. –
Kakav je plan?
– Upravo smo raspravljali o tome – Magnus se ubaci.
Po načinu na koji je naizmjence pogledavala muškarce, činilo se da je
pretpostavila kako se ne slažu. I nisu. MacLean se želio popeti u brda i
namamiti ih u zamku, dok se Ewen i Sutherland nisu željeli boriti s Janet u
blizini. Iako su bili devedeset devet posto sigurni da će pobijediti, uvijek je
postojala ona najmanja Šansa da nešto pođe po zlu.
Srećom, MacKay se složio s njima, u jednu ruku. – Popet ćemo se u brda
i pokušati im pobjeći – reče.
Englezi opravdano nisu voljeli lutati divljinom. Bruce je preuzeo
kontrolu nad okolicom i koristio se šumom i brdima za novi gusarski način
ratovanja.
– A ako ne uspijemo? – upita.
– Riješit ćemo ih se na neki drugi način – MacKay odgovori. Prvo će
pokušati mirnim načinom, ali ako ne umaknu progoniteljima, borit će se.
Sutherland se osmjehne. – Ne boj se. Na ovaj ili onaj način, sigurno ćemo
te vratiti sestri u Škotsku.
Janet mu se osmjehne, ali očima je tražila Ewena. – Ne sumnjam.
160
Zadatak. Znala je da će ga obaviti. Prikaz vjere trebao bi biti

kompliment, ali umjesto toga činio se kao izazov: Je li to sve?
Dovraga, to je sve što može biti.
Gledali su se jedan napeti otkucaj srca, ali okrenuo se sjetivši se da
moraju krenuti što prije.
– Pobrini se da ništa ne ostaviš iza sebe – upozori je. Muškarcima nije
morao posebno govoriti, ali ona vjerojatno nije navikla na takve mjere opreza.
Nije želio ostaviti ikakav trag njihove prisutnosti ni nekome olakšati da ih
pronađe.
Tek nekoliko minuta poslije, jahali su visoko u brda zapadno od Ettricka
brzo koliko su oluja i zakrivena mjesečina dopuštali. Nisu se usudili zapaliti
baklju; bila bi kao svjetionik na planini.
Lakše je otkriti kretanje u brdima i bit će dovoljno velik izazov ostati
skriven. Srećom, njihovo putovanje nisu usporavali pokušaji da sakriju tragove.
Ewen se zbog snijega nije ni trudio; nije padao dovoljno jako da na vrijeme
sakrije njih ili bilo kakve pokušaje da neprijatelje skrene s puta.
Kretali su se sporo. Konji, iako dobri i svestrani, nisu bili brzi, okretni i
stabilni poput pravih škotskih konja koje je Bruce preferirao za takozvani
„gusarski“ način ratovanja Čuvara Visočja. Ali bili su osuđeni na jedine
dostupne konje. U brdima, po snijegu i mraku, požurivati konje zahtijevalo je
stalan trud.
Ah oni nisu predstavljah jedini problem. Iako je dobra jahačica, Janet
nije imala iskustvo i izdržljivost ratnika. MacKay koji je bio samo prosječan
konjanik kad su počeli, kroz godine iskustva i stoičke gorštačke borbenosti i
odlučnosti dosegnuo je natprirodnu razinu. Janet nije imala takvog iskustva i
bilo je jasno da je duga noć jahanja dan prije uzela danak.
Kako je noć odmicala, sve je teže sjedila i držala konja pod kontrolom.
Konj je u takvim uvjetima trebao snažnog, samouvjerenog jahača, a Janet je
posustajala sa svakim kilometrom.
Ali nije se žalila. Čak ni kad joj je konj pogrešno zakoračio, zbog čega ju
je gotovo zbacio iz sedla.
Ewen je vidio što se događa i vrijeme se naizgled dvostruko usporilo.
Promatrao je ritmičko pomicanje njezine sjene kad se odjednom nešto
dogodilo. Zanijela se ulijevo – kao i njegovo srce – i vrisnula. Vidio je kako
161
klizi, procijenio udaljenost od tla i shvatio koliko će boljeti. Nekoliko

centimetara snijega neće ublažiti udarac i spriječiti da slomi kosti.
Pojurio je naprijed kako bi je pokušao uhvatiti, pritom uganuvši gležanj.
Da se nije toliko usredotočio na nju, probadajući bol možda bi ga zabrinuo.
Nekako je uspjela ostati na konju.
Zgrabio je uzde i zaustavio je. – Jesi li dobro? – Dogodilo se tako brzo da
nije stigao sakriti emocije u glasu. Uplašila ga je, dovraga. Više nego što je želio
priznati.
Lice joj je bilo izgubljeno u sjenama i tami, ali razaznao je da kima
glavom. – Mislim da jesam. – Glas joj je malo drhtao i jedva se suzdržao da je
ne povuče u naručje. Nije tvoja. – Žao mi je, pokušat ću biti opreznija.
Mogao je vidjeti kako namješta ogrtač koji je preko glave nosila poput
kapuljače i koji joj je spao kad je umalo pala.
Stisne usta. – Nisi ti kriva. Ovo su opasni uvjeti za jahanje.
MacKay nije vidio što se dogodilo jer je jahao ispred uz Sutherlanda, ali
vjerojatno je pretpostavio. – Tražimo previše od tebe.
– Ne, doista, mogu izdržati. Bit ću pažljivija.
MacKay i Ewen razmijene poglede. Unatoč njezinu protivljenju, znali su
da neće moči tako.
Kad su krenuli iz spilje, imali su stotinjak kilometara do birlinna u Ayru,
od čega je većina bila kroz surov krajolik. Nisu koristili ceste – nije da ih je
mnogo postojalo u brdima i šumama jugozapadne Škotske. U posljednjih
nekoliko sati, putujući brzo koliko su se usudili, vjerojatno nisu prešli više od
petnaest kilometara. Čak i da su brži od Engleza noću, neprijatelj će ih sustići
za nekoliko sati tijekom dana.
To jest, ako ih Englezi još uvijek slijede. A svaki nagon u njegovu tijelu
to je glasno potvrđivao. Ewen ih nije vidio, ali mogao je osjetiti kako ih pritišće
znatno moćnija sila od snježne tame oko njih. Posljednji put kad se tako osjećao
bilo je prije pet godina kad su on i ostatak Čuvara s Bruceom kroz Visočje
bježali na zapad i kralj je bio prisiljen skloniti se na Otočje. Tada, kao i sada,
osjećao se kao da ih love. Naviknut na ulogu lovca, a ne plijena, osjećaj je bio
neobičan – i ne previše ugodan.
162
Nisu imali izbora. Neće riskirati s njom. Njegov prvi-jedini-cilj bio je

držati je na sigurnom. – Moramo se razdvojiti.
Janet se okrene želudac. – Razdvojiti? Ne možemo se razdvojiti.

– Što ako ih Englezi sustignu? Izgledi su već sad strašni.
To je zbog mene. Janet je mrzila spoznaju da ih usporava. Nije često bila
prisiljena tako se otvoreno suočiti sa slabostima, ali nije se skrivala od njih.
Možda nema tjelesnu snagu i izdržljivost poput ovih muškaraca, ali
jednako je odlučna i ne namjerava odustati. – Molim vas – naizmjence je
pogledavala četiri sjene želeći da im može vidjeti lica. – Ja to mogu.
Po zabrinutosti u Ewenovu glasu, zaključila je da se možda brine za nju,
ali kad je puknuo ovaj put, nije bilo trunke zabrinutosti: – Ne možeš. Nisi
dovoljno dobra jahačica.
Ustukne. Ewen nije ublažio udarac. Najgori dio, naravno, bio je što je u
pravu.
Sir Kenneth pokušao je ublažiti Ewenove bolne riječi. – Što Lamont želi
reći...
Prekine ga. – U redu je. U pravu je. Nisam dovoljno snažna. Ali ne vidim
kako će se to promijeniti ako se razdvojimo.
– Neće te slijediti – Ewen kao inače reče bez objašnjenja. Vojnik
usredotočen na zadatak uzeo je stvar u svoje ruke. Okrene se prema Magnusu.
– Uzmite konje i krenite sjeverno prema Board Lawu. Uz malo sreće, Boyd i
Seton još će biti ondje s Douglasom pa možete ugodno iznenaditi naše engleske
progonitelje. Ja ću s djevojkom otići zapadno i sakriti se u šumi. Čim bude
sigurno, pronaći ću konje i sustići vas u Ayru.
Bar je planirao ići s njom. Nije znala što će učiniti ako je pokuša poslati
s nekim drugim.
– Idem s vama – reče sir Kenneth. Ewen se činio kao da mu želi
proturječiti, kad je njezin zet dometnuo: – Ako ovo ne upali, trebat će vam moj
mač. – Zaustavi se. – Ona mi je sestra.
Dirnula ju je obiteljska odanost, ali još uvijek nije razumjela. – Ali kako
možete biti sigurni da neće slijediti naše tragove?
163
Gotovo je mogla čuti Ewenov smijeh. – Jer ih nećemo ostaviti.

Shvatila je što misli nekoliko minuta poslije gacajući po ledenoj vodi
plitkog potoka. Odveli su konje do vode kako bi izgledalo kao da je skupina
stala odmoriti se, a potom je trojac s Ewenom na čelu i sir Kennethom iza nje
krenuo pješice kroz vodu ne ostavljajući tragove u svježem snijegu (koji je,
srećom, oslabio), dok su Magnus i Eoin odjahali sa svih pet konja.
Bilo joj je toliko hladno da su joj gotovo nedostajali konji. Gotovo. Noge
su joj se možda smrzavale, ali bolnim mišićima i ukočenim leđima godila je
promjena, posebno jer se činilo kao da idu nizbrdo.
Ewen je bio u pravu; Englezi ih sad neće moći slijediti. Ali kad je to rekla
naglas, on je ispravi. – Tragovi se mogu pratiti u plitkoj vodi. Osjetiš li kako ti
se kamenje pomiče pod nogama? Dobar tragač vidio bi znakove. Nije lako, ali
ako znaš što tražiš, moguće je. Naravno, naši progonitelji neće znati gdje
gledati. – Okrene se. – Pazi... ispred je veliki kamen.
Janet primijeti sjenu koja je nekoliko centimetara virila iz vode i zakorači
oko nje, čvrsto povukavši ogrtač kako se donji dio ne bi smočio. Podigla je
rubove kožnatih hlača pokušavajući neugodu ograničiti samo na mokra stopala
i čarape.
Neće ispitivati koliko još. Neće. Makar umrla. Bez obzira na to koliko
promrzla i jadna bila, neće se žaliti. Možda ne jaše vješto poput njih, ali
zasigurno može dugo hodati. Kao glasnica, prehodala je kilometre. Iako nikad
tako brzo i nikad kroz hladnu vodu u prosincu. Pretpostavljala je da bi trčali
da je nema, iako su bili natovareni oružjem i nosili sve torbe, uključujući i
njezinu. Odlučila je zadiviti Ewena makar umrla.
– Kako znaš toliko o traganju? – upita.
– To je ono što radim.
Zašto se osjećala kao da se podcijenio? Pretpostavljala je da je dobar u
tome, vrlo dobar. – Uistinu si jedan od Robertovih fantoma, zar ne? Krećeš se
poput duha.
Rekla je to u šali, ali oba su muškarca neobično utihnula. Zet joj se prvi
oporavio cerekajući se otraga. – Što misliš, Lamonte? Želiš li biti fantom?
Možda bismo trebali pitati kralja treba li novake kad se vratimo?
– Čujem da ovih dana primaju svakoga – Ewen odgovori na takav način
da je Janet osjetila kako nešto propušta.
164
– Moram priznati da me iznenadilo čuti kako je Christinin brat na glasu

kao jedan od čuvenih fantoma – reče. – Sjećam se Lachlana MacRuairija kao
podmuklog, zloćudnog razbojnika. Zacijelo se promijenio.
Nijedan muškarac nije odgovorio. Ewen stane kako bi joj pomogao
prijeći preko grane koja je pala u potok. Iako ju je samo jedan trenutak držao
za ruku, to je bilo dovoljno da joj puls skoči.
Ispusti je čim je prešla.
– Poznajete li ga? – upita pomalo uspuhano.
Počela se navikavati na stanke ispunjene mrtvom tišinom. Ewen
napokon odgovori. – Malo.
– Je li se promijenio?
Još jedna stanka. – Nije. Najbolje ti je da ga se kloniš.
Janet načini još jedan korak u ledenoj vodi pokušavajući zanemariti
mokre čizme i namršti se. – Neću se zadržati dovoljno dugo da se više družim
i s kime osim sa sestrom. Moram se vratiti u Roxburgh prvom prilikom. Moram
doći prije blagdana sv. Drostana.
Sir Kenneth počne nešto govoriti, ali Ewen ga oštro prekine. – Pod
pretpostavkom da možeš uvjeriti kralja da ti dopusti povratak.
Zvučao je previše spokojno; znala je što misli o njezinoj ulozi u ovom
ratu. – Ima li nešto što mi ne govoriš?
– Mislio sam da si sigurna da će kralj pristati kad mu objasniš?
Nakostriješi se znajući da je izaziva, ali ne mogavši se oduprijeti. – Jesam.
– Onda se nemaš zašto brinuti.
Napući usta razmišljajući kako brza kapitulacija nije u njegovu stilu.
Željela je nastaviti ispitivati ga kad je rekao: – Nemoj me uvlačiti u to.
To nije moja borba. To je između tebe i Brucea.
Bio je u pravu, iako nije voljela što je podsjeća da ga ne zanima. – Što
misliš, koliko će nas ovo usporiti?
Ne smije zakasniti. Sprema se nešto važno; što ako to propusti?
165
Slegne tamnom sjenom svojih ramena. – Kad budem siguran da su

zagrizli mamac i pošli za MacKayem i MacLeanom, pronaći ćemo nove konje.
Nadajmo se do jutra, tako da nećemo izgubiti više od pola dana.
Uzdahne s olakšanjem.
Hodali su satima, napokon došavši do kraja potoka pokraj malenog sela.
Noge joj dotad više nisu bile ledene; previše je otupjela da bi išta osjetila.
Ewen je razgovarao sa sir Kennethom. – Stara rimska cesta prolazi kroz
selo. Možemo ići njome dok ne dođemo do iduće rijeke...
Iznenada se zaustavi uhvativši je kako drhti i opsuje, što je čula
poprilično dobro. – Zašto mi, dovraga, nisi rekla da ti je hladno?
Nakon sati i sati gaženja kroz vodu i snijeg brzinom koju bi prije smatrala
trčanjem nego hodanjem, Janet nije bila raspoložena za njegov prezaštitnički
muški stav. Unatoč tome što je želio misliti, neće se razbiti poput porculanske
lutke niti će se osjećati krivom jer cvokoće zubima. Pobogu! Svaka normalna
osoba trebala bi cvokotati zubima.
– Naravno da mi je hladno – odbrusi. – Upravo sam hodala kroz ledenu
vodu. Svakom normalnom čovjeku bilo bi hladno, ali to nije ništa što ne mogu
podnijeti i što nisam učinila bezbroj puta prije.
Nebo se raščistilo i bilo je dovoljno mjesečine da može razaznati Ewenov
pomalo iznenađen izraz lica.
Brat po braku oštro se nasmije. – Usudim se reći da je i meni hladno,
milostiva. Unatoč pojavi, Lamont je također čovjek i pretpostavljam da je i
njemu hladno, iako bi vjerojatno prije pojeo šaku čavala nego to priznao. –
Šaljivo joj namigne. – Mary mi je rekla da se svakome možeš suprotstaviti i da
nije lako prestrašiti te. Vidim da je bila u pravu. Prijatelj mi nije baš poznat po
obazrivosti... posebice kad je u pitanju ženska osjetljivost.
– Primijetila sam – Janet reče nezainteresirano.
– Osjetljivost? – Ewen se podsmjehne ispod daha. – Djevojka ne zna ni
značenje te riječi.
Znala je da to ne misli kao kompliment, ali ona je tako shvatila. – Hvala
ti.
Mrko se okrene prema njoj s istim pogledom koji je imao njezin brat
Duncan, a koji je pitao: „Zašto se ne ponašaš lijepo kako ti priliči?“
166
– Sestra će ti biti sretna što si se vratila – sir Kenneth reče. – Silno si joj
nedostajala.
Janet problijedi i počne je nagrizati poznata nervoza. – I ona je... meni
nedostajala.
– Nikad te nije prestala tražiti. Mislim da je posjetila svaku crkvu i
bolnicu između Berwicka i Newcastlea.
Janet ga iznenađeno pogleda. – Doista?
On kimne. – Da, rekla je kako je osjećala da si još živa.
Osjećaji je iznenada stegnu u grlu. Je li istina? Je li joj Mary oprostila? Ne
krivi li je zbog onoga što se dogodilo?
Janet je uspjela samo kimnuti.
Krišom pogleda Ewena. Više se nije mrštio, nego ju je promatrao
zbunjena izraza lica. Strahujući da je otkrila više nego što je namjeravala,
podigne bradu i reče: – Hoćemo li nastaviti?
Pomislila je kako se nasmijao, ali to je bez sumnje bilo samo zbog
mjesečine. Uz naklon reče: – Kako želite, milostiva. Nemojte da vas usporavam.
Nije mogla vjerovati: podbada je. Blagi sjaj proširi joj se tijelom i malo joj
rastjera hladnoću u kostima. – Neću – podbode ga natrag i obiđe ga nadajući se
da ide u pravome smjeru.
Nije im trebalo dugo da nalete na staru cestu koju je spomenuo. Bilo je
teško zamisliti da su stotinama godina ranije ovdje marširali rimski legionari.
Iako su do tada izbjegavali većinu cesta, s obzirom na broj putnika koji koriste
cestu čak i po snijegu, Ewen je rekao da će biti teško otkriti njihove tragove
ako ih itko još uvijek prati.
Unatoč prijašnjim protestima, dok su skrenuli s ceste i prošli vrlo mračan
šumarak do malenog brežuljka na kojem su se nalazile ruševine stare utvrde,
bila je iscrpljena i, sudeći po kruljenju u trbuhu, gladna. Nepotrebno je reći da
se nije usprotivila kad je Ewen rekao da će se tamo malo odmoriti.
Sklonivši se u ostatke utvrde, sjeli su na kameni pod leđima naslonjeni
na zid i pojeli hladnu i poprilično bezukusnu sušenu srnetinu i zobene kolačiće
koje su isprali viskijem ili pivom – ona je odabrala potonje. Stopala su joj bila
hladna kao led kad je skinula čarape i čizme kako bi ih ugrijala uz slabašnu
167
vatru koju je Ewen zapalio. Činilo se kao da je u raju i hladnoća joj je polako
napustila kosti.
Ewen nije sjedio duže od pet minuta prije nego što je opet ustao.
Odmahujući glavom, Janet je promatrala veliku, čvrstu siluetu kako
nestaje u tami. – Odmara li se ikada? – upita zeta.
Sir Kenneth nasmije se. – Ne puno dok je na zadatku. Ali ne brini se,
navikao je na to. Svi smo. Odmorit će se kad bude sigurno.
– Svi?
Nešto mu bljesne u pogledu. – Bruceova vojska – brzo reče, ali imala je
osjećaj da govori o nečemu drugom.
Neko su vrijeme sjedili u tišini osluškujući noćne zvukove. Bilo je tako
tiho. Gotovo jezovito. – Misliš li da smo sigurni?
– Da, djevojko. Lamont je najbolji. Da nas Englezi sad pronađu, treba im
više od sreće.
– A Magnus i Eoin?
Nasmije se. – Ne brini se za njih. Mogu se brinuti o sebi. MacLean je
vjerojatno već odabrao savršeno mjesto za iznenadni napad. Englezi nemaju
izgleda.
– Ali četrdesetorica protiv dvojice?
– Nadajmo se da su sustigli Douglasa... sir Jamesa – pojasni. Ali nije
morao. Crni Douglas bio je vrlo poznat na granici. – Ali i ako nisu, četrdeset
Engleza nije dovoljno za dvojicu gorštaka.
Janet je njegovo hvalisanje odbacila kao obično gorštačko pretjerivanje.
Mora biti pretjerivanje, zar ne? Zašto se onda činio tako iskreno spokojnim?
Ewen se vratio nekoliko minuta poslije i ona uzdahne s olakšanjem.
– Mislim da su zagrizli mamac – reče. – Možemo se ovdje odmoriti
nekoliko sati. Ujutro ću nam pronaći konje u selu.
Ona kimne i nasloni glavu na zid zatvorivši oči. Težina proteklih
nekoliko dana kao da ju je odjednom sustigla. Nije primijetila tvrdo tlo, kameni
jastuk ni hladnoću i nije ni pokušala leći, mislila je samo na san.
168
Osjetivši težinu njegova pogleda na sebi, žustro otvori oči točno prije
nego što je zaspala. Nešto žestoko i uzbudljivo nalazilo se u zraku između njih.
Nešto neporecivo. Nešto zbog čega se osjećala sigurnom. – Spavaj – reče.
I prvi put u životu, Janet posluša bez riječi.
Trgne se iz sna. S lošim predosjećajem. S osjećajem užasa. Gotovo je

svanulo i kratko se osvrnuvši oko sebe, primijetila je da nema Ewena. Sir
Kenneth je spavao, ali razbudilo ga je njezino komešanje.
–Što je bilo?
Janet odmahne glavom. – Ne znam. – Čvrsto stisne ogrtač kao da će je
zaštititi dok ga nema. Ali onda začuje zvuk. Udaljeno, oštro, prodorno
zavijanje. – Što je to? Vuk?
Poput utvare prizvane njezinim glasom, Ewen se pojavi na vratima. – To
nije vuk, nego pas tragač. Moramo krenuti... odmah.
169
14. POGLAVLJE
Psi, dovraga! Kako su ih, pobogu, namirisali?

Ewen nije imao vremena razmišljati o tome. Moraju nestati u šumama i
brežuljcima Lowthera prije nego što ih Englezi sustignu. Ako može čuti pse,
moraju biti blizu.
Čuvari Visočja upotrebljavali su prirodu kao oružje. Što gušća šuma, što
strmiji i neprijateljskiji teren, to su više mogli smanjiti prednost Engleza – i
brojčanu i oružanu. Engleski teški oklop i konji bili su slabost u divljini i Bruce
je to naučio koristiti da ostvari prednost.
Ewen nije gubio vrijeme pokušavajući sakriti tragove bježeći iz tabora
čim su uspjeli pokupiti stvari. Ostaci utvrde poslužili su im kao sklonište, ali
pružit će im slabu zaštitu. Još gore, Janet bi se našla usred borbe.
Zbog nje se osjećao ranjivo kao nikada prije. Bàs roimh Gèill. Smrt prije
predaje, krilatica Čuvara Visočja. Nikad nije pomislio da će ga propitkivati. Ali
predao bi se tisuću puta prije negoli dopustio da joj se išta dogodi.
Nije znao što to znači, ali znao je da je važno. U žaru opasnosti, pred
napadom, nije razmišljao o Bruceu, Stewartu i nedovršenom dvorcu ili
odgovornosti prema klanu, razmišljao je o njoj – njezina sigurnost bila mu je
jedino važna, i to ne samo zbog zadatka.
Došavši k sebi, okrene se prema njoj. Ali ništa ga nije moglo pripremiti
na šaku koja mu je stisnula srce i povukla ga kad su im se pogledi susreli. Mogao
je vidjeti strah, ali i povjerenje da će je zaštititi bez obzira na to koliko se
situacija činila bezizlaznom. To ga je dirnulo. Posramilo. Gotovo je pao na
koljena od silnih emocija koje nikada prije nije osjetio. Bože, on...
Nije dovršio misao.
Ali ništa ga nije moglo spriječiti da ispruži ruku i pomiluje joj lice.
Priljubila je obraz uz kožnatu rukavicu i ugnijezdila mu se ravno u srcu.
– Moramo trčati – reče neprepoznatljivo nježnim glasom.
Ona kimne glavom. – Izdržat ću.
170
Vjerovao joj je. Bila je jaka i odlučna. Prvi put shvatio je da ne želi
drugačije. Nikada ženu nije smatrao nečim drugim osim partnerice za krevet
ili čuvarice doma i ognjišta. Krhkim, slabašnim bićem čija je zaštita njegov
posao. Nužnost, ali nikad netko tko bi stajao uz njega, razgovarao i svađao se s
njim – da ne spominje, izluđivao ga. No, zbog Janet je želio sve te stvari.
Nježno joj palcem pređe preko usta. – Ne zaustavljaj se bez obzira na ono
što čuješ. Pronaći ću te.
Sramežljiv osmijeh koji mu je ukrao dah iskrivi joj usta. – Znam.
Potom su potrčali. Trčali su brzo koliko su mogli u snijegom prekrivene
močvare i vrhove planina obavijene maglom u daljini. Bruceova vojska mnogo
se puta prije sakrila u njima, ali bilo bi previše očekivati da će pronaći nekoga
tako blizu sela. Na njemu i Sutherlandu je da ih izvuku. Neće moći pješice
pobjeći progoniteljima sa psima i konjima.
Nisu imali vremena koliko se nadao. Obris tvrđave iza njega još nije
iščeznuo iz vida dok se zora probijala kad je opazio konje.
– Rijeka! – poviče Janet preko ramena. – Stotinjak metara ispred kroz
drveće. Prati je dok ne dođeš do ruba šume, a potom pođi u planine. Sjeti se što
sam rekao. Ne zaustavljaj se. Bez obzira na ono što čula.
Lice joj je od napora i trčanja bilo crveno, ali učinilo mu se da je
problijedjela. – Ewene, ja...
Nije joj dopustio da završi. – Kreni!
Nije to mogao slušati. Ne sad. Čekao je dok nije nestala u šumi prije nego
što se okrenuo prema Sutherlandu. Ali najnoviji član Čuvara Visočja već ga je
preduhitrio. – Prolaz?
Ewen kimne. Duboka, uska udolina usporit će konje i dati njemu i
Sutherlandu dovoljno vremena da se pripreme.
Ali nije bilo vremena. Neprijatelj im je već disao za vratom. Okrene se i
izvuče mač u trenutku kad je prva oklopljena ruka zamahnula prema njemu.
Blokirao je udarac helebarde brzim pokretom mača koji je Englezu izbio oružje
iz ruku. Trenutak poslije, Ewenov mač snažno je posjekao jahačevu nogu i
gotovo je odrezao.
Čuo je muškarčev prestravljen vrisak prije nego što se srušio na zemlju
dok mu se krv slijevala iz tijela. Letimičan pogled rekao je Ewenu sve što je
171
trebao znati: dvanaestak naoružanih ljudi, jedan vitez, de Beaumontov grb, dva
bijesna psa.
Tek je procijenio situaciju, a drugi jahač već je bio na njemu. Osjeti nalet
energije kako mu kola krvlju dok ga je nosio žar borbe. Objema je rukama
podigao mač iznad glave i sručio se na oštricu drugoga muškarca dovoljnom
silom da ga zbaci sa sedla.
Jednoga po jednog, on i Sutherland obarali su protivnike i potiskivali
Engleze na položaj u uskom prolazu.
Samo tako, borba se preselila. Konji se nisu mogli okretati. Umjesto
napadača, engleski vitez i njegovi ljudi završili su poput riba zatočenih u bačvi.
S Ewenom na jednoj strani i Sutherlandom na drugoj, nisu imali kamo pobjeći.
Bili su prisiljeni ostaviti konje ili umrijeti.
Svejedno su umrli.
Glasan zveket borbe počeo je jenjavati kako su Englezi padali pod
njihovim mačevima. Lajanje je prestalo. Jednog su psa, čini se, pregazili konji
u bijegu, a drugoga...
Ewen opsuje brišući znoj koji mu se skupio ispod kacige kako bi raščistio
vid. Gdje je drugi pas?
Dok se branio od udaraca, letimično pregleda područje oko njih gledajući
tijela muškaraca i konja koji su pali pokraj njih. Nema drugog psa.
Krv mu se sledi u žilama kad je shvatio da nedostaje i jedan muškarac.
Ostala su još četiri vojnika. Trojica su zaskočila Sutherlanda nadajući se
da će ga nadjačati dok je četvrti sprječavao Ewena da mu pomogne.
Sutherlandu nije trebala pomoć. Nije ni Ewenu. Razmjenjivao je udarce s
vojnikom, debelom i okruglom životinjom koja je uspjela pošteno mačem
udariti Ewena u rame prije nego što mu se oštrica Ewenova mača našla u vratu.
Sutherland je shvatio što se dogodilo. – Idi! – poviče između zamaha
mačem. – Ja ću ih dovršiti.
Ewen nije oklijevao. Skočivši na jednog od preostalih konja, odjuri u
smjeru u kojem je poslao Janet.
Priljubio se konju uz vrat kako bi izbjegao granje koje je stršalo iz svih
smjerova šume što je okruživala podnožje planine i molio se. Molio se da je
pogrešno izbrojio. Molio se da je sustigne na vrijeme.
172
Ali trenutak poslije začuje prodoran zvuk koji će ga progoniti ostatak

života. Očajnički, užasnuti vrisak probio se kroz magloviti jutarnji zrak,
zaustavio mu srce i katapultirao ga u mračni, nepoznati ponor straha.
Janet je imala svaku namjeru slijediti upute. Ali kad se prodoran zveket
udaraca metala o metal prolomio kroz zrak, nagonski okrene glavu prema
izvoru zvuka.
Zaustavila se pogledati samo nakratko, ali prizor pred očima neće tako
brzo zaboraviti. Bila je to borba u svom najgorem svjetlu. Dvaput je prije vidjela
nasilje rata – one noći na mostu kad je pokušala spasiti sestru i onoga dana kad
je u šumi s Marguerite prvi put upoznala Ewena – ali žestina i brutalnost iznova
su je prestravili. Prizori kovitlanja mačeva, prštanja zemlje, potoka krvi u
zapetljanoj masi ljudi i zvijeri izazvali su u njoj osjećaj jeze. Kao i zvukovi. Sama
glasnoća svega toga. Nasilan zveket čelika i smrti.
Poput oklopljene najezde skakavaca, Englezi su se sletjeli na dvojicu
gorštaka. Po svemu sudeći, trebao je to biti pokolj. Nije mogla disati strahujući
da će sasjeći Ewena prvim zamahom. Ali zaboravila je na njegovu vještinu ili
se sigurno uvjerila da pretjeruje. Nevjerojatna snaga i smrtonosna namjera.
Brutalno hladna svrha s kojom je obavljao zadatak. Sir Kenneth borio se na isti
način, ne poput viteza, nego poput barbara. Nije bilo teško zamisliti ih kako
ulijevaju strah u kosti preko mora u vikinškom drakaru.
Dvojica gorštaka možda su brojčano nadjačani, ali po vještini su bili
daleko nadmoćniji. Na prvim zasjenjenim zrakama sunca, usred kaosa i užasa,
sa zatamnjenim kacigama i tamnim ogrtačima koji su sablasno letjeli, izgledali
su kao smrtonosna, opasna bića iz drugoga svijeta.
Izgledali su poput...fantoma.
Spoznaja ju je ošamutila na trenutak, ali onda se, sjetivši se Ewenove
opomene, okrenula i nastavila trčati. Trčala je dok je noge nisu zaboljele, a
pluća osjećala kao da će eksplodirati, kroz drveće i žbunje, uz kamenitu obalu
rijeke koja je krivudala šumom.
Nije prošla više od kilometar i pol kad je iza sebe začula lajanje. Strah je
stegne u već izmorenim prsima. Osvrne se preko ramena, ugleda psa kako juri
za njom i protiv svakog nagona u tijelu koji je upozoravao na opasnost – trči! –
počne usporavati.
173
Pasje bio uvježban da lovi. Da progoni. Neće stati i neće mu moći pobjeći.
Neće mu biti plijen. Ruke na dršci noža, okrene se prema njemu.
Očekujući da će skočiti na nju, iznenadila se kad je stao tri metra od nje. Zurili
su jedno u drugo u tihom okršaju. Zvijer i čovjek. Ili, u ovom slučaju, žena.
Životinje su je oduvijek voljele. Pokušala je to imati na umu dok je stajala
savršeno mirno, a samo su joj se prsa pomicala od uspuhanosti.
Škotski hrt bio je krupan, a siva glava bila mu je u visini njezina struka.
Pokazivao joj je svaki od impresivno dugih zubi u ustima, ali njegove crne oči
bile su više znatiželjne nego ljutite. Može li pas biti znatiželjan?
Imao je prljavo i zapetljano kuštravo krzno i izgledao je kao da treba
dobru kupku, ali bila je to lijepa životinja dugih, vitkih crta lovca, možda malo
neuhranjena.
Rukom kojom nije držala dršku noža posegne u kožnatu torbicu oko
struka i izvadi komad sušene govedine. Oprezno je ispruži mrmljajući
umirujuće zvukove dok ju je pas zamišljeno odmjeravao. Srce joj je divljački
udaralo dok je pas polako koračao prema njoj. Ne želeći izazivati sudbinu,
spusti govedinu na tlo. Pas je navalio. Požderao ju je u sekundi, pogledao je
opet i ohrabrujuće zalajao.
Unatoč okolnostima, nasmije se. Bio je to slatki vražićak ako se zanemare
veličina i zubi.
Sa zadrškom ispruži ruku dopustivši psu da je ponjuši, mrmljajući riječi
isprike. – Žao mi je, to je sve što imam.
Opet zalaje, a potom počne dahtati u iščekivanju i sjedne joj pod noge.
Kad mu je podragala glavu, zacvilio je.
Janet se nasmije. – Nisi tako strašan...
Iznenada jahač na konju iskoči iz drveća. Prestrašen uzdah zastane joj u
grlu, a po sjaju oklopa prepoznala je čovjeka kao neprijatelja. Čovjek posegne
za njom očito je namjeravajući povući na konja, kad pas iznenada skoči i zarije
zube u oklopljenu ruku pokušavajući ga povući s konja. Pas i zvijer nekako su
se zapetljali ispod stražnjih nogu konja, zbog čega je konj pojurio naprijed.
Začuje strašan zvuk pucanja i pseći bolan cvilež. Brzo se okrene i odmah
shvati što se dogodilo: konj je zdrobio psa i slomio mu nogu, a jahač... jahač je
174
pao s konja, ali polako se podizao na noge. Psujući, izvuče mač i zamahne
prema zapetljanom konju i psu.
Vrisnula je i okrenula glavu.
– Prokleta džukela – zareži. Jednim zamahom, cviljenje psa je prestalo.
Uslijedio je i drugi, nakon čega je nervozno šuškanje konja dok je pokušavao
ustati također prestalo.
Znajući da je ona sljedeća, pokuša potrčati i opet vrisne kad ju je za ruku
uhvatila oklopljena šaka.
Okrene je, držeći mač iznad glave. – Kamo si pošla, glupa pobunjenice?
Janet nije razmišljala, reagirala je. Srećom, zgrabio ju je za lijevu ruku jer
joj je desna bila potrebna da izvuče nož iz korica i svom mu ga snagom nabije
među noge, nadajući se da će pronaći prorez u oklopu.
U trenutku kad je zabila nož, začuje zastrašujući tup udarac. On
razrogači oči. Pojačao je stisak ruke i potom je pustio padajući joj pred noge s
kopljem zabodenim u vrat.
Ewen nikada nije osjetio takav bijes. Vidjevši Janet u grubom, čeličnom
vitezovu stisku, nešto mu se dogodilo. Izgledala je poput cvijeta koji će čelični
škripac upravo zdrobiti, a njezine krhke kosti nisu se mogle mjeriti sa snagom
golemog, oklopljenog ratnika i mača koji bi joj u svakom trenutku mogao
odrubiti glavu.
Obuzme ga crni bijes. Krvoločnost. Poriv za ubijanjem. Vidno polje
suzilo mu se kao da škilji kroz mračni tunel s jednim ciljem na vidiku. Namjesti
koplje u ruci. Nije mogao razmišljati da će umrijeti ako promaši. Nije imao
vremena.
Petnaest, deset, pet metara... bacio ga je svom snagom.
Koplje je paralo zrak uz fijuk i probilo čeličnu verižnjaču kao da je
maslac.
Ewen je pao na tlo u istom trenutku kad i vojnik. Janet se okrene, ugleda
ga i potrči mu u naručje uz tih jecaj od kojeg ga je zaboljelo srce.
175
Ona mu je priljubila glavu uz prsa, a on ju je držao čvrsto uživajući u

svakom prokletom osjećaju koji ga je preplavio. Sigurna je, iznova si je
ponavljao. Sigurna. Ali njegovo prokleto srce nije prestajalo divljački udarati.
Osjećaji koji su bučili u njemu nisu bili nalik ičemu što je doživio i
trebalo mu je neko vrijeme da ih dovoljno smiri kako bi progovorio. – Jesi li
dobro?
Ona kimne, i dalje na njegovim prsima, ali morao se sam uvjeriti.
Pažljivo joj nagne bradu unatrag i pogleda u širom otvorene oči pune suza.
Koža meka poput bebine pod njegovim prstima bila je tako blijeda da se činila
gotovo prozirnom. – Tako sam se uplašila. Pas... – Podigne pogled, uznemirena.
– Bilo je strašno.
Val nježnosti preplavi ga takvom snagom da mu je gotovo zdrobio prsa.
– Gotovo je, dušo. Gotovo.
Poslušno kimne glavom – pretpostavio je da to nije učinila otkad je bila
dijete, a vjerojatno ni tad – ali užas napada još ju je očito pogađao. Drhtala je
uz njega i tresla su joj se mršava ramena, zbog čega ga je preplavio žestok
zaštitnički val. Morao se iz petnih žila truditi da ne prisloni usta na njezina i
ljubi je dok oboje ne zaborave.
I nije. Opasnost je prošla i u njezinoj odsutnosti prisjetio se dužnosti.
Polako je i nevoljko pusti.
Ona zatrepće, isprva iznenađeno, a potom s povrijeđenim pogledom koji
ga je nemilosrdno zabolio.
Prokleo je nepravdu. Dužnosti, odanost, odgovornosti koje su to – njih –
sprječavale.
Odjednom uzdahne ugledavši mu ruku. – Ranjen si!
On spusti pogled shvativši da mu je Englezov mač prorezao cotun i da
mu curi krv. Istini za volju, nije ni osjetio. Iako nije mogao reći isto za nogu
koja je pulsirala i žarila ga kao da ju je netko polio viskijem i zapalio. – Dobro
sam. To je samo ogrebotina.
Zatvori usta i napući usne kako je običavala. Tko bi mislio da frustracija
može izgledati tako slatko?
– Ruka ti može visjeti o niti, a ti bi svejedno rekao da si dobro.
176
Podigne jedan kut usta u polu osmijeh. Vjerojatno je u pravu.

– Svi ste vi ratnici isti... – Zaustavi se i nervozno se osvrne oko sebe. –
Gdje je sir Kenneth?
– Ne brini se. Završavao je kad sam krenuo po tebe. Trebao bi nam se
pridružiti svaki tren.
– Ne mogu vjerovati... ne bih vjerovala da nisam vidjela vlastitim očima.
Dvojica muškaraca protiv toliko njih. – U glasu joj se čulo nepogrešivo
poštovanje i divljenje. Ali nije mogao uživati u tome. Došla je preblizu. Nekako
je znao što će reći prije nego što ga je pogledala u oči. – Ti si jedan od njih, zar
ne? Ti si jedan od Bruceovih fantoma?
Dragi Bože, djevojka je prizivala nevolju poput zaljubljenog trubadura!
Vidjela je previše i sad iznosi pretpostavke – opasne pretpostavke koje bi ih sve
mogle ugroziti. Nije li ono što radi dovoljno opasno? Takvo znanje – čak i
sumnja – navuklo bi joj pola engleske vojske za vrat. Identificiranje i hvatanje
članova Bruceove tajne vojske bilo je na vrhu popisa engleskih zapovjedi.
Njegov izraz lica nije odavao oluju osjećaja koje je oslobodila u njemu.
Pravio se da nije zabrinut i da se zabavlja. – Nisu li ti roditelji rekli da duhovi
ne postoje?
Ona podigne bradu. – Poričeš li da si dio tajne vojske koja razara engleske
trupe...
Prekine je uz psovku i uhvati za ruku. – Moramo krenuti.
– Nisi mi odgovorio na pitanje.
Ali jedva je izgovorila riječi kad je i ona čula. Lavež pasa i nedugo nakon
toga topot konja. Razrogači oči i ukopa se u zemlju spriječivši ga da je povuče
prema konju. – Ali što je sa sir Kennethom? Ne moramo li ga čekati?
Smrkne se i stisne usta. – Pronaći će nas.
Nadao se. Ali zvuk približavanja konjanika nije slutio na dobro. Opet
opsuje – tiho, ne želeći je dodatno zabrinjavati. Zadatak koji je počeo loše
naizgled se samo pogoršavao.
Krenuo ju je podizati na konja, kad se opet istrgnula. – Čekaj! Zaboravila
sam nož.
177
Shvativši da ga je zacijelo iskoristila kako bi se obranila, zaustavi je. – Ja

ću ga donijeti.
Prišao je tijelu mrtvog viteza. Nije mu dugo trebalo da pronađe nož.
Tko bi rekao. Da koplje nije ubilo prokletog Engleza, njezin nož koji mu
je bio zabijen duboko u nogu zasigurno bi.
Osjeti nepogrešiv ponos. Djevojka je borac. Prvi dojam valkire prije
toliko mjeseci nije bio daleko od istine.
Obrisavši krv s oštrice o hlače koje su već bile poprskane svakakvom
prljavštinom, vrati joj ga.
Neodlučno ga pogleda. – Jesam li...
Znao je što želi pitati. – Dobro si se branila, djevojko. Ostao bi bogalj –
lagao je.
Uzdahne s očiglednim olakšanjem. – Nisam bila sigurna.
Na duši je nosio dovoljno smrti za oboje. Najmanje što može jest zaštititi
je od toga.
Ponovni lavež – ovaj put znatno bliže – prekine kratku odgodu.
Pomogavši joj uzjahati, popne se iza nje i punom brzinom krenu uz
rijeku prema brdima. Jahat će koliko god budu mogli – nadao se dovoljno dugo
da ih psi ne mogu nanjušiti, čime bi im otežali da ih prate. Jedan od najboljih
načina za to bio je s još jednom životinjom. Voda će također pomoći. Kad god
je bilo dovoljno plitko, zagazio je u rijeku.
Nekoliko su kilometara nastavili tim mahnitim tempom dok zvukovi
progonitelja nisu postali sve prigušeniji i na kraju u potpunosti nestali.
Uzdahne s olakšanjem. Zasad su im pobjegli. Bio je prisiljen znatno
usporiti kako se tlo počelo uzdizati i šumu i riječnu dolinu zamijenili su
vrijeskom prekriveni brežuljci koji su ga prizivali poput prvoga tla nakon dana
provedenih na moru. Dom. Sklonište. Sigurnost.
Iako je zora svanula prije nekog vremena, gusti pokrivač zimske magle
sakrio je gole vrhove planina od pogleda. Ne samo da su izgledale prijeteće i
zastrašujuće nego će im osigurati dovoljno zaklona da nestanu. Čak i ako im
Englezi opet uđu u trag, dvaput će promisliti prije nego što ih odluče slijediti
po tako teškom terenu.
178
Ali neće riskirati. Znajući da će ih konj dalje samo usporavati, kad su

došli do maloga mosta preko rijeke, reče Janet da pričeka dok ga prevede preko.
Sjahao je s konja, udario ga po stražnjici i gledao kako galopira niz uski put. Uz
malo sreće, to će im kupiti nešto vremena. Pazeći da sakrije tragove, vrati se
do mjesta odakle ga je promatrala Janet.
Zurila je u tamnu rijeku mršteći se. – Pretpostavljam da ću opet smočiti
noge?
Naceri se vidjevši joj izraz lica. – Bojim se da hoćeš.
Pokazujući joj po kojem kamenju ili čvrstom tlu hodati, pomogne joj da
se niz obalu spusti u vodu. Nažalost, za razliku od prošle rijeke, obala je bila
strma, a voda joj je sezala gotovo do koljena.
Pratili su rijeku uzbrdo dok tlo nije postalo prestrmo, a rijeka se
pretvorila u niz vodopada. Penjući se uz obalu, pokaže joj veliki kamen. –
Ovdje se možemo malo odmoriti.
Ne tražeći dodatni poticaj, sruši se. Skinuvši torbe koje je nosio, jednom
se posluži kao sjedalom i pridruži joj se. Srećom, uz torbe sa stvarima, nosio je
i hranu. Pokušao je ne razmišljati o Sutherlandu, uvjeravajući se da se novak
može brinuti o sebi. Ali napad se nije trebao dogoditi. Ewenov je posao bio
pobrinuti se za to. Ako se osjećao odgovornim, to je zato što je bio odgovoran.
Dovraga, podbacio je, a neuspjeh mu nije dobro sjedao.
Što je pošlo po zlu? Kako su im, dovraga, psi ušli u trag?
Očito je razmišljala o istoj stvari kao i on. – Misliš li da smo im pobjegli?
– Zasad – reče. – Psi će nas teško nanjušiti zbog konja i rijeke.
– Kako su nas uopće nanjušili?
– Ne znam. Vraški sam se potrudio da ništa ne ostavimo iza sebe...
Zaustavi se kad je krajičkom oka uhvatio valoviti pramen zlatne kose
koji joj je pobjegao iz pletenice. Čak i po magli, zlatna joj se glava sjajila. Gola
zlatna glava.
Čvrsto stisne usta kad je postalo jasno što se dogodilo. Opsuje. – Gdje ti
je kapa?
179
15. POGLAVLJE
Janet refleksno podigne ruku prema glavi. Iznenadila se što je umjesto

vune pod dlanom osjetila glatke vlasi kose. – Oh, nisam primijetila. – Razmisli.
– Sigurno je pala prošlu noć kad sam se okliznula s konja.
Opet opsuje, što po njezinu mišljenju nije bilo potrebno jer mu je izraz
lica govorio sve. Bio je razdražen. Više nego razdražen, zapravo. Bijesan. Poput
oluje. Oluje koja će divljati četrdeset dana i četrdeset noći.
– Sigurno su nas tako pronašli.
– Žao mi je, nisam primijetila...
Ustane i povuče je na noge. Pomalo ju je iznenadilo što je nije uhvatio
za uho poput zločesta šteneta. – Dovraga, rekao sam ti da moramo biti oprezni.
Nije ni čudo što su nas tako brzo pronašli. Poslala si ih k nama.
Nije to morao reći, znala je što misli. Zato žena ne pripada ovdje. Žena
nema što tražiti u ratu. Vrati se u svoju malu, lijepu kutiju i ostani tamo.
Toliko ga je željela zadiviti i pokazati mu da može pomoći jednako kao i
on – možda na drugačiji način, ali da također može biti od koristi. Umjesto
toga, dokazala je da je u pravu. Kako može očekivati da je smatra ozbiljnom
ako pravi tako blesave pogreške?
Janet mu je željela proturječiti. Nagonski se željela braniti, izvući se
riječima. Ali prvi put nije imala izgovor ili objašnjenje. Nije bio nepošten, samo
je govorio istinu – čak i ako većina ljudi to ne bi rekla tako izravno. Ali
izbjegavanje povrijeđenih osjećaja nije bila Ewenova jača strana. Ne, bio je
iskren i izravan do boli.
Obično joj nije smetalo. Ali bila je uplašena i umorna jer je spavala samo
nekoliko sati posljednjih nekoliko dana i osjećala se neobično ranjivom nakon
onoga što se dogodilo. Nešto su zajedno doživjeli u šumi: iskrenost osjećaja koje
mu nije namjeravala dopustiti da ih zaboravi. Bila je tako sigurna da će je
poljubiti. Tako sigurna da je svako ograničenje ostavila po strani. Ali ponovno
se okrenuo od nje. A sad...
180
Petljala je rukama dok joj je mučnina rasla u trbuhu. – Bila je to iskrena

pogreška.
– Pogreška koja nas je sve mogla ubiti.
Ustuknula je od čeličnog prodornog pogleda jednako kao i od verbalnog
napada koji je išao uz njega. – Rekla sam da mi je žao, ne znam što drugo mogu
učiniti.
– Ništa. Ali kad ti idući put nešto kažem, pokušaj pratiti zapovijedi.
Janet je dosegnula granicu pasivnog prihvaćanja krivnje. – Nisam jedan
od tvojih ljudi kojima možeš naređivati.
– To je savršeno jasno. Moji su ljudi puno discipliraniji.
Sad nije bio jedini koji je planuo; ona se iskrila poput požara. Stisnula je
šake uz bokove.
-U redu. Žene nemaju što tražiti na ratištu, jesi li to želio čuti?
Pogled mu sijevne. Nagnuo se bliže i zarežao: – To je prokleto dobar
početak.
Janet je željela udariti nogom o tlo od bijesa. Ali kako će mu to bez
sumnje dati još više povoda da je tretira kao dijete, zabaci glavu glasno
uzdahnuvši.
On je najiritantniji, najtvrdoglaviji, najgluplji i prokleto najnerazumniji
muškarac kojeg je upoznala!
A ipak, dok je stajao i čitao joj bukvicu – što je u ovom slučaju, nažalost,
zaslužila – blesavi dio nje još se uvijek nadao da će je uzeti u naručje i reći joj
da je sve u redu. Utješiti je kao prije. Za tako zastrašujuće građenog muškarca,
bio je iznenađujuće nježan.
Ali tješenje mu nije bilo ni na kraj pameti. – Morat ćeš skinuti odjeću.
Zakorači unatrag. – Odjeću?
– Da, svu. I ući u rijeku. Zaudaraš po zumbulima; dobro isperi kosu i
tijelo. Moramo se pobrinuti da izgube trag.
– Ali... – Pogleda u mali bazen ispod vodopada. Izgledao je ledeno čak i
izdaleka. A zumbuli ne zaudaraju.
181
Stisne čeljust kao da pokušava zadržati strpljenje. – Dovraga, možeš li

samo jednom pratiti zapovijedi?
Gledali su se u tihom okršaju. Dozlogrdile su joj njegove oštre naredbe.
Skriveni osmijeh pojavi joj se na usnama dok je vrag koji se budio u njoj počeo
provirivati ružnom glavom.
Mogu pratiti zapovijedi, da. – Kako želiš.
Pusti da joj ogrtač padne s ramena u tamnu hrpu pod nogama.
On trepne.
Podigavši izrazito izazovnu obrvu, otkopča prsluk koji joj se trenutak
poslije pridružio tamnoj hrpi na tlu pod nogama.
Uspio je progovoriti kad je skinula čizme i počela svlačiti kožnate hlače
preko bokova.
– Što radiš? – upita, poprilično blesavo po njezinu mišljenju.
Osmjehne se. – Pratim zapovijedi. – Nevino je zurila u njega.
– Trebaš li vode?
– Vode? Ne, zašto?
– Zvučiš kao da ti je grlo malo suho.
Nakon toga podigne majicu preko glave.
★★★
Sigurno je od borbe. Ili možda zbog tjelesne iscrpljenosti u posljednjih

nekoliko dana. Ali dok je Ewen stajao ondje i gledao je, udovi su mu postali
teški poput olova. Nije se mogao pomaknuti. Nije imao snage zaustaviti je.
Bože, zaustavi je.
Ali prije nego što se uspio bilo kako zaštititi, majica joj padne na tlo.
Svijet je stao. Srce mu je zaboravilo kucati. Usta su mu bila potpuno suha.
Bolno suha. Stravično suha. Grlo mu se osušilo poput pustinja Outremera i
znao je da nema dovoljno vode u kršćanskome svijetu da mu utaži žeđ za njom.
182
Bila je savršena. Dugih udova, vitka i zaobljena na svim pravim mjestima,

s kilometrima i kilometrima besprijekorne, kremaste kože. Čvrste, okrugle
grudi koje su mu se urezale u sjećanje bile su još zanosnije nego što ih je pamtio,
bradavice manje, kruće i tamnije, a meko, ženstveno mjesto između nogu...
Mili Bože! Zareži. Vruća i bolna požuda stezala ga je u preponama i
željno ga stiskala i povlačila.
Njezin glas vratio ga je u stvarnost. – Jesi li ovo želio?
Promukao izazov u njezinu glasu poslao mu je vatrenu kuglu požude niz
kralježnicu. Skupila se na dnu i pulsirala – ne, drhtala – od želje.
Pogleda je u oči.
Dovraga! Djevojka nije imala ni trunke slabosti ili ranjivosti u sebi. Čak
i gola kao od majke rođena, bila je hrabra, izazovna i jaka.
Dovoljno jaka da ga slomi.
U dva duga otkucaja srca, držao ju je u naručju priljubivši baršunasto
meku kožu uza se.
Uzdahnula je od njegova neočekivana ponašanja, ali nije se opirala. Ne,
tražila je to i, tako joj svega, dobit će što želi.
★★★
Jedan djelić otkucaja srca Janet osjeti tračak straha i zapita se je li možda
pretjerala. Ali onda mu je završila u naručju i znala je da je nikada ne bi
povrijedio. Čak i izvan kontrole, Ewen ju je držao s nježnošću kojoj je
proturječilo snažno tijelo čvrsto poput kamena priljubljeno uz nju.
Koža i čelik njegova oklopa uz njezino golo tijelo bili su šok, iako ne
neugodan. U svoj toj toploj koži i hladnome metalu pritisnutim uz nju postojalo
je nešto neobično senzualno. Ili joj je možda samo ranije bilo toliko hladno da
je toplina njegova tijela umanjila svaku nelagodu.
Nagne glavu unatrag gledajući ga u oči.
Od žestine njegova izraza uzbuđenje joj počne kolati žilama.
183
– Dovraga – reče ljutito u posljednjem pokušaju da se odupre prije

predaje.
Sve misli o nježnosti zaboravljene su kad je ustima pokrio njezina. Ljubio
ju je grubo, usnama prelazeći preko njezinih žestinom od koje je uzdahnula. I
zajecala. Više odjednom. Posebno kad je počeo rabiti jezik. Prodirući duboko,
pokreti jezika bez sumnje su uzrokovali mnogo jecaja. Tihih, nasrtljivih jecaja
koji su dolazili iz dubine – točno iz mjesta gdje je mogla osjetiti njegov pritisak
na sebi.
Tijelo joj zadrhti odgovarajući na primitivni dokaz njegove požude. Bila
je bolno svjesna svakoga debelog centimetra tog dokaza.
Privukao ju je bliže nagnuvši je i ulazeći dublje i dublje. Morala se boriti
da ostane u korak s njim, a njezina nevinost nije se mogla mjeriti sa sirovom
navalom strasti.
Znala je da je kažnjava jer ga je prisilila na to i da je pokušava zaplašiti
žestinom svoje požude. No, Janet mu je uzvraćala istom mjerom. Možda je
nevina djevojka, ali nagoni koje je probudio u njoj priličili su pohotnici.
Željela je to jednako koliko i on, a sirova senzualnost njegove strasti samo
je rasplamsala njezinu.
Da, bilo joj je vruće, koža joj je gotovo gorjela. Činilo joj se da se topi,
rastapa u lokvu užarene lave.
Skinuo je rukavice i osjećaj velikih, žuljavih ruku koje su lutale po
njezinoj goloj koži – milovale, gladile, prelazile svaki centimetar – samo je
pojačao tu toplinu i izazvao puno više tihih jecaja.
– Bože, tako si dobra. Koža ti je tako meka. – Toplina njegova daha
škakljala joj je uho, ali od riječi se naježila. – Želim te dirati. Svaki tvoj
centimetar, mo chroi.
„Ljubavi moja.“ Od nježnosti je stegne u prsima. Janet nije mogla
vjerovati da joj se Ewen tako obraća. Lijepe riječi nisu mogle predstavljati veću
suprotnost grubom ratniku koji je progovarao bez razmišljanja i brige za
lijepim ponašanjem. Bila je to vrtoglava kombinacija, žestoka, gruba strast
pomiješana s nježnim, senzualnim riječima.
Njegove su je ruke posjedovale, klizile joj niz leđa, preko stražnjice,
podižući je jače uz njega, pomičući je...
184
Majko mila! Možda je poskočila dok joj je cijelo tijelo iskrilo s energijom
sličnom munjama zatočenim u boci. Zaboravila je disati, tijelo joj se grčilo i
čekalo.
Što?
– Bože, ubijaš me.
Inače ne bi pomislila da je to dobra stvar, ali zbog načina na koji je to
izgovorio, pomislila je da možda jest.
Gladno je spustio usta preko njezina vrata žareći joj kožu na svom putu.
Srce joj je divljački udaralo. Koljena su joj klecala. A mjesto između
nogu...
Novi val topline popne joj se u obraze. Nije željela razmišljati o onome
što će se dogoditi. Bila je uzbuđena, željna, vlažna... i neobično se trzala...
Oh! Opet se protrljao o nju i ti neobični mali trzaji počeli su pulsirati.
Željela ga je ondje. Točno ondje. Široki čelični stup koji je stršao visoko i čvrsto
i trljao se o nju.
– Mili Bože, izluđuješ me. – Glas mu je zvučao promuklo i zategnuto.
Janet je poznavala taj osjećaj.
– Želim ući u tebe – šapne joj na uho.
Gotovo je zaplakala od razočaranja kad joj je pustio stražnjicu i slatki je
pritisak nestao. Ali njezino razočaranje trajalo je samo jedan trenutak. Rukom
joj pređe preko trbuha i uhvati je za dojku.
– Tako je meka – zastenje, stišćući i nježno je milujući. – Tvoje su grudi
nevjerojatne. Sanjao sam o ovome otkad sam te prvi put ugledao.
Stvarno?
Janet je bilo drago što se nije činilo kao da očekuje odgovor pošto se već
mučila s disanjem. Osjećaji koje su budile njegove ruke na njezinu tijelu
usmjeravale su joj svu pozornost. Nagonski mu se izvije u naručju otkrivši brzo
da pritisak pojačava osjećaje.
Ali nije predvidjela osjećaj njegovih prstiju na bradavici. Od grubog
palca na osjetljivom, pulsirajućem vršku gotovo je opet iskočila iz kože kad je
još jedna od onih munja u valu energije prošla svakim živčanim završetkom
njezina tijela.
185
Proizveo je oštar zvuk prije nego što je ustima opet pokrio njezina.
Osjetila je da je došao do vrhunca. Poljubac mu više nije bio opasan, nego
predan. Svaki pokret jezika, svaki dodir ruku na njezinu tijelu pojačavao joj je
strast, dovodeći je sve bliže i bliže nečemu što joj je lebdjelo izvan dohvata.
Drhtala je od iščekivanja.
On podigne glavu. – Je li ti hladno?
Neizmjerno sam uzbuđena. Odmahne glavom uspuhano progovorivši: –
Vruće.
– Dobro. – Pogled mu se smrkne. – Postat će ti još toplije.
Opet zadrhti začuvši senzualno obećanje u njegovu promuklu glasu.
Bio je dobar kao što je rekao. Trenutak poslije, kad je ustima pronašao
njezine grudi, pomislila je da je završila u ždrijelu pakla jer je zacijelo grijeh
osjećati se tako dobro.
Zastenjala je kad je jezikom okružio bradavicu i počeo sisati. Prvo
nježno, a potom grublje, duboko u njegovim ustima.
Toplina. Grebanje brade. Svilenkast dodir njegove kose na njezinoj koži.
Bilo je to previše.
Nije bilo dovoljno.
Počela se grčiti od frustracije i napokon joj je pružio olakšanje koje je ne
znajući tražila.
Jezikom je lickao i umivao njezinu bradavicu u isto vrijeme kad joj je
prstima prešao preko međunožja.
Ukoči se, nagonski znajući što će učiniti. Na trenutak se uspaničila.
Dvadeset sedam godina djevičanstva, čuvanja čistoće poput svete relikvije, ne
odriče se bez malog uboda nesigurnosti. Griješe li?
Gotovo kao da je čuo neizgovoreno pitanje, podigne glavu. Pogledaju se
u oči i svaka nesigurnost koju je imala iščezne od siline osjećaja koji su mu se
odražavali u očima.
A onda ju je dodirnuo. Tamo. Na mjestu koje je nesvjesno čuvala za
njega.
186
Užitak je cvjetao duboko u njoj poput cvijeta koji otvara baršunaste latice
na suncu dok ju je gledao i dirao. Bilo je čarobno.
Prekrasno. Najprirodnija i najsavršenija stvar na svijetu. Kako bi mogli
griješiti?
Osjećaji su se gomilali brže i mahnitim tempom jurili prema
predvidljivom kraju. Trenutak poslije, kad ju je pogledao u oči dok ju je
dovodio do vrhunca strasti, kad je ostala bez daha, kad joj se tijelo zgrčilo i
toplina raširila po svakom centimetru rasipajući se u zasljepljujućem svjetlu,
Janet je znala još nešto: silno joj je drago što nije redovnica.
Ewen se izgubio u trenutku kad ju je pogledao u oči. Vidjevši kako se

raspada, promatrajući kako joj se strast širi licem u senzualnoj euforiji, kako
razdvaja natekle usne, a obrazi joj se rumene i pogled smekšava od užitka, u
njemu se oslobodilo nešto što nije mogao zadržati.
Požuda mu je kolala krvlju kako nikada prije nije doživio. Bila je
moćnija. Intenzivnija. Dublja. Ispunjavala mu je ne samo kurac – koji je bio
krut poput mramornog stupa – nego i kosti, krv, svaki centimetar tijela,
uključujući i dio koji je želio poštedjeti: srce.
Njegova potreba za njom bila je elementarna. Poput vode, hrane i zraka
koji je udisao, morao ju je imati.
Zadnji ostaci njezina vrhunca još nisu iščezli prije nego što ju je spustio
na tlo na rasprostrli ogrtač.
Petljao je po hlačama. Idući put, zakleo se. Idući put bit će savršeno. Ovaj
će put biti sretan ako izdrži nekoliko minuta.
Bio je izvan kontrole, prošao je krajnju točku razuma, tijelo mu se kretalo
samo od sebe. Nije si želio dopustiti da razmišlja. Krv mu je ključala u žilama,
u glavi. Znoj mu se skupio na obrvi. Nikada u životu nije želio nešto tako jako.
Blaženo hladan zrak susreo mu se s kožom kad se oslobodio iz bolnog
stiska hlača. Namjestio se, nagnuo se tijelom nad njezino i bio je samo nekoliko
centimetara – sekundi – udaljen od slatkog olakšanja.
Bio je krut poput koplja, crven i pulsirao je. Bolno pulsirao. Pulsirao je
kao da odmah mora svršiti. Kap mu je pobjegla u grešnom iščekivanju.
Stisne zube. Još nekoliko sekundi...
187
Nije mogao dočekati prvi uzbudljivi trenutak spajanja, kad vreli,

osjetljivi vrh dotakne toplu, ženstvenu vlažnost. Gotovo je mogao osjetiti
njezinu toplinu i uskoću oko sebe, baršunastu usku rukavicu kako ga drži...
stišće... muze. Stisnuo je stražnjicu.
Širom otvori oči. Osmijeh koji joj se raširio licem stisnuo mu je prsa
poput škripca prekinuvši mu već teško disanje. Tako je prekrasna...
– To je bilo divno. Nisam mogla zamisliti... – Pogleda ga. – Ima li još?
Pohlepnica! Osmjehne se. – Da, ovo je samo početak. Bit ćeš...
Moja.
Ukoči se. Riječ je u njemu uzdrmala nešto od čega mu se svijest probudila
iz opojnog sna.
– Bit ću što? – upita izazovno. Spusti pogled i razrogači oči kad ga je
vidjela. – Oh... Oh!
Oči joj nesigurno polete natrag prema njemu u strahu. Nije bilo
neopravdano. Građenje za žensko zadovoljstvo.
Ali ona nije bila žena, ona je bila djevica.
Jest djevica, ispravi se.
Svaki mišić u njegovu tijelu napeo se od suzdržavanja. Bilo bi tako lako
uletjeti unutra. Spustio je glavu, a tijelo mu se treslo, boreći se za kontrolu dok
su mu tjelesne potrebe ratovale s umom. Umom koji je želio ugasiti.
Samo završi. Možeš je zadovoljiti. Željela je to. Prekasno je, do vraga.
Ali nije bilo prekasno. Još nije.
Nije tvoja. Ali može biti. Još nekoliko centimetara i učinit ćeš to.
Ali pod koju cijenu? Pod cijenu svega za što se borio? Je li ipak poput
oca?
Opsuje ne shvaćajući da je prostotu izgovorio naglas dok nije uzdahnula.
– Što nije u redu? – Ispruži ruku i dotakne mu napeto lice.
On odmahne glavom i makne se dok se svaki nagon u njegovu
tijelu bučno protivio.
– Ne mogu to učiniti.
188
– Zašto ne možeš?
Već je bio na nogama i udaljavao se. Nije ju mogao pogledati; emocije u
njezinu glasu dovoljno su ga proždirale. Trebala mu je minuta – više od minute
– da dođe k sebi. – U mojoj torbi imaš sapuna i rezervnu odjeću. Isperi prokleto
cvijeće. Čim završiš, krećemo.
Otići je bila najteža stvar koju je Ewen ikada učinio. Proklinjao je svaki
korak kojim se udaljavao od nje. Čast i odanost doveli su ga do točke pucanja
ne ostavljajući mu drugi izbor.
189
16. POGLAVLJE
Janet nije razumjela što se upravo dogodilo. U jednom je trenutku bio

tamo s njom i bili su bliski koliko dvoje ljudi može biti; u idućem se nalazio
negdje drugdje. Negdje izvan njezina dosega. Uznemirila ju je žestina njegova
izraza. Izgledao je slomljeno – izmučeno. Dozivala ga je dok je odlazio, ali
ponašao se kao da je ne čuje i nastavio hodati.
Ostavio ju je samu. Doslovno, na leđima. Da nije tako zbunjena, možda
bi joj se plakalo. Kako se usuđuje tako je ostaviti! Bila je spremna – željna –
isprobati sve. Predala mu se, a on ju je odbio.
Sama i bez topline njegova tijela, počela je drhtati. Hladnoća maglovita
jutra opet joj se uvukla u kosti. Ali to nije ništa u usporedbi s onim što tek
dolazi. Ne imajući izbora, morala je učiniti ono što je rekao pa je iduće dvije –
možda tri – vjerojatno najneugodnije minute u svom životu provela kupajući
se u ledenom bazenu ispod vodopada.
Zakoračiti s kamenog ruba nije bio lak pothvat. Samo ju je spoznaja da
je ona kriva što su im Englezi ušli u trag mogla potaknuti da zakorači. Skočila
je. Reći da ju je voda šokirala bio bi ublažen izraz golemih razmjera. Izvukla je
svaki trag osjećaja iz njezinih kostiju, uzevši bezvoljnost i svako sjećanje na ono
što se upravo dogodilo. Ali nikad neće zaboraviti. Pokazao joj je komadić neba
i to joj nitko ne može oduzeti. Ne on. Ne voda. Nitko.
Izronivši, utrlja komadić običnog sapuna u kosu i tijelo pokušavajući ne
samo isprati ,,vonj“ zumbula nego i zagrijati krv da se nasmrt ne smrzne.
Izašavši iz vode, nije osjetila posebno olakšanje. Još je cvokotala zubima
kad se nekoliko minuta poslije vratio. Nije ga morala pitati gdje je bio. Po
vlažnoj kosi, shvatila je da se i on okupao, samo dalje niz rijeku.
Odmjeri je pogledom. Ako je bio zadovoljan što vidi da ga je poslušala,
nije to mogla razaznati. Svi dokazi izmučenog izraza nestali su mu s lica i opet
je vratio bezizražajnu masku. Bolio ju je nedostatak emocija. Kako može biti
ravnodušan kad je na nju imalo toliki utjecaj. Napući usta i bijes se probije kroz
zbunjenost.
– Trebaš li pomoć?
190
Očito je primijetio da ima teškoća s odijevanjem. Iako je uspjela navući

jednu od njegovih majica i vunene kratke hlače, majica je već bila polu mokra
od njezine vlažne kose i prsti joj nisu surađivah dok je pokušavala navući tajice.
Odmahne glavom. Za pomirenje – ako je to bilo to – nije bilo dovoljno.
Odbio ju je i ostavio na takav način i neće mu dopustiti da se pretvara kako se
ništa nije dogodilo. Kao da bi odijevanje moglo izbrisati sjećanje!
Upravo se htjela ponovno umotati u ogrtač, kad ju je zaustavio. – Ne
možeš nositi ništa što si imala prije. Ostavit ćemo to s ostalim stvarima.
– Ali pripada Eoinu i topao je.
Učinilo joj se da je mrvicu stisnuo usta. – MacLean će razumjeti. – Ewen
skine ogrtač i pruži joj ga. – Možeš nositi moj.
Gledali su se jedan dugi otkucaj srca kao da postoji nešto značajnije od
topline koju će joj pružiti, ali onda se okrenuo i osjećaj je nestao. Uzela je ogrtač
i brzo ga omotala oko sebe ne mogavši zadržati uzdah zadovoljstva kad joj je
toplina omotala smrznute udove. Čini se da je toplina njegova tijela nekako
ostala zatočena u složenom uzorku vunenih niti. Ako duboko udahne (što i
jest), može uhvatiti blagi miris poznate borovine i kože.
Nakon nekoliko minuta, postalo joj je dovoljno toplo da može završiti s
odijevanjem. Skupila je vlažne vlasi kose u čvrstu pletenicu i zavezala čizme.
Barem nije ustrajao da ide bosa.
Pruži joj komad užeta u koji je zbunjeno pogledala.
– Za hlače – objasni. – Vezice ne funkcioniraju baš dobro.
Doista je morala stalno navlačiti hlače da joj ne padnu s bokova.
Ipak, bile su bolje od ostalih opcija: habita ili fine halje koju joj je Mary
poslala za dvor.
Zataknula je lanenu majicu u hlače i sve to zajedno povezala oko struka
koristeći uže kao remen. Primijetivši kako mu je pogled pao na njezine bokove
i zadržao se tamo na trenutak s gotovo opipljivom glađu prije nego što se
prisilno okrenuo, nije žurila. Možda mala osveta, ali pokazala se iznenađujuće
zadovoljavajućom.
Dodatni je pojas pomogao i nekoliko trenutaka poslije, nakon što je u
njezinu staru posuđenu odjeću natrpao hrpu kamenja i bacio je u vodu. Potom
je pokupio stvari i spremao se krenuti.
191
Ali Janet nije bila pripravna za polazak. Ne bez objašnjenja.

Uhvati ga za ruku prije nego što je uspio otići. – Zašto si tako stao? Jesam
li učinila nešto krivo?
Stisne čeljust i čelično plavim pogledom susretne njezin. – Ne sad, Janet.
Moramo se popeti u planine. Još uvijek nas love, nisu odustali.
– Možda nisu, ali osim ako misliš da su nam za petama, sigurno možeš
odvojiti nekoliko minuta? Nisam li zaslužila neko objašnjenje?
Izraz mu je postao bolan. – Nisi učinila ništa loše. Ja sam kriv. To se nikad
nije trebalo dogoditi.
– Zašto?
Oči su mu gorjele. – Zato što nije u redu. Tvoja nevinost pripada tvome
mužu, dovraga.
Janet se ukoči trudeći se ne reagirati previše burno ili razočarati se.
Njegova je reakcija razumljiva – tako je razmišljala većina muškaraca. Ali nije
željela da razmišlja poput većine muškaraca. Željela je da je vidi kakva jest, a
ne kao posjed ili pomagalo. Je li to previše?
Ponekad bi je gotovo mogao uvjeriti da je drugačiji, da je njegova
nerazumnost samo rezultat neiskustva, da ne zna drugačije. Ali kad je jednom
upozna, vidjet će da je... što? Sposobna. Da sigurno nije djevica kojom se može
trgovati i prodati je poput vrijedne krave.
– Moja nevinost pripada meni – reče čvrsto. – Na meni je hoću li je
izgubiti ili neću.
– Volio bih da je to istina. Ali nije tako jednostavno, Janet. Ti si grofova
kći i kraljeva šogorica. Tvoj će muž očekivati...
– Koji muž? Nisam udana i ne namjeravam se udati.
Iznenadila ga je njezina silina. – Zvučiš tako sigurno.
Ona podigne bradu. – Sigurna sam.
– Ne razmišljaš valjda stvarno da ćeš postati redovnica?
Nakon onoga što se upravo dogodilo, i njoj je zvučalo jednako
neuvjerljivo. Ali učinit će što bude morala. – Ako mi je to jedina opcija uz brak.
– Zvučiš kao da je brak smrtna kazna. Bi li doista bilo tako strašno?
192
Sjetila se svoje obitelji. Da, bilo bi. Kako da mu objasni? Kako da shvati
ono što mu – i većini muškaraca – mora zvučati neprirodno? – Izgubila bih
sebe.
Namršti se. – Kako?
– Više ne bih imala mogućnost kontrole nad vlastitim postupcima. Sve,
čak i najmanja odluka... bilo bi pod kontrolom moga muža. Moja volja više ne
bi bila moja. Nemam želju da me tretiraju kao pokretnu imovinu.
Namršti se. – Nije uvijek tako.
Ona podigne obrvu. – Znači, poznaješ puno muškaraca koji se prema
svojim ženama odnose kao da su im ravnopravne?
On se još jače namršti. – Nekolicinu.
Srce joj poskoči. Uključuje li to njega? – A bi li dao svojoj ženi moć da
donosi odluke čak i ako se ne slažeš s njima?
– Ne govorimo o meni.
– Ne govorimo – reče tiho i srce je počne stezati od neočekivanog
razočaranja. Nije valjda pomislila da bi joj mogao biti muž, zar ne? – Ali želio
si znati moje razloga, a ti si savršen primjer. Jasno si izrazio svoje osjećaje o
onome što radim. S kojim pravom mogu očekivati da će drugi muškarac
razmišljati drugačije? Možeš li zamisliti muža koji bi mi dopustio da nastavim
s radom?
Tvrdoglavo stisne usta. – Tvoj je posao opasan.
– Znači, treba mi zaštita od mene same, je li tako? – Ne čudi što nije
odgovorio. Odlučila je skrenuti pitanje natrag na njega. – Zašto si tako siguran
da ne bih ovo trebala raditi? Zašto toliko malo poštuješ žene... ili sam u pitanju
samo ja?
Izgledao je šokirano. – Isuse, Janet, samo zato što mislim da nije sigurno
da sama lutaš Škotskom usred rata radeći nešto što bi ti moglo ugroziti život
ako te otkriju ne znači da te ne poštujem. Dovraga, dokazala si se svima nakon
današnjega dana. Možeš se ravnati sa svakim muškarcem. – Prsa joj se napušu
od njegovih riječi. Nije imao pojma koliko joj znače. – Ali činjenica da si žena
čini te ranjivom na drugi način. Kad pomislim što ti se može dogoditi... – Lice
mu se smrkne, a oči mu poprime zastrašujući izgled. – Dovraga, imaš li pojma
što bi ti Englezi učinili kad bi doznali što radiš?
193
U pitanju je bilo nešto više od njegova pogleda na tradicionalne uloge

muškaraca i žena. Očito je govorio iz osobnog iskustva. – Reci mi što se
dogodilo.
Stisne čeljust tako čvrsto da je vidjela kako mu se mišić ispod počeo
trzati. – Bilo je to prije nekoliko godina... nedugo nakon što smo se iskrcali u
Škotskoj pošto smo nekoliko mjeseci bili prisiljeni skloniti se na Otočju. – Ona
proguta knedlu. Tada je ubijen njezin brat Duncan. – Progonili su nas, situacija
se još nije preokrenula i šačica seljana, uglavnom žene i djeca, pomogla nam je
sakriti se u planinama. Englezi su doznali i kad smo se vratili zahvaliti im –
pogleda je – nije bio ostao nitko kome smo se mogli zahvaliti. Silovali su i
mlatili žene prije nego što su im prerezali vratove. Samo je jedna djevojka
preživjela.
Janet uzdahne. Iako je govorio iskreno kao i inače, mogla mu je čuti
emocije u glasu i shvatila je koliko je strašno moralo biti.
– Nisi ti kriv.
– Naravno da jesam – odbrusi. – Tražili smo ih za pomoć ne razmišljajući
koliko riskiraju.
– Ali svejedno bi to učinili – ona reče tiho. – Znajući to, pomogli bi vam.
– Kako to možeš znati?
– Zato što bih ja učinila jednako.
Zurio je u nju ne govoreći ništa. – Zašto ti je toliko važno biti glasnica?
– Razlog ne bi trebao biti važan. Činjenica da jest morala bi biti
dovoljna. – Je li previše nadati se da muškarac to može shvatiti? – Ja tebe ne
pitam zašto radiš to što radiš. Samo zato što ne nosim oklop i mač, ne znači da
je ono što radim manje važno. – Zaustavi se. – Ovaj rat nećete dobiti samo
mačem, Ewene. Što misliš, kako Bruceovi fantomi znaju gdje napadati? –
Pozorno ju je promatrao.
– Zbog pouzdanih informacija koje prenose glasnici.
Tu je stala ne želeći reći više.
Činilo se da razmišlja o onome što je rekla, ali je li to uzeo u obzir, nije
bila sigurna. – Radi li se o tvojoj sestri?
Ona se ukoči. – O čemu govoriš?
194
– Ne moraš se dokazivati ili iskupljivati za ono što se dogodilo na mostu.

Mary te ne krivi. Da samo znaš koliko te je očajnički tražila i koliko jedva čeka
da joj se vratiš.
Janetino srce upilo je svaku riječ. Je li istina? Željela mu je vjerovati i
žudjela je za dodatnim pitanjima, ali time bi si priznala da su njegove riječi
istinite. – Moja sestra nema ništa s tim. Nije li dovoljno što želim pomoći? Mora
li uvijek postojati neki dublji razlog? Što je s tobom... zašto si ti ovdje, Ewene?
Zašto si odlučio postati jedan od Bruceovih fantoma?
Prostrijeli je pogledom, ali nije zagrizao mamac. – Pridružio sam se
Bruceovoj vojsci jer je moj lenski gospodar i čovjek kojeg poštujem više od svih
drugih tako zahtijevao. Ostao sam da spasim klan od izumiranja.
Ona razrogači oči od izravne iskrenosti. Nije imao domoljubnu vrućicu
niti je govorio o slobodi i tiraniji, samo o ambicijama i nagradi. – Tvoj otac? –
upita.
Trebao mu je trenutak da shvati što misli. Kad jest, prasne u smijeh. –
Teško. Moj otac nije čovjek koji je zaslužio odanost. Ne, govorim o prijašnjem
upravitelju... sir Jamesu Stewartu.
Janet nije mogla sakriti iznenađenje. Je li to lord za kojeg je rekao da ga
je uzeo pod svoje? Lordovi Stewarti od Butea bili su jedan od najvažnijih
klanova u zemlji. – U rodu si sa Stewartima?
Osmijeh mu iskrivi usta kao da je pretpostavio o čemu razmišlja. – Nismo
bliži rođaci. Moja majka bila je rođakinja sir Jamesa... najdraža, može se reći. –
Vidjevši da je zbunjena, uzdahne kao da se pomirio s tim da mora reći više. –
Majka mi je bila zaručena za poglavara Lamonta kad je upoznala mog oca –
jednog od njegovih starješina – i ipak se odlučila udati za njega. Naravno,
poglavar Lamonta nije bio sretan. Zaratio je s mojim ocem i uništio bi ga da mu
nije pomogao sir James. – Odmahne glavom. – Ironično, očevim izbacivanjem
iz klana dobio sam priliku spasiti ga.
– Kako misliš?
– Poput MacDougalla, MacDowella i Comyna, moj rođak, trenutačni
poglavar, i njegovi rođaci usprotivili su se Bruceu pa su prognani, a zemlja im
je oduzeta, osim mojih posjeda u Ardlamontu. Da nisam povezan sa Stewartima
i, samim time, s Bruceom, bio bih s njima. Čini se da sam posljednji Lamont u
195
Cowalu. Može se reći da će moj klan živjeti ili umrijeti ovisno o mojim
mačevalačkim vještinama.
Janet je ostala zaprepaštena. Nije ni čudo što se činio tako tvrdoglavim i
predanim na svakom zadatku. Budućnost nekada velikog klana pala je na
njegova široka leđa. Ali nešto drugo što je rekao dalo joj je tračak nade. – Ti si
starješina?
Zurio je u nju. – Nemoj se previše čuditi, milostiva. To je samo maleni
posjed... sa samo pola dvorca.
Ona se namršti ne shvaćajući sarkazam. – Dok te kralj ne nagradi za
odanost?
Slegne ramenima. – Ako bude želio.
Pozorno ga je motrila. Iako je to rekao ravnodušno, osjetila je koliko mu
znači. To ga je vodilo. Nagrada i položaj za njegov klan u Bruceovu kraljevstvu.
To joj je također dalo još jedno objašnjenje zašto je stao. Oduzevši
nevinost kraljevoj šogorici, teško bi se dodvoravao Robertu.
Ali nije postojao razlog da Robert ikada dozna. Iako nije mislila da bi to
razuvjerilo Ewena. Pokazalo se da u sebi ima nezgodnu čeličnu crtu strasti.
Zagrize usnu pitajući se postoji li drugi način. Unatoč neprekidnom
odbijanju i užasnom ponašanju kad je otišao usred vođenja ljubavi, još ga je
željela i nije namjeravala odustati.
Nije znala zašto joj je to toliko važno. Ili je željna kazne ili između njih
postoji nešto uistinu vrijedno uzastopnih udaraca za njen ponos. A postojala je
i strast. Neporeciva privlačnost koja je između njih plamtjela kao požar. To nije
mogla zanemariti.
U svakom slučaju, „ne mogu to učiniti“ nije odgovor koji namjerava
prihvatiti. Previše je zvučalo kao odbijanje. Ako ju je Maryn glas šapatom
upozoravao, zanemarila ga je. Znala je što radi. Usto, neće povrijediti nikoga.
Pregledao je područje iza nje. – Dovoljno smo se dugo odmarali.
Upitno podigne obrvu. Ono što su radili ne bi se moglo opisati kao
„odmaranje“.
196
Da nije bila sigurna kako je nemoguće da se zarumeni, zaklela bi se da su

mu obrazi potamnjeli kad je shvatio što misli. – Dobro, možeš spavati kad
budem siguran da smo ih izgubili.
– Mislim da bih više voljela još malo se odmarati.
Prijekorno je prostrijeli pogledom. – Janet...
Kao da je grdio zločesto štene. Nevino zatrepće. – Stoje?
– To se neće dogoditi. Rekao sam ti da je to bila pogreška. Gotovo je.
Gotovo.
Osmjehne se znajući da mu nitko od njih nije povjerovao. Nije bilo
gotovo; tek je počelo.
Ewen je nametnuo tempo, koliko da se što više udalje od Engleza, toliko

i da bude previše zaokupljena da bi isplanirala njegov pad.
Djevojka donosi nevolje.
I tvrdoglava je.
I previše drska.
Također je pametna.
I bolno slatka.
I puno jača nego što je očekivao.
Nije mogao vjerovati da je još uvijek na nogama. Danas su je lovili psi,
napao ju je engleski vojnik kojeg je ubila pomno naciljanim ubodom u nogu,
kilometrima je gacala po ledenoj rijeci dubokoj do koljena, okupala se u toj
ledenoj vodi i kilometrima planinarila po smrznutim, maglovitim brdima. Kao
da to nije dovoljno, također je svršila unatoč nadolazećoj prijetnji.
Jedan orgazam nije mogao nadoknaditi sve to. Iako je bio prokleto dobar
orgazam. Znao je da nikada neće zaboraviti ushićeni pogled i iznenađenje na
njezinu licu kad joj se tijelo razbilo pod njim. Nalet boje u njezinim obrazima,
poluzatvorene oči mutne od strasti, nježno razdvojene usne natekle od
poljupca.
Isuse. Toplina mu ispuni već izmučeno međunožje. Kad se sam
zadovoljio nakon što ju je ostavio, to mu gotovo ništa nije pomoglo. Kako držati
197
ruke dalje od nje dok ne dođu do obale kad može razmišljati samo o tome kako
bi završio ono što su započeli?
Djevojka mu je zaokupila osjetila, probila obranu i uvukla mu se pod
kožu. Želio ju je svakim vlaknom svoga bića. Čak i iscrpljen, ozlijeđene noge,
promrzao i gladan, nije ju mogao pogledati, a da ne razmišlja kako bi je bacio
na tlo, omotao si te duge, vitke noge oko struka i dao joj točno što traži.
Zato je postupio kao svaki neustrašivi ratnik: nije ju gledao.
Ali nije znao koliko još može izdržati. Još odmora... dovraga! Pokušava
li ga ubiti? Bog zna zašto, ali djevojka mu je naumila podariti svoju nevinost.
Ima li pojma koliko mu je teško odbiti takvu ponudu?
Naravno, nema, a nakon što je čuo što misli o braku, zasigurno je ne
planira prosvijetliti. Nije sumnjao u to da bi je morao vući dok vrišti i otima se
sve do Dunstaffnagea. Brucea čeka vraška borba kada dozna za njegove
planove.
Najgore je to što nije bio siguran da je kriva. Nikada prije nije razmišljao
o braku iz ženske perspektive, ali mora priznati, njezine brige nisu
neutemeljene. Uvijek je muškarčevu ulogu apsolutnog autoriteta uzimao
zdravo za gotovo. Ženu poput Janet, koja je navikla donositi vlastite odluke, to
bi gušilo. Ti bi je okovi žuljali na svakom koraku.
Ali postoji li drugi izbor? Ewen nije poput MacKaya i ne bi mogao
dopustiti da ga žena prati u borbu. Namršti se. Iako je više od jednom bio
zahvalan što pri ruci imaju iscjeliteljicu.
Helen je drugačija, uvjeravao se.
Ali nije li i Janet?
Popeli su se na malu zaravan na padini i on se zaustavi. Iako je od
podneva prošlo tek nekoliko sati, dnevna svjetlost polako je nestajala.
– Pričekaj ovdje – reče pokazujući na stijenu. Kao svakih nekoliko
kilometara, dopustio joj je da dođe do zraka, dok se on vratio pokušavajući
sakriti tragove. Kako je temperatura opadala što su se više uspinjali uz planinu,
snijeg se na zemlji stvrdnuo, što mu je olakšavalo prikrivanje. Međutim, ondje
gdje je tlo bilo previše meko, umjesto skrivanja, pokušao je zbuniti progonitelje
hodajući unatrag, skrećući u drugim smjerovima ili ostavljajući velik broj
tragova na malenom području.
198
Kad se vratio nekoliko minuta poslije, sjedila je na jednom kamenu

promatrajući ga. – Prati li nas tko?
Odmahne glavom.
Ali nešto joj je pobudilo znatiželju. – Zašto si se zaustavio kod one
paprati?
Sjedne pokraj nje i izvuče mješinu. Otpije velik gutljaj pa je pruži njoj. –
Slomili smo nekoliko stabljika prolazeći onuda.
Namršti se. – Mislila sam da sakrivaš otiske naših stopala.
– Sakrivam naše tragove.
– Nije li to ista stvar?
Odmahne glavom. – Tražim bilo kakva odskakanja u prirodi, ne samo
otiske stopala. Svaki znak da je netko možda tuda prošao.
– I zahvaljujući nekolicini slomljenih stabljika, možeš reći da je netko
prošao.
On slegne ramenima. – To je znak.
Dugo ga je gledala. – Kako si postao tako dobar u tome?
– Pomoćnik moga oca bio je tragač. Vodio me uza se kad sam bio mlad
i poslije, kad sam se vratio s odgajanja. Primijetio je da neobično dobro pamtim
detalje i naučio me kako upotrijebiti tu sposobnost za traganje. Ali uglavnom
se radi o iskustvu. – Godinama i godinama učenja što tražiti.
– Kakve detalje?
– Pogledaj iza mene. – Pričekao je nekoliko trenutaka. – Sad zatvori oči
i reci mi što si vidjela.
Vrati pogled na njega. – Je li to neki trik? Tamo je samo ravna, pusta
površina prekrivena snijegom i nekoliko razbacanih kamena.
– Pogledaj ponovno. – Nije se okrenuo, nego govorio po sjećanju. –
Kamenje razbacano po tlu je od grauvake, ali petnaestak metara iza mene nalazi
se nešto granitnog kamenja složenog vjerojatno da posluži kao putokaz prema
vrhu. Odmah lijevo možeš vidjeti obrise uskoga puta sa sjevera gdje je trava
ugažena; vjerojatno su u pitanju planinski zečevi ako uzmeš u obzir hrpicu
izmeta pokraj... i snijeg je mrvicu niži. Pokraj grmića ljubičastog vrijesa koji
viri iz snijega na zapadnoj strani brda nalaze se tragovi male skupine košuta.
199
Odmah preko moga lijevog ramena, otprilike tri metra iza mene, u snijegu se
nalazi malena izbočina. Ako pomnije pogledaš, vidjet ćeš da viri nekoliko
smećkastih pera. Pretpostavljam da je to lešina tetrijeba kojeg je uhvatila eja
strnjarica ili sivi sokol.
Zurila je u njega. – Nisi ni pogledao.
-Jesam prije. Rekao sam ti, imam neobično pamćenje.
– Tko bi rekao. Nevjerojatno oko za detalje. – Oduševljeno se osmjehne.
– Što još tražiš?
Nije navikao na tako gorljivu publiku, ali kako ju je tema očito zanimala
i znajući da će im brže proći vrijeme, objasnio joj je neka osnovna načela, poput
toga kako se pobrinuti da ne ostavljaš trag, taktike zavaravanja kako bi
obmanuo progonitelje, poput hodanja unatrag, kruženja, skakanja po kamenju
i hodanja na prstima, kako se kretati uz vjetar da bi prikrio vlastiti miris, kako
izbjeći promjenu smjera na očitim mjestima i kako prestati ostavljati mirisni
trag kao što su učinili sa psima.
Zaneseno ga je slušala, očito očarana.
– Svaki put kad zakoračiš – reče – traži kamenje, čvrsto tlo, led,
postojeće ceste ili puteve, otpornu mahovinu, takve stvari. Ostavljat ćeš manje
vidljive tragove.
– Znači, treba tražiti kruto tlo – reče.
Može se reći, ali pokušao je ne razmišljati o ,,krutom“ s obzirom na
probleme u određenom području.
Podigne pogled prema njemu. – Čini se tako očitim sad kad si istaknuo,
ali nikad nisam razmišljala o tome.
– Većina onoga što radim tiče se zdrava razuma. Samo moraš razmišljati
o tome.
– Tako si skroman. – Nakrene glavu i pogleda ga. – Nije ni čudo što te
Robert želi u svojoj tajnoj vojsci. Mogu zamisliti da su tvoje vještine korisne
ljudima koji žele izgledati poput duhova.
Mogao je osjetiti njezin pogled na sebi pa se trudio ne reagirati. Dovraga,
djevojka je neumorna! Trebao bi biti iznenađen što je to shvatila, ali nije. Mogla
je pronaći nevolju bez imalo truda.
200
– Nećeš li nešto reći?

Okrene se prema njoj i prostrijeli je pogledom. – Moram li ti napominjati
u koliku bi nas opasnost dovela samo spominjući tu temu neovisno o tome je li
istina?
Nije skrenula pogled. – Ali istina je. Znam da jest.
Očito je neće razuvjeriti. Znao je da treba pokušati. Zakleo se i nije
stavljao samo vlastiti život na kocku, ali nije joj želio lagati. Zato je učinio što
je mislio da je najbolje i rekao: – Idemo. Dosta smo se odmarali.
Ona zastenje. – Ali tek smo sjeli. Samo pokušavaš izbjeći moja pitanja. –
Nije to porekao. – Englezi nas neće progoniti zauvijek, Ewene. Jednoga od ovih
dana nećeš moći pobjeći.
Nije znao; bio je poprilično dobar u izbjegavanju stvari. Osim s njom –
što je bio dio problema. Nije odgovorio, jednostavno ispruživši ruku.
Pomogao joj je ustati – uz još jedan dramatičan uzdah – pa su krenuli.
Iako je bio poprilično uvjeren da su pobjegli progoniteljima, želio je stići
do idućega planinskog lanca prije mraka. Tamo postoji stara pastirska kućica u
koju bi se mogli sakriti. Preopasno je lutati tim planinama noću, posebno kroz
maglu. Ujutro će pokušati pronaći konje i odvesti ih u Ayr gdje će ih, vraški se
nadao, MacKay, MacLean i Sutherland sustići.
Naučiti je pratiti tragove pokazalo se učinkovitim načinom da potroše
vrijeme i oboje im odvuče pozornost – njegovu od razmišljanja o bolu u nozi i
sudbini prijatelja, a njezinu od još pitanja o Čuvarima Visočja na koja nije
mogao odgovoriti. Bila je revna učenica i iznenađivala ga je zanimanjem koliko
i brzinom kojom je sve to upijala.
Počeli su se kretati znatno brže otkad je postala svjesna tragova koje je
ostavljala dok su se uspinjali, zbog čega nije morao provoditi toliko vremena
skrivajući ih.
Trebao joj je to ranije pokazati. Zašto nije? Bila je to jedna od prvih stvari
koje je naučio muškarce kojima je zapovijedao. Je li načela smatrao preteškima
za shvatiti ili je samo mislio da nisu za žene?
U pravu je, shvatio je. Pošto nije nosila oklop i oružje, pretpostavio je da
nije opremljena za rat. Ali Janet od Mara okretala je naglavačke puno njegovih
unaprijed stvorenih prosudbi o ženama.
201
Nije krhka i bespomoćna. Jaka je i sposobna. Previše sposobna, po

njegovu mišljenju.
Iako bi bio voljan priznati da je podcijenio njezine sposobnosti, nije bio
u krivu što se tiče opasnosti. Možda se danas obranila od viteza, ali bez
elementa iznenađenja – ili da je bilo više od jednog čovjeka – bila bi mrtva kao
i žene u Lochmabenu. Čak i da je najbolja prokleta glasnica u Škotskoj, to nije
nadjačavalo njegov nagon da je zaštiti.
Ali treba li joj zaštita?
Prisjetio se njihova razgovora o ženama u Lochmabenu. Nikad nije
vjerovao da žena može razumjeti opasnost i još se uvijek željeti upletati. Poput
njega, istaknula je. To je smiješno, nije li?
Dok se sjena kućice pojavila na obzoru, Ewen je postigao jedan od svojih
ciljeva: djevojka je bila iscrpljena. Previše iscrpljena da bi učinila išta drugo
osim umotala se u ogrtač koji joj je pripremio umjesto pokrivača – nakon što je
počistio ostatke prijašnjih životinjskih stanara – i zaspala.
Njezina nevinost; – i njegova čast – bila je sigurna.
Zasad.
Ali kad joj se nekoliko sati poslije pridružio u malenoj kamenoj kući i
ona se instinktivno okrenula prema njemu ukopavši mu se u naručje, nešto
čvrsto i teško uglavilo mu se u prsima. Težina neizbježnosti? Kamena izvjesnost
sudbine? Zato što ništa nije bilo savršenije. Sami u planini, skriveni u kamenoj
kućici namijenjenoj ovcama dok ih progone Englezi, a on se nikad nije osjećao
zadovoljnije.
Stavio joj je ruku ispod prsa, privukao njezinu malu stražnjicu uz svoje
međunožje, zario nos u svilenkastu mekoću njezine kose i uživao u svakoj
minuti držeći ženu koja nije njegova, ali zasigurno se tako činilo.
202
17. POGLAVLJE
Janet se trgnula iz sna. Trebalo joj je nekoliko paničnih otkucaja srca da

se prisjeti gdje je, ali s vremenom je opet počela disati ujednačeno. U kamenoj
kučići na planini. S Ewenom.
Namršti se. S Ewenom kojeg nije bilo. Nije se morala osvrnuti po malenoj
kamenoj kući da se uvjeri kako ga nema; mogla je zaključiti po hladnoj praznini
na svojim leđima.
Spavao je pokraj nje. Nagonski je to znala. Nije se mogla sjetiti, dovraga.
Posljednja stvar koje se sjećala bilo je ležanje ispod njegova toplog ogrtača. Bila
je tako umorna da je zaspala u trenutku kad je zaklopila oči.
Klipan je vjerojatno računao na to. Vodio ju je preko brda dok nije
postala preumorna i promrzla da bi učinila išta osim srušila se.
Sve čega se mogla sjetiti bio je osjećaj topline i zadovoljstva. Savršene
opuštenosti i udobnosti u krevetu, neopterećenosti današnjim događajima.
Zagrlio ju je, shvatila je.
Janet odmahne glavom s blagim gađenjem. Jednom ju je primio u naručje
i držao, a ona nije bila budna kako bi uživala! Da nije tako sigurna da između
njih postoji nešto posebno, njegovi pokušaji da je izbjegne bili bi
obeshrabrujući.
Upravo je spremila ogrtač kad je klipan provirio kroz vratašca kućice.
Kako bi stao unutra, morao je malo čučnuti jer je polukružni tresetni krov u
sredini bio visok tek oko metar i osamdeset centimetara.
– Budna si? Mislio sam da ćeš spavati do podneva.
Isprva je pomislila da je kritizira, ali onda je shvatila da je podbada.
Odmjeri ga znalačkim pogledom. – Bilo mi je hladno bez tebe.
Lice mu problijedi... previše problijedi. – Bio sam vani većinu noći i
držao stražu. – Doda joj mješinu prije nego što mu proturječi. – Možeš se umiti
ovime dok ne dođemo do potoka.
Zahvalno uzme spremnik s vodom. Osjećala se kao da ima pijeska u
očima i među zubima. Sve što joj je trebalo bio je češalj – koji bi trebao biti u
203
jednoj od torbi – i možda će se opet osjećati kao žena. Razmišljala je da još

jednom spomene kako su spavali, ali odlučila je to ostaviti po strani – zasad.
Umjesto toga, upita: – Kojeg potoka?
– U blizini sela Cuingealacha. Trebamo konja. Čini se da su nas Englezi
prestali loviti, ali želim se udaljiti što je više moguće.
Mudar plan. Ali nešto ju je mučilo. – Što misliš, zašto su nas uopće lovili?
Oklijevao je, očito pažljivo birajući iduće riječi. – Naišli smo na neke
probleme na putu za Roxburgh.
– Dakle, tražili su vas?
– Vjerojatno.
Ta joj je spoznaja malo umirila grižnju savjest zbog izgubljene kape. Nije
u potpunosti njezina krivica. Štoviše, pošto je očekivala da će biti teško uvjeriti
Roberta da joj dopusti vratiti se u Roxburgh nakon svega što se dogodilo,
činjenica da su vojnici tražili Ewena i ostale, a ne nju bit će od koristi. Naravno,
nije postojala šansa da će je Ewen otpratiti natrag. Preopasno je za njega. Ali
neće biti za obraćenicu Eleanor.
– Što misliš, hoćemo li puno kasniti? Moram se vratiti u Roxburgh za
manje od četrnaest dana.
Neobičan izraz pojavi mu se na licu. Okrene se gotovo kao da mu je
neugodno. – Imat ćeš dovoljno vremena. Ali trebali bismo krenuti.
– Što je sa sir Kennethom? Kako će nas pronaći?
– Ne brini se za Sutherlanda. Sustići će nas ako bude mogao.
Ako. U njegovu je izrazu uhvatila nešto što prije nije zamijetila zbog
straha i uzrujanosti. Blago smrknut pogled i zatezanje oko usta.
Janet se ukoči napokon užasnuto shvativši. – Misliš li da se nešto
dogodilo mužu moje sestre?
Kao da Mary već nije imala dovoljno razloga mrziti je.
Sigurno je izgledala pogođeno kao što je zvučala jer je opsovao i prstima
prošao kroz kosu. – Dovraga, nisam tako mislio. Siguran sam da je dobro.
– A što ako nije?
204
Uhvati je za bradu i podigne joj lice prema svome. – Ako nije, ti nemaš
ništa s tim. To je ono što radi i ponekad je... većinu vremena. .. opasno. Mary
to zna.
Janet kimne glavom, ali u srcu to nije mogla prihvatiti. Ako se išta dogodi
sestrinu mužu, Janet si nikada neće oprostiti.
Kapa. Prokleta kapa! Ne može umrijeti zbog nečega tako nevažnog... zar
ne?
Oči joj se napune suzama. Ewenov palac milovao joj je obraz kao da ih
briše prije nego što stignu pasti. Nježnost ju je stegnula u srcu i nije popuštala.
Mogla bih ga voljeti.
Uz najmanju količinu ohrabrenja, mogla bi ga voljeti. Shvaćanje koliko
bi to lako bilo stegne joj grlo, u isto vrijeme zadivljujuće i zastrašujuće. To bi
sve promijenilo.
Izgledao je kao da bi mogao reći još nešto, ali umjesto toga spusti ruku s
njezina lica i zakorači unatrag. – Spremi se i pojedi nešto dok još jednom
pogledam uokolo. Magla jutros nije tako gusta i želim sići s ovih planina prije
nego što se digne.
Gotovo je izašao kroz vrata kad je povikala: – Ewene!
Okrenuo se i pogledao je. Stegne je u srcu. Tamne kose, čelično plavih
očiju, grubo isklesanih crta lica i čeljusti prekrivene bradicom, izgledao je tako
surovo zgodno da je boljelo.
Zašto on? Nakon svih tih godina, zašto je jedan muškarac napokon
prijetio ulaskom u njezino srce?
– Hvala ti.
– Za što?
Zarumeni se. Zato što je s njom. Zato što je čuva i grije. Zato što ju je
držao u naručju. Zato sto joj je ujutro donio vodu za umivanje. Zato što je nije
krivio i jer ju je pokušavao utješiti.
– Za sve – reče tiho.
Zbunjen, mrvicu podigne obrve, ali svejedno kimne glavom.
205
Nešto poslije opet su se penjali uz planinu na putu u smjeru istoka. Iako

odmorna, noge su je još boljele od jučerašnjeg dana i bilo joj je drago što je malo
usporio.
Namršti se pitajući se muči li ga noga. Ali nakon što ga je neko vrijeme
promatrala, nije primijetila znakove ozljede ili bola i zaključila je kako je
melem sigurno djelovao.
Bio je u pravu u vezi s maglom. Nije se zadržala i podigla se do sredine
jutra, kad su otprilike stigli do potoka koji je spomenuo. Tok je bio širok oko
jedan metar i tekao je kroz duboku jarugu. Bio je prekrasan, okružen
mahovinom, kamenjem i tankim snježnim pokrivačem – snježnim mrljama,
točnije, pošto je toplo sunce već topilo ledeni dah zime.
Nije žurila umivajući lice, perući ruke i uživajući u trenutku mira.
Trebala je znati da neće potrajati.
Ewen je škrgutao zubima svjestan borbe koja ga čeka. Trebao je znati da

joj se neće svidjeti njegov plan. Bože, imaju li sve žene toliko mišljenja?
Razmišljajući o ženama ostalih Čuvara, pretpostavio je da imaju.
Dovraga, što mu se događa? Bilo je znatno lakše kad nije razmišljao o
tome što djevojka misli ili želi.
Pogled joj skrene prema njemu uz tih podsmijeh koji ga zasigurno nije
trebao uzbuđivati, ali činilo se da mu kurac nije primjećivao bljesak u njezinim
očima.
– Druga odjeća neće sakriti ono što jesi, Ewene. Svatko tko te pogleda
znat će da si ratnik. – To ga je opažanje zadovoljilo puno više nego što je
trebalo. Kao i način na koji su joj oči zahvalno zastale na njegovim ramenima i
rukama. – Dopusti da idem s tobom. .. mogu pomoći. Bit ćeš manje očit sa
ženom uza se.
Sjetivši se kako su dobro prošli prvi put, odbije. – Kupujem konja, Janet.
Učinio sam to već stotinu puta. Nemaš razloga brinuti se. Nećeš ni primijetiti
da me nema.
Ona odmahne glavom. – Ali što ako bude bilo vojnika?
206
– Neće ih biti. Kao što vidiš – pokaže prstom na dolinu s dvanaestak

kućanstava i crkvicom izgrađenom uz padinu – to je maleno selo. Nema dvorca,
što znači da nema ni Engleza.
– Mogu ti pomoći. Sjećaš li se što se dogodilo u prenoćištu? Dobra sam s
ljudima.
On nije. Ali sigurno se može nagoditi za konja. Znajući da će tamo ostati
zauvijek ako nešto ne učini, Ewen pokuša na drugi način. Onaj koji je bio
istinitiji nego što je želio priznati. – To nije razlog zašto ne želim da ideš. Znam
da možeš pomoći, ali ako budeš uz mene, oboje ćemo biti u opasnosti.
– Zašto?
– Brinuo bih se za tebe. Usredotočio na tebe. Činiš me…
Nije znao kako objasniti. Slabim. Ranjivim. Tim se riječima nikada prije
nije opisao.
Kriste!
Ako je primijetila neugodu, to je nije spriječilo da upita: – Činim te
kakvim?
Odlučio se za: – Smetenim.
Činilo se da je njegov odgovor nije zadovoljio. Namršti profinjeno prćast
nos. – Sklonit ću ti se sputa, nećeš ni znati da sam tamo.
Kao da je to prokleto moguće. – Uvijek znam da si tamo.
– Zašto?
– Zašto? – on ponovi ne očekujući takvo pitanje.
– Da, zašto uvijek znaš da sam tamo? Po čemu sam tako drugačija?
Stisne čeljust. – Znaš zašto.
Ona podigne bradu na način koji je govorio da ne namjerava popustiti. –
Ne, bojim se da ne znam.
Znao je što pokušava učiniti, dovraga. Ali ako će ostati na sigurnom, reći
će što god prokleto želi. – Zato što mi je stalo do tebe. Zato što me izluđuje
pomisao da ti se nešto može dogoditi. Zato ne želim da ideš sa mnom.
Ona se osmjehne, a on se mogao zakleti da je osjećaj bio kao da je upravo
izašlo sunce. – U redu.
207
Tako je lako pristala da nije bio siguran da ju je dobro čuo. – U redu?

Ona kimne. – I samo da znaš, i ti mene ometaš. – Blago se osmjehne. –
Nisam imala pojma da si tako romantičan.
Romantičan? On? Dovraga! Previše analizira. – Janet, ne razumiješ...
Odmahne rukom – zapravo ga otjera pokretom ruke. Nije se mogao
sjetiti da je to itko učinio otkad ga je kuharica otjerala iz kuhinje – i od svježe
pečenih kolača – kad je bio dječak.
– Dobro ja razumijem. Bolje kreni prije nego što se predomislim i dok
sam još uzbuđena zbog poetičnosti činjenice da te ta pomisao izluđuje.
Iskrivi usta. Podbada ga. Još mu je bilo teško povjerovati koliko je
prirodno to izgledalo.
Trebao bi je ispraviti i pobrinuti se da shvati kako to ništa ne mijenja, ali
bila je u pravu: nije joj želio pružiti priliku da se predomisli. Morat će pričekati.
– Dobro, ali nemoj se navikavati na to. Bojim se da imam ograničenu količinu
poetičnih izjava. Ne mogu se sjetiti ničega što se rimuje s prokleta.
Ona se nasmije, a sladak zvuk odjeknuo mu je u prsima.
– Možda pripita?
Oštro se nasmije. Trebao je znati da će nešto smisliti. – Poradit ću na
tome. – Pribere se i zločest osmijeh nestane mu s lica. – Neće potrajati. Nemoj
da te itko vidi. Ako se netko približi, možeš se sakriti iza onog kamenja.
Nije bila spilja, ali prostor između dva ogromna kamena bio je dovoljno
velik da se može uvući. Želio je da je ne mora ostaviti samu, ali nema drugog
izbora. Ako uskoro žele stići do obale, treba im konj. Više bi volio dva, ali to bi
bilo puno teže objasniti.
Njegov prioritet – jedini prioritet – bio je što je prije moguće odvesti
Janet na sigurno. Ali morao je priznati da se malo zabrinuo zbog noge. Nešto
nije bilo dobro. Stanje se sigurno pogoršalo od silnog uspinjanja dan prije.
Nažalost, nije se sjetio uzeti melem od MacKaya prije nego što su se razdvojili.
Sve se činilo u redu kad ju je pregledao ranije tijekom kupanja – zapravo, ako
išta, činilo se da je krvarenje usporilo – ali boljelo je kao sam vrag svaki put kad
bi zakoračio. Bolje bio oštar i dubok – grizao je. I bio je umoran. Više nego što
bi trebao biti. Što ga prije Helen pregleda, to bolje.
– Bit ću dobro – uvjeravala ga je. – Ako išta pođe po zlu, imam nož.
208
Iako je bolje od nje znao koliko je vješta s njim, nije mu laknulo

razmišljajući da će ga možda morati upotrijebiti.
Kimne glavom. – Nećeš ni primijetiti da me nema.
Pogledi im se sretnu. Noge mu se nisu željele pokrenuti. Izgledala je tako
slatko i puno povjerenja. Tako prekrasno i jako. Želio ju je dodirnuti svakim
vlaknom svoga bića, kao da je to najprirodnija stvar. Ali nije. Natjerao je noge
da krenu.
– Ewene. – On se okrene. – Ja... – Mogao joj je vidjeti nekakav nemir na
licu, osjećaj koji nije znao imenovati. – Čuvaj se.
Kimne glavom pitajući se što je željela reći. Štoviše, činilo se kao da je
samo o tome razmišljao cijelim putem do sela. Nešto mu je željela reći. Nešto
što nije želio čuti, ali je u isto vrijeme žudio znati. Zapekla su ga prsa. Znajući
da će izludjeti razmišljajući o stvarima koje se ne mogu dogoditi, prisilno
usmjeri misli na zadatak ispred sebe. Usredotoči se.
Plan mu je bio jednostavan: ponudit će dovoljno novca da izbjegne
pitanja. Inače, kad su Čuvarima Visočja trebali konji na granici, iskoristili bi
mrežu Bruceovih pristaša na tom području. Nažalost, odanost sela skrivenog
visoko u planinama Gallowaya nije mu poznata. Imali su pristaše u Douglasu,
u Lanarkshireu, udaljenom oko dvadeset pet kilometara, ali kako su tamo
ranije naišli na nevolje, želio je izbjeći to područje.
Kako selo nije imalo prenoćište, krenuo je od najbližeg posjeda i išao
redom, sve nervozniji sa svakim stajanjem.
Činilo se kao da u cijelom selu nema nijednog konja na prodaju, a kamoli
prikladnog. Dovraga, u ovom bi trenutku prihvatio staru poljsku ragu.
Nakon šest stajanja, postao je naizgled živčan. Ali kad se približio idućoj
kući, pogledom u polju uhvati nešto što bi mu moglo riješiti sve brige:
prekrasnog, snažnog i okretnog konja.
Nažalost, vlasnik se pokazao tvrdoglavim.
– Što ste rekli, odakle ste? – upita.
Ewen je odmjerio starog seljaka čije je lice izmoreno godinama skrivalo
brz i oštar um. – Roxburgh – pristojno odgovori. – Jeste li voljni prodati konja?
Ponudit ću vam deset funti.
209
Čak i za tako lijepu životinju, bila je to velikodušna ponuda. Starac ju je

trebao prihvatiti bez pitanja. Umjesto toga, gladio je dugu, sijedu bradu pomno
razmišljajući. – To je puno novca. Sigurno vam jako treba.
Ewen je polako gubio strpljenje. Seljak je očito sumnjao i Ewenu se nije
sviđao način na koji je odgađao odgovor pitanjima, ali želio je prokletoga konja.
Ozbiljno ga pogleda. – Hoćete li mi prodati konja ili ne?
– Nije na prodaju.
Ewen stisne zube i nabroji do pet. – Zašto ne?
– Ja ga ne mogu prodati. Samo se brinem za njega. Bio sam konjušar u
vojsci kralja Ivana. – Ah, dovraga, Balliol! Onda zasigurno nije Bruceov
prijatelj. – Još se uvijek brinem o bolesnim konjima kad mogu. Ovaj pripada
kapetanu straže u Sanquharu. – Dovraga. Postaje sve bolje i bolje. Sanquhar je
bio jedan od dvoraca Jamesa Douglasa u kojem su Englezi postavili garnizon.
Starčeve su oči podmuklo sjajile. – Možda možete pitati njega?
Ewen nije morao pitati što to znači. Mogao je čuti topot konja koji su se
približavali. Osvrne se preko ramena i uoči sjaj oklopa na suncu dok je šest
engleskih vojnika ulazilo u selo prolazom prema zapadu. Iako su još bili dosta
udaljeni, brzo su se približavali.
Ne bi mogao pobjeći, a da ga ne vide. Kad nije šepao zbog ozljede, trčao
je brzo, ali ne brže od konja. U ovim širom otvorenim planinama bez magle
koja bi mu sakrila kretanje, nije mogao biti siguran da će pronaći skrovište
dovoljno brzo da im umakne.
A tamo je bila i Janet. Što ako naiđu na nju loveći ga? Nije mogao
riskirati.
U glavi je psovao iznova i iznova, ali mogao je učiniti samo jednu stvar:
smisliti dobru priču ili nadjačati šest oklopljenih vitezova na konjima samo s
nožem.
Kako nije bio elokventan poput Janet, pretpostavljao je da će morati
učiniti ovo drugo, a to nije bio lako čak ni za jednog od elitnih ratnika Čuvara
Visočja.
Dragi Bože, može li gore?
210
Nekoliko minuta poslije, kad je čuo kako ga Janet doziva, zbog čega mu
se sledila krv u venama i smrznula svaka kost u tijelu, imao je odgovor: Da,
može postati vraški gore.
– Ewene! – Janet nije dopustila da je zaustavi njegov smrtni pogled.

Znala je da će biti bijesan, ali kad je u zraku ugledala barjak iz skrovišta na
padini, ništa je nije moglo spriječiti da ga pokuša upozoriti. Nažalost, trebalo
joj je puno vremena da ga pronađe, a sad je prekasno. Približila se farmi u isto
vrijeme kad i vojnici. – Tu si! Počela sam misliti da si zaboravio na mene.
Vidjela je kako je razrogačio oči dok je pogledom upijao njezin izgled.
Jedne ruke na boku kao da se podupire od iscrpljenosti, potapša blago zaobljen
trbuh drugom. – Jesi li nam pronašao konja?
Lice mu je bilo tamno i smrknuto poput olujnog oblaka, ali nakon
trenutka tišine, shvati što treba učiniti i pođe joj pomoći. Pogled mu se urezao
u njezin, obećavajući osvetu, dok joj je zaštitnički stavio ruku oko struka. –
Mislio sam da sam ti rekao da me čekaš – reče, dometnuvši nakon stanke za
koju se nadao da ne zvuči previše neprirodno – mo chroi.
Ona se nasmije kao da je navikla na njegovo muževno prigovaranje, što,
iznenađujuće, i jest. Bez sumnje će urlati i rikati kao lav kad sve ovo završi, ali
nije ju bilo briga. Trebao je njezinu pomoć, želio to priznati ili ne.
Bio je praktički nenaoružan. Neće mirno gledati kako ga stavljaju u
okove i odvlače odavde.
Podigavši se na vrhove prstiju, nježno ga poljubi u obraz kao da ga
umiruje mirisnim balzamom. Nagonski je pojačao stisak oko struka. Ona osjeti
drhtaj uzbuđenja kad su im se tijela spojila. – Dojadilo mi je čekanje – reče
pomalo uzrujana od dodira. – I beba i ja smo nestrpljivi.
Očito nije bio upoznat s ulogom brižnoga budućeg oca. Trebao mu je
trenutak da počne izgledati zabrinuto. Stavi joj ruku na zaobljen trbuh – ili, u
ovom slučaju, hrpu odjeće koju je ugurala ispod halje, a koju joj je Mary poslala.
Podsuknja je još uvijek bila prekvalitetna za što god se pretvarala da jest, ali
obična smeđa vuna bila je bolja od zlatnoga protkanog svilenog ogrtača koji je
išao preko nje.
– Je li beba dobro? – upita.
211
Svjesna zainteresirane publike, u očima joj se zrcalila zabrinutost i

uzdahne od iscrpljenosti koju nije morala hiniti. – Nadam se. Nisam znala da
će ovo biti toliko naporno. Tako sam iscrpljena. Jedva čekam da dođe kraj
putovanju.
– Što se ovdje događa? – zagrmi zapovjednički glas. Jedan od vojnika –
vođa, pretpostavljala je – prišao im je i stao između Ewena i starca koji je stajao
na dovratku pravokutne kamene kućice s trošnim tresetnim krovom.
– Tražim konja za svoju, uh, ženu – Ewen objasni. – Izmorena je i više
ne može hodati.
– Nisi mi rekao da je za djevojku – reče starac, iznenađeno se namrštivši.
Kako je bila pripijena uz njegovo tijelo, Janet je bilo lako podići pogled
prema Ewenu i prijekorno odmahnuti glavom. Potom je pogledom preletjela
prema starcu uz još jedan iscrpljen uzdah. – Ponekad zaboravi da ima ženu.
Nije želio da idem, ali ustrajala sam i bojim se da sam sad stvorila razne
probleme.
Galantni starac stane na njezinu stranu. – Kakve probleme može stvoriti
tako lijepa i draga djevojka poput tebe?
– Iznenadili biste se – Ewen reče ispod daha, ali dovoljno glasno da ga
čuju.
Janet ga udari laktom u rebra i prostrijeli ga pogledom. – Rekla sam ti da
mi je žao. – Okrene se prema starcu tražeći pomoć.
– On krivi mene.
– Za što? – vojnik se ubaci.
– Što smo uopće izgubili konja. – Nervozno je uvijala ruke.
– Sve je to moja krivica. Nisam dovoljno dobro povezala uzde i odlutao
je tijekom oluje. Sad moramo iskoristiti novac koji smo planirali darovati
samostanu kako bismo kupili drugog. – Kad su je muškarci zbunjeno pogledali,
dometne: – Nije vam rekao da smo na putu za Whithorn kako bismo se
pomolili za sretno rođenje djeteta?
Starac odmahne glavom.
Iz nekog razloga nije joj bilo teško natjerati suze na oči. Pomisao da nosi
Ewenovo dijete ispunilo ju je raznim neobičnim osjećajima. Dubokim
212
osjećajima. Nježnim osjećajima. – Toliko smo ih puno izgubili – reče tiho. –

Samo mu želim roditi sina.
Činilo se da su i Ewena proželi osjećaji. Ponovno je uhvati pod ruku,
tješeći je nježno je milujući po glavi. – Ne brini se, draga, sve će biti u redu.
Janet položi obraz na čvrsti zid njegovih prsa i zadrhtavši duboko
udahne. Mili Bože, kako je dobar. Zbog snage njegovih ruku oko nje, bilo je
lako povjerovati mu.
– Ovaj konj nije na prodaju – Ewen dometne – ali pronaći ćemo drugog.
Idemo, ljubavi.
Počeo ju je voditi, ali glas ih zaustavi. Razdražen, nazalni engleski glas.
– Čekajte. Neka mi netko odmah objasni što se ovdje događa,
Janet ispod daha promrmlja jednu od Ewenovih najdražih psovki i

podigne pogled prema krupnom Englezu koji se u sedlu nadvio nad njih.
Iznenađujuće, nije ju brinuo teški oklop i brojna oružja koja su se sjajila na
suncu, nego oštrina njegova pogleda. Ispod čelične kacige mogla je vidjeti da
plavooki kapetan tamne kose i uredno podšišane brade nije budala.
Bilo je jasno da ih neće tek tako pustiti da odu.
213
18. POGLAVLJE
Zbog načina na koji je vojnik gledao Ewena, Janet su niz kralježnicu

prošli trnci. A Ewen – proklet bio – uopće se nije trudio otkloniti sumnje. U
potpunosti se ponašao poput žestokog i zastrašujućeg ratnika štiteći je svojim
mišićavim i ratom isklesanim tijelom.
Pobogu! Jednako je tako mogao naglas reći čime se bavi. Izgledao je
poput muškarca rođenog s mačem u rukama koji će se do smrti boriti za svoje.
U ovom slučaju, za nju.
Bilo bi to poprilično slatko kad ne bi poginuo zbog toga.
– Žena i ja putujemo u samostan Whithorn kako bismo se pomolili za
dijete – reče kratko glasom koji priliči gorštačkom starješini. Bože, može li
barem hiniti poštovanje? – Izgubili smo konja i pokušavao sam od seljaka kupiti
ovog. – Pokaže na konja u dvorištu. – Nisam znao da mu ne pripada. Ako ste
zainteresirani za prodaju...
– Nisam – kapetan ga prekine. – Je li to istina? – upita seljaka. Starac
kimne glavom. – Da, ponudio mi je deset funti za životinju.
Iza Ewenovih širokih ramena – doista impresivnih, morala je priznati –
Janet se nije svidjelo kako ga je muškarac pogledao ispod oka. Upijao je
Ewenovu jednostavno odjevenu pojavu. – Kakav to seljak hoda uokolo s toliko
novca?
Janet je praktički mogla čuti kako Ewen škrguće zubima. Doista je bio
poražavajuće loš u ovome. Blagonaklonost, skromnost i promišljenost očito mu
nisu bile dio naravi. Dobra je stvar što je tako dobar ratnik; kao glasnik ne bi
izdržao dva dana.
– Onaj koji ide u samostan pomoliti se za nerođeno dijete – odbrusi.
Janet zastenje na nepogrešiv sarkazam u njegovu glasu. Zašto
jednostavno nije izvukao mač? Učinak bi bio isti.
Susret se oduljio. Bilo je jasno da brzo mora nešto učiniti. Odvući
pozornost vojnika od Ewena, za početak.
214
Nadala se da će upaliti. Tako se dugo pretvarala da je redovnica da je

malo zahrđala. Srećom, kako prije nije imala što raditi dok je čekala, malo se
pobrinula za izgled. Zabacivši svježe počešljanu kosu preko ramena, mrvicu
spusti haljinu preko prsa i zakorači ispred ,,muža“.
Slatko se osmjehne razdraženom vojniku (Ewenov ton očito nije prošao
neprimijećeno). – Moj muž nije seljak, gospodine lorde – reče koračajući prema
njemu. Učinilo joj se da je Ewen nešto progunđao, ali zanemarila je njegovo
upozorenje. – On je vrhunski graditelj. Posljednje dvije godine radio je na
preuređenju dvorca u Roxburghu. – To bi trebalo objasniti mišićavo tijelo, kao
i žuljeve na rukama, ako kapetan pogleda.
Ti su joj žuljevi postali dragi...
Koža joj se naježi i morala je prestati razmišljati o razlogu.
Prije nego što je Englez stigao postaviti još pitanja, ona iscrpljeno
uzdahne primijetivši kako mu je pogled pao na uski steznik njezine halje. Uputi
mu svoj najbolji bespomoćni pogled. Morala se potruditi. – Moj muž... zabrinut
je za mene i dijete – reče, ispričavajući se za Ewenovo ponašanje. – Put je
uistinu bio naporan. – Kako joj je bilo sve neugodnije, tako joj je glas postajao
viši i brži. – Došla je oluja i ja sam izgubila konja, a on je bio toliko ljutit... s
pravom, sigurna sam da ćete se složiti.
Vojnik pogledom prostrijeli Ewena kao da se uopće ne slaže. Janet je bilo
žao što ga je morala staviti u položaj nasilnika, ali to je bilo potrebno kako bi
probudila vojničku kavalirsku prirodu.
– Morala sam stajati svaki kilometar i onda sam rekla da više ne mogu
nastaviti... dok ne nađemo drugog konja. Sigurna sam da je to grozno od mene,
ali pomisao da moram napraviti još jedan korak preko tih planina... Znate,
preteška sam za nositi. A onda mi je rekao da sam okrugla? – Muškarci uzdahnu
s razumijevanjem. Jedna joj suza klizne niz obraz. – Jednostavno nisam više
mogla.
– Zatrepće gledajući vojnika, zadovoljna što je očito u potpunosti
zaboravio na Ewena. – Tako sam silno... – zanjiše se dramatično kao da bi se
mogla srušiti – ... umorna.
Jedva je izgovorila riječi, a vojnik je već skočio s konja i uhvatio je za
ruku kako bi je smirio. – Ne brinite se, milostiva. – Pogledom prostrijeli starog
seljaka. – Zašto samo stojiš? Brzo, donesi dami nešto za piće. – Odvede je do
215
klupice pokraj vrata. – Odmorite se ovdje; ne biste smjeli dugo stajati. – Janet
se osmjehne i podigne pogled prema vojnikovu zabrinutom licu znajući da je
njezin.
Ewen nije znao želi li je ugušiti ili stati i pljeskati. Kad su izjahali iz sela
nekoliko sati poslije, nisu imali samo konja, nego i pune želuce.
Pravo je otkriće bilo gledati je. Ni glumci na pozornici ne bi to bolje
obavili. Izmislila je priču s takvom lakoćom i samouvjerenošću da joj je i on
počeo vjerovati. Zapravo je starcu i njegovoj ženi u jednom trenutku rekao da
će se dijete zvati James ako bude dječak, po čovjeku koji ga je poučio svemu što
zna. James Stewart doista ga je naučio sve. Naravno, seljak nije znao da Ewen
ne govori o gradnji, nego o tome kako je postao ratnik i starješina.
Dobro je postupila, ali nikad neće zaboraviti trenutak kad ju je ugledao,
od čega mu je gotovo stalo srce. Bio je to šok. Ne samo da ga nije poslušala nego
se dovela u opasnost. Osim toga, nije sličila redovnici ili dečku. Odjevena poput
dame prvi put otkad je zna, ostao je prikovan zbog savršene ženstvene
senzualnosti duge zlatne kose čiji su joj slobodni uvojci padali preko ramena i
slatkoće oblina otkrivenih pripijenom haljom. Grudi su joj bile izvanredne.
Halja kao da je bila sašivena da bi muškarac pomislio kako su tamo samo za
njega, poput kakva izdašna dara bogovima. Isuse, želio joj je prebaciti ogrtač
preko ramena i zariti glavu između njih u isto vrijeme!
Naravno, jedna velika izbočina bila je poprilično iznenađenje. Trudna.
Osjećao se kao da ga je kamen udario u prsa. Stiskalo ga je. Stezalo. Peklo od
osjećaja koji nikada nije osjetio. Obuzela ga je žestoka posesivnost koja je
zasjenila sve što je doživio prije.
U borbi prsa o prsa nije bio vješt poput Pljačkaša ili Sveca, ali golim bi
rukama svladao svakog od tih vojnika kako bi je zaštitio. Dovraga, svladao bi
ih potpuno gol, kao njegov otac vukove, da bi je zaštitio.
Gotovo je izludio od bijesa – i vjerojatno ljubomore, dovraga – kad je
namjerno počela zavoditi engleskoga kapetana ženstvenim čarima kojima se
još uvijek divio.
Smirila ga je samo činjenica da je upalilo. Ali trebalo mu je svako zrno
samokontrole (i još malo više) da ne ode onamo i kopiletu šakom popravi
zahvalni izraz lica. Činjenica da je kapetan točno znao koliko je Ewen ljutit
216
pristajala je ulozi grubog, previše zaštitničkog i naglog muža koju mu je

dodijelila.
Tko bi, dovraga, to pomislio za njega?
Tako je kipio u tišini, vjerojatno neprimjetno, dok je Janet otklanjala
sumnje vojnika, zaposlila seljaka da im pronađe nekoga tko ima konja za
prodaju, očarala starčevu ženu koja im je skuhala topao obrok i nekako ih
izvukla odatle bez izvučenih mačeva. Nije bio blesav da poželi drugačiji ishod,
ali trenutačno, s obzirom na to koliko mu se nemirne energije nagomilalo u
tijelu, dobro bi mu došla borba.
Kad se uvjerio da ih nitko ne prati, vrati se do potoka po oklop i oružje.
Obilazni put bio je vrijedan žaljenja, ali čak i s težinom dvoje ljudi na konju,
do mraka bi trebali stići do Sundruma odmah izvan Ayra. Ondje će provesti
noć u sigurnoj kući gdje će ih, nadao se, sustići ostali.
Iako ju je čvrsto držao oko struka ispred sebe i tijelo mu je bilo bolno
svjesno toga, nije progovorio otkad su izašli iz sela. Uz sve neobične osjećaje
koji su se uvijali u njemu, nije bio siguran da si vjeruje.
Jahali su otprilike jedan sat kad je napokon prekinula šutnju. – Hajde.
Znam da si ljutit. Samo završi s tim. Ali prije nego što počneš vikati, želim da
se zna da sam napustila potok jer sam vidjela barjak i pokušala te upozoriti. –
Otvori usta da joj odgovori, ali prekine ga. – Također želim da se zna kako nisi
baš stekao prijatelje u selu. – Ovaj put nije ni otvorio usta prije nego što ga je
opet prekinula. – Imao si samo nož. Znam da si iznimno vješt ratnik, ali morao
bi biti pravi fantom da bi izvukao živu glavu iz te situacije.
On podigne obrvu. Mislila je da je izniman ratnik? Sviđalo mu se što je
to rekla. – Mogu li sada govoriti ili imaš još nešto za reći?
Podigne bradu i pogleda ga. – Gotova sam. Zasad.
Izgledala je poput pokajnice koja čeka bičevanje. Bilo mu je žao što će je
morati razočarati. – Dobro si postupila, djevojko. Hvala ti.
Učinio je naizgled nemoguće: ostavio ju je bez riječi. Mogla bi hvatati
muhe tako otvorenih usta.
– Hvala ti?
On slegne ramenima. – Beba je bila briljantan potez.
– Briljantan? – ona tupo ponovi.
217
– Jasno mi je zašto si tako dobra glasnica. Ne mogu odlučiti jesi li

promašila zvanje čuvarice zakona ili izvođačice na pozornici.
– Hoćeš reći da nisi ljutit?
Pogleda je ukoso dok je konja vodio kroz usku čistinu među grmljem. –
Nisam to rekao. Izgubio sam pet godina života kad sam vidio da silaziš niz
brdo... i još pet kad si počela očijukati s kapetanom.
– Nisam očijukala. Odvlačila sam mu pozornost.
Njezinu prigovoru pridao je svu pozornost koju je zavrijedio. Drugim
riječima, nije. – Opasno je tako se poigravati s muškarcem, ali moram priznati,
dobro si ga protresla. U sebi je imao istaknutu crtu engleskoga viteštva. Iako
sam bio spreman skinuti mu glavu s ramena jer te tako gledao.
Zatrepće obasjana suncem, tako lijepa da bi si odsjekao ruku da je
ponovno može poljubiti.
Pročisti grlo i prisilno skrene pogled.
Na trenutak je bila toliko tiha da je gotovo mogao čuti o čemu razmišlja.
– Uistinu misliš da sam dobra u onome što radim?
Od sreće u njezinu glasu, stegnulo ga je u prsima. A kako ga je gledala...
Kao da joj je skinuo zvijezde s neba. Mogao bi se naviknuti na taj pogled.
– Nakon onoga što se upravo dogodilo, ne mogu to poreći.
Ona zamišljeno odmahne glavom. – Ne mogu vjerovati da nećeš vikati
na mene.
– Nemoj baš da ti to pređe u naviku. Nisu svi muškarci časni kao sir
Ranulf. – Ispostavilo se da je to kapetanovo ime. Vratila mu se trunčica bijesa.
– Neki bi nevine poglede i lijep dekolte mogli protumačiti kao poziv.
Podmuklo ga pogleda preko ramena. – Bio si ljubomoran.
– Ljubomoran? – zagalami uvrijeđeno. – Nisam ljubomoran.
– To je razumljivo... sir Ranulf je poprilično zgodan muškarac.
Da je mogao dobro vidjeti, možda bi primijetio zločest sjaj u njezinim
očima. Ali bio je previše bijesan. – Zgodan? Taj mali vjetropir? Pitam se koliko
je vremena proveo pred ogledalom uređujući bradu. Bila je savršena!
218
Trgnuo se tek kad je prasnula u smijeh. Pogleda je ispod oka shvativši da

je na prijevaru doznala puno više nego što je bilo pametno.
Bezobraznica je zatreptala i nagnula se naprijed pruživši mu pogled na
taj spektakularni dekolte iz ptičje perspektive. – A što je s tobom, Ewene? Jesi
li ti muškarac koji to tumači kao poziv?
Na jedan blesav trenutak dopustio si je pogledati. Dopustio je da mu
pogled potone u grešnu dubinu između njezinih grudi. Naslađivao se punoćom,
oblikom, svilenkastom mekoćom kremasto bijele kože. Gotovo ju je mogao
okusiti...
Ostane bez daha od topline koja ga je obuzela. Od požude oštre poput
noža koja mu je kolala žilama. Kao da je znala koliko pati, pomakne stražnjicu
na sedlu uza nj gurkajući ga.
Iz petnih se žila trudio ne zgrabiti je za bokove i jače je protrljati o sebe.
Držao ga je samo hladni izazov u njezinim očima.
– To nije poziv koji mogu prihvatiti, dovraga. I dobro znaš zašto. Što
misliš, kako će reagirati kralj... ili Stewart... ako otkrije da sam ti uzeo nevinost?
Ona se namršti. – Stewart? Misliš li na mladoga Waltera Stewarta? Zašto
bi ga bilo briga?
Dovraga! Ewen začepi gubicu shvativši da je pogriješio. – On je moj
lenski gospodar. Otac mu je jamčio za moju odanost i neću mu to vratiti
sramoćenjem njegova sina.
Izgledala je smireno, njegov ju je odgovor očito zadovoljio. – Znači, brine
te Robertova reakcija? Misliš li da bi te kaznio jer si bio sa mnom?
Mislim li? Ewen je ozbiljno pogleda. – Znam da bi. I imao bi svako pravo.
Ti si mu šogorica, pobogu. Ja sam starješina klana u lošem položaju sa šačicom
zemlje koja je ostala od nekad velikih posjeda. Moj klan visi o koncu, Janet.
Kralj mi je jedina nada da vratim zemlju.
Janet je mogla vidjeti da mu proturječni osjećaji ratuju na licu i gotovo

se osjećala loše što ga pritišće. Gotovo.
Razumjela je izvor njegove dvojbe, samo to nije smatrala nepremostivim
problemom. Ne nakon onoga što je rekao.
219
Još nije mogla vjerovati: nije joj samo zahvalio, nego je priznao da je
dobra u onome što radi. Vidio je za što je sposobna i shvatio da bi mogla biti od
koristi. „Briljantno.“ Gotovo se rasplakala od divljenja u njegovu glasu.
Nakon što se danima pitala udara li glavom u zid, napokon je doprla do
njega. Nije bio poput njezina oca ili Duncana – ili većine drugih muškaraca
koje je upoznala. Bio je drugačiji. Bila je u pravu: njegov očigledni manjak
poštovanja prema ženama bio je posljedica neznanja i neiskustva, a ne
uvjerenje. Nije ju gledao kao bespomoćno pomagalo ili ropkinju, nego kao
nekoga sposobnog, cijenjenog i vrijednog poštovanja – poput Magnusove žene,
Helen, iscjeliteljice koju je spomenuo.
To je uvijek željela od muškarca, ali nije ni sanjala da će ikad pronaći.
Bila je sigurnija nego ikad da postupa ispravno. Kako je može tako držati u
naručju dok su im tijela intimno priljubljena i poricati to? Željela je da je
dodirne. Da vodi ljubav s njom. Željela je osjetiti njegovo tijelo spojeno sa
svojim i znati što znači iskusiti strast.
Problem je bio uvjeriti ga.
Bilo je obeshrabrujuće misliti da je nešto tako brižno čuvala dvadeset
sedam godina, a kad je napokon bila spremna pustiti to, morala je uvjeravati
muškarca da je uzme.
– To je između nas, Ewene. Ne vidim razlog da uopće uplećemo Roberta.
Ako me želiš i ja želim tebe, zašto bi išta drugo imalo veze?
Oštro se nasmije, ne pokazujući da ga zabavlja. – Ne možeš biti tako
naivna. Znaš da to ne ide tako. Dijeliti krevet nije tako jednostavno.
Ona podigne bradu ne odobravajući njegov ton. – Trebalo bi biti.
– Možda, ali do tog dana, plemkinja ne može podariti nevinost kome
god želi.
Janet je znala da govori istinu, ali nije mislila da se mora složiti s tim –
ili se toga pridržavati. – Nema razloga da Robert dozna.
On se ukoči. – Ja bih znao. Ne bih te mogao tako obeščastiti.
Janet ga pogleda preko ramena, spazivši čelični izraz njegova lica. Ta
njegova đavolja plemenitost opet stvara probleme. – Zato što nismo vjenčani?
Pogled koji joj je uputio bio je žestok i užaren. Još jače stisne čeljust. –
Zato što se ne možemo vjenčati.
220
Zaprepastila ju je njegova silovitost. Na trenutak je ušutjela,

razmišljajući. Možda je preozbiljno shvatio njezinu pobunu protiv braka. Ili je
nešto drugo u pitanju? Ne možemo... Možda misli na razlike u njihovim
položajima?
Ali nekako se osjećala kao da je upravo bacio rukavicu. Unatoč njegovu
nedavnu prosvjetljenju, nije bila sigurna da je želi podići. Dijeliti krevet, kako
je rekao, bila je jedna stvar, ali vjerovati muškarcu dovoljno da stavi svoju
sudbinu u njegove ruke bila je druga. Želi li se udati za njega?
221
19. POGLAVLJE
Nakon što su danima bježali, put od Cuingealacha, malenog sela u

brdima, do Ayrshirea pokazao se uznemirujuće jednoličnim.
Prešli su brda između Douglasa i Sanquhara i nastavili zapadno prema
Airds Mossu. Do kasnog popodneva, približili su se cilju.
Iako se engleska prisutnost još uvijek snažno osjećala, to je zemlja
Williama Wallacea i puno je pristaša mučeničkog domoljuba stalo na Bruceovu
stranu. Dosta je Wallaceovih rođaka živjelo u Sundrumu, uključujući i rođak
kojemu su se Čuvari Visočja obraćali u ovakvim prilikama.
Ewenu bi trebalo laknuti. Gotovo je završio zadatak – i hoće ujutro kad
se sastanu sa Sokolom i Poglavarom na birlinnu u Ayru. Vratit će Janet obitelji
i posvetiti se svojim dužnostima s Čuvarima, traženju idućeg neprijatelja ili
nestalih saveznika. Bruce će biti zahvalan, a Ewen će biti korak bliže
obnavljanju imena Lamont – i, nadao se, zemlje.
Upravo je to želio. Upravo se za to borio.
Zašto je onda pokušavao rastegnuti svaku minutu na tom konju? Zašto
se osjećao da će sve to završiti u trenutku kad je pusti?
Ali ,,to“ ne postoji. Nikad i nije postojalo. Ne može biti njegova. Jasno joj
je dao do znanja. Rekao joj je da je ne može oženiti i po tišini od tada, činilo se
da je napokon shvatila.
To je želio.
Zastoje onda tako razočaran što se nije pobunila? Zašto se sićušni dio
njega nadao da pomisao na brak s njim nije tako nezamisliva?
Zaustavio se na malom potoku u Broad Woodu da napoji konja posljednji
put prije nego što stignu u Sundrum. Stanje s nogom znatno se poboljšalo otkad
su nabavili konja, ali ukočila se od nedostatka kretanja pa mu je godilo
razgibavanje.
Nije odgađao.
Janet je obavila što je trebala, vratila se i sjela na kamen uz potok
grickajući komad sušene govedine dok je on napajao konja.
222
– Pričaj mi o Helen.
Iznenađeno se osvrne prema njoj. Nakon njihove posljednje teme, nije
to očekivao. Malo se stisne pitajući se, je li primijetila nešto u vezi s njegovom
nogom. Pazio je da ne šepa, ali djevojka je imala prokleto dobro oko. – Što želiš
znati?
Slegne ramenima. – Je li dobra u onome što radi?
– Ona je jedna od najboljih.
– Rekao si da bi mogla biti liječnica? Kako to? Ona je žena.
– Rijetko je, ali nije nemoguće. Brat tvoga zeta, grof od Sutherlanda,
oženio je ženu koja je neko vrijeme učila u Edinburghu u jednom od cehova
dok se nije udala. Helen je također mogla.
– Ali onda se udala za Magnusa?
Ewen nije bio siguran u kojem smjeru ide. – Da, ali Helen nikad nije
željela cehove. Sretna je s onim što radi.
– A što je to točno?
Ewen završi s napajanjem konja i odvede ga od potoka povezavši uzde
oko drveta. Prekriži ruke i pogleda je znajući da ulazi u opasne vode. Bez
sumnje ga pokušava prevariti da otkrije nešto o Čuvarima ili potvrdi svoju
ulogu. – Brine se o bolesnima, što bi drugo radila?
– Ide li u borbu s vama?
– Ne?
– Ali bude u blizini?
– Zašto te to toliko zanima?
Slegne ramenima. – Znatiželjna sam. Moraš priznati da se plemkinja u
takvoj ulozi ne viđa često.
– Helen je neobična.
– Kao i njezin muž. Malo koji bi muškarac dopustio ženi da se dovodi u
takvu opasnost.
Nasmije se. – MacKay mrzi svaki prokleti trenutak toga.
Izgledala je iskreno zbunjeno. – Zašto joj onda dopušta?
223
– Zato što zna da je potrebna. I...

Zaustavi se.
– I?
Neugodno slegne ramenima. – I zato što je voli.
– Oh. – Očito nije očekivala taj odgovor.
Usta mu se iskrive u osmijeh. – Sigurno si čula za to?
Pogledi im se sretnu i trnci uzbuđenja prođu između njih.
Zarumeni se i spusti pogled. – Jesam, samo ne u braku.
Iskrivljen ton nije sakrio tugu. – Roditelji ti nisu imali sretan brak?
Ona teško uzdahne. – Otac mi je majku uzimao u obzir koliko bi i roba.
Većinu je vremena zaboravljao da postoji. Kad bi i skupila dovoljno hrabrosti
da progovori, grubo bi je prekinuo, da je s vremenom počela vjerovati kako je
glupa, a tako se i osjećala zbog njega.
Ustukne sjetivši se da je vidio i više nego dovoljno sličnih brakova. – Nisu
svi brakovi takvi, djevojko.
Usta joj se cinično iskrive. – Da... Neki, poput onoga moje sestre Mary,
puni su jada, žalosti i nevjere, a drugi, poput onoga moga brata Duncana,
neprestana su ratišta svađa i neslaganja. On i Christina znali su se satima
svađati. Stalno ju je odvlačio u odaje i jadnoj ženi radio Bog zna što.
Shvativši da je ozbiljna, Ewen prasne u smijeh.
Ona se nakostriješi. – Ne razumijem što je smiješno.
Vidjevši povrijeđen izraz lica, pribere se. – Žao mi je, djevojko. Ne mogu
govoriti o prvom braku tvoje sestre Mary. Znao sam grofa od Atholla i, iako je
bio vraški dobar ratnik, nisam se previše obazirao na njegove odnose s drugim
ženama. Međutim, dugo poznajem Sutherlanda i, koliko znam, odan je tvojoj
sestri otkad ju je prvi put ugledao. – Izostavio je koliko ih je sve to zabavilo, jer
ga je Mary odbila kao prosca. – Nasmijao sam se zbog tvog komentara o
Duncanu. Njegova strast prema ženi bila je daleko poznata... u spavaćoj sobi i
izvan nje. Pretpostavljam da su se mirili strastveno kako su se i svađali.
Janet razrogači oči i zarumeni se shvativši što misli.
Smrkne se. – Kako znaš toliko o mom bratu?
224
Dovraga. To baš i nije tema o kojoj je želio raspravljati s njom. – Neko

sam se vrijeme borio uz njega.
Izgledala je zaprepašteno. – Stvarno? Zašto mi to nisi rekao? – Činilo se
kao da je shvatila nešto dok su joj riječi izlazile iz usta. – Bio si s njim kod Loch
Ryana, zar ne?
Kimne glavom.
Ona tiho izdahne. Od načina na koji je bolno zastala, zaboljelo ga je u
prsima. Želio ju je dodirnuti, ali stisnuo je ruke uz bokove.
Na trenutak je utihnula kao da pokušava smiriti osjećaje. – Kako je umro?
Ewen se prisjeti sjaja oštrice na suncu prije nego što je pala na Duncanov
vrat i otjera odvratnu sliku iz glave. Nije morala znati detalje. – Hrabro,
djevojko. Poput žestokog gorštačkog ratnika, što je i bio. Bio sam ponosan što
se mogu boriti uz njega.
Znala je da joj ne govori sve, ali odlučila je ne pritiskati ga. – Sigurno je
bilo strašno – reče. – Svi ti ljudi koji su poginuli. – Naježi se. – Imaš sreće što si
izvukao živu glavu.
– Da.
Bio je to masakr. MacDowelli su obaviješteni o njihovu dolasku i čekali
su ih. Ewen se nalazio u jednom od samo dva birlinna koji su uspjeli pobjeći.
Tko god da ih je izdao, koštao ih je gotovo sedamsto ljudi. Ta će osoba jednoga
dana platiti.
Janet mu je vidjela mračne osjećaje na licu i požalila što je probudila

bolna sjećanja. Ali nekako se osjećala bolje znajući da je Ewen bio uz Duncana
kad je poginuo. Iako će joj gubitak brata uvijek biti bolna rana u srcu, Ewen je
mrvicu olakšao patnju.
Je li istina ono što je rekao o Duncanu i Christini? Je li krivo protumačila
njihove osjećaje? Što se događalo iza tih zatvorenih vrata?
Očito više toga nego što je bila svjesna.
Odjednom su svi ti dugi sati u spavaćoj sobi poprimili posve drugačije
značenje – senzualno umjesto zlokobno. Brat joj se uvijek poslije činio tako
pokornim. Mislila je da je u pitanju žaljenje, ali što ako je to bilo nešto drugo?
225
Bilo je zbunjujuće koliko je malo znala o nečemu što joj se događalo pred
nosom.
Podigne obrvu gledajući Ewena kako rovi po torbi privezanoj za konja
dok napokon nije uzeo mješinu. Kako je znao toliko?
Popivši velik gutljaj, sjedne pokraj nje. Bilo je lijepo sjediti tamo s njim
bez tračka opasnosti oko njih. Očito ne žureći nastaviti putovanje, odluči mu
postaviti pitanje. – Jesu li se tvoji roditelji voljeli?
Napeo se gotovo neprimjetno. Odmah je osjetila da mu ta tema nije
odgovarala. Ali odgovorio joj je na pitanje. – Da, iako nisu trebali.
– Kako to misliš?
– Kad je moj otac oteo moju majku, uz njezino dopuštenje, od poglavara
Lamonta, to je gotovo uništilo moga oca i naš klan. I bi, da nije bilo Jamesa
Stewarta.
– Ipak, ima nešto neporecivo romantično u svemu tome. Tvoj otac
sigurno ju je uistinu volio kad je bio spreman toliko riskirati.
Ewen se uozbilji. – Otac mi je bio neodgovorni grubijan koji je radio što
god je želio bez razmišljanja o posljedicama. Borio se žestoko, pio je žestoko i
očito volio žestoko. Dužnost i odanost nisu mu prokleto ništa značili. Ukrao je
poglavarovu mladu, pobogu, dobro znajući da će izbiti rat.
Čuvši ga kako govori o svome ocu, postane joj jasno puno toga. Činilo se
da je Ewen učinio sve u svojoj moći da se udalji od tipa čovjeka kakav je bio
njegov otac. Njegova disciplina, čast i odgovornost bili su čista suprotnost
njegovu ocu. Dok mu je otac bio divlji i neodgovoran, Ewen je bio uzoran
vojnik i radio točno što se očekivalo od njega.
– A što ti je bilo s majkom?
Prstima stisne mješinu koju je još držao u ruci. – Ubila ju je njegova
neodgovornost.
Uzdahne. – Što se dogodilo.
– Nije mogao maknuti proklete ruke s nje. Tek me rodila prije nego što
je ponovno zatrudnjela. Umrla je deset mjeseci nakon mog rođenja. Dijete,
djevojčica... rodila se mrtva.
226
Od načina na koji je izgovorio „djevojčica“, nešto ju je zaboljelo u srcu.

– Oh, Ewene, oprosti. To je strašno. Odrastati bez majke... To sigurno nije bilo
lako.
On slegne ramenima. – Nisam znao za drugo. Srećom, Stewarti su me
primili na obuku, inače bih možda postao isti ozloglašeni divljak poput svoga
oca. Kad se nije borio ili pio, pokušavao se ubiti nekim blesavim izazovom.
Tako je zapravo poginuo. Poglavar Lamonta napokon je dobio svoju osvetu
izazvavši mog oca da se po kiši popne uz liticu pokraj dvorca Dundonalda.
– Sigurno ga je silno pogodila smrt tvoje majke.
– Gradio joj je dvorac kad je umrla. Godinama je pričao samo o
dovršenju tog dvorca. Ali, naravno, nikad to nije učinio. Dok sam bio dječak,
došlo je do toga da sam mrzio sam prokleti prizor tih polu izgrađenih zidina.
Stegne je u srcu. Mora da je to bio bolan podsjetnik na neuspjehe njegova
oca.
Odmahne glavom. – Ali znaš što je najgori dio? Nekako me uspio
nagovoriti da ja to učinim. I sad, uz to što pokušavam vratiti nešto zemlje
Lamonta, također moram skupiti dovoljno novca da završim prokletu stvar.
Osjećaj joj se zaglavi u prsima i prvi je put priznala što je to: voljela ga je.
Svakim vlaknom svoga bića, voljela ga je. Kako je čudno napokon izgubiti srce
nakon svih tih godina.
Zurio je u daljinu, izgubljen u sjećanjima, a narančaste nijanse sunca na
zalasku zapalile su jake crte zgodnog lica. Ne, izgubljeno je bio pogrešan pojam.
Pronašla ga je. Njezino je srce uvijek pripadalo njemu.
– Ti si dobar čovjek, Ewene Lamonte – reče tiho.
Okrene se prema njoj i nešto mu neobično sijevne u očima. Izgledalo je
gotovo kao krivnja. Ali onda se sjetno nasmijao. – Ja sam sentimentalna budala
i mislim da si previše noći provela na ovom tvrdom tlu. – Ustane i ispruži ruku.
– Dođi. Čekaju te topla kupka, topao obrok i udoban krevet.
Ona sanjivo uzdahne i uhvati ga za ruku, dopustivši mu da joj pomogne
ustati. – Zvuči božanstveno. Ali, Ewene... – Čelično plave oči sretnu se s
njezinima. – Ništa od toga neće promijeniti moje mišljenje.
227
Dugo su se gledali u tišini. A onda je rekao nešto što nije razumjela, ali
zvučalo je kao nejasno upozorenje. – Nadam se da ćeš osjećati isto za nekoliko
dana.
★★★
Prizor vapnenih zidova seoske kuće od pletera i žbuke podignute na

malenom brežuljku na obali Lochend Locha trebao je biti razlog za slavlje. Bilo
je to prvo stajalište na kraju njihova putovanja. Tu će biti sigurni.
Ali Ewenu je predstavljala gorak povratak u stvarnost. Slobodan od
suženoga vidnog polja gdje je vidio samo opasnost i gdje je bilo važno jedino
dovesti Janet na sigurno i ostati korak ispred Engleza koji su ih progonili, jasno
je mogao vidjeti što mu je krivnja, koja se nakupljala otkad je prvi put shvatio
koliko joj je uloga u kraljevoj mreži važna, željela reći.
Mrzit će ga jer joj nije rekao istinu. Jer joj je dopustio da vjeruje kako će
se za nekoliko dana stvarno vratiti u Roxburgh. Jer joj nije rekao za zaruke.
Ono što ga se na početku nije ticalo i činilo se mudrim, sad se činilo kao
izdaja. To je bila izdaja. Nije se mogao pretvarati da nije. Odnos im se
promijenio. Grešna privlačnost koju je osjećao prema „sestri Genni“ pretvorila
se u nešto dublje, nešto intenzivnije kako je počeo upoznavati Janet i mariti za
nju. Negdje između, ispravna se odluka promijenila i ako je uopće imao priliku
ispraviti pogrešku, propustio ju je.
Završavanjem zadatka platit će osobnu cijenu koju nije mogao ni
zamisliti. Znao je da će biti ljutita, samo nije shvaćao koliko će mu to značiti.
Dio njega želio joj je reći istinu, ali znao je da je vjerojatno bolje ovako.
Možda mu neće biti teško otići ako ga bude mrzila? Možda će ga spriječiti
da razmišlja o nemogućim stvarima? Možda će mu biti manje teško gledati
kako se udaje za nekoga drugog.
Peklo ga je u prsima. Svaka pomisao na to nagrizala mu je želudac poput
kiseline.
Šakom čvrsto stisne uzde i rukom je nesvjesno uhvati jače oko struka.
228
Kakvog je izbora, dovraga, imao? Kralj sigurno neće otkazati zaruke sa

Stewartom da bi joj dopustio udati se za jednoga od njegovih Čuvara – usto
Lamonta – čak i kad bi je Ewen mogao nagovoriti, u što nije bio posve siguran.
Jedina otvorena mogućnost bila je ona o kojoj nije želio razmišljati. Nije svoj
prokleti otac. Neće „oteti“ mladu svome lenskom gospodaru. Neće sve riskirati
zbog jedne žene. Bez obzira na to koliko je želi.
Bože, kako ju je želio! Nakon što mu je toliko sati provela u naručju, svaki
centimetar njegova tijela gorio je od želje. Miris njezine kose, vitak struk,
težina njezinih grudi, oblikovana stražnjica, ispunili su mu osjetila, ostavili mu
trag na svijesti, zauzeli mu dušu.
Nije ju želio pustiti.
Osvrne se i pogleda ga. – Je li sve u redu?
Prene se. – Da, zašto?
– Nećeš li sići s konja? Pretpostavljam da smo stigli?
Opsuje ispod daha pokušavajući prikriti sram. Koliko su stajali tamo?
Makne joj ruku sa struka i skoči dolje. Pomogavši joj sjahati, priveže uzde
za stup. – Čekaj ovdje dok provjerim jesmo li dobrodošli. – Ona kimne, a on se
sjeti još nečega. – Vrlo je važno da me zoveš samo prvim imenom.
Namršti se. – Zašto?
– Lamont nije baš omiljeno ime na ovom području. Još postoje ljudi koji
vjeruju da su moji rođaci sudjelovali u ubojstvu oca Williama Wallacea. – Ne
mora ni spominjati da mu je rođak, prognani poglavar Lamonta, bio vazal grofa
od Menteitha, čovjeka odgovornog za predaju samoga Wallacea Englezima.
Inače bi jednostavno koristio svoje ratno ime Lovac. Ali uz Janet, to nije
bila opcija. Već je znala previše.
Srećom, činilo se da ju je odgovor zadovoljio. – U redu. A tko sam ja?
Znao je što pita, ali nema proklete šanse da će se opet pretvarati da mu
je žena. Ne bi mogao podnijeti još jednu noć uz nju. – Janet. To je sve što trebaju
znati. Ne želim ih uznemiriti vijestima da u svom skromnom domu služe
kraljevu šogoricu.
229
– Ne želim nikoga uznemiriti, ali godinama me nitko nije služio. Ne

očekujem to i ne želim. Budi siguran da se taj skromni dom čini kao dvorac u
usporedbi s nekim mjestima gdje sam ostajala.
Nije mu promakao blag prijekor. Ako mu je također pokušala dati do
znanja da joj razlika u položaju nije važna, pravio se da ne razumije. Možda
njoj nije važna, ali kralju će biti. U to je bio prokleto siguran.
Uz posljednji pogled koji je previše podsjećao na oproštaj, Ewen pođe
pronaći seljaka.
Kad je Janet shvatila prave osjećaje prema Ewenu, sve je sjelo na mjesto.
Ako je imala sumnji oko onoga što želi, sve su nestale kad su stigli na mali
seoski posjed.
Sjela je za stol postavljen pred blago osvjetljavajuću vatru zapaljenu
tresetom, uživajući u toplini koja ju je omotala. Nije uživala samo zbog topline
plamena ili zadovoljstva nakon dobra obroka, nego i zbog društva. Wallaceovi
su bili ljubazni domaćini i njihova je sreća bila zarazna.
Ewen je bi u pravu; nisu svi brakovi grozni. Wallaceovi su pravi dokaz.
Njihove pošalice, suptilni zaljubljeni pogledi i nesvjesni dodiri govorili su o
mogućnostima.
Robert Wallace dalji je rođak Williama Wallacea. Borio se uz svog
čuvenog rođaka do prije šest godina, kad je izgubio ruku u sukobu u Earnsideu.
Margaret je bila znatno mlađa od muža i daleko ljepša. Slatka, tamnokosa
djevojka vilinskih crta lica i vitka tijela uopće nije pristajala uz prosijedog
ratnika od četrdesetak godina koji je bio visok poput svoga poznatog rođaka i
građen poput kovača. Ali nekako su bili savršeni zajedno. Njezin blistav
osmijeh i otvorena, vesela narav upotpunjavale su muževu grubu i tihu ćud.
Bilo je jasno da obožava svoju mladu ženu. Svoju mladu trudnu ženu.
Neobična bol koju je Janet osjetila u prsima kad je shvatila da je Margaret
trudna postala je jača kako je večer odmicala. Bila je to čežnja. Oštra, bolna
čežnja.
Nakon vlastite „trudnoće“, Janet nikad nije tako izrazito osjećala
nedostatak djeteta u životu. Naravno, tijekom godina znala je razmišljati o
djetetu – kako bi bilo odustati od redovničkog poziva – ali kako joj je za dijete
trebao muž i s obzirom na važnost posla koji je obavljala, to se činilo kao mala
230
cijena za platiti. U teoriji, možda je i bila. Ali nije se činila tako malom dok je
sjedila pokraj oduševljene trudnice sjedne strane i muškarca kojeg voli, što je
upravo shvatila, s druge strane.
Činilo se kao nešto što je željela. S njim. Djecu. Udobne noći pred
vatrom. Zaljubljene poglede i nježne dodire. Željela je ono što imaju
Wallaceovi.
Znala je što to znači. Brak.
Nekoliko je sekundi čekala reakciju na tu riječ, ali uobičajeni loš okus
nije joj se pojavio u ustima. Mora biti ljubav, pomisli uz iskrivljen osmijeh.
Sretan brak s Ewenom činio se mogućim.
Znala je da postoje komplikacije. Za početak, kralj, a onda i njezin posao.
Robert je vjerojatno predstavljao manji problem. Ako je Ewen doista u njegovoj
tajnoj vojsci kao što je pretpostavljala, to bi pomoglo. Ewenu se nije sviđala
pomisao da nastavi raditi, ali shvaćao je koliko joj je to važno. Nije bio poput
njezina oca i brata – ne bi je pokušao ograničavati. Cijenio ju je, rekao joj je to.
Ako je voli, pronašli bi način da uspiju – poput Magnusa i Helen.
Napokon je upoznala muškarca koji je dovoljno snažan da joj dopusti biti
svojom. Njegova volja možda je bila puno tiša od njezine, ali bila je jednako
jaka. Čekale bi ih borbe, da, ali veselila im se.
Naravno, nije jedina koju treba uvjeriti da je to dobra zamisao. Želio ju
je, u to nije sumnjala, i mario je za nju – priznao joj je. Ali želi li je oženiti?
Rekao je kako je to nemoguće, ali što ako nije?
Pogled joj poleti prema njemu. Bio je usred tihog razgovora o ratu s
Robertom Wallaceom dok su Janet i Margaret završavale s jelom – a potonja se
pravila da ne sluša razgovor muškaraca.
– Razgovaramo li dovoljno glasno, ženo? Ne bih želio da propustiš išta
iz našega privatnog razgovora – Robert reče i podigne pogled. Izgledao je kao
da je grdi, ali pogled mu je bio nježan kad se okrenuo prema ženi.
Margaret mu odmah odgovori: – To je uistinu lijepo od tebe, Roberte.
Sigurna sam da je sve to više nego što jedna jadna žena može razumjeti, ali ako
možete govoriti malo glasnije, moglo bi pomoći.
Oči su joj plesale kad se nagnula i šapnula Janet: – Iako bih razmjenu
nekoliko riječi i povremeno gunđanje teško nazvala razgovorom. Ne znam koji
je od njih gori.
231
Janet prasne u smijeh.

Robert pogleda ženu ispod oka. – Što je tako smiješno?
Margaret se osmjehne i namigne Janet dok je ustajala od stola. – Bojim
se da je to privatna stvar.
Robert odmahne glavom, ah Janet nije promaknuo lagan osmijeh kad se
vratio razgovoru s Ewenom.
Margaret počne spremati tanjure sa stola. Kad je Janet ustala pomoći,
zapovjedi joj da sjedne natrag. – Ti si gošća – reče, a potom šapne: – Usto, moraš
mi reći ako kažu nešto zanimljivo.
Janet se zavjerenički osmjehne. – Potrudit ću se. Ali, zanimljivo je
vjerojatno više nego što se možemo nadati.
Margaret se za hihoće. – Vjerojatno si u pravu. Kako bi onda bilo da samo
pokušaš ostati budna?
– Neću ništa obećati – Janet odvrati. – Ne sjećam se kad sam se posljednji
put osjećala ovako ugodno. Imate divan dom, Margaret.
Mogla je vidjeti koliko je komentar zadovoljio drugu ženu. – Mislim da
si vidjela pitu od jabuka.
Janet se nasmije. – Možda i jesam.
Margaret ode na drugu stranu duge prostorije dok se Janet opuštala.
Krišom je odmjeravala dvojicu muškaraca na kraju stola. Možda nije iskusna u
prisluškivanju kao Margaret jer je mogla razaznati vrlo malo onoga što su
govorili. Iako je navikla na Ewenov oskudan govor, čak se i za njega večeras
činio neobično tihim.
Nešto nije u redu.
Je li zabrinut što mu prijatelji još nisu stigli više nego što pokazuje? Činio
se uvjerenim da će se uskoro vratiti. Ili ga muči nešto drugo?
Namršti se dok sije ponovno punio pehar. Činilo se da večeras pije više
nego inače. Lice mu je bilo preplanulo.
Čekala je stanku u razgovoru muškaraca. – Je li ti noga u redu, Ewene?
Pogleda je. – Dobro je. Zašto pitaš?
232
Ona se zarumeni ne želeći priznati da je promatrala koliko je piva popio.

– Nisi je spomenuo već neko vrijeme pa sam se pitala zarasta li.
– U redu je.
– Jesi li ozlijeđen? – Margaret upita prilazeći stolu.
– Ozlijedio sam se prije nekog vremena – odgovori.
– Ali nije dobro zaraslo – Janet se ubaci.
Ewen je prostrijeli pogledom. Ona se osmjehne.
Margaret se namršti. – Imam neki melem...
– Zaista – Ewen reče. – U redu je.
– Ostavi čovjeka na miru, Margaret – Robert reče. – Dovoljno je star da
sam odluči treba li mu pomoć.
Margaret i Janet pogledaju se kolutajući očima. Nijedan muškarac nije
dovoljno star da prizna kako mu treba pomoć.
– Međutim, poprilično sam umoran – Ewen reče odgurujući stolac od
stola. – Mislim da ću ići leći.
– Već? – Janet reče ne skrivajući razočaranje. – Ali što je s pitom?
Nije bila spremna za kraj večeri – ili za kraj putovanja, kad smo kod toga.
Dobro je znala da će Ewen biti pozvan na drugi zadatak čim se vrate i da će i
ona morati gotovo odmah otići kako bi stigla natrag u Roxburgh na vrijeme za
blagdan sv. Drostana.
Komplikacije s Englezima na koje su naišli putem zasigurno joj neće
olakšati uvjeravanje Roberta, ali s obzirom na važnost informacija njezina
kontakta i činjenicu da Ewen i ostali fantomi neće biti s njom i privlačiti
pozornost Engleza, bila je uvjerena da će shvatiti koliko je to bitno.
Postojala je još jedna stvar. Oni.
Ewen pogleda Margaret. – Veselim se kriški ujutro. – Pogled mu
konačno padne na nju. – I ti bi se trebala malo odmoriti. Krećemo rano i čeka
nas dug dan.
Janet kimne i pusti ga. Zasad. Odmorit će se, ali tek nakon što kaže što
želi. Mora znati kako se osjeća. Kako je ono što mora reći ipak zahtijevalo
233
privatnost, pričekat će pravi trenutak. Ali prije nego što dođe jutro, Ewen će
znati što joj je u srcu.
234
20. POGLAVLJE
Ewen sjedne na stolicu ispred žeravnika koji mu je brižna Margaret

ostavila za grijanje u štali prolazeći oštricom mača preko nauljenog brusa
dugim, usporenim, promišljenim pokretima. Ritual, rekao bi. Svi su ih imali.
Većina Čuvara brinula se o svojemu oružju, ali MacSorley je volio malo
zaplivati, a Udarac čitati svežnjić papira obložen kožom koji je nosio sa sobom
poput talismana. Uvijek je bilo nekoliko molitvi – i nekoliko većih viskija.
Ali večeras, kao ni pivo i kupanje u jezeru ranije, ritual nije pomagao.
Ništa mu nije odvraćalo pozornost od Janet i onoga što ih čeka. A to mu
zasigurno nije pomagalo da umiri nemirnu energiju koja se gomilala u njemu.
Osjećao se kao da je na rubu oštrice svoga mača.
Želio je da može reći kako je to samo požuda. Bog zna da je dobrano
prešao granicu koju bi svaki strastven muškarac mogao izdržati. Želio ju je tako
intenzivno da su ga boljeli zubi od samog pogleda na nju. Ali, iako je kruta
muškost bila dio toga – velik, bolan dio toga – to nije bilo sve.
Prsa ga nisu pekla od požude svaki put kad su im se pogledi večeras
susreli. Nije mu promakla njezina reakcija na Margaretinu trudnoću i čežnja
na licu, kao ni način na koji ga je gledala nakon toga.
Nije moguće, dovraga. Zašto ga muči stvarima koje se ne mogu dogoditi?
Zato što ne zna da ne mogu.
Još jedan dan. Još jedan dan i sve će završiti. Može biti prokleto siguran
da ga nakon sutrašnjeg dana neće tako gledati i ono što želi više neće biti važno.
Ali spoznaja da će ga mrziti nije ga baš veselila iako je tako nabolje.
Ne bi trebalo biti tako teško učiniti pravu stvar, dovraga.
Opsuje i ruka mu se oklizne, a palac mu prođe preko ruba oštrice. Krv
mu poteče iz vrha prsta i nekoliko kapi padne na brus prije nego što ga je stigao
maknuti.
Dovraga! Dobra je stvar što nije previše vjerovao u praznovjerja. Da jest,
ovo bi bilo jako loše.
235
Vrata se širom otvore kad je ustao. Prepoznao ju je čak i u tami. – Što se

dogodilo, jesi li do... – Janet se zaustavi i razrogači oči vidjevši mu krvav prst.
– Tvoja ruka!
Zakorači u štalu, ali on je zaustavi. – Nije mi ništa. – Uzme komad zavoja
koju mu je ostao nakon što je premotao nogu i omota ga oko palca. – Porezao
sam se na mač. To se stalno događa – lagao je, iako je bila istina da mu je
posjekotina predstavljala samo manju neugodnost.
Za razliku od noge. Boljela je kao sam vrag, što je bilo čudno jer nije
izgledala ništa gore. Ono malo krvi što je još curilo činilo se rijetkim –
vodenastim, zapravo – ali plašilo ga je. Nakon ledene kupke u jezeru ranije,
umotao je nogu u svježu tkaninu i bilo mu je malo bolje. Ali mora priznati da
je bio zabrinut. Međutim, ne dovoljno zabrinut da bi joj dopustio da ga dira,
ako je zato tamo. .. Iako joj u rukama nije vidio nikakav melem ni zavoje. Iz
kojeg se god razloga pojavila, to nije dobro.
– Što radiš ovdje, Janet? Sigurno je već prošla ponoć. Trebala bi spavati.
Vrati se u kuću.
Ignorirala ga je. – Moramo razgovarati. – Tiho zatvorivši vrata, zakorači
prema njemu. Kako se približavala, došla je na svjetlo.
Dragi Bože! Osjećao se kao da ga je netko upravo udario šakom u trbuh.
Šakom iskušenja. Bila je hodajući san. Sirena poslana da ga odvede ravno u had.
Izgledala je kao da je upravo ustala iz kreveta. Zlatna kosa padala joj je preko
ramena u mrvicu neurednim – senzualno neurednim – valovima koji su na
svjetlu treperili poput srebrne aureole. Omotala je njegov ogrtač oko ramena i
čvrsto ga držala naprijed, ali i dalje je mogao vidjeti tanku lanenu potkošulju
ispod. Bilo je to sve što je nosila. Ispod ruba nazirala se gola noga i stopala koja
je užurbano ugurala u cipele.
Zaustavi se nekoliko koraka od njega i pokušavao je disati, ali činilo se
da mu se zrak u plućima stvrdnuo.
Prvi put u životu, lovac je osjetio kako je to biti uhvaćen. Poput jelena
na nišanu strijelca, nije se mogao pomaknuti.
Promatrao je kako pogledava prema mračnim odjeljcima gdje se nalazio
njihov konj i još nekoliko životinja, a potom prema kutku gdje mu je bila
polegnuta udobna slamarica. Uz žeravnik i stolicu, tamo je bio još i stolić s
236
uljnom svjetiljkom. Nije mirisalo oporo, nego po tresetu, a zrak je bio zagušljiv
i topao.
S njezinim izgledom uz to, pomislio je na...
Dovraga, sve u vezi s njom tjeralo ga je da misli na to. Balansirao je na
oštrici mača. Stisne šake, jednom rukom držeći zavoj. – Trebaš otići, Janet,
odmah. Što mi god imaš za reći, može pričekati do jutra. Ovo nije u redu. Ne
bi trebala ovako biti sama sa mnom. Što ako se Wallaceovi probude i primijete
da te nema?
Činilo se da je žestina njegova glasa nije pokolebala. Podigne bradu i
pogleda ga u oči. – Sami smo gotovo dva dana. Wallaceovi spavaju, a ako se i
probude, pretpostavljam da će točno znati gdje sam, posebno Margaret. –
Napravi još jedan korak prema njemu, a on se morao suzdržati da ne zakorači
unatrag. Ali koža mu je postala preuska za kosti. Krv mu je kolala venama i srce
mu je udaralo poput bubnja. – Ono što imam reći važno je i ne može čekati.
On se namrštio i trn zabrinutosti probio se kroz bijes i njen dolazak te
potrebu da je što prije otjera. – Je li sve u redu?
Ona odmahne glavom.
– Što se dogodilo?
Janet zagrize usnu kao da ne zna što bi rekla. S obzirom na to da je uvijek
znala što bi rekla, zabrinuo se još više.
– Predomislila sam se.
– U vezi s čim?
– Mislim da ne želim biti redovnica.
Vratio mu se dio bijesa. – I to je toliko važno da si se usred noći izvukla
iz kreveta kako bi me pronašla?
Ona ga prostrijeli pogledom i napući usne. – To znači da bih mogla
razmisliti o braku u dobrim okolnostima.
On se ukoči. Zrak mu je nestao iz pluća. Zapravo, tijelo su mu napustili
zrak, krv, kosti i sve ostalo.
Pokušava li reći da bi mogla razmotriti udaju za njega?
Zbog načina na koji je spustila pogled i blago se zarumenjela,
pretpostavio je da misli upravo to.
237
Isuse! Iako je nosila samo tuniku i vunene kratke hlače, osjetio je kako
mu se na obrvi skuplja znoj. Što bi, dovraga, trebao reći?
-Janet, znaš da će o okolnostima odlučiti kralj. Ako se želiš udati, Bruce
će biti taj koji će ti pronaći muža, odgovarajućeg muža.
S gađenjem stisne usta. – Robert nije takav. Poštovat će moje želje.
Ewen opsuje ispod daha. Kako da joj kaže da joj je ,,Robert“ već pronašao
muža uopće se ne obazirući na njezine želje. Ne mora ni spomenuti da je kralj
već upozorio Ewena da je se kloni.
Neugodno se uzvrpoljio, iznenada se osjećajući kao da u zapaljenim
čizmama hoda kroz vrt prepun Sutherlandovih vrećica s barutom. – Pronaći će
ti muža s više od šačice zemlje i napola izgrađenog dvorca.
Umjesto da je obeshrabre, njegove su je riječi ohrabrile. – Ali što ako ga
možemo uvjeriti? Zar ne vidiš da ti mogu pomoći? Ako me oženiš, to će
poboljšati tvoj položaj u Robertovim očima. Pobrinut će se da dio zemlje
dobiješ natrag i...
– Stani! – Uhvati je za ramena i protrese ne shvaćajući što radi. – To što
govoriš je nemoguće. Dovraga, jesi li ikad čula za riječ ne? To se neće dogoditi.
Duboko udahne zureći u njega sa stotinu pitanja u očima. – Zašto ne?
Mislila sam... – Gledala ga je, razdirući ga pogledom. – Mislila sam da ti je stalo
do mene. Zar me ne želiš?
Dovraga! Ne vjerujući si, pusti je iznenada kao što ju je i zgrabio. Želio
ju je svakim vlaknom svoga bića. Želio ju je tako očajnički da se iz petnih žila
trudio ne zgrabiti je u naručje. – Nije tako jednostavno, Janet.
– Zašto nije?
Povrijeđenost u njezinu glasu gotovo ga je slomila. Znao je da će joj u
očima vidjeti suze ako pogleda pa je umjesto toga prošao prstima kroz kosu i
napravio nekoliko koraka ispred željeznog žeravnika. – Jednostavno nije.
- Ali volim te.
Noge su mu se zaustavile. Srce mu se zaustavilo. Sve se zaustavilo.
Trebalo je nekoliko trenutaka da upije riječi. Na trenutak je osjetio nalet nečega
sličnog čistoj sreći – sreći kakvu nikada prije nije osjetio. Ali onda su je
nadjačali osjećaji dužnosti i odanosti. Ljudi računaju na njega, dovraga. Pripada
drugom muškarcu.
238
Neće biti poput svog oca makar umro. Neće to učiniti. Disciplina.
Okrene se i prisili pogledati je, a svaki mišić u tijelu bio mu je napet
poput luka. Čeljust i šake bili su mu stisnuti, a bol u prsima nadjačala je sve što
je osjećao u nozi.
Okruglim je očima zurila u njega izgledajući ranjivije nego ikada prije. –
Hoćeš li išta reći?
– Što želiš da kažem? – Nije želio zvučati grubo kao što jest, ali nikad
nije bio dobar s riječima. Nikad nije bio dobar u ovome. To je i dokazivao nered
koji je napravio.
Ona se trzne, a prsti joj pobijele kako je čvršće stiskala ogrtač. – Mislila
sam... – Zaustavi je tih jecaj. – Mislila sam da i ti osjećaš isto. Ali vidim da sam
se prevarila. – Prve suze kliznu joj niz obraze, a svaka od njih probadala mu je
srce. – Nisam te trebala gnjaviti. Ž-žao mi je.
Jedva je razumio zadnju riječ kroz tihe jecaje. Mogao je vidjeti kako joj
se ramena tresu kad se okrenula.
Ne može to učiniti. Ne može joj dopustiti da tako ode. – Janet, čekaj.
I tad je pogriješio. Uhvatio ju je.
Janet je bila previše povrijeđena da bi se osjećala poniženom iako je bila

sigurna da će to doći kasnije. Pobogu, praktički ga je tražila da je oženi! Dala
mu je svoje srce, a on ga je odbio. Osjećala se kao da joj je ogroman kamen
zdrobio prsa – ili barem teška čizma.
Nije mogla disati – nije se usudila disati – od straha da će se vrela bujica
emocija koja joj je stegnula grlo i prsa izliti u neobuzdanim jecajima.
Jesi li ikad čula za riječ ne?
Da, čula je. Glasno. Dragi Bože, kako je mogla tako pogriješiti? Je li to
samo još jedan primjer kako se sjurila niz planinu poput kotrljajućeg kamena?
Je li se uvjerila u nešto što ne postoji?
Donja joj usna zadrhti. Ramena su joj se tresla. Suze su počele teći. Oh,
Bože, mora se maknuti odatle!
Čula ga je kako je zove i zanemarila bi ga da je nije uhvatio za ruku.
239
– Pusti me! – Pokušala se istrgnuti ne želeći da je vidi kako plače. Ne

želeći da vidi koliko ju je povrijedio. Ne može li joj ostaviti barem trunku
ponosa?
Očito ne može. Nije ju želio pustiti; njegove velike ratničke ruke
uhvatile su je za nadlakticu poput čeličnih lisica. Okrenuo ju je tako da ga vidi,
ali nije željela podići pogled. Pogled je prikovala za istkani ovratnik njegove
lanene tunike. Ali čak je i to boljelo. Bila je povezana oko vrata i shvatila je da
zuri u tamni komadić kože ispod. Kože koju je još uvijek željela dodirnuti.
Omotala ju je toplina njegova tijela. Okrutno. Nadražujuće. Izazivala ju
je sjećanjima na stvari koje se ne mogu dogoditi.
– Ne želim te povrijediti.
Oštro se nasmije, što je više zvučalo kao slomljeni jecaj. Bilo je prekasno
za to. – Što onda želiš, Ewene? – Pogleda ga u oči i komadić hrabrosti vrati joj
se u naletu nepromišljena bijesa. – Oh, čekaj. Znam što želiš. – Tijelom se nagne
prema njemu, a njegovi se živčani završeci trznu od dodira. Ali požuda nije
ljubav. – Kako sam ovo mogla krivo protumačiti?
On grubo zastenje i izokrene joj ruku kako bi je još više pribio uz sebe
iako nije bila sigurna da je svjestan što je učinio. – Prestani, Janet. To nije istina.
Lice mu je prekrila mračna, izmučena maska. Čvrsto je stisnuo usta i
čeljust, a pogled mu je postao čelično čvrst.
Stegne je u srcu. Mrzila ga je jer je činio da ga toliko želi. Zbog svakog
napetog mišića pritisnutog uz nju, od čega joj je tijelo i sad gorjelo. Jer je bio
tako zgodan da ju je boljelo srce od samog pogleda na njega. Jer je zbog njega
zaboravila svoj plan i samo na trenutak počela vjerovati u bajke. I, više od
svega, jer joj nije uzvratio ljubav.
– Što nije istina? – izazivala ga je. – To što me ne želiš? – Pritisne bokove
uz njega. – Rekla bih da ti se tijelo ne slaže. – Zurila je u njega. Tresla se od
bijesa, frustracije i povrijeđenosti. Željela se iskaliti na njemu. Željela ga je
povrijediti koliko i on nju. – Ali znaš što, Ewene? To više nije dovoljno za
mene. Više te ne želim. Stoga me pusti!
240
Čvrsta i vrela panika probudila se u njemu. Mislila je to. Ewen joj je to

mogao vidjeti u očima. Više ga nije željela. Previše ju je puta odbio. To je želio,
zar ne? Tako je mislio. Ali dok su tako stajali pripijeni jedno uz drugo, a iskre
bijesa i požude sijevale između njih u žestokoj borbi naravi, znao je da je ne
može samo tako pustiti. Ako je sad pusti, bit će prekasno. Izgubit će je. Nikad
se neće vratiti. Sve će biti gotovo.
Mogao se oduprijeti požudi – možda bi je mogao i pobijediti – ali nije se
mogao boriti protiv straha koji su probudile misli na budućnost bez nje.
Oslabila mu je obranu do točke kad se više nije mogao braniti.
Dovraga. Ustima prekrije njezina uzavrelim, posjedničkim poljupcem
koji nije ostavljao mjesta sumnji u njegove namjere. Učinit će je svojom na
jedini način koji može. Prvi put, Ewen se nije suzdržavao i prepustio se požudi.
Usnama i jezikom dokazao je da laže preklinjući – ne, zahtijevajući – sa
svakim spretnim pokretom dok mu nije uzvratila poljubac jednakom toplinom
i strašću kakva je gorjela u njemu. Željela ga je.
Ogrtač koji je držala – njegov ogrtač – pao im je pod noge kad ga je
rukama obgrlila oko vrata. Njezino sićušno tijelo protegnulo se uz njegovo i
utonuo je u nju upijajući je uzavrelim, dubokim uzdisajima.
Bilo je nevjerojatno. Njezina toplina. Mekoća. Vrtoglavi miris njezine
kose. Kopao je dublje priljubivši joj tijelo uz svoje i rukom prolazeći kroz
svilenkaste zlatne vlasi držeći je za glavu i uranjajući jezikom dublje i dublje u
slatku, toplu spilju njezinih usta.
Nije se mogao zasititi. Usta su mu bila gladna njezina okusa, ruke
nestrpljive da dotaknu svaki njezin centimetar, a tijelo mu je žudjelo za više
pritiska.
Stenjala je, drhtala i sićušne mu prste zarila u ramena instinktivno
dokazujući koliko ga želi.
Nalet topline snažno mu udari u međunožje ispunjavajući ga. Natekao
je. Pulsirao. Kapao.
Neće dugo izdržati.
Podigavši je u naručje, odnese je do slamarice. Prestao ju je ljubiti
dovoljno dugo da je spusti i strgne majicu sa sebe prije nego što je legao uz nju.
241
Ona razrogači oči pogledom putujući po goloj koži. Ne, „putujući“ nije
dobar izraz. „Naslađujući se“ vjerojatno je bilo točnije. Nije bio nenaviknut na
žensko divljenje posljedicama rata na njegovu tijelu, ali s njom je bilo drugačije.
To mu je s njom bilo važno.
– Bože, predivan si – ona izlane.
Osmjehne se. – Ratnici nisu predivni, djevojko. Mislio sam da si dobra s
riječima?
Zarumeni se, iako je znala da je podbada. – U redu, onda si savršen. –
Pogled joj poleti prema rani koju je zadobio tijekom borbe s Englezima jutro
prije. – Ne boli li te rana? – On odmahne glavom. Kao što joj je rekao, to je
samo ogrebotina. – Što je ovo? – upita, prstom ocrtavajući simbol na drugoj
ruci koji je vezao Čuvare Visočja.
Dovraga. – Ništa.
Ignorirala ga je. – To je razjareni lav s nekom vrpcom i natpisom. –
Škiljila je u ruku obasjanu vatrom. – Or inveniam viam. Pronaći ću put –
prevede. – Prikladno za tragača. Zvuči kao natpis za mač.
– I jest – reče. Istu je oznaku imao na maču. Tetovaža razjarenog lava
obavijenog paučinom bila je simbol za identifikaciju svakog člana Čuvara
Visočja. Ali puno ju je ratnika dopunjavalo prikazom oružja ili krilaticama.
Ewen je iskoristio oboje. Imao je dva prekrižena koplja iza lava i natpis na maču
ispod.
Stisne ruku pod vrhovima njezinih prstiju i ona, srećom, nastavi dalje.
Ispružila je ruke i raširila ih preko njegovih prsa i ruku. – Izgledaš kao da si od
čelika. – Sramežljivo podigne pogled prema njegovu. – Znaš, nikad mi se prije
nisu sviđali mišići, ali mislim da su mi postali poprilično dragi. – Dlanom pređe
preko mišićave izbočine na njegovoj nadlaktici i stisne je. – Da – reče pomalo
promukla glasa. – Doista mi se sviđaju.
Obuzme ga još jedan nalet topline. Opsuje i ponovno je poljubi prije nego
što ga njezine riječi još više izlude.
Namjeravao je ići polako. Naslađivati se svakom minutom možda jedinog
puta...
Zaustavi se. Nemoj razmišljati o tome.
242
Umjesto toga, usredotočio se na to kako je dobro osjećati je pod sobom.

Držao ju je uz sebe, napola prebačen preko nje kako je ne bi zdrobio svojom
težinom. To mu je također omogućilo da slobodnom lijevom rukom istražuje i
pobrine se da dotakne svaki njezin dio. Dirao joj je grudi preko tanke tkanine
potkošulje palcem prelazeći preko napetog vrška prije negoli joj je rukom
kliznuo preko struka i bokova, a potom preko stražnjice podižući je uza se dok
mu njezina noga nije bila omotana oko struka.
Njihovi uzdasi i jecaji isprepleli su se kad se nježno počeo pomicati uz
nju. Polako je ubrzavao tempo prateći ritam jezikom kako su se lagani, nježni
pokreti pretvorili u ubrzano, žestoko trljanje. Dopustio joj je da se navikne na
njegovu veličinu. Da osjeti svaki centimetar njegove dužine dok se tijelom
pomicao uz njezino. Ali igra preko nekoliko slojeva lana i vune ni njoj ni njemu
nije bila dovoljna. Divljački otkucaji njezina srca i ubrzano disanje između
uzbuđenih uzdaha i jecaja odgovarali su njegovima.
Napetost mu je udarala u tijelu. Bilo mu je tako prokleto vruće. Kao da
ima vrućicu. Tijelo mu se pretvorilo u nestrpljivu vatrenu stihiju. Znoj mu se
skupio na obrvi dok se borio protiv nagona u sebi. Svaki mu se mišić žestoko
napinjao i drhtao pokušavajući se obuzdati. Kontrolirati se. Učiniti da potraje.
Ali neće dugo izdržati. Ne ovaj put. Osjećao se predobro i previše je želio.
Od prvog trenutka kad ju je ugledao u šumi, polugolu i vatrenu poput valkire,
čekao je ovaj tren. To čak ni sebi nije želio priznati, ali istina ga je napokon
sustigla. Ili ga je možda sustigla sudbina.
Znao je da je previše požurio. Previše navalio. Ali mora ući u nju.
Odmah.
Jednom rukom odveže hlače i skine ih preko bokova. Od hladnog udara
zraka na natekloj koži, s olakšanjem je zastenjao.
Više se nije mogao kretati profinjeno. Ruka mu je bila velika i nespretna
kad je posegnuo za rubom njezine potkošulje, otpustivši je dovoljno tek da mu
omogući pristup. Prisilio se usporiti, da mu se ruka na trenutak zadrži na
njezinu bedru prije nego što je dotakne. Ali nije mu dopuštala. Počela se
izvijati, stenjati i podizati bokove prema njemu.
Stoga joj je dao ono što su oboje željeli prelazeći prstima preko njezine
vlažnosti prije nego što je kliznuo u usku ženstvenu toplinu. Zastenje. Tako je
mokra. Tako je prokleto vrela.
243
Na dnu kralježnice oštro ga je stisnula požuda. Tako je očajnički želio ući

u nju da se iz petnih žila trudio ne prebaciti se preko nje i snažno se zariti u
nju. Pomisao koliko bi to bio dobar osjećaj preplavila ga je u vrelom valu i
gotovo ga povukla ispod površine.
Ali morao ju je pripremiti za sebe. Nevina je, dovraga, i pobrinut će se
da joj bude dobro makar umro.
A doista bi i mogao.
Podigavši glavu, prestane je ljubiti kako bi joj promatrao lice dok ju je
zadovoljavao.
Osjetio je kako ga je nešto snažno stegnulo u prsima. Bila je predivna. Na
strastvenim mukama, obraza rumenih od užitka, zlaćane kose neuredno
zabačene iza glave, poluzatvorenih očiju i blago rastvorenih usana nateklih od
poljupca, izgledala je poput senzualne božice. Znajući da joj on to radi, postao
je ponizan. Usne su joj natekle od njegovih poljubaca, njegova tjedan dana stara
bradica zacrvenila joj je osjetljivu kožu oko brade, a njegov ju je dodir
izluđivao.
Ali nije ju izluđivao dovoljno.
Janet se osjećala kao da ju je uhvatio uragan. Vreo, divlji, razarajući

uragan. U minuti je od potpunog očajanja došla do ekstaze.
Što god da ga je zadržavalo, nestalo je. Kad ju je poljubio, znala je da je
odlučio: odabrao je nju. Prsa joj se ispune srećom. Nije pogriješila dajući mu
svoje srce.
Pometena toplinom njegova zagrljaja, prepustila se strasti. Prepustila se
njemu. Predaja nikada nije bila tako slatka. Osjećaj njegovih prstiju u njoj –
kako je miluju i dovode do samog vrhunca užitka...
Oh, Bože, nije to mogla podnijeti! Stenjala je, migoljila se osjećajući
neodoljivu potrebu da mu podigne bokove prema ruci. Izazivao ju je odjek
sjećanja na ono što joj je učinio dok joj je senzacija svjetlucala nadohvat ruke.
– Ne još, mo chroi – šapne joj na uho zločesto se hihoćući. – Prvo te
želim okusiti.
Janet mu nije željela pokušati reći što da radi, ali to joj se u tom trenutku
sviđalo više od ljubljenja.
244
Tiho zacvili pobunivši se kad je usporio i pokuša se ne živcirati kad se

osmjehnuo. – Obećavam da će ti se ovo svidjeti.
Osjetila je prvi trag slutnje kad je jurnuo dolje, a ne gore. Moj Bože, lice
mu je bilo točno između njezinih...
Iznenadna poplava sramežljivosti malo je rashladila toplinu. Nagonski
čvrsto skupi noge. – Ne! Nemoj! Ne možeš.
On podigne pogled prema njoj s grešnim sjajem u čelično plavim očima.
Jedan debeli pramen tamne kose pao mu je preko obrve učinivši njegov izgled
izrazito zločestim. Ustima je zaronio točno na spoj njezinih sklopljenih nogu,
a ona uzdahne od topline njegova daha. Osmjehne se. – Uvjeravam te da mogu.
– Opet je gurne nosom, nježno joj razdvajajući noge. – Ovo će ti se svidjeti,
ljubavi. Dopusti mi samo da okusim.
Oh, Bože! Zadrhti – ali ne od straha – kad ju je opet gurnuo, ovaj je put
liznuvši jezikom, od čega joj je val vreline dopro sve do nožnih prstiju. Još je
više opustila noge raširivši ih malo jače kad je grešna žudnja njezina tijela
nadjačala sramežljivost.
Kad ju je poljubio tamo pritisnuvši tople, čvrste usne na njezin
najintimniji dio, vrisnula je od šoka i tako oštrog užitka da joj je podivljao svaki
živčani završetak. Bolje rečeno, svaki se živčani završetak potpuno izokrenuo.
Pretvorila se u loptu sirovih, zapletenih živaca. Vrelu, osjetljivu i spremnu na
njegov dodir.
Golicao ju je lickanjem jezika i nježnim poljupcima dok to više nije
mogla podnijeti. Počela je podizati bokove prema njemu želeći još.
– Sviđa li ti se, ljubavi?
Sviđa li joj se? Pobogu, nije mislila da joj se išta u životu može toliko
sviđati. Nadala se da ne očekuje odgovor; mogla je samo uspuhano uzdisati.
Zaboravila je na sramežljivost i nije se nimalo pobunila kad joj se udobno
smjestio između nogu, prebacio ih preko ramena i uhvatio je za stražnjicu kako
bi je podigao više prema svojim grešnim, predivnim ustima.
Od prvog pokreta njegova jezika punog ljubavi, svi su ti izokrenuti
živčani završeci počeli trnuti. Sva se izgubila od pritiska njegovih usta i
grebanja zarasle čeljusti o nježnu kožu između njezinih bedara.
245
Počela se tresti. Izvijati leđa i podizati bokove jače i jače uz njegove usne
i jezik. Govorila mu je da ne staje. Preklinjala ga da stane. Brže. Dublje. Jače.
Oh, Bože, da... da! Nalet vrućine proletio joj je s mjesta između nogu do
njegovih vrelih usta. Držao ju je tako, upijajući je dok ju je katapultirao u drugu
stvarnost, dok joj se tijelo raspadalo u valu za valom vrelog, pulsirajućeg užitka.
Čula ga je kako psuje kroz bezumnu izmaglicu. – Ne mogu više čekati...
moram ući u tebe... žao mi je.
Glas mu je zvučao gotovo prigušeno.
Zašto se ispričava?
Nije joj trebalo dugo da dozna.
246
21. POGLAVLJE
Ewen je dosegnuo vrhunac suzdržanosti. Svaki trag kontrole koji je

mislio da ima potpuno je nestao kad je svršila. Želio ju je izluditi i pripremiti
za sebe, ali nije očekivao što će mu to učiniti.
Bilo je to najerotičnije iskustvo u njegovu životu. Nikada tako u cijelosti
nije okusio ženu. Nikada nije držao usta na njoj dok se raspadala. Nikada se nije
osjećao tako povezanim s njom dok su joj grčevi užitka odjekivali tijelom.
Predala mu se tako slobodno i potpuno. Više nije mogao čekati ni minute.
Mrmljajući neku ispriku, tijelom se nadvije nad nju. Mišići ruka i ramena
snažno su mu se napeli u iščekivanju dok se pokušavao umiriti. Ići polako.
Podigne pogled prema njoj. Osjetio je škljocanje. Kao da mu se nešto u
prsima pomaknulo i sjelo na mjesto.
Ona spusti pogled i razrogači oči. Pratio je njezin pogled i vidio isto što i
ona: erekciju zastrašujuće veličine. Želio ju je nekako utješiti, reći joj da će sve
biti u redu, ali istini za volju, da je i mogao progunđati nekoliko riječi, nije bio
siguran koliko će je boljeti. Čak i meka i vlažna nakon svršavanja, još je bila
uska, a on je bio velik i krut. Vrlo velik i krut.
Pulsirao je od same pomisli na to. Borio se protiv poriva da joj zabaci
glavu i zabije se unutra.
Ali bila je to bitka koju je izgubio. Kurac mu je bio previše krut, a njezin
glatki, topli ulaz previše primamljiv i sva samokontrola koju je imao pobjegla
je u trenutku kad je osjetljivim vrškom protrljao njezinu svilenkastu vlažnost.
Gledajući je, počne ulaziti, centimetar po centimetar, ali intimnost je bila
previše intenzivna, a osjećaji premoćni. Bilo je to previše. Nježno prodiranje
postalo je ubrzano ubadanje kad ju je cijelu obuzeo vežući je uza se na način
koji se ne može opozvati.
Ispustio je jecaj čistog, primitivnog zadovoljstva, preplavljen osjećajima
olakšanja i nečega drugog. Jedini način da to opiše bila je potpuna ispravnost.
Kao da tamo pripada. Kao da je pronašao sudbinu.
247
Njezin tihi bolni plač probio se kroz njegovu izmaglicu. Ali bilo je
prekasno. Prekasno za optužbe. Prekasno da se predomisli. Prekasno da se
povuče – otišao je predaleko, ne bi se mogao povući ni da želi. Njegova je.
Barem na trenutak.
Stisnuo je zube ukipivši se poput kamena, želeći joj dati vremena da mu
se prilagodi. Ali osjećao se predobro. Bila je uska i vrela, stežući ga poput
proklete rukavice, a svaki nagon u njegovu tijelu gonio ga je da se pokrene.
Krišom je pogleda, iznenađen što nije zatvorila oči, nego ga je gledala s
osjećajem koji je prisilno obznanila.
Ljubav. Stegne ga u prsima. Preplavio ga je val nježnosti. Nagnuo se i
nježno je poljubio. – Žao mi je.
Ona se osmjehne. – Zašto?
Za puno toga. – Povrijedio sam te.
– Nije tako loše... sad.
Kako bi mu dokazala svoje riječi, pomakne se izazivajući nalet užitka na
njegovu vršku. Zastenjao je ne mogavši se oduprijeti primitivnom nagonu da
odgovori vlastitom kretnjom. Napetim, brzim nabijanjem.
Ona se trzne.
Opsuje. – Dovraga. Žao mi je. Pokušavam ne micati se, ali tako si dobra
da me ubijaš.
S obzirom na količinu bola koji ga je trenutačno prožimao, osmijeh na
njezinu licu nije ga baš smirio. – Ja? Doista?
Oštro je prostrijeli pogledom i čvrsto stisne zube. – Ne moraš biti tako
zadovoljna zbog toga.
Osmijeh joj postane još širi.
Nagnuo se da je opet poljubi i od pokreta uronio dublje.
Uzdahnula je, ali ovaj put ne od bola. Pogledi im se sretnu. – Oh! To je
bilo...
Znao je kako je to bilo. Nevjerojatno. Opet se pomaknuo povukavši se
samo mrvicu, a potom ponovno uronivši. Razrogači oči. – Oh... – Opet. – Oh!
248
Kad ga je rukama obgrlila oko vrata kako bi se čvršće uhvatila, bio je to

jedini poziv koji je trebao. Gledajući je u oči, nabio se opet – i opet, tražeći bilo
kakav znak bola. Ali obrazi joj se nisu zarumenjeli od bola.
Kad je podigla bokove prema njemu, nije se mogao suzdržati. Pokreti su
mu postali duži. Dublji. Išao je brže i žustrije dok su ga njezini uzdasi poticali.
Užitak je bio intenzivan. Neodoljiv. Nimalo nalik ičemu što je mogao
zamisliti. Bila je... sve. I više od toga.
Tako uska. Tako vrela. Znoj se cijedio s njega dok su divljački ubodi
uzimali svoj danak. Pritisak mu se nakupio na dnu kralježnice, jači i moćniji
nego ikada prije. Njezino ga je tijelo stegnulo, muzlo, vodilo ga preko ruba.
I povukao ju je za sobom. Držeći je za bokove, zabio se snažno i duboko,
umnažajući njezino zadovoljstvo sporo i vješto kružeći dok mu je vlastiti užitak
odzvanjao u ušima.
Svršio je užarenim intenzitetom koji ga je cijelog prodrmao. Na trenutak,
užitak je bio tako oštar da mu se zacrnilo pred očima. Grčevi su razarali jedan
za drugim. Stezali. Stiskali. Cijedili.
– Tako te volim. – Njezine riječi odzvanjale su mu u glavi i srcu iznova
i iznova.
Kad je zadnji val iščeznuo iz njegovih slabina, potrošen i iscrpljen srušio
se na slamaricu pokraj nje, opijen senzacijama i neobičnim osjećajima koji su
ga obuzeli. Još se uvijek osjećao kao da leti. Činio se pripitim, a um mu je još
bio slab i mutan. Gotovo kao da je popio više viskija nego što je mislio. Isuse!
Nije imao pojma da može biti... tako.
Nevjerojatno. Sjajno. Nimalo nalik ičemu što je prije iskusio. Oni su se...
povezali. Ne samo spojili, nego povezali. Nikad se u životu nije osjećao bliže
nekome kao u trenutku kad je ušao u nju i gledao joj duboko u oči. Kad su
zajedno svršili, nije mu se zadovoljio samo tijelo, nego i duša. A euforija nije
završila svršavanjem. Osjećao je – osjećaj koji mu je bio tako stran da mu je
trebao trenutak da ga imenuje – sreću. Kao da bi mogao zauvijek ležati s njom.
Bila je tako prokleto slatka. Tako velikodušna. I voljela ga je? Kako mu
se tako posrećilo?
Htio je ispružiti ruku i uvući je u naručje, kad je progovorila. – Ako ovo
dolazi s brakom, mislim da ću biti poprilično zadovoljna.
249
Njezine riječi imale su isti učinak kao da ga je polila kantom hladne vode.
Izmaglica je nestala. Euforija i sreća pretvorili su se u ledenu hladnoću kad ga
je brzo i snažno udarila stvarnost onoga što je učinio.
Jebem ti.
Psovka je bila na mjestu. Upravo je to učinio – doslovno i figurativno.
Ne samo nju nego i sebe.
Umjesto da ju je zagrlio i stisnuo uza se, zurio je u krov štale, zaprepašten
i u nevjerici, dok su se na njega nemilosrdno obrušavale posljedice onoga što
se dogodilo.
Pobogu, što je, dovraga, učinio?
Uzevši joj nevinost, izdao je povjerenje svoga kralja i lenskog gospodara
te stavio vlastitu budućnost i budućnost svoga klana na kocku. Šačica zemlje?
Dovraga, neće mu ostati ni šaka prašine kad Bruce dozna. Napola izgrađen
dvorac – spomenik nepromišljenosti njegova oca – zauvijek će ostati trn u oku.
Ali ništa od toga neće biti važno jer će Ewen biti mrtav. Kralj će ga ubiti.
Ewen se trudio držati glavu dolje, raditi svoj posao, udaljiti se od
„divljeg“ oca i odmetničkog rođaka i ne privlačiti pozornost na sebe. Međutim,
Bruce će ovo zasigurno primijetiti. Bilo mu je gotovo drago što je sir James
mrtav kako to ne bi morao gledati.
Suđeni. Ispravnost. Sudbina. Sreća. Je li doista izmislio tako maštovite
izgovore da opravda neoprostivo i gubitak časti? Zbog činjenice da je zaboravio
što je bitno? Što je s dužnošću, odanošću i disciplinom? O tome je trebao
razmišljati. Želio je okriviti viski, ali znao je da nije on kriv. Bojao se da će je
izgubiti i reagirao je nepromišljeno. Dopustio je da ga obuzmu osjećaji.
Dovraga, on nema osjećaja. To mu se ne bi trebalo događati.
Loš je kao i otac! Cijeli se život borio da ne završi poput Divljega Fynlaya
i sve je to uništio u nekoliko minuta.
Lamonti u Cowalu više neće postojati. Na tebi je. Bože, postalo mu je
mučno.
Janet isprva nije shvatila kako nešto nije u redu. Još utrnula i slaba od
užitka, još se osjećajući kao da plovi kroz oblake, tako ju je obuzelo razmišljanje
250
o onome što se upravo dogodilo da je pretpostavila kako se Ewen osjeća

jednako.
Nije se ni zabrinula kad joj nije odgovorio na šalu. Vjerojatno je bio
obuzet kao i ona.
Tek kad je ustao, prebacio noge preko ruba slamarice (pružajući joj lijep
pogled na široka, mišićava leđa), navukao hlače i spustio glavu u ruke, shvatila
je da nešto nije u redu.
Shvatila je koliko nešto nije u redu kad je izgovorio ružnu psovku koju
nikada nije čula od njega.
Stegne je u prsima, ali pokušala je ne reagirati previše burno. Što onda
ako ovaj trenutak nije zamišljala točno tako? Nema veze što je nije uzeo u
naručje, milovao joj kosu i rekao joj koliko je predivno bilo. Koliko je voli.
Doista nema.
Stezanje se pretvorilo u probadanje. Nije osamnaestogodišnja djevica.
Ona je odrasla žena. Ne treba joj takva utjeha iako bi bilo lijepo. Odgurne vreli
val osjećaja koji joj se popeo u oči.
Zanemarujući blesavo, djevojačko razočaranje u prsima, pokušala je
razmišljati razumno. Njegova je reakcija razumljiva. Naravno da jest.
Poznavala je Ewena i bez sumnje je oduzimanje njezine nevinosti smatrao
nekom vrstom kršenja svojega muškoga koda.
Ona možda misli da je to smiješno, ali on ne misli.
Sjela je iza njega, ispružila ruku i prislonila mu je na rame. Mišići su mu
se napeli pod njezinim dlanom. Još jedan trn povrijeđenosti pokušao se probiti
kroz sreću kojom se omotala kao pokrivačem, ali nije mu dopustila.
– Molim te, nemoj biti uzrujan. Doista se nemaš zašto brinuti. Nismo
učinili ništa pogrešno. – Osmjehne se. – Ili ništa što uskoro nećemo moći
ispraviti. Otići ću k Robertu čim stignemo i objasniti mu... dobro, možda ne
baš sve. – Robert bi u vezi s tim stvarima mogao biti poput Ewena. – Ali shvatit
će. Bit će sretan što se napokon udajem, a vjenčanje sa mnom pomoći će tvome
klanu... vidjet ćeš.
Ništa nije moglo spriječiti nalet boli kad se istrgnuo iz njezina dodira. –
Ništa ne razumiješ... kralj će biti bijesan!
251
Janet se trgne u šoku, zaprepaštena njegovom žestinom. Nije mislila da

posjeduje plahe osjećaje, ali uspio ih je pronaći sa svojim uobičajeno izravnim
riječima oštrim poput britve. – Možda nismo idealan par, ali sigurna sam da se
Roberta može uvjeriti...
Zgrabi je za ruku i prisili da ga pogleda. – Dovraga, Janet! Ne može se sve
riješiti lijepim riječima i s nekoliko šarmantnih osmijeha. Kad ćeš to, dovraga,
shvatiti? Nemaš pojma što sam učinio.
Prestala sije govoriti da zanemari njegovu reakciju. Što god prouzročilo
takvo ponašanje, bilo je ozbiljno.
Ispusti joj ruku i vrati glavu na dlanove.
Odjednom promrzla, uzme pokrivač koji je Margaret ostavila na dnu
slamarice, omota ga oko ramena i premjesti se pokraj njega. – Zašto mi onda
ne kažeš? – reče nježno.
Mislila je da će zanemariti njezin zahtjev. Ali nakon nekoliko minuta
borbe, činilo se da je donio nekakvu odluku. – Kralj ti je već dogovorio zaruke.
Ona duboko udahne zureći u njega u potpunom užasu i nevjerici. Nije
se mogla sjetiti kako se diše. Misli su joj jurile u tisuću smjerova. Bila je to
posljednja stvar koju je očekivala. Robert joj nikad nije natuknuo da planira...
Spopadne je osjećaj izdaje razdirući ogrtač sreće na sićušne komade. Ali
ne samo zbog Roberta. Zurila je u Ewena tražeći muškarca za kojeg je mislila
da ga poznaje. Za kojeg je mislila da poznaje nju.
Lagao mi je.
– Za koga? – upita tupo.
– Za Waltera Stewarta. – Udarac joj je izbio sav zrak iz pluća. Naravno!
Ewenu je jednom izletjelo njegovo ime. Sad je razumjela zašto. Željela se
smijati, ali bojala se da će zaplakati.
Walter Stewart jedva je dovoljno star da se može nazvati muškarcem. –
Moj lenski gospodar i sin čovjeka kojem dugujem sve – dometne.
Možda bi pokušala razumjeti njegovu grižnju savjesti, dubinu sramote
koju sigurno osjeća zbog nelojalnosti i izigrana povjerenja, ali previše ju je
obuzela vlastita bol i izigrano povjerenje. Zurila mu je u lice tražeći nešto za
što se može uhvatiti. Nešto što bi promijenilo neizbježan zaključak koji se
nalazio pred njom.
252
Skrene pogled i spusti ga na svoja gola stopala. U nekom je trenutku

zacijelo skinula čizme. Oštra bol presiječe joj srce. Nije li samo nekoliko minuta
ranije mislila kako joj je suđen? – Nisi mi rekao.
To nije bilo pitanje. Nije marila za njegove razloge, ali svejedno joj je
objasnio. – Kralj se bojao da se nećeš... uh, tako lako vratiti ako budeš znala.
Šok je počeo iščezavati, a u njoj se počeo buditi bijes. Podigne pogled
natrag prema njemu, a usta joj se iskrenu u podsmijeh. – Kako me dobro
poznaje. A ti si ga, naravno, podržao. Tako ti je vjerojatno bilo lakše. To nije
tvoja bitka, jesi li rekao nešto tako? Zašto bi se upletao?
Stisne usta na njezin sarkazam. – Kad sam shvatio da se jesam upleo, bilo
je prekasno. Znao sam da ćeš biti ljutita i da to nije izgovor, ali u to me vrijeme
više brinulo kako nas oboje održati na životu.
Njegovo priznanje da je bio upleten također je bilo prekasno – i premalo.
– Mogao si mi reći večeras. Trebao si mi reći večeras.
– Nisam baš namjeravao da se ovo dogodi. Mislio sam da će biti lakše
ako ti kralj objasni. Mislio sam da će to naš rastanak učiniti manje... složenim.
– Ako te budem mrzila?
Zurio je u nju ne trepnuvši.
Dragi Bože! Boja joj nestane s lica; upravo je to mislio. Samo bi je tako
predao drugom muškarcu ni ne okrenuvši se. Srce joj se razbilo poput čaše
bačene na pod. Upravo mu je to i učinio.
Odjednom joj sijevne još jedna istina. Još jedna izdaja. – To neće biti
privremeni ostanak u Škotskoj. Kralj mi ne namjerava dopustiti da se vratim u
Roxburgh, zar ne?
Nije bježao od hladne optužbe u njezinu pogledu. – Ne namjerava.
– Ali ti si mi dopustio da mislim kako ću ga možda moći uvjeriti. Znao
si koliko mi je to važno, a i dalje si me pustio da vjerujem kako ću se vratiti!
Vidjela je kako se trznuo, ali njegova grižnja savjesti nije bila dovoljna.
Slegne ramenima. Golim ramenima koja su i sada budila sjećanja. Mogla
je vidjeti sitne otiske svojih noktiju. Dokaz svoje gluposti.
– U tom se trenutku činilo lakšim. Mislio sam da ćeš odbiti poći sa
mnom, a nisam te želio ponovno loviti. Ono što si radila opasno je...
253
– I, naravno, ne može biti važno kao ono što ti radiš.

Mislila je da je ne može povrijediti više nego što već jest laganjem.
Prevarila se. Nikad nije ni vjerovao u mene.
Možda bi nastojala shvatiti pokušaj da izbjegne sukobe, ali ne i manjak
poštovanja prema njoj. Znao je koliko joj znači to što radi, a dodvoravajući joj
se, dopustivši joj da vjeruje kako je samo odgodila zadatak, pokazao joj je koliko
je malo cijeni. Koliko je malo poštuje. Nikad joj ne bi pružio ono što želi od
muža.
Ustane kako bi krenula, ah on je uhvati za ruku i zaustavi. – Samo zato
što se možeš izvući lijepim riječima, ne znači da trebaš. Previše si samouvjerena
za svoje dobro. Nakon što se ono dogodilo svećeniku u Roxburghu... Bilo je
samo pitanje vremena kad će otkriti tebe. Neću se ispričati za to što nisam želio
da budeš u opasnosti.
– A zbog laganja? – I jer sam te zavoljela?
Pogled mu se raznježi. Ali osjećala se neobično ravnodušnom prema
tome. Prije jednoga sata možda bi to vidjela kao znak da nešto osjeća. Sada zna
istinu. – Jako mi je žao zbog toga. Samo sam pokušavao obaviti svoj posao.
Oštar zvuk podsmijeha izleti joj iz duboko povrijeđenih prsa. – A zadatak
je uvijek na prvome mjestu, zar ne? – Ništa nije rekao. Gledala je u njegovo
zgodno lice vidjevši tihu molbu za razumijevanje. Dio nje želio ga je shvatiti.
Dio nje želio je misliti da postoji način da ne završe tako grozno. – I što sad,
Ewene? Što će ti se sada dogoditi sa zadatkom?
Sigurno nije bila toliko u krivu. Nije zaslužio izbor, ali ipak će mu ga
dati.
Ewen je gadno uprskao. To je upravo bio razlog zašto je to želio izbjeći.

Nije mogao podnijeti način na koji ga je gledala. Gledati razbijeno povjerenje
u njezinim očima. Izdaju. Slomljeno srce.
To ga je kidalo.
Nije ju želio izgubiti. Ali što, dovraga, može učiniti? Može se iz petnih
žila truditi ispraviti stvar, spasiti dio svoje časti i zadržati mjesto u Bruceovoj
vojsci, ali nije imao velika očekivanja.
254
– Sve ću objasniti Bruceu kad se vratimo. Ako se složi, vjenčat ćemo se

čim vjenčanje bude najavljeno.
Zurila je u njega natjeravši ga da je pogleda. – Doista misliš da ga ne
možeš uvjeriti na pristanak?
Nije mislio da ima ikakve šanse. Stisne čeljust. – Mislio sam da si uvjerena
da ga možeš nagovoriti?
– To je bilo prije nego što sam doznala za zaruke. Robert te neće
„nagraditi“ jer si mu se upleo u planove.
– Reći ću mu da nema drugog izbora. Prekasno je. – Uzeo joj je nevinost,
dovraga.
– Onda trebaš biti spreman obraniti se mačem jer će te željeti ubiti.
Robertu se neće svidjeti što si umanjio vrijednost njegove nagrade.
– Nemoj tako govoriti o tome – odbrusi ljutito. – Ne osjećam se tako.
– Kako se osjećaš, Ewene?
Kao da se pokušava zaustaviti na zaleđenoj padini? Zbunjeno?
Rastrgano? Poput muškarca koji je upravo izgubio sve i iznevjerio cijeli klan?
– Kako me to možeš pitati nakon ovoga što se upravo dogodilo? Sigurno ti je
jasno koliko mi značiš?
Po bljesku razočaranja na njezinu licu znao je da to nije rečenica koju je
željela čuti. Ali zacijelo joj je bilo dovoljno. Stavi mu dlan na ruku, molećivo
ga gledajući tim velikim plavkasto zelenim očima. – Onda pobjegni sa mnom.
Negdje ćemo pronaći svećenika koji će nas vjenčati. Znaš da je to jedini način.
Robert nam nikad neće dopustiti da se vjenčamo.
Svaki mišić u tijelu ukrutio mu se poput čelika odbijajući njezine riječi
iz same srži.
Je li ovo neka okrutna šala sudbine kad je prisiljen naći se pred istom
odlukom kao i otac? Zasigurno neće učiniti istu pogrešku. – Neću pobjeći.
Gledala ga je primijetivši stisnute šake i napete mišiće. – Ewene, nećeš
postati kao svoj otac samo zato što me voliš.
Pogledala ga je s takvim suosjećanjem i razumijevanjem da se na trenutak
pokolebao. Želio ju je povući u naručje i reći joj da će sve biti u redu.
255
Ali neće. Njegovi osjećaji prema njoj neće ga koštati toga. – Neću li?
Možda si u pravu. Ne bih postao kao otac. Moj otac imao je Stewarta da mu
pomogne oporaviti se; ja neću imati nikoga.
– Imat ćeš mene.
Kao da je to tako jednostavno. – Kakvim bi životom živjeli? Bez kralja i
Stewartove potpore, nemam ti što ponuditi. Nemam novca. Nemam dvorac.
Samo dvjesto ljudi koji ovise o meni. Hoćemo li se pridružiti mojim rođacima
u Irskoj s ostalim pobunjenicima?
Ona tvrdoglavo podigne glavu i napući usne. – Mary će nam pomoći. I
Christina.
– Tražila bi od njih to? Stavila bi ih u loš odnos s Bruceom.
Time ju je uspio utišati.
– Bijeg nije romantičan, Janet, nego neodgovoran i nepromišljen. Neće
riješiti naš problem, samo će ga pogoršati. Ne, nema drugog načina. Riskirat
ćemo s Bruceom.
Prisilio se ne gledati razočaranje koje joj je svjetlucalo u očima, ali
izjedalo ga je u prsima poput kiseline.
– Onda si odlučio.
– Jesam.
– Čak i ako to znači da ne možemo biti zajedno? Čak i ako to znači da
se moram udati za drugog muškarca?
Uhvati je za ruku i povuče prema sebi. – Da, dovraga, da!
Kao da je ugasio svijeću; svjetlost joj je jednostavno umrla u očima.
Osjetio je brzo komešanje panike u prsima. Nagonski je dodirne, a ona se
otrgne.
Pogledom je ispaljivala plavkasto zelene noževe prema njemu, dovoljno
oštre da ga posijeku. – Više me ne diraj. Donio si svoju odluku; sad sam ja
donijela svoju. Neću se udati ni za tebe ni za Waltera Stewarta. Neću se udati
ni za koga. Zaredit ću se prije nego što me netko pokuša prisiliti na udaju.
Puls mu poskoči, a panika u prsima prestala se komešati i počela skakati
– ne, odskakivati – posvuda. – Ne misliš to.
256
Ništa nije rekla. Nije ga željela ni pogledati. Pogled je zaključala na

vratima iza njega. – Unatoč tvom mišljenju, Ewene, sposobna sam sama
donijeti odluku.
Opsuje znajući da mu izmiče, ali ne znajući kako je zaustaviti. Ustane i
zatetura od bola u nozi. Ali to nije bilo ništa u usporedbi s vatrenom stihijom
osjećaja koji su ga pekli u prsima. Mrzio je osjećati se tako. Izvan kontrole.
Ljutito. Uspaničeno. Bespomoćno. Razdirala ga je.
Slijepo je napadne poput opkoljene zvijeri. – Što, dovraga, želiš od mene,
Janet? Imaš li pojma čega me ovo – mahne glavom prema neurednoj postelji
iza njih – koštalo? Svega za što sam se borio. Je li ti to dovoljno ili si moram i
prerezati žile zbog tebe?
Izgledala je zaprepašteno; svaki trag boje nestao joj je s lica. Glas joj je
drhtao. – Nisam znala da postoji cijena za nešto što sam ti dala besplatno.
Željela sam te zadovoljiti, žao mi je ako ti to nije dovoljno. Ali ne moraš se
brinuti. Neće te koštati više ničega. Pošto se neću udati ni za koga, moja
nevinost, ili njezin nedostatak, nije važna. Ponudio si mi brak i ja sam odbila.
Obavio si svoju dužnost. Ako je tvoja čast pretrpjela udarac, ublažio si ga. Nema
razloga išta spominjati Bruceu. Tvoj položaj u njegovoj vojsci na kocki je samo
ako ti tako odlučiš.
Bijes se rasplamsao istom brzinom kojom se i ugasio. Jedva je čuo njezine
riječi koje su mu nudile izlaz; mogao je vidjeti samo koliku su joj bol nanijele
njegove neobazrive riječi. Ne bi je trebao kriviti. Nije ona kriva. I on zasigurno
nije planirao da se osjeća kao da je događaj između njih bio neka vrsta
transakcije. – Dovraga, žao mi je. Nisam to mislio reći. Nisam planirao ništa od
ovog. Samo sam pokušavao obaviti svoj posao.
– A ja sam ti se našla na putu. Ti si samo običan vojnik koji pokušava
obaviti svoju dužnost, a ja sam... kako si to rekao?... komplikacija. – On se
namršti. Nije tako mislio... zar ne? Bila je puno više od toga. – Žao mi je što sam
ti otežala stvari, Ewene. Da si mi rekao istinu, možda se ne bi dogodilo ovo što
jest. Ali kako si odlučio donositi odluke za oboje, bojim se da moraš živjeti s
njima. Ti si borac; sigurna sam da ćeš pronaći način da dobiješ sve što poželiš.
Bilo bi lakše, jednostavnije... da se nikada nismo upoznali. I, ako te tješi,
trenutačno to i želim.
Isuse! Što je učinio? – Ne misliš to.
257
Pogled koji mu je uputila govorio je drugačije. Koža, koja mu je bila

neobično vrela, odjednom kao da je postala prekrivena slojem leda.
– Upravo zato i mislim. Jednom si mi rekao što želiš od žene. Trebala
sam te poslušati. Možda je to moja krivica. Željela sam te pretvoriti u nešto što
nisi. Ti nisi Magnus, a ja nisam Helen. Nadam se da ćeš jednoga dana pronaći
ženu koja će ti sa zadovoljstvom dopustiti da je razmaziš i štitiš... misliš za nju.
Ali to nisam ja.
Ustane i krene prema vratima.
Više mu se sviđalo kad se ljutila. Vraški se bojao te hladne, mirne,
ravnodušne strankinje. Gubim je. Što mogu učiniti?
Osjećao se kao da pada – mlatarajući rukama – niz planinu bez užeta.
Padina je postajala strmija, led čvršći i klizaviji i nije se mogao ukopati da ne
proklizi. – Čekaj.
Ona se okrene.
– Ne možeš otići.
Jedan blesavi otkucaj srca Janet je pomislila kako je zove natrag jer se
predomislio. Jer će se boriti za njih žestoko kako bi se, bila je uvjerena, borio
za kralja ili klan. Ali bila je u krivu – opet.
– Ne mogu riskirati da pobjegneš – reče.
Još jedan kamen ne bi trebao praviti razliku na hrpi razočaranja koju joj
je bacio pod noge. Ali jest. Zadatak. Naravno, razmišljao je o zadatku. Ne o njoj.
Iako ju je možda malo ipak razumio. Jer se nije namjeravala vratiti u
Dunstaffnage s njim. Nije mu trebala dopustiti ni da je odvede iz Roxburgha.
Mora se vratiti. Neće riskirati da propusti nešto tako važno. Bivšim zetom i
njegovim „planovima“ za nju bavit će se kad završi.
Janet se ispravi prizivajući svaku kapljicu krvi grofove kćeri. Iako se
nadvio nad nju čak i s udaljenosti od nekoliko koraka, uspjela ga je preko nosa
odmjeriti dugo i otmjeno. – Znači li to da sam zatočenica? – Ispruži ruke
prekrižene na zapešćima. – Hoćeš li me baciti u okove ili će uže biti dovoljno?
Ewen opsuje. Vidjela je kako se meškolji i trza kad se oslonio na nogu.
Očito ga je boljelo više nego što je pokazivao, ali pregrizla je jezik kad su joj
258
navrle zabrinute riječi. Nije želio njezinu pomoć kad ju je ponudila. Nije želio
ništa od nje. I, kao uvijek, ona to nije željela čuti. Nije željela čuti ,,ne“. Mislila
je da zna što je najbolje.
Barem je ovaj put jedina ostala povrijeđena. To jest, pod pretpostavkom
da neće reći Robertu. Nadala se da nije blesav to učiniti. Nema razloga. Ne
mora izgubiti sve jer je uzeo ono što mu je sama dala. Željela je da može reći
isto. Dvadeset sedam godina nije znala da joj nešto nedostaje. Sad jest.
– Isuse, Janet. Nije tako. Samo ne želim da učiniš nešto... nepromišljeno.
Bacao je kamen za kamenom. Nadala se da će s vremenom prestati
boljeti. – Kakva sam sretnica što te imam da me čuvaš.
– Dovraga. Nisam mislio tako. Daješ li mi riječ da nećeš pokušati otići?
– Da.
Zaustavi se zureći u nju. – Potrčat ćeš čim okrenem leđa.
Podigne bradu ne poričući to. – Dakle, jesam tvoja zatočenica?
Stisne usta. – Ti si žena čija mi je sigurnost povjerena. Neću te pustiti.
Od njegovih riječi prošli su je trnci, ali znala je da bi bilo blesavo pridati
im veće značenje. Upravo je to radio, puštao je.
– Borit ću se za nas, Janet. Samo mi vjeruj.
Učinila je to i evo kako je završila. Savršeno joj je jasno dao do znanja što
misli o njoj: ona je zadatak, dužnost, ništa više. Glas joj zadrhti. – Neću ovdje
spavati s tobom.
Stisne usta. – Hoćeš.
– Morat ćeš me odvući u Dunstaffnage jer neću ići svojevoljno.
Mišić ispod čeljusti prijeteći mu se tržne. – Učinit ću to ako to znači da
ćeš ostati na sigurnom.
– Mrzit ću te zbog toga.
Gledao ju je, i da joj nije otvorio oči, možda bi pomislila da mu u pogledu
vidi iskrene osjećaje. – Nadam se da nećeš.
Janet je znala da je zasad izgubila bitku. Neće ga razuvjeriti. Tvrdoglav
je – kameni zid na njezinu putu. Iznenada je napusti snaga. Kao da su je svi
događaji toga dana sustigli u isto vrijeme. Izudarana i povrijeđena u dubini
259
duše, željela se samo sklupčati i plakati dok ne zaspi. Ali neće joj dopustiti ni
to.
Pogleda postelju i probode je oštra bol. Još ga je osjetila između nogu, tup
bol bio je mučan podsjetnik na ono što su dijelili. – Ne očekuješ valjda da ću
dijeliti postelju s tobom?
On odmahne glavom, izgledajući tužnije nego ikada prije. – Možeš
spavati na slamarici. Ne vjerujem da ću puno spavati.
– Cijena stražarske dužnosti.
Nije odgovorio na njezino podbadanje, nego je samo nesvjesno protrljao
nogu kao da pokušava razbiti čvor i trznuo se.
Okrenula se kako ne bi došla u iskušenje da se sažali nad njim.
– Žao mi je, Janet. Nisam te želio povrijediti.
Ali jest. Nepopravljivo.
Na putu do slamarice podigla mu je majicu i bacila mu je. Bilo je bolno
gledati gola prsa koja su joj prije samo nekoliko minuta pružila toliko
zadovoljstva. Navukao ju je bez riječi.
Ona legne na postelju, a on sjedne pokraj vatre naslonivši leđa na zid i
ispruživši noge ispred sebe. Janet nije namjeravala spavati.
Uvukla se ispod pokrivača i promatrala ga napola zaklopljenih očiju.
Prije nego što je sjeo, uzeo je mješinu i po velikom gutljaju koji je otpio
pretpostavila je da je u njoj viski.
Uz malo sreće, napit će se do besvijesti.
260
22. POGLAVLJE
Janet se trgne iz sna i zadrhti. Bože, ovdje je ledeno!

Ovdje. Zagleda se u sjenovitu tamu prepoznajući stare drvene zidove
štale. Odjednom su joj se svi događaji vratili u valu boli i razočaranja.
Kako je to mogao učiniti?
Opsuje ispod daha. Nije trebala zaspati. Hvala Bogu na hladnoći.
Žeravnik se sigurno ugasio...
Odjednom joj na pamet padne što to znači. Pogledom poleti prema
mjestu gdje se Ewen naslonio na zid. Sjedio je spuštene glave poput krpene
lutke. Nije mu morala vidjeti lice ispod svilenkastog vela guste, tamne kose da
bi znala kako je zaspao. Duboko zaspao. Bolje rečeno, onesvijestio se ako se
može suditi po bačenoj mješini viskija pokraj njega.
Nije mogla vjerovati. Savršeni vojnik zaspao je na dužnosti. Činilo se
potpuno neprikladnim za njega, da je zastala. Možda je netko ipak čuo njezine
molitve. Ali brzo se sjeti da ne treba previše razmišljati.
Pažljivo – vrlo pažljivo – ustane s improvizirane postelje. Srce joj je
udaralo sve vrijeme dok ga je promatrala tražeći znakove kretnji, ali nije trznuo
nijednim mišićem.
Duboko i neujednačeno udahne. Da ga iskuša, ustane manje pažljivo.
Svaki najtiši zvuk koji je proizvela odzvanjao joj je u ušima poput zvona, ali on
se nije micao.
Pobogu, koliko je popio? Je li dob...
Zaustavi se podsjećajući se da ne treba previše razmišljati.
Pogleda ga. Pogleda si u čizme. U torbu pokraj njega – torbu za koju je
znala da se u njoj nalaze ostale halje, novac i ostatak hrane. Pogleda u konja u
odjeljku na kraju štale.
Može li ona to?
Srce joj poskoči, a potom nastavi udarati. Da. Da, može. Barem vrijedi
pokušati. Ne može ostati s njim.
261
Nije znala koliko vremena ima, ali nadala se da joj je ostalo još nekoliko
sati prije zore. Na konju će je biti lakše pratiti – a nije sumnjala da će je pratiti
– ali dat će joj brzinu koju on neće moći postići pješice. Od njega je naučila i
nekoliko stvari koje bi mogle pomoći.
Proguta knedlu pomislivši na putovanje ispred sebe. Bit će dugo i opasno,
ali to nije ništa što već nije radila bezbroj puta. Zašto ju je onda obuzeo strah?
Zašto se odjednom uznemirila pomislivši kako će ga ostaviti?
Zato što se u prijašnjih nekoliko kratkih dana naviknula da je uz nju.
Možda nije željela njegovu zaštitu, ali počela ju je cijeniti, ako ne zbog toga što
je ovisila o njoj, onda barem jer se osjećala ugodnije.
Stegne je u srcu. Zašto mora toliko boljeti? Kako joj je mogao tako lagati?
Ne samo o zarukama nego i o povratku u Roxburgh. Znao je koliko joj je to
važno. Međutim, možda bi ga pokušala shvatiti unatoč izdaji – možda bi mu
pokušala oprostiti – da je voli.
Ali ne voli je – ili barem ne voli dovoljno. Prije bi je gledao kako se udaje
za drugog muškarca nego riskirao da bude poput oca. Najgori dio bio je što ga
razumije. Nije ga čak ni krivila. Ne uistinu. Ali također je znala da joj to nije
dovoljno dobro.
Suze joj poteku niz obraze. Proklet bio što joj je to učinio! Bila je sretna
sama dok joj nije uletio u život poput opsadne sprave. Zadovoljna životom koji
si je isplanirala.
Ljutito obriše suze predana da opet bude tako. Posao je trenutačno bila
jedina važna stvar. Bila je to jedina stvar koja joj je ostala. Bolje joj je samoj.
Nije li to oduvijek znala?
Ostavivši po strani svako suzdržavanje, Janet je donijela odluku. Trebalo
joj je samo nekoliko minuta da pokupi stvari. Izvodeći konja iz štale, pogleda
ga posljednji put. Suze su joj zamutile vid i otišla je ne okrećući se.
Netko je vikao na njega. Ewenova glava njihala se lijevo-desno. Prestani

me tresti.
– Ewene! Momče, probudi se!
Otvori oči. Trebao mu je trenutak da prepozna muškarca pred sobom.
Krupan. Sijede kose. Izmorena i borbom nagrđena lica. Robert Wallace.
262
U glavi mu se nalazila močvara, a misli su mu bile usporene.

I, Bože, bilo mu je vruće.
Zarežao je i vratio bi se spavati da ga Robert nije opet prodrmao. – Gdje
je djevojka?
To ga je brzo trgnulo. Izmaglica mu se raščistila iz glave. Janet. Pogledom
poleti prema slamarici. Praznoj slamarici.
Opsuje shvativši što se dogodilo. Zaspao je, a ona je pobjegla. Kako mu
se to, pobogu, moglo dogoditi? Dovraga, bio je na dužnosti! Inače nije tako
griješio.
Pokušao je ustati, ali nešto nije bilo u redu. Nije mogao kontrolirati
udove. Dovraga, slab je poput novorođenog ždrebeta.
– Što ti je, momče? – Robert upita pomažući mu. – Goriš poput požara,
a ovdje je hladno.
– Ne znam...
Ewenove riječi prekinuo je oštar bol kad se pokušao osloniti na
ozlijeđenu nogu.
– To je zbog noge. Vjerojatno je gore nego što si pokazao. – Robert se
zaustavi i zazove ženu. – Sjedni – zapovjedi mu. – Margaret će je pogledati.
Ewen odmahne glavom tražeći svoje stvari poput slijepca. – Ne mogu.
Moram poći za njom.
– Zašto bi otišla? – upita Robert.
Zato što je slijepa budala. – Da pobjegne od mene.
Ako joj se išta dogodi, nikad si neće oprostiti.
Posegne za mačem i zamalo se sruši. Bože, osjećao se užasno. Nije trebao
Helen da mu kaže kako mu je noga vrlo loše. Kako su se stvari tako brzo toliko
pogoršale? Mislio je da izgleda bolje, ali bilo je gore. Puno gore.
Stisne zube da izdrži bol i izmaglicu izazvanu vrućicom kako bi se
pripremio. Uspio je pokupiti većinu oklopa prije nego što se Margaret pojavila.
Njezin tih jecaj rekao mu je da sigurno izgleda lošije nego što se osjećao.
– Bolestan si! – reče.
263
Nije joj proturječio. Ali letimičan pogled na preostalu torbu rekao mu je

da će trebati nekoliko stvari. – Trebat će mi nešto hrane, pića i novca koliko
mi možete dati.
Janet je uzela sve. Opet opsuje. Kako je mogao biti tako nemaran? Znao
je da će pobjeći. Trebao je biti oprezniji. Trebao ju je svezati, dovraga. Trebao
je učiniti što god je potrebno da je zaštiti.
Trebao je učiniti što god je potrebno da ostane s njim.
Dovraga! Opet opsuje. Ni vrućica mu nije zatvorila oči pred istinom.
– Ne možeš nikamo ovakav – Margaret reče.
– Moram – Ewen reče stisnutih zuba boreći se protiv moćne sile koja ga
je pokušavala usporiti. Na njemu je. Jutarnje sunce već je sjalo punim sjajem. –
Možda je nema već nekoliko sati. – Nije mogao izgubiti tragove dok su još
svježi.
Pokupi torbu i krene prema drugoj strani štale. Noga mu se izvije i pao
bi na tlo da ga Robert nije uhvatio pod ruku. – Polako, momče.
– Konj – Ewen reče zanemarujući val mučnine koji se podizao u njemu.
– Samo mi pomozi doći do konja.
– Nema ga – Robert reče.
Opseg njegova neuspjeha bio je ponižavajući. Dok je trebao držati stražu,
išuljala se pokraj njega s prokletim konjem. – Morat ću ići pješice.
– U ovakvom stanju nećeš doći do idućeg sela – Margaret reče.
Nije uspio izaći ni iz štale. Tama se podigla poput usta ljutita zmaja i
progutala ga cijeloga.
Janet nije stala da se osvrne, očekujući da će Ewen dojuriti cestom iza

nje poput demona iz pakla. Ili možda točnije fantoma iz pakla.
Sjetila se kako je izgledao kad ga je prvi put vidjela. Imao je tamni kožnati
oklop istočkan čeličnim zakovicama, neobično istkan ogrtač oko sebe,
zatamnjenu kacigu preko nosa i mnoštvo oružja zataknuta za široka, mišićava
prsa. Stegne je u srcu. Ispostavilo se da se bojala s dobrim razlogom. Trebala se
okrenuti i pobjeći istoga trenutka kad ga je ugledala.
264
Međutim, ili nije dolazio po nju ili je skrivala tragove bolje nego što je
mislila. Sjetila se njegovih savjeta: čvrsto tlo, voda i rijeke kad je moguće,
kruženje, zbunjivanje, prikrivanje. Držala se ceste skrivajući tragove najbolje
što je mogla. Ali znala je da joj je najbolje oružje brzina tako da nije trošila
vrijeme na njihovo skrivanje.
Možda su varke upalile? Sjetivši se što je Ewen učinio kad ju je prvi put
vodio iz Rutherforda, Janet nije pratila njihove tragove istočno, nego je krenula
sjeverno prema Glasgowu nadajući se da će prikriti tragove u velikom gradu
prije nego što skrene istočno na glavnu cestu.
Ali, nažalost, Ewen je imao prednost znajući njezin cilj. Čak i da mu
uspije pobjeći na cesti, uskoro će je pronaći u Roxburghu. Osim ako ne smisli
način da kontaktira sa svojim izvorom u dvorcu, a da se ne vrati u Rutherford.
Unatoč onome što je rekla Ewenu, pomisao da opet obuče habit nije joj
se sviđala. Kako je došla u štalu samo u potkošulji – a kvalitetna podsuknja koju
joj je Mary pažljivo spremila ostala je u kući – Janet je bila prisiljena birati
između upadljive halje koja je išla preko nje ili tamnosmeđe vunene haljine
„obraćenice Eleanor“ Iako je odabrala potonje – bilo bi puno teže objasniti
zašto žena putuje sama u tako kvalitetnoj haljini – nije mogla staviti bijeli
škapular i veo. Umjesto toga, omotala se ogrtačem kao plaštem s kapuljačom –
onim koji je ostavila Margaret, a ne Ewenovim – i trudila se izbjeći ostale
putnike na cesti.
U ovo doba godine, za hladnih, mračnih dana dok se približavao Božić,
nije ih bilo puno. Znatiželju onih na koje je naišla zadovoljila je tvrdnjom da
je primalja koja putuje na rođenje prvoga djeteta svoje sestre u prvo selo ispred.
Nekoliko se puta nakratko pridružila drugim putnicima – uključujući
zemljoradnika i njegovu ženu koji su nosili perad na tržnicu u Glasgow i
staroga čovjeka koji putuje k sinu iz Lanarka – tražeći sigurnost i ugodu u
društvu većega broja ljudi. Ali kad bi pitanja postala previše osobna, morala se
odvojiti.
Češće je vrijeme provodila sama s mislima koje su se vraćale na Ewena
koliko god to pokušavala spriječiti. Neće uvijek biti tako strašno, uvjeravala se.
Ali, prvi put mogla je razumjeti jad koji je njezina sestra proživljavala u prvom
braku. Kako je to voljeti nekoga, a ne dobiti isto zauzvrat. Kako je to kad te
izda muškarac kojem si dala svoje srce.
265
Bilo je to dugo, teško putovanje. Teže nego što je trebalo biti, posebno u
usporedbi s onim prijašnjim. Uz to što je nisu progonili Englezi, prednost
držanja na glavnoj cesti bila je što je izbjegla brda koja su ona i Ewen bili
prisiljeni prelaziti. Nedostatak je, naravno, bio što je postojala šansa da naiđe
na englesku patrolu.
Dva duga dana, kroz Rutherglen, gdje je provela prvu noć, do Peeblesa,
gdje je provela drugu noć, Janet je uspjela izbjeći takvu opasnost. Treće noći,
međutim, kad se s trgovcem i njegovom ženom s kojima je putovala od
Innerleithena približila okolici Melrosea gdje je prvi put upoznala Ewena,
sudbina se opet uplela. Tucet vojnika pojavio se na cesti ispred nje.
Krv joj se sledi. Svaki nagon govorio joj je da pobjegne iako je znala da
bi to bilo smiješno. Nema razloga da pobjegne. Nije ništa skrivila.
Tjerala je zrak u pluća sporim, ujednačenim udisajima. Koliko je to puta
učinila prije? Previše da bi izbrojila. S obzirom na to koliko je vremena
provodila na cesti kao glasnica, nije bilo neobično naići na engleske vojnike.
Zašto je tako uznemirena?
Slijedeći ponašanje trgovca i njegove žene, pretvarala se da ne primjećuje
ništa neobično i nastavila svojim putem. Ako je par primijetio njezino kratko
oklijevanje, nisu to spomenuli. Međutim, trgovac, čovjek star dovoljno da joj
bude otac, zadržao je pogled na njezinu licu trenutak duže nego inače. Je li
primijetio kako joj je koža problijedjela ispod improvizirane kapuljače ogrtača?
Pogled joj padne na ruke. Shvativši da stišće uzde, prisilno opusti prste. Ali to
je sigurno primijetio.
Kako su im se približavali, trgovac je pomaknuo svoja kola u stranu kako
bi propustio vojnike. Janet je pratila par iskoristivši priliku da konja sakrije iza
njihovih gdje će, nadala se, biti manje uočljiva.
Pulsiranje srca u ušima postalo je glasnije kad su se približili moćni ratni
konji. Zemlja se počela tresti, što je, nadala se, prikrilo njezino drhtanje.
Trgovac podigne ruku u znak pozdrava kad je prošao prvi konj.
Srce joj je prestalo udarati. Nastavi, molila se. Nemoj stati.
Jedan... dvojica... trojica... su prošli. Srce joj iznova počne kucati. Sve će
biti u redu. Ali onda je udaranje stalo – ne njezina srca, nego kopita.
– Stoj – začuje grub engleski glas. – Ti. Kako se zoveš? Što radiš na cesti?
266
Nema razloga za paniku, uvjeravala se. Ništa neobično.

– Walter Hende, gospodine lorde. Ja sam trgovac na putu u Roxburgh
gdje moja žena i ja želimo otvoriti trgovinu.
– Kakvu trgovinu?
Trgovac pokaže prema svojim kolima. – Trgovinu tekstilom, gospodine
lorde. Imam najfiniju vunu u Edinburghu. Pogledajte ako želite.
Janet krišom pogleda vojnika. Želudac joj se okrene. Nije bio vojnik,
nego vitez, iako nije prepoznala grb sa šest ptica bez nogu odvojenih debelom
zlatnom trakom. Bio je zastrašujući muškarac, i to ne samo zbog teškog oklopa
i naoružanja. Bio je krupan – visok i širokih ramena – izražene četvrtaste
čeljusti i tamnih očiju jedva vidljivih ispod čelične kacige.
Pokaže prema mlađem muškarce pokraj sebe za kojeg je pretpostavila da
mu je štitonoša. Momak skoči s konja i približi se kolima. Podigavši nauljeni
kožnati prekrivač, kimne glavom. – Da, sir Thomase. Puna su tkanine.
Tada se dogodila katastrofa. Štitonoša je letimično pogledao u njezinu
smjeru. Došavši do kola, mogao joj je jasno vidjeti lice.
Uzdahne. – Milostiva Mary! Što vi radite ovdje?
Krv joj nestane iz lica. Oh, Bože, ovo se ne događa. Dečko je mislio da je
ona njezina sestra.
– Znaš li tu ženu, Johne? – sir Thomas upita.
Momak se namršti zureći u nju. Sigurno je vidio nešto zbog čega je
preispitivao svoj prvi dojam. – To sam ja, milostiva Mary, John Redmayne. Bio
sam prijatelj vašega sina na dvoru. Sjećate se, sreli smo se u dvorcu Bamburghu
prošle godine. Došao sam s lordom Cliffordom.
Sir Robert Clifford bio je jedan od Edwardovih glavnih zapovjednika u
borbi protiv Škota. Strah joj se zgrušao u trbuhu poput pokvarena mlijeka.
Nakon nekoliko trenutaka Janet napokon uspije progovoriti. – Bojim se
da ste me zamijenili s nekim.
Dečko je pogleda iskosa.
– Zakorači naprijed da te mogu vidjeti – vitez zapovjedi. – Ako nisi žena
kojom te moj štitonoša smatra, tko si onda?
267
– Kate, gospodine lorde – reče, tiho izgovorivši ime koje je dala i

trgovcu.
Vitez je pogleda ispod oka. – Spusti kapuljaču.
Postupila je kako je tražio nadajući se da ne pokazuje nevoljkost koju je
osjećala. U trenutku kada joj je ogrtač spao s glave, među vojnicima zavlada
muk. Zurili su u nju u šoku i nepogrešivom muževnom divljenju.
Osim štitonoše. Široko se osmjehne. – To jest ona. Milostiva Mary,
grofica od Atholla.
Momak očito nije čuo za prebjeg i drugi brak njezine sestre. Ali vitez
jest. Način na koji su mu tamne oči zasjale i usta se polako iskrivila u osmijeh
sledio joj je krv u žilama. – A što pobunjenica milostiva Mary radi u Melroseu?
Janet se usiljeno i stidljivo osmjehne. – Bojim se da je dečko pogriješio,
gospodine lorde. – Treptala je gledajući ga s, nadala se, dovoljnom količinom
nevinosti. Ali nešto joj je reklo da tog muškarca neće lako prevariti. – Ja sam...
– Naša kći, gospodine lorde.
Janet se prene nadajući se da ne izgleda iznenađeno kako se osjećala kad
je trgovac stao pokraj nje i uhvatio je za ruku.
Ewen se borio protiv uspavljujuće tame koja ga je željela povući ispod

površine. Ne možeš spavati. Pokušao je otvoriti oči, ali kapci su mu bili
preteški. Netko je stavio utege na njih.
Pokušaj. Imaš nešto za učiniti. Nije znao što mora učiniti, ali znao je da
je važno. Vrlo važno. Najvažnija stvar na svijetu.
Ustani. Moraš poći za njom.
Oh, Bože, Janet!
Slijepo je mlatarao rukama u tami pokušavajući sjesti. Međutim, nešto ga
je sprječavalo. Moćne, čelične ruke držale su ga za zapešća i gležnjeve i
prikovale ga za krevet.
Povikne previjajući se od bola i frustracije dok se pokušavao osloboditi.
Ali činilo se da se čelične ruke množe poput odvratnih paukova.
Moram ustati. Opasnost. Treba me. Oh, Bože, Janet... oprosti.
268
-... Zaveži ga. – Tih glas probio mu je rubove svijesti. Ženski glas.
Anđeoski glas. – ... Pogoršava se... Uhvati nogu.
– Ne! – povikne boreći se sa svime što je imao dok ga bol nije nadjačao,
a tama povukla ispod površine.
Ewen je opet sanjao i trčao kroz tamu tražeći nešto – nekoga.

Moram je pronaći...
Trgne se i otvori oči, brzo ih opet zatvorivši kad ga je svjetlost ubola
poput noža.
Zastenjao je okrećući se, iznenađen što je slobodno mogao pomaknuti
ruke.
– Budan je – začuje poznat glas.
Oh, Bože, Janet!
Opet otvori oči i ugleda lice koje ga je progonilo u snovima.
Ispruži ruku i pomiluje joj obraz. – Tu si – reče promuklim i slabim
glasom. Na sigurnom je. Janet je na sigurnom. – Bože, žao mi je.
Osmjehne se i on osjeti prvi nagovještaj da nešto nije u redu – mutni trn
koji je bockao rubove njegove svijesti.
– Kako se osjećaš? – upita.
Još se jedno lice pojavi pokraj nje, također poznato, ali namršteno.
Unatoč načinu na koji ga je muškarac gledao, Ewen je znao da mu iz nekog
razloga treba biti drago što ga vidi.
– Znam da si gotovo umro – reče muškarac. – Ali uskoro ćeš se opet naći
licem u lice sa smrću ako ne makneš proklete ruke s moje žene.
Sutherland, Ewen shvati. Živ je.
Makne ruku sa ženina lica. Maryna lica, ne Janetina.
Mary oštro pogleda muža. – Bio je u nesvijesti gotovo četiri dana... misliš
li da možeš svoju primitivnu mušku ljubomoru ostaviti po strani samo nekoliko
minuta?
Četiri dana?
269
Sutherland slegne ramenima ne ispričavajući se. – Ne ako će te tako

gledati. Dovraga, mislio sam da će te povući na sebe. Samo sam ga spašavao od
batina kad se oporavi.
Ewen nije bio toliko iznemogao da mu se ne može podsmjehnuti. – Prije
će se pakao smrznuti, Lede.
Mary glasno uzdahne. – Očito je mislio da sam sestra.
– Gdje je ona? – Ewen upita, istog se trenutka uznemirivši. – Gdje je
Janet?
Sutherland se uozbilji. – Mi smo se nadali da ćeš nam ti to reći.
– Hoćete reći da nije ovdje? – Osvrne se, iznenada shvativši da nema
pojma gdje se nalazi.
Maryje očito shvatila da je zbunjen. – Dunstaffnage.
Bruceovo sjedište u Argyllu, prije nekoliko godina osvojeno od
pobunjenika Johna MacDougalla, lorda od Lorna.
– Našli smo se nedugo nakon što si se onesvijestio kod Wallaceovih –
Sutherland reče. – Žao mi je što smo tebe i djevojku ostavili same, ali nismo
imali izbora. Kad su Englezi napali drugi put, nisam želio riskirati i odvesti ih
k vama. Sustigao sam MacKaya i MacLeana koji su pronašli Douglasa. Došli bi
ranije, ali Douglas je imao nekoliko problema koje smo morali riješiti. – Ewen
je pretpostavio da se radi o engleskim problemima. – Sutherland se smrkne. –
Bilo ti je jako loše. Mislili smo da se nećeš izvući. Svetac i Sokol odveli su te
Anđelu u zadnji čas.
Anđeo. Ona se brinula o njemu dok se budio u deliriju...
Ewen se užasnuto smrzne kad mu se vratio ostatak pamćenja. Gotovo ga
je bilo strah pogledati. Dovraga, bilo ga je strah pogledati. Duboko udahnuvši,
spusti pogled na prekrivač i opusti se tek kad je vidio izbočinu svojih nogu –
dvije izbočine.
– Sjećaš se? – Mary upita.
On kimne glavom.
– Imao si sreće zbog mjesta ozljede – reče Sutherland. – Anđeo je odlučio
da bi bilo opasnije odrezati ti nogu nego se boriti protiv gnojenja u kosti zbog
mjesta ozljede.
270
Ah krv mu nije sledila činjenica da je umalo izgubio nogu. – Zašto nitko

nije pošao za njom?
– Udarač i ja jesmo – Sutherland reče. – Vratili smo se jučer. Učinilo
nam se da smo joj ušli u trag sjeverno od Glasgowa, ali onda smo je izgubili.
– Glasgow? Zašto bi, dovraga, išla onamo? – Ali znao je prije nego što je
dovršio pitanje. Dovraga! Zapamtila je njegove lekcije.
Podigao se u sjedeći položaj i povratio bi da je imao što. Njihao se dok su
se mučnina i vrtoglavica borile da ga ponovno svladaju.
– Čekaj – Mary poviče pokušavajući ga polegnuti. – Što radiš? Ne možeš
ustati.
Ewen zaškrguće zubima. – Moram je pronaći. Za sve sam ja kriv.
Vrata se otvore i troje ljudi uleti u prostoriju. – Čuli smo glasove... –
Helen uzdahne, ali brzo je došla k sebi. Pogleda ga ispod oka. – Nismo te trebali
odvezati. – Oštrim pogledom prostrijeli muža koji se upravo pojavio pokraj nje.
Ali tek kad je treća osoba ušla u prostoriju, Ewenu se okrenuo želudac, a
boležljiv znoj skupio mu se na obrvama.
Robert Bruce, škotski kralj, usmjeri pogled oštar poput britve prema
njemu. – Gdje je Janet i zašto si ti kriv za sve?
271
23. POGLAVLJE
Samostan Rutherford, granice Škotske, 14. prosinca 1310.
Daj mi jedan dobar razlog da te ovaj tren ne bacim u tamnicu! – kralj je

zahtijevao.
– Zato što me trebate da pronađem Janet i pobrinem se da je na sigurnom
– Ewen odgovori.
Ali nije mogao ni to. Pet prokletih dana! Pet je dana tumarao područjem
prevrćući svaki kamen – svaki list – tražeći je bez uspjeha Janet se pokazala
boljom učenicom nego što je mislio, primjenjujući vještine koje ju je naučio
protiv njega.
Ovo mu je bio zadnji trag – dovraga, bio mu je to jedini trag. Kako se
približavao blagdan sv. Drostana, vratio se u samostan u Rutherfordu nadajući
se da će doći tamo iz kojeg god razloga trebala.
Ali s položaja u drveću nekoliko desetaka metara od ulaza u samostan,
jedva je mogao raspoznati lica redovnica koje su prolazile. Stisne šake uz
bokove boreći se za strpljenje koje je izgubio danima prije. – Ne vidim ništa.
Idem unutra.
MacLean stane ispred njega. – Nećeš joj pomoći ako te uhvate. Sjeti se
što je rekao kralj: ostani skriven, promatraj i ne miješaj se ako nije potrebno.
Mislim da nije potrebno prekopati svaku crkvu između Roxburgha i Berwicka.
– Ili terorizirati trgovce koji imaju nesreću da prodaju ušećerene orahe
– Sutherland podmuklo dometne iza njega.
Ewen napravi grimasu. Bila je to pogreška. Ali prokleti ga je trgovac
izazivao, a Ewenu je prekipjelo od njegova pametovanja. Prije nego što se
snašao, ruka mu je bila na čovjekovu vratu i držao ga je pribijenog uz drveni
zid trgovine. Nije bilo iznenađujuće što je muškarac počeo odgovarati na
Ewenova pitanja puno pristojnije. Možda je bilo neukusno, ali učinkovito.
– Ovo mi je zadnja prilika – reče kroz stisnute zube. – Neću riskirati da
promakne. Skloni mi se s puta.
272
– Malo razmisli, Lovče – reče MacLean.

Ali Ewenu je ponestalo razuma. Obiđe MacLeana – umjesto da ga gurne
u stranu kao što je došao u iskušenje – ali još ga jedan od njegove braće, ili,
bolje rečeno, prijašnje braće, zaustavi.
– Ne ideš unutra – reče MacKay.
– Naravno da idem – reče Ewen napetih mišića spremnih na borbu koja
čeka MacKaya ako mu se ne makne s puta. Preko ramena drugog muškarca
primijetio je kako još jedna šačica redovnica napušta samostan. Ali nijedna od
njih nije bila redovnica koju je želio.
– Što, dovraga, planiraš učiniti? – MacKay ga upita. – Samo ušetati tako
odjeven? Redovnice će te pogledati i pobjeći vrišteći. Izgledaš divlje i
neobuzdano poput vuka. – Odmahne glavom. – Mogao bi pokušati odspavati
nekoliko sati ili pojesti nešto što ne dolazi iz mješine. Noga ti ni približno nije
zarasla i nećeš pomoći djevojci ako se srušiš i umreš. Počinjem misliti da je
Helen bila u pravu. Trebali smo te ostaviti zavezanog.
Čak i znajući da govori istinu, Ewena nije bilo briga. Proveo je život
pokušavajući izbjeći usporedbe s ocem, ali trenutačno je bio jednako lud i
izbezumljen kao Divlji Fynlay. – Osim ako nećeš obući halju i dopustiti mi da
ti se obraćam s „majko“, moj san i prehrambene navike te se ne tiču. Nemam
prokletog vremena za ovo!
MacLean je pretpostavio da misli na kraljevo nadolazeće putovanje u
Selkirk na mirovne pregovore. – Neće nas biti samo nekoliko dana. Pregovori
neće trajati dugo. Bruce će zahtijevati da ga se prizna kao kralja, Edwardovi
ulizice odbit će i svi ćemo se razići. Ako se djevojka ne vrati do tada, možemo
pokušati ponovno.
Iako će se pregovori održati pod svetim primirjem, Poglavar je želio da
budu dio pratnje. Trebali bi poći sutra kako bi sustigli ostale prije nego što dođu
u Selkirk.
Ewen čvrsto stisne usta, ali nije rekao ništa. Nije objasnio da ne ide u
Selkirk i da više nije dio Čuvara Visočja.
Sutherland ga obiđe i stane pokraj zeta. Prijekorno pogleda Ewena. –
Zašto imam osjećaj da nam nešto ne govoriš? O čemu si zapravo razgovarao s
kraljem?
273
Razgovor s kraljem odvio se upravo kako je Ewen očekivao. Kad su svi

napustili prostoriji, objasnio je što se dogodilo. Bruce bi mu zabio nož u trbuh
– ili možda malo niže – da Ewen nije ležao na leđima, nenaoružan i iscrpljen
vrućicom. Umjesto toga, ostvarile su mu se najgore noćne more. Kralj mu je
oduzeo zemlju, nagradu i mjesto u Čuvarima, a uzeo bi mu i slobodu da ga
Ewen nije uvjerio da mu dopusti pronaći Janet kako bi bio siguran da nije u
opasnosti.
A trebalo ga je dugo uvjeravati. Kralj je namjeravao popustiti Janetinoj
prosudbi: ako misli da je važno, nije želio učiniti ništa što bi ugrozilo doušnika
ili informacije koje bi im kontakt mogao proslijediti. Bez obzira na to koliko ga
je Ewen pritiskao, kralj nije želio otkriti identitet doušnika – rekao je samo da
je u pitanju netko u Roxburghu tko je dobro povezan s Edwardovim
narednicima. Što je Ewen mislio, tko im je prenosio sve najnovije informacije
i omogućio Čuvarima Visočja planiranje napada?
Ewen je ostao zaprepašten. Janet je odgovorna za to? Podcijenio je
njezinu važnost i znao je to. Dugovao joj je ispriku – jednu od mnogih – ako ga
ikada bude htjela saslušati.
Ali spoznaja koliko je Janet duboko umiješana u sve to samo ga je još više
zabrinula. Dovraga, to nije bila zabrinutost, nego otupljujući, zastrašujući,
ledeni strah. Ulozi bi bili još veći kad bi Englezi otkrili njezinu ulogu.
Imao je jednako povjerenje u nju kao i Bruce, ali Ewenovo povjerenje
zaslijepilo je nešto što Bruceovo nije. Tek kad je Ewen izgubio sve, jasno je
mogao vidjeti ono što prije nije zbog dužnosti i odanosti. Osjećaj koji mu je
gorio u prsima i rasparao mu srce može biti samo jedna stvar. Ništa drugo ne
bi moglo u njemu izazvati takav strah i jad. Volio ju je. A uzeo je njezinu ljubav
i bacio joj je u lice.
Imat ćeš mene.
Njezine su ga riječi proždirale. Kako je mogao pomisliti da to nije
dovoljno? Ona mu je sve. Bez nje, ništa drugo nije važno.
Prvi put u životu, Ewen je oca gledao ne sa sramom ili bijesom, nego s
divljenjem. Učinio je ono što Ewen nije mogao: imao je hrabrosti riskirati sve
i boriti se za ženu koju voli.
A tko zna gdje je sada žena koju Ewen voli jer je bio prevelika budala da
bi učinio što god je potrebno da je zadrži. Kad je pomislio kako ju je odbio
274
nakon što su vodili ljubav, kako joj je rekao da će je odvesti natrag i predati
drugom muškarcu...
Nije ni čudo što je pobjegla. Proveo bi ostatak života nadoknađujući joj
to kad bi mu dopustila.
Ali što ako ne dobije priliku objasniti joj? Što ako joj se nešto dogodi i ne
bude joj mogao reći koliko je voli?
Mora je pronaći, dovraga. Prekopat će svaki samostan s obje strane
granice ako bude morao.
Opasnost je napokon natjerala Brucea da popusti – ali samo donekle.
Zbog toga je Ewen imao ulogu promatrača. Što se tiče ostalog, Čuvari će uskoro
doznati.
– To je između Brucea i mene – reče Sutherlandu.
– Janet mi je sada sestra – reče Sutherland dok mu se ozloglašena narav
iskrila u očima. – Ako si je na neki način obeščastio...
Ewen stisne usta. Sutherland će morati stati u red. – Zaribao sam. Ali
pokušavam to ispraviti. – Zaustavi se ometen kad je još jedna redovnica izašla
iz samostana. Ali čak i iz daljine mogao je vidjeti da to nije ona. Morao se barem
približiti. Nestrpljivo okrene leđa Sutherlandu. – Neću sada razgovarati o
ovome. Čim je nađemo, odgovorit ću ti na sva prokleta pitanja. A sad mi se
sklonite s jebenog puta ako me nećete pokušati zaustaviti.
Izazov je bio upućen svoj trojici muškaraca koji su mu stajali na putu.
Međusobno su se pogledali i zacijelo prepoznali odlučnost u njegovu pogledu
– ili ih je možda uvjerio divlji, bezumni izraz na rubu ludila.
MacLean odmahne glavom i uzdahne, prvi se sklonivši. – Bolje ti je da
znaš što radiš.
Ewen nije imao pojma, ali morao je nešto učiniti. Nije mogao stajati tamo
više ni minute.
Pomno je pregledavao područje ispred sebe dok se kretao kroz drveće.
Rijeka je zavijala istočno od samostana. Odatle će moći bolje vidjeti dvorište.
Mogao bi ostaviti oklop i pretvarati se da je ribič...
Odjednom se zaustavi. Pogled mu se vrati na nešto preko čega je isprva
samo preletio.
275
– Što je? – MacLean šapne iza njega.

– Momak – Ewen reče. – Onaj što sjedi na kamenju pokraj rijeke.
– Što s njim? – MacKay upita.
– Već sam ga vidio. – Nešto ga je bockalo u zatiljku. – Prvi put kad sam
bio ovdje i prije nekoliko dana.
Sutherland se namršti. – Zašto bi mjesni dječak koji peca bio sumnjiv?
– Ne bi – Ewen odgovori. – Ako to radi. Ali pogledaj, nije ni zabacio
udicu u vodu... na rubu obale je. ..i ne promatra ribe. – Promatrao je vrata
samostana baš kao što bi i Ewen, iako manje očito.
– Što misliš da radi? – MacLean upita.
– Ne znam, ali namjeravam doznati.
Ewen je motrio ulaz i dječaka ostatak popodneva. Svaki put kad bi
redovnica izašla, momak joj je proučavao lice jednako usredotočeno kao i
Ewen. Dječak nijednom nije provjerio štap pokraj sebe. Ili je najgori ribolovac
ikad ili čeka nekoga. Ali koga?
Možda je to bila slučajnost, ali Ewen se uznemirio. Vraški uznemirio. I
nije mislio da je slučajnost.
Sumnje su mu se potvrdile malo poslije kad su se vrata samostana
zatvorila do jutra, a momak je napustio položaj. Bilo je lako slijediti ga, ali
svakim korak Ewenovo je srce poskakivalo malo brže.
Momak se nije uputio u obližnju kuću, nego u Roxburgh. Točnije,
krenuo je prema dvorcu.
Ewen nije morao pratiti momka kroz ulaz dvorca. S položaja na vrhu
obližnjega brda mogao je nevjerojatno jasno vidjeti ravno u dvor. Čak i prije
nego što se dečko približio građevini, Ewen je pretpostavio kamo ide. Dovraga,
kapelica!
Krv mu se sledi u žilama prisjetivši se Janetina sukoba s dvorskim
svećenikom na tržnici.
Ako je svećenik poslao nekoga da motri samostan, Ewen je znao što to
znači. Fratar pronađen na cesti za Berwick propjevao je prije nego što su ga
ubili. Janetin je identitet ugrožen. Zbog toga su ih nekoliko tjedana prije
Englezi slijedili iz samostana tako lako.
276
To je također značilo da Ewen nije jedini koji je lovi i ako je ne pronađe

prvi, ostvarit će se opasnost koje se bojao.
Zahvaljujući trgovcu i njegovoj ženi, Janet je mogla uspostaviti kontakt

s izvorom bez vraćanja u Rutherford, naći mjesto za spavanje i uzeti novi
identitet.
Veo i škapular ostali su skriveni u torbi. U njihovu domaćinstvu nosila
je lanenu kapu i postala mladom članicom obrtnika i trgovaca koji su se sjatili
u gradove. U visoko uređenom feudalnom društvu, trgovci su bili negdje ispod
plemstva, a iznad ostalih – poput svećenstva. Kao kći trgovca uživala je istu
slobodu koju je imala kao redovnica te je neprimjetno mogla hodati uokolo.
Janet nije znala što je potaknulo trgovca da je prisvoji kao kćer, ali spasio
ju je iz vrlo teške i vjerojatno po život opasne situacije. Iz nje se vjerojatno ne
bi mogla izvući riječima.
Čak i uz podršku trgovca, sir Thomas bio je sumnjičav. Tek kad je
trgovčeva žena, Alice, prišla naprijed kako bi je ukorila jer očijuka sa zgodnim
vitezom, a uskoro će biti zaručena za drugog muškarca, a Janet briznula u plač
jecajući da se ne želi udati za muškarca dovoljno starog da joj bude otac,
štitonoša je priznao da se možda prevario, a sir Thomas dopustio im je nastaviti.
Uistinu se činilo kao da što prije želi izbjeći obiteljsku dramu i Janetin pogled
koji je tražio pomoć.
Ali srce joj nije prestalo udarati čak ni danima nakon što su sigurno stigli
u Roxburgh. Zahvalila se Hendeovima na svemu što su učinili i osjetila
olakšanje kad nisu postavili nijedno pitanje, nego joj jednostavno ponudili
smještaj koliko god joj bude potrebno.
Janet im je uzvratila dobrotu pomažući im postaviti trgovinu u prizemlju
zgrade na glavnoj ulici u kojoj su se također nalazili pozamanterija, trgovac
vinom i zlatar.
Kad razmisli, susret s vojnicima pokraj Melrosea pokazao se neočekivano
korisnim. Dobila je točno što je trebala: način da stupi u kontakt s doušnikom
u dvorcu koji joj je omogućavao da izbjegne mjesta gdje je bila prije. Zapamtila
je Ewenove lekcije: ni na koji način nije željela povezati obraćenicu Eleanor ili
sestru Gennu s Kate, kćeri trgovca vunom.
277
Prve subote nakon povratka, kad su dame iz dvorca počele obilaziti

štandove na tržnici, Janet je bila spremna. Brzi „slučajni“ sudar, promrmljana
isprika i znakovit pogled bili su sve što je potrebno. Janet je odlučila polako
krenuti prema Hendeovoj trgovini kako bi bila sigurna da je doušnik može
vidjeti kako ulazi unutra.
Janetina grižnja savjesti za bilo kakvu potencijalnu opasnost u koju je
možda dovela Hendeove ostajući s njima malo se smirila nakon velikog uspjeha
koji je par doživio pošto je skupina plemića i plemkinja iz dvorca ušla u
trgovinu i proglasila njihovu vunu „najboljom u Roxburghu“ Hendeovi su
uskoro dobivali više narudžbi nego što su mogli ispuniti, uključujući i od samog
upravitelja dvorca Roxburgha, sir Henryja de Beaumonta.
Tijekom jednog od tih posjeta, Janet je uspjela obaviti kratak razgovor s
doušnicom dok joj je pokazivala povoj od fine tkanine boje rubina.
– Mogu li vam kako pomoći, milostiva? – reče, trudeći se zvučati nevino
ako ih tko prisluškuje.
Žena odmahne glavom. – Ne još, bojim se. Ali dolazi puno važnih slavlja
i sigurna sam da ću uskoro pronaći neki razlog da kupim ovu predivnu vunu.
– Osmjehne se. – U dvorcu je vrlo uzbudljivo jer dolazi Božić.
Janet je bez muke shvatila poruku: još ništa, ali definitivno se kuha nešto
veliko. – Da, milostiva. Uzbuđenje je u zraku čak i u selu. Sutra ću prvi put
nazočiti gozbi u čast sv. Drostana. Čujem da slavlje zna biti uistinu veliko.
– Da, sutra će biti gozba i u dvorcu – dama odgovori.
U tom trenutku dođe druga dama i prekine ih. Skupina je otišla ubrzo
nakon toga, ali ne prije nego što joj je doušnica obećala da će se vidjeti na
subotnjoj tržnici za nekoliko dana.
Razočarana što još nema o čemu izvijestiti i što će joj se boravak u
Roxburghu produžiti za barem nekoliko dana, Janet se trudila stalno raditi.
Težak posao odvraćao joj je misli od slomljena srca i mučna razgovora
koji će morati obaviti s Robertom kad se napokon vrati u Visočje. Koliko god
joj se pomisao na ponovno oblačenje habita – ovaj put istinski – nije sviđala,
još joj se manje sviđao dogovoreni brak.
Pobogu, Walter Stewart? Plemenite krvi ili ne, neće se udati za dečka
kojem su tek počeli rasti brkovi. Nije mogla podnijeti pomisao da će biti s
njim... intimno.
278
Većinu vremena Janet je uspijevala misli držati podalje od strasti koju joj
je Ewen one večeri pokazao u štali – od onoga kako se osjećala, koliko je
nevjerojatno bilo osjetiti ga u sebi, kako su je obuzele neodoljive emocije – ali
sad su otišle tamo.
Nikada to više neće dati drugom muškarcu. Znala je to svakim vlaknom
svoga bića i iz dubine krvavog, razderanog srca iskidanog na komadiće.
Međutim, Janet očito nije skrivala povrijeđenost vješto kao što je mislila.
– Gozba će ti dobro doći – Alice Hende ustrajala je nakon što su se tog
jutra vratili s mise u čast sv. Drostana. Znalački je odmjeravala Janet. – Tko god
da jest, nije vrijedan tolikog mučenja.
Znajući koliko je Alice oštroumna, Janet to nije pokušala poreći. Ali nije
ni željela razgovarati o tome. Osjećaji su joj bili još previše svježi. – Draga si,
ali mislim da je najbolje da ostanem ovdje. Ti i majstor Walter idite gledati
pantomimičare. Možete mi sve ispričati.
Alice stavi ruke na široke bokove. – Ne.
Janet trepne. – Ne?
– Ne. Ideš na gozbu, zabavit ćeš se i ne želim više čuti ni riječ.
Krupna i bezizražajna lica, trgovčeva žena sličila je svakoj strogoj dadilji
koju je Janet ikad imala. Alice je rodila pet kćeri i sve su udane pa nije bilo
izgovora ili objašnjenja koje nije čula. Janet je znala da bi je mogla nagovarati i
preklinjati od jutra do sutra, ali Alice Hende neće popustiti.
Osjećaji joj ispune srce. Zašto su joj tvrdoglavost i dominantnost postali
tako dragi?
Janet kimne sa suzama u očima. Znala je priznati kad je pobijeđena.
Istini za volju, kasnije te večeri bila je zahvalna na inzistiranju Alice
Hende. Prvi put nakon dosta dana – tjedana? – Janet se smijala i nakon dugo
godina plesala.
Glavna ulica blistala je od veselja i svjetlosti. Namještena je pozornica za
izvedbu pantomimičara, veliki drveni stolovi bili su krcati hranom i pićem, a
svirači su bili zaduženi za ples.
279
Alice je ustrajala da Janet obuče kvalitetnu haljinu koju joj je Mary dala
i starija joj je žena namjestila frizuru pod malom protkanom kapom iz koje su
joj valovite zlatne kovrče padale niz leđa.
Janet nije nedostajalo plesača i dok se vrtjela obasjana bakljama rumenih
obraza i uzdišući od umora, opet se osjećala kao djevojka. Lijepa i živa i, na
trenutak, bezbrižna.
Nije ni primijetila koliko je pozornosti privlačila.
Na trenutak se iskrala u pivnicu kako bi otišla na zahod – koji nije bio
ništa više od rupe u zidu s drvenim sjedalom preko septičke jame – kad joj je
figura sakrivena ispod kapuljače stala na put nakon što je izašla iz zgrade.
Srce joj stane. Ali trebalo joj je samo nekoliko sekundi da na svjetlosti
prepozna vitku, plaštem ogrnutu figuru. Bože, to je bila njezina doušnica!
Janet se odmah osvrne oko sebe tražeći mjesto da pobjegne iz gužve i
uleti u usku uličicu pokraj pivnice. U njoj je bilo tamnije i šanse da će ih netko
vidjeti bile su manje.
Srce joj je udaralo znajući da se dogodilo nešto važno kad se doušnica
tako pojavila.
– Bojala sam se da te neću moći pronaći – dama reče. Svjetlost baklji nije
dopirala u uličicu i lice joj je bilo skriveno ispod tamne sjene plašta s
kapuljačom, ali Janet je po glasu znala da se smije. – Priznajem da te isprva
nisam prepoznala. Lijepa, nasmiješena trgovčeva kći daleko je od talijanske
redovnice.
Janet je bilo drago što druga žena ne može vidjeti kako se zarumenjela.
– Riskirala si puno došavši ovamo.
– Morala sam. Ovo ne može čekati. – Pružila je Janet preklopljen komad
pergamenta koji je ona brzo ugurala u torbicu oko struka. – Moraš mu to
odnijeti iz ovih stopa. Možda je već prekasno. Sve je dogovoreno za preksutra.
Moraš ga pronaći prije nego što sutra dođe do Selkirka.
Janet je bila samo glasnica. Obično nije znala informacije koje prenosi pa
je shvatila da mora biti ozbiljno kad joj žena to govori. – Selkirk?
– Da, za mirovne pregovore. – Žena uhvati Janet za ruku i privuče je
bliže. Janet je mogla vidjeti kako joj panika svjetluca u velikim očima. – To je
zamka. Englezi planiraju zatočiti Brucea.
280
Nije tamo. Dovraga, bio je siguran da će biti.

Moram se vratiti do blagdana sv. Drostana, rekla je.
Gdje je onda, dovraga? Nije u samostanu. Nije ni u bolnici. Ewen je
ostavio Sutherlanda da motri samostan i slijedio skupinu redovnica koje su
nakon jutarnjih molitvi krenule prema samostanu. Bez obzira na zapovijedi,
njegova uloga promatrača prestala je prošle noći u trenutku kad je shvatio da
je svećenik poslao nekoga da je nadzire. Praveći se da je putnik na cesti, ispitao
je svaku osobu: gubavca, redovnicu, putnika, bolesne ili nemoćne – čak i
skupinu djevojaka koje su iz dvorca došle dati milostinju povodom blagdana.
Ali nije bila tamo.
Ponestajalo mu je vremena. Ponestajalo mu je ideja. Nikada se nije
osjećao tako prokleto bespomoćnim, tako izgubljenim. Jedini put kad je uistinu
morao pronaći nekoga, vještine su ga iznevjerile.
Još gore, nije mogao pobjeći osjećaju da je nekako trebao znati. Kako mu
je moglo promaknuti da je netko promatra? Trebao je znati da im vojnici iz
Douglasa ne bi mogli tako brzo ući u trag. Krivio ju je zbog nepažnje, a njemu
su promaknuli znakovi.
Već je pao mrak kad je napustio bolnicu kako bi se pridružio Sutherlandu
kod samostana. MacLean i MacKay otišli su noć prije nakon što su obavili neki
posao, i to ne bez svađe.
– Kralju se to neće svidjeti – rekao je MacLean. – Naredio je da se svi
vratimo sutra. Ni ne znaš je li tamo. Možeš se vratiti do sutra navečer ako
požuriš.
Ewen stisne usta. Svim je srcem želio da nije tamo, nego negdje daleko i
na sigurnom. Ali znao je Janet. Ako misli da je nešto važno, ništa je neće
zadržati. – Tu je – reče bezizražajno. – Jebe mi se za naredbe. – Partner mu
podigne obrvu, ali Ewen ga je ignorirao.
– Vas trojica idite i vratite se kad budete mogli. Ja je neću ostaviti.
MacKayje izgledao sumnjičavo. – Jesi li siguran da znaš što radiš? Ako si
u krivu, kralj neće biti sretan.
Kralj nije bio sretan ni sad. I Ewen nije bio u krivu. – Bi li ti ostavio svoju
ženu?
MacKay nije rekao ništa.
281
– Istoga trena – MacLean reče jasno.

Ewen ga pogleda s gađenjem. – Neću je ostaviti.
Nitko od muškaraca nije istaknuo očito: nije mu žena, a vjerojatno nikad
neće ni biti.
Na kraju su MacKay i MacLean odjahali kako bi se pridružili ostalima i
izvijestili kralja o svemu što se dogodilo. Sutherland je ustrajao da ostane s
Ewenom. – Ako odem i nešto joj se dogodi, žena mi nikad neće oprostiti.
Mislim da ću riskirati s Bruceom.
Poznavajući Mary, to je vjerojatno bila pametna odluka. Ali Ewenu je
bilo drago na dodatnom maču – i dodatnom paru očiju.
Zazviždao je obznanjujući Sutherlandu da se približava. Najnoviji član
Čuvara Visočja, čovjek koji bi se mogao uklopiti bilo gdje i koji je preuzeo
opasan posao rada s barutom nakon smrti jednoga od njihove braće, odgovorio
je hukanjem prije nego što je s drveta skočio pred njega.
– Ima li novosti? – Ewen upita.
– Nema. – Upraviteljica samostana zaključala je prije otprilike jednoga
sata. Po tvom tonu pretpostavljam da ni ti nisi imao puno sreće.
Ewen potišteno odmahne glavom. – Je li se momak pojavio?
Bijeli odbljesak pojavio se na mjesečini kad se Sutherland nacerio. –
Nakon jučer? Mislim da se ovom mjestu ne bi približio ni na kilometar čak i da
mu ne plaćaš da ga se kloni. – Osmjehne se. – Nisam znao da imamo toliko
obožavatelja među redovima engleskih špijuna.
– Dečko nije znao kojeg vraga radi.
Prošlu noć prije nego što su MacKay i MacLean otišli, čekali su da
momak napusti dvorac, slijedili ga i okružili u šumi. Ponekad su imali koristi
od svoje fantomske reputacije. Dečko od vjerojatno šesnaest ili sedamnaest
godina isprva je bio prestravljen. Izlanuo je što radi za svećenika gotovo prije
nego što su završili s pitanjem.
Duže od mjesec dana zarađivao je novčić dnevno motreći novu
redovnicu u samostanu i odmah javljajući svećeniku ako je ikamo otišla ili
nešto učinila. Dječak nije razumio zašto i dalje motri kad je redovnica dva
tjedna ranije otišla s muškarcem, ali bilo mu je drago što dobiva novac dok je
god svećenik spreman plaćati.
282
Zaprepastilo ga je kad je saznao da špijunira za Engleze. – Nisam izdajnik

– ustrajao je. – Ja sam Škot.
Momak je bio toliko uvrijeđen i posramljen da je Sutherland bio u pravu
– Ewen mu vjerojatno nije morao platiti. Međutim, smatrao je najboljim da se
pobrine da se dečko ne predomisli.
Zapovjedili su mu da se kloni samostana, ali da nastavi izvještavati
svećenika svaku noć kao i prije. Nakon toga trebao se naći s njima i dobit će
šiling – vjerojatno više nego što mu je cijela obitelj zarađivala u tjedan dana.
Kad je postalo jasno da mu ne žele nauditi, momak se ponašao kao da se
nalazi u prisutnosti polubogova, obasipajući ih pitanjima dok nisu bili prisiljeni
otjerati ga. – Možete li se uistinu pojaviti iz magle? Jesu li vam mačevi stvarno
iskovani u Valhali? Imate li glave ispod maski ili vam demonske oči sjaje iz
praznine? Kamo idete kad nestanete?
– Možda smo pronašli potencijalnog novaka? – Sutherland reče.
Ewen bi se nasmijao da se nije sjetio kako će im uskoro biti potreban. –
Nikad ne znaš.
– Što sad?
– Idemo natrag u Roxburgh i čekat ćemo mladićev izvještaj.
– I onda?
Ewen je vraški želio znati. Ponestalo mu je tragova. Nije shvaćao koliko
se pouzdao u današnji dan. Međutim, jedna je stvar bila sigurna: neće odustati
dok je ne pronađe
★★★
Janet je zaprepašteno u nevjerici zurila u doušnicu. Englezi namjeravaju

uhvatiti Roberta u Selkirku unatoč zaštiti mirovnih pregovora? To se protivi
svakom pojmu časti. Bilo je to kršenje koda između vojnika u ratu – dugom
tradicijom, pregovori su postali sveto tlo pod okriljem mira. – Jesi li sigurna?
– Ne bih ovako riskirala da nisam. Sve piše tu – reče doušnica misleći na
pergament. – Imala sam sreće što sam to doznala danas. Slavlje mi je omogućilo
283
da se iskradem iz dvorca. Međutim, moram se vratiti prije nego što itko

primijeti da me nema. Možeš li mu to dostaviti na vrijeme?
Janetin um već je bio prepun stvari koje mora obaviti. Odmah će se
pripremiti za polazak i ostati dovoljno dugo da se pozdravi s Hendeima, pokupi
stvari i, uz malo sreće, nabavi konja. Gozba će joj biti od koristi. – Mogu.
Jedva je izgovorila riječi prije nego što su začuli korake i glasove.
– Kamo je otišla? – muškarac upita ljutito.
Janet osjeti nalet zabrinutosti, ali uvjerila se da nema razloga za brigu.
Vjerojatno je traži idući plesni partner.
Dvije se žene pogledaju u tami. – Idi – Janet reče. – Netko dolazi.
Žena kimne glavom. – Sretno – šapne i, na Janetino iznenađenje, nagne
se kako bi je kratko zagrlila prije nego što je krenula.
Ali žena je jedva napravila nekoliko koraka prije nego što je nastala
katastrofa. – Ovdje! – muškarac poviče. – Za njom! Ne dajte joj da pobjegne.
Muškarac dotrči do njih – krupan muškarac. Janet nije imala vremena
razmišljati. Postupila je nagonski, a to je značilo da je prvo zaštitila drugu ženu.
Čim je muškarac počeo trčati za njom, stala mu je na put.
Namjeravala mu je podmetnuti nogu i skloniti se s puta, ali nije upalilo
kako je planirala. Njezina mu se haljina zaplela oko noge i uspio ju je zgrabiti.
Zajedno su pali na tlo.
Udarac joj je izbio zrak iz pluća, ali brzo je došla k sebi i odmah skočila
na noge. Nažalost, veliki je mulac također ustao. Bio je još viši od Ewena iako
nije mirisao tako lijepo. Taj je muškarac smrdio kao da je cio dan radio sa
svinjama.
Istrgnula bi se, ali ruke su mu bile poput velikih, mesnatih okova. – Što
želite od mene? Pustite me!
Iznenađujuće, pustio ju je. Sigurno se prenuo od ozbiljnosti njezina glasa.
Muškarac je bio krupan, seljačkoga bezizražajna lica neupadljivih crta i vrata
koji mu je izgledao nagurano u ramena. Ako je bilo moguće izgledati glupo, on
je obavljao dobar posao.
Janet se malo opusti. Ne bi trebalo biti preteško izvući se riječima. – Kako
se usuđujete napasti me tako! Pogledajte što ste učinili. – Podigne haljinu. –
284
Poderali ste mi haljinu. Imate li pojma koliko to košta? Budite sigurni da ću

vam poslati račun za popravak.
Zakoračio je korak ili dva unatrag, a ona se trudila ne smijati se. – Nisam
mislio...
Nije mu dopustila da završi, nego je oštro nastavila. – Je li vam posao
napadati nevine žene u mračnim uličicama?
– Ne, rečeno mi je... On mi je rekao...
Pogleda prema ulici, a Janet se osvrne prema muškarcu koji se
približavao. On je izdao zapovijed.
Bio je udaljen otprilike pet metara i gledao je ravno u nju. – To jeste vi –
reče. – Mislio sam da jeste, ali nisam bio siguran. Daleko ste od Italije, sestro
Genna.
Boja joj nestane s lica. Oh, Bože, svećenik s tržnice! Ipak se neće izvući
iz ovoga.
Ali mogla je učiniti jednu stvar. Prije nego što je veliki mulac došao k
sebi i ponovno je uhvatio, potrčala je.
285
24. POGLAVLJE
Za njom! – svećenik poviče. – Straža! Ne dopustite joj da pobjegne.

Janet je jurila niz uličicu brzo koliko su je noge nosile. Samo se nakratko
osvrnula i srce joj je skočilo u grlo. Na ulazu u uličicu iza nje u sjeni se nalazilo
nekoliko osoba. Šest vojnika, možda više. Bili su bliže nego što je mislila.
Malo ju je utješilo što joj se doušnica vjerojatno izvukla, ali to je brzo
prigušila spoznaja onoga što je na kocki. Ako se ne izvuče, ako ne dođe do
Brucea na vrijeme, sve bi moglo biti gotovo.
Znajući da ima samo nekoliko minuta da nestane iz sela prije nego što
zatvore ceste, skrene iza prvog ugla i pojuri niz još jednu mračnu uličicu.
Mogla ih je čuti kako je progone, ali nije razmišljala o tome. Pluća su je
boljela i noge su joj postajale slabije, ali nije usporavala. Bila je usredotočena na
izlazak iz sela. Ako dođe do šume, postoji šansa.
Ali raširili su se iza nje. Zatvarali je.
Treba joj konj. No, to će morati pričekati. Kad bi samo uspjela doći do
Rutherforda, mogla bi nešto pronaći.
I možda...
Stegne je u srcu i znala je da to nije od nedostatka zraka u plućima. Nije
imala razloga misliti da će biti ondje, ali ako je Ewen krenuo za njom,
Rutherford je mjesto gdje bi ga mogla pronaći. Pronaći ću te. Vratile su joj se
njegove riječi dok su ih progonili.
– Ide prema šumi!
Želudac joj se okrene čuvši konja i jahača odmah iza sebe.
Ali gotovo je tamo. Trenutak poslije uskočila je u mrkli mrak. Tama ju
je progutala poput grobnice. Figurativne, nadala se.
Znajući da će drveće usporiti konje, ispunila ju je nova energija i potrčala
je kroz grmlje i paprat razmičući grane s puta kad ih je mogla vidjeti i ne
primjećujući ogrebotine na koži kad nije.
286
Zvukovi iza nje počeli su iščezavati. Nastavila je u istome smjeru moleći

se da je pravi, ali tama i drveće dezorijentirali su je.
Nakon nekoliko minuta morala je stati. Sagnula se i gutala zrak kao da je
gladna. Možda je mogla hodati danima, ali dvadeset minuta trčanja punom
brzinom iscrpilo joj je svu energiju.
Međutim, morala je nastaviti.
Sporije, ali i dalje trčeći, probijala se kroz drveće. Zbog oblaka se nije
mogla ravnati po zvijezdama. Kretala se nagonski i tražila bilo kakav znak
nečega poznatog. Između Roxburgha i Rutherforda bilo je manje od osam
kilometara, a većina puta između njih vodila je kroz šumu. Cesta je bila
sjeverno od mjesta na kojem se nadala da se nalazi.
Zvukovi su potpuno prestali. Ali nije si dopuštala da se opusti znajući da
šuma može upiti zvuk učinkovito kao i svjetlost.
Zato ga nije čula dok nije bilo prekasno.
Muškarac je zgrabi otraga i pritisne joj ruke uz tijelo. Kožnata rukavica
bila joj je na ustima prije nego što je uspjela vrisnuti. Divljački, ali uzaludno
mlatarala je nogama u zraku. – Imam je! – poviče.
Nešto nije u redu. Ewenov nemir počeo je rasti prije otprilike jednoga
sata. Momak kasni.
– Već je trebao stići – reče.
– Možda kasni zbog slavlja? – Sutherland predloži. – Ako se može suditi
po onim vatrama, slavlje je poprilično veliko.
Sa svojega položaja na brežuljku mogli su vidjeti glavna vrata i dvorište
dvorca. Dvorac Roxburgh nalazio se na rubu maloga poluotoka pokraj ušća
Teviota u Tweed. Selo se nalazilo iza i bilo je gotovo skriveno, ali mogli su
vidjeti odbljeske vatre.
Inače bi u ovo doba vrata dvorca bila zatvorena, ali zbog slavlja ljudi su
slobodno ulazili i izlazili.
– Idem unutra – reče Ewen.
-Jesi li lud? Dvorac Roxburgh jedan je od najbolje utvrđenih dvoraca na
granici. Tamo se trenutačno nalazi najmanje petsto engleskih vojnika koji
287
čekaju nastavak rata, a jedan od glavnih ciljeva im je ubiti članove Bruceove

slavne tajne vojske. A ti ćeš samo ušetati unutra bez plana i nadati se da te neće
primijetiti?
Ewen zaškrguće zubima. – Da. Zasigurno neću samo stajati ovdje. A ovo
bi zbog slavlja mogla biti najbolja prilika da uđem. I imam plan. Ukrast ću
odjeću jednoga od vojnika koji slave.
– To je plan? To je prokleto samoubojstvo.
– Ako joj je kontakt u dvorcu, Janet bi upravo mogla biti tamo. Gozba
je savršena prilika.
– To je vraški puno rizika.
– To je sve što trenutačno imam. Osim ako imaš bolju ideju – ljutito ga
izazove.
Sutherland čvrsto stisne čeljust. Zurio je u njega jedan dugi trenutak. –
Idem s tobom.
Ewen odmahne glavom. – Trebam te ovdje vani. Ako nešto pođe po zlu,
možda ćeš morati iskoristiti barut da im odvratiš pozornost.
Sutherland opsuje. – Volio bih da je Zmija ovdje.
Ewen mu nije mogao proturječiti. Lachlan MacRuairi posjedovao je
jedinstvenu sposobnost da se uvuče i nestane iz gotovo svakoga mjesta. Ali
trenutačno bi Ewen bio zahvalan na bilo kojem od braće – ili bivše braće. Ako
se nešto dogodi, dva mača protiv petsto nisu ohrabrujući izgledi.
Dovraga, bilo je teško vjerovati da više neće biti dio toga. Borba u tom
timu bila je najveća stvar koju je ikad učinio. A ti ljudi...
Bili su mu najbliži prijatelji koje je ikada imao. Bili su mu poput braće.
Ostaviti sve to iza sebe bit će teže nego što je želio priznati.
On i Sutherland upravo su završili s razradom detalja njegova plana kad
je Sutherland uočio kretanje uz brdo. – Toliko o oprezu – Sutherland reče
podrugljivo. – Momak se baš i ne trudi sakriti nestrpljenje da dođe ovamo.
Ewenov puls poskoči kad se momak približio dovoljno da mu vidi lice. –
To nije samo nestrpljenje... nešto nije u redu.
288
Dečkove oči bile su razrogačene dok se penjao preko ruba brda. – Žao...
kasnim... milostiva... – uzdisao je i jedva izgovarao riječi između velikih
udisaja.
Ewen ga zgrabi za ramena i prisilno ga uspravi na spomen ,,milostive“. –
Što je s milostivom? Jesi li je vidio?
Dečko je tako razrogačio oči da je Ewen mislio da će mu iskočiti. Ustima
je izgovarao riječi, ali zvukovi nisu izlazili van.
– Smiri se – Sutherland reče pokraj Ewena. – Plašiš ga.
Dovraga. Ewen ga pusti i pokuša kontrolirati ton iako je želio urlati iz
svega glasa. – Što se dogodilo?
Momak ga je oprezno promatrao, još uvijek pokušavajući doći do zraka.
Napokon izgovori riječi od kojih je Ewenu proključala svaka kap krvi u žilama.
– S-svećenik... pronašao je damu.
Janet se borila svom snagom koju je imala, ali vojnik to nije ni

primjećivao dok ju je vukao kroz šumu. Cesta je bila bliže nego što je mislila.
Nakon pedesetak metara izašli su iz drveća i gurnuo ju je naprijed dovoljnom
silom da padne na koljena. Podigne pogled i nađe se okružena muškarcima na
konjima. Uz svećenika i mulca koji ju je ranije uhvatio, prebrojila je šest
vojnika.
Ali nijedan nije izgledao opasnije od svećenika. U zlokobnu pogledu
zaključanom na njoj nije bilo ništa crkveno. – Jesi li se istrčala, draga?
Janet osjeti navalu panike, ali je priguši. Morala je nešto smisliti. Neće se
predati bez borbe. Nekoliko različitih objašnjenja prođe joj kroz misli, ali nije
imala vremena sve ih ocijeniti. Odabrala je prvu stvar koja joj je pala na pamet:
pretvarala se da ne zna tko je on. – Vi ste svećenik? – upita podižući se na noge.
– Hvala Bogu! Mislila sam da ste s onim muškarcem koji me napao. – Pokazala
je na mulca.
Svećenik uz podsmijeh odmahne glavom. – Možeš zaboraviti igrice,
draga. Znam tko si. Tvoj prijatelj fratar bio je vrlo uslužan... uz malo
nagovaranja, naravno. – Blag osmijeh poslao joj je trnce niz kralježnicu . Jadni
Thom. – Znam za tvoju transformaciju iz talijanske redovnice u obraćenicu
Eleanor. Posumnjao sam da pomažeš uzurpatoru slati poruke, ali zamisli koliko
289
sam se iznenadio i razveselio kad si nas odvela ravno do njegove tajne vojske.
Silno me zanimaju imena muškaraca s kojima si putovala.
– Ne znam o čemu govorite – ustrajala je. – Sigurno ste me pomiješali s
nekim.
Pogleda je ispod oka. Vojnici joj se približe na konjima i morala se boriti
protiv neodoljive potrebe da se pokuša provući između njih i pobjeći. Nagon
za bijegom pred opasnošću koja se približavala bio je iskonski.
– Misliš li da će me zavarati to što si skinula veo i obukla lijepu haljinu?
– svećenik je upita. – Trebao mi je trenutak kad sam te vidio kako plešeš, ali ne
zaboravljam lica. Posebno ona lijepa poput tvoga. Prava šteta. Takva ljepota
propada.
Janet se nije svidjelo kako zvuči. Nije znala što reći. Kao da joj je jezik
bio zapetljan u ustima. On nije vitez ni štitonoša, a ona nije imala trgovca i
njegovu ženu da joj priskoče u pomoć. Nije imala nikoga da joj priskoči u
pomoć. Bože, što bi dala za Ewena i njegove prijatelje.
Sve što je imala bila je pamet – koja ju je očigledno iznevjerila – i bodež.
Morat će čekati pravi trenutak da pokuša pobjeći, što očito nije bilo sad s
obzirom na sve muškarce koji su je okružili.
Okušala je sreću s vojnicima. – Čini se da je došlo do nesporazuma – reče
jednom od njih. – Možda bi bilo najbolje da se vratimo u grad...
Svećenik joj nije dopustio da završi. – Nema nesporazuma. Što si radila
sa ženom u uličici? I tko je ona?
– Žena? – Janet ponovi hineći zbunjenost. – Oh, mislite na prosjakinju?
– Grlite li obično prosjakinje? – svećenik upita sa zlobnim sjajem u
očima.
Janet je proklinjala svoju pogrešku; zaboravila je na zagrljaj. – I ja sam
bila iznenađena, oče. Ali bila je vrlo zahvalna na novčiću koji sam joj dala.
– Ne bih rekao, Genna ili Eleanor ili kako se već zovete. Ali ne
zabrinjava me vaš identitet. – Očito joj mrtvi fratar nije znao pravo ime jer bi
svećenika to vjerojatno vrlo zanimalo. – Sumnjali smo da netko prenosi
informacije iz dvorca, a ti ćeš nam reći tko je to. Ali sve u svoje vrijeme. – Janet
se nije svidio blag osmijeh na njegovu licu kad se okrenuo prema vojniku koji
ju je uhvatio.
290
– Pretraži je.
Od njegovih joj riječi trnci prođu kralježnicom. Znala je da im neće
trebati dugo da pronađu pergament u torbici oko struka. A ako ga pronađu...
Nije željela razmišljati o tome. Na kocki nije bio samo njezin život, nego
i život doušnice, kralja i budućnost same Škotske. Ako sad uhvate Brucea, sve
će propasti. Tko bi drugi bio dovoljno hrabar da se suprotstavi najmoćnijem
kraljevstvu kršćanskoga svijeta? Kralj Edward stavio bi još jednu marionetu na
prijestolje ili ga uzeo za sebe.
Nije mogla dopustiti da ga pronađu; morala je pobjeći.
Prošlo je vrijeme za razgovor. Posegne za nožem, ali nije bila dovoljno
brza. Vojnik joj zgrabi ruke i okrene je prema sebi.
– Pusti me! – Uspjela je istrgnuti jednu ruku i ogrepsti ga po licu. Jedan
od noktiju zapeo mu je za obraz, ali to ga je samo razljutilo.
Prvi ga je put ugledala na svjetlosti baklje i gotovo poželjela da je mrak.
Nije bio iznimno visok poput muškarca koji ju je uhvatio u uličici, nedostatak
u visini nadoknadio je širinom i masom. Bio je širok poput hrasta, zbijen i jak.
Ispod ruba kacige mogla je vidjeti samo zgnječeni, iskrivljeni nos koji je
izgledao kao da nije izravnan nakon što ga je netko udario, gusta, tamna brada
pokrivala mu je donju polovicu lica i dobar dio vrata, a prodorne tamne oči
bijesno su zurile u nju.
– Kujo! – Rukom je uhvati za zapešće i stisne tako čvrsto da je mislila
kako će joj slomiti kost. Pustio ju je dovoljno dugo da je šakom udari u čeljust.
Glava joj se trzne unatrag i završiti od bola i šoka zbog udarca. Opet je
udari, ovaj put stražnjom stranom dlana po obrazu. Krv joj poteče niz lice, dok
su joj suze navirale na oči. Ali još se odupirala. Nasrnula je divljački – nagonski
– ali s lakoćom je blokirao njezine udarce. Udarao ju je iznova i iznova dok ne
postane pokorna. Čeljust... obraz... njezina rebra. Glava joj je klonula; bol je bio
prejak. Iz petnih se žila trudila ostati na nogama.
– Dosta – reče jedan od vojnika s jasnim gađenjem u glasu. Očito nisu
svi vojnici nasilnici koji uživaju tukući žene. – Provjerimo prvo ima li išta.
Nasilni vojnik opet je okrene držeći joj oba zapešća jednom čvrstom
rukom dok joj je drugom grubo grabio po tijelu očito uživajući.
– Torbica – svećenik reče nestrpljivo. – Daj mi torbicu.
291
Vrisnula je i zadnji put žestoko pokušala zaštititi pismo, ali otkinuo joj je
kožnati pojas sa struka i bacio ga svećeniku.
Pogledom zamućenim krvlju i suzama promatrala je kako svećenik vadi
pergament iz kožnate torbice. Sjaj pobjede pojavi mu se u pogledu kad mu je
jedan od vojnika podigao baklju iznad glave kako bi pročitao što piše.
Ponovno je preklopio prokleti dokaz i spremio ga u halju. – Vidim da
sam bio u pravu što se tiče tebe i djevojke. Mislim da će s ovim lord de
Beaumont moći otkriti izvor curenja informacija. Iako to neće biti ni upola
zabavno kao što bi bilo gledati kako Randolph izvlači informacije iz tebe.
Posebno je nadaren za to.
Utrnulo od batina, njezino modro i pretučeno tijelo još se uvijek
uspijevalo naježiti. Mućenje! Oh, Bože, daj mi snage. Iako je bila svjesna
opasnosti od samoga početka – i znala je da bi se tako nešto moglo dogoditi –
nadala se da to nikad neće doživjeti.
Svećenik joj je sigurno pročitao strah u očima jer se nasmijao. – Mrzim
mu kvariti zabavu. – Pogleda Randolpha. – Vidi što možeš doznati. Ako ti ne
kaže što je pitaš, ubij je.
Janetino srce skoči u grlo. – Čekajte. Ne možete to učiniti. Vi ste Božji
čovjek.
– A ti si izdajnica. Čovjek kojeg nazivaš kraljem je ubojica i papa ga je
ekskomunicirao. Bog nema milosti za pobunjenike.
Janet se okrene prema vojniku koji je ranije stao u njezinu obranu. –
Molim vas.
Međutim, hladno se okrenuo zanemarujući njezinu jadnu molbu.
Kavalirstvo je nestalo s otkrićem pisma.
Trenutak poslije, svećenik, njegov grubi podanik i ostali vojnici
udaljavali su se, ostavivši je s mučiteljem i krvnikom.
– Nemoj da potraje predugo – svećenik reče preko ramena prije nego što
su nestali iz vidokruga.
Nasilni vojnik počne je vući natrag u šumu. Janetino srce udaralo joj je u
rebra – vjerojatno slomljena rebra – i svaki instinkt govorio je da iskoristi ono
malo preostale snage i bori se. Ali morala je biti strpljiva i čekati savršenu
292
priliku. Imat će samo jednu priliku da ga iznenadi. Zbog toga je opustila mišiće
i objesila se poput krpene lutke.
Kad su došli do male čistine, naglo je baci na tlo. Pogledala je kako se
nadvio nad nju i pokušala prigušiti paniku koja joj se dizala u grlu.
Želudac joj se okrenuo.
Posegne ispod grudnog oklopa i počne odvezivati hlače. – Ne miči se,
glupa kučko. Nikad nisam nekoga jebao dok mi ne kaže što želim čuti, ali opet,
nikad nisam ispitivao nekoga lijepog kao ti. Ili lijepog kao što si bila. Lice ti
trenutačno ne izgleda baš dobro. – Nasmijao se.
Janet se pokušala isključiti. Pokušala je ne slušati što govori dok se
usredotočila na ruku koju je polako spuštala prema čizmi.
Još nekoliko centimetara...
Uzdahne kad je stao iznad nje. Zdrobio bi joj noge stopalom da nije
reagirala i razdvojila ih. Ali ne znajući, raširivši joj noge zapravo joj je
pomogao. Njezina je ruka pronašla metu.
Rukom je zgrabila dršku noža kad je kleknuo na tlo ispred nje.
Na mjesečini je mogla vidjeti samo hladan sjaj njegova osmijeha. – Nećeš
li se opirati? Tako je puno zabavnije.
Srce joj je stajalo u grlu. Držala je dah i čekala savršen trenutak.
Podignuo je grudni oklop. Pogledom poletio prema istaknutom komadu
mesa i naježi se od grozote.
Vido je njenu reakciju. – Da, golem je, zar ne. – Spustio je pogled i
omotao ruku oko sebe čvrsto se gladeći.
Tada je napala.
Izvukla je nož iz korica i zabila mu ga u nogu.
Vrisnuo je od šoka i bola. Razrogači oči i rukama je uhvati za vrat
stišćući…….
Vrištala je dok joj nije ponestalo zraka.
Ewen je zapamtio što mu je dečko rekao – da je svećenik uočio damu u
selu i poslao po vojnike iz dvorca da je uhite, ali djevojka je pobjegla prije nego
293
što ju je uspio uhvatiti – i uspio joj ući u trag na mjestu gdje su je konji pratili
do šume.
Ostavivši dečka da pazi na cestu, on i Sutherland pratili su tragove kroz
šumu. Kako je bio mrak, nije imao izbora nego upaliti baklju.
Došao je do mjesta gdje se još jedan par tragova pojavio s ceste i oblije ga
hladan znoj. Nekoliko metara dalje potvrdio je strahove: tko god ju je slijedio,
uhvatio ju je. Tek je počeo slijediti tragove gdje ju je muškarac vukao kad je
začuo zvuk od kojeg mu je stalo srce: ženski vrisak.
Nije oklijevao. Čak i nakon što ga je Sutherland upozorio da bude
oprezan, zaletio se kroz drveće. Zvuk je bio blizu. Mučenički blizu. Molio se
kao nikada prije u životu. Molim te da stignem na vrijeme. Nemoj da bude
prekasno. Samo još nekoliko sekundi...
Izletio je na čistinu podignuta mača. Kad je vidio kako se sitna osoba bori
ustati ispod tijela krupna muškarca, sve je u njemu naizgled zastalo.
Spusti ruku. – Janet?
Ona pogleda u njega, a on bolno uzdahne. Emocije su bile tako žestoke i
intenzivne da se zanjihao. Želudac mu se okrenuo. Osjetio je nešto takvo samo
jednom prije, nakon svoje prve borbe kad mu je pozlilo od silne krvi. Ali to
nije bilo ništa s prizorom premlaćene i krvave voljene žene.
– Ewene? – reče tiho. – Pronašao si me.
Zanjihala se, a on je poletio prema njoj uhvativši je. Srce mu je udaralo
tako jako da nije mogao disati. Držao ju je u naručju poput slomljene ptice.
Koljena su mu klecala od pomisli kako ju je umalo izgubio. – Oh, Bože, jesi li
dobro? Što se dogodilo?
Prislonila mu je glavu na prsa i zgrabila ga držeći se čvrsto poput
preplašena mačeta. Ali tijelo muškarca pod njezinim nogama govorilo mu je da
to mače ima srce lavice. Bila je pretučena, ali ne i pobijeđena, i osjetio je kako
se nalet ponosa probija kroz emocije od kojih mu se okretao želudac.
Poljubio ju je u glavu uživajući u svilenkastoj teksturi njezine kose i
mirisu zumbula koji ga je podsjećao na dom. Ona jest njegov dom. Kako to nije
znao? – Sad je sve u redu – promrmljao je tješeći je. – Imam te. Sve će biti u
redu. Obećavam.
294
Sutherland se pojavi iza njih i opsuje kad joj je vidio lice obasjano
bakljom. Činilo se da je to prekinulo trans koji ih je obuzeo.
Podigne pogled prema njemu s iznenadnom namjerom na premlaćenom
i krvavom licu. – Moraš ih uhvatiti prije nego što stignu u dvorac.
– Koga? – upita.
Prije nego što je uspjela odgovoriti, oštar zvižduk probije se kroz noć. On
i Sutherland razmijene poglede. Sutherland odgovori i trenutak poslije imali
su društvo.
Janet je bila u šoku. Još je uvijek mogla osjetiti kako joj muškarčeve ruke
stišću vrat. Mislila je da će je ubiti. I bi da ga nožem nije ubola u savršeno
mjesto. Prije nego što je uspio završiti s njom, srušio se na nju, a krv mu je još
tekla iz tijela.
Ewen se usred noćne more pojavio izgledajući kao anđeo iz snova.
Trebao joj je trenutak da shvati kako je uistinu ondje.
Pronašao ju je. Držao ju je i nikad ga nije željela pustiti.
Ali onda se sjetila svećenika. Moraju ga pronaći prije nego što stigne u
dvorac. Život njezine doušnice je na kocki.
Njezino je objašnjenje, međutim, prekinuto dolaskom još trojice fantoma
s kacigama preko nosa. U normalnim okolnostima možda bi osjetila trunku
straha čak i znajući da su prijatelji, ali Ewen ju je držao.
– Čuli smo vrisak – reče jedan muškarac objašnjavajući. Magnus,
shvatila je prepoznavši mu glas.
Kad se okrenula i maknula s Ewenovih prsa kako bi ga pogledala, krupni
gorštak opsuje.
Zagrize usnu osjetivši krv i shvati da joj lice vjerojatno izgleda loše kao
što se i osjeća.
– Što se dogodilo, djevojko? – upita nježnijim glasom nego ikada prije.
Sigurno izgleda jako loše. – Nemam vremena objašnjavati. Skupina od
pet vojnika sa svećenikom i još jednim čovjekom putuje natrag prema dvorcu.
Morate ih uhvatiti prije nego što stignu. Imaju pismo namijenjeno Bruceu.
Pismo zbog kojeg bi netko u dvorcu mogao dobiti smrtnu kaznu. – Osjetila je
295
kako se jedan od ljudi pokraj Magnusa miče i nagonski se vratila u sigurnost

Ewenova zagrljaja. Čak je i ispod zatamnjene kacige izgledao zlobnije od
ostalih.
– Odbij, Zmijo – reče Ewen iza nje. – Što ti je, dovraga?
Ratnik ga je ignorirao zureći u nju – najjezovitijim pogledom koji je
vidjela. – Kad su krenuli?
– Prije nekoliko minuta – Janet se pokušala prisjetiti. – Možda pet?
– Ja ću otići – reče muškarac kojeg je Ewen nazvao Zmijom.
Janet se okrene prema Ewenu. – Moraš ići i ti. Moraš se pobrinuti da ih
pronađu i da nitko ne pobjegne.
Ewen čvrsto stisne čeljust izgledajući popustljivo poput kamenog zida. –
Ne ostavljam te.
– Molim te – reče. – Moraš to učiniti za mene. Preklinjem te.
Očima joj je pretraživao pogled. – Nemoj to tražiti od mene.
Ozlijeđena si. Isuse, Janet, prekrivena si krvlju, a tvoje lice... – Glas mu
pukne. Oči su mu se na mjesečini gotovo caklile od suza.
Uspjela se nesigurno osmjehnuti iako je boljelo. – Lice će mi zarasti, a
krv nije moja. – Barem većina nije bila. – Ali moram pronaći Roberta što prije
i ne mogu to učiniti ako ne budem sigurna da je osoba u dvorcu živa.
– Zmija će se pobrinuti za to – reče Ewen. Ali sigurno joj je nešto
pročitao na licu. – To ti je toliko važno?
Ona kimne glavom. – Mirovni pregovori u Selkirku su zamka. Englezi
namjeravaju prekinuti primirje.
Više od jednoga muškarca opsuje čuvši njezine vijesti. – Jesi li sigurna? –
Ewen upita. – Prekidanje primirja na mirovnim pregovorima previše je čak i
za uobičajenu englesku podmuklost.
Ona kimne glavom. – Sigurna sam. Dokaz je u tom pismu.
Zlokobni muškarac prikladna imena Zmija prekine je. – Moramo krenuti
ako ih želimo stići prije nego što dođu do dvorca. To nije tako daleko.
Ipak, Ewen je oklijevao. Nije ju želio ostaviti.
296
Stegne je u srcu. – Sve će biti u redu – reče tiho. – Čuvat će me zet. Hoćeš
li, sir Kennethe?
Maryn muž osmjehne se i zakorači naprijed. – Kao vlastitu ženu,
milostiva.
Sir Kenneth ispruži ruku i Ewen je nevoljko pusti. – Držim te za riječ,
Lede – reče bijesno.
Ewen, Zmija i muškarac za kojeg je mislila da je MacLean krenuli su, ali
Magnus ih zaustavi. – Bàs roimh Gèill. – Smrt prije predaje, prevela je. – I,
Lovče. – Ewen se okrene prema njemu. – Požuri natrag. Mislim da si nam nešto
zaboravio reći.
Ewen se smrkne – Bože, kako joj je to promaklo! – i kimne. Pogledavši
je posljednji put kao da imaju nedovršena posla, trojica muškaraca odjašu.
Janet ga je sebično željela zvati natrag. Željela je njegovu snagu oko sebe.
Željela je prisloniti glavu na njegova prsa, sklupčati se u loptu i dopustiti mu
da učini da sve nestane.
Ali oboje su imali posla.
Kad sve završi...
Prvi put otkad ga je one noći ostavila u štali, Janet se nadala.
297
25. POGLAVLJE
Dvorac Dunstaffnage, Lorn, Škotsko visočje, Badnjak 1310.
Janet je sjedila na škrinji ispred kreveta. Služavka je upravo završila s

pletenjem njezine kose u zlatnu pletenicu kad je netko pokucao na vrata.
Pozvala je osobu unutra i sestra blizanka, Mary, ušla je u sobu. Pogledi
im se sretnu. Mary odmahne glavom odgovarajući na neizgovoreno pitanje, a
Janet se snuždi.
Neobična komunikacija bez riječi koju je kao dijete dijelila sa sestrom
vratila se samo nekoliko sati nakon što su se ponovno sjedinile. Opet biti uz
sestru...
Osjećaji su joj ispunili prsa. Janet nije shvaćala koliko joj je zapravo
nedostajala blizanka dok Mary nije uletjela u sobu kamo su je odveli nakon
dolaska kako bi je pregledala milostiva Helen, Magnusova žena. Pogledale su
se i briznule u plač. Prošlo je puno vremena prije nego što je Helen uspjela
nastaviti liječiti Janetino lice, rebra i slomljenu kost zapešća.
Janet još nije mogla vjerovati da joj je sestra oprostila. Zapravo, ako joj se
može vjerovati, Mary je nikad nije krivila. Nije shvaćala koliko joj sestrin
oprost znači. Osjećala se kao da joj je pao kamen sa srca. Na Janetino
iznenađenje, razgovor o onome što se dogodilo te noći – o eksploziji, smrti
članova klana MacRuairi i Cailinovoj pogibiji, o Janetinu nestanku – bio je
neobično katarzičan.
Ostatak će života oplakivati i kajati se zbog smrti te večeri, ali bila je
spremna završiti s tim.
Unatoč sreći što vidi sestru, stegnulo ju je u prsima od razočaranja kad je
Mary odmahnula glavom. – Nema mu traga?
Bila je to više molba nego pitanje. Nedugo nakon što je Janet uspješno
presrela kralja samo nekoliko kilometara ispred Selkirka i upozorila ga na
izdajništvo koje ga čeka, Zmija – sad je znala da je to pseudonim Lachlana
MacRuairija – i Eoin MacLean pridružili su im se. Uspješno su obavili zadatak.
298
Vratili su pismo za kralja i pobrinuli se za sigurnost njihove doušnice.

Međutim, Ewen se s njima rastao u Roxburghu ne želeći im reći kamo ide. Dao
im je poruku za nju – da će se vratiti čim bude mogao – ali nakon više od tjedan
dana, Janet je počela gubiti nadu.
Nije razumjela. Kad ju je pronašao u šumi, kad ju je primio u naručje,
kad ju je pogledao u oči s tako nježnim, gorkim emocijama, mislila je da se
predomislio. Da je shvatio kako mu je stalo do nje i da se namjerava boriti za
njih.
Ali gdje je? Zašto nije došao po nju? Je li se što dogodilo?
Mučilo ju je kad je doznala za njegovu nogu i kako je zamalo umro. Nije
mogla vjerovati da je njegovu vrućicu zamijenila opijenošću i ostavila ga dok
je bio toliko bolestan.
Mary opet odmahne glavom. – Kenneth je razgovarao s kraljem, ali nitko
ne zna gdje je. Čak ni Robert.
Janet napravi grimasu i tržne se zaboravivši na svoje ozljede. Iako je
Helen rekla da će zarasti s vrlo malo ožiljaka koji će je podsjećati na muke koje
je proživjela, posjekotine i modrice još su bile svježe.
Ali Robert, tema koja je izazvala njezinu reakciju, još uvijek nije bila
riješena. Nije razgovarala s njim otkad mu je s ostalima prenijela vijesti o
engleskoj izdaji. Bio je zahvalan i bijesan zbog onoga što joj se dogodilo, ali još
su morali razgovarati o Ewenu i o njezinoj budućnosti.
– Ne mogu vjerovati da su mu samo dopustili da ode dok se još nije
oporavio – reče Janet rukama prtljajući po haljini. – Što ako leži negdje vani...
– Dečki su rekli da je dobro – Mary ju je uvjeravala. – I Bellu je naljutio
Lachlan kad je doznala. Ali Lachlan je istaknuo da nije „prokleta dadilja“ i da
je Ewen ustrajao.
– Zar Ewen nikome nije rekao da ga je kralj izbacio iz Čuvara? – upita.
Mary joj je rekla da je Bruceova tajna vojska – ili fantomi, kako ih je
nazivala – među muškarcima poznata kao Čuvari Visočja. Iako Janet nije znala
identitet svih ratnika, imala je određene pretpostavke. Da je kralj Edward
pametan, počeo bi tražiti svakoga gorštaka višega od metar i osamdeset
centimetara građenog poput stijene, neobično zgodna lica.
299
– Ne – Mary odgovori – ali čim su doznali, muškarci su nagovorili kralja

da ponovno promisli.
Znajući koliko Robert može biti tvrdoglav, Janet upita: – Kako su to
uspjeli?
Mary slegne ramenima. – Ne znam, ali što god su mu rekli, moralo je
zvučati uvjerljivo.
– To je smiješno. – Janet odmahne rukom i ustane. Krenula je prema
vratima.
Mary je pogleda s ruba kreveta na kojem je sjedila. – Kamo ideš?
– Idem vidjeti što Robert smatra ispravnim.
Čak i ako je Ewen ne želi, neće zbog nje izgubiti sve.
Godine nisu mazile Roberta Brucea. Silno se promijenio od onog

zgodnog mladog viteza koji je zarobio srce Janetine najstarije sestre Isabelle.
Još je uvijek bio zgodan, ali izgledao je starije od trideset šest godina. Rat,
teškoće na koje je naišao nakon katastrofalnog poraza u bitki kod Methvena i
skora propast nakon toga uzeli su danak u obliku dubokih crta urezanih na
njegovu licu. Ali, najviše se promijenio njegov izraz. Društveni, vedri i otmjeni
vitez zauvijek je nestao, a zamijenio ga je ozbiljni i zastrašujući kralj ratnik
iskovan u borbi.
Sjedeći mu preko puta u privatnom solaru nakon što su njegovi ljudi
otišli na njezin zahtjev, Janet osjeti peckanje neočekivanoga straha. Možda ga
vidi kao Roberta, ali čovjek ispred nje nesumnjivo je bio kralj. Međutim,
zabrinutost u smrknutim očima s kojima se susrela ohrabrila ju je.
– Osjećaš li se bolje? Je li ti Helen sve riješila? Rekao sam joj da trebaš
dobiti što poželiš.
Namjeravala ga je držati za riječ. – Osjećam se puno bolje, Vaše
Veličanstvo. Helen se brinula za mene kao da sam joj sestra. Ah moram vas
pitati jednu stvar.
Osmjehne se s olakšanjem. – Što god da je, tvoje je. Dužnik sam ti, Janet.
Znam kroz što si prošla da bi mi dostavila onu poruku i čuo sam kako si zaštitila
našu doušnicu u dvorcu skočivši ispred muškarca u uličici.
300
Pogledi im se sretnu i Janet je mogla vidjeti koliko je iskreno zahvalan.

Doušnica mu je bila važna; zato joj je isprva i povjerovao. Ali pitala se koliko
je detalja čuo o onome što se dogodilo u Berwicku. Netko je morao razgovarati
s njezinom doušnicom.
– Još ne mogu vjerovati da su Englezi planirali izdaju tijekom mirovnih
pregovora – nastavi. – I Gloucester i Cornwall dali su mi svoju riječ. Očekivao
bih to od Gavestona, ali ne od de Monthermerova sina.
Grof od Cornwalla, Piers Gaveston, bio je Edwardov miljenik. Grof od
Gloucestera, Gilbert de Clare, bio je kraljev snažan pobornik, ali također i
posinak jednoga od Robertovih bivših bliskih prijatelja, Ralpha de
Monthermera.
– Ipak, nakon Methvena, to me više ne bi smjelo iznenaditi. – Robertovo
se lice smrkne pokazujući Janet tračak ljutnje i bijesa. – Po onome što sam
pročitao u pismu, možda bi uspjeli. Planirali su nas okružiti s cijelim
Roxburghovim garnizonom dok spavamo. – Na trenutak se zaustavi i pribere
prije nego što ju je ponovno pogledao. – Što želiš, Janet? Ako je u mojoj moći,
tvoje je.
Janet ga je gledala bez oklijevanja. – Želim Ewena.
Robertov pogled sijevne. – Ovaj put nećeš okrenuti moje riječi protiv
mene, Janet. Već sam dao svoj odgovor Lamontu kad mi je prišao sa svojom
molbom.
Janet nije dopustila da je njegova ljutnja omete. – Tražim da ponovno
promislite nakon nedavnih događaja. Nikada od vas nisam ništa tražila,
Roberte, ali sada tražim.
Naslonio se u stolici nalik tronu promatrajući je čvrstim, usredotočenim
pogledom. – Što točno želiš od mene?
– Ne želim da Ewen bude kažnjen zbog onoga što se dogodilo. Vratite
mu zemlju i mjesto u Čuvarima i... – Obrazi joj se zarumene.
– I? – upita Robert.
– Ako me i dalje želi oženiti, dajte nam dopuštenje.
– Ne želiš li da mu to zapovjedim?
Janet odmahne glavom. – Ne bih ga prisilila na brak koji nije odabrao
kao što ni ja to ne bih željela.
301
Kralj se namršti nakon što mu nije promakao njezin izravan prigovor. –

Uzeo ti je nevinost. Nećeš ga zbog toga nagraditi.
– Uopće me ne poznajete ako mislite da je uzeo nešto što mu nisam
svojevoljno dala.
– Iskoristio je tvoju nevinost – Robert reče kao da mu je neugodno; očito
mu takve intimne teme nisu bile ugodne sa ženom koja mu je poput sestre.
– Nisam dijete, Roberte. Žena sam od dvadeset sedam godina koja je
cijeli život čekala na ovo... na njega. Volim ga.
– Ljubav nije razlog za brak. Nema zemlje, titule ni bogatstvo.
– Onda mu možete dati još više – Janet reče. – Ako ono što sam ja učinila
ne zaslužuje nagradu, što je s onim što je on učinio?
– Na trenutak ga je pustila da razmisli. – Što se tiče ljubavi, što je s vašim
brakovima, Roberte? Ne trebaju li se podanici ugledati upravo na svoga kralja?
Robertov izraz nije odavao jesu li ga dirnule njezine riječi, ali znala je da
jesu. Bilo je poznato da se Robert za obje žene oženio iz ljubavi.
Trenutak posije odmahne glavom srdito je pogledavši, kako je znao dok
je živjela s njim i Isabellom. – Trebala si biti čuvarica zakona, Janet. Šteta što
nisi muško: dobro bi mi došla u privatnom vijeću.
Janet se naceri prisjetivši se Ewenovih sličnih riječi kad ga je prvi put
vidjela. Također se sjetila nečega drugog. Lamont, čuvar zakona. – Možda ću i
biti, Vaše Veličanstvo.
Obrve mu se zamišljeno skupe. Zrno druge ideje upravo se primilo kad
ih je prekinulo glasno kucanje na vatima. Trenutak poslije žestoki poglavar
Zapadnog visočja koji je rijetko napuštao Roberta zakorači u prostoriju.
Impozantan. Izazovan. Zastrašujući. Autoritativan. Jeziv. Nijedna od tih
riječi nije mogla opisati Tora MacLeoda. Vođa Čuvara Visočja više se činio kao
da je ravnopravan, a ne podanik, čak i u prisutnosti nekoga veličanstvenog
poput Roberta Brucea.
– Pretpostavljam da je nešto važno u pitanju kad nas prekidaš?
– Robert upita.
– Da – reče Tor. – Netko vas je došao vidjeti.
– Reci mu da pričeka.
302
Tor je pogleda i poluosmijeh mu se pojavi na ustima. – Mislim da ga želite

vidjeti.
Pogleda kroz vrata i mahne nekome da priđe. Janet uzdahne i srce joj
skoči u grlo kad je Ewen ušetao kroz vrata.
– Vratio si se! – vrisne i potrčala bi mu u zagrljaj da nije primijetila
muškarca koji je došao iza njega.
Srce koje joj je letjelo samo trenutak ranije palo je na tlo. Smrznula se i
u šoku razjapila usta.
Iako je izgledao znatno starije nego kad ga je posljednji put vidjela, Janet
je s lakoćom prepoznala visokoga novog upravitelja Škotske, Waltera Stewarta.
Pogledom prostrijeli Ewena u nijemom užasu tražeći osiguranje. Zašto
ga je doveo?
Ewen je želio otići k Janet istoga trenutka kad je ušao u prostoriju, ali bio
je vrlo svjestan čovjeka posjednutog u stolici nalik tronu iza stola. Ewen je
ranije potpuno pogriješio s kraljem; ovaj put mora postupiti ispravno.
Olakšanje kad ju je vidio zdravu snažno ga je udarilo u prsa. Iznova i
iznova ponavljao je da će se Helen pobrinuti za nju, da je u najboljim rukama,
ali nije bila u njegovim rukama i uspio se opustiti tek kad su se susreli licem u
lice.
U glavi je popisao njezine ozljede, od zavoja na zapešću, debelih zavoja
oko rebara ispod haljine do malih šavova na obrazu. Čeljust i nos više joj nisu
bili otekli i ostali su samo žućkasti, crno-plavi tragovi modrica. Dva podlijeva
ispod očiju govorila su mu da joj je nos slomljen, iako se činio ravnim kao prije.
Pogledi im se sretnu i nesiguran pogled rastjera mu sve dobre namjere.
Kvragu i Bruce! Prišao joj je i ispružio ruku. Ona položi sitni dlan na njegov
kao da pripada tamo – i pripadao je – i on joj pomogne ustati.
Nije joj pustio ruku, nego ju je nastavio držati. Drugom joj rukom nagne
glavu unatrag kako bi joj bolje proučio lice nakrećući ga u jednu pa u drugu
stranu. – Jesi li dobro?
Ona kimne i on joj još jednom nježno palcem pređe preko ozlijeđene
brade prije nego što ju je pustio i okrenuo se prema kralju. Nije si vjerovao da
303
je neće poljubiti, a sudeći po načinu na koji ga je kralj gledao, već je bio blizu
da iz prostorije izađe u lancima.
– Mislio sam da sam ti zapovjedio da se s ostalima vratiš na dan sv.
Drostana – Bruce reče gledajući ga ljutito.
Ewen je odlučio ne istaknuti da mu je zapravo zapovjedio da mu se
makne s očiju. – Morao sam obaviti nešto važno.
Bruceov pogled poleti prema Walteru prije nego što se vratio na njega. –
Čini se da ovih dana imaš problema sa svim zapovijedima.
Ewen mu nije proturječio.
Kralj ga je gledao još trenutak, a onda se okrenuo prema Walteru. –
Pretpostavljam da te doveo s razlogom?
-Jest, Vaše Veličanstvo – reče Walter, zakoračivši naprijed uz naklon. –
Lamont mi se obratio s poprilično neočekivanom molbom. Pitao je može li
oženiti moju zaručnicu.
Čuo je kako je Janet oštro uzdahnula i osjetio njezin pogled na sebi, ali
gledao je Brucea. Kralj se nasloni u stolici izrazom ne odajući ništa. – Jest, zar
ne? Je li spomenuo da sam odbio sličnu molbu?
– Da – reče Walter. – Spomenuo je to.
– I što si mu rekao? – Bruce upita.
Walter nakratko pogleda Janet s isprikom u očima prije nego što je
odgovorio. – Rekao sam mu da ima moju potporu i da ću raskinuti zaruke ako
je to i milostivina želja.
-Jest! – Janet bi potrčala prema njemu kako bi ga uvjerila, ali Bruce je
zadrži podigavši ruku.
Ewen se tiho zahvali. Do tog trenutka nije bio sto posto siguran da se s
Walterom Stewartom (koji se s obzirom na godine pokazao vrijednim
protivnikom) proteklih nekoliko dana nije svađao ni zbog čega. Ewen je imao
sreću što je izašao iz dvorca Rothesayja, a da mu nije morao obećati svoje
prvorođeno dijete.
– Pretpostavljam da ti je sve rekao? – Bruce upita.
Stewart se zarumeni, očito vrlo svjestan Janetine prisutnosti. – Jest.
304
Kralj ništa nije rekao jednu minutu, ali onda se okrene prema Janet. –
MacLeod će te odvesti natrag u sobu. Milostiva Anna priprema gozbu za
Badnjak večeras. Razgovarat ćemo poslije.
Janet se počne buniti: – Ali...
Ewen je prekine uhvativši je za ruke i nježno ih stisnuvši. – Idi. Pronaći
ću te. – Uvijek ću te pronaći, tiho je rekao. – Sjećaš se?
Ona kimne glavom.
– Vjeruj mi – reče tiho gledajući je u oči. – Neću te iznevjeriti. – Ne opet.
Podigla je ozlijeđeni nos. – Neću uvijek biti tako pokorna. Osmjehne se.
– Ježim se od same pomisli na to.
Podigne jednu od njezinih ruku prema ustima kako bi je poljubio prije
nego što ju je napokon pustio posljednji put.
Poprilično je ljutito odšetala prema vratima. Pogledavši preko ramena,
pozdravi se s Bruceom. – Sjetite se svoga obećanja, Roberte.
– Ništa nisam obećao – kralj se pobuni.
– Da, ali znam da ste planirali. – Drsko mu se nasmije i trzne se od bola.
I Ewen i kralj zabrinuto skoče. – Jesi li dobro? – upitaju u isti glas.
Janetin se osmijeh raširi. – Bit ću.
Mala bezobraznica! Taj je trzaj bio podsjetnik. I nije bio jedini koji je to
shvatio. Kad je napustila prostoriju, Ewen i kralj razmijene poglede. Ewen je
pretpostavljao da će dugo na licu nositi srdit i blag izraz poraza koji je kralj
upravo imao. Sa srećom.
305
26. POGLAVLJE
Janet je dovoljno čekala. Ewen je izašao iz kraljeva solara prije više od

jednoga sata. Milostiva Anna Campbell, žena Arthura Campbella, čovjeka koji
je za kralja čuvao Dunstaffnage (i, ako se može suditi po zgodnom licu i
mišićavoj vanjštini, jednog od Čuvara), bila je dovoljno ljubazna i obavijestila
je o tome kako ga i gdje Janet može pronaći.
Činjenicu da je dobio odaju u dvorcu, a ne ispod njega u tamnici shvatila
je kao dobar znak. Zašto je onda nije potražio?
U dvorcu je vladalo uzbuđenje zbog večerašnjeg slavlja. Janet je na putu
dolje iz svoje odaje na trećem katu do Ewenove na prvom prošla pokraj podosta
služavki. Međutim, namrštila se kad je primijetila kako mlada – i uistinu lijepa
– služavka ide prema istim vratima kao i ona s velikom kantom vode u rukama.
Djevojka je upravo htjela otvoriti vrata kad ju je Janet zaustavila. – Ja ću
to uzeti.
Služavka je izgledala užasnuto. Odmahne glavom. – To ne bi bilo u redu,
milostiva. Gospodin se... – Obrazi joj se zarumene. – Kupa.
– Znači, tako? – Janet se nadala da nije zvučala svadljivo koliko se
osjećala.
Djevojka kimne glavom. – Milostiva Helen ustraje da namače nogu
barem jednom na dan. – Janet osjeti grižnju savjesti zbog ljubomore, ali ta je
ljubomora isti tren oživjela kad je djevojka dometnula: – Moj je zadatak pomoći
mu kad god je potrebno dok se milostiva Helen brine o malom Williamu.
Janet je upoznala preslatkog nećaka prije nekoliko dana. Dijete je bilo
pravi vragolan, a tek je počeo puzati. – Je li se nešto dogodilo?
– Maleni je udario glavom u nogu kreveta, ali milostiva Helen kaže da
je sve u redu. Nije mu ostala čak ni modrica.
Janet kimne glavom ne skrivajući olakšanje. – Ja ću gospodinu odnijeti
kantu. Zaručeni smo. – Barem se nadala da jesu. – Ali ako ti ne smeta, voljela
bih da prvo nešto učiniš.
306
Kad se Ewen javio na kucanje na vratima, odgovorila mu je služavka. –

Vaša voda, gospodine lorde. – Međutim, u sobu je ušla Janet. Zatvori vrata iza
sebe i priđe golom muškarcu okrenutom leđima i ispruženom u kadi. Bila je
dovoljno ljutita da ga pogleda bez srama, upijajući svaki centimetar čvrste,
brončane kože.
– Želite li da vam operem leđa, gospodine lorde? – reče tihim, ljupkim
glasom nimalo nalik svojemu.
– Ako želiš – reče nezainteresirano.
Prokletnik! Trebao bi se prati sam! Janet mu je s popriličnim
zadovoljstvom izlila cijelu kantu vode na glavu. Hladne vode, shvatila je.
– Dovraga! – Iskoči iz kade i bijesno se okrene prema njoj u šoku.
Vidjevši tko je to, bijes nestane. Namrštio se. – Što, pobogu, radiš ovdje, Janet?
Ona napući usta, prekriži ruke i stane polako promatrati to nevjerojatno
tijelo, blago se raznježivši kad je jedan poprilično velik dio njega počeo rasti i
debljati pod njezinim mirnim pogledom.
Opsovao je i zgrabio ručnik s kreveta omotavajući ga oko struka.
Ali ako se želio pokriti, prevario se. Vlažna tkanina pripila se uz svaki
mišić i ocrtala svaki centimetar debele batine. Bože, kako je ugodno toplo i
zagušljivo ovdje.
– Prestani me tako gledati, dovraga.
Pogledi im se sretnu. – Bi li više volio da pozovem služavku?
Trebao mu je trenutak, ali nešto je napokon kliknulo. Osmjehne se.
Široko. Izgledao je tako zgodno da ju je stegnulo u prsima. – Ljubomorna si.
Nije to poricala. – Od sada se možeš prati sam.
Naceri se i prekriži ruke – vjerojatno kako bi je omeo. Upalilo je. Duboko
je udahnula vidjevši nevjerojatan prizor izbočenih mišića. Mili Bože, postala je
zahvalna na ratu! – Što ako mi bude trebala pomoć?
– Ja ću ti pomoći – reče kroz stisnute zube, znajući da se ponaša
smiješno.
– Mislim da bih to volio vidjeti. Pokorna i podređena u istome danu.
Pretvorit ću te u pravu ženu.
307
Pogled joj poleti prema njegovu. ljubomora, šale, divljenje mišićima, sve
je nestalo. Samo je jedna stvar bila važna. Nikad ništa nije bilo važnije. – Kralj
je pristao?
– Da – reče promuklim glasom. U pogledu mu je mogla vidjeti sve
osjećaje koji su joj ispunili srce. – Ali imao je jedan uvjet.
Janet ga odjednom pogleda s nepovjerenjem. – Kakav uvjet?
– Treba mi tvoja suglasnost.
Oči su joj zasuzile kad je kleknuo pred nju. Uzme je za ruku i pogleda u
oči. – Žao mi je što sam ti lagao. Trebao sam ti reći istinu. Žao mi je što te nisam
držao u naručju nakon što smo vodili ljubav i govorio ti koliko te volim. Žao
mi je što nisam imao hrabrosti boriti se za nas i jer nisam učinio sve što sam
mogao kako bi mi postala ženom. Mislio sam da sam izgubio sve, ali ništa od
toga nije bilo važno bez tebe. Znam da ne mogu promijeniti stvari i iskupiti se,
ali obećavam da ću pokušavati ostatak života ako pristaneš udati se za mene.
Janet je ošamućeno stajala u tišini. Uloge su im se preokrenute. Muškarac
koji bi uvijek rekao krivu stvar izražavao se predivno, a žena koja je uvijek
znala što reći nije mogla izustiti ni riječ.
Malo se počeo brinuti nesigurno je gledajući. – Janet?
Morala je znati jednu stvar. – Što ako budem željela nastaviti s poslom?
Zastane. – Nastavila bi i nakon svega što se dogodilo?
– Što ako bih?
– Pokušao bih te odgovoriti od toga. Svećenik je možda mrtav, ali
postoje drugi koji će s vremenom spojiti krajeve kao on.
– A što ako me ne bi mogao uvjeriti?
Pogledao ju je kao da bi radije jeo čavle. – Popustio bih, vrlo nevoljko,
tvojoj prosudbi. I vjerojatno bih ti proturječio kao MacKay Helen kad ustraje
da nam se pridruži.
Širok osmijeh pojavi joj se na licu. Ako joj je ikad trebao dokaz njegove
ljubavi, upravo ga je čula. – Ti bi mi proturječio? Tko bi rekao.
Pljesne je po stražnjici, a ona se nasmije.
Ali onda se uozbiljila. – Voljela bih nastaviti pomagati Robertu, ali
mislim da je moja karijera glasnice gotova. Bio si u pravu; bila sam previše
308
samouvjerena u vezi sa svojim sposobnostima i možda – napokon prizna – čak

i malo naivna oko mogućeg ishoda. Trebala sam više paziti. Nakon dva izgreda,
mislim da sam predugo ostala na granici, a i ostala bez identiteta.
– Dva izgreda?! – povikne.
Ups! – Valjda sam zaboravila spomenuti kako sam počela raditi u trgovini
tekstilom?
– Da, rekao bih da jesi.
Janet mu ukratko ispriča što se dogodilo, zanemarujući smrknuto lice
kad je spomenula štitonošu i viteza, i završi govoreći kako je morala otići bez
oproštaja od Hendea. – Misliš li da bih im se mogla javiti i pobrinuti se da su
na sigurnom?
– Smatraj to učinjenim – reče.
– Hvala ti – ona reče, shvativši koliko ju je to mučilo.
– Ne mogu reći da mi nije drago što više nećeš ustrajati odjenuti habit.
Janet se osmjehne. – To sam i očekivala. Usto, bilo bi to poprilično
neprikladno s obzirom na okolnosti.
– Kakve okolnosti?
To mu još nije bila spremna reći. Ali to bi joj bio završni udarac da se
Robert pokazao nerazumnim. – Ipak, nemoj još misliti da sam gotova. Radim
na još jednom planu.
On zareži. – Ne želim ni pitati.
– Ne brini se, u pitanju nije ništa previše suludo.
Na licu mu se pojavi bolan izraz. – Kakvo olakšanje – reče sarkastično. –
Janet, ako nisi primijetila, još uvijek klečim. – Neugodno se trznuo.
Oči joj polete prema njegovoj nozi. – Oh, Bože, zaboravila sam na tvoju
nogu. – Povukla ga je da ustane. – Boli li jako? Žao mi je što sam te tako
ostavila... nisam znala da si bolestan one noći kad sam otišla. Mislila sam da si
pijan.
Zabacio joj je kosu s lica. – Rijetko pretjerujem s alkoholom.
Pogledala ga je. – Zbog oca?
On kimne glavom.
309
– Trebala sam znati.

– Nisam želio da znaš. Dovraga, ni sam nisam znao koliko je loše.
– Hvala Bogu na Helen – reče.
Složio se i dodirnuo joj bradu, podižući joj pogled prema svom. – Nisi mi
odgovorila na pitanje.
Ona se osmjehne. – Da... Da!
– Hvala Bogu – uzdahne i primi je u naručje. Nježan poljubac trebao je
zapečatiti njihovu obećanu budućnost, ali se brzo pretvorio u nešto drugo.
Nešto vrelo i zahtjevno. Omotala mu je ruke oko vrata, privukla ga bliže i
privila tijelo uz njegovo.
Zadrhtala je od toplih pokreta jezika u svojim ustima. Toplina joj je
smekšala kosti i proširila joj se tijelom u teškim, vrelim valovima. Bože, voljela
ga je ljubiti.
Kruženje njegova jezika postalo je dublje i toplije, brže i pohotnije. Tijelo
mu je postalo tvrđe, krutije od siline požude.
Zastenjala je kad se maknuo.
– Dovraga. Jesam li te ozlijedio? – Prstom joj pređe preko posjekotine na
obrazu i modrica na bradi.
Ona odmahne glavom.
– Da ga bar nisi ubila – reče. Iznenađeno ga je pogledala. Međutim, na
licu je imao žešći izraz nego što je ikada vidjela. – Ja bih to učinio na mnogo
bolniji način jer te tako ozlijedio.
Podigne se na prste i prisloni usne na njegove. – To je prošlost. Sad me
više zanima budućnost... naša budućnost.
Ne tako odsutno, dopustila je da joj ruka padne između njih i vrhovima
prstiju crtala male krugove na njegovu trbuhu. Koža mu je bila tako topla i
glatka, a što je bliže plesala istaknutoj izbočini ispod ručnika, to mu je pogled
postajao mračniji, a mišići trbuha krući.
Zgrabio bi je za zapešće kako bi je zaustavio, ali bila je dovoljno pametna
da upotrijebi ozlijeđenu ruku.
– Janet... – upozorio ju je hrapavim tonom. – Nastavi me tako dirati i
mogao bih zaboraviti na časne namjere i tvoje ozljede.
310
Ona se osmjehne i podigne pogled. – Super. Dobro sam, doista jesam.

Molim te, želim to. Želim te.
Samo da joj ne bi proturječio, spustila je ruku malo niže, zapešćem
okrznuvši nabrekli vrh.
On duboko udahne. – Isuse, Janet, ne boriš se pošteno.
Zločest osmijeh iskrivi joj usta. – Možeš biti nježan, zar ne?
Podigne je i odnese do kreveta. – Vraški se nadam.
Zbog ozlijeđenog zapešća trebala joj je pomoć da skine odjeću – tu je
dužnost prihvatio sa zadovoljstvom.
– Mislila sam da nisi prokleta služavka – podbadala ga je dok joj je
otkopčavao haljinu, podsjetivši ga na sličan zahtjev koji je ne tako davno imala
u ribarskoj kolibi.
Oštro se nasmije. – Mislim da sam se predomislio. Ako mi namjeravaš
pomoći s kupkama, najmanje što mogu učiniti jest pomoći ti s odjećom.
– Tvoje novo mišljenje o jednakosti u braku uistinu je nevjerojatno –
reče ravnodušno.
On se osmjehne. – Da ne spominjemo i sebično.
Kad joj je skinuo zadnji komad odjeće, udaljio se i zurio u nju tako dugo
da se počela pokrivati rukama. Ali nježno ih je maknuo. – Nemoj – reče glasom
grubim od emocija. – Prekrasna si. – Počeo je prstima prelaziti po goloj koži. –
Želim dodirnuti svaki tvoj centimetar.
Činilo se da je upravo to i učinio. Janetino disanje već se ubrzalo kad se
napokon nagnuo i stavio jednu napetu bradavicu u usta, nježno je grickajući i
kružeći jezikom. Svilenkasta tamna kosa padala mu je sa strane i doticala joj
golu kožu. Prstima je prošla kroz nju pribivši ga uz sebe. Stavio joj je dlan na
dojku, stiskao je i prebacivao iz ruke u ruku dok ju je dublje i dublje primao u
usta.
Zaboravivši na ozlijeđena rebra, počela se izvijati i stenjati.
Podigne glavu. – Otežavaš mi da idem polako.
– A tko je kriv za to?
On se naceri, zbog čega joj srce poskoči.
311
– Volim kad se smiješ – reče nježno. – Trebao bi to češće činiti.

– Nisam imao puno razloga. Ali vjerujem da će se to promijeniti.
Znala je da hoće, posebno kada dozna...
Nagne se i poljubi je, i što god mu je željela reći, izgubilo se u senzualnoj
izmaglici koja ju je preplavila poput plimnoga vala.
Obuzela ju je njegova toplina, miris, osjećaj kože na njezinoj i sve je
nestalo osim moćnih senzacija koje su se nakupljale iznutra.
Pažljivo se nagnuo nad nju kako joj ne bi pritisnuo ozlijeđena rebra, ali
povukla ga je dolje želeći ga osjetiti. Toplinu golih prsa na svojima i težak, čvrst
teret njegova tijela na svome.
Maknuo je ručnik oko struka i mogla je osjetiti jednako čvrstu dužinu
njegove vrele i pulsirajuće erekcije na trbuhu. Tiskala je i kružila bokovima,
pokušavajući ga približiti.
Stenjao je produbljujući poljubac i duge pokrete jezikom dok više nije
mogla izdržati. Željela ga je u sebi. Željela je osjetiti kako je ispunjava.
Srce joj je tuklo, disanje joj se ubrzavalo, a mjesto između nogu treperilo
joj je od potrebe. – Molim te – zastenjala je.
Podigavši glavu, pogledao ju je u oči. Mogla je osjetiti kako joj se
namješta između nogu. – Reci mi ako te boli – reče oštra glasa, mišića stisnutih
od suzdržavanja.
Počeo je ulaziti u nju. Polako i nježno. Centimetar po centimetar. Širio
ju je. Ispunjavao. Uzdisala je. Stenjala. Otvarala se oko njega.
Nije boljelo. Uopće nije boljelo. Osjećala se nevjerojatno. Osjećala se
ispunjenom. Opsjednutom. Voljenom.
Oči su mu bile mračne i vrele. – Tako si dobra.
– I ti – reče promuklim glasom.
– Volim te, mo chroi.
Osmjehne se i suze radosnice ispune joj oči. – I ja tebe.
Polako je počeo pomicati tijelo u njoj dugim, nježnim pokretima. Bila je
to neodoljiva, najljepša stvar koju je iskusila. Prisvojio joj je tijelo dok joj je
pogledom prisvajao srce. Užitak je bio jednako intenzivan kao prije, ali dublji.
312
Nisu ga dijelila samo dva tijela, nego dvije duše. Vodio je ljubav s njom. Sa
svakim njezinim dijelom. Polako, nježno i temeljito. Bio je dio nje i nikad ga
nije željela pustiti.
Napokon više nije mogla izdržati. Nježno je stenjanje postalo glasnije.
Čuo je njezinu tihu molbu i odgovorio. Pokreti su mu postali duži. Dublji. Brži.
Postali su žešći. Pod vrhovima prstiju osjetila je kako mu se tijelo napinje dok
se njezino počelo raspadati. Morala se raspasti. Nije imala kamo pobjeći.
Vrisnula je kad ju je užitak razbio u polaganim, pulsirajućim valovima.
– Oh, Bože! – zastenjao je i opustio se. Svršio je u nju u vrućem naletu
spojenom s njezinim. Činilo se kao da traje zauvijek. Grčevi su bez popuštanja
odzvanjali kroz svaki centimetar njezina tijela.
Bilo je točno kao prije, samo je ovaj put, kad su napokon završili, legao
na stranu, primio je u naručje i držao kao da je nikad neće pustiti.
Ewenu je trebalo puno vremena da skupi energiju i riječi kako bi

progovorio. Bio je ponizan i pomalo zadivljen onime što se upravo dogodilo.
Nije znao da može izgledati tako. Nikada se nije osjećao bližim nekome u
svome životu. Zaveo je puno žena, ali samo je s jednom vodio ljubav: sa ženom
koja će mu postati suprugom. I dalje nije mogao vjerovati.
Kao da mu je pročitala misli, upita: – Kako si nagovorio Roberta da
pristane?
Ležala je uz njega držeći mu obraz na prsima i igrajući se tamnim
dlakama oblikovanim u slovo V ispod vrata, a da bi mu postavila pitanje,
naslonila je bradu na stražnju stranu ruke i pogledala ga.
– Ti si već bila obavila većinu posla – reče prolazeći prstima preko gole
kože njezine ruke. – Kao i moja braća.
Ewen i dalje nije mogao vjerovati da su odbili ići na zadatke ako se ne
vrati. MacLeod je podsjetio Brucea da mu je dao potpuni autoritet nad timom.
Čuvari Visočja borili su se za Brucea, ali bili su MacLeodovi ljudi.
– Kako si nagovorio Waltera da dođe u Dunstaffnage i pomogne ti s
molbom?
– Nije bilo lako. Međutim, shvatio je da sam mu vrjedniji kao njegov
čovjek. Također sam mu možda ubacio bubu u uho za zamjensku mladu.
313
Walter Stewart možda je bio mlad, ali i ambiciozan poput svoga rođaka
Jamesa Douglasa – i rođaka Roberta Brucea, kad smo već kod toga.
Ona sa zanimanjem podigne obrvu. – Impresivniju od kćeri od Mara?
On se nasmije na njezin napad. Ali u ovom slučaju, da. – Vjerovao sam
da se želiš izvući iz zaruka pa sam pomislio da je bolje ne spominjati tvoje jače
strane – stisne joj stražnjicu – kojih je puno.
Ona napravi grimasu i upropasti učinak prasnuvši u smijeh.
Poljubio ju je u glavu i potom je privukao bliže. – Što si rekla kralju? –
upita.
Slegne ramenima. – Samo sam ga podsjetila da smo svi radili za njegove
interese.
– I?
– I podsjetila sam ga na njegove brakove.
– To je to?
Ponovno slegne ramenima. – To je bilo dovoljno. Ali dobro sam se
pripremila i bila sam uvjerena da će se urazumiti. Iako ga nisam morala
iskoristiti, imala sam još jedan razlog kako bih se pobrinula da vidi stvari iz
mojih očiju.
Pogleda je u nevjerici. – Mislio sam da si se rastala od takve
samouvjerenosti. Kralj nikad nije bio bjesniji.
– Da, ali dobar čuvar zakona najbolje argumente uvijek čuva za kraj.
– A koji je to argument?
Pogledi im se sretnu i on osjeti kako se nešto u njemu pomaknulo i prije
nego što je progovorila. Stavila je ruku na trbuh. – Mjesečnica mi kasni.
Ukipio se. Tijelo mu je osjetilo učinak njezinih riječi, ali umu je trebao
trenutak da dođe k sebi. – Dijete?
Ona kimne sa suzama u očima. – Mislim da jest. Je... je li to u redu?
Isuse, kako može pitati takvo što? Preplavio ga je vreo val osjećaja.
Stegnulo ga je u prsima i grlu. Nije znao što reći. Nikada nije znao. Ali razlika
s Janet bila je što nije imalo veze. Svejedno ga je razumjela.
Za svaki slučaj, ponovno joj je rekao. Ovaj put svojim tijelom.
314
To je bolje nego u redu. To je sve. Ona mu je dala sve. Lovac je pronašao

ono za što nije ni znao da traži i nikad je više neće pustiti.
315
EPILOG
Ardlamont, Cowal, Škotska, prosinac 1315.
Janet će ozbiljno porazgovarati s tim malim plavookim vražićkom. –

Jamese! Jamese Fynlay Lamonte, odmah dolazi ovamo! – Trčala je od sobe do
sobe zaustavivši se kad je ušla u dječju sobu i vidjela muža. Stajao je nekoliko
koraka od nje s dvjema hrpicama pod rukama i dvjema tankim nogama koje su
virile iza njegovih.
Čak i nakon pet godina braka, srce joj je još uvijek poskakivalo kad ga
pogleda kao da dio nje još ne može vjerovati da je njezin. Unatoč osjećajima,
međutim, davno je naučila da mu ne smije dopustiti da je omete. Prekrižila je
ruke na prsima i zurila u njega. – Nemoj ga pokušavati sakriti. Vidim te, Jamese.
Malena plava glava provirila je iza Ewenovih nogu. Nije povjerovala
nevinu izrazu lica ni na trenutak. – Predaj ga, Jamie.
– Što da predam, majko?
– Pismo koje si mi uzeo sa stola. – Sagne se k malome dječaku
pokušavajući zadržati strog izraz gledajući mu uzdrhtalu donju usnu. – To je
vrlo važno pismo, Jamie. Treba mi za kralja.
Napravi grimasu, posegne u čizmu i izvuče zgužvan komad pergamenta.
– Nije me briga za glupoga kralja. Ne želim da danas više radiš. Hoću da se
dođeš igrati sa mnom.
Tvrdoglav, nezadovoljan izraz na licu tako ju je podsjećao na njegova oca
da je morala pogledati u Ewena. On samo slegne ramenima. – Ne gledaj mene.
Janet uzdahne i podigne četverogodišnjeg sina u krilo. Hoće li ikada
postati lakše? Pokušala je uravnotežiti posao koji je obavljala za kralja kao
„savjetnica“ i zapravo, iako nije javno obznanjeno, čuvarica zakona, ali bilo je
dana – poput današnjega – kad se ta ravnoteža neizbježno poremetila.
Sada kad je rat s Englezima dobiven, Robert je nestrpljivo čekao da se
Škotska proglasi neovisnim kraljevstvom, a ona je naporno radila pripremajući
argumente za pažljivo sročena pisma koja će poslati francuskom kralju i papi,
316
kojeg će također zamoliti da poništi ekskomunikaciju Brucea nakon što je ubio

Johna „Crvenog“ Comyna u crkvi Greyfriar četiri godine prije. Latinski od
kojeg je nekad očajavala pokazao se korisnim.
– Mislio sam da ćeš se danas igrati loptom s Da? – reče nježno milujući
ga po glavi.
– Igrali smo se. Ali onda su došle one. One nam uvijek smetaju.
Janet se pokušala suzdržati od smijeha gledajući smiješne dvogodišnje
djevojčice u očevu naručju. Za razliku od Jamieja, one su imale tamnu kosu
poput Ewena. – Što su učinile ovaj put? – upita sina.
– Mary je bacila loptu u jezero, a onda je Issy počela plakati. Mrzim kad
plače.
I ja, Janet pomisli, a to se događa uistinu često. Podigla je pogled prema
Ewenu tražeći pomoć.
– Trudim se – reče. – Ali kao što vidiš, imam pune ruke. Pobjegao mi je.
– Sjećam se da je netko rekao kako će ovo biti lako.
– Očekivao sam jednu, ne dvije – reče. – Mislim da je vrijeme da se
vratim u rat.
– Rat je završio.
– Ne podsjećaj me – reče i napadno zakoluta očima. – Mislim da sam čuo
Stewarta kako me zove.
– Walter može čekati – reče Janet. – Usto, ima novu mladenku o kojoj
se mora brinuti. – Još nije mogla vjerovati da je ruka plemkinje koja ga je zavela
pripadala Marjory Bruce – Robertovoj i Isabellinoj kćeri. Marjory je gotovo
osam godina provela u zatočeništvu u Engleskoj, ali puštena je prošle godine
nakon bitke kod Bannockburna. – Jer kako si napraviš, tako će ti biti –
podsjetila je muža.
On se zločesto naceri. – Pravljenje je bilo zabavno, samo nisam siguran
za drugi dio. – Međutim, pobio je svoje riječi škakljajući i ljubeći dvije ptičice
u naručju dok nisu poludjele od smijeha.
– Upravo smo krenuli tražiti te – Ewen reče kad su se djevojčice
napokon srušile na krevet od umora. – Ako imaš minutu, želim ti nešto
pokazati.
317
Ona ga pogleda. Nakon gotovo pet godina braka, navikla je na svaki ton
u njegovu glasu, a čula je snažne emocije. – Je li gotovo? – upita zadihano.
Pogledi im se sretnu i on kimne glavom.
Bez riječi mu je dopustila da je uhvati za ruku dok ju je s troje djece vodio
van iz staroga tornja.
– Nemoj još gledati – reče kad je pokušala krišom vidjeti obližnji brijeg.
Napokon se zaustavi. – U redu, okreni se.
Janet duboko udahne. Jarko popodnevno sunce odbijalo se od svježe
isklesani kamen, zbog čega je dvorac blistao i sjajio se poput dragulja. Imao je
četiri tornja, jedan u svakome kutu, opasane zastrašujućim zidinama. Bila je to
impresivna utvrda u svakom pogledu, ali nije ju to činilo važnom.
Stavi dlan u ruku muškarca koji je njezin avanturistički život glasnice
pretvorio u drugačiju avanturu. Onu punu smijeha, ljubavi i sreće. – Prekrasan
je – reče. – Sviđao bi joj se.
Pogledao ju je i kimnuo glavom ne mogavši progovoriti od emocija.
Završio je majčin dvorac i napokon je mogao ostaviti prošlost iza sebe. Lamonti
od Ardlamonta taj će dvorac naraštajima ispunjavati ljubavlju i smijehom
dajući njegovoj majci i ocu zasluženo naslijeđe.
Ruke pod ruku i s djecom oko sebe, Ewen je odvede u dvorac i
zajedničku budućnost.
318
AUTORIČINA BILJEŠKA
Iako je nadimak „Divlji“ moj dodatak, Fynlay Lamont bio je vođa

Ardlamonta koji su tijekom tog razdoblja pripadali pod Lamonte. Točan datum
njegove smrti nije poznat, ali umro je prije 1315. godine. Doista je imao sina
koji se zvao Ewen. Vrlo se malo zna o Ardlamontovoj strani klana, uključujući
tko su im preci, ali vjeruje se da su bili Stewartovi vazali i „možda su bili
Bruceova straža kod Bannockburna“ (vidi clsna.us/). Zbog takvih informacija
nekad počnem vjerovati u svoje maštarije!
Poglavar Lamonta u to vrijeme, sir John, podržavao je MacDougalle
protiv Brucea. Kao rezultat, Lamonti, dominantan klan u Cowalu u trinaestom
stoljeću, izgubili su bogatstvo i većina njihove zemlje otišla je – iznenađenje! –
Campbellima! Zavada koja je iz toga proizašla između Lamonta i Campbella
trajat će stotinama godina, na što se mogu podsjetiti čitatelji knjige Highland
Warrior.
Otmica poglavarove mlade koju je izveo Divlji Fynlay moje je izmišljeno
objašnjenje za navodnu svađu između dviju grana klana. Vjeruje se da su
Ewena godinama poslije ubili rođaci i MacDougalli zbog odanosti Bruceu.
Tijekom istraživanja slučajno sam naišla na povelju iz razdoblja između
1309. i 1325. koju je John de Menteith (izdajnik Wallacea koji je kasnije
podržavao njegova rođaka Brucea) napisao Ewenu za neku zemlju zauzvrat
zbog „službe jednog strijelca u zajedničkoj vojsci kralja Škotske“ koju je ovjerio
upravo Arthur Campbell (Rendžer). (Vidi ,,An Inventory of Lamont Papers“
na archive.org.) Volim kad se dogode takve stvari.
Ime Ewenove supruge nije zabilježeno, ali imao je sina po imenu James,
što je, s obzirom na to da to nije bilo popularno ime među Lamontima u to
vrijeme, vjerojatno bilo u čast lenskoga gospodara Adrlamonta, sir Jamesa
Stewarta.
Kako sam spomenula u Autoričinoj bilješci knjige Novak, Mary od Mara
još se nazivala i Mary, Marjory i Margaret, a kako u nekim izvorima o njoj
postoje proturječnosti, na pamet mi je palo da bi Mary mogla biti dvoje ljudi.
Tako je rođena „Janet“, njena sestra blizanka.
319
Od početka pisanja serije Čuvari Visočja znala sam da želim naglasiti

važnost crkve u Bruceovoj, u konačnici uspješnoj borbi za prijestolje. Kad sam
u knjizi Calendar of Documents (u suštini skup izvornih dokumenata iz tog
vremena) naišla na spomen o propalom planu da zatoče Brucea na mirovnim
pregovorima, znala sam da je to savršen zadatak za moju „redovničku“ heroinu
i ljude koje sam nazvala „crkvenim glasnicima“.
Tijekom zime u razdoblju između 1310. i 1311. zapravo su se dvaput
održali mirovni pregovori. Prvi put u Selkirku 17. prosinca (moj rođendan!) sa
sir Robertom Cliffordom i sir Robertom Painom. Drugi su se trebali održati u
Melroseu u siječnju s grofovima od Cornwalla i Gloucestera, ali Bruce je
navodno obaviješten o izdaji i nije se pojavio. Zbog vremenskog okvira svoje
priče, odlučila sam spojiti dvoje pregovore u jedne.
Ovako jedan mali spomen u pismu može nadahnuti cijelu priču. Iz knjige
Calendar of Documents Relating to Scotland, 3. svezak, 1307. – 1357., stranica
39, anonimno pismo kralju napisano 19. veljače:
Što se tiče drugih vijesti – dok je bio na sjeveru, sir Robert de Clifford i
sir Robert Pain po kraljevu su nalogu bili u Selkirku 8 dana prije Božića kako
bi razgovarali s Robertom de Brusom i grofovi od Gloucestera i Cornwala
trebali su s njim održati mirovne pregovore u mjestu pokraj Melrosea, ali
vjeruje se da ga je netko upozorio kako će ga zatočiti pa se zbog toga nije
pojavio, a mirovni pregovori nisu održani.
Primijetite kako Brucea jednostavno nazivaju „Robert de Brus“, a ne sir
Robert ili grof od Carricka (titule koje je imao prije nego što je pokušao
„uzurpirati“ krunu), a zasigurno ne „kralj Robert“.
Moram priznati, kao bivšoj odvjetnici, lik koji se riječima može izvući iz
svake situacije vrlo mi je blizak. Kad sam pronašla informaciju da ime Lamont
potječe od nordijskog izraza „čuvar zakona“, točno sam znala kako će Janet
morati upotrijebiti svoje vještine. Naposljetku sam je morala učiniti pravnom
„savjetnicom“ jer nisam mogla pronaći dokaze o ženskim odvjetnicima u tom
vremenu. Iako je i savjetnik zastario, ali volim misliti da bi Janet to moglo
upaliti. Pismo o kojem govori u Epilogu preteča je jednoga od najpoznatijih
dokumenata u škotskoj povijesti, Deklaracije iz Arbroatha iz 1320., pisma papi
koje potvrđuje Škotsku kao neovisnu naciju.
Obitelj Mar bila je jedna od najvažnijih u Škotskoj i, kao što smo već
vidjeli, imali su puno veza. Marovi su bili jedni od osam izvornih „Mormaera“
320
Škotske, a kasnije su postali poznati kao grofovija od Mara. „Janetin“ otac,

Domhnall (Donald), bio je šesti grof od Mara; njezin brat Gartnait sedmi, a
nećak – još jedan Donald – također i sin Bruceove sestre, bio je osmi. To je
mladi Donald koji se pojavljuje u Zmiji i odgajan je u kućanstvu Edwarda II. sa
svojim rođakom, mladim grofom od Atholla iz Novaka. Uz Isabellu, koja je bila
prva žena Roberta Brucea, i Dundana koji je možda oženio Christinu
MacRuairi (Milostivu od Otočja), vjerojatno je postojao još jedan brat,
Alexander.
Walter Stewart doista je oženio kraljevnu Marjory Bruce, kćer Roberta
i Isabelle od Mara nakon što je 1314. puštena iz osmogodišnjeg zatočeništva.
Datum Walterova rođenja varira između 1292. i 1296. godine. Ja sam uzela
raniji datum jer mi je bolje pristajao uz radnju. U svakom slučaju, bio je
dovoljno star da oženi Alice Erskine prije nego što je oženio Marjory 1315.
Tragično, Marjory je poginula u nesreći s konjem potkraj trudnoće
manje od dvije godine nakon što je puštena. Dijete je preživjelo i nakon smrti
Bruceova jedinog sina, kralja Davida II., okrunjeno je kao Robert II., započevši
dinastiju kraljeva Stewarta koji će kasnije vladati Škotskom i – ovdje ima
ironije na pretek – Engleskom! Čitatelji knjige Highlander Untamed možda se
sjećaju te „Unije kruna“ proglašene 1603. godine na kraju tog romana.
Invazija Edwarda II. na škotsku tijekom ljeta 1310. godine koja se
spominje u Novaku i Lovcu u najmanju je ruku bila razočaravajuća. Gotovo
vam bude žao jadnog Edwarda. Ne samo da se morao mjeriti s legendom
„Čekića Škota“, svog oca Edwarda I., i nositi sa stalnim problemima s barunima
nego je okupio vojsku za trijumfalnu pobjedu nad Škotima i odmarširao u
Škotsku gdje nije pronašao nikoga za borbu. Bilo je nekoliko manjih sukoba,
ali Bruce se većinu vremena igrao mačke i miša i odbijao suprotstaviti mu se
na otvorenom. Dok sam pisala, neprestano sam zamišljala kako se Edward
osvrće i viče: – Izađi, gdje god da si se sakrio! – Edward II. također je kralj kojeg
je porazila njegova žena, zatočila ga, prisilila na napuštanje položaja i vjerojatno
je ubijen – kako legenda kaže – tako što mu je u stražnjicu nabijen žarač. Jao!
Ponekad – ovo bi mogli cijeniti fanovi Mela Brooksa – nije dobro biti kralj.
Kad sam odlučila da ,,sestra“ Janet u Novaku govori talijanski, nisam
znala kakve sam mogućnosti otvorila za Lovca. Jezik kojim su ljudi govorili u
to vrijeme pokazalo se iznenađujuće složenim pitanjem.
U Škotskoj se u Visočju i na zapadu sigurno govorio keltski, kao i u
Gallowayu i možda među seljanima u drugim dijelovima zemlje. Sjeverni
321
srednjovjekovni engleski (koji će postati jezik „Škota“) i normanski francuski

prevladavali su u gradovima. „Veći plemići“ vjerojatno su govorili normanskim
francuskim ili sjevernim srednjovjekovnim engleskim. Vjeruje se da je Robert
Bruce govorio keltski, normanski francuski i sjeverni srednjovjekovni engleski,
a da je bio pismen u klasičnom latinskom kao i većina plemića u njegovo
vrijeme.
Sa svim tim problemima u Škotskoj, pretpostavila sam da će s Italijom
biti znatno lakše, ali pokazalo se iznenađujuće složenim s obzirom na velik broj
regionalnih dijalekata i nastajanjem talijanskoga kao odvojenog jezika iz
vulgarnoga latinskog. Još sam si otežala posao jer je Janet lažna redovnica, a
latinski se najdulje zadržao u Crkvi.
Talijanski se jezik razvio u ranom srednjem vijeku iz jezika poznatog kao
vulgarni latinski. Riječ vulgarni u tom kontekstu znači „obični“ i odnosi se na
latinski kojim je govorio „narod“. Klasični latinski jezik tada se već uglavnom
samo pisao. Vulgarni latinski zasigurno se pretvorio u različite romanske jezike
do osmoga stoljeća, ali kako je talijanski najbliži romanski jezik vulgarnome
latinskom, nije lako točno odrediti kad su se razdvojili.
U kasnom trinaestom stoljeću to je razlikovanje postalo očitije u djelima
ljudi poput Dantea Alighierija. Dante se obično naziva „ocem talijanskog
jezika“ i napisao je Božanstvenu komediju između 1308. i 1321. pa vidite u
čemu je problem. Neprestano sam razmišljala trebam li ga zvati „talijanskim“
ili „vulgarnim latinskim“ ili „toskanskim“ jer nisam bila sigurna kako su se
nazivali u to vrijeme. Naposljetku sam se odlučila za poznati „talijanski“.
Vjerujte, do tog sam trenutka poželjela da je Janet nijema!
Sastanak rođaka u dvorcu Dundonaldu moja je izmišljotina, ali svađe
između plemića nisu. Oni su preteča izgreda poznatog kao „Kapitulacija
Irvinea“ Kapitulacija koja se dogodila 7. srpnja sigurno nije nešto dobro za
škotske plemiće u dugom ratu za neovisnost, posebno jer je povezana s
Williamom Wallaceom.
Wallace je svoje poznate ustanke započeo u svibnju 1297. godine
navodno ubivši šerifa Lanarka. Vrlo brzo pridružio mu se William
„Neustrašivi“ Douglas. Dvojac je imao uspjeha u daljnjim napadima i pridružilo
im se još nešto plemića, uključujući mladoga Roberta Brucea i Jamesa Stewarta.
Navodno je Brucea poslao Edward I. kako bi napao Douglasove posjede zbog
ustanka, a on se umjesto toga pridružio pobunjenicima.
322
Savez, međutim, nije trajao dugo. Kad je Edward I. naredio plemićima

da se pojave kod Irvinea i predaju se, Englezi i Škoti okupili su se da bi se
sukobili. Kako vjerojatno apokrifna priča kaže, Škoti su se toliko međusobno
borili da su se Englezi jednostavno okrenuli i otišli! Druga opcija, da su se Škoti
predali zbog prepirki, malo je vjerojatnija. Vjeruje se da neki plemići nisu
željeli slijediti Wallacea koji u to vrijeme nije bio ni vitez.
Sramotnu kapitulaciju plemića još je gorom učinila činjenica da je samo
nekoliko mjeseci poslije Wallace odnio veliku pobjedu kod mosta Stirling 11.
listopada 1297. Puno škotskih plemića koji su kapitulirali kod Irvinea u toj su
borbi bili na engleskoj strani, uključujući Jamesa Stewarta koji se navodno
vratio na škotsku stranu vidjevši da Wallace i Andrew Moray pobjeđuju. Kao
što sam već spomenula, vjerojatno je najlakši način da sve sumiram reći kako
su škotski plemići često mijenjali strane u Wallaceovo vrijeme (1296. – 1305.).
Kako sam spomenula u Prologu, obitelji Stewart, Menteith, Douglas i
Bruce bile su potomci Waltera, trećega visokog upravitelja Škotske, što
vjerojatno objašnjava zašto su kasnije i Stewart i Douglas bili jedni od prvih
Bruceovih pobornika. Alan, grof od Menteitha, bio je također, ali mladi grof
(njegov otac Aleksandar umro je 1304.) uhvaćen je kod Methvena 1306. godine
i umro je u zatvoru. Čini se da je njegov brat i nasljednik bio talac u Engleskoj
poput mladih grofova od Mara i Atholla.
Zanimljivo, ono što je utjecalo na Prolog, Lamonti od Ardlamonta bili su
Stewartovi ljudi, a glavna grana Lamonta bili su Menteithi. Zasigurno je bilo
nesuglasica između dviju grana Lamonta, ali je li postojalo nesuglasica između
Stewarta i Menteitha, ne znam. Volim misliti da jest jer se ,,Lambieje“, kako su
kroz povijest nazivah Lamonte, na mjestima smatra odgovornima za smrt
Wallaceova oca. Nadalje, John ,,Lažni“ Menteith, Aleksandrov mlađi brat, u
povijesti će zauvijek ostati poznat kao muškarac koji je predao Williama
Wallacea Edwardu I. 1305. godine. Ako ste gledali film Hrabro srce, znate kako
je to završilo.
Dan sv. Drostana održavao se 15. ili 16. prosinca. Drostan je bio keltski
redovnik koji je živio u Škotskoj u šestom stoljeću. Vjerojatno je bio član irske
kraljevske obitelji (ili velški kraljević) i učenik poznatoga svetog Kolumbe.
Drostan je osnovao samostan Old Deer u Aberdeenshireu. Sajmovi na dan sv.
Drostana znali su se održavati u Aberlouru u Morayju, gdje su trajali tri dana,
a u samostanu Old Deer u Aberdeenshireu trajali su osam dana. S obzirom na
strogu pokoru tijekom došašća, vrijeme održavanja je neobično, ali to je
323
zacijelo bio jedan od onih puta kad su običaji pobijedili – barem u tim selima.
Održavanje sajma u Roxburghu moja je izmišljotina.
Nekoliko kratkih bilješki. U tom je razdoblju uistinu postojala bolnica u
Rutherfordu, a osnovao ju je kralj David (1124. – 1152.) i posvetio je svetoj
Mariji Magdaleni, zaštitnici templara. Selo Cuingealach u kojem Janet i Ewen
pokušaju kupiti konja i nalete na engleske vojnike danas je poznato kao
Wanlockhead. To je škotsko selo na najvišoj nadmorskoj visini, iznad 450
metara.
Za slike i više informacija, molim vas, posjetite moju internetsku
stranicu www.MonicaMccarty.com ili www.TheHighland-Guard.com.
324

7.McCarty Cuvari Visocja Lovac PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

7.McCarty Cuvari Visocja Lovac PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BalkanDownload

Tor „Poglavar“ MacLeod: ratnički vođa i vješt mačevalac

Dvorac Dundonald, Ayrshire, Škotska, kraj lipnja 1297.

Fynlay Lamont opet se napio. Ewen Lamont sjedio je u udaljenu kutu

zaručena za njegova rođaka i poglavara Malcolma Lamonta. Nije mu bilo važno

Rothesay na otoku Bute u Cowalu, dvorac Dundonald u Ayrshireu bio je jedna

Tišina je potrajala nekoliko trenutaka.

na stol u grofovu solaru iza drvene pregrade u svečanoj dvorani, znao je da je

Samostan Coldingham, okolica Berwick-upon-Tweeda,

Ewen nije držao jezik za zubima, što mu je često zadavalo probleme. –

Vjerojatno osjetivši u kojem mu smjeru idu misli, Lachlan MacRuairi

MacSorley, vođa malenog tima na ovom zadatku, pogleda Ewena. –

Sestra Genna navikla je na nevolje pa se isprva nije uplašila kad su ih

Marguerite prestravljeno vrisne kad su ih vojnici okružili, a Genna je

– Opraštali smo se, monsieur – Marguerite objasni na materinskom

Vidjevši kako se vojnici pogledavaju, Gennin puls nervozno poskoči.

– Stara je ljepša – kapetan reče vojnicima, prebacivši se opet na engleski.

pobunjenicima na sjeveru – dometne. – Ali izdaja se više neće skrivati ispod

potkošulja, previše kvalitetna za redovnicu – još jedna slabost – ali nije

Ewen i MacLean približavali su se samostanu od Eildon Hilla kroz šumu

Bila je to činjenica koju su engleski vojnici očito zaboravili. Nisu samo

Janet – ili možda bolje Genna – znala je da je pobijedila kad je kapetan

Mogla je vidjeti vrlo malo ispod čelične kacige koja mu je prekrivala i

odmicati. Vratit će je u samostan, uvjeriti se da je mlada sestra dobro i krenuti

Što se, dovraga, događa? Je li to blesavo biće koje mu je upravo blebetalo

– Tko vas je pos... – Zaustavi se, očito se sjetivši svoje suputnice. –

To mu je samo učvrstilo uvjerenje da žene nemaju što raditi u ratu – čak ni

Da nije svjedočio prizoru, ponizna, bespomoćna gluma možda bi ga i

Genna se trudila ne pokazati zbunjenost, ali prošlo je puno vremena

Hineći strpljenje koje sigurno nije osjećala, poklonila mu je jedan od

Sva sreća, imala je dovoljno iskustva u pretvaranju da ništa ne razumije.

Odmahne glavom. Držala je nevjerojatnim što na licu ima isti ogorčen

– Ne baš – reče. – Držat ćemo se drveća i kloniti se glavnih cesta.

Za pravog kavalira postojao je samo jedan odgovor. On joj je, naravno,

Zbog nečega u njezinu izrazu dok je odlazio, Ewen se poželio smijati.

Um mu odmah pobjegne na mjesta gdje ne bi smio. Pogled mu na

Dovraga, mora nešto učiniti. Možda se mora pomoliti. Rečenica: Ne

Zabavljajući se, iskrivi usta. Pretpostavio je da govori istinu. Ponekad ton

Osmijeh koji mu je poklonila bio je gotovo djevojački očaravajući i toliko

Pokrivač je mirisao po njemu, udoban i topao blago podsjećajući na

ga na unutarnju stranu prepona gdje su se spajale s bokovima. – Onda je dobra

Zaustavi se, bijesan. Opet to radi. Zamjećivati detalje bilo mu je u opisu

MacRuairi zaradio je ratno ime zbog tihog, smrtonosnog napada. Jednom se

Ona se nasmije. – Ne vjerujem da je znate. Poznajete li puno talijanskih

Ewen Lamont loše je utjecao na nju. Janetine govorne sposobnosti očito

među tisućama ljudi koje je poklao prvi Edward od Engleske u pohodu na

objasniti – ovaj put mirnije. – Englezi kontroliraju mostove. Nećemo biti

Nakostriješila se od njegova zaštitničkoga sarkazma, ali nije ponovno

Nešto nije u redu, Ewen pomisli. Djevojka je pretiha. Prelako je odustala.

– Mislila sam da znate...

Sišao je s konja i ispružio ruku kako bi joj pomogao. Primila ju je i kad se

Pogleda je. – Uistinu se bojite?

Ozbiljno je pogleda i, ne prvi put, pitala se zna li o čemu razmišlja. – Ne

Želudac joj se okrene. Skinuo je zastrašujuću kacigu i prvi mu je put

Ewen je shvatio koliko je točno pogriješio dopustivši joj da ga uvjeri da

Potišteno stisne usta vidjevši da drhti. Spustila je kapuljaču s glave i

Janet se nagonski ukoči. Ta tema nije budila sram, nego prirodni

Sigurno se počela navikavati na Ewenovu izravnost jer je ni pitanje ni

I razgovor s njim bio je opasan. Bilo je lako zanijeti se na više načina. Na

Nijedan muškarac nije učinio da se tako osjeća.

Srce joj je udaralo poput bubnja, ali nadala se da je namjestila

– Da si otišla pomoliti se za majčino ozdravljenje u mjesnu crkvu prije

Odzvanjalo mu je u glavi, u srcu, u svakom dijelu tijela. Više nije mogao